SG) Postanak poglavlje 1
1 Na početku, kad je Bog stvorio nebesa i zemlju -
2 dok je još zemlja bila gola pustoš, tama prekrivala bezdane i oluja urlala nad pučinom voda - ‘progovori Bog:
3 “Neka bude svjetlost!” I svjetlost je postala.
4 Vidje Bog, da je svjetlost dobra, pa rastavi Bog svjetlost od tame.
5 Bog nazva svjetlost danom, a tamu nazva noću. Tako dođe večer, a onda jutro svane: dan prvi.
6 Zatim reče Bog: “Neka bude svod posred voda, da dijeli vode od voda!” Tako i bi.
7 Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.
8 Svod prozva Bog nebesima. Tako dođe večer, onda jutro svane: dan drugi.
9 Zatim reče Bog: “Vode pod nebesima neka se skupe na jedno mjesto, i neka se pokaže kopno!” Tako i bude.
10 Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode more. Vidje Bog, da je dobro.
11 Onda opet reče Bog: “Neka iz zemlje nikne raslinstvo: sjemenita trava; plodonosna stabla, koja nose svoje sjeme u sebi!”
12 Tako nikne iz zemlje zelena trava, što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti. I vidje Bog, da je dobro.
13 Tako dođe večer, onda jutro svane: dan treći.
14 Opet reče Bog: “Neka budu svjetlila na svodu nebeskome, da luče dan od noći, da određuju stalno doba, dane i godine:
15 neka svijetle na svodu nebeskome da rasvjetljuju zemlju!” i tako bude.
16 Načini Bog dva velika svjetlila veće da ravna danom, a manje da ravna noću - i zvijezde.
17 Bog njih smjesti po nebeskom svodu,
18 da ravnaju danom i noću te rastavljaju svjetlost od tame. Vidje Bog, da je dobro.
19 Tako dođe večer, a onda jutro svane: dan četvrti.
20 Zatim reče Bog: “Neka provrve vodom živi stvorovi, i ptice krilate neka polete nad zemljom, svodom nebeskim!”
21 Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove, što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog, da je dobro.
22 Potom ih blagoslovi govoreći: “Plodite se, množite se i napučite vode morske! A ptice neka se množe na zemlji!”
23 Tako dođe večer, onda jutro svane: dan peti.
24 Onda reče Bog: “Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrsti!” Tako i bude.
25 Stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrsti. I vidje Bog, da je dobro.
26 Zatim Bog reče: “Izradimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima, što gmižu po zemlji!”
27 Na sliku svoju Bog čovjeka stvori; na božansku sliku stvori ga; stvori ih: muško i žensko.
28 Bog ih blagoslovi govorećI: “Plodite se i množite; zemlju napučite i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima, što gmižu po zemlji!
29 Još doda: “Evo, dajem sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji i sva stabla plodonosna što se sjemene: neka vam budu za hranu!
30 A svoj živi ni po zemlji i pticama u zraku te svim gmizavcima na zemlji, koji imaju dah života, neka je za hranu zeleno bilje!” I tako je bilo.
31 Pogleda Bog sve, što je načinio i zaista je sve bilo dobro. Uto dođe večer, a onda jutro svane: dan šesti.

SG) Postanak poglavlje 2
1 Tako su bila dovršena nebesa) zemlja sa svim njihovim mnoštvima.
2 Budući da je Bog sedmoga dana završio posao, koji je obavljao, počinu sedmoga dana od svakoga rada, što ga bješe poduzeo.
3 Tim Bog blagoslovi sedmi dan i svetim ga proglasi, jer se je tada odmarao od svoga rada, što ga je za stvaranja vršio.
4 Takav je bio postanak nebesa i zemlje, kad su stvarani. Kad je Gospod Bog sazdao zemlju i nebesa,
5 dok još nije bilo nikakva grmlja na zemlji niti je kakvo poljsko bilje bilo još niklo, jer Gospodin Bog nije puštao dažda na zemlju niti je bilo ljudi, da zemlju obrađuju -
6 doduše, vode je iz zemlje izviralo i svom se površinom razlijevalo -
7 tada Gospod Bog napravi čovjeka od zemaljskog praha, u nosnice mu udahne dah života i tako čovjek postane živim bićem.
8 Potom Gospodin Bog zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je načinio.
9 Tada Gospodin Bog učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - sa stablom života nasred vrta i stablo spoznaje dobra i zla.
10 Rijeka je izvirala u Edenu i natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka.
11 Prvom je ime Pišon. Optječe okolo sve zemlje havilske, u kojoj ima zlata.
12 Zlato je te zemlje izvrsno, a ondje ima i bdelija i oniksa.
13 Drugoj je rijeci ime Gihon, a protječe kroza svu zemlju Kuš.
14 Treća je Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat.
15 Gospodin Bog uzme čovjeka i smjesti ga u Edenski vrt, da ga obrađuje i čuva.
16 Gospodin Bog zapovjedi čovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, bit ćeš osuđen na smrt.
18 Reče Gospodin Bog: “Nije dobro čovjeku biti sam: načinit ću mu prikladnu drugaricu.”
19 Tada Gospod Bog načini od zemlje sve divlje životinje i sve ptice u zraku, i dovede ih čovjeku, da vidi kako će koju nazvati. Kako koje stvorenje čovjek prozove, tako će mu biti ime.
20 Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i divljim životinjama. No čovjeku se ne nađe drugarica.
21 Tada Gospod Bog pripusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.
22 Od rebra, što ga je uzeo iz čovjeka, Gospod Bog napravi ženu, pa je dovede čovjeku. 23 Nato čovjek reče: “Napokon, ovo je kost od kostiju mojih, meso od mojega mesa! Ženom nek se zove, od njenoga čovjeka, jer je uzeta!”
24 Stoga čovjek ostavlja svoga oca i majku svoju, a prione uza svoju ženu, i njih dvoje postane jedno tijelo.
25 Oboje ih, čovjek i njegova žena, bijahu goli, ali ne osjećahu stida.

SG) Postanak poglavlje 3
Čovječji pad
1 Zmija je, međutim, bila lukavija od sve zvjeradi, što Gospod Bog stvori. Tako reče zmija ženi: “Zar vam je Bog zbilja rekao, da ne smijete jesti ni s jednoga drveta u vrtu?”
2 Žena odgovori zmiji: “Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.
3 Samo o plodu stabla, što je nasred vrta, rekao je Bog ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete! ”
4 Nato će zmija ženi: “Ne, ne ćete vi umrijeti!
5 Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi, koji znaju, što je dobro, a što zlo.”
6 Vidje žena, da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svome mužu, koji je bio s njom, pa je i on jeo.
7 Tada se obadvoma otvore oči, i upoznaju, da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.
8 Uto čuše glas Gospoda Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca te se sakriju - čovjek i njegova žena - pred Gospodom Bogom, među stabla u vrtu.
9 Gospodin Bog zovne čovjeka: “Gdje si?” reče mu.
10 On odgovori: “Čuo sam, gdje hodaš po vrtu; pobojah se, jer sam gol pa se sakrih.”
11 Nato mu reče: “Tko ti kaza, da si gol? Dakle, jeo si sa stabla, s kojega sam ti zabranio jesti!”
12 Čovjek odgovori: “Žena, koju si stavio uza me - meni je dala sa stabla, pa sam jeo.”
13 Gospod Bog zapita ženu: “što si to učinila?” “Zmija me prevarila, pa sam jela,” odgovori žena.
14 Nato Gospodin Bog reče zmiji: “Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Na trbuhu svome gmizat ćeš i zemlju jesti sveg života svoga!
15 Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina; on će ti glavu satirati, a ti ćeš njemu petu ranjavati.”
16 A ženi reče: “Trudnoći tvojoj muke ću umnožit; u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a nad tobom on će gospodariti.”
17 Potom reče čovjeku: “Budući da si poslušao svoju ženu te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - Tlo neka je zbog tebe prokleto! S trudom ćeš se od njega hraniti svega vijeka svoga!
18 Rađat će ti trnjem i korovom.
19 U znoju lica kruh ćeš jesti svoj, dokle se u zemlju ne vratiš. Ta iz zemlje uzet si bio! Prah si, u prah ćeš se i vratiti.”
20 Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svim živima.
21 Čovjeku i njegovoj ženi Gospodin Bog skroji odjeću od krzna pa ih odjenu.
22 Zatim reče Bog: “Evo, čovjek postade kao jedan od nas - zna dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!”
23 Zato ga Gospod Bog istjera iz vrta Edenskoga da obrađuje zemlju, iz koje je i uzet.
24 Kad je Bog istjerao čovjeka, nastani ga istočno od Edenskoga vrta; a postavi kerubine i plameni mač - koji se okretao - da straže nad stazom k stablu života.

SG) Postanak poglavlje 4
Kajin i Abel
1 Čovjek općiše sa svojom ženom Evom, koja zače i rodi Kajina, pa reče: “Muško sam čedo stekla pomoću Gospoda!”
2 Poslije rodi Abela, brata Kajinova. Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik.
3 Tijekom vremena Kajin prinese Gospodu žrtvu od zemaljskih plodova.
4 A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve poizbor pretilinu. Gospodin milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu,
5 a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti, i lice mu se namrgodi.
6 Stoga reče Gospodin Kajinu: “Što si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno?
7 Ako pravo radiš, vedrinom od- sijevaš, a ne radiš li pravo, grijeh ti je vrag na pragu što na te vreba; ali mu se možeš oduprijeti.”
8 Kajin pak reče svome bratu: “Hajdemo u polje!” Našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubije.
9 Onda Gospodin zapita Kajina: “Gdje ti je brat Abel?” “Ne znam - odgovori - zar sam ja čuvar brata svoga?”
10 Gospodin tada reče: “Što si učinio? Čuj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče.
11 Stoga budi proklet na zemlji, koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga!
12 Obrađivat ćeš zemlju, ali ti ne će davati roda. Vječni ćeš skitalac na zemlji biti.”
13 A Kajin reče Gospodinu: “Kaznu je moju odviše teško snositi.
14 Budući da me tjeraš s tla, moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji. Tko me god nađe, može me ubiti.”
15 A Gospodin mu reče: “Ne! Nego tko bi god ubio Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!” Potom Gospodin stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije.
16 Kajin ode ispred lica Gospodnjega u nodski kraj, istočno od Edena, i ondje se nastani.
Kajinovo i Šetovo potomstvo
17 Kajin općiš e sa svojom ženom, te ona zače i rodi Enoka. Kajin također podigne grad i prozove ga imenom svoga sina Enoka.
18 Enoku se rodi Irad, a od Irada je potekao Mehujael; od Mehujaela poteče Metušael, a od Metušaela Lamek.
19 Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila.
20 Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima živu sa stokom.
21 Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na diple i frulu.
22 Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal- Kajinovoj sestri bijaše ime Naama.
23 Lamek prozbori svojim ženama: “Ado i Silo, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, čujte mi besjedu: Čovjeka sam ubio, jer me ranio, a dijete jer me udarilo.
24 Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko, Lamek će sedamdeset sedam puta.”
25 Opet Adam općiše sa svojom ženom, te ona rodi sina i nadjene mu ime Šet. Reče ona: “Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin.”
26 Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se počelo zazivati ime Gospodnje.

SG) Postanak poglavlje 5
Od Adama do Noe
1 Ovo je spisak iz Adamova rodoslovlja. Kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga je na svoju priliku;
2 stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva:
Čovjek.
3 Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu sličan, na njegovu sliku; nadjene ime Šet.
4 Po rođenju Šetovu Adam je živio osam stotina godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
5 Adam poživje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije.
6 Kad je Šetu bilo sto i pet godina, rodi mu se Enoš.
7 Po rođenju Enoševu Šet je živio osam stotina i sedam godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
8 Šet poživje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom umrije.
9 Kad je Enošu bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan.
10 Po rođenju Kenanovu
11 Enoš je živio osam stotina i petnaest godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri. Enoš poživje u svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije.
12 Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi se Mahalalel.
13 Po rođenju Mahalalovu Kenan je živio osam stotina i četrdeset godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
14 Kenan poživje u svemu devet stotina i deset godina. Potom umrije.
15 Kad je Mahalalelu bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Jared.
16 Po rođenju Jaredovu Mahalalel je živio osam stotina i trideset godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
17 Mahalalel poživje u svemu osam stotina devedeset pet godina. Potom umrije.
18 Kad je Jaredu bilo sto šezdeset i dvije godine, rodi mu se Enok.
19 Po rođenju Enokovu Jared je živio osam stotina godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
20 Jared poživje u svemu devet stotina šezdeset i dvije godine. Potom umrije.
21 Kad je Enoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Metušelah.
22 Po rođenju Metušelahovu Enok je živio trista godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
23 Enok poživje u svemu trista šezdeset i pet godina.
24 Enok je hodio s Bogom, potom ga nestane; Bog ga uze.
25 Kad je Metušelahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu se Lamek.
26 Po rođenju Lamekovu Metušelah je živio sedam stotina osamdeset i dvije godine, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
27 Metušelah poživje u svemu devet stotina šezdeset i devet godina. Potom umrije.
28 Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi mu se sin.
29 Nadjene mu ime Noa, govoreći: “Ovaj će nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje, koju je Gospodin prokleo.”
30 Po rođenju Noinu Lamek je živio pet stotina devedeset i pet godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
31 Lamek poživje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom umrije.
32 Pošto je Noa proživio pet stotina godina, rode mu se: Šem, Ham i Jafet.

SG) Postanak poglavlje 6
Čudan soj ljudi
1 Kad su se ljudi počeli množiti na zemlji i kćeri im se narodile,
2 opaze momci s neba, da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koliko ih je koji htio.
3 Onda Gospodin reče: “Ne će moj duh ostati u čovjeku zauvijek; čovjek je tjelesan. Stoga neka mu vijek bude stotinu i dvadeset godina!”
4 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, pa kad su momci s neba općili s ljudskim kćerima, one su im rađale djecu. To su one junačine od starine: ljudi glasoviti.
Ljudska zloća prevršuje mjeru
5 Vidjevši Gospodin, da je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i da je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća,
6 Gospodin se pokaja i u svome srcu ražalosti, što je stvorio čovjeka na zemlji.
7 Stoga reče Gospodin: “Ljude, koje sam stvorio, izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, gmizavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao, što sam ih uopće stvorio.” s Ali je Noa našao milost u očima Gospodnjim.
9 Ovo su Noini potomci. Noi, pravednom i u svemu neporočnom čovjeku u njegovu dobu
10 - ta i s Bogom je Noa hodio - rode se tri sina: Šem, Jafet i Ham.
11 U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila.
12 A kad je Bog vidio, kako se zemlja iskvarila - zaista se bilo svako biće na zemlji izopačilo -
13 reče Bog Noi: “Odlučio sam iskorijeniti sva bića na zemlji, jer se zemlja od njih napunila opačinom. Stoga ću uništiti i njih i svaki život na zemlji.
14 Napravi sebi korablju od gofer drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i spolja paklinom.
15 A ovako ćeš je napraviti; neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu i trideset lakata u visinu.
16 Na korablji načini otvor za svjetlo. Još lakat iznad njega i završi. Vrata na korablji načini sa strane. Neka ima: donji, srednji i gornji kat.
17 Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, u kojemu god ima dah života: sve na zemlji mora poginuti.
18 A s tobom ću sklopiti Savez; ti ćeš unići u korablju, s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova.
19 A od svega, što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje, da s tobom preživi; neka budu muško i žensko.
20 Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama, i od svih stvorova što po tlu gmižu prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi.
21 Sa sobom uzmi svega za jelo i pohrani, da bude jela tebi i njima.”
22 Noa učini, kako mu Bog naredi; izvrši sve zapovijedi, što mu Bog dade.

SG) Postanak poglavlje 7
1 Onda Gospodin reče Noi: “Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio, da si ti pravedan u ovom dobu.
2 Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka i ženku; od nečistih životinja po jedan par: mužjaka i ženku.
3 Isto tako od čistih ptica nebeskih po sedam parova: mužjaka i ženku; od svih nečistih ptica jedan par: mužjaka i ženku, da im se sjeme sačuva na zemlji.
4 Do sedam dana pustit ću dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga stvorio.”
5 Noa učini sve, kako mu je Gospodin naredio.
Veliki potop
6 Noi je bilo šest stotina godina, kad je potop poplavio zemlju.
7 Pred potopnim vodama uđu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene njegovih sinova.
8 Od čistih i od nečistih životinja, od ptica, od svega, što zemljom gmiže,
9 uđe po dvoje: mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi.
10 Čim je prošlo sedam dana, zapljušte potopne vode po zamlji.
11 U dan onaj - šeststote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestoga: Svi izvori bezdana navale, rastvore se ustave nebeske.
12 Dažd je zemljom pljuštio četrdeset dana i četrdeset noći.
13 Točno onog dana uđe u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham, Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima;
14 oni, pa sve vrste divljih životinja - stoka, gmizavci, što po tlu gmižu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja,
15 uđu u korablju s Noom, po dvoje od svih bića, što u sebi imaju dah života.
16 Što uđe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih bića, kako je Bog naredio Noi. Onda Gospodin za njim zatvori.
17 Pljusak je pljuštio na zemlju četrdeset dana; vode su rasle i korablju nosile te se digla iznad zemlje.
18 Vode su nad zemljom bujale i visoke narasle, ali je korablja plovila površinom.
19 Sve više i više nad zemljom rasle su vode, tako da su prekrile i sva najviša brda pod nebom.
20 Petnaest lakata dizale se vode nad potonuli m brdima. Uginuše sva bića, što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi.
21 Sve, što u svojim nosnicama imaše dah života -
22 sve na kopnu: uginu.
23 Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptiče nebeske: sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni, koji su s njim biliu korablji.
24 Stotinu i pedeset dana vode su se bašile nad zemljom.

SG) Postanak poglavlje 8
1 A onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke, što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vode.
2 Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, dažd s neba prestade.
3 Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu i pedeset dana vode jenjaše,
4 a sedmoga mjeseca, sedamnaestoga dana u mjesecu, korablja se zaustavi na brdima Ararata.
5 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci.
6 Kad je minulo četrdeset dana, Noa otvori prozor, što ga je načinio na korablji
7 i ispusti gavrana, koji je odlijatao i dolijetao, dok se vode nisu isušile sa zemlje.
8 Zatim ispusti golubicu, da vidi je li voda nestala sa zemlje.
9 Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu. On pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu.
10 Počeka još sedam dana, pa opet pusti golubicu iz korablje.
11 Pod večer se golubica vrati k njemu, i gle! u kljunu joj otrgnut maslinov list. Tako je Noa doznao, da su opale vode sa zemlje.
12 Počeka još sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.
13 Šest stotina i prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu, uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda, a to je kopnilo.
14 Drugog mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja je bila suha.
15 Tada Bog reče Noi: “Iziđi iz korablje ti, tvoja žena,
16 tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.
17 Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom gmižu, neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!”
18 Noa iziđe, s njime njegovi sinovi, žena njegova i žene sinova njegovih.
19 Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi, što se zemljom miču - iziđu iz korablje, vrsta za vrstom.
20 Zatim Noa podiže žrtvenik Gospodinu; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
21 Gospodin omirisa miris ugodni pa reče u sebi: “Nikad više ne ću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, ta čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa bića, kako sam učinio.
22 Sve dok bude zemlje, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime dani, noći nikad prestat ne će.”

SG) Postanak poglavlje 9
Božji Savez s Noom
1 Bog blagoslovi Nou i njegove sinove te im reče: “Plodite se i množite i zemlju napučite.
2 Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve, što se po zemlji kreće, i sve ribe u moru; u vaše su ruke predane.
3 Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu; sve vam dajem kao što vam dadoh zeleno bilje.
4 Samo ne smijete jesti mesa, u kojem je još životna krv.
5 I za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od svakoga čovjeka za njegova druga, tražit ću obračun za ljudski život.
6 Tko prolije čovjekovu krv, njegovu krv čovjek će proliti! Jer na sliku Božju napravljen je čovjek!
7 Zato, plodite se i množite, zemlju napučite i sebi je podložite!”
8 Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim:
9 “Ja s vama, evo, sklapam Savez, a poslije vas s vašim potomstvom,
10 sa svim živim stvorima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime, što je s vama izišlo iz korablje - sa svim živim stvorima na zemlji.
11 Držat ću se ja svoga Saveza s vama, te nikada više vode potopne ne će uništiti živa bića, niti će ikad više potop zemlju opustošiti.”
12 Doda Bog: “Ovo znamen je Saveza, koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića, što su s vama za vremena vječita:
13 Dugu svoju u oblak ja stavljam, da Savezu zalog bude između mene i zemlje.
14 Kad oblake na zemlju navučem, a duga se u oblaku pokaže,
15 Svoga ću se Saveza spomenut - izmeđ vas i mene i svakoga živoga stvorenja: Potopa više biti ne će, da uništi svako živo biće.
16 U oblaku kad duga se pojavi, nju vidjet ću ja i vjekovnog sjetit se Saveza: izmeđ Boga, svake žive duše, da, svakoga smrtnika na zemlji.
17 To neka je znak Saveza, koji sam postavio između sebe i svih živih bića, što su na zemlji,” kaza Bog Noi.
Noa i njegovi sinovi
18 Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bili su: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca.
19 Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se je sva zemlja napučila.
20 Noa, zemljoradnik, prvi zasadi vinograd.
21 Kad je pio vino, opio se, pa se otkrio nasred šatora.
22 Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici braće vani.
23 Šem i Jafet uzmu ogrtač, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njim, idući natraške, pok.riju očevu golotinju. Lica su im bila okrenuta na drugu stranu, tako da nisu vidjeli oca gola.
24 Kad se Noa od vina otrijeznio i doznao, što mu je učinio najmlađi sin,
25 reče: “Nek je proklet Kanaanac! Braći svojoj nek najniži sluga bude!”
26 Onda nastavi: “Blagoslovljen Gospod, Šemov Bog! Kanaanac neka mu je sluga!
27 Nek Bog širi Jafeta, da prebiva pod šatorom Šemovim, Kanaanac neka mu je sluga!”
28 Poslije Potopa Noa poživje trista i pedeset godina.
29 U svemu poživje Noa devet stotina i pedeset godina. Potom umrije.

SG) Postanak poglavlje 10
Grananje ljudskog stabla
1 Ovo su potomci Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije Potopa.
2 Tako su potomci Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešek, Tiras.
3 A sinovi su Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma.
4 Javanovi su opet sinovi: Eliša, Taršiš, Kitijci i Rodanci. Od njih su se razgranali narodi po otocima.
5 To su, dakle, Jafetovi potomci prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim plemenima i narodima.
6 Potomci su Hamovi: Kuš i Misrajim, Put i Kanaan.
7 Kuševi su potomci: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sebteka. Raamini su potomci: Šeba i Dedan.
8 Od Kuša se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoža na zemlji.
9 Voljom Gospoda bio je silan lovac. Zato se veli: “Kao Nimrod, silan lovac voljom Gospodina.”
10 Glavni gradovi njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne u zemlji Šinaru.
11 Iz ove je zemlje otišao u Ašur, gdje je podigao Ninivu, Rehobot-Ir, Kalah
12 i Resen između Ninive i Kalaha. Ovo je glavni grad.
13 Od Misrajima potekli su: Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci,
14 pa Patrušani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filištejci.
15 Od Kanaana potječe Sidon, njegov prvenac, i Het.
16 Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girgašejci,
17 Hivijci, Arkijci, Sinijci,
18 Arvađani, Semarjani i Hamaćani. Poslije se kanaanska plemena razgranaše,
19 tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona sve do Gerara, blizu Gaze, pa do Sodome, Gomore, Adme i Sebojna, blizu Lak,
20 To su, eto, potomci Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i narodima.
21 A i Šemu - praocu svih Eberovih sinova i starijem Jafetovu bratu - sinovi se rodiše.
22 Šemovi su, dakle, potomci: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram.
23 A Aramovi su potomci: Us, Hul, Geter i Maš.
24 Od Arpakšada se je rodio Šelah, od Šelaha Eber.
25 Eberu su se rodila dva sina: jednom bješe ime Peleg, jer se za njegova vijeka zemlja podijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.
26 Od Joktana se rodiše: Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah,
27 Hadoram, Uzal, Dikla,
28 Obal, Abimael, Šeba,
29 Ofir, Havila i Jobab. Sve su to Jaktovi potomci.
30 Njihova se naselja protezahu od Meše sve do Sefara, brdovitih krajeva na istoku.
31 To su, eto, potomci Šemovi, prema svojim plemenima i jezicima, po zemljama i narodima.
32 Tako su to skupine Noinih sinova, prema svojim lozama i narodima. Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.

SG) Postanak poglavlje 11
Babilonska kula
1 Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste.
2 Ali kako su se ljudi selili po istoku, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinaru, i tu se nastane.
3 Jedan drugom reče: “Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!” Opeke su im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku.
4 Onda rekoše: “Hajdemo sebi podignuti grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!”
5 Gospodin se spusti da vidi grad i toranj, što su ga gradili sinovi čovječji.
6 Onda Gospod reče: “Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa ne će biti neostvarivo što god naume izvesti.
7 Hajdemo sići i jezik im pobrkati, da jedan drugog govora ne razumije!”
8 Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada.
9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje GOSP9 d pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Gospod raspršio po svoj zemlji. Rodoslovlje od Šema do Abrahama
10 Ovo je loza Šemova: Kad je Šemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se Arpakšad.
11 Po rođenju Arpakšadovu Šem je živio petsto godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
12 Kad je Arpakšadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Šelah.
13 Po rođenju Šelahovu Arpakšad je živio četiri stotine i tri godine, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
14 Kad je Šelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber.
15 Po rođenju Eberovu Šelah je živio četiri stotine i tri godine, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
16 Kad su Eberu bile trideset i četiri godine, rodi mu se Peleg.
17 Po rođenju Pelegovu Eber je živio četiri stotine i trideset godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
18 Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu.
19 Po rođenju Reuovu Peleg je živio dvjesta i devet godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
20 Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug.
21 Po rođenju Serugovu Reu je živio dvjesta i sedam godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
22 Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor.
23 Po rođenju Nahorovu Serug je živio dvjesta godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
24 Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah.
25 Po rođenju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
26 Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran.
Nastup patrijarha Abrahama Terah
27 Ovo je loza Terahova: Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot.
28 Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svom rodnom kraju, u Uru Kaldejskom.
29 Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bilo je ime Saraja, a Nahorovoj Milka, kći Harana, oca Milke i Iske.
30 Saraja je bila nerotkinja: nije imala poroda.
31 Terah povede svoga sina Abrama, svoga unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane.
32 Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u Haranu.

SG) Postanak poglavlje 12
Abrahamov poziv i selidba
1 Gospodin reče Abramu: “Idi iz zemlje roda svoga, iz očinskoga doma u krajeve koje ću ti pokazati.
2 Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te; i ime ti uzveličati, te ćeš sam blagoslov biti.
3 Blagoslivat ću one, koji te blagoslivljali budu; koji te budu kleli, njih ću proklinjati. Sve na zemlji zajednice tobom će se. blagoslivljati. ”
4 Abram se zaputi, kako mu je Gospodin rekao. S njim krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina, kad je otputovao iz Harana.
5 Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu, što su je namakli i svu čeljad, koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan,
6 Abram prođe zemljom sve do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji.
7 Gospodin se javi Abramu pa mu reče: “Tvom ću potomstvu dati ovu zemlju.” Abram tu podigne žrtvenik Gospodu, koji mu se objavio.
8 Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik i zazva Gospoda imenom.
9 Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.
Sa Sarom u Egiptu
10 Uto zemljom zavlada glad, pa se Abram spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom.
11 Kad je bio na ulazu u Egipat, reče svojoj ženi Saraji: “Znam, da si naoči lijepa žena.
12 Kad te Egipćani vide, reći će: ‘To je njegova žena i mene će ubiti, a tebe na životu ostaviti.
13 Nego, reci, da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da iz obzira prema tebi, poštede moj život.”
14 Kad je Abram ušao u Egipat, Egipćani vide, da je žena veoma lijepa.
15 Opaze je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor.
16 Abramu je bilo dobro zbog nje; steče stoke i goveda, magaraca, sluga i sluškinja, magarica i deva.
17 Ali Gospodin udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje.
18 Stoga faraon pozva Abrama pa reče: “Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao, da je
ona tvoja žena?
19 Zašto si rekao: ‘Ona mi je sestra, pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!”
20 Faraon ga onda preda momcima, koji ga poslaše na put s njegovom ženom i sa svime, što je bilo njegovo.

SG) Postanak poglavlje 13
Rastanak Lota i Abrama
1 Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime, što je bilo njegovo. Tada je Lot bio s njim.
2 Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom.
3 Od postaje do postaje iz Negeba je išao do Betela, do mjesta, na kojem je bio postavio šator, izmeću Betela i Aja,
4 gdje je prije bio podigao žrtvenik. Tu je Abram zazivao Gospoda po imenu.
5 A i Lot, koji iđaše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora,
6 tako da ih kraj ne bi izdržavao, kad bi zajedno ostali. Njihovo je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti.
7 Svađa je nastajala između pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani.
8 Zato Abram reče Lotu: “Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih - ta mi smo u rodu!
9 Sva ti je zemlja na izbor. Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja ću nadesno; ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo.”
10 Lot podiže oči i vidje, kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, sve do Soara, kao zemlja egipatska, kao kakav vrt Gospodnji. - Bilo je to prije nego je Gospodin uništio Sodomu i Gomoru.
11 Lot izabere svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijele jedan od drugoga.
12 Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok se Lot nastani između mjesta u dolini. Razapinjao je svoje šatore blizu Sodome.
13 Žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami grješnici protiv Gospoda.
14 Pošto je Lot otišao, reče Gospodin Abramu: “Oči svoje podigne, s mjesta, na kojem si, pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu;
15 svu zemlju, što je možeš zgledati, dat ću tebi i tvome potomstvu zauvijek.
16 Potomstvo ću tvoje učiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje će potomstvo moći prebrojiti.
17 A sad, na noge! Prođi zemljom uzduž i poprijeko, jer ću je tebi predati.”
18 Abram digne šatore i stigne k hrastu Mamre, što je kod Hebrona. Ondje podigne žrtvenik Gospodinu.

SG) Postanak poglavlje 14
Vojna četvorice kraljeva
1 Bilo je u doba, kad je Amrafel bio kralj Šinara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer kralj Elama i Tidal kralj Gojima.
2 Povedoše oni rat protiv Bere, kralja Sodome; Birše, kralja Gomore; Šinaba, kralja Adme; Šemebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli, to jest Soaru.
3 Udruženi, njihove se vojske slegnu u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more.
4 Dvanaest su godina služili Kedor-Laomera, ali godine trinaeste dignu se na ustanak.
5 U četrnaestoj godini digne se Kedor-Laomer i kraljevi, koji su bili s njim te potuku Refajimce u Ašterot-Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce na ravnici Kirjatajimu,
6 Horijce u brdskom kraju Seiru, do El-Parana, blizu pustinje.
7 Onda se povuku natrag i stignu u En-Mišpat, to jest Kadeš, i pokore sve krajeve Amalečana i Amorejaca, koji su nastavali Hasason- Tamar.
8 Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Sebojima i kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u dolini Sidimu:
9 Kedor-Laomera, kralja Elama; Tidala, kralja Gojima; Amrafela, kralja Šinara; Arioka, kralja Elasara: četiri kralja protiv pet.
10 Dolina je Sidim, međutim, bila puna provalija s paklinom, pa kraljevi Sodome i Gomore, na bijegu, u njih popadaju, a ostali izmaknu u planine.
11 Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranu, pa odu.
12 Pograbe i Lota, Abramova bratića - i on je živio u Sodomi - i njegovo blago, pa otiđu.
13 Uto neki bjegunac - rođak Eškola i Anera, Abramovih saveznika - donese vijest Abramu Hebreju, dok je boravio kod hrasta amorejske Mamre.
14 Kad je Abram čuo, da mu je bratić zarobljen, skupi svoju momčad - rođenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa pođe u potjeru do Dana.
15 Postroji svoje momke u dvije čete i noću ih potuče. Progonio ih je sve do Hobe, sjeverno od Damaska.
16 Povrati sve blago, svoga bratića Lota i njegovo blago, žene i druge zarobljenike.
17 Kad se Abram povratio, poslije poraza Kedor-Laomera i kraljeva, koji su bili s njim, u susret mu, u dolinu Šave, to jest Kraljev-dol, iziđe kralj Sodome.
18 Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga Svevišnjega. Blagoslovi Abrama govoreći:
19 “Blagoslovljen Abram od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje!
20 I Svevišnji Bog nek je blagoslovljen, što u tvoje ruke preda dušmane!”
Potom mu Abram dade desetinu od svega.
21 Sodomski kralj, međutim, reče Abramu: “Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!”
22 Nato će Abram sodomskome kralju: “Uzdižem ruku pred Gospodom, Bogom Svevišnjim, Stvoriteljem neba i zemlje,
23 da ne ću uzeti ni končića, ni remena od obuće, niti išta što je tvoje, da ne kažeš: ‘Na meni se Abram obogati
24 Ne, meni ništa osim što su moji momci upotrijebili; i dio za momčad, što je sa mnom išla: Aner, Eškol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio.”

SG) Postanak poglavlje 15
Bog sklapa Savez s Abrahamom
1 Poslije ovih događaja Gospodin uputi Abramu riječ u ukazanju: “Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; silno velikom nagradom sam ću te nagraditi.”
2 Našto Abram odgovori: “Gospode, Bože moj, čemu mi tvoji darovi, kad ostajem bez poroda, a nasljednik će mi biti Eliezer, upravitelj moje kuće?
3 Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.”
4 Gospodin mu opet uputi riječ: “Taj ne će biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.”
5 Izvede ga van i reče: “Pogledaj na nebo i prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojiti.” Zatim doda: “Toliko će biti tvoje potomstvo.”
6 Abram povjerova Gospodu, i on mu to uračuna u krepost.
7 Tada mu još reče: “Ja sam Gospod, koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga, da ti predam u posjed ovu zemlju.”
8 A on odvrati: “Gospodine, Bože moj, kako ću ja doznati, da ću je zaposjesti?”
9 Odgovori mu: “Dovedi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubića.”
10 Sve to dovede i rasiječe na pole, i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao.
11 Ptice grabežljivice obarale su se na leševe, ali ih je Abram razgonio.
12 Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gusti mrak, pun jeze.
13 Tada Bog reče Abramu: “Dobro znaj, da će tvoji potomci biti stranci u tuđoj zemlji; robovat će i biti tlačeni četiri stotine godina,
14 ali narodu, kojemu budu služili, ja ću suditi; konačno će izići s velikim blagom.
15 A ti ćeš k ocima svojim poći u miru, u velikoj starosti bit ćeš pokopan.
16 Oni će se ovamo vratiti za četvrtog naraštaja, jer mjera se zlodjela amorejskih još nije navršila.”
17 Kad je sunce zašlo i gust mrak pao, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova.
18 Toga je dana Gospod sklopio Savez s Abramom rekavši: “Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Drage uz Egipat do Velike rijeke - Eufrata:
19 Kenijce, Kenižane, Kadmonce,
20 Hitijce, Perižane, Refaimce,
21 Amorejce Kanaance, Girgašance, Jebusejce.”

SG) Postanak poglavlje 16
Išmaelovo rođenje
1 Abramova žena Saraja nije mu rađala djece. Imala je sluškinju Egipćanku - zvala se Hagara.
2 Tako Saraja reče Abramu: “Gospodin me je, eto, učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece.” Abram posluša riječ Sarajinu.
3 Pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipćanku, sluškinju svoju pa je dade svome mužu Abramu za suložnicu.
4 On legne s Hagarom, te zače. Kad je vidjela da je začela prezirno je gledala svoju gospodaricu.
5 Tada reče Saraja Abramu: “Nepravda, što se meni nanosi, tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi, da je zanijela s prezirom na me gleda. Gospod sudio meni i tebi!”
6 Nato Abram odvrati Saraji: “Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se čini, da je pravo, tako prema njoj postupi!” Saraja postupi prema Hagari loše, te ona od nje pobježe.
7 Gospodnji je anđeo nađe kod izvora u pustinji - uz vrelo, što je na putu prema Egipatskom zidu -
8 pa je zapita: “Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?” “Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje,” odgovori ona.
9 A anđeo joj Gospodnji odgovori: “Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!” Još joj reče anđeo Gospodnji:
10 “Tvoje ću potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se ne će moći prebrojiti.”
11 Dalje je anđeo Gospodnji rekao: “Gle, zanijela si i rodit ćeš sina, nadjeni mu ime Išmael!
12 Ko magare divlje bit će on: ruka će se njegova dizat na svakoga, i svačija ruka opet na njega; u sukobu sa svim svojim rodom živjet će.”
13 Gospoda, koji joj je govorio nazva: “Bog Svevid, jer - reče - Vidjeh Boga i nakon viđenja - još živim!”
14 Stoga se onaj zdenac zove: Beer Lahaj Roi. Nalazi se između Kadeša i Bereda.
15 Potom Hagara rodi Abramu sina, A Abram sinu, kojega mu rodi Hagara nadjene ime Išmael.
16 Abramu je bilo osamdeset godina, kad mu je Hagara rodila Išmaela.

SG) Postanak poglavlje 17
Obveza obrezanja
1 Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, Gospodin mu se ukaza pa mu reče: “Ja sam Bog Svemožni. Mojim hodi putem i neporočan budi!
2 Svoj ću Savez s tobom sklopiti i silno te razmnožiti.”
3 Kad Abram pade ničice, Bog mu je govorio dalje:
4 “A ovo je Savez moj s tobom: ocem mnogim postat ćeš narodim.
5 Više se zvati Abram ne ćeš, već Abraham bit će tebi ime, jer naroda mnogih ocem postavljam te.
6 Učiniti ću te silno rodnim; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći.
7 Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe- Savez svoj na vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe.
8 Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju, u kojoj boraviš, svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; ja ću biti, njihov, Bog.”
9 Još reče Bog Abrahamu: “Čuvaj moj Savez - ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke.
10 Ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe, koji moraš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano.
11 Obrezujte kožicu s vrha životnog uda. To neka bude znak Saveza između mene i vas.
12 Svako muško među vama, kroz vaš naraštaj kad mu se navrši osam dana,neka bude obrezano; i rob, rođen u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi.
13 Da, rob, rođen u tvome domu ili za novac kupljen, mora se obrezati. Tako će moj Savez na vašem tijelu ostati vječnim Savezom.
14 Muški, koji se ne bi obrezao, skinula se kožica s vrha životnoga uda, neka se odstrani od svoga naroda: takav je prekršio moj Savez;”
15 Bog je Abrahamu dalje rekao: “Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara će joj biti ime.
16 Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nj izliti, te će se narodi od njeg razviti; kraljevi će od njeg poteći.”
17 Abraham pade ničice pa se nasmija i reče u sebi: “Onome komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar će Sara u devedesetoj rod rađati!”
18 Abraham reče Bogu: “Neka tvojom milošću Išmael poživil”
19 A nato Bog reče: “Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, Savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega.
20 I za Išmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega poteći i u velik će narod izrasti.
21 Ali ću držati svoj Savez s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine u ova doba.”
22 Kad je završio razgovor s njim, od Abrahama se Bog podiže.
23 Uzme zatim Abraham svoga sina lšmaela i sve robove, koji su bili rođeni u njegovu domu i sve, koje je kupio novcem - sve muške ukućane - pa ih toga istog dana obreže, kako mu je Bog rekao.
24 Abrahamu je bilo devedeset i devet godina, kad se obrezao,
25 a njegovu sinu lšmaelu bijaše trinaest godina, kad ga je obrezao.
26 Tako su toga istoga dana bili obrezani Abraham, njegov sin lšmael i
27 svi muškarci njegova doma, rođeni u njegovoj kući ili za novac kupljeni od stranaca: svi su s njime bili obrezani.

SG) Postanak poglavlje 18
Abrahamovi tajanstveni posjetitelji
1 Gospodin se ukaza Abrahamu kod hrasta Mamre, dok je sjedio na ulazu u šator za dnevne žege.
2 Podigne svoje oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Čim ih spazi, potrča s ulaza šatora njima u susret. Pade ničice na zemlju
3 pa reče: “Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, molim, nemoj mimoići svoga sluge!
4 Neka se donese malo vode: operite svoje noge i pod stablom otpočinite.
5 Donijet ću kruha, da se okrijepite prije nego pođete dalje. Tak svome ste se sluzi nav.ratili.” Oni odgovore: “Dobro, učini kako si rekao!”
6 Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reče: “Brzo! Tri mjerice najboljega brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!”
7 Zatim Abraham otrča govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku, da ga brže zgotovi.
8 Poslije uzme grušaline, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali.
9 “Gdje ti je žena Sara?” zapitaju ga. “Eno je pod šatorom,” odgovori.
10 Onda jedan reče: “Vratit ću se k tebi, kad isteče vrijeme trudnoće; tvoja žena Sara imat će sina.” Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala.
11 Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena.
12 Zato se u sebi Sara smijala i govorila: “Pošto sam uvenula, sad ću uživati nasladu? Još mi je i gospodar star!”
13 Onda Gospodin upita Abrahama: “Zašto se je Sara smijala i govorila: ‘Kako ću rod roditi ja starica?
14 Zar je Gospodinu išta nemoguće? Navratit ću se k tebi, kad njezino vrijeme dođe i Sara će imati sina.”
15 Sara se napravi nevještom govoreći: “Nisam se smijala” Bila se prestrašila. Ali on reče: “Jesi, smijala si se!”
Abraham posreduje za Sodomu
16 Ljudi se odande dignu i upru pogled prema Sodomi. Abraham je išao s njima i pratio ih.
17 Gospodin je mislio: “Zar ću sakrivati od Abrahama, što kanim učiniti,
18 kad će od Abrahama nastati velik i brojan narod, te će se svi narodi zemlje njim blagoslivljati?
19 Njega sam izlučio zato, da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj, kako hoditi putem Gospodnjim, radeći što je dobro i pravedno, tako da Gospod mogne ostvariti, što je Abrahamu obećao.”
20 Onda Gospod nastavi: “Velika je vika na Sodomu i Gomoru, da je njihov grijeh pretežak.
21 Idem vidjeti, rade li zaista, kako veli tužba, što je do mene stigla. Želim sam razvidjeti.”
22 Dok su ona dvojica išla dalje prema Sodomi, Gospodin je još stajao pred Abrahamom.
23 Nato se Abraham primače bliže i reče: “Hoćeš li iskorijeniti i nevinog s krivim? 24 Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih, koji budu ondje?
25 Prođi se takvog posla! Ubijati nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jadnako! Prođi se toga! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?”
26 “Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih - odvrati Gospodin - zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto.”
27 “Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu - opet progovori Abraham. - Ja, prah i pepeo!
28 Da slučajno nevinih bude pet manje od pedeset? Bi li uništiosav grad zbog tih pet?” “Ne ću ga uništiti, ako ih ondje nađem četrdeset i pet”, odgovori.
29 “Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?”
30 Opet nastavi: “Neka se Gospodin ne ljuti, ako opet kažem. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset?” “Ne ću to učiniti - odgovori - ako ih ondje nađem samo trideset.”
31 “Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu - još će jednom - ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?” “Ne ću ga uništiti - odgovori - zbog dvadesetorice.”
32 “Neka se Gospodin ne ljuti - opet će on - da rečem još samo jednom : Ako ih slučajno ondje bude samo deset?” “Ne ću ga uništiti zbog njih deset,” odgovori.
33 Čim Gospodin završi razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto.

SG) Postanak poglavlje 19
Uništenje Sodome i Gomore
1 Dvojica anđela stignu navečer u Sodomu, dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret. Nakloni se licem do zemlje,
2 a onda im reče: “Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge, da noć provedete i noge operete; a onda možete na put rano.” A oni rekoše: “Ne, noć ćemo provesti na trgu.”
3 Ali ih on uporno navraćaše, i oni se svratiše k njemu i uđoše u njegovu kuću. On ih pogosti, ispeče prijesnu pogaču, te blagovaše.
4 Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav svijet do posljednjega čovjeka, opkole kuću.
5 Zovnu Lota pa mu reknu: “Gdje su ljudi, što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih, da ih se namilujemo?”
6 Lot iziđe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata.
7 “Braćo moja - reče on - molim vas, ne činite toga zla!
8 Imam, evo, dvije kćeri, koje još s ljudima nisu općile: njih ću vam izvesti pa činite s njima, što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti, jer su došli pod sjenu moga krova.”
9 “Odstupi odatle! - rekoše. “Došao kao dotepenac, a za suca se već postavlja. Sad ćemo mi s tobom gore nego s njima.” Nasrnuše na jadnika Lota; navale na vrata da ih razbiju.
10 Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuću i zatvore vrata;
11 a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naći vrata.
12 Onda ona dvojica upitaju Lota: “Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri, sve koje imaš u gradu, iz mjesta izvedi!
13 Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto: vika je na žiteljstvo grada pred Gospodom postala tolika, te nas je Gospodin poslao da mjesto uništimo.” Iziđe Lot da to kaže svojim zetovima, koji su oženili njegove kćeri, te reče:
14 “Na noge! Odlazite iz ovog mjesta, jer će Gospodin uništiti grad!” Ali je u očima svojih zetova ispao kao da šalu zbija. cvko kao da šalu zbija.
15 U cik zore anđeli navale na Lota govoreći: “Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje, da ne budeš zatrt kaznom grada!”
16 Ali je on oklijevao. Zato ljudi zgrabe za ruke njega, njegovu ženu i njegove obje kćeri, i - po smilovanju Gospodnjem nad njima - odvedoše ih van grada.
17 Kad ih izvedoše, jedan progovori: “Bježi u brdo da ne budeš zatrt!”
18 Ali Lot odvrati: “Nemoj, molim, gospodine!
19 Nego, ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima - a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeći u brdo, a da me nesreća ne snađe i ne poginem.
20 Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da bježim onamo - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!”
21 Odgovori mu: “Uslišat ću ti i tu molbu, i ne ću zatrti grada o kojem govoriš.
22 Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa učiniti, dok ti onamo ne stigneš.” Zato se onaj grad zove Soar.
23 Sunce je upravo na zemlju izlazilo, kad je Lot stigao u Soar.
24 Tada Gospod zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru svojim sumpornim ognjem;
25 uništi one gradove, svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji.
26 A Lotova se žena obazre, i pretvori se u stup soli.
27 Sutradan, ranim jutrom, Abraham se požuri na mjesto, gdje je stajao pred Gospodom;
28 upravi pogled prema Sodomi, Gomori i Ravnici u daljini te vidje gdje se diže dim nad zemljom kao dim iz kakve klačine.
29 Tako se Bog, dok je zatirao gradove u Ravnici, u kojima je Lot boravio sjetio Abrahama i uklonio Lota isred propasti.
Moapci i Amonci
30 Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri živjeli su u pećini.
31 Starija reče mlađoj: “Otac nam je ostario, a muža na zemlji nema, da bude s nama, kako je običaj po svem svijetu.
32 Hajdemo oca opiti vinom pa s njime leći: tako ćemo s ocem očuvati potomstvo.”
33 One noći napiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao ni kad je legla ni kad je ustala.
34 Sutradan starija reče mlađoj: “Sinoć sam, eto, ležala ja s našim ocem; napijmo ga vinom i noćas, pa idi ti i s njime lezi: tako ćemo ocu sačuvati potomstvo.”
35 Opiju oca vinom i one noći, te mlađa ode i s njim legne, a on nije znao ni kad je legla ni kad je ustala.
36 Tako obje Lotove kćeri zanesu s ocem.
37 Starija rodi sina i nadjene mu ime: Moab. On je praotac današnjih Moabaca.
38 I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Amon. On je praotac današnjih Amonaca.

SG) Postanak poglavlje 20
Abraham u Geraru
1 Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se između Kadeša i Egipatskog zida. Dok je boravio u Geraru,
2 rekao je Abraham o svojoj ženi Sari, da mu je sestra. Stoga Abimelek, kralj gerarski, pošalje po Saru i uze je.
3 Ali Bog dođe Abimeleku noću u snu te mu reče: “Zbog žene, koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona žena udata.”
4 Abimelek se nije k njoj primicao. Zato reče: “Gospodine, zar ćeš pravednika pogubiti?
5 Zar mi on nije rekao: ‘Ona mi je sestra. A ona mi je sama rekla: ‘On je moj brat. Čiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo učinio.”
6 Bog mu odvrati u snu: “Znam, da si to učinio čiste savjesti; i ja sam te zadržavao da protiv mene ne griješiš; i nisam dopuštao, da je dotakneš.
7 Sada vrati čovjeku ženu njegovu; prorok je on; molit će se za tebe, da ostaneš na životu. Ako je ne vratiš, znaj, da ćeš umrijeti, ti i svi tvoji.”
8 Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i kaza čitavu stvar, da čuju na vlastite uši, i ljudi se veoma uplaše.
9 Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reče: “Što si nam učinio! Čime sam se ja ogriješio protiv tebe da izložiš mene i moje kraljevstvo velikoj grehoti? Ponio si se prema meni, kako ne valja.
10 Što si dakle imao na umu - upita dalje Abimelek - kad si tako radio?”
11 Abraham uzvrati: “Zbilja sam držao, da nema Božjeg straha u ovome mjestu, pa će me ljudi ubiti zbog moje žene.
12 A onda, ona je uistinu moja sestra: kći je moga oca, i ako ne i moje majke, pa se je udala za me.
13 A kad me Bog udaljio od očeva doma, rekoh joj: ‘Ovu mi uslugu učini: kamo god dođemo, reci o meni, da sam ti brat.”
14 Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluškinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu i njegovu ženu Saru.
15 Zatim reče Abimelek: “Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se gdje ti se svidi!”
16 A Sari reče: “Evo tisuću srebrnika, što ih dajem tvome bratu: neka ti budu koprenom pred očima sviju, što su s tobom. Ti si svakako opravdana.”
17 Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako te opet mogahu rađati.
18 Jer Gospod bijaše zbog Sare, Abrahamove žene, zatvorio ‘svaku utrobu u domu Abimelekovu.

SG) Postanak poglavlje 21
Izakovo rođenje
1 Gospodin se sjeti Sare, kako je rekao i učini joj, kako je obećao:
2 Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje je Bog označio.
3 Abraham nadjene ime Izak svome sinu, što mu ga Sara rodi.
4 A poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio.
5 Abrahamu je bilo stotinu godina, kad mu se rodio sin Izak.
6 Tada Sara reče: “Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to čuje, sa mnom će se veseliti.”
7 Još doda: “Tko bi ikad Abrahamu rekao: djecu će ti Sara dojiti! Pa ipak mu u starosti sina rodih.”
8 Dijete je raslo i bilo od prsiju odbijeno. U dan, u koji je Izak bio od prsiju odbijen, Abraham priredi veliku gozbu.
9 Jednom opazi Sara, gdje se sin, koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila, igra s Izakom.
10 Stoga reče Abrahamu: “Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom - s Izakom!”
11 To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Išmael -bio njegov sin.
12 Ali Bog reče Abrahamu: “Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; što ti kaže Sara, poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime.
13 A i od sina tvoje sluškinje podići ću velik narod, jer je tvoj potomak.”
14 Rano ujutro Abraham uzme kruha i mješinicu vode pa dade Hagari. Uprti na nju dječaka te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer- Šebe.
15 Potrošivši vodu iz mješinice,
16 ostavi dijete pod jednim grmom, a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk može dobaciti. Govorila je u sebi: “Ne ću da vidim, kako dijete umire.” Sjedeći tako, udari u jecanje.
17 Bog ču plač dječaka, te anđeo Gospodnji zovne s neba Hagaru i reče joj: “Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji.
18 Na noge! Digni dječaka i povedi ga za ruku, jer ću od njega podići velik narod.”
19 Tada joj Bog otvori oči, pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji dječaka.
20 Bog je bio s dječakom, dok je rastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka.
21 Dom mu je bio u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske.
Ugovor u Beer-Šebi
22 Nekako tada Abimelek, u pratnji Fikola, zapovjednika njegove vojske, reče Abrahamu: “Bog je s tobom u svemu, što radiš.
23 Stoga mi se ovdje zakuni Bogom, da ne ćeš varati ni mene ni moju rodbinu i prijatelje, nego ćeš se prema meni i prema zemlji, u kojoj sad boraviš, ponašati pošteno, kao što sam se ja prema tebi ponio.”
24 “Kunem se”, odgovori Abraham.
25 Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode, što su ga Abimelekove sluge bile prisvojile.
26 Našto Abimelek reče: “Ne znam, tko je to učinio; ni ti me nisi o tome obavijestio, niti sam ja o tome čuo, osim danas.”
27 Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku, te njih dvojica sklope ugovor.
28 Potom Abraham razluči napose sedam janjaca od stada.
29 Nato Abimelek zapita Abrahama: “Što znači ovih sedam janjaca, koje si nastranu odlučio”
30 A on odgovori: “Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke, da mi bude priznanicom, da sam ja iskopao ovaj zdenac.”
31 Zato se ono mjesto nazvalo Beer-Šeba; jer se njih dvojica ondje zakleše.
32 Pošto su sklopili ugovor kod Beer-Šebe, Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol, odu i vrate se u zemlju Filištejaca.
33 Abraham posadi kod Beer- Šebe pitomi trn i ondje zazove Gospoda, Boga Vječnoga, po imenu. 34 Mnogo je godina Abraham proveo u zemlji Filištejaca kao došljak.

SG) Postanak poglavlje 22
Bog kuša Abrahama
1 Neko vrijeme poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: “Abrahame!” On odgovori: “Evo me!”
2 “Uzmi svoga sina Izaka, jedinca svoga, koga ljubiš, i pođi u strane Morije te ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na glavici, koju ti pokažem.”
3 Ujutro Abraham podrani, nacijepavši drva za žrtvu, osamari magarca, sa sobom povode dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka i uputi se na mjesto, koje mu je Bog označio.
4 Treći dan Abraham opazi mjesto izdaleka.
5 Onda reče slugama: “Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dječak odosmo se gore pokloniti pa ćemo se vratiti k vama.”
6 Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, uprti ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako pođu njih dvojica dalje zajedno.
7 Onda Izak reče svome ocu Abrahamu: “Oče!” A on će: “Evo me, sine! “Evo kremena i drva - opet će sin - ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?”
8 “Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!” odgovori Abraham. Njih su dvojica zajedno išla naprijed.
9 Kad stignu na mjesto, o kojem je Bog govorio, Abraham podigne žrtvenik ondje, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik.
10 Pruži sad Abraham svoju ruku i uzme nož, da zakolje svog sina.
11 Uto ga zovne s neba anđeo Gospodnji i poviče: “Abrahame! Abrahame!” “Evo me!” ozva se on. 1
2 “Ne spuštaj svoju ruku na dječaka - reče - niti mu što čini! Sad, evo, znam, da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.”
13 Podiže Abraham oči i pogleda. I nu! za njim u grmu ovan, zapleo se rogovima. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu, mjesto svoga sina.
14 Onome mjestu Abraham dade ime: “Gospod proviđa.” Zato se danas veli: “Na brdu Gospodnjeg proviđenja.”
15 Anđeo Gospodnji zovne Abrahama s neba drugi put
16 i reče: “Kunem se samim sobom, izjavljuje Gospod. Kad si to učinio i nisi mi uskratio svoga sina jedinca,
17 svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja.
18 Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagosloviti tvojim potomstvom.”
19 Zatim se Abraham vrati svojim slugama pa se zajedno upute u Beer- Šebu. U Beer-Šebi se Abraham nastani. Nahorovo potomstvo
20 Neko vrijeme poslije toga obavijeste Abrahama: “
1 tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu:
21 njegoVa prvorođenca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova,
22 Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela.”
23 Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru, Abrahamovu bratu.
24 A i njegova suložnica, kojoj je bilo ime Reuma, rodila je: Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku.

SG) Postanak poglavlje 23
Kupnja obiteljskog grobišta
1 Sarin je vijek bio stotinu dvadeset i sedam godina.
2 Sara umrije u Kirjat- Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj i Abraham obavi uobičajene obrede žalosti za Sarom.
3 Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori sinovima Hetovim:
4 “Premda sam ja među vama doseljenik, prodajte mi zemljište za grobište među vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i pokopati je.”
5 Hitijci odgovore Abrahamu:
6 “Gospodine, saslušaj nas! Ti si izabranik Božji u našoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u našem najbiranijem groblju. Nitko ti od nas ne će odbiti svoga groba, da mogneš pokopati svoju pokojnicu.”
7 Nato se Abraham stane klanjati mještanima, sinovima Hetovim,
8 te im reče: “Ako se slažete, da svoju pokojnicu uklonim i pokopam, čujte me:
9 Zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova, da mi proda špilju Makpelu, što njemu pripada: nalazi se na kraju njegova posjeda; neka mi je za punu cijenu, u vašoj nazočnosti, proda u vlasništvo za grobište.”
10 Efron je sjedio među Hitijcima. Potom Efron, Hitijac, odgovori Abrahamu, da ga čuju sinovi Hetovi vlastitim ušima - svi, koji su sjedili u vijeću onog grada:
11 “Ne, moj gospodine! Saslušaj mene! Ja tebi dajem poljanu i špilju, što je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Pokopaj svoju pokojnicu!”
12 Abraham se duboko nakloni mještanima, a onda progovori Efronu, da mještani čuju na svoje uši:
13 “Ded me samo poslušaj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene, da ondje mogu pokopati svoju pokojnicu!”
14 Efron odgovori Abrahamu:
15 “Čuj me, moj gospodine: zemljište u vrijednosti do četiri stotine srebrnika, što je to tebi i meni! Pokopaj, dakle svoju pokojnicu!”
16 Abraham se složi s Efronom. Isplati Abraham, što je zatražio.
17 I tako Efronova poljana u Makpeli, nasuprot Mamri - poljana, špilja i sva stabla, što su bila na poljani -
18 prijeđu u vlasništvo Abrahamovo u nazočnosti sinova Hetovih; sviju, koji su sjedili u vijeću svoga grada.
19 A onda Abraham pokopa svoju ženu Saru u špilji na poljani Makpeli, nasuprot Mamri - danas Hebronu - u zemlji kanaanskoj.
20 Tako je poljana i špilja na njoj prešla od sinova Hetovih u vlasništvo Abrahamovo za grobište.

SG) Postanak poglavlje 24
Izak i Rebeka
1 Abraham već bijaše ostario, zašao u godine. Gospodin je Abrahama blagoslivao u svemu.
2 Tako Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kući, pod čijom je upravom bilo sve njegovo: “Stavi svoju ruku pod moje stegno,
3 da te zakunem Gospodom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu ne ćeš nabaviti za ženu ni jednu od kćeri Kanaanaca, među kojima boravim,
4 nego ćeš otići u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku.”
5 A sluga mu reče: “A što ako žena ne htjedne za mnom ići u ovu zemlju? Hoću li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju, iz koje si ti došao?”
6 Abraham mu odgovori: “Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina!
7 Gospodin, Bog nebesa, koji me odveo iz kuće moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obećao: ‘Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju, pred tobom će poslati svoga anđela, i odande ćeš dovesti ženu mome sinu.
8 A ako žena ne bude htjela za tobom poći, ti ćeš biti oslobođen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!”
9 Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune u toj stvari.
10 Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara, pa se zaputi u Aram-Naharajim, u Nahorov grad.
11 Pred večer, kad žene izlaze crpsti vodu, poliježe on deve pokraj studenca izvan grada.
12 Onda reče: “Oh, Gospodine Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziđi mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži!
13 Evo me kraj studenca, a kćeri onih iz grada dolaze crpsti vodu;
14 pa neka djevojka, kojoj ja rečem: ‘Molim te, spusti svoj vrč da se napijem, a ona odgovori: ‘Pij! I deve ću ti napojiti bude ona, koju si odredio za svoga sluga Izaka. Tako ću doznati, da si iskazao milost mome gospodaru.”
15 Tek što on izreče svoje, kad gle! dođe Rebeka, kći Betuela, sina Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Imala je vrč na svome ramenu.
16 Djevojka je bila krasna, a djevica, koju muškarac nije dirnuo. Siđe ona k vrelu, napuni vrč, i eto je opet gore.
17 Sluga joj potrča u susret i reče: “Daj mi malo vode iz svog vrča!”
18 Našto će ona: “Pij, gospodine!”. Bržebolje spusti vrč na ruku i dade mu piti.
19 Kad je njega napojila, reče: “Nalit ću i tvojim devama da se napoje.”
20 Izlivši časkom vrč u korito, otrča natrag zdencu da opet zahvati. Tako je nalila svim njegovim devama.
21 Čovjek ju je šutke motrio ne bi li doznao: je li Gospod njegov put uspješno kraju priveo ili nije.
22 Kad su deve prestale piti, čovjek izvadi viticu od zlata, tešku pola šekela, i pričvrsti je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela.
23 Zatim reče: “Kaži mi, čija si kći? Ima li u kući tvoga oca mjesta za nas da prenoćimo?”
24 Ona mu odgovori: “Ja sam kći Betuela, koga je Milka rodila Nahoru.”
25 Još mu doda: “Ima slame i piće kod nas u obilju, a i mjesta za prenoćenje.”
26 Čovjek se onda duboko nakloni te iskaže štovanje Gospodinu i
27 progovori: “Neka je blagoslovljen Gospod, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru, a mene je Gospod vodio ravno u kuću brata moga gospodara.”
28 Djevojka otrča i sve ovo ispripovjedi u kući svoje majke.
29 A Rebeka je imala brata kome je bilo ime Laban.
30 Laban se požuri van. Čim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te čuo, kako je njegova sestra Rebeka rekla: “Ovako mi je čovjek govorio”, on požuri k čovjeku kod vrela
31 pa reče: “Hajde unutar blagoslovljeni od Gospodina! Što stojiš vani, kad sam ja spremio kuću i mjesto za deve.”
32 Tako čovjek uđe u kuću. Rastovare deve i dadu im slame i piće, a njemu i ljudima, koji su ga pratili, donesu vode da operu noge.
33 Ali kad su preda nj stavili jelo, reče: “Ne ću jesti, dok ne kažem, što imam kazati.” Onda mu reku: “Pa kazuj!”
34 “Ja sam sluga Abrahamov - poče on.
35 Gospodin je uvelike blagoslovio moga gospodara, te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi. 36 Sara, žena gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje.
37 Potom mene moj gospodar zakune rekavši: ‘Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim,
38 nego otiđi k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da nađeš ženu mome sinu.
39 A ja rekoh svome gospodaru: ‘A što ako žena za mnom ne pođe?
40 On odgovori: ‘Gospodin, pred čijim sam licem hodio, poslat će s tobom svog anđela, i tvoje će putovanje dovesti k cilju, i ti ćeš naći ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca.
41 Jedino ćeš tako biti oslobođen moje zakletve: ako dođeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve oslodođen.
42 Danas dođoh na vrelo i rekoh: ‘Gospodine, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan, da uspješno završim putovanje, što sam ga poduzeo,
43 ja, evo, stojim kraj vrela, a djevojka koja dođe vodu crpiti i ja joj rečem: ‘Daj mi da se napijem malo vode iz tvoga vrča!
44 i koja kaže meni: ‘Pij ti, a i tvojim ću devama zahvatiti! - ona neka bude žena, koju je Gospodin odredio sinu moga gospodara.
45 Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo pojavi Rebeka s vrčem na ramenu; siđe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: ‘Daj mi da se napijem!
46 Ona brzo spusti vrč i odvrati: ‘Pij! A napojit ću i tvoje deve.
47 Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve. Pitao sam je: ‘Čija si kći? - Odgovorila je: ‘Kći sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka. Tada joj stavim viticu na nos i narukvice na ruke.
48 Duboko se naklonim i štovanje Gospodinu iskažem te blagoslovim Gospodina, Boga gospodara moga, koji me je vodio pravim putem da uzmem kćer brata moga gospodara njegovu sinu.
49 A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo.”
50 Tada odgovore Laban i ukućani: “Od Gospodina to dolazi; mi tu ne možemo reći ni da ni ne.
51 Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Gospod rekao.”
52 Kad Abrahamov sluga ču njihov pristanak, do zemlje se nakloni Gospodu.
53 Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta i haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci.
54 A kad su se on i ljudi s njime najeli i napili, ondje provedu i noć. Ustavši ujutro, reče: “Pustite me, da se vratim svome gospodaru!”
55 A njezin brat i majka odgovore: “Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije pođi!”
56 On im reče: “Ne zadržavajte me, kad je Gospodim moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me, da se vratim svome gospodaru!”
57 Oni odgovore: “Pozovimo djevojku i upitajmo, što ona misli!”
58 Pozovu Rebeku pa je upitaju: “Hoćeš li poći s ovim čovjekom?”
59 Ona odgovori: “Hoću”. I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima.
60 Blagoslove Rebeku rekavši joj: “Sejo, majkom budi nebrojenim tisućama! A dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!”
61 Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te pođoše za čovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode svojim putem.
62 Izak je bio otputovao iz okolice Beer-Lahaj-Roja i živio u kraju Negeba.
63 U predvečerje iziđe Izak da se vani prošeće; diže oči i ugleda deve gdje dolaze.
64 Kad Rebeka, podigavši svoje oči, opazi Izaka, sjaha s deve
65 pa zapita slugu: “Tko je onaj čovjek što poljem ide nama u susret?” A sluga odgovori: “Ono je moj gospodar.” Nato ona uze koprenu pa se pokri.
66 Sluga ispriča Izaku sve, što je učinio.
67 Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i njom se oženi. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.

SG) Postanak poglavlje 25
Abrahamovi sinovi s Keturom
1 Abraham je sebi uzeo drugu ženu; zvala se Ketura.
2 Ona mu je rodila Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Išbaka i Šuaha.
3 A od Jokšana rodiše se Šeba i Dedan. Dedanovi su potomci: Ašurci, Letušci i Leumci.
4 Sinovi su Midjanovi: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to potomci Keturini.
5 Abraham prenese sve, što je njemu pripadalo na sina Izaka;
6 a sinovima od svojih suložnica dade nadarbine i još ih za svoga života razašalje po Istoku: daleko od svoga sina Izaka, u istočni kraj. Abrahamovlf smrt
7 Sva duljina Abrahamova života, što ga je proživio, bila je: stotinu sedamdeset i pet godina.
8 Onda preminu, umrije u sretnoj dobi - star i pun godina - te bi pridružen svojim precima.
9 Njegovi sinovi, Izak i Išmae1 , pokopaju ga u špilji Makpeli, na poljani Efrona, sina Hitijca Sohara, nasuprot Mamri:
10 to je poljana, što ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je pokopan Abraham i njegova žena Sara.
11 Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka. Izak je živio blizu Beer-Lahaj-Roja.
Išmaelovi potomci
12 Ovo je potomstvo Abrahamova sina Išmaela, koga je Abrahamu rodila Sarina sluškinja, Egipćanka Hagara;
13 ovo su, dakle, Išmaelovi sinovi, navedeni poimenice prema njihovu rođenju: Išmaelov prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam,
14 Mišma, Duma, Masa,
15 Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma.
16 To su Išmaelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovim naseljima i taborištima: dvanaest poglavica od toliko plemena.
17 A ovo je opet duljina Išmaelova života: stotinu trideset i sedam godina. Zatim izdahnu; i bi pridružen svojim precima.
18 lšmaelovci su živjeli uz Egipatski zid, to jest od egipatske granice, sve do Ašura. Taborovali su nasuprot jedan drugome. Rođenje Ezava i Jakova
19 Ovo su podaci o Abrahamovu sinu Izaku. Izak se rodio od Abrahama.
20 Izaku je bilo četrdeset godina, kad se oženio Rebekom, kćerkom Aramejca Betuela iz Padan-Arama, a sestrom Aramejca Labana.
21 Izak se obrati Gospodinu za svoju ženu, jer je bila nerotkinja. Gospodin ga usliša, te njegova žena zače.
22 No djeca su se u njezinoj utrobi tako sudarala, da ona uzviknu: “Ako je tako, zašto ću živjeti!” Ode, dakle, da se posavjetuje s Gospodom.
23 I Gospodin joj reče: “Dva su svijeta u utrobi tvojoj; u tvom krilu dva naroda već se sukobljuju. J edan jači bit će od drugoga, stariji će služiti mlađemu.”
24 Kad dođe vrijeme da rodi, gle! - blizanci u njezinoj utrobi.
25 Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtač. Stoga mu nadjenuše ime Ezav.
26 Potom se pojavi njegov brat. Svojom se rukom držao Ezavu za petu. Zato mu nadjenuše ime Jakov. Izaku je bilo šezdeset godina, kad su se oni rodili.
27 Kako dječaci odrastu, Ezav postane vješt lovac, čovjek pustinje. Jakov je bio čovjek krotak i boravio u šatorima.
28 Izaku je Ezav bio draži, jer je volio divljač, a Rebeka je voljela Jakova.
29 Jednom Jakov kuhaše neku kašu. Uto Ezav stigne s vani, izgladnio.
30 I Ezav reče Jakovu: “Daj mi tog crvenog variva da pojedem, jer sam ogladnio.” Stoga mu je ime Edom.
31 A Jakov odgovori: “Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!”
32 Ezav reče: “Evo me skoro na umoru; što će mi prvorodstvo!”
33 Jakov nastavi: “Prije mi se zakuni!” On mu se zakune, i tako proda Jakovu svoje prvorodstvo.
34 Tada Jakov dade Ezavu kruha i kuhane sočivice. Ezav je jeo i pio, onda se digao i otišao. Tako je Ezav pogazio svoje prvorodstvo.

SG) Postanak poglavlje 26
Izak i Abimelek
1 U zemlji zavlada glad, različita od prijašnje, što je bila za vrijeme Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filištejaca u Geraru.
2 Gospodin mu se ukaza i reče: “Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji, koju ću ti označiti.
3 U ovoj se zemlji nastani, ja ću s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu dat ću sve ove krajeve, da izvršim zakletvu, kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu.
4 Tvoje ću potomstvo umnožiti kao zvijezde na nebesima i tvome ću potomstvu predati sve ove krajeve, tako da će se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje;
5 a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i mome učenju.”
6 Tako se Izak nastani u Geraru.
7 Kad su ga mještani pitali o njegovoj ženi, reče: “Ona mi je sestra.” Bojao se reći: “Ona mi je žena,” misleći: “Mještani bi me mogli ubiti zbog Rebeke, jer je naoči lijepa.”
8 Kako se ondje dulje zadržaše, kralj Filištejaca Abimelek jednom pogleda kroz prozor i opazi, kako Izak miluje svoju ženu Rebeku.
9 Nato Abimelek pozove Izaka te reče: “Tako, ona ti je žena! Kako si mogao reći, da ti je sestra?” Izak mu odgovori: “Jer sam mislio, da bih zbog nje mogao poginuti.”
10 Abimelek reče: “Zašto si nam to učinio? Umalo netko od ljudi nije legao s tvojom ženom. Tako bi na nas svalio krivnju.”
11 Onda Abimelek izda naredbu svome narodu: “Tko se god dotakne ovog čovjeka i njegove žene, glavu će izgubiti.”
12 Izak je sijao u onom kraju, i one godine rodilo mu stostruko. Gospodin ga blagoslivljao,
13 te je čovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat.
14 Stekao je stada ovaca i krda goveda i mnogu služinčad, tako da su mu Filištejci zavidjeli.
15 Zato Filištejci zasuše sve bunare, što su ih sluge njegova oca bile iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuniše ih zemljom.
16 Abimelek onda reče Izaku: “Idi od nas, jer si postao mnogo moćniji od nas!”
17 Tako Izak ode odande i razapne svoj šator u Gerarskoj drazi te se ondje nastani.
18 Izak očisti bunare za vodu, što su bile iskopale sluge njegova oca Abrahama, a Filištejci ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih nazva istim imenima, kojima ih je zvao njegov otac.
19 Ali kad su Izakove sluge, dok su u drazi kopale, ondje našle bunar sa živom vodom,
20 pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreći: “Naša je voda!” Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili.
21 A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svađali, nazva ga imenom Sitna.
22 Odatle se odijeli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu svađali, pa ga nazove imenom Rehobot i protumači: “Gospodin nam je dao prostor, da se na zemlji umnožimo.”
23 Odande ode gore u Beer-Šebu.
24 Iste mu se noći ukaže Gospodin i reče: “Ja sam Bog oca tvoga Abrahama: Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit ću te i potomke ti umnožiti zbog Abrahama sluge svojega.”
25 Tako Izak tu podigne žrtvenik i zazove Gospodina po imenu; ondje razapne svoj šator, a sluge počnu kopati bunar.
26 Uto mu dođe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske.
27 Izak ih upita: “Zašto ste došli k meni, kad me mrzite i kad ste me otjerali od sebe?”
28 Oni odgovore: “Jasno vidimo, da je Gospodin s tobom. Stoga predlažemo da u ime vaše i naše - između vas i nas - sklopimo ugovor pod zakletvom; neka dođe do sporazuma:
29 ti nama ne ćeš zla nanositi, kao što ni mi tebe nismo zlostavljali, nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. Blagoslov Gospodina bio nad tobom!”
30 On im priredi gozbu, te su jeli.
31 Rano u jutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti, i oni od njega odu u miru.
32 Toga istog dana dođu Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru, što su ga iskopali te mu reknu: “Našli smo vodu.”
33 On ga prozove Šiba. Zato je onom gradu ime do danas: Beer-Šeba.
34 Kad je Ezavu bilo četrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kćer Hitijca Beerija, i Basematu, kćer Hitijca Elona. One su gorko ozlovoljavale Izaka i Rebeku.

SG) Postanak poglavlje 27
Jakovljeva tobožnja prijevara
1 Ostario bješe Izak, vid mu se očinji gasio. Zato zovne svoga starijega sina Ezava i reče mu: “Sine!” On odgovori: “Evo me!”
2 Izak nastavi: “Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti.
3 Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustinju i ulovi mi divljači.
4 Onda mi pripremi tečan obrok, kako volim, te mi ga donesi, da blagujem pa da-ti podijelim blagoslov od svega srca prije nego umrem.”
5 Rebeka je slušala, dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustinju uloviti divljači svome ocu,
6 Rebeka reče svome sinu Jakovu: “Upravo sam čula, kako tvoj otac govori tvome bratu Ezavu:
7 ‘Donesi mi divljači te mi pripremi tečan obrok, da blagujem pa da te pred licem Gospodnjim blagoslovim prije nego umrem.
8 A sad, sine moj, poslušaj me i učini, kako ti naredim.
9 Otiđi k stadu i dovedi mi dva lijepa kozleta, a ja ću od njih prirediti tečan objed tvome ocu, kako on voli.
10 Onda ti odnesi svome ocu, da jede pa te blagoslovi prije nego umre.”
11 Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeci: “E, ali je moj brat runjav, a ja sam bez dlaka!
12 Možda me se moj otac dotakne, te ću u njegovim očima ispasti varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov.”
13 Ali njegova mu majka odgovori: “Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na mene! Samo ti mene poslušaj, otiđi i donesi!”
14 Ode on, nađe i donese svojoj majci, a majka priredi tečan obrok, kako je njegov otac volio.
15 Potom Rebeka uzme najljepše odijelo svoga starijega sina Ezava, što je u kući imala, pa u nj odjene svoga mlađeg sina Jakova.
16 U kožu kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata.
17 Stavi zatim tečni obrok i kruh što ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova.
18 Odnesavši to ocu, reče: “Oče!” On odgovori: “Evo me! Koji si ti moj sin?”
19 A Jakov odgovori svome ocu: “Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac; učinio sam, kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti.”
20 Izak upita svoga sina: “Kako si se tako brzo na nju namjerio, sine moj?” A on odgovori: “Jer ju je Gospod, Bog tvoj, preda me natjerao.”
21 Potom Izak reče Jakovu: “Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi.”
22 Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reče: “Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove.” Stoga mu podijeli blagoslov.
23 Nije ga prepoznao, jer su mu ruke bilo runjave kao i ruke njegova brata Ezava.
24 Još ga jednom. upita: “Jesi li ti zaista moj sin Ezav?” Odgovori on: “Jesam.”
25 Izak zatim reče: “Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovim od svega srca.” Jakov mu primače, pa je jeo. Zatim mu donese i vina te je pio.
26 Poslije toga reče mu njegov otac Izak: “Primakni se, sine moj, i poljubi me!”
27 Kad se primače i poljubi ga, Izaku zamirisa njegova odjeća pa ga blagoslovi: “Ah, miris je moga sina kao miris s polja, koje Gospod blagoslovi.
28 Bog ti davao rosu s neba, a od rodne zemlje izobilja žita i mladoga vina.
29 Narodi ti služili, puci ti se klanjali! Braćom svojom gospodari, neka sinci majke tvoje preda te padaju! Neka su prokleti, koji te proklinju; blagoslovljeni da su, koji te blagoslivlju!”
30 Tek što se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - pošto je Izak podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav dođe iz lova.
31 I on priredi tečan obrok i donese svome ocu. I reče svome ocu: “Ustani, oče moj, i blaguj od lovine svoga sina, pa da me onda od svega srca blagosloviš!”
32 A njegov ga otac Izak zapita: “Tko si ti?” On odgovori: “Ja sam tvoj prvorođenac Ezav!”
33 Izak se silno prepadne: “Pa tko je onda bio onaj, što je divljač ulovio i meni je već donio? Blagovao sam je prije nego si ti došao; onoga sam blagoslovio i blagoslovljen će ostati.”
34 Kad je Ezav čuo riječi oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa reče svome ocu: “1 mene blagoslovi, oče!”
35 A on odvrati: “Brat tvoj dođe na prijevaru i odnese tvoj blagoslov.”
36 “Zato valjda što mu je ime Jakov, dvaput me je već prevario - reče Ezav. - Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi, evo, oduze i blagoslov.” Onda doda: “Zar za me nisi sačuvao nikakva blagoslova?”
37 Izak odgovori Ezavu: “Njega sam već postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu braću predao za sluge; žitom sam ga i vinom opskrbio. A što sad za te mogu učiniti, sine moj?”
38 Ezav odgovori svome ocu: “Zar ti, oče raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oče moj!” Ezav jecaše na glas.
39 Tada otac njegov Izak progovori i reče: “Ah, daleko od tla plodna dom će biti tvoj i daleko od nebeske rose!
40 Od svog mača ti ćeš živjeti, i bratu ćeš svome služiti. Ali jednom kada se pobuniš, njegov jaram sa svoga ćeš stresti vrata.”
41 Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova, kojim ga je otac njegov blagoslovio, pa reče sam sebi: “Čim dođu dani žalosti za mojim ocem, ubit ću ja svoga brata Jakova.”
42 Kad su Rebeci javili te riječi, što ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga mlađega sina Jakova te mu reče: “Pazi! Brat ti se Ezav zanosi mišlju, kako će te ubiti.
43 A ti, sine moj, poslušaj mene: odmah bježi mome bratu Labanu u Haran.
44 Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes tvoga brata na te ne jenja;
45 dok se srdžba tvoga brata na te ne stiša, te zaboravi, što si mu učinio. Ja ću onda po te poslati i odande te dovesti. Zašto da vas obojicu izgubim u jedan cigli dan!”
46 A Izaku Rebeka reče: “Moj mi je život dosadio zbog ovih žena Hitijkinja. Ako se i Jakov oženi kojom kao što su ove urođenice Hitijkinje, što će mi onda život?”

SG) Postanak poglavlje 28
Jakov ide Labanu
1 Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloži: “Nemoj uzimati ženu od kanaanskih djevojaka.
2 Odmah se zaputi u Padan-Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa se odande oženi od kćeri Labana, brata svoje majke.
3 A Bog Svemožni neka te blagoslovi i neka te učini rodnim i brojnim, tako da postaneš skup naroda.
4 Neka ti podari blagoslov Abrahamov, tebi i tvome potomstvu, tako da zaposjedneš zemlju u kojoj boraviš, koju je Bog već predao Abrahamu!”
5 Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan-Aram Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava.
6 Kad je Ezav vidio, kako je Izak blagoslovio Jakova, kad ga je otpremao u Padan-Aram da se odande oženi, naređujući mu, kad ga blagoslivljao: “Ne smiješ se ženiti od kanaanskih djevojaka;”
7 da je Jakov poslušao svoga oca i svoju majku te otišao u Padan-Aram,
8 Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku.
9 Stoga ode k Išmaelu te se, uza žene, koje već imaše, oženi Mahalatom, kćeri Išmaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom. Jakovljev san u Betelu
10 Jakov ostavi Beer-Šebu i zaputi se u Haran.
11 Stigne u neko mjesto i tu prenoći, jer sunce već bijaše zašlo. Uzme jedan kamen odande, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne.
12 I usni san: Stube stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze.
13 Uza nj je Gospodin te mu govori: “Ja sam Gospod Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju, na kojoj ležiš, dat ću tebi i tvome potomstvu.
14 Tvojih će potomaka biti kao i praha na zemlji; raširit ćete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom će se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje.
15 Znaj, da sam ja s tobom; čuvat ću te, kamo god pođeš te ću te dovesti natrag u ovu zemlju; ne ću te ostaviti, dok ne izvršim, što sam obećao.”
16 Jakov se probudi od sna te reče: “Zaista se Gospodin nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!”
17 Potresen, uzviknu: “Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!”
18 Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen, što ga bijaše stavio pod svoju glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja.
19 Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu bilo prije Luz.
20 Tada Jakov zavjetuje: “Ako Bog ostane sa mnom i uščuva me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha, da jedem i odijela da se oblačim,
21 te se zdravo vratim kući svoga oca, Gospodin će biti moj Bog.
22 A ovaj kamen, koji sam uspravio kao stup, bit će kuća Božja. A od svega, što mi budeš davao, za te ću odlagati desetinu.

SG) Postanak poglavlje 29
Dolazak u Haran
1 Opet Jakov put pod noge i dođe u zemlju h;točnjaka.
2 Najednom opazi studenac na putu. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru.
3 Kad bi se svi čobani ondje skupili, odvalili bi kamen s otvora i ovce napojili. Onda bi opet navalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca.
4 “Odakle ste, prijatelji?” zapita ih Jakov. “Iz Harana,” odgovore.
5 “Poznajete li - pitaše dalje - Nahorova sina Labana?” “Poznajemo,” odgovore.
6 “Je li zdravo?” opet ih upita. “Zdravo je; a evo mu dolazi kći Rahela sa stadom,” odgovore.
7 “Još ima mnogo dana - nastavi on - nije vrijeme spraćati blago. Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?”
8 “Ne možemo, dok se ne skupe svi pastiri - odgovoriše - da odvale kamen s ot- vora studenca, tako da mognemo napojiti ovce.”
9 Dok je on još s njima govorio, dođe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime čobanica.
10 Kako Jakov ugleda Rahelu, kćer Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primače i odvali kamen s otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana.
11 Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plač.
12 Potom Jakov kaza Raheli, da je on sestrić njezina oca, sin Rebekin. Nato ona otrča i obavijesti svoga oca.
13 Kad je Laban čuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrča mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuću. Jakov ispriča Labanu sve, što mu se dogodilo.
14 A onda Laban reče: “Zbilja si ti moja kost i moje meso!” Jakov se ženi Leom i Rahelom Pošto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana,
15 Laban reče Jakovu: “Zar ćeš me zato što si mi sestrić badava služiti! Kaži mi, koliko ćeš tražiti za najam?” 16 Laban imaše dvije kćeri. Starijoj je bilo ime Lea, a mlađoj Rahela.
17 Lea je imala slabe oči, a Rahela bila stasita i lijepa.
18 Kako je Jakov volio Rahelu, reče: “Služit ću ti sedam godina za tvoju mlađu kćer Rahelu.”
19 Laban odvrati: “Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu! Ostani sa mnom!”
20 Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se učinile, zbog ljubavi prema njoj kao nekoliko dana.
21 Poslije toga Jakov reče Labanu: “Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo, pa bih htio k njoj.”
22 Laban sabra sav svijet onoga mjesta i priredi pir.
23 Ali navečer uzme svoju kćer Leu pa nju uvede Jakovu, i on priđe k njoj.
24 Laban dade svoju sluškinju Zilpu svojoj kćeri Lei za sluškinju.
25 Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reče Labanu: “Zašto si mi to učinio. Zar te ja nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?”
26 Laban odgovori: “U našem mjestu nije običaj, da se mlađa udaje prije starije.
27 Završi s njom ovaj ženidbeni tjedan, a onda ću ti dati i drugu, za drugih sedam godina službe kod mene.”
28 Jakov pristane: navrši onaj ženidbeni tjedan. Onda mu Laban dade i svoju kćer Rahelu za ženu.
29 Laban dade svoju sluškinju Bilhu kćeri Raheli za sluškinju.
30 Jakov nato priđe Raheli. Rahelu jeyiše volio nego Leu. Tako je služio Labana još sedam godina. Jakovljeva djeca
31 Gospodin je vidio, da Lea nije voljena, te je učini plodnom, dok Rahela ostane nerotkinja.
32 Lea zače i rodi sina; nadjene mu ime Ruben. “A to znači: Gospod je vidio moju nevolju - reče ona - i stoga će me sada moj muž voljeti”
33 Opet zače i rodi sina te izjavi: “Gospodin je čuo, da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga.” Zato mu nadjenu ime Šimun.
34 Opet zače i rodi sina te izjavi: “Sad će se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila.” Zato njemu nadjenu ime Levi.
35 A kad je još jednom začela i sina rodila, izjavi: “Ovaj put hvalit ću Gospodina.” Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati.

SG) Postanak poglavlje 30
1 Vidjevši Rahela da Jakovu ne rađa djece, postade zavidna svojoj sestri, pa reče Jakovu: “Daj mi djecu! Inače ću svisnuti!”
2 Jakov se razljuti na Rahelu te reče: “Zar sam ja namjesto Boga, koji ti je uskratio plod utrobe?”
3 A ona odgovori:,“Evo moje sluškinje Bilhe: uđi k njoj, pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i ja stečem djecu po njoj.”
4 Oženi ga, dakle, svojom sluškinjom Bilhom, i Jakov priđe k njoj.
5 Bilha zače te Jakovu rodi sina.
6 Tada Rahela reče: “Gospodin mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina.” Stoga mu nadjenu ime Dan.
7 Rahelina sluškinja Bilha opet zače i Jakovu rodi drugog sina.
8 Tada Rahela reče: “Žestoko sam se hrvala sa sestrom, ali sam pobijedila.” Zato mu nadjenu ime Naftali.
9 Vidjevši Lea, da je prestala rađati, uzme svoju sluškinju Zilpu pa je uda za Jakova.
10 Kad je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina,
11 Lea uskliknu: “Koje sreće!” Tako mu nadjenu ime Gad.
12 Leina sluškinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina,
13 i Lea opet uskliknu: “Blago meni! Žene će me zvati blaženom!” Tako mu nadjenu ime Ašer.
14 Jednog dana, u vrijeme pšenične žetve, namjeri se Ruben u polju na ljubavčice te ih donese svojoj majci Lei. Tada Rahela reče Lei: “Daj mi od ljubavčica svoga sina!”
15 A Lea odgovori: “Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža pa još hoćeš da od mene uzmeš i ljubavčice moga sina?” Rahela odgovori: “Pa dobro, neka s tobom noćas leži u zamjenu za ljubavčice tvog sina.”
16 Kad je Jakov navečer stigao iz polja, Lea mu iziđe u susret pa reče: “Treba da dođeš k meni, jer sam te unajmila za ljubavčice moga sina.” One je noći on s njom ležao.
17 Bog usliša Leu; ona zače te Jakovu rodi petog sina.
18 Onda Lea reče: “Bog mi je uzvratio nagradom, što sam ustupila svoju sluškinju svome mužu.” Stoga sinu nadjenu fme Isakar.
19 Lea opet zače i Jakovu rodi šestog sina.
20 Onda reče: “Bog me obdari dragocjenim darom; sada će mi moj muž dati darove: ta rodila sam mu šest sinova.” Tako njemu nadjenu ime Zebulun.
21 Zatim rodi kćer te joj nadjenu ime Dina.
22 Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliša, i otvori njezinu utrobu.
23 Ona zače i rodi sina te reče: “Ukloni Bog moju sramotu!”
24 Nadjene mu im Josip, rekavši: “Neka mi Gospod pridoda drugog sina!” Kako je Jakov nadmudrio Labana
25 Pošto je Rahela rodila Josipa, Jakov reče Labanu: “Pusti me, da idem u svoj zavičaj!
26 Daj mi moje žene, za koje sam te služio, i moju djecu, da mogu otići: ta dobro znaš, kako sam te služio.”
27 A Laban mu odgorori: “Zamolio bih te... “Znam, da me je Gospodin blagoslivljao zbog tebe.”
28 Onda nadoda: “Odredi plaću, koju želiš od mene, i dat ću ti.”
29 Jakov mu odgovori: “Ti dobro znaš, što je moja služba značila za te i kako je tvome blagu bilo sa mnom.
30 Malenkost, što si ga imao prije nego sam ja došao, mnogo se je povećalo, jer kuda sam god prolazio Gospodin te je blagoslivljao na mojim koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom.”
31 On upita: “Koliko ću ti platiti?” Jakov odgovori: “Nemoj mi platiti ništa! Ako mi učiniš ovo, opet ću na pašu goniti i čuvati tvoje stado.
32 Prođi danas kroza sve svoje stado i iz njega ukloni svaku garavu ovcu i svaku šarenu ili napruganu kozu. Neka to bude moja plaća.
33 A ubuduće kad budeš svojim očima provjeravao moju naplatu, moje će poštenje biti svjedok za mene: nađe li se među mojim kozama ijedna koja ne bude šarena ili naprugana, ili među ovcama koja ne bi bila garava, neka bude smatrana kao ukradena!”
34 Laban reče: “Vrlo dobro, neka bude, kako si kazao.”
35 Toga dana Laban izluči naprugane i šarene jarce i sve riđaste i šarene koze - svaku, koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce, pa ih preda svojim sinovima.
36 I odande, gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada, udalji se za koja tri dana hoda.
37 Jakov, međutim, uzme zelenih mladica od topola, badema i platana; na njima oguli bijele pruge, otkrivši bjeliku na mladicama.
38 Pruće tako isprugano postavi uzgor korita, u pojila iz kojih se stoka napajala. A kako se stoka parila, kad je na vodu dolazila,
39 to su se jarci parili uz pruće, pa su koze kozile prugaste, riđaste i šarene kozliće.
40 Tako je i ovce Jakov bio izlučio i glave im okrenuo prema prugastima ili posve garavima, što su bile u Labanovu stadu. Na taj je način za se namicao posebna stada, koja nije miješao s Labanovim stadima.
41 Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi stavio pruće u korita, baš pred oči živine, tako da se pari pred prućem.
42 Ali ga pred kržljavu marvu nije stavljao. Tako je kržljava zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova.
43 Tim se čovjek silno obogatio, stekao mnogo stoke, sluga i sluškinja, deva i magaradi.

SG) Postanak poglavlje 31
Jakov bježi od Labana
1 Uto Jakov dozna, kako Labanovi sinovi govore: “Sve dobro našeg oca uze Jakov; i od oRoga, što bi moralo pripasti našem ocu, namaknuo je sve ono bogatstvo.”
2 Jakov opazi i na Labanovu licu, da se on ne drži prema njemu kao prije.
3 Tada Gospodin reče Jakovu: “Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavičaj, i ja ću biti s tobom!”
4 Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu,
5 pa im reče: “Ja vidim na licu vašeg oca, da se on ne drži preml meni kao prije; ali Bog mog oca sa mnom je bio.
6 I same znate, da sam vašel oca služio, koliko sam god bolje mogao;
7 pa ipak je vaš otac mene varao deset mi je puta plaću mijenjao. Ali Bog nije dopuštao da mi nanese štetu.
8 Ako bi on rekao: ‘Svaka šarena neka bude tebi za naplatu, onda bi cijele stado mladilo šarene; ako bi rekao: ‘Prugasti neka budu tebi za plaću, ondl bi stado mladilo prugaste.
9 Tako je Bog uzimao blago od vašega oca pa gl meni davao.
10 Jednom, dok se stado oplođivalo, vidjeh u snu, da su jarci l stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimično bijeli i šareni.
11 Još u SUl anđeo Božji mene zovne: ‘Jakove! ‘Evo me! rekoh.
12 A on nastavi. ‘Primijeti dobro, da su jarci u stadu što se pare prugasti, mjestimično bijeli šareni. Ja sam, naime, vidio sve, što ti je Laban činio.
13 Ja sam Bog, koji ti s ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi se zavjetovao. Sac ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zavičaj!”
14 Nato mu Rahela i Lea odgovore: “Zar još imamo baštinskoga dijela l svome očinskome domu?
15 Zar nas on ne smatra tuđinkama? Ta on je nas prodao, a onda je pojeo novac, što ga je za nas dobio.
16 Sve bogatstvo, što je Bog oduzeo našem ocu, zbilja je naše. Zato izvrši sve, što ti je Bog rekao!”
17 Jakov postupi: Naprti na deve svoju djecu i svoje žene;
18 pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra, što ih je stekao, stoku, što ju je namako u Padan-Aramu i krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku.
19 Laban bijaše otišao da striže svoje ovce, pa Rahela prisvoji kućne kumire, koji su pripadali njezinu ocu.
20 Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio, da će Jakov bježati.
21 Pobjegne sa svim, što je bilo njegovo. Ubrzo prijeđe Eufrat i upravi put prema Gileadskoj visoravni. Sastanak na Gileadu
22 Trećeg dana obavijeste Labana, da je Jakov pobjegao.
23 On povede sa sobom svoje rođake te je za Jakovom išao u potjeru sedam dana hoda; stiže ga na brdovitom Gileadu.
24 Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu noću u snu, te mu reče: “Pazi da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!”
25 Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijaše razapeo svoj šator na visoravni, a Laban se utabori na brdu Gileadu.
26 Onda Laban reče Jakovu: “Što si to htio zavaravajući me i odvodeći mi kćeri kao zarobljenice na maču? Zašto si potajno pobjegao,
27 u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire.
28 Nisi dopustio ni da izljubim svoje kćeri i svoju unučad! Zbilja si ludo postupio.
29 U mojoj je ruci da s tobom loše postupim. Ali Bog tvoga oca noćas mi reče: ‘Pazi da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!
30 Sada dobro, otišao si, čeznuo za svojim očinskim domom; a zašto si mi kumire pokrao?”
31 Jakov odgovori Labanu: “Strepio sam od pomisli, da bi mi mogao silom oteti svoje kćeri.
32 A kumire svoje u koga nađeš, onaj neka pogine! Ovdje pred našom braćom kaži, što je tvoga pri meni, i nosi!” Jakov nije znao, da ih je Rahela prisvojila.
33 Tako Laban uđe u šator Jakovljev, pa u šator Lein, onda pod šator dviju sluškinja, ali ništa ne nađe. Izišavši ispod Leina šatora, uđe u šator Rahelin.
34 A Rahela bijaše uzela kumire, stavila ih u sjedalo na svojoj devi; a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu šatoru, ali ih ne nađe.
35 Ona je, naime, rekla svome ocu: “Neka se moj gospodar ne ljuti, što se ne mogu pred njim ustati, jer imam ono, što je red kod žena.” Tako je pretraživao, ali kumira nije našao.
36 Sad se Jakov ražesti izađe u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov reče Labanu: “Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja, da me proganjaš?
37 Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet našao od svega svog kućanstva? Položi ga tu pred moj i svoj rod, pa neka oni budu suci među nama dvojicom.
38 Za ovih dvadeset godina, što sam ih s tobom proveo, ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada.
39 Ono, što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si od mene tražio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo noću.
40 Često sam danju skapavao od žeđe, a obnoć od studeni. San je bježao od mojih očiju.
41 Od ovih dvadeset godina, što sam ih proveo u tvojoj kući, četrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kćeri, a šest godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta.
42 Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Rod Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku, te je sinoć dosudio.”
43 Nato Laban odgovori Jakovu: “Kćeri su moje kćeri; njihova djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš, moje je. Ali što danas mogu učiniti ovim svojim kćerima ili djeci, koju su rodile?
44 Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok između mene i tebe.”
45 Tada Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup,
46 a onda Jakov reče svojim ljudima: “Skupite kamenja!” Tako oni nakupe kamenje i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali.
47 Laban je nazva “Jegar-sahadutha”, a Jakov je nazva “Galeed.”
48 Onda Laban izjavi: “Neka ova gomila danas bude svjedok između mene i tebe! Stoga je nazvana Galeed,
49 ali i Mispa, jer je rekao: “Neka Gospod bude u vidu i tebi i meni kad jedan drugoga ne budemo gledali.
50 Ako budeš loše postupao prema mojim kćerima, ili ako uzmeš druge žene uz moje kćeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj, da će Bog biti svjedok između mene i tebe.”
51 Nadalje Laban reče Jakovu: “Ovdje je, evo gomila; ovdje je stup, koji sam uspravio između sebe i tebe:
52 ova gomila i ovaj stup neka budu jamac, da ja u zloj namjeri ne ću ići na te iza ove gomile, i da ti ne ćeš ići na me iza ove gomile i ovog stupa.
53 Neka Bog Abrahamov i bog Nahorov budu naši suci!” Jakov se zakune Bogom - Rodom svoga oca Izaka.
54 Poslije toga Jakov prinese žrtvu na brdu i pozva svoje ljude, da blaguju. Kad su blagovali, noćili su na brdu.

SG) Postanak poglavlje 32
1 Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kćeri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto.
2 Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izađu anđeli Božji.
3 Kad ih Jakov opazi, reče: “Ovo je Božje taborište!” Zato nazva ono mjesto: Mahanajim. Jakov šalje glasonoše Ezavu
4 Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustinju, i naloži im:
5 “Ovako ćete reći mome gospodaru Ezavu: ‘Sluga tvoj brat Jakov poručuje ti:
6 Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadržavao. Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim očima!”
7 Glasnici se vrate Jakovu te mu reku: “Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret s četiri stotine momaka.”
8 Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada i deve, što ih je sa sobom imao.
9 Računao je: Ako Ezav naiđe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti.
10 Onda se Jakov pomoli: “*0 Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Gospodine, koji si mi naredio: ‘Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!
11 Nisam vrijedan sve dobrote, koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. Ta sam sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora.
12 Izbavi me od šaka mog brata, od šaka Ezavovih! Inače se bojim, da bi mogao doći i umlatiti i mene, i majke, i djecu.
13 Ti si rekao: ‘Obilnim ću te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnožiti poput pijeska u moru, koji se ne da prebrojiti zbog množine!”
14 Ondje provede onu noć; a onda, od onog što je imao pri ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu:
15 dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova;
16 trideset deva dojilica s njihovim mladima; četrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca.
17 Stado po stado preda svojim slugama. Onda reče svojim slugama: “Idite preda mnom, ali držite razmak među stadima!”
18 A prvom izda naredbu rekavši: “Kad te sretne moj brat Ezav pa te upita: ‘Čiji si ti? Kamo ideš? Čije je ovo blago pred tobom?
19 Odgovori: ‘Tvoga sluge Jakova; ovo je dar, koji šaljem svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.”
20 Tako je naredio i drugome, pa trećemu, i svima drugima, koji su išli za stadima: “Ovo i ovako reci Ezavu, kad ga sretneš.
21 Još mu dodaj: ‘A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.” Mislio je naime: “Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suočim, možda će mi oprostiti.”
22 Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noći u taborištu.
Borba s anđelom
23 One noći on ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i svoje jedanaestoro djece te prijeđe Jabok preko gaza.
24 Prebacivši njih na drugu stranu tijeka, prebaci zatim i ostalo, što bijaše njegovo.
25 Jakov ostane sam. Neki se čovjek s njim ondje hrvao, dok nije zora svanula.
26 Videći, da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk iščašio, dok su se hrvali.
27 Potom reče: “Pusti me, jer zora sviće!” Ali on odgovori: “Ne ću te pustiti, dok me ne blagosloviš.”
28 Nato ga onaj zapita: “Kako ti je ime?” Odgovori: “Jakov.”
29 Onaj reče: “Više se ne ćeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s božanskim i ljudskim bićima i nadvladao si.”
30 Onda zapita Jakov: “Reci mi svoje ime!” Odgovori onaj: “Za moje me ime ne smiješ pitati!” Tu ga tada blagoslovi.
31 Onom mjestu Jakov nadjenu ime Peniel, jer - reče - “vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh.”
32 Sunce je nad njim bilo ogranulo, kad je prošao Penuel. Hramao je zbog kuka.
33 Zato Izraelci do današnjeg dana ne jedu kukovnu tetivu, što se nalazi na bedrenovu zglobu, budući da je Jakovljev bedrenov zglob bio iščašen u kukovnoj tetivi.

SG) Postanak poglavlje 33
Susret Jakova i Ezava
1 Jakov podiže oči i opazi, gdje dolazi Ezav i s njime četiri stotine ljudi. Podijeli djecu među Leu, Rahelu i dvije sluškinje;
2 postavi sluškinje i njihovu djecu na čelo; iza njih Leu i njezinu djecu; a Rahelu i Josipa straga.
3 Sam prođe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta, dok se ne primače svome bratu.
4 Ezav mu potrča u susret. Zagrli ga padnuvši mu oko vrata, poljubi ga i zaplaka.
5 Onda podiže oči i vidje žene i djecu. “Tko su ovi s tobom?” zapita. On odgovori: “Djeca, kojom je Bog obdario tvoga slugu.”
6 Potom naprijed stupe sluškinje sa svojom djecom te se duboko naklone.
7 Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni. Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone.
8 Ezav upita: “Što kaniš sa svom ovom povorkom, što sam je sreo?” Odgovori: “Naći naklonost svoga gospodara.”
9 Ezav odgovori: “Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi, što je tvoje.”
10 Jakov reče: “Nemoj tako! Ako sam našao naklonost u tvojim očima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, što si me ljubezno primio, kao da gledam lice Božje.
11 Zato prihvati moj dar, što sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon, te imam svega:” Kako ga je uporno nagovarao, Ezav primi.
12 “Pođimo na put - reče Ezav - i ja ću s tobom putovati.”
13 Ali mu on odvrati: “Zna moj gospodar, da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se brigati o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale.
14 Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja ću ići polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok stignem k svome gospodaru u Seir.”
15 Onda reče Ezav: “Da ti barem ostavim nekoliko ljudi, koji se sa mnom nalaze.” Ali on odgovori: “Čemu to? Neka ja samo nađem milost u očima svoga gospodara!”
16 Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir,
17 dok je Jakov otišao u Sukot, gdje sebi sagradi kuću, a svome blagu podigne staje. Stoga je onom mjestu ime Sukot.
18 Došavši tako iz Padan-Arama, Jakov sretno stigne u grad Šekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i razapne svoj šator pred gradom.
19 A komad zemlje, na kojoj je stajao njegov šator, kupi od sinova Hamora, Šekemova oca, za stotinu kesita.
20 Tu podiže žrtvenik i nazva ga: “El, Bog Izraelov.”

SG) Postanak poglavlje 34
Dina - osramoćena
1 Djevojka Dina, koju je Lea rodila Jakovu, ode u posjet nekih žena onog kraja.
2 Opazi je Hevijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže.
3 Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kćer, i on se u djevojku zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojčino srce.
4 Šekem je govorio i svome ocu: Onu mi djevojku nabavi za ženu!
5 Jakov dozna, da je Šekem obeščastio njegovu kćer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na paši, Jakov nije poduzimao ništa, dok oni ne dođu.
6 Uto dođe Jakovu Šekemov otac Hamor, da se s njim sporazumije;
7 upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraćali iz polja. Kad su čuli vijest, ljudi su bili ojaoeni i vrlo ljuti. Što je Šekem učinio - legavši s Jakovljevom kćeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti.
8 Hamor im reče: “Moj se sin Šekem svom dušom zaljubio u vašu kćer. Dajte mu je za ženu.
9 Sprijateljite se s nama: dajte nam svoje kćeri, a naše kćeri uzimajte sebi!
10 Tako možete živjeti među nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno krećite i stječite imovinu!”
11 Potom Šekem reče njezinu ocu i njezinoj braći: “Da nađem milost u vašim očima, dat ću vam što zatražite.
12 Tražite od mene koliko hoćete: sve, štogod zapitate, dat ću, samo mi dajte djevojku za ženu!” Osveta Jakovljevih sinova
13 Jakovljevi sinovi odgovore Šekemu i njegovu ocu Hamoru - govorili su s prijevarom jer je obeščastio niihovu sestru Dinu - te im rekoše:
14 Ne možemo pristati da svoju sestru damo čovjeku, koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota.
15 Jedino ćemo je dati, ako postanete kao i mi, ako obrežete sve svoje muškarce.
16 Onda vam možemo davati svoje kćeri i uzimati vaše sebi, s vama se naseliti i biti jedan rod.
17 A ako ne pristajete na obrezanje, uzet ćemo svoju kćer i otići.”
18 Hamoru i Šekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev učini povoljan.
19 Mladić nije časio da zahtjev izvrši, jer je čeznuo za Jakovljevom kćeri; a bio je najviđeniji od svih u očevu domu.
20 Tako Hamor i njegov sin Šekem dođu u svoje gradsko vijeće i obrate se svojim sugrađanima ovako:
21 “Ovaj je svijet prijazan; neka se među nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno kreću; ima dosta prostora u zemlji za njih; možemo uzimati njihove kćeri sebi za žene, a njima davati svoje.
22 No ljudi će pristati da među nama živu i s nama budu jedan rod, samo ako se svi naši muškarci obrežu kao što su oni obrezani.
23 Zar tako ne bi stoka, koju su stekli, sve njihovo blago - bilo naše? Pristanimo, pa neka se među nama nasele! ”
24 Svi odrasli muškarci, koji su imali pristup kod gradskih vrata, poslušaše Hamora i njegova sina Šekema, pa bude obrezan svaki odrasli muškarac u zajednici.
25 A trećega dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braća, pograbi svaki svoj mač i nesmetano dođu u grad te poubijaju sve muškarce.
26 Sasijeku mačem Hamora i njegova sina Šekema, uzmu Dinu iz Šekemove kuće i odu.
27 Ostali Jakovljevi sinovi dođu na ubijene i opustoše grad, što je njihova sestra bila obeščašćena.
28 Što je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju,
29 otjeraju, opljačkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i žene - sve, što je bilo po kućama - odvedu u roblje.
30 Potom Jakov reče Šimunu i Leviju: “Uveli ste me u nepriliku omrazivši me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ako se ujedine protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit će me s mojim domom.”
31 Oni odgovore: “Zar da prema našoj sestri postupaju kao prema kakvoj bludnici?”

SG) Postanak poglavlje 35
Jakov u Betelu
1 Bog reče Jakovu: “Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Načini ondje žrtvenik Bogu, koji ti se objavio, kad si bježao od svoga brata Ezava.”
2 Stoga Jakov reče svojoj obitelji i svima, koji su bili s njime: “Odbacite tuđe kumire, koji se nalaze u vašoj sredini; očistite se i preobucite.
3 Idemo gore u Betel; ondje ću načiniti žrt venik Bogu, koji me uslišao, kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu, kojim sam hodio.”
4 Oni predaju Jakovu sve tuđe kumire, što su ih imali i naušnice, koje su bile o njihovim ušima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod Šekema.
5 Kad su se zaputili, strah od Boga spopadne okolišna mjesta, tako da nisu išli u potjeru za Jakovljevim sinovima.
6 Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk, što je bio s njim.
7 Ondje sagradi žrtvenik i mjesto nazva Betel, jer mu se ondje Bog objavio, kad je bježao pred syojim bratom Ezavom.
8 Tada umre Rebekina dojilja Debora, te je sahraniše pod Betelom, pod hrastom, koji se od tada zove “Tužni hrast.”
9 Bog se opet objavi Jakovu, kad je stigao iz Padan-Arama, te ga blagoslovi.
10 Bog mu reče: “Dosad ti je bilo ime Jakov, Al se odsad više Jakov ne ćeš zvati, Već Izrael bit će tebi ime.” Tako ga nazva imenom Izrael.
11 Još mu Bog reče: “Bog Svemožni jesam ja, budi rodan i množi se! Od tebe će poteć narod, da, skup narodiL Čak kraljevi iz tvog krila izaći će.
12 Abrahamu i Izaku zemlju, što ja dadoh, tebi je predajem. A potomstvu tvojemu poslije tebe, dat ću zemlju tu.”
13 Bog od njega ode.
14 Na mjestu, gdje je Bog s njim govorio, Jakov uspravi stup; stup od kamena; na njemu prinese žrtvu i izli ulja.
15 Mjesto, gdje mu je Bog govorio, Jakov nazva Betel.
Jakovljeva obitelj
16 Nato odu iz Betela. Još je bilo malo puta do Efrate, kad se Rahela nađe pri porođaju. Napanu je teški trudovi.
17 Kad su joj porođajni bolovi bili najteži, reče joj babica: “Ne boj se, jer ti je i ovo sin!”
18 Kad se rastavljala s dušom, - Rahela je umirala - nadjenu sinu ime Ben-Oni ali ga otac prozva Benjamin.
19 Tako umrije Rahela. Pokopaju je na putu u Efratu, to jest Betlehem.
20 A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik - onaj, što je na Rahelinoj grobnici do danas.
21 Izrael krenu dalje te razapne svoj šator s onu stranu Migdal-Edera.
22 Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom, priležnicom svoga oca. Dozna za to Izrael i nađe se silno uvrijeđen. Izrael je imao dvanest sinova.
23 S Leom: Rubena, koji je Jakovljev pr- vorođenac, Šimuna, Levija, Judu, Isakara i Zebuluna;
24 s Rahelom: Josipa i Benjamina;
25 s Bilhom, Rahelinom sluškinjom: Dana i Naftalija;
26 sa Zilpom, sluškinjom Leinom: Gada i Ašera. To su Jakovljevi sinovi, što su mu se rodili u Padan-Aramu.
27 Jakov dođe k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat-Arbu, to je Hebron- gdje su nekoć živjeli Abraham i Izak.
28 Kad je Izaku bilo sto i osamdeset godina, umrije.
29 Izak izdahne i umre, starac i godinama zasićen, te bude pridružen svojim precima. Pokopaju ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov.

SG) Postanak poglavlje 36
Rodoslovlje Edomaca
1 Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom.
2 Ezav je uzeo sebi za žene od kanaanskih djevojaka: Adu, kćer Hetita Elona; Oholibamu, kćer Ane, unuku Sibeona Horijca;
3 i Basematu, kćer Išmaelovu, sestru Nebajotovu.
4 Ada Ezavu rodi Elifaza, a Basemata rodi Reuela,
5 Oholibama-rodi Jeuša, Jalama i Koraha. To su Ezavovi sinovi, koji se rodiše u zemlji kanaanskoj.
6 Ezav uzme svoje žene, svoje sinove, svoje kćeri, svu čeljad svoga doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu, što ju je namakao u zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svoga brata Jakova.
7 Njihov se, naime, posjed jako povećao te nisu mogli ostati zajedno: kraj, u kojem su boravili, nije ih mogao uzdržavati zbog njihova blaga.
8 Tako se Ezav - Edom nazvani - naseli u brdskom kraju Seiru.
9 Ovo je dakle, potomstvo Ezava, praoca Edomaca, u brdskom kraju Seiru.
10 A ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ezavove žene Ade; Reuel, sin Ezavove žene Basemate.
11 Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefor Gatam i Kenaz.
12 Timna je bila inoča Ezavova sina Elifaza; ona je Elifazu rodila Amaleka. To su potomci Ezavove žene Ade.
13 Ovo su sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, Šama i Miza. Oni su bili sinovi Ezavove žene Basemate.
14 Ovo su opet sinovi Ezavove žene Oholibame, Anine kćeri, unuke Sibeonove; ona je Ezavu rodila: Jeuša, Jalama i Koraha.
15 Ovo su koljena Ezavovih potomaka. Potomci Ezavova prvorođenca Elifaza: koljeno Temanovo, Omarovo, Sefoino, Kenazovo,
16 Korahovo, Gatamovo i Amalekovo. Ovo su Elifazova koljena u edomskoj zemlji; potekli od Ade.
17 Potomci su Ezavova sina Reuela: koljeno Nahatovo, koljeno Zerahovo, Šamahovo i Mizahovo. To su koljena Reuelova u zemlji edomskoj; to su potomci Ezavove žene Basemate.
18 Ovo su opet potomci Ezavove žene Oholibame: koljeno Jeuševo, koljeno Jalamovo i Korahovo. To su koljena Ezavove žene Oholibame, kćeri Anine.
19 To su, dakle, potomci Ezava-Edoma po njihovim koljenima.
20 A ovo su potomci Seira Horijca, urođenika one zemlje: Lotan, Šobal, Sibeon, Ana,
21 Dišon, Eser i Dišan. To su koljena Horijaca, potekla od Seira, u zemlji edomskoj.
22 Lotanovi su potomci bili: Hori i Hemam, a sestra Lotanova bila je Timna.
23 Ovo su bili Šobalovi potomci: Alvan, Manahat, Ebal, Šefo i Onam.
24 Sibeonovi su potomci bili Aja i Ana. Ana je onaj, koji je našao vodu u pustinji, dok je čuvao magarad svoga oca Sibeona.
25 Ovo su bili potomci Ane: sin Dišon i Anina kći Oholibama.
26 Ovo su bili potomci Dišonovi: Hemdan, Ešban, Jitran i Keran.
27 Ovo su bili potomci Eserovi: Bilhan, Zaavan i Akan.
28 A potomci Dišanovi bili su: Uz i Aran.
29 Ovo su koljena Horijaca: koljeno Lotanovo, Šobalovo, Sibeonovo, Anino,
30 Dišonovo, Eserovo i Dišanovo. To su bila koljena Horijaca, koljeno po koljeno, u zemlji seirskoj.
31 0 vO su opet kraljevi, koji su vladali u edomskoj zemlji prije nego se ijedan kralj zakraljio nad Izraelcima.
32 Beorov sin Bela kraljevao je u Edomu; njegov se grad zvao Dinhaba.
33 Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zeraha i Bosre.
34 Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Hušam iz temanske zemlje.
35 Kad je umro Hušam, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom polju. Ime je njegovu gradu bilo Avit.
36 Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke.
37 Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto Šaul iz Rehobota na Rijeci.
38 Kad je umro Šaul, zavlada Baal-Hanan, Akborov sin.
39 Kad je umro Baal-Hanan, Ak- borov sin, naslijedio ga je Hadar. Ime je njegovu gradu bilo Pau. Žena mu se zvala Mthet-ahela. Bila je kći Matredova iz Mezahaba.
40 Ovo su imena Ezavovih koljena s njihovim nazivima prema podjeli i smještaju. Koljeno Timnovo, koljeno Alvahovo pa Jetetovo,
41 Oholibamovo, Elahovo, Pinonovo
42 koljeno Kenazovo, Temanovo, Mibzarovo,
43 Magdielovo i Iramovo. To su bila koljena Edomljana prema njihovim naseljima, na području, koje su zauzimali. - Ezav je bio praotac Edomljana.

SG) Postanak poglavlje 37
Braća prodaju Josipa
1 Jakov se nastanio u zemlji, gdje je boravio njegov otac: u zemlji kanaanskoj.
2 Ovo je povijest Jakovljeve obitelji. Kad je Josipu bilo sedamnaest godina, čuvao je stada sa svojom braćom, sinovima Bihle i Zilpe, ženama svoga oca. Donosio je ocu loše glasove o njima.
3 Izrael je volio Josipa više nego ijednoga svoga sina, jer je bio dijete njegove staračke dobi. Napravi mu kićenu haljinu.
4 Kako njegova braća opaze, da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu riječ progovoriti.
5 Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braći, a oni ga zbog toga još više zamrze.
6 “Poslušajte - reče im - san, što sam ga usnuo!
7 Vezali smo na njivi snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mome snopu.”
8 Njegova ga braće upitaše: “Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoćeš li nam biti gospodar?” Još ga više zamrze zbog njegova pričanja o svojim snovima.
9 Usni drugi san te ga ispriča svojoj braći: “Još sam jedan san usnio: sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!”
10 Kad je to ispričao-svome ocu, njegov ga otac ukori i reče mu: “Što znači taj san, što si ga usnio? Zar ćemo doći ja, tvoja majka i tvoja braća pa ti se do zemlje klanjati?”
11 Stoga su njegova braća bila ljuta na nj, dok je njegov otac o svemu tome razmišljao.
12 Kad su jednog dana njegova braća čuvala stada svoga oca blizu Šekema,
13 Izrael reče Josipu: “Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema. Hajde, poslat ću te k njima.” Josip odgovori: “Dobro, idem.”
14 Potom će mu otac: “Hajde, vidi, kako su ti braća i stoka, pa mi javi.” Tako ga otpremi iz doline Hebrona. Kad stigne u Šekem,
15 neki ga čovjek zateče, gdje luta poljem pa ga zapita: “Što tražiš?”
16 “Tražim svoju braću,” odgovori. “Možeš li mi kazati, gdje čuvaju svoja stada?”
17 Čovjek reče: “Odavde su otišli. Čuo sam ih gdje govore: ‘Hajdemo u Dotan.” Tako Josip ode za svojom braćom i nađe ih u Dotanu.
18 Opaze ga izdaleka. Prije nego im se približi, počnu se dogovarati da gu ubiju.
19 Jedan drugom govoraše: “Eno stiže onaj sanjar!
20 Hajdemo ga ubiti i baciti u kakvu čatrnju! Možemo kazati, da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo, što će biti od njegovih snova!”
21 Kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. Stoga reče: “Nemojmo oduzimati njegova života!
22 Ne prolijevajte krvi! Mjesto toga reče: “Bacite ga u čatrnju u pustinji; ali ne dižite na nj ruke!” Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ocu.
23 Ali kad je Josip stigao braći, svuku s njega haljinu kićenu, što je bila na njemu;
24 pograbe ga i bace u čatrnju. Čatrnja je bila prazna; nije u njoj bilo vode.
25 Potom sjednu ručavati. Najednom pogledavši, opaze povorku Išmaelaca, gdje dolazi iz Gileada. Na devama su gonili mirodije, balzam i mirisavu smolu, dolje u Egipat.
26 Tada reče Juda svojoj braći: “Što ćemo postići, ako ubijemo svoga brata, a krv njegovu sakrijemo?
27 Hajde, prodajmo ga Išmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso.” Braća ga poslušaju.
28 Tako prodadnu Josipa Išmaelcima za dvadeset srebrnika. Naiđu neki midjanski trgovci, te izvuku Josipa iz čatrnje i odvedu u Egipat.
29 Kad se Ruben vratio k čatrnji i vidio da Josipa nema u čatrnji, razdere svoju odjeću.
30 Vrativši se svojoj braći, povika: “Dječaka nema! Kamo ću ja sada!”
31 Potom oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu namoče krvlju.
32 Kićenu haljinu otpreme ocu i poruče: “Ovo smo našli; pogledaj, je li ovo haljina tvoga sina ili nije.”
33 Prepozna je on pa reče: “Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!”
34 Jakov razdere svoje haljine i obavije oko bokova pokorničku kostrijet. Dugo vremena oplakivaše svoga sina.
35 Svi su ga njegovi sinovi i sve kćeri nastojali tješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: “Ne, sići ćU k svome sinu u Šeol tugujući!” Tako ga je oplakivao njegov otac.
36 Midjanci, međutim, prodadnu Josipa u Egiptu Potifaru, faraonovu dvoraninu i njegovu glavnom upravitelju.

SG) Postanak poglavlje 38
Juda i Tamara
1 Otprilike u to vrijeme Juda ode od svoje braće te okrenu nekom Adulamcu komu je ime bilo Hira.
2 Tu Juda zapazi kćer jednog Kanaanca- zvao se Šua - i njome se oženi. Priđe njoj,
3 te zače i rodi sina, komu dade ime Er.
4 Opet ona zače, rodi sina, i dade mu ime Onan.
5 Još jednog sina rodi te mu nadjene ime Šela. Bili su u Kazibu, kad je njega rodila.
6 Juda oženi svoga prvorođenca Era djevojkom, kojoj je bilo ime Tamara.
7 Ali Judin provorođenac Er uvrijedi Gospodina, i Gospodin ga pogubi.
8 Tada reče Juda Onanu: “Priđi k udovici svoga brata, izvrši prema njoj djeversku dužnost i tako očuvaj lozu svome bratu!”
9 Ali Onan, znajući da se potomstvo ne će računati njegovim, ispuštaše sjeme na zemlju, kad bi god prišao bratovoj udovici. Tako ne dade potomstva svome bratu.
10 Što je činio, vrijeđalo je Gospodina, pa i njega pogubi.
11 Onda Juda reče svojoj nevjesti Tamari: “Ostani udovicom u domu svoga oca, dok poodraste moj sin Šela.” Bojao se, naime, da bi i on mogao umrijeti kao i njegova braća. Tako Tamara ode živjeti u očevu domu.
12 Dugo vremena poslije toga umre Šuova kći, Judina žena. Kad je prošlo vrijeme žalosti, Juda ode, zajedno sa svojim prijateljem Adulamcem Hirom, u Timnu strići svoje ovce.
13 Obavijeste Tamaru: “Eno ti je svekar - rekoše joj - na putu u Timnu strići ovce.”
14 Ona svuče udovičko ruho, navuče koprenu i zamota se pa sjede na ulazu u Enajim, što je na putu u Timnu. Vidjela je, naime, da je Šela odrastao, ali nju još ne udaše za nj.
15 Kad je Juda opazi, pomisli, da je bludnica. Bila je pokrila lice.
16 Svrati se k njoj i reče: “Daj da ti priđem!” Nije znao, da mu je nevjesta. A ona odgovori: “Što ćeš mi dati da uđeš k meni?”
17 “Poslat ću ti kozle iz svoga stada,” odgovori. “Treba ti ostaviti jamčevinu, dok ga ne poša!ješ,” ona doda.
18 A on zapita: “Kakvu ću ti jamčevinu ostaviti?” Ona odgovori: “Svoj pečatnjak o vrpci i štap, što ti je u ruci.” Dade joj jedno i drugo, a onda priđe k njoj. Ona po njemu zače. 19 Potom ona ustade i ode; skine sa sebe koprenu i opet se odjenu u svoje udovačkoruho.
20 Uto Juda pošalje kozle po svom prijatelju Adulamcu da iskupi jamčevinu iz ruku žene, ali je nije mogao naći.
21 Upita ljude u mjestu: “Gdje je bludnica, što se nalazila na putu u Enajim?” Oni mu odgovore: “Ovdje nije nikad bilo bludnice.”
22 Tako se on vrati k Judi,pa reče: “Nisam je mogao naći. Osim lOga, ljudi mi u mjestu rekoše, da ondje nije nikad bilo bludnice.”
23 Onda reče Juda: “Da ne ostanemo za ruglo, neka ih držil Slao sam joj, eto, ovo kozle, ali je ti nisi našao.”
24 Otprilike poslije tri mjeseca donesoše vijest Judi: “Tvoja nevjesta Tamara odala se bludništvu; čak je u bludničenju i začela.” “Izvedite je - naredi Juda - pa neka se spali!”
25 Dok su je izvodili, ona poruči svekru: “Začela sam po čovjeku čije je ovo.” Još doda: “Vidi čiji je ovaj pečatnjak o vrrci i ovaj štap!”
26 Juda to prepozna pa reče: “Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam dao svoga sina Šelu.” Ali više s njom nije imao posla.
27 Kad joj je došlo vrijeme da rodi, pokaže se da nosi blizance.
28 Dok je Jađala, jedan od njih pruži ruku van. Nato babica priveže za njegovu ruku crven konac govoreći: “Ovaj je izašao prvi.”
29 Ali baš tada on uvuče ruku, pa izađe njegov brat. A ona reče: “Kakav li prodor napravi!” Stoga mu nadjenu ime Peres.
30 Poslije iziđe njegov brat, koji je oko ruke imao crveni konac. Njemu dadoše ime Zerah.

SG) Postanak poglavlje 39
Josipova kušnja
1 Josipa dovedoše u Egipat. Tu ga od Išmaelaca, koji su ga onamo doveli kupi Egipćanin Potifar, dvoranin faraonov i njegov glavni upravitelj.
2 Gospodin je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreću: Egipćanin ga uzme k sebi u kuću.
3 Vidje njegov gospodar, da je Gospodin s njim i da svemu, što mu ruka poduzme, Gospodin daje uspjeh;
4 zavolje on Josipa i uze ga za dvoranina; postavi ga za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak.
5 Otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi Gospodin dom Egipćanina zbog Josipa: blagoslov Gospodnji bijaše na svemu, što je imao - u kući i u polju.
6 Tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj, te se više ni za što nije brinuo, osim za jelo što je jeo. A Josip je bio mladić stasit i naočit.
7 Poslije nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i reče mu: “Legni sa mnom!”
8 On se oprije i reče ženi svoga gospodara: “Gledaj! Otkako sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za što u kući; sve što ima meni je povjerio.
9 On u ovoj kući nema više vlasti nego li ja, i ništa mi ne krati osim tebe, jer si njegova žena. Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti proti Bogu!”
10 lako je J osipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz nju legne; nije joj se ni približavao.
11 Jednog dana Josip uđe u kuću na posao. Kako nikoga od služinčadi nije bilo u kući,
12 ona ga uhvati za ogrtač i reče: “Legni sa mnom!” Ali on pusti ogrtač u njezinoj ruci, otrže se i pobježe van.
13 Vidjevši da je u njezinoj ruci ostavio ogrtač i pobjegao van,
14 zovne svoje sluge te im reče: “Gledajte! Trebalo je dovesti nam jednog Hebreja, da se s nama poigrava. Taj k meni dođe da sa mnom legne, ali sam na sav glas zaviknula.
15 Čim oču, kako vičem, ostavi svoj ogrtač pokraj mene i pobježe van.”
16 Zadržala je njegov ogrtač, dok mu je gospodar došao kući.
17 Onda i njemu kaza istu priču: “Onaj sluga Hebrej, koga si nam doveo, dođe k meni da sa mnom ljubaka!
18 Ali čim je čuo, kako vičem, ostavi svoj ogrtač pokraj mene i pobježe van.”
19 Kad je njegov gospodar čuo pripovijest svoje žene, koja reče: “Eto, tako postupi sa mnom tvoj sluga,” razgnjevi se.
20 Gospodar pograbi J osipa i baci ga u tamnicu - tamo gdje su bili zatvoreni kraljevi utamničenici. Ali čak i u tamnici
21 Gospodin je bio s Josipom; iskaza mu milost, te nađe naklonost u očima upravitelja tamnice. 22 Upravitelj tamnice preda u Josipove ruke sve utamničenike, koji su se nalazili u tamnici; i ondje se nije ništa radilo bez njega. 23 Budu.ći da je Gospodin bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledao ništa, što je Josipu bilo povjereno; Gospodin je bio s njim i što bi god poduzeo, Gospodin bi to okrunio uspjehom.

SG) Postanak poglavlje 40
Josip tumači sne
1 Neko vrijeme poslije toga peharnik se i pekar egipatskog kralja ogriješe o svoga gospodara, kralja egipatskoga.
2 Faraon se razljuti na svoja dva dvoranina, glavnog peharnika i glavnog pekara,
3 te ih stavi u zatvor, u zgradu glavnog upravitelja - u istu tamnicu, gdje je Josip bio zatvoren.
4 Glavni upravitelj odredi Josipa, da ih poslužuje.
5 Pošto su proveli u zatvoru neko vrijeme, obojica njih - peharnik i pekar egipatskog kralja, utamničenici - usnu san jedne te iste noći. Svaki je usnio svoj san; i svaki je san imao svoje značenje.
6 Kad je Josip došao k njima, opazi, da su neraspoloženi.
7 Upita faraonove dvorane, koji su bili s njim u zatvoru u zgradi njegova gospodara: “Zašto ste danas tako potišteni?”
8 Odgovore mu: “Sne smo usnili, ali nikog nema da nam ih protumači.” Josip im reče: “Zar tumačenje ne spada na Boga? Dajte pričajte mi!”
9 Onda glavni peharnik ispripovjedi Josipu svoj san: “Sanjao sam, da je preda mnom lozov trs.
10 Na trsu tri mladice. Tek što je propupao, procvjeta, i na njegovim grozdovima sazru bobe.
11 Kako sam u ruci držao faraonov pehar, uzmem grožđa, istiještim u faraonov pehar, a onda stavim pehar u faraonovu ruku.”
12 Josip mu reče: “Ovo ti je značenje: tri mladice tri su dana.
13 Poslije tri dana faraon će ti dignuti glavu i vratiti te na tvoje mjesto; ponovo ćeš stavljati pehar faraonu u ruku, kao i prije, dok si mu bio peharnik.
14 Kada ti bude opet dobro, sjeti se, da sam i ja bio s tobom, pa mi učini ovu uslugu: spomeni me faraonu i pokušaj me izvesti iz ove kuće.
15 Jer, zbilja, bio sam silom odveden iz zemlje Hebreja; ni ovdje nisam ništa skrivio. Ipak me baciše u tamnicu.”
16 Kad je glavni pehar vidio, kako je Josip dobro protumačio, reče mu: “Usnih, da su mi na glavi tri vrbove košare.
17 U najgornjoj bilo svakovrsna peciva, što ga pekar pripravlja faraonu, ali su ptice kljucale u košari povrh moje glave.”
18 Josip odgovori: “Ovo je značenje: tri košare tri su dana.
19 Poslije tri dana faraon će dignuti tvoju glavu i na kolac te nabiti, te će ptice kljucati meso s tebe.”
20 I zaista, trećega dana, kad je faraon priredio gozbu za sve svoje službenike - bio mu je rođendan - iz sredine svojih službenika izluči glavnog peharnika i glavnog pekara.
21 Vrati glavnog peharnika u peharničku službu, te je i dalje stavljao pehar u faraonovu ruku.
22 A glavnog pekara na kolac nabije, kako im je Josip protumačio.
23 Ipak se glavni peharnik nije sjetio Josipa - zaboravio je na nj.

SG) Postanak poglavlje 41
Faraonov san
1 Poslije dvije godine usni faraon da stoji pokraj Nila.
2 Iz Nila iziđe sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po šašu.
3 Ali odmah poslije njih iz Nila iziđe sedam drugih krava, ružnih i mršavih, te stanu uz one krave na obali Nila.
4 Ružne i mršave krave proždru ono sedam lijepih i pretilih. Uto se faraon probudi.
5 Opet zaspi te usni drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednom vlatu.
6 Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova šturih, istočnjakom opaljenih.
7 Šturi klasovi proždru sedam jedrih i punih klasova. Faraon se probudi, i gle! to je bio san.
8 Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve čarobnjake i sve mudrace egipatske; ispriča im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumačiti.
9 Onda progovori faraonov glavni peharnik: “Moram danas spomenuti jedan svoj propust.
10 Jednom kad se faraon razljutio na svoje službenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja.
11 Usnismo san iste noći, i ja i on, ali je svaki od nas usnio san drugog značenja.
12 Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga glavnog upravitelja. Ispričasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumači: kaza svakom značenje njegova sna.
13 Kako nam ih je protumačio, tako nam se i dogodilo: mene vratiše na moje mjesto, a onog na kolac nabiše.”
14 Faraon odmah pošalje po Josipa; izvuku ga brže-bolje iz tamnice; ošišaju mu kose, presvuku ga, i on stupi pred faraona.
15 Onda faraon reče Josipu: “Usnio sam san, ali ga nitko ne može protumačiti. Čuo sam o tebi, da možeš protumačiti san čim ga čuješ.”
16 “Ništa ja ne mogu - odgovori Josip faraonu - nego će Bog dati pravi odgovor faraonu.”
17 Onda je faraon pripovijedao Josipu: “U svom snu stojim na obali Nila.
18 Kad gle! iz Nila iziđe sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po šašu.
19 Poslije njih izađe drugih sedam krava. Bile su mršave, vrlo ružne i koštunjave. Još nikad ne vidjeh onako ružnih krava u svoj zemlji egipatskoj!
20 Sedam mršavih i ružnih krava proždru prvih sedam debelih krava.
21 Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo, da im ima što u trbuhu; bile su ružne kao i prije. Uto se probudim.
22 Zatim sam u snu vidio, kako na jednom vlatu uzraste sedam punih i lijepih klasova.
23 Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrčenih, šturih, istočnjakom opaljenih.
24 I šturi klasovi proždru sedam jedrih klasova. Kazivao sam ovo vračarima, ali nema nikoga da mi razjasni.”
25 Tada Josip reče faraonu: “Faraonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu, što će činiti.
26 Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet je sedam godina. Tako je samo jedan san.
27 Sedam mršavih i ružnih krava poslije njih, a tako i sedam praznih, istočnjakom opaljenih klasova, označuje sedam gladnih godina.
28 To je ono, što sam već faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu, što kani učiniti.
29 Dolazi, evo. sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj.
30 A poslije njih nastat će sedam gladnih godina, kad će se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj. Kako glad bude harala zemljom,
31 ne će se ni znati, da je u zemlji bilo obilja - zbog gladi koja će doći - jer će biti vrlo velika.
32 A što se faraonov san ponovio, znači, da se Bog na to zaista odlučio i da će to uskoro provesti.
33 Zato neka faraon nađe sposobna i mudra čovjeka te ga postavi nadglednik om u zemlji,
34 koji će kupiti petinu sve ‘žetve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja.
35 Neka skupljaju od svakog žita za sedam dobrih godina što dolaze; neka s ovlaštenjem faraonovim sabiru žito za hranu i pohranjuju ga po gradovima.
36 Neka zalihe služe za hranu u zemlji za sedam godina gladi, što će snaći zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne.”
37 Savjet se svidi faraonu i svim njegovim službenicima.
38 Zato faraon reče svojim službenicima: “Zar bismo mogli naći drugoga kao što je on, čovjeka, koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?”
39 Onda faraon reče Josipu: “Budući da je Bog sve to tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti.
40 Ti ćeš biti upravitelj moga dvora: sav će se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestolom ja ću biti veći od tebe.
41 Postavljam te, evo, - reče faraon Josipu - nad Svom zemljom egipatskom.”
42 Poslije toga skine faraon sa svoje ruke pečatnjak i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjećom od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac.
43 Posadi ga na kola kao svoga zamjenika, pred kojim klicahu: “Abrek!” Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku.
44 Još faraon reče Josipu: “Premda sam ja faraon, ne će dići nitko svoje ruke ni noge bez tvoga odobrenja u svoj zemlji egipatskoj.”
45 Faraon nazva Josipa Safenat Paneah, i za ženu mu dade Asenatu, kćer Poti-Fere, svećenika u Onu.
46 Tako Josip postade poznat po zemlji egipatskoj. Josipu je bilo trideset godina, kad je stupio u službu faraona, kralja egipatskog. Otišavši Josip ispred faraona, putovao je po svoj zemlji egipatskoj.
47 Za sedam rodnih godina zemlja je rađala u obilju;
48 on je - u tih sedam godina, što ih je egipatska zemlja uživala - kupio različite ljetine i pohranjivao u gradove, smještajući u svakom gradu usjeve iz okolnih polja.
49 Tako Josip nagomila mnogo žita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti, jer mu mjere ne bijaše.
50 Dok još ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina, koje mu rodi Asenata, kći Poti-Fere, svećenika u Onu.
51 Prvorođencu Josip nadjene ime Manaše, “jer Bog je - reče - dao te sam zaboravio svoje teškoće i svoj očinski dom.”
52 Drugomu nadjenu ime Efrajim, “jer Bog me je - reče - učinio rodnim u zemlji moje nevolje.”
53 Sedam godina obilja, koje je uživala zemlja egipatska, dođe kraju; a nastupi sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao.
54 U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha.
55 A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh, a faraon reče Egipćanima: “Idite k Josipu, i što vam god rekne, činite!”
56 Kad se glad proširi po svoj zemlji, Josip rastvori skladišta, te je Egipćane opskrbljivao žitom, jer je glad postala žestoka i u zemlji egipatskoj.
57 Sav je svijet išao u Egipat k Josipu, da kupuje žita, jer je strašna glad vladala po svem svijetu.

SG) Postanak poglavlje 42
Prvi dolazak Josipove braće u Egipat
1 Kad je Jakov čuo, da u Egiptu ima žita, reče svojim sinovima: “Što tu zurite jedan u drugoga!
2 Čujem, da ima žita u Egiptu. Otiđite dolje te nam ga odande nabavite, da ostanemo na životu i ne pomremo.”
3 Tako desetoro Josipove braće ode da nabavi žita iz Egipta.
4 Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima. “Da ga ne bi zadesila kakva nesreća,” govorio je.
5 Među onima, koji su išli nabaviti žito, jer u zemlji kanaanskoj vladaše glad, bijahu i sinovi Izraelovi.
6 Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio žito svemu svijetu. Dođu tako i Josipova braća i poklone mu se licem do zemlje.
7 Josip prepozna braću, čim ih ugleda, ali se prema njima vladao kao stranac i oštro im govoraše. Zapita ih: “Odakle dolazite?” Odgovore: “Iz zemlje kanaanske, došli smo nabaviti hrane.”
8 lako je Josip prepoznao svoju braću, oni njega nisu prepoznali.
9 Josip se sjeti snova, što ih je o njima sanjao. I reče im: “Vi ste uhode! Došli ste izvidi ti gola mjesta ovezemlje.”
10 Oni mu odgovore: “Ne, gospodaI:u! Tvoje su sluge došle nabaviti hrane.
11 Svi smo sinovi jednog oca; pošteni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu bile uhode.”
12 On će im opet: “Ne, nego ste došli iz- viditi izložena mjesta ove zemlje.”
13 Nato oni uzvrate: “Nas, tvojih slugu, bijaše dvanaestero braće - sinova jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlađi je sad s ocem, a jednoga više nema.”
14 No Josip im dobaci: “Onako, kako sam već rekao: vi ste uhode!
15 Ovako ću vas iskušati: odavde, tako mi faraona! ne ćete izići, ako vaš najmlađi brat ne dođe ovamo!
16 Pošaljite jednoga između sebe da vam dovede brata, a vi ostali u zatvor! Tako ću iskušati vaše tvrdnje i vidjeti, je li pri vama istina ili nije. Inače, tako mi faraona! vi ste uhode.”
17 Potom ih baci u zatvor na tri dana.
18 Treći im dan reče Josip: “Izvršite to i ostat ćete na životu, jer sam ja bogobojazan čovjek.
19 Ako ste pošteni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali idite i nosite žito svom izgladnjelom domu.
20 Poslije toga dovedite mi svoga najmlađeg brata, tako da se obistine vaše riječi te da ne izginete.” Oni pristanu.
21 Zatim je jedan drugom govorio: “Jao nama! Stiže nas kazna našega brata; gledali smo njegovu muku, dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla.”
22 Ruben im odvrati: “Zar vam nisam govorio: Ne ogriješujte se o mladića! Ali vi niste slušali. Sad se traži račun za njegovu krv.”
23 Nisu znali, da ih J osip razumije, jer su se s njim razgovarali preko tumača.
24 On se međutim, od njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovaraše s njima. Onda izdvoji Šimuna između njih i naredi da ga svežu na njihove oči.
25 Potom Josip zapovjedi, da im vreće napune žitom; da svakome njegov novac metnu u vreću i da im dadu popudbinu. Tako im učine.
26 Tada oni natovare žito na svoje magarce i krer..u odande.
27 Kad na prenoćištu jedan od njih otvori svoju vreću da nahrani magarca, opazi svoj novac ozgo u vreći.
28 “Moj je novac vraćen! - povika braći. - Evo ga u mojoj vreći!” Zadrhtaše srca u njima. Zgledaše se, uplašeni, i rekoše: “Što nam ovo Bog uradi!”
29 Došavši k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku, kažu mu sve, što ih je snašlo.
30 “Čovjek, koji je gospodar one zemlje - rekoše - oštro nam je govorio i optužio nas kao uhode. 31 Pošteni smo ljudi, kazasmo mu, i nikad nismo bili uhode.
32 Bilo nas je dvanaestora braće, sinova istog oca, ali jed- noga više nama, dok se najmlađi sad nalazi s našim ocem u zemlji kanaanskoj.
33 Ali čovjek, koji je gospodar one zemlje, reče nam: ‘Ovim ću doznati, da ste pošteni ljudi: ostavite jednog brata kod mene, a vi ostali uzmite, što vam treba za izgladnjele domove pa idite.
34 Onda mi dovedite svoga najmlađega brata, tako da znam, da niste uhode, nego pošteni ljudi. Poslije toga vratit ću vam vašeg brata, i vi ćete se moći slobodno kretati ovom zemljom.”
35 Kako su praznili svoje vreće, svaki nađe u vreći svoju kesu. Opazivši to, zapadoše u strah i oni i njihov otac.
36 “Mene vi ostavljate bez djece - reče im njihov otac. - Josipa je nestalo, Šimuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na me svaljuje!”
37 Onda Ruben reče svome ocu: “Ubij moja oba sina, ako ti ga ja natrag ne dovedem! Predaj ga u moje ruke, i ja ću ti ga vratiti!”
38 “Moj sin ne će s vama! - uzvrati on. - Njegov je pravi brat već mrtav, on je ostao sam. Ako bi ga na putu, na koji ćete poći, snašla nesreća, u tuzi biste otpravili moju sijedu glavu dolje u Šeol!”

SG) Postanak poglavlje 43
Drugo putovanje u Egipat
1 Strašna glad pritisla zemlju.
2 Kad su pojeli hranu, koju bijahu dotjerali iz Egipta, njihov im otac reče: “Idite opet i nabavite nam malo hrane.”
3 Nato će mu Juda: “Onaj nam je čovjek jasno rekao: ‘Ne smijete preda me, ako vaš brat ne bude s vama.
4 Ako si dakle voljan s nama poslati našeg brata, mi ćemo otići dolje i kupit ćemo ti žita.
5 Ali ako njega ne pustiš s nama, onda mi dolje ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio: ‘Ne smijete preda me, ako vaš brat ne bude s vama.”
6 “Zašto ste mi - zapita Izrael - nanijeli jad rekavši onom čovjeku, da imate još jednog brata?”
7 Oni odgovore: “Čovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o našoj obitelji: ‘Je li vam još živ otac? Imate li još kojeg brata? Mi smo mu dogovarali na pitanja. Kako smo mogli znati, da će reći: ‘Dovedite svoga brata!”
8 Potom Juda reče svome ocu Izraelu: “Pusti dječaka sa mnom, pa da na put krenemo; tako ćemo preživjeti, a ne pomrijeti i mi, i ti, i naša djeca.
9 Ja za nj jamčim, i mene drži odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit ću ti kriv svega vijeka.
10 Ta da nismo toliko oklijevali, mogli smo se već i dvaput vratiti.”
11 Njihov otac Izrael reče im: “Kad je tako, neka bude, ali učinite ovo: metnite u torbe najbiranijih plodova ove zemlje i ponesite na dar onom čovjeku: nešto balzama, nešto meda i mirodija, nešto mirisne smole, pa lješnjaka i badema.
12 Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac, koji ste našli u grlima svojih vreća. Možda je ono bila zabuna.
13 Uzmite svog brata pa se opet zaputite onom čovjeku.
14 Neka Bog Svemožni potakne onog čovjeka na milosrđe prema vama te vam pusti i drugog brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem.
15 Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom novca dvostruko, povedu Benjamina i pođu dolje u Egipat da stupe pred Josipa.
16 Kad Josip s njima ugleda Benjamina, reče upravitelju svoga kućanstva: “Odvedi ljude u kuću, zakolji jedno živinče i pripremi, jer će ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!”
17 Čovjek učini, kako je J osip rekao i povede ljude u Josipov stan.
18 Kad su bili vođeni u Josipov dom, ljudi se uplaše i rekoše: “Zbog novca, koji se našao u našim vrećama prvi put vode nas unutar, tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi uzmu za robove.”
19 Stoga.se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuću,
20 reknu: “Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili nabaviti hrane;
21 i kad smo stigli na prenoćište i otvorili svoje vreće, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreći, naš novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom.
22 A ponijeli smo i drugog novca, da kupimo hrane. Mi ne znamo, tko nam je stavio novac u naše vreće.”
23 “Budite mirni - reče im on. - Ne bojte se! Bog vaš i Bog vašeg oca stavio je blago u vaše vreće, vaš je novac k meni stigao.” Potom im izvede Šimuna.
24 Čovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuću; dade im vode da operu noge, a njihovoj magaradi baci piće.
25 Potom oni priprave svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su čuli, da će ondje ručati.
26 Kad je Josip došao u kuću, dadnu mu darove, koje su sa sobom donijeli, i do zemlje mu se poklone.
27 Upita ih on za zdravlje, te će dalje: “A je li dobro vaš stari otac, o kome ste mi govorili? Je li još dobra zdravlja?”
28 “Sluga tvoj, otac naš, dobro je i još je dobra zdravlja,” odgovore i duboko se naklone izkazujući poštovanje.
29 Podigavši svoje oči, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke- te upita: “Je li ovo vaš najmlađi brat, o kom ste mi govorili?” Onda nastavi: “Bog ti bio milostiv, sine moj!”
30 Josip se poslije toga požuri van, jer mu se srce uzbudilo zbog brata; došlo mu da zaplače. Uđe u jednu sobu i tu se isplaka.
31 Onda opere lice i ponovo se javi i svladavajući se naredi: “Donesite ručak!”
32 Staviše njemu napose, njima napose, a napose opet Egipćanima, koji su s njima jeli. - Egipćani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipćanima bilo odvratno. -
33 Kad posjedaju po njegovim uputama prema starosti, od najstarijega pa do najmlađega, samo se zgledahu.
34 A kako su im donosili jela ispred njega, Benjaminov je obrok bio pet puta veći od svih ostalih. Tako su pili i s njim se gostili.

SG) Postanak poglavlje 44
Posljednja kušnja
1 Onda Josip naredi upravitelju svoga kućanstva: “Napuni vreće ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakoga stavi u grlo njegove vreće.
2 A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vreće najmlađega, zajedno s njegovim novcem za žito.” On učini, kako mu je Josip naredio.
3 Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce.
4 Tek što su izišli iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip reče upravitelju svoga kµćanstva: “Na noge! Pođi za onim ljudima! Kad ih stigneš, kaži im: ‘Zašto uzvraćate zlo za dobro?
5 Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i iz njeg ne čita proricanje. Zlo ste učinili! ”
6 Stigavši ih, ponovi im te riječi.
7 Oni odgovore: “Zašto nam gospodar govori tako? Ne bilo tvojih sluga, ako su to učinili!
8 Čak i novac, koji smo našli u svojim vrećama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kuće tvoga gospodara!
9 Onaj, u koga se od tvojih slugu nađe, neka se usmrti, a mi drugi postat ćemo robovi tvome gospodaru.”
10 “Premda je ono, što predlažeš pravo - preuze on - ipak će samo onaj, u koga se ukradeno pronađe, biti moj rob, a ostali bit ćete slobodni.”
11 Brže spustiše vreće na zemlju i svaki svoju otvori.
12 On je pretraživao, počevši s najstarijim i završivši s najmlađim. Pehar se nađe u Benjaminovoj vreći.
13 Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovno natovari svoga magarca i vrate se u grad.
14 Kad su Juda i njegova braća ponovno stupili u Josipov dom, još je on ondje bio. Bace se preda nj na zemlju.
15 Onda im Josip reče: “Kakav je to posao, što ste učinili? Zar ne znate, da čovjek kao što sam ja, može otkriti događaje?”
16 Nato Juda odgovori: “Što bismo mogli reći svome gospodaru? Što možemo kazati? Čime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u koga se našao pehar.”
17 “Ne dao Bog, da činim tako! - odogovorio - Nego, onaj, u koga se našao pehar, bit će moj rob, a vi drugi pođite mirno k svome ocu!”
18 Onda istupi Juda i reče: “Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi svojem da rekne riječ ušima gospodara svojega, i neka se tvoja srdžba ne razlije na tvog slugu: ta ti si ravan faraonu.
19 Pitao je moj gospodar svoje sluge: ‘Imate li oca ili još kojeg brata?
20 Svome smo gospodaru odgovorili: ‘Imamo stara oca; on još ima jednog sina, rođena u njegovoj staračkoj dobi. Taj je najmlađi. Njegov je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga otac osobito voli.
21 Potom si rekao svojim slugama: ‘Dovedite mi ga ovamo, da ga vide moje oči!
22 A mi smo odgovorili svome gospodaru: ‘Dječak ne može ostaviti oca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.
23 Nato si rekao svojim slugama: ‘Ako vaš najmlađi brat s vama ne dođe ovamo, više ne smijete preda me.
24 Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu riječi moga gospodara.
25 Naš nam je otac rekao: ‘Idite opet i nabavite nam malo hrane!
26 Odgovorili smo: ‘Ne možemo onamo. Samo ako s nama pođe naš najmlađi brat, ići ćemo dolje, jer ne smijemo pred onog čovjeka, ako ne bude s nama naš najmlađi brat.
27 Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: ‘Kako znate, žena mi je rodila dva sina.
28 J edan je nestao, te sam zaključio: sigurno je rastrgan. Od onda ga više nisam vidio.
29 Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesreća snađe, moju ćete sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u Seol.
30 Ako sad dođem k tvome sluzi, ocu mome, a mladić - čiji je život tako povezan s njegovim - ne bude s nama,
31 on će svisnuti, kad vidi da dječaka nema s nama. Tako će tvoje sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca našeg, dolje u Seol.
32 Osim toga tvoj je sluga zajamčio ocu svome za dječaka, rekavši: ‘Ako ti ga ne vratim, bit ću kriv svome ocu svega vijeka.
33 Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane za roba mome gospodaru, a dječak neka ide natrag s braćom.
34 Jer, kako mogu k svome ocu, ako dječaka nema sa mnom! Ne bih mogao gledati jad, što bi snašao moga oca.”

SG) Postanak poglavlje 45
Josip se očituje braći
1 Josip se više. nije mogao svladati pred onima, koji su ga okruživali, pa povika: “Neka svi odstupe!” Tako nitko nije ostao s Josipom, kad se očitovao svojoj braći.
2 Briznuo je u glasan plač, da su ga i Egipćani mogli čuti. Doznalo se za to i na faraonovu dvoru.
3 “Ja sam Josip - reče svojoj braći. - Je li mi otac još u dobru zdravlju?” Ali mu braća nisu mogla odgovoriti, toliko se zapanjiše pred njim.
4 Onda će opet Josip svojoj braći: “Primaknite se k meni!” Kad su se primakli, nastavi: “Ja sam Josip vaš brat; onaj, koga ste prodali u Egipat.
5 Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati, što ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj, koji me pred vama poslao, da vas održi u životu.
6 Dvije su već godine što je glad došla na zemlju, a još pet godina ne će biti ni oranja ni žetve na zemlji.
7 Zato me Bog poslao pred vama, da vam se sačuva ostatak na zemlji te da vam život spasi velikim izbavljenjem.
8 Tako, niste vi mene poslali ovamo, nego Bog: on me postavio faraonu za oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladateljem nad svom zemljom egipatskom.
9 Žurite se k mome ocu te mu recite: ‘Ovo ti poručuje tvoj sin Josip: Bog me postavio gospodarem nad svim Egiptom; siđi k meni bez oklijevanja.
10 Nastanit ćeš se u kraju Gošenu. Tako ćeš biti blizu mene: ti tvoja djeca, tvoja unučad, tvoje ovce i goveda i sve, što je tvoje.
11 Ondje ću se za te brinuti, jer će glad potrajati još pet godina. Tako ni ti, ni tvoja obitelj, niti itko tvoj ne će oskudijevati.
12 Ta svojim očima možete vidjeti, kao što vidi i moj brat Benjamin, da vam to moja usta govore.
13 Pripovjedite ocu o mom visokom položaju u Egiptu i sve, što ste vidjeli; i brzo mi ga ovamo dovedite!”
14 Potom zagrli brata Benjamina te zaplaka; a plakao je i Benjamin viseći o njegovu vratu.
15 Izljubi zatim svu svoju braću plačući nad svakim od njih. Poslije toga njegova braća zađu s njim u razgovor.
16 Kad je stigla vijest u faraonov dvor, da su došla Josipova braća, bilo je drago faraonu i njegovim dvoranima.
17 Onda faraon reče Josipu: “Kaži svojoj braći: ‘Ovako postupite: Natovarite svoje živine i odmah se uputite u zemlju kanaansku.
18 Uzmite svoga oca i svoje obitelji i k meni dovedite! Ja ću vam dati najbolju zemlju u Egiptu, te ćete uživati od obilja ove zemlje.
19 Naredi i ovo: ‘Učinite ovako: Iz zemlje egipatske potjerajte kola za svoju djecu i svoje žene, uzmite oca i dođite.
20 Neka vam se oči ne rastužuju za vašim stvarima, jer sve, što je u Egiptu najbolje, bit će vaše.”
21 Sinovi Izraelovi tako učine. Po faraonovoj zapovijedi Josip im dade kola i popudbinu.
22 Svakom od njih dade nove haljine, a Benjaminu dade tri stotine srebrnika i petere haljine.
23 Isto tako pošalje svome ocu: deset magaraca natovarenih najboljim plodovima egipatskim, i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i namirnicama ocu za put.
24 Isprativši svoju braću na putovanje, reče im: “Nemojte se putem svađati!”
25 Tako oni odoše iz Egipta i stigoše u zemlju kanaansku, k svome ocu Jakovu.
26 Kad mu rekoše: “Josip je živ i čak vlada nad svom zemljom egipatskom!” njegovo se srce skameni, jer im nije mogao vjerovati.
27 Ali kad mu ispripovjediše sve, što im je Josip rekao, i kad vidje kola, što ih je Josip poslao, da ga prevezu, duh njihova oca Jakova oživje.
28 “Dosta! - reče Israel. - Sin moj J osip još živi! Moram poći i vidjeti ga prije nego umrem.”

SG) Postanak poglavlje 46
Selidba u Egipat
1 Tako Izrael krene na put sa svim, što je bilo njegovo i stigne u Beer-Šebu te prinese žrtvu Bogu svoga oca Izaka.
2 U noćnom viđenju zovne Bog Izraela: “Jakove! Jakove!” On odgovori: “Evo me!”
3 “Ja sam Bog, Bog tvoga oca. Ne boj se sići u Egipat, jer ću ondje od tebe proizvesti velik narod.
4 Ja ću sići u Egipat s tobom i sam ću te vratiti ovamo; a J osip će ti svojom rukom oči sklopiti.”
5 Tako Jakov krene iz Beer-Šebe. Sinovi Izraelovi postave svoga oca Jakova, svoju djecu i svoje žene u kola, što ih je faraon poslao, da ga prevezu.
6 Uzmu sa sobom svoje blago i dobra, što ih bijahu stekli u zemlji kanaanskoj, te stignu Jakov i sve njegovo potomstvo u Egipat.
7 Sa sobom je u Egipat doveo svoje sinove i unuke, svoje kćeri i kćeri svojih sinova, sve svoje potomstvo.
8 Ovo su imena Izraelaca - Jakova i njegovih potomaka - koji su se naselili u Egiptu: Jakovljev prvorođenac Ruben.
9 Rubenovi sinovi: Hanok, Falu, Hesron iKarami.
10 Sinovi Šimunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin Kanaanke.
11 Sinovi Levijevi: Geršon, Kohat i Merari.
12 Sinovi Judini: Er, Onan, Šela, Peres i Zerah. Er i Onan umrli su u zemlji kanaanskoj. Peresovi sinovi bili su: Herson i Hamul.
13 Sinovi Isakarovi: Tola, Fuva, Jašub i Šimron.
14 Sinovi Zebulunovi: Sered, Elon i Hehleel.
15 To su sinovi, koje je Lea imala s Jakovom u Padan-Aramu, i još kćerka Dina. U svemu je, dakle, imao sinova i kćeri trideset i troje.
16 Sinovi Gadovi: Sefon, Hagi, Šuni, Esbon, Eri, Arod i Areli.
17 Sinovi Ašerovi: Imna, Išvi, Berija i sestra im Serah. Sinovi Berijini: Heber i Malkiel.
18 To su bili potomci Zilpe, koju je Laban darovao svojoj kćeri Lei. Ona je tako rodila Jakovu šesnaest duša.
19 Sinovi Jakovljeve žene Rahele: Josip i Benjamin.
20 Josipu su se u egipatskoj zemlji rodili: Manaše i Efrajim. Rodila mu ih je Asenata, kći onskog svećenika Poti-Fere.
21 Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, Ašbel, Gera Naaman, Ehi, Roš, Mupim, Hupim i Ard.
22 To su bili potomci Rahelini, koje je rodila Jakovu: u svemu njih četrnaest.
23 Danov je sin Hušim.
24 Sinovi Naftalijevi: Jahseel, Guni, Jeser i Šilem.
25 To su bili potomci Bilhe, koju je Laban dao svojoj kćeri Raheli. Ona je J akovu rodila sedam potomaka.
26 Tako je sve čeljadi, što je od Jakova poteklo i u Egipat doselilo - ne uključujući žena Jakovljevih sinova - u svemu: šezdeset i šest osoba.
27 K tome dva sina Josipova, što su mu se rodila u Egiptu. Prema tome, sve čeljadi Jakovljeva doma, što se naseli u Egiptu, bijaše sedamdeset duša.
28 Izrael posla Judu naprijed k Josipu, da dođe k njemu u Gošen. Kad stignu u gošenski kraj,
29 Josip upregne kola svoja i zaputi se u Gošen - u susret svome ocu Izraelu. Stupivši preda nj, pade mu oko vrata i dugo je tako plakao.
30 Onda Izrael reče Josipu: “Sada, pošto sam vlastitim očima vidio, da si još živ, mogu umrijeti.”
31 Zatim Josip reče svojoj braći i očevoj obitelji: “Otići ću i obavijestiti faraona; reći ću mu: ‘Moja braća i obitelj moga oca, koji su bili u zemlji kanaanskoj, došli su k meni.
32 Oni su ljudi pastiri, uvijek su se bavili stočarstvom; dotjerali su sa sobom svoja stada i sve, što im pripada.
33 Tako, kad vas faraon pozove i zapita: ‘Čime se bavite? odgovorite: ‘Ljudi smo, sluge tvoje, koji se od početka do sad bavimo stočarstvom; i mi i naši preci, tako da se možete naseliti u gošenskom kraju. Svi su, naime, pastiri Egipćanima mrski.”

SG) Postanak poglavlje 47
Naseljenje u Gošenu
1 Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: “Moj otac i moja braća stigoše sa svojim ovcama i govedima i sa svime, šo imaju iz zemlje kanaanske; i eno ih u gošenskom kraju.”
2 Uzevši petoricu od svoje braće, uvede ih faraonu.
3 Onda faraon zapita njegovu braću: “Čime se bavite?” Odgovore faraonu: “Tvoje su sluge stočari; baš kao što su bili i naši preci.
4 Došli smo potražiti boravak u ovoj zemlji - rekoše faraonu - jer je nestalo paše za stada tvojih slugu, strašna glad pritište kanaansku zemlju. Dopusti, da se tvoje sluge nastane u gošenskom kraju.”
5 Faraon reče Josipu: “Mogu se nastaniti u gošenskom kraju. A ako znaš, da među njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike moga osobnog blaga.” Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoše u Egipat, i kad faraon, kralj egipatski, to ču, reče Josipu: “Budući da su tvoj otac i tvoja braća došli k tebi,
6 egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i svoju braću u najboljem kraju.”
7 Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona.
8 A faraon upita Jakova: “Koliko ti je godina?”
9 Jakov odgovori faraonu: “Godina moga lutalačkog življenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga života; ne dostižu brojem godine življenja na zemlji mojih otaca.”
10 Poslije toga Jakov se oprosti od faraona i ode od njega.
11 Onako, kako je faraon naredio, Josip nastani svoga oca i svoju braću davši im u vlasništvo najljepši kraj egipatske zemlje u Ramsesovu kraju.
12 A Josip opskrbi hranom svoga oca; svoju braću i svu očevu obitelj sve do najmanjega. Josipovo postupanje s posjedima
13 Nigdje nije bilo hrane, jer je pritisla strašna glad; izmuči ona i zemlju egipatsku i zemlju kanaansku.
14 Josip pobra sav novac, što se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj u zamjenu za žito, koje se prodavalo, i odnese novac u faraonov dvor.
15 A kad je nestalo novaca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egipćani dođu k Josipu te mu reknu: “Daj nam kruha! Zašto da pomremo pred tvojim očima?
16 Novaca više nema.” Josip odgovori: “Predajte svoju stoku, pa ću vam dati žita u zamjenu za stoku,kad je novca nestalo.”
17 Tako su oni dogonili svoju stoku Josipu, a Josip im davaše kruh u zamjenu za konje, Za sitnu i krupnu stoku i za magarad.
18 Na taj ih je način one godine opskrbljivao hranom u zamjenu za njihovo blago. A kad je ona godina prošla, dođu k njemu i druge godine te mu reknu: “Ne možemo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su već ustupljena gospodaru, drugo ništa ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice.
19 Zašto da uništimo na tvoje oči i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i naše zemlje u zakup za kruh, i tako ćemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preživimo da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pustoš!(
20 Tako: ‘Josip steče faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egipćanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasništvo,
21 a narod, od jednog kraja do drugoga, njegovim robljem.
22 redi no nije preuzeo svećeničkih imanja, jer je faraon davao svećenicima određeni dio, i tako su življeli od prihoda, što im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja.
23 Onda Josip reče svijetu: “Budući da sam danas za faraona prekupio i va i vašu zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju.
24 A kad bude pobiranj( ljetine, faraonu ćete davati jednu petinu, dok će četiri petine ostajati vama: z zasijavanje polja, za hranu vama i onima, koji su u vašim domovima i u hranu vašoj djeci.”
25 Oni odgovore: “Život si nam spasio! Mi smo zahvaln svome gospodaru što možemo biti faraonovi robovi.”
26 Tako Josip napravi z2 Egipat zemljišni zakon, koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedine svećenička imanja nisu prešla faraonu. Jakov blagoslivlje Efrajima i Manašea
27 Izraelci se nastaniše u zemlji egipatskoj, u kraju gošenskom; u njem stekoše vlasništva; bijahu rodni i broj im se veoma umnoži.
28 U zemlji egipatskoj poživje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina Jakovljeva života iznosila sto četrdeset i sedam godina.
29 A kad se približi vrijeme Izraelove smrti, pozva svog sina Josipa te mu reče: “Ako mi želiš ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno za jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me pokopati u Egiptu!
30 Kad legnem sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore, i pokopaj me u njihovu grobnicu!”
31 I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko nakloni kod uzglavlja na krevetu.

SG) Postanak poglavlje 48
1 Poslije nekog vremena jave Josipu: “Eno ti je otac obolio.” Nato on uzme sa sobom svoja dva sina, Manašea i Efrajima.
2 Kad Jakovu rekoše: “Evo ti je došao sin Josip,” Izrael skupi svoje snage i sjede na postelji.
3 Reče Jakov Josipu: “Bog svemožni objavi mi se u Luzu, u zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade,
4 a potom mi reče: ‘Učinit ću te rodnim i mnogobrojnim, učinit ću, da postaneš skup naroda, i tvome potomstvu poslije tebe dat ću ovu zemlju u posjed zauvijek.
5 Sad, oba tvoja sina, što su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije nego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Manaše neka budu moji kao i Ruben i Šimun!
6 A djeca, što su ti se rodila poslije njih neka ostanu tvoja; a u svom nasljedstvu neka se zovu po imenu svoje braće.
7 Kad sam se, naime vraćao iz Padana, na moju žalost, tvoja majka Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u maloj udaljenosti od Efrate. Pokopao sam je ondje uz put u Efratu, sadašnji Betlehem.”
8 Opazivši Izrael Josipove sinove, zapita: “Tko su ovi?”
9 Josip odgovori svome ocu: “Sinovi su to moji, koje mi je Bog dao ovdje.” “Dovedi mi ih, da ih blagoslovim,” reče.
10 Izraelu su oči bile oslabile od starosti, nije dobro vidio. Zato mu privede sinove, a on ih poljubi i zagrli.
11 Potom Izrael reče Josipu: “Nisam očekivao, da ću više ikad vidjeti tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke.”
12 Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se, sve do zemlje, nakloni.
13 Nato ih uze Josip obojicu - Efrajima svojom desnicom: Izraelu nalijevo, a Manašea svojom ljevicom: Izraelu nadesno - te ih k njemu primače.
14 Ali Izrael ispruži svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu, premda je bio mlađi, a svoju ljevicu na glavu Manašeovu - tako je držao ruke unakrst - iako je Manaše bio prvorođenac.
15 Tada dade svoj blagoslov Josipu govoreći: “Bog, čijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak; Bog, koji mi je pastir bio otkad postah pa do danas;
16 anđeo, koji me od svakog zla izbavljao- djecu ovu neka blagoslovi! Nek se ime moje, ime mojih pređa Abrahama i Izaka po njima spominje! U mnoštva se mnogobrojna zemljom razmnožili!”
17 Kad je Josip vidio, da je njegov otac položio desnicu na Efrajimovu glavu, njegovim se očima to učini krivo; zato posegne za rukom svoga oca, da je pomakne s Efrajimove glave na glavu Manašeovu.
18 “Ne tako, oče moj - reče Josip svome ocu - jer ovo je provorođenac; zato stavi desnicu na njegovu glavu!”
19 Ali njegov otac to odbije rekavši: “Znam ja, sine moj, znam; i od njega će postati narod i bit će velik. Ali njegov mlađi brat bit će veći od njega, a njegovo će potomstvo biti mnoštvo.”
20 Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekavši: “Nek se vama izraelski narod blagoslivlje! Neka govore: ‘Kao što je Efrajimu i Manašeu, nek i tebi Bog učini!” I tako stavi Efrajima pred Manašea.
21 Poslije Izrael reče Josipu: “la ću, evo, naskoro umrijeti; no Bog će biti s vama i poslije vas dovesti u zemlju naših otaca.
22 A tebi: budući da si braću nadvisio, ostavljam Šekem, što sam ga svojim mačem i lukom osvojio od Amorejaca.”

SG) Postanak poglavlje 49
Jakovljeva oporuka
1 Zatim Jakov sazva svoje sinove te reče: “Skupite se, da vam kažem, što će vas snaći u kasnije vrijeme:
2 Skupite se, poslušajte, sinci Jakovljevi, čujte svoga oca Izraela!
3 Ti, Rubene, moj prvorođenče, snaga ti si moja, ti prvenac moje muškosti. Ističeš se položajem, ističeš snagom!
4 Poput vode neobuzdan, ne ćeš više imati prvenstva, jer na ležaj oca svoga ti se pope, i, nažalost, krevet moj oskvrnu.
5 Šimun i Levi pravcata su braća! Noževi im oruđe nasilja!
6 Na njihova vijećanja ja ne dolazio; duša mi se s njima ne družila! U srdžbi su svojoj ljude klali; u obijesti svojoj bike sakatili.
7 Prokleta im srdžba tako žestoka, i bijes njihov tako okrutan! Rasut ću ih po Jakovu, Izraelom njih raspršiti.
8 Tebe, Judo, braća će slaviti; šaka ti je na šiji dušmana; sinci oca tvoga tebi će se klanjati.
9 Kao lavić mali Juda je; na plijenu si, sine, odrastao. Poput lava pružio se potrbuške, ko kralj zvijeri... Tko ga smije dražiti?
10 Kraljsko žezlo od Jude se rastaviti ne će, nit palica između nogu mu, dok se njemu danak donosi, a puci štovanje odaju.
11 Svog magarca lozi privezuje, a pravo mu mlado za debeli čokot. Vinom pere svoju odjeću, halju svoju u krvi od grožđa.
12 Oči su mu crnje nego vino, a zubi mu bjelji od mlijeka.
13 Uz obalu morsku Zebulun će stanovati. Bit će tako luka brodovima. Sidon će mu stajati sa strane.
14 Isakar je koščati magarac prućio se među naprtnjačam.
15 Kada vidje smiren život što je, a mjesta mu vrlo udobna, leđa svoja pod teret podmetnu, u kmeta se pretvori.
16 Rodu svomu Dan će pravicu izvojštit kao svako pleme Izraela.
17 Nek Dan zmija uz put bude, guja pokraj staze, koja konja za zglobe ujede, pa konjanik nauznak se sruši.
18 - Za spasenjem tvojim, Gospode, ja čeznem!
19 Gada pljačkom razbojnici pljačkaju, a on straga pljačka njih.
20 Obilan je proizvod Ašera, poslasticam svojim neka kralje Qpskrbljuje!
21 Naftali je slobodna košuta koja krasnu lanad mladi.
22 Divlje ždrijebe Josip je, divlje ždrijebe kraj izvora- na obronku divlje ždrijebe.
23 Žestoko ga strijelci salijetaju, napadaju, uznemiruju...
24 No luk svakog ukočen ostaje, u svakoga ruka podrhtava od zamaha Jakog Jakovljeva, od Pastira - Stijene Izraela -
25 Boga, oca tvoga, koji ti pomaže, Boga Svemožnoga, koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo s nebesa, blagoslovom što bezdanom leži, blagoslovom prsa i utrobe;
26 blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom s drevnih brdina, obilnošću vječnih brežuljaka - nek se spuste Josipu na glavu, na obrve kneza među svojom braćom!
27 Benjamin je vuk grabežljiv, lovinu on jutrom jede, a navečer plijen dijeli.” Zadnji oproštaj
28 Sve su to Izraelova plemena - dvanaest ih na broj - i to im je otac rekao, kad se s njima opraštao; svakom je upravio zadnju riječ, koja kome odgovara.
29 Poslije toga dade im ovu naredbu: “Naskoro ću se pridružiti svojim pređima. Pokopajte me kraj mojih otaca,
30 u špilji, što se nalazi na polju Efrona, Hitijca - u špilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj.
31 Nju je Abraham kupio s poljem od Hitijca Efrona za grobište. Ondje je pokopan Abraham i njegova žena Sara; pokopani su ondje Izak i njegova žena Rebeka; ondje sam ja pokopao Leu.
32 Polje i špilja na njemu kupljeni su od Hitijaca.”
33 Kad je Jakov naputio tako svoje sinove, povuče natrag noge na krevet i izdahnu - pridruži se svojim precima.

SG) Postanak poglavlje 50
Jakovljev sprovod
1 Josip pade po licu svoga oca; plakaše nad njim i poljupcima ga cjelivaše.
2 Poslije toga Josip naredi pogrebnicima, koji su se nalazili u njegovoj službi, da mu oca pomastima prirede za ukop, i oni Izraela tako prirede.
3 Trebalo je četrdeset dana: toliko, naime, traje takvo priređivanje. Sedamdeset su ga dana Egipćani oplakivali.
4 A kad je prošlo vrijeme oplakivanja, Josip reče onima u dvoru faraonovu: “Učinite mi milost i prenesite faraonu ovo:
5 Moj me otac zakleo govoreći: ‘Kad umrem, sahrani me u grob, koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj! Dopusti mi da odem gore i pokopam oca, a onda ću se vratiti.”
6 Faraon odgovori: “Otiđi gore i pokopaj svoga oca, kako si mu se zakleo.”
7 Tako Josip ode pokopati oca. S njim su pošli i svi faraonovi službenici - odličnici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje;
8 sva Josipova obitelj, njegova braća i očev rod. Jedino su u gošenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda.
9 S njim su išla kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka.
10 Stigavši u Goren-ha-Atad, s onu stranu Jordana, održaše-ondje veliko i svečano naricanje. Josip održa sedmodnevnu žalost za ocem.
11 Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren-ha-Atadu, rekoše: “To ti je svečani sprovod Egipćana!” Zato zovu mjesto: Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana.
12 Jakovljevi sinovi učine, kako im je naredio otac:
13 odnesu ga u zemlju kanaansku te ga pokopaju u špilji na polju Makpeli kod Mamre: polju, što ga je Abraham kupio od Hitijca Efrona za grobište.
14 Pošto je pokopao svoga oca, Josip se vrati u Egipat sa svojom braćom i svima, koji su bili na sprovodu njegova oca.
Braća mole za oproštenje
15 Kad su Josipova braća vidjela, da im je otac umro, rekoše: “Što, ako je Josip na nas ljut i pokuša uzvratiti nam za sve zlo, koje smo mi njemu nanijeli?”
16 Stoga poruče Josipu ovako: “Pred svoju smrt tvoj je otac naredio:
17 ‘Ovako recite Josipu: Oprosti braći svojoj zlo i grijeh, što su onako okrutno prema tebi postupili. Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!” Na te riječi J osip brizne u plač.
18 Tada sama njegova braća dođu k njemu, bace se preda nj te mu reknu: “Evo nas k tebi; bit ćemo tvoji robovi!”
19 Josip im odvrati: “Ne bojte se! Ta zar sam ja namjesto Boga!
20 Osim toga, iako ste vi namjeravali naškoditi mi, Bog je ono okrenuo na dobro: da učini, što se danas zbiva - spasava živote mnogom svijetu.
21 Zato, ne bojte se! Ja ću se brinuti za vas i za vašu djecu.” Tako ih je smirio ljubeznim riječima. Josipova smrt
22 Josip ostane u Egiptu zajedno s očevom obitelji. Poživje Josip stotinu i deset godina.
23 Tako je Josip vidio Efrajimovu djecu do treć og koljena; a rađala se djeca i Makiru, Manašeovu sinu, na Josipovim koljenima.
24 Napokon reče Josip svojoj braći: “la ću, evo, naskoro umrijeti. Ali će se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju, što ju je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu.
25 Potom Josip zakune Izraelove sinove: “Kad se Bog sjeti vas, tada ponesite moje kosti odavde!”
26 Tako Josip umrije, kad mu je bilo stotinu i deset godina; prirede ga za pokop i u Egiptu polože u lijes.