BIBLIJA - Silvije Grubišić

KNJIGA SUDACA

Sudci Glava 1
Ostaci poganskih naroda
1 A poslije Jošuine smrti, savjetujući se s Gospodinom, upitaju Izraelci: »Tko će od nas prvi poći gore i zaratovati na Kanaance?«
2 Gospodin odgovori: »Neka zaratuje Juda! Ja sam u njegove ruke predao zemlju.«
3 Potom Juda reče svome bratu Simunu: »Hajde sa mnom u zemlju, što je mene ždrijebom zapala, da ratujemo protiv Kanaancima; poslije ću opet ja poći s tobom na tvoje područje.« I Simun mu se pridruži.
4 Kad Juda navali, Gospodin predade Kanaance i Perižane.u njegove ruke i u Bezeku ih pobije deset tisuća.
5 Ondje u Bezeku naiđu na Adoni-Bezeka pa navale  na nj. Kad svladaju Kanaance i Perižane,
6 Adoni-Bezek pobjegne. Davši se za njim u potjeru, uhvate ga i odsjeku mu palce na rukama i nogama.
7 Tada reče Adoni-Bezek: »Nekoć je bilo sedamdeset kraljeva s odrezanim palcima na rukama i nogama, koji su kupili mrvice ispod moga stola. 'Kako sam ja učinio, tako je i meni Bog uzvratio.« Dovedu ga u Jeruzalem i ondje umre.
8 Judejci navale na Jeruzalem i osvoje ga te podvrgnu oštrici mača, a grad spale.
9 Judejci se spuste dolje u borbu protiv Kanaancima, koji su živjeli po stranama, po Negebu i Šefeli.
10 Potom Juda navali na Kanaance u Hebronu te porazi Šešaja, Ahimana i Talmaja. (Hebron se je prije zvao Kirjat-Arba.)
11 Odande pođu na žiteljstvo u Debiru. (Debir se prije zvao Kirjat-Sefer.)
12 Tom prigodom izjavi Kaleb: »Tkogod navali na Kirjat -Arbu i osvoji je, dat ću mu svoju kćer Aksu za ženu.«
13 Osvoji je Otniel, sin Kalebova mlađega brata Kenaza. Tako Kaleb njemu dadne svoju kćer Aksu.
14 Kad se je s njim sastala, nagovori je, da od svog oca zatraži još koji komad zemlje. Uto, sjašivši sa svoga magarca, Kaleb je zapita: »Sto ti je?«
15 Ona odgovori: »Daj mi još štogod na dar! Budući da si mi dao negebsku krajinu, daj mi i koju lokvu!« Tako joj Kaleb dade Gornju i Donju lokvu.
16 Potomci Kenijca, Mojsijina tasta, odu gore iz grada Palma s Judinim sinovima u Judejsku pustaru, blizu Arada, i nastane se s Amalečanima.
17 Potom ode Juda sa svojim bratom Šimunom i navali na Kanaance u Sefatu i, udarivši ga prokletstvom, poruši ga. Zato onaj grad dobi ime: Horma.
18 Juda zauze Gazu s njenim područjem, Aškelon, s njegovim područjem i Ekron isto tako s njegovim područjem
19 Gospodin je bio s. Judejcima, te su zauzeli i gorski kraj, ali nisu mogli protjerati žiteljstvo iz doline, jer je raspolagalo gvožđenim kolima.
20 Kalebu dadu Hebron, kako je naredio Mojsije, i on odande protjera tri Anakova sina.
21 Ali Benjaminovci nisu mogli istjerati Jebusejce iz Jeruzalema. Tako Jebusejci živu u Jeruzelemu s Benjaminovim potomstvom sve do dana današnjega.
22 Josipov dom napane opet Bet-El. Gospodin je bio s njima.
23 Josipov je dom najprije izviđao, Bet-El, koji se prije toga zvao Luz.
24 Uhode opaze nekog čovjeka, gdje izlazi iz grada pa mu reku: »Daj nam pokaži, kako se može unići u grad, pa ćemo ti iskazati milosrđe!«
25 On im zbilja pokaza pristup u grad, koji podvrgnu oštrici mača. Onog čovjeka s cijelom njegovom obitelji puste da slobodno ode.
26 Čovjek ode u zemlju Hetita i utemelji grad, kojem nadjene ime: Luz. Tako se grad zove do danas.
27 Manaše nije zauzeo Bet-Šean i njegove gradiće niti Taanak i njegove gradiće. Isto tako nije protjerao -žiteljstvo izDora i njegovih gradića, iz Ibleama i njegovih gradića niti iz Megida i njegovih gradića. Kanaanci se još drže čvrsto u tom okružju.
28 Kad je poslije Izrael ojačao, podvrgne Kanaance kmetovanju, ali ih nikad nije posve istjerao.
29 Slično ni Efrajimovci nisu istjerali Kanaance, koji su živjeli u Gezeru. Tako Kanaanci i s njima živu.
30 Onda, Zebulun nije protjerao žitelje iz Kitrona i Nahalala. I ondje Kanaanci s njima živu, ali podvrgnuti kmetovanju.
31 Ni Ašer nije protjerao žitelje iz Akoa, Sidona, 7\hlaba, Helbe, Afika i Rehoba.
32 Tako Ašerovci živu s kanaanskim domaćim urođenicima, jer ih nisu protjerali.
33 Naftalijevci isto tako nisu protjerali žitelje iz Bet-Šemeša i Bet-Anata. Tako i oni živu s kanaanskim urođenicima, dok je žiteljstvo Bet-Šemeša i Bet-Anata podvrgnuto kmetovanju.
34 Amorejci zaokružuju Danovce po brdinama te im ne dopuštaju spuštati se u dolinu.
35 Amorejci su se bili učvrstili i na brdu Heres, u Aijalonu i Šaalbimu, ali ih je Josipov dom sve to jače pritiskao svojom šakom, dok ih nisu pretvorili u kmetove.
36 Amorejsko se je područje protezalo od Akrapskih strmina do Sele, i dalje gore.

Sudci Glava 2
1 Gosponji anđeo ode iz Gilgala gore u Bokim i reče: »Izveo sam vas iz Egipta i doveo u zemlju, koju sam pod zakletvom obećao vašim očevima. Rekao sam također: Nikad ne ću raskinuti svoga Saveza s vama,
2 ali ni vi ne smijete sklapati ugovora sa žiteljima ove zemlje; njihove žrtvenike morate porušiti. Vi niste mene poslušali. Što to znači?
3 Zato vam sad kažem: Ne ću ih ispred vas otjerati; neka vam stoje uz bokove, a njihova božanstva neka vam budu zamka!«
4 Kad se je Gospodnji anđeo ovako zaprijetio Izraelcima, narod brizne u plač na sav glas.
5 Zato je onom mjestu ime Bokim. Ondje prinesu žrtve Gospodinu.
6 Kad je Jošua raspustio puk, svi Izraelci odu da zaposjednu svoje zemljišne baštine.
7 Narod je služio Gospodinu za cijelog života Jošue i onih starješina. koji su Jošuu nadživjeli i gledali velika djela, što ih je Gospodin izvodio za Izraelce.
8 Jošui. sinu Nunovu, Gospodnjem . službeniku. bilo je stotinu i deset godina, kad je umro.
9 Pokopaju ga u Timnat-Serahu, unutar granica njegove plemenšćine, u Efrajimovu gorskom kraju na sjever od brda Gaaša.
10 Ali kad se je sav onaj naraštaj pridružio svojim očevima i kad je nastupio drugi naraštaj. koji nije poznavao Gospodina niti njegovih djela, izvađanih za Izraelce.
11 Izrael se ogriješi o Gospodina služeći baalima.
12 Ostavivši Gospodina, Boga svojih otaca, koji ih je izveo iz egipatske zemlje, povedoše s·e za drugim božanstvima različitih naroda oko sebe te obožavanjem tih božanstva izazovu Gospodina.
13 Budući da otpadnu od njega klanjanjem Baalu i Aštarti.
14 raspali se Gospodnji gnjev na Izraelce, i on ih pripusti u šake pljačkaša, da ih plijene; dopusti da padnu pod vlast svojih okolnih neprijatelja. kojima se više nisu mogli oduprijeti.
15 Što bi god poduzeli. Gospodin bi im to izvrnuo u nesreću. kako se je, opominjući ih. zakleo da će činiti. dok ne podlegnu groznim nevoljama.
16 Čak ni onda. kad im je Gospodin uspostavljao suce, da ih izbavljaju iz pljačkaških šaka.
17 nisu suce slušali, nego se podavahu štovanju drugih božanstava.
18 Kad bi im god Gospodin uspostavio suca, ostao bi s tim sucem te ih izbavljao iz šaka njihovih neprijatelja. dok bi taj sudac bio na životu. Tako bi se Gospodin smilovao njihovim gorkim vapajima, dok bi uzdisali pod svojim ugnjetavačima.
19 Ali kad bi sudac umro, upali bi u veću pokvarenost nego njihovi očevi, poveli bi se za drugim božanstvima te im služili i klanjali im se. Nisu se ostavljali svojih opakih djela i okorjelih postupaka.
20 Stoga, u svom gnjevu na Izraelce reče Gospodin: »Budući da je ovaj narod pogazio Savez, kojim sam obvezao njegove očeve, te su mi postali nepokorni,
21 ne ću ni ja više ispred njih goniti narode, koje je Jošua na svojoj smrti ostavio.
22 Naprotiv, pomoću njih kušat ću Izraela da vidim, hoće li ili ne će ići putom Gospodnjim, kojim su išli njihovi očevi. 
23 Tako Gospod pusti one narode na miru; nije mu se žurilo istjerati ih niti predati u izraelske ruke.

Sudci Glava 3
1 Te narode Gospodin pusti na miru da pomoću njih iskušava Izraelce, koji nisu sudjelovali u borbama s Kanaancima.
2 Tim je htio poučiti buduće izraelske naraštaje u ratovanju, ukoliko ne budu imali prilike uvježbati se.
3 Bili su to: pet filištejskih velmoža, svi Kanaanci, Sidonjani i Hivijci, koji su živjeli po brdu Lebanon od Baal-Hermonskog gorja do ulaza u Lebo-Hamat. 
4 Svrha mu je također bila iskušati Izraelce i vidjeti, hoće li se pokoravati zapovijedima, što ih je Gospodin izdavao Izraelu po Mojsiji.
5 Osim toga, Izraelci su živjeli s Kanaancima, Hetitima, Amorejcima;
6 ženili se njihovim kćerima i svoje kćeri udavali za njihove sinove i obožavali njihova božanstva. Otniel, Ehud iSamgar
7 Budući da su se Izraelci ogriješili o Gospodina, zaboravivši Gospoda, Boga svoga, te se klanjali baalima i ašerama,
8 Gospodnji se gnjev raspali na njih i on ih pripusti u šake Kušanu Rišatajimu, kralju naharajimskom, komu robovahu osam godina.
9 Ali kad su Izraelci zavapili Gospodinu, postavi im izbavitelja Otniela, sina mlađeg Kalebova brata Kenaza, koji ih spasi.
10 Na nj siđe duh Gospodnji, i on postane sucem Izraelu. Nastupi, i Gospodin predade u njegove ruke Kušan Rašatajima, kralja aramskoga, te ga podloži sebi.
11 Zemlja je uživala mir četrdeset godina: do smrti Otniela, sina Kenazova.
12 Ponovno se Izraelci ogiješe o Gospodina, koji, zbog počinjenog zla, dade nadmoć moapskom kralju Eglonu nad Izraelcima.
13 U suvezništvu s Amoncima i Amalečanima navali Eglon na Izraelce te ih potuče i zauzme Grad Palma.
14 Izraelci su robovali Eglonu osamnaest godina.
15 Ali kad su Izraelci zavapili Gospodinu, postavi izbavitelja, Benjaminovca Ehuda, Gerina sina, koji je bio ljevoruk. Po njemu Izraelci pošalju danak moapskom kralju Eglonu.
16 Ehud sebi napravi dvosjekli mač, stopu dug, pa ga pripaše ispod svoje haljine o desni bok.
17 Potom odnese danak Eglonu, moapskom kralju, koji je bio vrlo debeo čovjek.
18 Nakon predaje danka uputi se s pratnjom natrag.
19 Međutim, došavši do kamenoloma blizu Gilgala, vrati se pa kaza: »Imam ti izručiti osobnu poruku, kralju!{{ Našto kralj reče: »Mir! Tada svi dvorani odstupe.
20 Ehud dođe k njemu, dok je kralj sam sjedio rashladujući se u gornjoj sobi, pa mu reče: »Imam za te poruku od Boga!
21 Uto se Ehud maši svojom lijevom rukom, trgnu mač s desnog boka pa mu ga zarinu u utrobu.
22 S oštricom uniđe i držak. Za oštricom se salo sklopi, a on ostavi mač u utrobi i pobježe.
23 Ehud za sobom zatvori i zaključa vrata pa izađe pod trijem.
24 Kad je on otišao, dođu sluge i vide, da su vrata na gornjoj sobi zaključana pa pomisle: Bit će da je pokrio noge u ohlađenoj sobi.
25 Čekahu i konačno stanu sumnjati. Budući da nije otvarao vrata od gornje sobe, uzmu ključ i otvore ih. I gle! mrtav na zemlji ležao je njihov gospodar.
26 Dok su oni oklijevali, Ehud pobježe; prođe kamenolom i uteče u Seiru.
27 Kad je stigao, trubio je u rog Efrajimovim gorskim krajem, i Izraelci siđu s brda, s njim na čelu.
28 Onda im reče: »Pođite za mnom! Gospodin je predao vaše neprijatelje Moapce u vaše ruke.{{ Pođu za njim i presijeku Moapcima prijelaz preko Jordana. Nikome nisu dali pobjeći.
29 Tom su prig'odom pobili oko deset tisuća, sve samih kršnih i hrabrih momaka. Nitko im nije umakao.
30 Tako su toga dana Moapci potpali pod izraelsku vlast, i zemlja je uživala mir osamdeset godina.
31 Poslije njega nastupi Šamgar, sin Anatov. On ubi šest stotina Filištejaca volujskim ostanom. Tako je i on izbavio Izraelce.

Sudci Glava 4
1 Poslije Ehudove smrti Izraelci se opet ogriješe o Gospodina.
2 Stoga ih Gospodin predade u šake kanaanskog kralja Jabina, koji je stolovao u Hasoru. Zapovjednik njegove vojske bio je Sisera, koji je živio u Harošet-Gojimu.
3 Izraelci zavape Gospodinu, jer je Jabin imao devet stotina bojnih kola, kojima je Izraelce okrutno zatirao već dvadeset godina.
4 U to je doba proročica Debora, žena Lapidatova, bila sudac u Izraelu.
5 Ona bi sjela pod »Deborinu palmu«, između Rame i Bet-Ela u Efrajimovu gorskom kraju, pa bi gore k njoj išli Izraelci da im kroji pravdu.
6 Jednom ona poruči da dođe Barak, sin Abinoamov, iz Naftalijeva Kedeša, te mu reče: »Ovo je zapovijed Gospodina, Boga Izraelova: Idi, skupi deset tisuća momaka od Naftalijeva i Zebulunova plemena i povedi ih sa sobom na brdo Tabor.
7 Ja ću kod drage Kišona na te izazvati Siseru, zapovjednika Jabinovih četa sa svom njegovom ruljom i kolima te ih predati u tvoje ruke.
8 Ali joj Barak odgovori: »Ako i ti pođeš sa mnom, ići ću; ako ti ne pođeš sa mnom, ne idem ni ja.«
9 »Jest, ići ću s tobom«, reče, »ali ovaj pothvat ne će ti pribaviti slave, jer će Gospodin pripustiti, da Sisera dopane ruku jedne žene.« Tako se Debora ustane i ode s Barakom u Kedeš.
10 Barak sazove Zebulunovce i Naftalijevce u Kedeš. De&et tisuća pođe za njim. S njim je išla i Debora.
11 Međutim se Kenijac Heber raziđe s Kenijcima, potomcima Mojsijina tasta Hobaba, i razape svoje šatore kod Hrasta u Saananimu, blizu Kedeša.
12 Jave Siseri, da je Barak, sin Abinoamov, izišao na brdo Tabor.
13 Stoga Sisera skupi svih svojih devet stotina gvožđenih kola i svu svoju momčad iz Harošet-Gojima.
14 Tada reče Debora Baraku: »Pođi! Ovo je dan, kad će Gospodin predati Siseru u tvoje ruke. Gospodin će stupati pred tobom.« Tako se Barak spusti s brda Tabor i s njim deset tisuća momaka.
15 Gospodin nagna Siseru sa svim njegovim kolima i svom njegovom vojskom u bijeg glavom bez obzira pred Barakovim mačem. Sam Sisera siđe sa svojih kola i opruži na noge.
16 Barak je išao u potjeru za kolima i vojskom sve do Harošet-Gojima. Sva Siserina vojska izginu od mača: nitko nije pobjegao.
17 Sisera je, međutim, trčao na nogama prema šatoru Jaele, žene Hebera Kenijca.
18 Jaela iziđe Siseri u susret i reče mu: »Svrati se k meni, moj gospodaru, svrati! Ne boj se!« On uniđe k njoj pod šator, i ona ga sakrije pod neki pokrivač.
19 Onda joj on kaza: »Daj mi malo vode; žedan sam!« Ona otvori mješinicu s mlijekom i dade mu piti. Onda ga opet pokrije.
20 Nato joj reče: »Stani na ulazu u šator. Ako tko naiđe i zapita te: 'Ima li ovdje koji čovjek? Reci: Nema!'«
21 Ali Jaela, žena Heberova, zgrabi šatorski kolčić, uzme u ruku malj, polako se došulja do njega pa zabije kolčić, kroz njegovu sljepoočicu, tako da se zario u zemlju. On je bio tvrdo zaspao. Tako umrije, da se nije ni osvijestio.
22 Međutim, kad je Barak išao tuda u potjeri za Siserom, Jaela iziđe preda nj pa mu reče: »Hajde, pokazat ću ti čovjeka, koga tražiš.« On uniđe s njom. I gle! mrtav je ležao Sisera s kolčićem u svojoj sljepoočici.
23 Tako je Gospodin onog dana podložio Izraelcima kanaanskog kralja Jabina.
24 Izraelci su sve to žešće pritiskali kanaanskog kralja Jabina, dok ga nisu posve zatrli.

Sudci Glava 5
1 Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjevaju pjesmu ovu:
2 Kada kose svoje puste muževi u Izraelu, Kada se narod rado odazivlje, Gospodina blagoslivljajte!
3 Poslušajte, kraljevi uši naperite, prinčevi, Zapjevat ću pjesmu Gospodinu, Psalmirat ću pjesmu Gospodu, Bogu Izraelovu.
4 Iz Seira kad, Gospode, krenu, Iz edomskih ravni dok si stupao, Zemlja se je tresla, nebesa ljuljala, dok oblaci pljuskom liše;
5 Brdine su drhtale pred tobom, Gospodine - onim sa Sinaja, pred Gospodinom, Bogom Izraelovim.
6 Za Šamgara Anatojevca dana, Za njegovih dana robovanja, S cesta nesta povoraka, Puteljcima putnici se daše.
7 Za zidove sakri se Sloboda, Nestade je iz sredine Izraela. Kad ustadoh ja - Debora, Kad se digoh ja, majka Izraelova.
8 Nova su božanstva bili odabrali; Bojevi se bili pred vratima; A cigloga štita niti koplja vidjeti se ne mogaše Četrdeset na tisuća Izraelaca.
9 Za vođe u Izraelu, za narod, što oko njih se sjati, Srce moje kuca. Gospodina blagoslivljajte!
10 Jahači na kulatastim magaricam, Za put suknom osedlanim;
11 Pjevajte s njima uz harfine zvuke kod pojila, Pravedni postupci Gospodnji, gdje se prepričavaju, Opravdani postupci - Izraelu slobodonosni.
12 Probudi se, Deboro, ne spavaj! Ustaj, udri u pjesmu! Na noge, Barače; Pljačkaše pljačkaj, Abinoamov sine!
13 Tad nizbrdo jurnu bjegunci s junačinom, Puk Gospodnji, bojnici moji, se spuste.
14 Stignu Efrajimovci od panja u Amaleku, Među četam tvojim, za tobom, redaju se Benjaminovci; Od Makira siđu vojskovođe, A od Zebuluna oni, što s palicam rukuju.
15 Isakarovi prinčevi dođu s Deborom; Barak hoda neustavljivo, Te se i on u dolini nađe. Redovi Rubenovi srčanošću napunjeni.
16 Što si se šćućurio među torovima, Zašto slušaš blejanje ovaca? Redovi Rubenovi srčanošću napunjeni.
17 S onu stranu Jordana Gilead počiva; Zašto vrijeme trati Dan na lađama? uz obalu Ašer živi i Miruje u skrovištima.
18 Zebulun je svijet, Život koji svoj izlaže prkoseći smrti. Naftali radi isto na visočju otvorenu.
19 Kraljevi dođoše i boj vojevaše; Onda zaratuju na kanaanske kraljeve, U Taanaku uz Megidske vode; Plijen u srebru ne stekoše.
20 Čak i zvijezde s neba vojevahu, svojih iz staza prot Siseri ratovahu.
21 Odvalja ih Kišon-draga, Drevna draga... draga Kišon. Naprijed snažno, dušo moja...
22 Tad kopito konjsko zatutnji, Silan topot ata njegovih.
23 »Prokunite Meroz!« govori Gospodin, »Oštre kletve na njegove saspite žitelje! J er u pomoć ne priskočiše Ko ratnici, u pomoć Gospodu!«
24 Blagoslovljena nad ženama bila Jaela, Blagoslovljena iznad žena šatorkinja!
25 Pitao je vode, a dade mu mlijeka; Iz gosparske zdjele ponudi mu surutke.
26 Ljevicom svojom posegnu za kolčić, A desnicom svojom za udarni malj. Maljem mlatnu Siseru, Razbije mu glavu, Smrska je, Probode sljepoočicu.
27 Do njezinih nogu se smota, Pade nepomičan; Med njezine noge se sruši - pade, Gdje se sruši, tu mrtav ostade.
28 Kroz prozor se zagleda, Iza rešetaka procvili Siserina majka: »Zašto mu kola okasniše stići? Zašto li je topot konja pod njegovim kolima zakasnio?«
29 Najmudrija joj dvorkinja odgovara, Da, i ona sama sebi odgovara:
30 »Bit će, plijen dijele, što ga nakupiše; Po djevojku, čak djevojke dvije svakome mužu; Siserin plijen je zaplijenjena našarana tkanina Meni samoj nakićeni šal il' dva od plijena.«
31 Poginuli tako, Gospodine, svi ti dušmani! A oni, koji te ljube, bili kao sunce, dok izlazi moći u svojoj!

Sudci Glava 6
Gideon
1 Izraelci se ogriješe o Gospodina, i on ih preda u šake Midjancima,
2 koji ih podlože sebi za sedam godina. Zbog straha od Midjanaca Izraelci paljahu svijetnjake po brdima, da ih upozuruju na obranu; pravljahu skrovišta i obranbene utvrde.
3 Kad bi Izraelci zasijali, Midjanci, Amalečani i Kedemijci bi gore izašli,
4 utaborili se sučelice i poharali zemljišne plodine sve onamo do okolice Gaze. Ne bi ostavljali Izraelcima ništa za uzdržavanje: ni ovaca, ni goveda, ni magaradi.
5 Istjerali bi gore svoju živinu; njihovih bi šatora bilo na broj kao i skakavaca - bez broja njih i njihovih deva, kad bi preplavili zemlju da je pustoše.
6 Midjanci zaista svedu Izraelce na niske grane, i Izraelci vapiše Gospodinu za pomoć.
7 Kad su Iz:-aelci zavapili Gospodinu zbog muka, koje su im Midjanci zadavali,
8 Gospodin posla Izraelcima proroka, koji im propovijedaše: »Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: Ja sam vas izveo iz Egipta; odveo vas iz kuće ropstva;
9 oslobodio sam vas od egipatskih šaka i drugih tlačitelja; njih sam ispred vas protjerao i njihovu zemlju vama dao.
10 Rekoh vam: Ja sam Gospod, Bog vaš; ne smijete štovati božanstva Amorejaca, u čijoj zemlji živite, ali vi niste poslušali moga glasa.«
11 Uto dođe Gospodnji anđeo u Ofru i sjede pod hrast, koji je pripadao Joašu Abiezerijcu. Sin njegov Gideon mlatio je pšenicu u badnju, da je sačuva od Midjanaca.
12 Pojavi mu se anđeo Gospodnji te mu reče: »Ti si hrabar čovjek, i Gospodin je s tobom.«
13 Gideon mu odgovori: »Ah, gospodaru, ako je Gospodin sa mnom, zašto nas snađe sve ovo? Gdje su sva ona njegova čudesa, o kojima su nam pripovijedali naši očevi, kad su nam govorili: ' Gospodin nas je izveo iz Egipta: Sad nas je Gospodin odbacio i predao nas u ruke Midjancima.«
14 Onda se Gospodin okrene prema njemu i reče: »Idi i svojom snagom izbavi Izraelce od midjanskih šaka. Ja te šaljem.«
15 Našto mu odgovori: »Čim ću ja spasiti Izraelce, gospodaru? Pogledaj! Moj je rod najnejači u Manašeu, a ja sam najzadnji u očevu domu.«
16 Gospodin mu odgovori: »Ja ću biti s tobom, te ćeš ubiti i zadnjega Midjanca.«
17 »Ako sam našao milost u tvojim očima«, odgovori Gideon, »daj mi znak, da ti zbilja sa mnom govoriš.
18 Nemoj otići odavde, dok se ja ne vratim i donesem ti prinos'i preda te ga stavim.« Reče mu: »Čekat ću te, dok se vratiš.«
19 Gideon ode, priredi jedno kozle i zamijesi jednu efu brašna te ispeče pogaču. Stavi meso u košaricu, prelije juhu u lonac i iznese njemu pod hrast. Dok se je primicao,
20 anđeo mu Božji reče: »Uzmi meso i pogaču te položi ovdje na stijenu, a juhu prolij!« On tako učini.
21 Potom anđeo Gospodnji ispruži štap, što ga je držao u svojoj ruci pa se vrhom štapa dotakne mesa i pogače. Iz kamena suknu vatra i sažeže meso i pogaču. Nato se anđeo Gospodnji izgubi s vida.
22 Uvidje Gideon, da je ono zaista bio anđeo Gospodnji te reče: »Ah, Gospode Bože! Tako, dakle sam vidio Gospodnjeg anđela licem u lice!«
23 Gospod reče: »Mir s tobom! Ne boj se, ne ćeš poginuti.«
24 Ondje Gideon sagradi žrtvenik Gospodu te ga nazva: Gospod-Pomirenje. I danas stoji u Abiezerovoj Ofri.
25 Iste one noći Gospodin reče Gideonu: »Uzmi utovljenog junca svoga oca, razori očev žrtvenik Baalu i sasijeci posvećene stupčiće, što su uza nj.
26 Zatim na vrhu te utvrde podigni propisan žrtvenik Gospodinu, Bogu svome, onda uzmi utovljenog junca i prinesi ga za žrtvu paljenicu na drvima od posvećenih stupčića, koje budeš sasijekao,«
27 Tako Gideon uze deset svojih sluga i učini, kako mu je Gospodin naredio. Ali budući da se je bojao obitelji svoga oca i mještana, to izvede noću, mjesto danju.
28 Kad su se ujutro mještani ustali, nađu žrtvenik Baalov razoren, posvećene stupčiće uza nj sasječene, a utovljenog junca prikazana za žrtvu paljenicu na novo-sag rađeno m žrtveniku.
29 Stoga su jedan drugoga pitali: »Tko bi to mogao učiniti?« Poslije istraživanja pronađu, da je to učinio Gideon, Joašin sin.
30 Onda građani reku Joašu: »Izvedi van svoga sina! Budući da je razorio Baalov žrtvenik i sasjekao posvećene stupčiće, što su uza nj stajali, mora umrijeti.«
31 A Joaš uzvrati svima, koji su se našli oko njega: »Zar ćete se boriti za Baala? Biti njegovi branitelji? Tko god njega bude branio, poginut će prije svanuća. Ako je onaj, čiji je žrtvenik razoren bog, neka se sam brani.«
32 Toga dana Gideona prozovu Jerubaal rekavši: »Neka se Baal bori protiv onomu, koji mu je razorio žrtvenik.«
33 Poslije toga svi se Midjanci, Amalečani i Kedemijci udruže, prijeđu s ovu stranu i utabore se u Jezreelskoj dolini.
34 Ali' Gospodnji duh obuze Gideona, i on zatrubi u trublju. Abierovci, sazvani zajedno, pođu za njim.
35 Razasla glasnike po svemu Manašeovu plemenu, te se i oni okupe i za njim pođu. Isto tako posla glasnike k Ašerovcima, Zebulunovcima i Naftalijevcima te i oni izađu gore drugima u susret. 36 Onda prozbori Bogu: »Ako ćeš zaista osloboditi Izrael mojom rukom, kako, si rekao,
37 ostavit ću, evo, ovčje runo na gumnu. Bude li rosa samo na runu, a sve drugo tlo ostane suho, znat ću, da ćeš mojom rukom spasiti Izraela, kako si obećao.«
38 Tako je i bilo. Sutradan se Gideon rano ustane, stisne runo i iz njega izcijedi toliko rose, da je mogao njome napuniti jednu zdjelu.
39 Gideon opet reče Bogu: »Ne raspaljuj se srdžbom, što još jednom progovaram. Daj, molim te, da opet pokušam s runom. Ovaj put neka samo runo ostane suho, a neka rosa pane po svemu tlu.« 40 One noći Bog tako učini: samo je runo ostalo suho, dok je rosa bila po svemu tlu.

Sudci Glava 7
1 Jerubaal, odnosno Gideon, i sva vojska što je s njim bila, ustane rano i utabori se kod En-Haroda. Midjanski se tabor nalazio u dolini, na sjever od brda More.
2 Tada Gospodin reče Gideonu: »S tobom je mnogo više vojske nego mi je treba za predaju Midjanaca u vaše ruke. Ovako bi se Izrael mogao hvalisati, da se je sam svojom snagom oslobodio.
3 Zato rastrubi među vojnike: 'Tko se boji ili je u strahu, neka odmah siđe s brda Gileada i ide natrag kući!'« Dvadeset i dvije tisuće ih se vrati, dok ih ostane deset tisuća.
4 Gospodin opet progovori Gideonu: »Još je previše vojske. Svedi ih dolje k vodi, pa ću ti ih ja ondje prokušati. Kad ti rečem: 'Ovaj će s tobom ići,' taj s tobom mora poći. A ako rečem: 'Ovaj ne će s tobom ići,' taj ne smije ići.«
5 Kad Gideon dovede vojsku dolje k vodi, Gospodin mu reče: »Svakoga onog, koji bude laptao vodu svojim jezikom kao što lapta pas, stavi na jednu stranu, na drugu svakog onog, koji klekne na svoja koljena, da se napije.«
6 Onih, koji su laptali vodu prinoseći je svojim rukama k ustima, bilo je tri stotine, dok su svi drugi vojnici pili vodu klečeći.
7 Onda Gospodin reče Gideonu: »S tri stotine ljudi, koji su laptali, ja ću vas spasiti i Midjance ti predati u ruke. A svi drugi vojnici neka idu svojim kućama.
8 Stoga pokupe trublje i namirnice, što su ih vojnici sobom nosili, a onda Gideon naredi, da drugi vojnici idu pod svoje šatore. Midjanski se tabor nalazio ispod njega u dolini.
9 One mu noći reče Gospodin: »Žurno se spusti na tabor, jer sam ti ga predao u ruke.
10 Ako se bojiš navaliti, siđi k taboru sa svojim momkom Purom.
11 Kad čuješ. što govore, steći ćeš odvažnost.« Tako se on i momak mu Pura, spuste do prvih taborskih straža.
12 A bilo je Midjanaca, Amalečana i Kedemijaca tako mnogo da su bili prekrili dolinu kao skakavci. Njihovim devama nije bilo broja - tako ih je mnogo bilo poput pijeska na morskoj obali.
13 Kad se Gideon primače, a to baš neki čovjek pripovijeda svomu drugu san. Ovakav sam«, reče, »usnuo san: Vidjeh ja. kako se ječmena pogača valja u midjanski tabor. Dospijevši do našega šatora. udari u nj i obori ga - tabor se prevrnu.«
14 A drug njegov odgovori: »To nije ništa drugo nego mač Gideona, sina Joaševa, onog Izraelca. Bog je predao u njegove ruke Midjance i cijeli tabor.
15 Kad je Gideon čuo pripovijest o snu i njegovo tumačenje, pade ničice. Potom se vrati u izraelski tabor i reče: »Na noge! Gospodin vam je predao u ruke midjanski tabor.«
16 Podijeli ono tri stotine ljudi u tri čete; svakom čovjeku dade u ruke trublju i prazan vrč s lučevinom unutar.
17 Onda im kaza: »Pazite! Kad ja dođem na rub tabora, postupit e točno kao i ja.
18 Kad ja i svi oni, koji su sa mnom, zatrubimo u trublje, i vi naokolo tabora zatrubite u svoje i povičite: 'Za Gospoda i Gideona!'«
19 Tako Gideon i stotinu ljudi, što je bilo s njim, dođu do ruba tabora pri nastupu druge straže; stražari su upravo bili zauzeli svoja mjesta. Uto zasviraju u trublje i porazbijaše vrčeve, koje su nosili u rukama.
20 Sve tri čete zaore svojim trubljama i porazbiju vrčeve; pograbe lučevine u svoje lijeve ruke, a trublje u desne te zavikaše: »Mač za Gospoda i Gideona!«
21 Svatko je stajao na svome mjestu naokolo tabora, dok se svi utaborenici dadnu u trčanje amo-tamo, u viku i bježanje.
22 One su tri stotine trubile u svoje trublje, dok su po cijelom taboru, gonjeni Gospodinom, navaljivali mačem jedan na drugoga. Vojska se razbježe u pravcu Saretana, sve do Bet-Šite i gorske kose Abel-Mehola kod Tabata.
23 Uto se digoše i oni od Naftalijeva plemena, Ašerovog i cijelog plemena Manašeova te se dadu u potjeru za Midjancima.
24 Osim toga Gideon __razasla glasnike po cijelom Efrajimovu gorskom kraju s porukom: »Pohrlite dolje protiv Midjancima i zauzmite sve jordanske prijelaze tamo do Bet-Bare. Tako Efrajimovci, pozvani na oružje, zarobe sve vode do Bet-Bare i čitav Jordan.
25 Uhvate dva midjanska princa: Oreba i Zeebu. Oreba ubiju kod Orebove stijene, a Zeebu kod Zeebova tijeska. Potom nastave potjeru za Midjancima i najposlije odnesu Orebovu i Zeebovu glavu Gideonu s onu stranu Jordana.

Sudci Glava 8
1 Ali mu rekoše Efrajimovci: »Kako to ti postupi prema nama? Nas uopće nisi pozvao, kad si pošao u rat na Midjance?« Žestoko su mu prigovarali.
2 Gideon im odgovori: »Što sam ja polučio u isporedbi prema vama? Zar Efrajimovo paljetkovanje nije bolje od Abierezove berbe?
3 Bog je vama predao midjanske knezove, Oreba i Zeeba. Kako sam dakle morao postupati prema vama?« Na te njegove riječi njihova se srdžba stiša.
4 Kad Gideon dođe do Jordana i prijeđe ga sa svoje tri stotine momaka, bili su iscrpljeni i izgladnjeli.
5 Stoga reče ljudima iz Sukota: »Biste li dali nešto kruha ovim ljudima. što idu za mnom; iznemogli su, a u potjeri sam za Zebahorn i Salmunom, midjanskim kraljevima?«
6 Ali mu sukotski prvaci odgovore: »Zar su već ruke Zebaha i Salmuna u tvojim rukama, pa bi nam trebalo tvoju vojsku opskrbiti hranom?«
7 Našto Gideon reče: »Kad mi Gospodin preda u ruke Zebaha i Salmuna, izmlatit ću vas po tijelu pustarskim trnjem i dračom.«
8 Odande se zaputi u Penuel i zatraži to isto. Ljudi mu iz Penuela odgovore, kako su mu odgovorili i ljudi iz Sukota.
9 Ljudima iz Penuela reče: »Kad se vratim pobiedonosan, srušit ću vam ovu kulu.«
10 Zebah i Salmuna bijahu u Karkoru sa svojom vojskom, kojih petnaest tisuća ljudi. To je bilo sve, što je ostalo od kedemijske vojske, dok je palo stotinu dvadeset tisuća mačonoša.
11 Gideon je išao putom šatoraša istočno od Nobe i Jogbehe te napane tabor, koji se smatrao sigurnim.
12 Zebah i Salmuna pobjegoše, ali se Gideon dade u potjeru za tim midjanskim kraljevima te ih obojicu uhvati, a sva se njihova vojska rasplinu.
13 Gideon, sin Joašin, vraćao se iz boja Hereškim usponom.
14 Uhvati nekog mladića iz Sukota, koji mu popiše imena sukotskih prvaka i starješina, u svemu njih sedamdeset sedam.
15 Stoga se zaputi k Sukoćanima te im reče: »Evo Zebaha i Salmuna, zbog kojih ste mi se rugali govoreći: 'Zar već držiš Zebaha i Salmuna u svojim šakama te bismo trebali dati hrane tvojoj iznemogloj momčadi?'«
16 Zatim pograbi gradske starješine, te ih izmlati pustarskim trnjem i dračom.
17 Isto tako poruši kulu u Penuelu, a ljude u gradu poubija.
18 Onda upita Zebaha i Salmunu: »Gdje su sad ljudi, koje ste pobili na Taboru?« »Svi su bili nalik na te«, odgovore. »Svaki je bio krasan kao kakav kraljević.«
19 »Ono su bila moja braća,« reče, »sinovi moje majke.« Živoga mi Gospoda! da ste ih ostavili na životu, ni ja vas ne bih poubijao.«
20 Zatim kaza svome prvencu Jeteru: »Hajde! pobij ih!« Ali mladić ne htjede izvući mača; bojao se, jer je još bio mlad.
21 Onda reku Zebah i Salmuna: Hajde se ti obori na nas! Jer, kakav čovjek, takva mu i snaga.« Tako Gideon ustade te ubije Zebaha i Salmunu, a s vratova njihovih deva skine polumjesece.
22 Poslije toga rekoše Izraelci Gideonu: »Budući da si nas spasio od Midjanaca, budi nam vladar ti i tvoj sin i tvoj unuk!«
23 Gideon im odgovori: »Ni ja ni moj sin ne će nad vama zavladati. Gospodin mora nad vama vladati.
24 Jednu vam molbu ipak želim upraviti«, reče Gideon. »Neka mi svaki od vas dade zaplijenjene naušnice!« - Naušnice su naime bile od zlata, kakve nose lšmaelci. -
25 »Dat ćemo rado«, odgovore. On razastre ogrtač te svaki na nj baci naušnice, što ih je bio zaplijenio.
26 Naušnice, koje je zatražio, bile su teške tisuću i sedam stotina šekela u zlatu. To je bilo povrh polumjeseca i drugih nakita te grimiznih plašteva, što su ih nosili midjanski kraljevi, tako isto isključivši lance s vratova .njihovih deva.
27 Gideon od toga salije efod pa ga izloži u svom gradu Ofri. Ondje se sav Izrael poda idolopoklonstvu, što posta uzrokom propasti Gideona i njegova doma.
28 Na taj su način Izraelci pokorili Midjance. koji nikad više nisu dizali glave. Zemlja je uživala mir četrdeset godina. koliko je još trajao Gideonov vijek.
29 potom se Joašev sin Jerubaal povuče i nastani u svojoj kući. 30 Imao je od svog bedra sedamdeset sinova. jer je imao i mnogo žena.
31 USekemu je također imao jednu inoču. koja mu rodi sina. pa mu nadjenu ime Abimelek.
32 Konačno Gideon. sin Joašev. umrije u dubokoj starosti i pokopaju ga u grob njegova oca u Ofri Abiezerijaca.
33 Ali kad je Gideon umro. Izraelci se opet upuste u štovanje baala i proglase Baal-Berita svojim bogom;
34 zaborave na Gospodina. Boga svoga. koji ih je izbavljao iz šaka njihovih neprijatelja na svim stranama.
35 Nisu se čak pokazali' zahvaInima ni domu Jerubaal-Gideonovu za sve dobro. koji je učinio Izraelu.

Sudci Glava 9
1 Jerubaalov sin Abimelek ode k rodbini svoje majke u Šekem i reče cijelom rodu obitelji svoje majke:
2 Doušite ovaj upit svim šekemskim gosparima: Ili je bolje da nad vama vlada sedamdeset ljudi; svi Jerubaalovi sinovi, ili da nad vama vlada jedan čovjek? Ne zaboravite, da sam ja od vaših kostiju i vašeg mesa.
3 Kad rođaci njegove majke ponove ovo svakom šekemskom gospodaru u njegovo ime, oni se priklone Abimeleku govoreći: )Ta rođak nam je.
4 Usto mu dadu sedamdeset srebrnjaka iz Baal-Beritova hrama. Tim Abimelek potplati besposlenjake i vucibatine, koji pođu za njim.
5 Zatim se zaputi kući svoga oca u Ofri i pobije sedamdesetoro svoje braće, sinova Jerubaala, na jednoj te istoj kamenoj ploči. Samo Jotam, najmlađi Jerubaalov sin, ostade na životu, jer se bio sakrio.
6 Potom se saberu svi šekemski gospari i sav Bet-Milo te kod Spomen-hrasta u Šekemu proglase Abimeleka kraljem.
7 Kad obavijeste Jotama, on se popne na vrh brda Gerizima i poviče iz svega glasa: »Poslušajte mene, šekemski gospari, tako vas Bog čuo!
8 Jednom se zapute stabla da pomažu kralja svrhu sebe. Rekoše maslini: 'Zavladaj nad nama!'
9 Ali im maslina odgorovi: 'Zar da se odrečem svoje masnoće, kojom se časte i bozi i ljudi pa da se njišem povrh drveća?'
10 Potom stabla reku smokvi: 'Hajde ti vladaj nad nama!' 'Zar da se odrečem svoje slatkoće i svog krasnog roda pa da se njišem povrh drveća,' odgovori im smokva.
12 Onda stabla rekoše lozi:'Hajde ti vladaj nad nama!'
13 Ali im loza odgovori: 'Zar da se odrečem svoga vina, koje razveseljuje bogove i ljude pa da se njišem povrh drveća.'
14 Najposlije sva stabla rekoše kupini: 'Hajde ti vladaj nad nama!'
15 Našto kupina odgovori stablima: 'Ako me iskreno želite pomazati za kralja nad vama, onda dođite i sklonite se u moju hladovinu. Ako ne ćete, neka plane oganj iz kupine i sažeže cedre lebanonske!'
16 Jeste li, dakle, radili pravo i pošteno postavivši Abimeleka svojim kraljem? Jeste li se dobro ponijeli prema Jerubaalu i njegovu domu? Jeste li postupili prema njemu, kako je zaslužio?
17 Otac je moj za vas rat vodio; uz pogibelj vlastitoga života vas je oslobodio od midjanskih šaka.
18 Danas ste se digli protiv domu moga oca; zaklali ste njegovih sedamdeset sinova na jednoj te istoj kamenoj ploči, a Abimeleka ste, sina njegove robinje, jer je vaš rođak, uspostavili kraljem nad šekemskim žiteljstvom.
19 Jeste li svojim sadašnjim postupkom radili pošteno i pravedno prema Jerubaalu i njegovu domu? Ako da, sretno vam bilo s Abimelekom i sretno njemu s vama!
20 Ako ne, neka sukne oganj iz Abimeleka pa sažga šekemske gospare i Bet-Milo; i neka sukne oganj iz šekemskih gospara i Bet-Mila da sažga Abimeleka!
21 Potom Jotam uteče u Beeru, gdje se, zbog straha od svog brata Abimeleka, nastani.
22 Gospodarivši Abimelek nad Izraelom tri godine,
23 Bog izvede duh razdora između Abimeleka i šekemskih gospara te se Šekemljani pobune proti Abimeleku.
24 Ovo se je dogodilo, da bi nasilno ubijanje sedamdesetorice Jerubaalovih sinova bilo kažnjeno te da njihova' krv pane na ubojicu - njihova brata Abimeleka i one, koji su ga na to sokolili - šekemske gospare.
25 Šekemski gospari postave njemu zasjedu po vrhuncima brda. Zasjedači su pljačkali sve, koji su prolazili onim putom. O tom obavijeste Abimeleka.
26 Međutim, dođe u Šekem Gaal, Ebedov sin, sa svojom rodbinom, pa šekemski gospari zadadoše njemu svoju vjernost.
27 Zađu po poljima i natrgaj u grožđa te ga uključe. Potom udare u veselje i odu u hram svoga božanstva, gdje su jeli, pili i Abimeleka psovali.
28 »Ma tko je Abimelek?« zapita Gaal, sin Ebedov. »Zašto bismo mi Šekemljani njemu služili? Zar nisu Jerubaalov sin i njegov namjesnik Zebul jednom bili podložnici ljudima Hamora, Šekemova oca?
29 Kad bi netko predao ovaj puk pod moju vlast, makao bih ja Abimeleka s puta. Skupi veliku vojsku, rekao bih mu pa iziđi na bojno polje!«
30 Kad je, međutim, gradski upravitelj Zebul čuo za izjavu Ebedova sina Gaala, usplamtje srdžbom.
31 Stoga pošalje Abimeleku u Arumi glasnike s porukom: »Ebedov sin Gaal i njegovi rođaci stigoše u Šekem i bune grad protiv tebi.
32 Zato postavi zasjedu sa svojim ljudima po noći na polju.
33 U ujutro pri izlasku sunca bez oklijevanja udari na grad. Kad on sa svojim pristašama izađe na te, postupi prema njemu, kako već mogneš.«
34 Tako Abimelek i njegova vojska od četiri čete ustane noću i legne u zasjedu za napad na Šekem.
35 A Gaal, Ebedov sin, iziđe i stane na ulazu gradskih vrata. Uto se digne Abimelek sa svojom vojskom iz svojih skrovišta.
36 Gaal ih opazi pa rekne Zebulu: »Eno ljudi, gdje silaze s gorskih vrhunaca.« Našto mu Zebul reče: »Tebi se čini od brdske sjene, da su ljudi.
37 Gaal opet reče: »Eno ljudi, gdje se spuštaju niz srednji greben brda, a jedna skupina dolazi niz put Čarobnjačkog hrasta.
38 Zebul mu reče: »Što bi s tvojim hvalisanjem? Kazao si: 'Tko je Abimelek, da mu mi služimo?' Zar ono nisu ljudi, koje si prezirao? Izađi de sad pa se s njim pobij!
39 Gaal povede šekemske građane napolje i navali na Abimeleka,
40 ali ga Abimelek nagna u bijeg, i on pobježe. Mnogo ih je palo mrtvih pred njim do gradskih vrata.
41 Abimelek se vrati u Arumu, a Zebul protjera Gaala i njegove rođake iz Šekema, koji su oni bili zauzeli.
42 Sutradan se puk pojavi na polju, i o tom obavijeste Abimelaka.
43 On skupi svoje pristaše, podijeli ih na tri čete i postave se u zasjedu na polju. Opazivši, da je pučanstvo napustilo grad, spremi navalu.
44 Abimelek i četa, koja je bila s njim, požuri i smjesti se na gradskom ulazu, dok druge dvije čete naprave juriš na sve, koji su se nalazili na polju.
45 Cijeli je onaj dan Abimelek navaljivao na grad i napokon ga osvojio. Žiteljstvo pobije, grad razori i pospe solju.
46 Kad su građani, koji su se nalazili u Šekemskoj kuli o ovome čuli, uđu pod svod hrama El-Berita.
47 Dojave Abimeleku, da su se svi građani Šekemske kule zajedno skupili.
48 Tada se on i svi vojnici, koju su bili s njim, popnu na brdo Salmon; on uzme sjekiru u ruku i nasiječe grmlja. Tim se zametne, onda rekne momčadi uza se: »Brzo! Što vidite, da ja radim, radite i vi!
49 Tako isto i sva momčad nasiječe grmlja i idući za Abimelekom, naslažu ih uz podzemnu prostoriju, onda svod iznad njih spale u vatri, tako da poginu svi žitelji Šekem-kule, nekih tisuću ljudi i žena.
50 Potom Abimelek krene na Tebes, opsjedne ga i zauze.
51 Usred grada nalazila se jedna tvrda kula, u koju su se bili sklonili muževi, žene i gradski prvaci. Zaključaju se, zatim iziđu na krov kule.
52 Abimelek dođe do kule i na nju navali. Kad se je primakao ulazu u kulu, da joj podmetne vatru,
53 neka žena baci gornji žrvanj na Abimelekovu glavu i razbije mu lubanju.
54 On brzo dozove mladića, koji mu je nosio oružje pa mu reče: »Izvuci svoj mač i usmrti me, da ne kažu o meni: 'Ubila ga žena.' Tada ga njegov momak probode, i on umrije.
55 Kad vide Izraelci, da je Abimelek umro, vrati se svaki u svoje mjesto.
56 Tako je Bog uzvratio Abimeleku za zlo, što je nanio svome ocu pobivši sedamdesetero svoje braće.
57 A Bog također uzvrati i drugim Šekemljanima svalivši na njihove glave sve zlo, što su ga počinili. Tako ih stiže kletva Jotama, sina Jerubaalova.

Sudci Glava 10
Tola i Jair
1 Poslije Abimeleka digne se da spasi Izraela Tola, sin Dodova Pue iz Isakarova plemena. Živio je u Šamiru, Efrajimovu gorskom kraju.
2 Bio je sudac u Izraelu dvadeset tri godine. Kad je umro, pokopaju ga u Šamiru.
3 Poslije njega nastupi Jair Gileađanin. On je bio sudac u Izraelu dvadeset dvije godine.
4 Imao je trideset sinova, koji su jahali na trideset osedlanih magaraca. U gileadskom su kraju posjedovali trideset gradova, koji se i danas zovu Havot-Jair.
5 Kad umre, pokopaju ga u Kamonu.
6 Izraelci se opet ogriješe o Gospodina štujući baale, aštarte i božanstva: aramejska, sidonska, moapska, amonska i filištejska. Budući da se odmetnuše od Gospodina prestavši ga štovati,
7 Gospodin se raspali srdžbom na Izraelce i pripusti ih šakama Filištejaca i Amonaca,
8 koji su osamnaest godina mučili i tlačili Izraelce u Bašanu i sve Izraelce u amorejskom kraju; s onu stranu Jordana u Gileadu.
9 Usto Amonci prijeđu preko Jordana i zaratuju na Judu, Benjaminovce. i na dom Efrajimov. Izraelci se nađu u velikoj nevolji.
10 Tada Izraelci zavape Gospodinu: »Sagriješili smo proti tebi; odmetnusmo se od svog Boga i služasmo baalima.
11 Gospodin reče Izraelcima: »Nisu li vas tlačili Egipćani, Amorejci, Amonci, Filištejci,
12 Sidonjani, Amalečani i Midjanci. Ali kad biste zavapili prema meni, nisam li vas izbavljao iz njihovih šaka?
13 Ipak ste mene ostavljali i služili drugim božanstvima. Zato ni ja vas više ne ću izbavljati.
14 Idite i vapite bogovima, koje ste izabrali, da vas oni sada izbave, kad ste pali u nevolju.«
15 Ali Izraelci reku Gospodinu: »Sagriješili smo; postupi s nama, kako hoćeš, samo nas sada spasi!«
16 Odstrane tuđe bogove iz svoje sredine i uz štovahu Gospodina. I on procvili nad jadnim Izraelom.
17 Uto se Amonci skupe za boj i utabore se u Gileadu, dok se Izraelci okupe i utabore u Mispi.
18 Potom narodni prvaci iz Gileada reku jedan drugome: »Onaj, koji započne boj proti Amoncima, neka bude poglavar nad cjelokupnim gileadskim žiteljstvom!«

Sudci Glava 11
1 Gileađanin Jiftah bio je hrabar i snažan. Otac mu je bio Gilead, a rodila ga je neka bludnica.
2 Gilead je imao ženu, koja mu je rodila nekoliko sinova. Kad oni odrastu, otjeraju Jiftaha. »Ne ćeš imati baštine u domu našega oca«, rekoše mu, »jer si sin druge žene.«
3 Tako Jiftah, da se skloni od svoje braće, pobjegne i nastani se u zemlji Tob, gdje se oko njega okupe besposličari, koji pođu za njim.
4 Malo poslije toga Amonci zavojšte na Izraela.
5 Kad je došlo do bitke između Amonaca i Izraelaca, pođu gileadske starješine da dovedu Jiftaha iz tobskog kraja.
6 »Hajde, budi nam zapovjednik!« rekoše Jiftahu, »da možemo ratovati protiv Amoncima.«
7 Ali Jiftah odgovori gileadskim starješinama: »Vi ste me iz mržnje protjerali iz doma moga oca. Zašto dolazite k meni sad, kad vas je pritisla nevolja?«
8 »Baš smo se zbog toga«, rekoše gileadske starješine Jiftahu, »obratili na tebe. Pođi s nama i povedi borbu s Amoncima; budi poglavica svih žitelja u Gileadu!«
9 Našto Jiftah opet reče gileadskim starješinama: »Ako me odvedete natrag, da se borim proti Amoncima, i Gospodin ih preda pod moju vlast, onda ću vam biti poglavica.«
10 A gileadske starješine odgovore Jiftahu: »Kunemo ti se Gospodinom, koji nas čuje, da ćemo raditi, kako nam rekneš.«
l l Tako Jiftah ode s gileadskim starješinama, i narod ga proglasi svojim poglavarem i zapovjednikom, a Jiftah sredi sve svoje stvari pred Gospodinom u Mispi.
12 Potom pošalje glasnike amonskom kralju, da ga upita: »Što imaš proti meni? Unišao si u moju zemlju i na me zaratovao.«
13 Amonski kralj odgovori glasnicima Jiftaha: »Kad su Izraelci došli amo gore iz Egipta, zauzeli su moju zemlju od Arnona do Jaboka i Jordana. Povratite nam, dakle, mirno te krajeve,«
14 Jiftah posla ponovno glasnike amonskome kralju, da mu kažu:
15 »Ovako vam odgovara Jiftah: Izrael nije zauzeo ni moapske ni amonske zemlje.
16 Nego, izišavši iz Egipta, hodao je pustarom do Trstičnog mora i stigao do Kadeša.
17 Odande pošalje glasnike edomskom kralju moleći ga, da mu dopusti prolaz kroz svoju zemlju. Ali edomski kralj o tom nije htio čuti. Pošalje i moapskom kralju, ali nije ni on pristao. Tako Izraelci ostanu u Kadešu.
18 Idući pustarom, zaobiđu moapske i edomske zemlje i nađu se istočno od Moaba. Utabore se s onu stranu Arnona. Tako nisu prekoračili u moapsko područje, jer Arnon označuje moapsku granicu.
19 Slali su Izraelci glasnike i amorejskom kralju Sihonu u Hešbon i pitali ga za prolaz kroz njegovu zemlju, da stignu u svoj kraj.
20 Ali se i Sihon usprotivi prolazu Izraelaca kroz svoje područje. Naprotiv, sabra svu svoju vojsku te se utabori u Jahasu da zavojšti na Izraelce.
21 Ali Gospod, Izraelov Bog, predade Sihona i svu njegovu momčad u ruke Izraelaca; poraze ga i zaposjednu svu amorejsku zemlju u onim stranama:
22 cijelo amorejsko područje od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana.
23 Ako je, dakle, Gospodin, Izraelov Bog, protjerao Amorejce zbog svoga naroda, zar ćeš sad ti potisnuti Izraela?
24 Zar ti ne posjeduješ ono, što te je tvoj bog Kemoš ovlastio posjedovati? Isto tako, zar da mi ne zaposjednerno ono, što je Gospodin, naš Bog, za nas iskrčio?
25 Nadalje zar si ti i u čemu bolji od Balaka, Siporova sina, maopskog kralja? Zar je ikad dolazio u sukob s Izraelom ili na nj navaljivao?
26 A ima već tri stotine godina, otkako Izraelci žive u Hešbonu i njegovim zaseocima kao i u svim gradovima uz Arnon. Zašto ih niste oteli kroz to cijelo vrijeme?
27 Nisam ja tebi skrivio, nego ti činiš meni krivo, dok polaziš u rat proti meni. Gospodin, koji je sudac, neka dosudi danas između Izraelaca i Amonaca!«
28 Ali amonski kralj ne posluša poruke, što mu je uputi Jiftah. Jiftahov zavjet
29 Duh Gospodnji siđe na Jiftaha, i on proputova Gileadom, Manašeovim područjem i Mispa-Gileadom. Odande se zaputi k Amonci- ma.
30 Tada se Jiftah ovako zavjetuje Gospodinu: »Ako predaš Amonce u moje ruke,
31 prvo stvorenje, koje mi iziđe u susret na vrata moje kuće, nakon što se pobjedonosan vratim od Amonaca, pripast će Gospodinu: prikazat ću mu ga za žrtvu paljenicu.«
32 Tako Jiftah krene na Amonce, i Gospodin ih izruči u njegove ruke.
33 Zauzevši dvadeset gradova od Arnona do Minita i sve onamo do Abel-Keramina, izvrši nad njima strašan pokolj. Tako Izraelci sebi podlože Amonce.
34 Ali kad Jiftah dođe svojoj kući u Mispi, tko će mu izaći u susret plešući uz bubnjić nego njegova kći - jedinica! Nije imao više ni sinova ni kćeri.
35 Kad je vidje, razdere svoju odjeću i poviče: »Jao, kćeri moja! U jad me ti ubaci! Zbog tebe ja moram tugovati. Gospodu sam zavjet zavjetovao i poreći ga ne mogu.«
36 Ona mu odgovori: »Oče moj, kad si se zavjetovao Gospodinu, postupi sa mnom prema zavjetu, jer ti je Gospodin dao da se osvetiš nad dušmanskim Amoncima.«
37 Još reče svome ocu: »Ovoj mi želji udovolji: Poštedi me dva mjeseca, da odem i po brdima hodam oplakajući svoje djevičanstvo s drugaricama.
38 »Idi! reče i pusti je na dva mjeseca. Ode ona sa svojim drugaricama te je oplakivala svoje djevičanstvo po brdima.
39 Nakon dva mjeseca vrati se svome ocu, i on postupi prema njoj, kalco je bio zavjetovao: ona umrije djevicom. Od tada je postao običaj, da .co izraelske djevojke svake godine, četiri dana u godini, oplakuju sudbinu kćeri Gileađanina Jiftaha.

Sudci Glava 12
1 Uto se Efrajimovci skupe te prijeđu u Safon. Tu reku Jiftahu: »Kako to da si pošao u boj na Amonce, a nas. nisi zvao, da s tobom idemo1«
2 Našto im odgovori Jiftah: »Spor je nastao između mene, moga puka i Amonaca. Pozivao sam vas, ali me niste htjeli spasiti od njihovih šaka.
3 Kad sam vidio da mi u vama nema spasa, stavim svoj život u svoje ruke i pođem na Amonce, i Gospodin ih predade pod moju vlast. Zašto ste, dakle, pošli u rat na mene danas!«
4 Potom Jiftah sazove sve Gileađane i povede ih u boj na Efrajimovce te ih porazi. Efrajimovci su naime govorili: »Vi ste Gileađani Efrajimovi bjegunci na području, koje pripada Efrajimu i Manašeu.«
5 Gileađani zauzmu jordanske prijelaze prema Efrajimu. Kad bi god koji bjegunac od Efrajimovaca rekao: »Dopusti mi proći!« Gileađani bi ga upitali: »Jesi li Efrajimovac1« Ako bi rekao: »Ne, nisam,«
6 oni bi mu rekli: Izgovori: Sibolet!« Ako bi izgovorio: Sibolet, jer ne bi mogao pravo izgovoriti, zgrabili bi ga i ubili na jordanskom gazu. Tako je tada poginulo četrdeset dvije tisuće Efrajimovaca.
7 Sudeći u Izraelu šest godina Gileađanin Jiftah umrije, i pokopaju ga u jednom gradu u Gileadu.
8 Poslije njega za suca nastupi Ibsan iz Betlehema.
9 Imao je trideset sinova. Usto je imao i trideset kćeri, k..oje je poudao van obiteljskog kruga, a svojih trideset sinova poženio također s mlada ma van obiteljskog kruga. Sudeći u Izraelu sedam godina,
10 Ibsan umrije i pokopaju ga u Betlehemu.
11 Poslije njega nastupi za suca u Izraelu Zebulunjanin Elon. Sudeći u Izraelu deset godina,
12 umrije Zebulunjanin Elon i pokopaju ga u Elonu, u zemlji Zebulunjana:
13 Poslije njega nastupi za suca u Izraelu Adbon, sin Hilela Pirotonijca.
14 Imao je četrdeset sinova i trideset unuka, koji su jahali na sedamdeset osedlanih magaraca. Sudeći u Izraelu osam godina,
15 umrije Piratonijac Abdon, sin Hilelov, i pokopaju ga u Piratonu, u zemlji Efrajimovaca na Amalečanskom brdu.

Sudci Glava 13
Samsonovo rođenje
1 Izraelci se ponovno ogriješe o Gospodina, koji ih predade u šake Filištejaca za četrdeset godina.
2 Bio je, međutim, neki čovjek iz Sore od Danova plemena, kome je bilo ime Manoah. Njegova je žena bila nerotkinja te nije imala djece.
3 Njoj se jednom ukaže anđeo Gospodnji te joj reče: »Premda si nerotkinja i djece nemaš, ipak ćeš začeti i roditi sina.
4 Od sada se moraš paziti da ne piješ vina ni drugog žestokoga pića niti jedeš što zabranjeno.
4 A glave sina, kojega ćeš začeti i roditi, britva se ne će dotaći, jer će dječak biti posvećen Bogu od utrobe; on će otpočeti izbavljanje Izraela ispod filištejskih šaka.«
6 Žena dođe i kaza svome mužu: »Covjek Božji dođe k meni. Nalik je bio anđdu Božjem, vrlo strahotan. Ja ga ne upitah, odakle je, niti mi on kaza svoje ime.
7 Ali mi je rekao ovo: 'Začet ćeš i poroditi sina. Stoga odsada ne pij vina ni drugog opojnog pića, niti jedi što zabranjeno, jer će dječak biti posvećen Bogu od utrobe do dana smrti svoje.«
8 Tada se Manoah pomoli Gospodinu ovako: »Molim te, Gospode, da čovjek Božji, kojega si slao, opet dođe te nas pouči, što nam treba činiti s dječakom, koji će se roditi.«
9 Bog usliša Manoahovu molitvu, i anđeo Božji dođe k ženi, dok je sjedila na njivi. Budući da njezin muž Manoah nije bio s njom,
10 žena otrča brzo obavijestiti svoga muža: »Covjek, koji me je posjetio neki dan, opet mi se je ukazao,« reče mu.
11 Manoah se digne i pođe sa svojom ženom. Došavši k čovjeku, reče mu: »Jesi li ti onaj čovjek, što je govorio s ovom ženom?« »Jesam«, odgovori mu. 1
12 »Kada se tvoja riječ ispuni«, doda Manoah, »kako će nam trebati postupati s dječakom?«
13 Našto anđeo Gospodnji odgovori Manoahu: »Neka se žena suzdrži od svega, o čemu sam joj govorio.
15 Ne smije ništa jesti, što se pravi od loze; ne smije piti vina niti drugog opojnog pića, a ne smije ni jesti ništa, što je zabranjeno. Mora vršiti sve, što sam naredio«.
16 Onda Manoah reče Gospodnjem anđelu: »Molim te, ostani s nama, da ti pripravimo jednog kozlića.« Anđeo Gospodnji odgovori Manoahu: »Premda me ustavljaš, ne mogu s tobom blagovati; ali ako hoćeš, možeš prinijeti paljenicu Gospodinu.« Ne znajući, da je ono bio anđeo Gospodnji,
17 Manoah ga zapita: »Kako ti je ime? Želimo ti prirediti slavlje, kad se obistine tvoje riječi.«
18 Anđeo mu Gospodnji odgovori: »Zašto me pitaš, kako mi je ime, kad vidiš, da je tajno?«
19 Potom Manoah uzme kozlića sa žitnom žrtvom te ih prikaza na stijeni Gospodinu, čija su djela tajnovita. Dok su Manoah i njegova žena gledali,
20 kako se sa žrtvenika diže plamen prema nebu, u plamenu sa žrtvenika digne se i Gospodnji anđeo. Vidjevši to, Manoah i njegova žena padnu licem po zemlji.
21 Više ne vidje anđela Gospodnjega ni Manoah ni njegova žena. Međutim, Manoah, spoznavši, da je ono bio Gospodnji anđeo,
22 reče svojoj ženi: Zacijelo ćemo poginuti, jer smo Boga gledali.
23 Ali mu žena odgovori: Da nas je Gospodin htio pogubiti, ne bi s naših ruku primio paljenicu ni žitnu žrtvu, niti bi nam dopustio, da sve to vidimo i čujemo.
24 Žena, međutim, rodi sina i nadjene mu ime Samson. Dječak je rastao, i Gospodin ga je blagoslivao.
25 Gospodnji ga je duh najprije obuzeo, kad je bio u Mahaneh-Danu, koji se nalazi između Sore i Eštaola.

Sudci Glava 14
Samsonova ženidba s FiliiteJkom
1 Jednom Samson ode dolje u Timnu i spazi ondje neku djevojku Filištejku.
2 Kad se je gore vratio, reče svome ocu i majci, da je u Timni vidio jednu filištejsku djevojku te zaželi, da ga njome ožene.
3 Nato mu rekoše otac i majka: »Zar nema djevojaka za tvoju ženidbu ni u tvom rodu ni u cijelom tvome narodu, nego se ideš ženiti od neobrezanih Filištejaca?« Ali Samson odgovori svome ocu: »Ženi me njome jer mi se sviđa.«
4 "Njegov otac i majka nisu znali, da to potječe od Gospodina, koji je tim pružao prigodu nastupa protiv Filištejcima. U to su doba naime Filištejci vladali nad Izraelom.
5 Tako Samson pođe dolje u Timnu sa svojim ocem i majkom. Kad su stigli do timnjaških vinograda, iskoči pred njih ričući lav.
6 Ali Samsona obuze Gospodnji duh, te, iako je bio goloruk, raskida lava kao što se raskida kozle.
7 Ipak, putujući na razgovor s djevojkom, ne kaza ni riječi ocu i majci, što je učinio.
8 Međutim, kad se je kašnje vraćao da se oženi s omiljelom djevojkom, svrati se da pogleda lavlji leš, a to u lešu roj pčela i med.
9 Zagrabi rukama meda te ga je putom jeo. Došavši k svome ocu i majci, dade i njima, te su jeli, ali im ne kaza, da ga je zagrabio iz lavljeg leša.
10 Njegov otac također dođe k ženi, i ondje Samson priredi gozbu, kako mladići običavaju.
11 Ali kad su se ljudi s njim suočili, postave trideset momaka, da uza nj stoje.
12 Njima reče Samson: »Hajde da vam zadam zagonetku. Ako je odgonetnete za sedam dana pirovanja, dat ću vam trideset lanenih košulja i trideset haljina.
13 Ali ako je ne mognete odgonetnuti, vi ćete meni dati trideset donjih presvlaka i trideset haljina.« Oni odgovore: Zadaj nam zagonetku, da je čujemo!«
14 Onda će im on: »Iz izješe jelo iziŠlo; Iz jakoga izišlo je slatko.« Ne mogavši odgonetnuti zagonetke za tri dana,
15 sedmi dan tjedna reku Samsonovoj ženi: Ulaguj se svome mužu, da ti oda zagonetku; ili ćemo zapaliti i tebe i očevu ti kuću. Zar ste nas pozvali, da nas oplijenite?«
16 Stoga je žena jadikovala pred Samsonom i govorila: Ti mene zapravo mrziš; ti me ne voliš. Zadao si zagonetku mojim rođacima, a ni meni je nisi kazao.« Nisam je kazao ni svome ocu ni svojoj majci,« odgovori joj, »pa da je kažem tebi!«'
17 Nu ona je dnevno pred njim jadikovala za sedam dana pirovanja. Sedmog dana, jer mu je bila dodijala, kaza joj, i ona onda razjasni zagonetku svojim rođacima.
18 Toga istog dana, prije nego je sunce zašlo, ljudi iz grada reku Samsonu: »Slađe od meda ima l' što? A od lava išta jače?« Našto im on odgovori: »S junicom mojom da orali niste, Zagonetke moje odgonetnuli ne biste.«
19 Duh ga Gospodnji obuze, i on ode dolje u Aškelon; ondje ubije trideset njihovih ljudi i oplijeni ih; i njihovu odjeću dade odgonetačima zagonetke. Gnjevom raspaljen, vrati se očevoj kući;
20 Uto udadnu Samsonovu ženu za onoga, koji mu je bio svadbeni kum.

Sudci Glava 15
1 Poslije nekog vremena, o žetvi pšenice, Samson dođe u posjet svojoj lent donesavši joj kozle pa reče: Pusti me k mojoj ženi u njezine odaje«, ali mu njezin otac ne dade unići,
2 nego reče: Bio sam uvjeren, da si pun mržnje prema njoj, zato je udadoh za tvoga kuma. Njezina je mlađa sestra ljepša od nje. Uzmi je mjesto nje!«
3 A Samson odgovori: Ovaj ću put obračunati s Filištejcima; nanijet ću im pravu štetu.« 4 Potom Samson ode i uhvati tri stotine čagalja i uzme lučevine; svele im rep za rep, a luč pričvrsti među svaka dva repa.
5 Onda zapali luči i pusti čaglje po filištejskim litima. Tako im spali i nepožeta žita, i snopove unaviljcima, i vinograde, i maslinike.
6 Kad su Filištejci pitali: »Tko to učini? rekoše im: »Samson, zet onog Timnjanca, jer su mu oteli lenu i udali je za kuma mu. Zato Filištejci odu gore pa spale u vatri i nju i njezina oca.
7 »Kad tako radite, reče im Samson, »ne ću stati, dok vam se ne osvetim.
8 Goneći ih na-vrat-na-nos, masno ih pokolje. Potom siđe dolje i nastani se u spilji kod Etamske klisure.
9 Tada Filištejci provale ozdo iz jednog tabora u Judeji i postroje se protiv Lehaju.
10 Kad ih Judejci zapitaju: »Zašto se digoste amo gore na nas? odgovore: Da svelemo Samsona i postupimo prema njemu, kako je on postupio prema nama.
11 Tri tisuće ljudi iz Judeje dođe k spilji kod Etamske klisure te reče Samsonu: »Zar ti ne znaš, da Filištejci nad nama vladaju? Sto nam to učini? On im odgovori: »Kako su oni postupali sa mnom, tako sam i ja postupio s njima.
12 »Došli smo, rekoše mu, »da te svežemo i predamo te u šake Filištejaca. A on reče njima: »Morate se meni zakleti, da me vi sami ne ćete pogubiti.
13 »Ne ćemo, odgovore mu; »mi ćemo te samo svezati te predati njima u ruke; ubiti te ne ćemo. Tako ga svežu s dvije svježe gužve i odvedu s pećine.
14 Kad je stigao u Lehi, gdje mu Filištejci polure sučelice vičući, snalno ga obuze duh Gospodnji, gužve na njegovim rukama postanu kao lan, vatrom opaljen: gu!ve spanu s njegovih ruku.
15 Uto se namjeri na još sirovu magareću čeljust, maši se rukom, zgrabi je i njom ubi tisuću momaka.
16 Potom Samson kaza: »Magarećom čeljusti na gomilu ih gomilah; Magarećom čeljusti tisuću ih poubijah.
17 A kad je izgovorio svoju besjedu, baci čeljust. Zato se ono mjesto zove Ramat-Lehi.
18 Zatim, olednjevši veoma, zavapi Gospodu: »Ti si dopustio, da tvoj sluga izvojšti ovu veliku pobjedu. Zar da sad umrem od leđe i dopanem šaka ovih neobrezanih!«
19 Tada Bog razbije kamenicu, što je u Lehiju, i iz nje proključa voda. Pio je, dok mu se snaga ne vrati i oživje. Stoga se vrelo u Lehiju i danas zove: En-Hakore.

Sudci Glava 16
Druge Samsonove zgodovštine
1 Jednom Samson ode u Gazu, gdje opazi neku bludnicu te se svrati k njoj.
2 Kad su Gažani čuli, da je Samson došao, opkole ga te su na nj svu noć vrebali uz gradska vrata. Citavu su noć mirovali i govorili: »Ubit ćemo ga u svanuće.«
3 Samson je, međutim, mirovao do ponoći, onda ustane; zgrabi vrata na gradskom ulazu i oba dovratnika te ih iščupa zajedno s prijevornicom, zametne se svim preko ramena i odnese na vrh brda, napovir Hebronu.
4 Poslije toga zaljubi se u neku ženu po imenu Delilu iz Sorek-drage.
5 Nato filištejske velmože dođu k njoj pa joj reku: »Zavedi ga i doznaj: u čemu leži njegova velika snaga; kako bismo ga mogli svladati da ga svežemo i sebi podložimo. Za to će ti svaki od nas dati po tisuću i sto srebrnjaka.«
6 Stoga Delila reče Samsonu: »Protumači mi: II čemu leži tvoja velika snaga i čim bi se tebe moglo svezati i svladati?«
7 Samson joj odgovori: »Da me svežu sa sedam sirovih, još nesušenih tetiva od lUka, postao bih nejak kao i svaki čovjek.«
8 Tako joj filištejske velmože donesu sedam sirovih, još nesušenih tetiva, i ona ga njima sveže.
9 Ona je već bila postavila zasjedu u jednoj sobi pa poviče: »Samsone, eto na te Filištejaca!« Ali on prekine tetive, kako se prekine struk kučina, čim se k vatri primakne. Za njegovu se snagu nije doznalo.
10 Ti si sa mnom šalu zbijao«, reče Delila Samsonu, »lagao si mi. De, sad mi kaži: Cim bi se mogao svezati?«
II On joj odgovori »Da me svežu novim gužvama, koje još nisu upotrebljavane, postao bih nejak kao i svaki čovjek.«
12 Tako Delila uzme nove gužve i njima ga sveza, a onda poviče: »Samsone, eto na te Filištejaca!« Zasjeda je naime čekala u sobi. On prekine gužve na svojim rukama kao kakav konac.
13 Delila opet reče Samsonu: »Sve si dosad sa mnom šalu zbijao i lagao mi. Kaži mi: Cim se možeš svezati?« Odgovori joj: »Da utkaš sedam pramenova s moje glave u tkanje, i čvrsto ih s klincem zaglaviš, postao bih nejak kao i svaki čovjek.
14 I zbilja, ona ga onda uspava, utka sedam pramenova njegove kose u tkanje i čvrsto iz zaglavi klincem te povika: »Samsone, eto na te Filištejaca! On se od sna probudi, iščupa i klinac i tkanje.
15 'Ona mu reče: »Kako možeš reći, da me ljubiš, kad o meni uopće ne misliš? Treći je već ovo put da sa mnom šalu zbijaš i ne ćeš, da mi povjeriš: II čemu leži tvoja velika snaga?«
16 Tako mu je dodijavala svaki bogovetni dan svojim tulakanjima, da mu je i dušu smrtno izmučila.
17 Konačno joj otkrije sve svoje srce: Nilcad britva nije pre§la mojom glavom«, reče joj, jer ja sam Bogu posvećen od utrobe moje majke. Kad bi me obrijali, moja bi me snaga ostavila, i ja bih postao nejak kao i svaki čovjek.«
18Kad se je Delila uvjerila, da joj je otkrio sve svoje srce, po§alje poruku fili§tejskim velmolama: Dođite amo gore! Ovaj put mi je razotkrio srce svoje.« Fili§tejske velmole zaista k njoj dođu i sa sobom donesu novac.
19 Ona ga, međutim, uspava na svojim koljenima; dozva jednog čovjeka, koji obrije sedam pramenova s njegove glave. Počme ga zlostavljati, jer ga je snaga već ostavila.
20 Kad ona kaza: Samsone, eto na te Filistejaca!« i on se probudi od sna, pomisli, da će mu uspjeti pobjeći kao i prijašnjih puta, jer nije znao, da ga je Gospodin napustio.
21 Fili§tejci ga se dočepaju, oči mu iskopaju i odvedu ga dolje u Gazu; svelu ga bronzenim lancima. U tamnici je morao okretati mlin.
22 Ali njegova kosa, nakon §to je bila obrijana, opet počme rasti. 
23 Potom se skupe fili§tejske velmole da prinesu veliku lrtvu svome božanstvu Dagonu i da se provesele. Govorahu: U ruke nam bog na§ dade, Dušmana našeg Samsona.«
24 Kad ga je svijet vidio, slavljaše svoje božanstvo popijevajući: U ruke nam bog naš dade, Dušmana, zemlje naše opustitelja, Množitelja pokolja među nama.«
25 Čak, kako su bivali veseliji, vikahu: Dovedite Samsona, da nas zabavlja!« Zaista dozvaše Samsona iz tamnice, te je pred njima šale izvodio. Bili su ga smjestili među stupove.
26 Tada Samson reče momku, koji ga je držao za ruku: Pusti me, da opipam stupove, na kojima zgrada počiva, želim se nasloniti na njih.«
27 Zgrada je bila puna ljudi i žena; bile su tu i sve filištejske velmože, dok se je na krovu nalazilo oko tri tisuće svijeta, koji je gledao, kako Samson izvodi šale.
28 Najednom Samson zavapi Gospodinu: ospodine, gospodaru moj, sjeti me se! Daj mi snagu, molim te, Bože, još ovaj zadnji put, da se jednom zauvijek mogu osvetiti Filištejcima za moja oba oka!«
29 Zatim Samson obuhvati dva središnja stupa, na kojima je zgrada počivala - svojom desnom rukom bio je obuhvatio jedan, a lijevom drugi - i
30 reče: Neka i ja zaglavim s Filištejcima!« Nato upre svom snagom, i zgrada se sruši na velmože i puk, koji se u njoj nalazio. Tako je palo više mrtvih u času njegove smrti nego ih je pobio za svog života.
31 Onda odu dolje njegovi rođaci i cijeli mu očev dom i odnesu ga gore za pokop u grobnicu njegova oca Manoaha, između Sore i Eštaola. Samson je bio sudac u Izraelu dvadeset godina.

Sudci Glava 17
1 Bio je neki čovjek u Efrajimovu gorskom kraju, kome je bilo ime Mika.
2 Jednom on reče svojoj majci: »Ono tisuću i sto srebrnjaka, što su ukradeni i zbog kojih si izustila kletvu preda mnom, na moje uši, ja ih, evo, imam: novac sam ja uzeo. Sad ti ga evo vraćam.« Kad on povrati tisuću i sto srebrnjaka svojoj majci, uzme ih ona dvije stotine i dade majstoru, koji od tog napravi kip, srebrom obložen.
4 Potom kaza njegova majka: Gospod te blagoslovio, sine moj! Napravivši kip, srebrom obložen, Gospodinu sam darovala kovinu za dobro svoga sina.« Kip se je čuvao u Mikinoj kući.
5 Tako je svjetovnjak Mika stekao svoje svetište. Mika također izradi efod i kućne idole, a onda zaredi jednog svog sina za svećenika.
6 Onog doba naime nije u Izraelu bilo kralja; svatko je radio, što mu se činilo pravo.
7 Bio je i neki mladi levit, koji je živio u Judinu plemenu, u Judinu Betlehemu.
8 Iz tog se grada zaputi u potragu za drugim obitavalištem. Putujući, dođe Mikinoj kući, u Efrajimovu gorskom kraju.
9 Mika ga upita: »Odakle dolaziš?« »Levit sam iz Betlehema Judina«, odgovori mu: »zaputih se u potragu za kakvim mjestom, gdje bih se nastanio.«
10 Mika mu reče: »Nastani se kod mene te mi budi otac i svećenik. Davat ću ti godišnje deset srebrnjaka, hranu i odijelo.«
11 Levit pristane i nastani se kod čovjeka; postane mu kao njegov vlastiti sin.
12 Mika zaredi mladog levita, te mu postane svećenikom i članom doma.
13 Zato :Mika izjavi: »Sad znam, da će me Gospodin usrećivati, jer je levit postao moj svećenik.«

Sudci Glava 18
1 U ono doba nije bilokralja u Izraelu. Osim toga, Danovo pleme tražilo je predjel za nastambu, jer sve doonda nije mu bilo dodijeljeno ništa za baštinu među izraelskim plemenima.
2 Stoga Danovci pošalju iz Sore i Eštaola petoricu hrabrih ljudi od svoga plemena, u ime svoje zajednice, da pregledaju i istraže zemlju. Davši im upute pri odlasku za istraživanje krajeva, prbputllju sve do Mikine kuće u Efrajimovu gorskom kraju. Tu će konačiti.
3 Blizu Mikine kuće, prepoznavši glas mladog levita, upravče k njemu. Tko te je ovdje doveo? Sto radiš u ovom mjestu?« zapitaju ga. »Sto imaš ovdje?«
4 Odgovori im: »Ovako Mika postupa prema meni: Plaća me, a ja sam njegov svećenik.«
5 »Daj se posavjetuj s Bogom!« rekoše mu, a doznamo, hoće li nam uspjeti putovanje, na koje smo se dali.«
6 Svećenik im kaza: Sretno putujte I Putovanje, na koje ste pošli, Gospodin ima milosno u vidu.«
7 Tako ona petorica odu i stignu u Lajiš. Vidješe, da svijet, koji ondje boravi, živi udobno - po običaju Sidonjana - u miru i bezbrižno; ne oskudijevajući nikakvim zemaljskim dobrima, iako daleko od Sidonjana, a i bez dodira s drugim narodom.
8 Kad se njih petorica vrati svojima u Soru i Eštaol, zapitaju ih: Sto velite?«
9 Oni odgovore: »Hajdemo navaliti na njihl Kraj smo pregledali, i veoma je lijep. Zar ćete mirovati? Ne zatežite; zaposjednite zemlju odmah.
10 Svijet, na koji ćete poći, lakomislen je; zemlja je prostrana. Bog je zaista predao u vaše ruke kraj, u kom ne manjka nikakvih zemaljskih dobara.«
11 Tako odande iz Sore i Eštaola, krene šest stotina ljudi od Danova plemena oboružanih ratnim oružjem
12te se utabore u Judeji, gore blizu Kirjat-Jearima. Stoga se ono mjesto, zapadno od Kirjat-Jearima, do danas zove Mahaneh-Dan.
13 Odatle pođu dalje i stignu Mikinoj kući u Efrajimovu gorskom kraju.
14 Ona petorica, koja su išla istraživati lajišku krajinu, reku svojim rođacima: »Znate li, da se u ovim kućama vidi efod, kumiri i čak jedan posrbren idolski lik? Promislite, što vam treba činiti!«
15 Usmjerivši onamo, dođu u stan mladog levita, u Mikinoj kući i upitaju ga za zdravlje.
16 Dok je šest stotina ljudi iz Danova plemena, oboružanih ratnim oružjem, stajalo uz ulaz,
17 ona petorica, koja su išla istraživati zemlju, odu gore i uniđu u Mikinu kuću.
18 Kad su unišli i uzeli efod, kućne kumire i posrbreni idolski lik, svećenik im reče:»Sto to radite?«
19 »Muči! Jezik za zube! Pođi s nama i nama budi otac i svećenik. Ili ti je bolje biti svećenikom u obitelji jednog čovjeka ili biti svećenikom jednom plemenu i izraelskom rodu?«
20 Svećenik, radosna srca, uzme efod, kućne kumire i idolski lik i pridruži se skupini.
21 Krenuvši na put, postave svoje mališane, stoku i prtljagu u povorku sprijeda.
22 Kad se je povorka već bila prilično udaljila, oni po kućama u blizini Mikine pograbe oružje i stignu ih.
23 Zovući ih, Danovci se okrenu i rekoše Miki: »Sto to kaniš? Naoružan si?«
24 »Odnijeli ste mi božanstvo, koje sam ja napravio i odveli mi svećenika«, reče, »što je meni ostalo? Pa još me pitate: Sto hoću?«
25 Nato mu Danovci uzvrate: »Da se više nije čulo glasa iz tebe! Razjareni bi se momci mogli na te oboriti, pa bi i ti i tvoja obitelj mogli glave izgubiti.«
26 Potom Danovci odu svojim putem, a Mika, videći, da su oni jači od njega, okrene se natrag i doma vrati.
27 Otevši tako stvari, što ih je Mika napravio i svećenika, koji mu je na raspolaganje stajao, stignu u Lajiš, čije je žiteljstvo živjelo mirno i bezbrižno, i oni ga podvrgnu oštrici mača, a grad im spale u požaru.
28 Nitko građanima ne priskoči u pomoć, jer su bili daleko od Sidona, a s drugim narodom nisu imali sveze. Danovci poslije obnove grad - ležao je u dolini, koja je pripadala Bet-Rehobu - i u njem se nastane.
29 Prozovu ga Danom, imenom svog oca Dana, Izraelova sina, mada je ime gradu u početku bilo Lajiš.
30 Danovci postave idolski lik za svoju upotrebu, i Jonatan, od koljena Geršonova, sina Mojsijina i njegovi potomci obnašali su svećeničku službu u Danovu plemenu sve do vremena zasužnjenja zemlje,
31 časteći idolski lik, što ga je Mika napravio, dok se je god Božji dom nalazio u Šilou.

Sudci Glava 19
1 U ono doba, kad nije bilo kralja u Izraelu, nađe se neki levit iz unutrašnjosti Efrajimova gorskog kraja, koji uze za inoču jednu ženu iz Judina Betlehema.
2 Inoča mu je bila nevjerna; konačno ga ostavi i ode kući svoga oca, gdje ostade četiri mjeseca.
3 Njezin muž krene za njom; povedavši slugu i dva magarca, zaputi se da se s njom milo porazgovori i natrag je dovede. Ona, međutim, dovede njega u kuću svoga oca, i čim ga tast ugleda, radostan, pohrli mu u susret.
4 Njegov tast, otac mladin, ugosti ga i on kod njega ostane tri dana jedući, pijući i noćujući ondje.
5 Četvrtog dana ustanu ranim jutrom, i on se spremi za odlazak. Ali otac mladin reče zetu: »Podloži srce s kojim zalogajem, a onda na put!«
6 Sjedoše te obojica zajedno jedoše i piše. Onda- mladin otac reče mužu: »Molim te, ostani ovdje još noćas i dobro se zabavi!«
7 Čovjek se ipak digne i pođe na put, ali, kako je tast navaljivao, vrati se i ondje prenoći.
8 Petog dana opet podrani da otputuje, ali mu mladin otac reče: »Molim te, okrijepi srce i ostani do popodne!« Kad su se on i njegov tast najeli,
9 i muž se digao za odlazak sa svojom inočom i slugom, mladin mu otac reče opet: »Eto je već dan nageo k večeri, prenoći, molim te, ovdje; dan se već primiče kraju; ovdje noći i dobro se zabavi. Ujutro se možeš rano zaputiti svojoj kući.«
10 Čovjek, međutim ne htjede prenoćiti, nego krene sa svojom inočom i s dva osedlana magarca. Putovali su, dok nisu stigli pred Jebus, to jest Jeruzalem.
11 Kad su bili sučelice Jebusu, dan se je već bio vrlo oborio, i sluga reče svome gospodaru: Hajdemo se svratiti u ovaj jebusejski grad i ondje prenoćitil
12 Gospodar mu odgovori: Ne ćemo se svraćati u grad tuđinaca. Oni nisu Izraelci. Produljimo prema Gibei.
13 »Hajdemo! kaza momku. »Prenoćit ćemo u kojem drugom mjestu, Gibei ili Rami.
14 Tako nastave svojim putovanjem. Sunceimzađe, kad su bili uporedu Benjaminove Gibee.
15 Tu skrenu i pođu u Gibeu na konak. Unišavši, čekao je čovjek na gradskom oboru, ali ga nitko ne pozva u svoju kuću na konak.
16 Navečer dođe neki starac sa svog posla na njivi. Bio je iz Efrajimova gorskog kraja, premda je boravio u Gibei, čiji su itelji bili Benjaminovci.
17 Kad opazi putnika na gradskom oboru, starac ga zapita: Kamo ide? Odakle dolazi?
18 Odgovori mu: »Na putu smo iz Betlehema Judina prema unutrašnjosti Efrajimova gorskog kraja. Ja sam odande. Išao sam u Judin Betlehem. Sad se vraćam natrag u dom Gospodnji, ali evo nema nikoga, koji bi me primio u svoju kuću.
19 Imamo i slame i piće za svoga magarca, kruha i vina za ženu, za me i za našeg slugu. Drugo nam ništa ne treba.«
20· Nato mu starac reče: »Mir bio s tobom! Za sve ću se tvoje potrebe ja pobrigati; nemoj noćevati na oboru.«
21 Odvede ga u svoju kuću,baci magarcima piće, operu noge, potom su jeli i pili.
22 Dok su njihova srca igrala od veselja, eto ti nekih gradskih pokvarenjaka; opkole kuću, lupnu na vrata i poviču starcu-kuće- domaćinu: »Izvedi muškarca, koji ti je u kuću došao, da ga se namilujemo!«
23 Gospodar kuće iziđe van te im reče: »Nemojte, braćo moja, molim vas, biti tako opaki! Budući da je ovaj čovjek u kući mojoj, ne smijete postupiti tako zločesto.
24 Evo ovdje je moja kći, još djevojka, i njegova inoča. njih ću vam izvesti, pa ih silujte i radite što vas volja s njima, ali ne činite tu opaku stvar s ovim čovjekom!
25· Kako ga ljudi ne htjedoše poslušati, mm pograbi svoju inoču i izvede im je van. Silovali su je i zlostavljali cijelu noć, do zore. Onda je puste.
26 U osvit dana ena pođe i padne na ulazu u kuću, gdje je njezin nim bio gost. Tu je leala do ujutro.
27 Kad se je njezin muž toga dana ustao i otvorio vrata kuće da krene na put. kad gle! na vratima je ležala žena, njegova inoča, s rukama na pragu.
28 Reče joj: »Ustaj, pođimo!»Ali, kako ne bi odziva, muž je podigne na magarca i krenu na put u svoje mjesto.
29 Došavši kući, uzme nož. zgrabi svoju inoču i izreza je do kostiju na dvanaest komada te razasla u sve izraelske krajine.
30 Raznositeljima naredi, da upitaju svakog Izraelca: Je li se ikad ovako nešto dogodilo ili vidjelo među Izraelcima, otkad su izišli iz egipatske zemlje do danas? Promislite o tome, međusobno se porazgovorite i onda povucite zaključak!« I zaista, tko ih je god vidio, rekao je: »Ovako se nešto nije prije ni dogodilo ni vidjelo.!«

Sudci Glava 20
1 Svi Izraelci - čitava zajednica od Dana do Beer-Šebe i iz gileadskog kraja - iziđe kao jedan i skupi se pred Gospodina u Mispu.
2 Narodni poglavari i sva izraelska plemena pokažu se na zborovanju Božjeg naroda: četiri stotine tisuća pješaka - močonaša.
3 Benjaminovci dočuše, da su Izraelci otišli gore u Mispu. Tu su Izraelci pitali: Kako se je zbila ona opačina?
4 Našto odgovaraše levit, muž umorene žene: »Moja inoča i ja dođosmo u Gibeu Benjaminovaca na konak.
5 Noću se proti meni dignu građani Gibee; kuću, u kojoj sam se nalazio, opkole. Mene su kušali ubiti, a moju su inoču zlostavljali, dok nije umrla.
6 Zato se dohvatih svoje inoče pa je sasječem na komade te razašaljem u sve izraelske baštinjene krajine zbog gnjusnog zločina, što su ga počinili u Izraelu.
7 Sad stoji do vas, do cijelog Izraela, da izjavite, što treba činiti.«
8 Nato se, ko jedan čovjek, digne sav puk pa reče: »Nijedan se od nas ne vraća svome šatoru, nijedan kući svojoj.
9 A ovako ćemo postupiti prema Gibei bacanjem ždrijeba:
10 "dignut ćemo iz svih izraelskih plemena po deset ljudi na svaku stotinu, stotinu na tisuću, a tisuću na deset tisuća, vojnike, koji će poći izvršiti primjerenu kaznu nad Benjaminovom Gibeom za počinjeno zlodjelo u Izraelu, i opskrbit ćemo ih živežnim namirnicama.«
11 Tako, kad su se svi ljudi u Izraelu udružili zajedno protiv gradu,
12 izraelska plemena razašalju glasnike po Benjaminovu plemenu s porukom: »Kakvo se je to zlo dogodilo među vama?
13 Izručite, dakle, te gibeaske pokvarenjake, da ih smaknemo i uklonimo zlo iz Izraela!« Ali Benjaminovci ne htjedoše poslušati svoju braću Izraelce.
14 Namjesto toga, skupe se Benjaminovci iz svih svojih gradova-u Gibeu da zaratuju na Izraelce.
15 Sabralo se tom prigodom Benjaminovaca s mačevima iz drugih gradova dvadeset šest tisuća, povrh gibeanskog žiteljstva.
16 U tom je skupu bilo sedam stotina poizbor ljevoruka i svaki je mogao baciti se kamenom iz praće u dlaku i nikad ne promašiti.
17 Drugih se Izraelaca - ne-Benjaminovaca - za rat spremnih s mačevima, sabere četiri stotine tisuća i
18 krene u Betel da se s Bogom posavjetuje. Kad Izraelci zapitaju: Tko će od nas gore i zapodjenuti borbu s Benjaminovcima?« Gospodin odgovori: »Neka je zapodjene Juda!«
19 Sutradan Izraelci krenu sa svojim četama.
20 Onog se dana svrstaju Izraelci u bojne redove kod Gibee za borbu s Benjaminovcima.
21 Benjaminovci, napravivši juriš iz grada, sasijeku dvadeset dvije tisuće Izraelaca.
22 Ali se izraelski vojnici međusobno osokole i opet se postroje u bojne redove na istim položajima, gdje i prijašnjeg dana.
23 Uto Izraelci odoše gore i jecahu pred Gospodinom sve do večeri. »Hoću li opet poći u boj proti svome bratu Benjaminu?« pitahu Gospodina. Gospodin odgovori: »Navalite na nj!«
24 Kad su se sukobili s Benjaminovcima drugi put,
25 opet Benjaminovci, koji nahrupe iz Gibee proti njima, sasijeku osamnaest tisuća, sve samih mačonaša.
26 Tada cijela izraelska vojska ode domu Božjemu, gdje je naricala i postila pred Gospodinom do navečer toga dana. Usto su Gospodinu prenijeli žrtve paljenice i pomirnice.
27 Budući da se je Božji Zavjetni kovčeg nalazio ondje onih vremena,
28 - služio mu je Aronov potomak Pinhas, sin Eleazarov - Izraelci upitaju Gospodina: »Hoću li opet poći u boj proti svomu bratu Benjaminu, ili ću od toga odustati?« A Gospodin odgovori: »Navalite! Sutra ću ga predati u vaše ruke.«
29 Tako Izraelci postave zasjedu oko Gibee.
30 Treći put Izraelci pođu na Benjaminovce i postroje se za borbu kod Gibee kao i prijašnjih puta.
31 Benjaminovci naprave na njih juriš i na otvorenu polju, spočetka, poubijaju na mrtvo, kao i prije, nekih trideset tisuća izraelskih vojnika.
32 Stoga Benjaminovci pomisle: »Tučemo ih i ovaj put kao i prije«, ne sluteći, da će ih za koji čas snaći nesreća. Izraelci su, međutim, pripremili borbu, tako da ih udalje od grada na ceste. I zaista, odvuku ih od grada na ceste, od kojih je jedna vodila u Betel, a druga u Gibeon.
33 Tada se sva izraelska vojska digne sa svojih položaja. Opet se svrstaju u redove kod Baal-Tamara. Izraelci, koji su čekali u zasjedi;
34 deset tisuća po-izbor vojnika od svih Izraelaca, jurnu sa svog mjesta zapadno od Gibee i navale na sam grad. U žestokom okršaju
35 Gospodin porazi Benjamina pred Izraelom. Toga dana Izraelci ubiju dvadeset pet tisuća i stotinu Benjaminovaca, sve samih mačonoša.
36 Benjaminovcima se činilo, da je neprijatelj već poražen, jer su Izraelci ustupili bojište Benjaminovcima uzdajući se u zasjedu, koju su postavili kod Gibee. 
37 Ali onda vojnici iz zasjede nenadano srnu u Gibeu i, preplavivši je, čitav grad podvrgnu oštrici mača.
38 Drugi opet Izraelci dogovore se s momčadi u zasjedi, da će upriličiti stup dima iz grada.
39 Pa premda su Benjaminovci na početku bili ubili tridesetak Izraelaca, pod dojmom da pobjeđuju kao i prijašnjih puta, Izraelci videći, kako se iz grada diže stup dima, ponovno pružiše otpor.
40 U času kad su se Benjaminovci obazreli i opazili, kako se iz grada vije plamen prema nebu,
41 Izraelci počeše pružati otpor. Tako među Benjaminovcima nastane metež, jer uoče, da ih je snašla nesreća.
42 Pritisnuti navalom od Izraelaca, dadnu se u bijeg prema pustari. Oni opet Izraelci, koji su se našli u gradu, harahu posred njih.
43 Benjaminovci, opkoljeni i stjerani sad na istočnu stranu Gibee,
44 izgube osamnaest tisuća ratnika.
45 Ostatak, uzmičući, pobježe kroz pustaru k Rimonskoj pećini. One na cestama, jednog po jednog, Izraelci ustrijeliše pet tisuća, i goneći ih, gore kod Gidoma ih ubiju još dvije tisuće.
46 Tako je toga dana Benjaminovaca u svemu palo dvadeset pet tisuća, sve mačonoša i ratnika.
47 A šest. stotina drugih, koji su bili uzmakli i pobjegli kroz pustaru, stiže k Rimonskoj pećini i ondje ostade četiri mjeseca.
48 Napokon, Izraelci na povratku kroz Benjaminovo područje, podvrgnu maču po gradovima i žiteljstvo i stoku i sve, na što bi se namjerili. Osim toga SVe gradove, na koje su nailazili, spale u vatri.

Sudci Glava 21
1 Izraelci su se bili zakleli u Mispi, da ih nijedan ne će udati svoju kćer za Benjaminovca.
2 Puk, međutim, dođe u Betel i ostane ondje u nazočnosti Božjoj do navečer udarajući u glasno naricanje:
3 »Gospodine, Bože Izraelov, zašto se dogodi u Izraelu, da danas izumre jedno izraelsko pleme?«
4 Sutradan rano ustane puk i ondje podigne žrtvenik te prinese žrtve paljenice i pomirnice.
5 Potom Izraelci pitahu: »Ima li među izraelskim plemenima ijedno, koje nije izašlo na zborovanje pred Gospodinom?« Bila je naime položena svečana zakletva: »Svaki onaj, koji ne bi došao gore u Mispu pred Gospoda mora se smaknuti.«
6 Izraelce je boljelo zbog njihova brata Benjamina. Stoga govorahu: »Izrael danas izgubi cijelo jedno pleme.« Tako su pitali: »S kim ćemo ženiti one, koji su ostali na životu? Ta zakleli smo se Gospodinu, da ne ćemo udavati svojih kćeri za njih.
81ma li ijedno izraelsko pleme, što nije došlo amo gore u Mispu pred Gospodina?« I zaista, nitko nije bio došao iz gileadskog Jabeša u taborište na zborovanje.
9 Kad se puk prozivao, ustanovi se, da nikoga nema ondje od žitelja iz gileadskog Jabeša.
10 Zato zajednica otpremi dvanaest tisuća momaka s naredbom, da odu i da sve žitelje jabeš-gileadske: ljude, žene i djecu sasijeku mačevima.
11 »Ovako ćete postupiti,« reku im, »ubijte svakog muškarca i svaku ženu, koja je s muškarcem legla, ali djevice poštedite!« Tako učine.
12 Među žiteljima Jabeš-Gileada nađoše četiri stotine mladih dj evoiaka , koje ni s jednim muškarcem nisu spolno općile, te ih dovedu u tabor Silo, u Kanaanu.
13 Zatim cijela zajednica posla poruku Benjaminovcima u Rimonskoj pećini, da s njima želi pregovarati. Tako uspostave mir.
14 Nato se Benjaminovci povrate te im dadu one jabeš-gileadske žene, koje ostadoše na životu, ali im one nisu bile dosta.
15 Puk se je još kajao zbog onog, što je učinio Benjaminu. Ta zbog postupaka Gospodnjih nastala je praznina u izraelskim plemenima.
16 Zato starješine zajednice rekoše: Odakle ćemo nabaviti žene preosta- lima? U Benjaminu su sve žene poubijane.
17 Ostatku Benjaminovu, koji se je održao, moraju se naći nasljednici! Tako ne će nestati jednog plemena iz Izraela.
18 Svojih kćeri ne možemo za njih udavati, jer smo se zakleli, da će biti proklet onaj, koji uda kćer za Benjaminovca.
19 Onda se sjete hodočašća, kojim se hodočasti svake godine u čast Gospodinu u Šilo, mjesto, koje se nalazi sjeverno od Betela, s istočne strane ceste, što vodi od Betela u Šekem, na jug od Lebone.
20 Pa reku Benjaminovcima: »Idite i posakrivajte se po vinogradima
21 Budno pazite! Kad šiloške djevojke iziđu igrati kolo, iskočite iz vinograda, svaki vas neka pograbi jednu za svoju ženu i bježite u Benjaminov zavičaj.
22 A ako njihovi očevi ili braća dođu da vam se potuže, recite im: Dajte, da ih pridržimo vašim odobrenjem, jer nitko od nas nije zarobio žene u ratu. Da ste nam ih vi sami dali, bila bi vaša krivnja.
23 Benjaminovci učine tako; svaki sebi zgrabi ženu onim prepadom na plesačice i vrati se u svoj zavičaj, gdje opet obnove i nasele gradove.
24 Tom se prigodom također raziđu Izraelci; svaki ode na svoju baštinu, u svom rodu i svom plemenu.
25 Da, u ono doba nije bilo kralja u Izraelu, pa je svatko radio, kako je držao, da je pravo.