BIBLIJA - Silvije Grubišić

KNJIGA JOŠUINA

Jošua Glava 1
Osvajanje Kanaana
1 Bilo je poslije smrti Gospodnjega sluge Mojsije, kad je Gospodin rekao Jošui. sinu Nunovu, :Mojsijinu pomoćniku:
2 »Moj sluga Mojsije mrtav je. Zato sad na te spada prijeći ovaj Jordan sa svim narodom izraelskim u zemlju. koju ću im dati.
3 Kao što sam obećao Mojsiji, predat ću vam svako mjesto. u koje stupite svojom nogom.
4 Vaše će se područje protezati svom zemljom Hitijaca. na istok od pustinje i od Lebanona do Velike rijeke Eufrata. a na zapad do Velikog mora.
5 Nitko ti se ne će moći oduprijeti svega vijeka tvoga; kao što sam bio s Mojsijem, tako ću biti i s tobom: nikada te ne ću napustiti niti te zaboraviti.
6 Budi hrabar i postojan. jer ti ćeš ubaštiniti ovom puku zemlju. za koju sam se zakleo njihovim precima, da ću im je dati.
7 Samo budi hrabar i postojan; zdušno opslužuj cijeli Zakon, što ti ga je izdao moj sluga Mojsije. Ne skreći od njega ni desno ni lijevo. da uspiješ u svemu, za čim pođeš.
8 Neka knjiga toga Zakona uvijek bude u tvojim ustima. Misli o njoj danju i noću, da uzmogneš vjerno ospluživati sve, što je u njoj napisano. Na taj ćeš način napredovati i svoj cilj postizavati.
9 Ne zapovjedih li ti: Budi hrabar i postojan! Ne boj se i ne strahuj, jer je Gospod. Bog tvoj, s tobom za čim god pođeš.«
10 Tada Jošua izda ovu zapovijed narodnim pročelnicima:
11 »Prođite sredinom tabora i ovako naredite narodu: 'Pripravite popudbinu. jer još tri dana pa ćete na ovome mjestu prijeći Jordan za osvajanje zemlje. koju vam Gospod. Bog vaš, predaje u posjed.' « Suradnja s plemenima s one strane Jordana
12 A Rubenovce. Gadovce i polovinu Manašeova plemena Jošua opomene:
13 »Sjetite se naloga. što vam ga je dao Gospodnji sluga Mojsije, kad je rekao: 'Gospodin, Bog vaš, udomit će.vas u ovome kraju.
14 Zene vaše, nejačad vaša i vaše blago neka ostane onamo u zemlji, koju vam je dao Mojsije s onu stranu Jordana. Vi, međutim, svi ratnici među vama, moraju poći naprijed pred svojom braćom, naoružllni, da im pomognu,
15 dok Gospodin ne udomi i vašu braću te i oni, kao i vi, zaposjednu zemlju, koju im Gospod, Bog vaš, daje. Poslije se možete vratiti i zaposjesti svoju zemlju. što vam je dao Gospodnji sluga Mojsije istočno od Jordana:«
16 Našto oni odgovore Jošui: »Sve, što nam narediš, učinit ćemo i kamo nas god pošalješ. poći ćemo.
17 Kao što smo zdušno slušali Mojsiju, tako ćemo slušati i tebe. Samo neka Gospodin, Bog tvoj. bude s tobom, kako je bio i s Mojsijem.
18 Svaki onaj, koji bi se usprotivio tvojoj naredbi i ne bi opslužio svaku zapovijed, koju izdaš, bit će smaknut. Ti samo budi hrabar i postojan. !«

Jošua Glava 2
Rahaba spasava uhode
1 Potom Jošua, sin Nunov, pošalje potajno iz Šitima dvojicu uhoda s nalogom: »Otiđite izvidjeti zemlju i Jeriho!« Oni odu i kad stignu u Jeriho, dođu u kuću neke bludnice, kojoj je bilo ime Rahaba, i tu se smjeste.
2 Douše, međutim, kralju Jeriha. da su stigli neki Izraelci po noći da uhode zemlju.
3 Tada jeriški kralj poruči Rahabi: »Izvedi napolje posjetitelje, koji su unišli u tvoju kuću, jer su došli uhoditi cijelu zemlju!«
4 Ali žena, koja je primila ona dva čovjeka i sakrila ih» odgovori: »Istina, ljudi su k meni dolazili, ali ja nisam znala, odakle su.
5 I kad je bilo vrijeme zatvaranja vrata u sunoćavanje, odoše, i ja ne znam, kamo su otišli. Pohitite odmah za njima te ćete ih stići!«
6 Ona ih je, međutim, bila odvela na krov i sakrila ih među laneno strukovIje, što ga je na krovu razastrla.
7 Ljudi se otisnu u potjeru prema gazu na Jordanu i, čim su oni otišli, vrata se zatvore.
8 Prije nego su uhode legle, dođe k njima na krov Rahaba
9 pa im reče: »Znam, da vam je Gospodin predao zemlju; nas je spopao strah od vas; svi žitelji zemlje strepe pred vama.
10 Ta čuli smo, kako je Gospodin presušio pred vama vode TrstiČllog mora, kad ste izišli iz Egipta; kako ste postupili prema Sihonu i Ogu, onim dvama amorejskim kraljevima s onu stranu Jordana: posve ste ih zatrli.
11 Kad se je to pročulo, srca su nam klonula, u svakom je zbog vas nestalo srčanosti, jer Gospodin, Bog vaš, Bog je gore na nebesima i amo dolje na zemlji.
12 Sad mi se, dakle, zakunite Gospodinom, da ćete iskazati milost mojoj obitelji, jer ja iskazujem milost vama. Dajte mi dokaz,
13 da ćete mi poštedjeti oca i majku, braću mi i sestre i cijelu njihovu rodbinu; da ćete nam spasiti glave od smrti.«
14 »Svojim vam životima jamčimo za vaše«, odgovore joj ljudi. »Ako ne odate ovaj naš pothvat, s tobom ćemo postupiti prijazno i vjerno, kad nam Gospodin preda zemlju.«
15 " Ona ih tada spusti kroz prozor na užetu. Stanovala je, naime, u kući, koja je bila uzidana u gradski bedem.
16 »Idite u brdo«, kaza im, »da na vas ne nalete progonitelji. Gore se sakrivajte tri dana, dok se progonitelji ne vrate. Onda idite svojim putem.«
17 Ljudi joj reku, da se ne će smatrati pod prisegom, ako ne postupi, kako joj kažu.
18 »Kad uniđemo u zemlju«, nastave, »priveži ovu uzicu od crvenih konaca za prozor, kroz koji si nas spustila; skupi k sebi u kuću: svoga oca, svoju majku, svoju braću i čitav dom svoga oca.
19 A onda svakome, koji stupi s vrata tvoje kuće nadvor, njegova krv neka bude na njegovu glavu, mi za to ne ćemo biti krivi; a krv onoga, koji ostane s tobom u kući, ako se na nj spusti ičija ruka, neka bude na našu glavu.
20 Ako razglasiš ovaj naš pothvat, bit ćemo razriješeni od zakletve, kojom si nas zaklela.«
21 Ona odgovori: »Neka bude, kako kažete!« Otpusti ih, i oni odu. Potom ona sveže uzicu od crvenih konaca za prozor.
22 Otišavši, stignu u brdo. Ondje su ostali tri dana, dok se progonitelji nisu vratili. Svuda su ih uz put tražili, ali ih ne nađu.
23 Ona se dva čovjeka, međutim, okrenu; siđu niza stranu, prijeđu rijeku i vrate se Jošui, sinu Nunovu. Ispripovjede mu sve, što im se dogodilo.
24 A on će njima: »Zbilja je Gospodin predao čitavu zemlju u naše ruke; sve žiteljstvo obuzimlje strah od nas.«

Jošua Glava 3
1Jošua ustane ranim jutrom te se zaputi sa svim Izraelcima iz Šitima i stignu na Jordan, gdje se utabore prije prijelaza preko rijeke.
2 A kad se navrše tri dana, službenici prođu posred tabora i narodu proglase naredbu:
3 »Kad opazite Zavjetni kovčeg Gospodina, Boga svoga, kako ga nose levitski svećenici, onda krenite sa svojih mjesta i pođite za njim.
4 Ali mora biti odmjeren razmak, jedno dvije tisuće lakata, između njega i vas, Ne primičite mu se bliže! Tako ćete znati put, kojim vam je putovati, jer ovim putem niste dosad prolazili.«
5 A Jošua kaza narodu: »Posvetite se! Sutra će Gospodin tvoriti čudesa u vašoj sredini.«
6 Svećenicima reče, da ponesu Zavjetni kovčeg i prođu pred narod. Tako oni podignu Kovčeg i stupe pred narod.
7 Onda Gospodin progovori Jošui: »Danas ću početi obasipati te slavom, da znaju: Kako sam bio s Mojsijem, tako ću biti i s tobom. Izdaj naredbu svećenicima, koji nose Zavjetni kovčeg,
8 da se zaustave u Jordanu, čim zagaze u vodu.«
9 Tada Jošua reče Izraelcima: »Dođite amo i poslušajte riječi Gospodina, Boga svoga!«
10 Potom nastavi Jošua: »Po ovome ćete znati, da je u vašoj sredini živi Bog, koji će ispred vas uspješno protjerati Kanaance, Hetite, Hivijce, Perižane, Girgašance, Amorejce i Jebusejce.
11 Kovčeg Saveza Gospodara sve zemlje, eto, prijeći će Jordan, vama na čelu.
12 Izaberite dvanaest muževa od izraelskih plemena, po jednoga iz svakoga plemena.
13 A onda, čim svećenici, koji budu nosili Kovčeg Gospodina, Gospodara čitave zemlje, zagaze svojim nogama u jordanske vode, jordanske će vode prestati teći, jer će se vode, što teku ozgo, gomilati jedne ne druge.«
14 Tako narod krene iz svojih šatora za prijelaz preko Jordana, na čelu sa svećenicima, koji su nosili Zavjetni kovčeg.
15 Jedva da su svećenici, .nositelji Kovčega, zagazili u vodu na obali Jordana, koji nabuja do vrha cijelim svojim tijekom u sve vrijeme sabiranja ljetine,
16 vode, što teku ozgo dolje, ustavljale su se i nagomilavale daleko natrag, sve gore do Adama, mjesta blizu Saretana, dok su one, što teku dolje u Arabsko, Slano more, bile posve otekle, te je narod prelazio sučelice Jerihu.
17 Svećenici, koji su nosili Gospodnji Zavjetni kovčeg, nepokretno su stajali na suhu usred Jordana, dok Izraelci nisu, sav nrod do jednoga, prešli Jordan.

Jošua Glava 4
Kamenje na spomen
1 A onda. kad je cijeli narod sasvim prešao preko Jordana. Gospodin progovori Jošui:
2 »Dzmite dvanaest muževa iz puka. po jednoga od svakoga plemena.
3 i naredite im. da izvade dvanaest gotovih kamenja isred Jordana. s mjesta. gdje su svećenici stajali nepomično na nogama. pa ih ponesu s vama - postave na mjestu. gdje budete noćas konačili.«
4 Kad je sazvao dvanaest muževa, izabrane po jednog od svakoga izraelskog plemena,
5 Jošua ih oslovi: »Siđite u korito Jordana ispred Kovčega Gospodina;-Boga svoga. pa neka svaki stavi na svoje rame po jedan kamen, daih bude na broj kao i izraelskih plemena.
6 Služit će vam za spomen u budućnosti. Kad vas djeca budu pitala za značenje ovih kamenja
7 kažite im, kako su se ustavile jordanske vode pred Gospodnjim Zavjetmm kovčegom na prijelazu preko Jordana. Tako će ovo kamenje biti vječni spomen Izraelcima.«
8 Dvanaestorica Izraelaca učine, kako im je Jošua naredio: izvade isred Jordana onoliko kamenja koliko ima izraelskih plemena te ih prenesu na mjesto konačišta i ondje ih postave. kako je Gospodin izložio Jošui.
9 Isto tako Jošua postavi dvanaest kamenja u jordanskom koritu. na mjestu. gdje su nogama stajali svećenici. koji su nosili Zavjetni kovčeg. Ondje su do dana današnjega.
10 Svećenici. nositelji Kovčega, stajahu u jordanskom koritu, dok se svaka zapovijed, što ju je Gospodin izdao Jošui nije izvršila. To je, uostalom. i Mojsije zapovjedio Jošui. Uto se je narod žurio i brzo prešao. 11 Pošto je sav narod do zadnjega prešao na drugu stranu, prijeđe i Gospodnji Kovčeg i svećenici s njima.
12 Na čelu su Izraelaca stupali u bojnoj opremi: Rubenovci. Gadovci, i polovina Manašeova plemena, kako im je Mojsije naredio:
13 jedno četrdeset tisuća, za boj spremnih, prijeđe u Gospodnjoj nazočnosti na jerihske ravni.
14 Toga je dana Gospodin proslavio Jošuu u očima svih Jzraelaca, i od tada su ga poštivali cijelog mu života. kako su poštivali i Mojsiju. Ponavljanje zapovijedi
15 Gospodin opet reče Jošui:
16 »Zapovjedi svećenicima, koji nose Kovčeg svjedočanstva. da iziđu iz Jordana.
17 Kad je Jošua izdao naredbu,
18 i kad su svećenici, nositelji Gospodnjeg Zavjetnog kovčega, izišli iz jordanskog korita, čim svojim stopalima stupiše na suho, jordanske vode proteku opet i, kao i prije, razliju se svom širinom svoga korita.
19 Narod je izišao iz Jordana deseti prvog mjeseca i utaborio se na Gilgalu, u istočnom pograničnom kraju Jeriha.
20 Onih dvanaest kamenja, što su ih iznijeli iz Jordana, Jošua postavi na Gilgalu
21 i prozbori Izraelcima: ..Kad sutra vaši potomci budu pitali svoje očeve za značenje ovog kamenja,
22 kazat ćete svojoj djeci: 'Ovuda je Izrael prešao preko Jordana po suhu;
23 Gospodin, vaš Bog, presušio je pred vama jordanske vode, dok niste prešli na drugu stranu, isto kako je Gospodin, vaš Bog, učinio s Trstičnim morem, osušivši ga, dok ga nismo prešli.'
24 Neka tako svi narodi znaju, kako je moćna ruka Gospodnja; a da vi imate strahopočitanje pred Gospodinom, Bogom svojim, svega svoga vijeka.«

Jošua Glava 5
1 A kad su čuli svi amorejski kraljevi zapadno od Jordana i kanaanski kraljevi uz more, kako je Gospodin presušio jordanske vode pred Izraelcima, dok nisu prešli, srca im klonuše; hrabrosti im ponestade zbog Izraelaca.
2 Tom prigodom Gospodin reče Jošui: »Napravi noževe od kremena pa opet obreži Izraelce!«
3 Stoga Jošua napravi kremene noževe te obreza Izraelce na Gibeat Hamalotu.
4 Jošua ih je obrezao zbog toga, što su svi muškarci - svi momci sposobni za rl;ltovanje - koji su izišli iz Egipta, pomrli u pustari poslije odlaska iz Egipta.
5 Tako, iako su svi ljudi, što su izašli, bili obrezani, nitko od rođenih na putovanju pustarom poslije odlaska iz Egipta nije bio obrezan.
6 Izraelci su, naime, hodali pustarom četrdeset godina i tako su svi ratnici među narodom, koji bjehu otputovali iz Egipta. pomrli, jer se nisu pokoravali Gospodnjoj zapovijedi. Stoga se je Gospodin zakleo. da im ne će dopustiti vidjeti zemlju, koja teče mlijekom i medom, premda je bio obećao njihovim očevima, da će nam je dati.
7 Bili su to njihovi sinovi, kojima ih je nadomjestio. Njih - jer su bili s mrežicom - Jošua je obrezao. Ta nije moglo biti obrezovanja na putovanju.
8 Kad su obrezanje obavili, sav je narod ostao u taboru, gdje su bili, dok se nisu oporavili.
9 Tada je Gospodin rekao Jošui: ..Danas sam s vas svaljao egipatsku sramotu.« Stoga se mjesto do dana današnjega zove Gilgal.
10 Dok su Izraelci taborovali u Gilgalu. na jeriškoj ravni. uvečer. na četrnaestoga u mjesecu. slavili su Vazam.
11 Sutradan poslije Vazma blagovali su od plodina zemlje, pogaču i prženo žito. Toga je istoga dana
12 poslije Vazma. kad su jeli od plodina zemlje, mana prestala padati. Tako Izraelci nisu više uživali mane. nego su se već te godine hranili plodovima s tla. Opsjedanje Jeriha
13 Onda, dok je Jošua bio kod Jeriha. jednom podiže svoje oči i opazi nekog čovjeka. gdje stoji sučelice njemu s isukanim mačem u ruci. Jošua pristupi k njemu te ga upita: »Ili si ti za nas ili za naše neprijatelje?«
14 On odgovori: »Ni za jednog ni za drugog, nego sam ja zapovjednik Gospodnje vojske i upravo sam stigao.« Našto se Jošua baci licem nH zemlju i pokloni se. Onda ga zapita: »Što imaš kazati sluzi svome. gospodaru?
15 Zapovjednik nebeske vojske odgovori Jošui: »Izuj obuću s nogu svojih! Mjesto, na kome stojiš, sveto je. »Jošua učini tako.

Jošua Glava 6
1 Jeriho, međutim proživljavaše opsadno stanje zbog Izraelaca: niti je tko izlazio niti ulazio.
2 Uto Gospodin progovori Jošui: »Predao sam. vidiš, u tvoje ruke Jeriho s kraljem i njegovim hrabrim borcima.
3 Opkolite grad. Svi vojnici neka obiđu oko njega jedanput. Tako činite šest dana,
4 a sedam svećenika neka stupa pred Kovčegom noseći trube od ovnujskih rogova. Sedmoga dana ophodite grad sedam puta. a svećenici neka trube u trube.
5 Kad rastegnu trubljenjem u ovnujske rogove i vi očujete taj dani znak, neka sav narod poviče iza glasa. Gradski će se bedemi srušiti, i svaki će vojnik moći naprijed. na čeoni juriš.«
6 Tada Jošua, sin Nunov, sazvavši svećenike, naredi im da ponesu Zavjetni kovčeg i da sedmorica njih s ovnujskim rogovima stupaju ispred Gospodnjeg Kovčega.
7 Usto naredi narodu. da pođe u ophodu oko grada. a jurišna četa da stupa ispred Gospodnjeg Kovčega.
8 Držeći se reda, koji je Jošua označio narodu, sedam je svećenika sa sedam truba od ovnujskih rogova išlo pred Gospodinom, a slijedio ih je Gospodnji Zavjetni kovčeg.
9 Jurišna je četa opet stupala pred svećenicima s trubama. Oni su trubil bez oduška. Zalaznica je stupala za Kovčegom.
10 Po zapovijedi Jošuinoj, narod se je suzdržavao od vike, graje i bilo kakvih povika do časa kad on za to ne dadne znak; istom su tada mogli udariti u viku.
11 On. međutim. ophodi Gospodnjim Kovčegom grad, obišavši ga samo jednom, a zatim se vrate na konak u tabor.
12 Sutradan Jošua urani. a svećenici ponesu Gospodnji Kovčeg.
13 Sedmorica svećenika, koji su nosili ovnujske rogove, stupali su pred Gospodnjim Kovčegom i trubili na rogove. Pred njima je išla jurišna četa. dok je zalaznica koracala iza Gospodnjeg Kovčega; trubljenje na rogove bilo je bez oduška.
14 Ovog drugog dana opet su obišli jednom oko grada prije nego su se vratili u tabor. Tako su postupali svih šest dana.
15 Ali sedmoga dana. ustavši u zoru, obađu oko grada sedam puta. isto onBio. To je bio jedini dan, kad su grad obišli sedam puta.
16 A onda, za sedmog ophoda. svećenici zaore na trube, i Jošua reče narodu: »Zaorite vikom. jer vam je Gospodin izručio grad
17 i sve. što je u njemu. Neka je grad udaren prokletstvom: pripada Gospodinu. Na životu neka ostane jedino bludnica Rahaba sa svima, koji se nađu s njom u kući, jer je sakrila naše ljude. koje smo slali.
18 Treba vam se čuvati od pohlepe za bilo čim, što je udareno prokletstvom, da na izraelski tabor ne navučete prokletstvo i u nepriliku ga ne dovedete.
19 Sve srebro i zlato. bakreno i željezno suđe namijenjeno je jedino Gospodinu, i mora se pohraniti u Gospodnju riznicu."
Pad Jeriha
20 Kad trube zatrube. narod udari u viku. Baš tako, na dati znak trubn, narod zaori silnom vikom. zid se sruši. Onda narod jurne naprijed i zauze grad.
21 Zbog udarenog prokletstva, svako živo stvorenje u gradu unište: ljude i žene, mlado i staro, čak i goveda. evce i magarad.
22 Onoj dvojici ljudi, koji su uhodili zemlju, Jošua reče: »Otiđite kući one bludnice i dovedite ženu i sve njezine. kako ste joj se zakleli.,'
23 Mladib, uhode, odu i dovedu Rahabu sa svom drugom rodbinom. Dovedavši ih, smjeste ih van izraelskog tabora.
24 Potom grad sažgaju u vatri sa svim, što je u njem bilo osim srebra. zlata. brončanog i željeznog suđa, koje polože u riznicu Gospodnjeg doma.
25 Budući da je bludnica Rahaba sakrila uhode, koje je Jošua poslao izviditi Jeriho, Jošua je ostavi na životu sa svom njezinom obitelji i rodbinom te i danas borave u izraelskoj sredini.
26 Tom prigodom Jošua stavi narodu na srce prisegu: »Proklet pred Gospodinom bio onaj, koji bi opet pokušao zidati ovaj grad Jeriho. Gubitkom prvorođenčeta. temelj mu položio. a gubitkom najmlađega sina vrata mu dovršio!«
27 Gospodin je bio s Jošuom. tako da se je o njemu pročulo po svoj zemlji.

Jošua Glava 7
1 Izraelci se, međutim, iznevjere zahrani o posvećenim stvarima: Akan, sin Karmija. sina Zabdijeva. sina Zerahova. od Judina plemena. uzme zabranjenih predmeta. i Gospodin se raspali gnjevom na Izraelce.
2 Zatim Jošua pošalje ljude iz Jeriha u Aj, koji leži blizu Betela s njegove istor.ne strane. sa zadaćom da odu gore i izvide kraj. Kad su izvidjeli Aj,
3 vrate se Jošui. »Ne treba gore slati cijelu vojsku. Neka ode dvije do tri tisuće ljudi - tako izvijeste - i mogu ga osvojiti. Ne muči svu vojsku; neprijatelja je ondje vrlo malo!«
4 I tako ode gore jedno tri tisuće momaka, ali ih-ljudi natjeraju u bijeg
5 i ubiju ih jedno trideset i šest. Tjerali su ih preko krčevine pred gradskim vratima. dok im nisu razbili redove i konačno ih potukli na silazu. Tim se raspline srčanost naroda kao para.
6 Zbog toga Jošua i izraelske starješine razderu svoje haljine i bace se ničice na zemlju. Ležali su tako pred Gospodnjim Kovčegom do navečer. Pospu glave pepelom.
7 Jošua se pomoli: »Ajme nama, Gospodine, Bože! Zašto si preveo ovaj narod preko Jordana te nas predao u ruke Amorejaca, da nas unište?Oh, da se zadovoljismo nastanjenjem s druge strane Jordana!
8 Gospodine, što mogu reći sada, kad je Izrael uzmakao pred svojim neprijateljem?
9 Kad o ovome začuju Kanaanci i drugi žitelji zemlje, opkolit će nas i ime nam sa zemlje izbrisati. Što ćeš ti onda poduzeti za svoje veliko ime?«
10 Gospodin odgovori Jošui: »Ustani! Zašto ležiš ničice?
11 Izrael je sagriješio. Oni su prekršili Savez, kojim sam ih vezao prisvajajući sebi zabranjene predmete; pokrali su ih i sakrili izmiješavši ih sa svojim vlastitim stvarima.
12 Izraelci se ne mogu oduprijeti svojim neprijateljima, nego pred njima uzmiču, jer su sami udareni prokletstvom. Ja s vama ne ću ostati, ako ne uklonite iz svoje sredine na koga je god prokletstvo palo.
13 Ustani! Treba ti posvetiti narod; naredi im, da obave posvećenje do sutra, jer izjavljuje Gospodin, Izraelov Bog: Na tebi je prokletstvo, Izraele! Ne ćeš se moći opirati svojim neprijateljima, sve dok ne ukloniš iz svoje sredine na koga je god prokletstvo palo.
14 Ujutro se, dakle, morate predstaviti po plemenima. Pleme, koje Gospodin označi, neka istupa po redovima; a rod, koji Gospodin označi,neka istupa po obiteljima; iz obitelji opet, koju označi Gospodin, neka istupa čeljade po čeljade.
15 Onaj, za koga se ustanovi, da je upao u prokletstvo, neka se na vatri spali sa svim, što ima, jer je prekšio Gospodnji Savez i počinio sramotno djelo u Izraelu.«
16 Ujutto Jošua urani i pozivaše Izraelce preda se po plemenima. Sudbina pade na Judino pleme.
17 Onda poziv"aše preda se Judine rodove. Sudbina padr na rod Zerahov. Onda preda se pozivaše rod Zerahov po obiteljima, i sudbina pade na Zabdijevu.
18 Onde pozivaše preda se čeljade po čeljade iz te obitelji. Sudbina pade na Akana, sina Karmijeva, sina Zabdijeva, sina Zerahova od Judina plemena.
19 Tada Jošua progovori Akanu: »Sine moj, odaj čast Gospodinu, Bogu Izraelovu! Ispovijedi mu se kazavši meni, što si učinio. Ništa mi ne taji!«
20 Akan odgovori Jošui: »Priznajem, sagriješio sam Gospodinu, Bogu Izraelovu. Evo, što sam učinio:
21 Kad sam spazio među ratnim plijenom lijep babilonski ogrtač od dvjesta srebrnjaka i zlatnu šipku, vrijednu pedeset šekela, polakomivši se, uzeh ih. Sad su, eno, zakopani u zemlji pod 'mojim šatorom s novcem ispod njih."
22 Tada Jošua posla brzoteče, koji otrče šatoru i nađu sakrivene predmete s novcem ispod njih.
23 Iz šatora ih iznesu i odnesu Jošui i svim Izraelcima te ih polože pred Gospodinom.
24 Jošua se dočepa Zerahova sina Akana, novca, ogrtača, šipke zlata, njegovih sinova i kćeri, goveda mu, magaradi i ovaca, njegova šatora i svega, što je imao, pa, praćen od svega Izraela, odvede ih gore u Akor-dol.
25 »U kakav si jad turio nas - reče Jošua - neka tebe u taj jad turi danas Gospodin!« Svi ga Izr'aelci zasuše kemenom; . druge u vatri sažegu, a onda zaspu kamenjem.
26 Velika grudina od kamenja, na nj navaljena, opstoji i danas. Tim se je ublažio Gospodnji gnjey. Stoga se ono mjesto i danas zove Akor-dol.

Jošua Glava 8
1 Potom Gospodin reče Jošui: »Ne boj se i ne kloni! Uzmi sa sobom svu vojsku i spremi se pa navali na Aj. Evo ti predajem u ruke aj skog kralja, njegov narod, grad i svu mu zemlju.
2 Postupi prema Aju i njegovu kralju, kako si postupio s Jerihom i njegovim kraljem, ali sebi možete pridržati njegovu stoku i drugi plijen. Postavi zasjedu gradu sa zapadne strane!«
3 Tako se Jošua i sva vojska spremi za navalu na Aj. Izabravši trideset tisuća vrsnih ratnika,
2 otpremi ih noću s ovom naredbom: »Legnite u zasjedu gradu sa zapada, ali se ne udaljuj te previše od grada i budite spremni.
5 J a i druga vojska sa mnom primaknut ćemo se gradu, pa kad neprijatelj izađe na nas, kako su učinili posljednji put, mi ćemo se dati pred njima u bijeg.
6 Oni će poći u potjeru za nama, i mi ćemo ih odvući od grada, jer će držati, da bježimo pred njima kao i prije.
7 Dok mi budemo u bijegu, dignite se iz zasjede i zauzmite grad; Gospodin, Bog vaš, predat će vam ga u ruke.
8 Onda, kad grad zauzmete, podmenite mu, po Gospodnjoj zapovijedi, požar. To vam je moja zapovijed.«
9 Potom ih Jošua posla, i oni odu na mjesto zasjede, smjestivši se zapadno od Aja, prema Betelu, dok je Jošua onu noć proveo s vojskom.
10 Ujutro Jošua urani i, obavivši smotru, pođe na Aj, sam na čelu vojske, praćen izraelskim starješinama.
11 Kad su se sve čete, koje je predvodio, postrojile pred gradom, utabore se sjeverno od Aja, tako da je između njih i grada ležala dolina.
12 Jošua, međutim, posadi u zasjedu nekih pet tisuća momaka između Betela i Aja, sa zapadne strane gradu.
13 Tako vojska zauzme svoje položaje: glavnina na sjevernoj strani grada, zasjeda na zapadnoj. Tu je noć Jošua proveo sa svojim četama.
14 A kad je to opazio ajski kralj, požuri sa svom vojskom vrlo rano u jutro da se uhvati u koštac s Izraelcima na obronku, sučelice Arabi. Nije znao, da mu je postavljena zasjeda na zapadnoj strani grada.
15 Našto se Jošua s glavninom izraelske vojske dade u bijeg prema pustinji
16 zbog tobožnjeg poraza, što je izazvalo i posljednjeg vojnika u Aju u potjeru za njima.
17" Odmamijeni tako daleko od grada potjerom za Jošuom i Izraelcima, ni cigli jedan momak nije ostao u Aju ili Betelu. Tako je grad bio otvoren i nezaštićen.
18 Tada Gospodin reče Jošui: »Upri kopljem, što ti je u ruci, prema Aju, jer ću ga predati pod tvoju vlast!« Jošua upre svojim kopljem prema gradu.
19 Čim je on pružio ruku, zasjeda se digne sa svojih skrovišta; u trku uniđu u grad, zauzmu ga i odmah mu podmetnu požar.
20 Uto se ljudi iz Aja okrenu i iza sebe pogledaju, kad tamo! dim se iz grada vijao pod nebo. Ni na jednu im stranu nije bilo moguće pobjeći, jer se Izraelci, koji su se povlačili prema pustinji, oboriše na svoje progonitelje.
21 Kad su naime Jošua i glavnina izraelske vojske vidjeli, da je zasjeda grad osvojila i da se već iz njega diže dim, okrenu se natrag i navale na Ajane.
22 Budući da su oni drugi izišli napolje iz grada i spriječili ih, Ajani se nađu opkoljeni s obje strane od Izraelaca, koji ih ametice potuku, tako da nitko nije pobjegao ni na životu ostao.
23 Kralja uhvate živa i dovedu ga Jošui.
24 Sve ajske žitelje. koji su progonili Izraelce prema pustinji, do cigloga jednoga, pokolju mačem ondje na bojnom polju. Poslije toga Izraelci se vrate i podvrgnu maču one u gradu.
25 Tako je palo onog dana u svemu dvanaest tisuća ljudi i žrma, zapravo sve žiteljstvo Aja.
26 Jošua je upirao kopljem ne ;povlačAći niku, dok nije istrijebio svakoga, koji je u Aju živio.
27 Ali stoku i drugi plijen Izraelci zadrže za se, prema uputi, koju je Gospodin dao Jošui.
28 Potom Jošua sažga mjesto vatrom i pretvori ga u humak ruševina za sva vremena što je i danas.
29 Ajskog kralja objesi o stablo do navečer; o zalazu sunca Jošua naredi, da ga skinu sa stabla i bace na ulaz gradskih vrata, gdje na nj navale veliku grudinu kamenja, koja stoji i danas.
30 Tom prigodom Jošua podigne žrtvenik Gospodinu, Bogu Izraelovu, na brdu Ebal.
31 Žrtvenik je bio od kamena, neklesana gvozdenim oruđem da se opsluži zapovijed. koju je Izralecima propisao u Knjizi Zakona Mojsije, sluga Gospodnji. pa prinesu Gospodinu paljenicu i žrtve prinosnice.
32 Tu, u nazočnosti Izraelaca, Jošua ukleše u stijene vjeran prijepis Zakona. što ga je Mojsije pisao.
33 A svi Izraelci, i stranci i domoroci, sa svojim starješinama, poglavarima i sucima, stadoše s obje strane Kovčega sučelice levitskom svećenstvu. koje je nosilo Gospodnji Zavjetni kovčeg. Polovina ih se je bilo okrenulo prema brdu Gerizim, a polovina prema hrdu Ebalu držeći se propisa Gospodnjeg sluge Mojsija, izdanim za blago!ivanje izraelskog naroda taj prvi put.
34 Onda su se glasno čitale riječi Zakr:na. blagoslivanja i proklinjanja, točno kako je pisalo u Knjizi Zakona.
35 Nije bilo ni jedne jedine riječi, što ju je Mojsije naredio. da je Jošua !lije pročitao naglas pred cijelom zajednicom, uključivši žene, djecu i strance, koji su se nalazili u njihovoj sredini.

Jošua Glava 9
1 A kad su čuli svi kraljevi zapadno od Jordana, u Gorskom kraju, u Šefeli i uzduž obale Velikog mora sve do Lebanona: Hetiti, Amorejci, Kanaanci, Perižani, Hivijr.i i Jebusejci,
2 udruže se za zajedničku borbu protiv Jošue i Izraelaca.
3 Međutim, žitelji Gibeona čuvši, kako je Jošua postupio s Jerihorn i Ajom,
4 uteku se jednoj lukavštini. Snadbiju se popudbinom za putovanje, na svoje magarce natovare stare vreće i stare vinske mješine, rasparane i zakrpane.
5 Obuju se u stare, popravljane sandale; na njima je bila i odjeća otrcana. Sa v im je kruh za put bio suh i smrvljen.
6 Tako stignu k Jošui u tabor kod GiIala pa reku njemu i Izraelcima: »Došli smo iz daleke zemlje s prijedlogom, da sklopite s nama savez.«
7 Ali Izraelci odgovore Hivijcima: »Možda živite u zemlji, što nama pripada, kako ćemo onda s vama sklopiti savez?«
8 Oni odgovore Jošui: »Tvoje smo sluge.« Jošua ih zapita: »Tko ste? Odakle dolazite?«
9 Odgovore mu: »Tvoje su sluge došle iz vrlo udaljene znmlje zbog proslavljenosti Gospodina, Boga vašega. Ta čuli smo vijesti o svomu. što je izveo u Egiptu,
10 i o svemu, što je učinio onoj dvojici amornjskih kraljeva s onu stranu Jordana. Sihonu, hešbonskom kralju. i Ogu, kralju bašanskom iz Aštarota.
11 Stoga su nam naši stariji i sve žiteljstvo naše zemlje rekli: 'Uzmite popudbinu za put te se zaputite na sastanak s njima i recite im: Vaše smo sluge; predlažemo, da s nama stupite u savez.'
12 Ovaj naš kruh, evo, bio je još vruć, kad smo ga ponijeli od svojih kuća za popudbinu krenuvši k vama, a sad se je osušio i smrvio.
13 Evo nam vinskih mješina! Bile su nove, kad smo ih nalili, sad su poderane. Pogledajte nam odjeću i obuću, kako se je izderala od duga puta!«
14 Istaknutiji ljudi od izraelske zajednice primiše nešto onda od njihove popudbine i ne pitajući Gospodina za savjet.
15 Jošua sklopi s njima savez i obeća ih ostaviti na životu, što poglavice zajednice potvrde zakletvom.
16 Tri dana poslije sklapanja saveza, doznaju Izraelci, da su oni iz blizine i da će živjeti u izraelskoj sredini.
17 Izraelci se zaista zapute i stignu u njihove gradove: Gibeon, Kefiru, Beerot i Kirjat-Jearim,
18 ali ih ne napadnu, jer su im se poglavice zajednice bile zaklele Gospodinom, Bogom Izraelovim. Kad je čitava zajednica uzrogoborila na poglavice,
19 ovi uzvrate narodu: »Zakleli smo im se Gospodinom, Bogom Izraelovim, i sad ih ne možemo dirati.
20 Pustimo ih, dakle, da živu i postupaj mo s njima, tako da izbjegnemo kazni zbog zakletve, kojom smo im se zakleli.«
21 Tako poglavice preporuče, da ih ostave na životu te budu drvosječe i vodonoše cijele zajednice. I zajednica prihvati savjet Poglavica.
22 Jošua pozva Gibeonce te im reče: »Zašto ste nam lagali rekavši, da živite daleko od nas, kad živite baš u našoj sredini?
23 Stoga ste od sad prokleti; svaki će vas uvijek ostati rob - bit ćete samo drvosječe i vodonoše za dom Božji.«
24 Oni odgovore Jošui: »Vaše su sluge bile točno obaviještene, da je Gospodin, Bog tvoj, povjerio svome sluzi Mojsiji, da će vam predati čitavu zemlju i da će sve njezino žiteljstvo ispred vas biti istrijebljeno. Stoga smo se zbog vašega približavanja silno pobojali za svoje živote i ovako postupili.
25 A sad, eto, u tvojim smo rukama. Radi s nama, što misliš, da je pravo i dobro!«.
26 Jošua postupi s njima, kako je već bio odlučio: spasio ih je iz šaka Izraelaca te nisu bili pobijeni.
27 Toga ih je dana Jošua postavio za drvosječe i vodonoše za zajednicu i za Gospodnji žrtvenik u mjestu, koje Gospodin odabere. To su i dan-danas.

Jošua Glava 10
1 A kad je čuo jeruzeiernski kralj Adonisedek, da je Jošua osvojio Aj i sa zemljom ga sravnio - Jošua je postupio s Ajom i njegovim kraljem, kako je postupio s Jerihom i njegovim kraljem - i da su žitelji Gibeona sklopili mir s Izraelcima te ostali živeći među njima,
2 silno se uznemire. Gibeon je, naime, bilo veliko mjesto, kao kakav kraljevski grad; veći nego Aj, a njegovi muževi bjehu dobri borci.
3 Stoga jeruzalemski kralj Adonisedek poruči hebronskom kralju Hohamu, jarmutskom kralju Piramu, lakiškom kralju Jefiji i eglonskom kralju Debiru,
4 da mu priskoče u pomoć, kad navali na Gibeon zbog utanačenja mira s Jošuom i Izraelcima.
5 I zbilja, pet amorejskih kraljeva: jeruzalemski, hebronski, jarmutski, lakiški i eglonski, udruže sve svoje sile i krenu na Gibeon, gdje se ušanče za rat protiv grada.
6 Zato Gibeonci pošalju glasnike Jošui u njegov tabor kod Gilgala s porukom: »Ne diži svoju ruku od svojih sluga! Požuri k nama i spasi nas; priteci nam u pomoć, jer su svi amorejski kraljevi gorskih krajeva udružili svoje sile protiv nama!«
7 Tako Jošua krene s Gilgala sa svojim izabranim četama i sa svojom ostalom vojskom.
8 A Gospodin reče Jošui: »Ne boj ih se! Sve ću ih predati u tvoje ruke. Nijedan ih se ne će moći tebi oprijeti.«
9 Putujući cijele noći iz Gilgala, Jošua navali na njih iznenada,
10 i Gospodin unese zbrku među njih pred Izraelcima, koji na njima izvrše strašan pokolj u Gibeonu. Onda ih nagnaše niz bethoronsku strminu tukući ih sve onamo do Azeke i Makede.
11 K tome, bježeći pred Izraelcima, za silaženja niz bethoronsku stranu, sve do Azeke, Gospodin je na njih sipao kamenom iz nebesa i mnogo ih ubio. Više ih je poginulo od kamene tuče nego su ih Izraelci pobili mačem.
12 Onog dana, kad je Gospodin izručio Amorejce Izraelcima, Jošua se pomoli Gospodinu govoreći u nazočnosti Izraelaca: Popostani. sunce, povrh Gibeona, Ti, mjeseče, iznad dola Aijalona!
13 Zaista se sunce zaustavi, A i mjesec mirovaše, Dok se narod ne osveti nada svojim dušmanima. Zar ne piše u Knjizi Jašarovoj: Nasred neba sunce stalo, Cijelog dana zapadu ne nage.
14 Nije bilo dana kao onaj Prije ni poslije, Kao onda kad se Gospod pokorio čovječjem glasu. Ta za Izraela Gospod vojevaše.
15 Potom se Jošua sa svim Izraelcima povrati u gilgalski tabor.
16 Međutim, ono pet kraljeva pobježe i sakri se u neku spilju kod Makede.
17 Kad su kazali Jošui, da su našli kraljeve, gdje se kriju u spilji kod Madede,
18 on izda zapovijed: »Navaljajte nekoliko velikih kamenja na otvor spilje i postavite stražu, da čuva kraljeve!
19 Vi se drugi ne smijete ovdje zadržavati nego u potjeru za neprijateljima. Tucite ih s leđa; ne dajte, da umaknu u svoje gradove, jer ih je Gospodin, Bog vaš, predao u vaše ruke.«
20 Kad su konačno Jošua i Izraelci završili posao ovog zaista vrlo velikog pokolja, i kad se je ostatak, koji je preživio, sklonuo u utvrđene gradove,
21 cijela se vojska zdravo vrati k Jošui kod Makede Nitko više nije brusio svoga jezika ni na koga u Izraelu.
22 Tada reče Jošua: »Otvorite ulaz u spilju i izvedite mi napolje ono pet kraljeva!«
23 Spremno, dovedu mu iz spilje pet kraljeva: jeruzalemskog, hebronskog, jarmutskog, lakiškog i eglonskoga.
24 Kad su to obavili, Jošua sazove sve Izraelce pa reče zapovjednicima četa, koji su s njim služili: »Stupite naprijed i stanite svojim nogama na vratove ovih kraljeva!« Tako oni istupe i stanu nogama na njihove vratove.
25 Opet im Jošua reče: »Ne bojte se i ne zbunjujte! Budite hrabri i odlučni. Ta tako će postupiti Gospodin protiv svim neprijateljima, s kojima se vi budete borili.
26 Oborivši se na njih tako, Jošua ih ubije i objesi na pet stabala, na kojima su visjeli do navečer.
27 U sunčani zalaz, po Jošuinoj zapovijedi, skinu ih sa stabala i bace u spilju, u kojoj su se krili, a na otvor spilje navale veliko kamenje i ondje je do dandanas. Osvajanje južnih krajeva
28 Onog dana Jošua zauzme i Makedu i podvrgne je oštrici mača s njezinim kraljem: tako posve zatre i njih i svaku živu dušu u gradu ne ostavivši nikoga. Prema tome, postupio je s makedskim kraljem isto kao i s jeriškim kraljem.
29 Iz Makede Jošua sa svim Izraelcima prijeđe na Libnu i na nju zaratuje.
30 Gospodin predade i Libnu s njezinim kraljem u ruke Izraelaca. Podvrgnu je oštrici mača sa svakom živom dušom u njoj ne ostavivši ama baš nikoga. S njezinim kraljem postupi kao i s kraljem jeriškim.
31 Iz Libne Jošua sa svim Izraelcima prijeđe na Lakiš, gdje se utabore za boj.
32 Gospodin predade Lakiš u ruke Izraelaca, tako da ga je Jošua osvojio već drugi dan i podvrgao oštrici mača sa svakom živom dušom u njemu, kako je postupio i prema Libni.
33 U to vrijeme dođe gore u pomoć Lakišu gerarski kralj Horam, ali Jošua potuče njega i njegovu vojsku, tako da mu nitko ne ostade na životu.
34 Iz Lakiša prijeđe Jošua sa svim Izraelcima na Eglon i utaborivši se u njegovoj blizini, na nj navale.
35 Zauzmu ga onog dana i podvrgnu oštrici mača; istog dana zatre svaku živu dušu u njemu, upravo kako je učinio i u Lakišu. 36 Iz Eglona ode Jošua i svi Izraelci s njim gore u Hebron, 37 napadnu ga i osvoje. Podvrgnu ga oštrici mača zajedno s njegovim kraljem, svim njegovim gradićima i svim žiteljima u njima ne ostavivši nikoga na životu, upravo kako je postupio i s Eglonom. Tako ga isto posve zatre i svaku živu dušu u njemu. 38 Potom se Jošua i svi Izraelci vrate na Debir, napadnu ga 39 te ga osvoje s njegovim kraljem i svim njegovim gradićima. Podvrgnu ih oštrici mača i posve zatru svaku živu dušu u njima ne ostavivši nikoga na životu. S Debirom i njegovim kraljem postupili su jednako kao i s Hebronom i Libnom i njihovim kraljevima. 40 Konačno Jošua osvoji cijelu zemlju sa svim njezinim kraljevima: gorske krajeve, Negeb, Šefelu i drage. Nikoga nije ostavljao na životu, nego je sve posve zatirao, što je disalo, upravo onako, kako je naredio Gospodin, Izraelov Bog: 41'potuče Jošua sve od Kadeš-Barnee do Gaze i sve zemlje od Gošena do Gibeona. 42 Sve one kraljeve i njihove zemlje pokori Jošua u ciglom jednom naletu, jer se je Gospodin, Izraelov Bog, borio za Izraela.
43 Poslije toga povrati se Jošua i svi Izraelci taboru u Gilgal.

Jošua Glava 11
Osvajanje galilejskih krajeva
1 Kad je o tom čuo hasorski kralj Jabin, posla poruku Jobabu kralju madonskome, kralju šimronskom, kralju akšafskom;
2 kraljevima ·na sjeveru u gorskim krajevima i u Arabi, južno od Genezaretskog jezera, u Šefeli i u dorskom predjelu na zapadu;
3 Kanaancima na istoku i na zapadu, Amorejcima, Hetitima, Perižanima, Jebusjecima u brdima i Hivijcima podno Hermona u zemlji Mispi.
4 Za rat spremni, pođu sa svom svojom vojskom, mnoštvo silno, - neprebrojivo poput pijeska na morskoj obali; s mnogo konja i mnoštvom kola.
5 Svi ovi kraljevi udruže svoje sile te dođu i utabore se jedni uz druge kod Meromskih voda da zaratuju na Izraela.
6 Tada Gospodin reče Jošui: »Ne boj ih se! Sutra u ovo doba izručit ću ih sve, poklane, Izraelcima. Njihove konje osakati, a kola Ln na vatru naloži.
7 Potajno se Jošua došulja do njih sa svojim borcima kod Meromskih voda pa ih napadne.
8 Gospodin ih predade u ruke Izraelcima, te ih poraze. Gonili su ih u bijeg do Velikog Sidona, do Misref-Majima i na istok do Mispat-doline. Potukli su ih ne ostavivši nikoga na životu.
9 Jošua je prema njima postupio, kako mu je Gospodin naredio: konje im je osakatio, a kola im na vatri spalio.
10 Onih se dana Jošua povrati te zauze Hasor, a njegova kralja pogubi mačem. Hasor je prije bio glavni grad svih tih kraljevstva.
11 Oštrici mača podvrgnu svako živo stvorenje u njemu - posve ih zatre, tako da na životu nije ostalo ništa, što je disalo. Najposlije Hasor spali u požaru.
12 Kako Jošua pokori sve one kraljeve s njihovim gradovima, podvrgne ih oštrici mača, zatrvši ih posvemašnjim uništenjem, po naredbi Mojsije, sluge Gospodnjeg.
13 Nijedan grad, koji se nalazio na uzvisini, Izraelci nisu palili; jedino je Jošua spalio Hasor.
14 Izraelci oplijene sve ove gradove, sebi zadrže stoku i drugi plijen, dok su sav narod podvrgli oštrici mača i posve ga zatrli ne ostavivši na životu nikoga.
15 Kako je Gospodin naredio svome sluzi Mojsiji, tako je Mojsije zapovjedio Jošui, a Jošua je onda izvršio. Nijednu zapovijed, koji je Gospodin izdao Mojsiji, nije ostavio neizvršenu.
16 Tako Jošua zauze svu onu zemlju: gorske krajeve, sav Negeb, cijelu krajinu Gošen, Šefelu, Arabu i izraelski brdoviti kraj s njegovim nizinskim dijelom.
17 Njegovo se je osvajanje proteglo od golog brda, što se izdiže prema Seiru, sve do Baal-Gada u lebanonskoj dolini podno brda Hermona; a sve njihove kraljeve zarobi, svlada i pobi.
18 Dugo je vremena Jošua ratovao protiv ovim kraljevima. Nijedan njihov grad ne sklopi mira s Izraelcima, osim Hivijaca, koji su stanovali u Gibeonu; sve druge su osvojili ratom.
20 Zaista, i bila je to Gospodnja namjera; da se tvrdokorno opru Izraelcima u ratu pa da tako budu nemilosrdno istrijebljeni - l:ništeni bez traga - kako je Gospodin naredio Mojsiji.
21 Onih dana također Jošua prodre u brda i protjera Anakovce iz Hebrona, Debira, Arabe i cijelog Judina brdovitog kraja i cijp-log Izraelova gorskog kraja. Njihove gradove Jošua zatre posvemašuJim uništenjem,
22 tako da ne ostade više Anakovaca u izraelskoj zemlji, nego samo u Gazi, Gatu i u Ašdodu.
23 Na taj je način Jošua zauzeo cijelu zemlju - po zapovijedi, koju je Gospodin dao Mojsiju. Jošua je ostavi u baštinu Izraelu, dodijelivši svakom plemenu njegov dio. Konačno zemlja odahne od ratovanja.

Jošua Glava 12
Popis pobijenih kraljeva
1 Ovo su kraljevi u zemlji na istok od Jordana. 'od rijeke Arnona do brda Hermona. uključivši i istočni dio Arabe. koje su Izraelci istrijebili i njihove zemlje osvojili:
2 Sihon. amorejski kralj; stolovao je u Hešbonu. Njegova se vlast protezala od Aroera. koji leži na rubu Arnon-drage. Zahvatala je samu dragu i područje na sjevero-zapad. polovicu Gileada i izbijala na rječicu Jabok. granicu s Amoncima.
3 A uzduž Arabe sve do istočne obale Genezaretskog jezera i do istočne obale Arabskog. Slanog mora. u pravcu Bet- Ješimota; a od Temana podno obronaka Pisge.
4 Og, bašanski kralj, izdanak Refajimovaca. koji je stolovao u Aštarotu i Edreji.
5 Njegova se vlast protezala gorom Hermonom. Salekom i cijelim Bašanom. sve do granice Gešurijevaca i Makaadijaca te polovicom Gileada. do granice Sihona, kralja od Hešbona.
6 Gospodnji sluga Mojsije i Izraelci potukoše ih. A onda Mojsije. sluga Gospodnji, dadne njihavu zemlju Rubenovcima i Gadovcima te polovici Manašeova plemena.
7 Ovo je opet popis kraljeva, koje su Jošua i Izraelci istrijebili zapadno od Jordana. a njihovo područje od Baal-Gada u lebanonskoj dolini do planine Halaka. koja se izdiže prema Seiru, dodijelili izraelskim plemenima.
8 To je uključivalo: gorske i šefelske krajeve. Arabu. brdske strane. pustaru i Negeb, vlasništvo Hitita, Amorejaca, Kanaanaca. Perižana. Hivijaca i Jebusejevaca.
9 Bili su to kraljevi: jeriški. ajski. kod Betela.
10 jeruzalemski, hebronski.
11 jarmutski, lakiški,
12 eglonski. gezerski.
13 debirski, gederski.
14 homaški, aradski. 15 libnijski. adulamski,
16 makedijski. betelski.
17 tapuaški, heferski.
18 apehijski. laša- ronski.
19 madomski, hasorski,
20 šimronski, akšapijski,
21 taanaški, megidski,
22 kedeški, jokneamski, kod Karmela,
23 i dorski, u Nafat-Doru, kralj, stranac u Gilgalu,
24 i kralj tirzaski. U svemu trideset i jedan kralj.

Jošua Glava 13
Plemenska podjela zemlje
1 Jošui se, međutim, na nižu godine - ostari, i Gospodin mu reče: »Ti si ostario. godine su ti se nagomilale, a još ima mnogo zemlje, koju treba
2 Ovo su područja, što još preostaju: svi filištejski I gešurski krajevi 3 - od Drage uz Egipat do ekronske granice pribraja:
3 kanaanskom području, premda je u vlasti petorice filištejskih velmoža: u Gazi, Ašdodu, Aškelonu, Gatu i Ekronu. Usto područje Avijaca na jugu:
4 svu kanansku zemlju od sidonskog Meara do Afeka i amorejskih granica:
5 područje Gebalajaca i čitav istočni Lebanon od Baal-Godg ispod brda Hermona do Laba u hamatskoj zemlji.
6 Ja ću ispred IzraelHca protjerati sve sidonsko žiteljstvo s brdskih krajeva između Lebanona i Misrefot-Majima. Tako uključi i ove krajeve u podjelu za izraelsku baštinu, kako sam ti već naredio.
7* Razdijeli, dakle, zemlju među devet plemena i polovicu Manašeova plemena, da im bude baštinom.
8 Druga polovica Manašeova plemena, Rubenovci i Gadovci već su primili svoju baštinu, koju im je dao sluga Gospodnji Mojsije istočno od Jordana. Proteže se
9 od Aroera na obronku Arnon-drage i grada u samoj drazi, kroz medejsko i dibonsko visočje
10 s drugim gradovima Sihona. amorejskog kralja, koji je vladao u Hešbonu do amorejskih granica.
11 K tome im je dao Gilead i područje Gešuraca i Maakanaca, i čitavo brdo Hermon,
12 cijeli Bašan, sve do Seleke: čitavo bašansko kraljevstvo Oga, koji je stolovao u Aštorotu i Edreji. On je bio z8dnji izdanak Refajirnovaca. ali ih je Mojsije obojicu pogubio i njihove zemlje zauzeo.
13 Izraelci nisu protjerali Gešurce i Maakance, pa tako ostadoše Gešurci i Maakanci među Izraelcima do danas.
14 Levijskom plemenu, međutim, Mojsije nije dodijelio nikakvu baštinu, nego je Gospodin, Izraelov Bog, baština njihova, kako im je to Gospodin i obećao.
15 Plemenu Rubenovu Mojsije dodijeli područje pI erna njegovim obiteljima.
16 Njihovo se je područje steralo od Aroera na obronku Arnon-drage, s gradom u samoj drazi preko visočja blizu Medebe.
17 Uključivalo je Hešbon i njegove gradiće na visoravni: Dibon, Bamot-Baal, Bet-Baal - meon.
18 Jahaz, Kedemot, Mefaat,
19 Kirijatajim, Sibmu. Zeret-Šahar na brežuljku u dolu;
20 Bet-Peor, zapravo Pisgine obronke, i Bet Ješimot:
21 sve gradove na visoravni, uglavnom, cijelu kraljevinu Sihona, amorejskog kralja, koji je stolovao u Hešbonu. Njega je pogubio Mojsije s midjanskim prinčevima, koji su mu bili potčinjeni: plJimenice Evijem, Rekemom, Surom, Hurom i Rebom. Svi su živjeli u onoj zemlji.
22 I Balaama, sina Beorova, vračara, Izraelci su pogubili mačem.
23 Granica Rubenovih potomaka bila je, dakle jordanska obala i pogranično područje, a ovi gradovi i njihovi gradići bila je baština obitelji Rubenovaca.
24 Gadijevu plemenu Mojsije dodijeli područje prema njihovim obiteljima, 25 koje je uključivalo: Jazer. sve gileadske gradove i polovicu zemlje Amonaca, sve do Aroera, što se nalazi istočno od Rabe. 26 Steralo se je od Hešbona do Ramat-Mispe i Betonima: od Mahanajima do granice Lo-Debara. 27 U dolini je zahvatalo: Bet-Haram, Bet-Nimru, Sukot i Safon, ostatak kraljevstva Sihona, kralja u Hešbonu. Granica je išla Jordanom do na kraj Genezaretskog jezera, a ondande Jordanom na istok. 28 Ovi gradovi i gradići bili su baština Gadtjevaca po obiteljima. 29 Mojsije dorlijeli i polovini Manaseova plemena baštinu po njihovim obiteljima. 30 Njihovo se podrUČje prostiralo od Mahanajima zahvatajući čitav Bašan i cijelo kraljevstvo Oga, bašanskog kralja, čitf1.v Havot-Jair u Bašanu: šezdeset gradova. 31 Polovica Gileada, Aštarot i Edrej, kraljevski graQovi Oga u Bašanu, pripali su sinovima Makira, sina Manašeova, Jer je pola obitelji potjecalo od Makira. 32 To su područja, koje je Mojsije dodijelio plemenima na Moapskoj ravni s onu stranu Jordana, istočno od Jeriha. 33' Plemenu Levijevu Mojsije ne dade baštine, Gospodin, Bog Izraelov, njihova je baština, kako im je i obećao.

Jošua Glava 14
1 Ovo su opet baštine Izraelaca u zemlji kanaanskoj, u koje su ih ubaštinili svećenik Eleazar, sin Nunov Jošua i poglavice izraelskih plemenskih obitelji:
2 baštinjenje devet i po plemena stečeno ždrijebom po uputama, koje je Gospodin dao Mojsiji.
3 Dvama i po plemenima Mojsije je već bio dodijelio baštinu s onu stranu Jordana. Premda Levijevci nisu stekli baštine s drugim plemenima,
4 Josipovi su potomci izrasli u dva plemena: Manašeovo i Efrajimovo. Levijevci nisu naslijedili zemljišnu baštinu osim gradove za življenje s pašnjacima za goveda i stada.
5 Tako su Izraelci pri podjeli zemlje postupili prema uputama, koje je Gospodin dao Mojsiji.
6' Kad su Judinovci pristupili k Jošui u Gilgalu, Kenižanin Kaleb, sin Jefuneov, reče mu: Znaš, što je Gospodin kazao Božjem čovjeku Mojsiji o meni i o tebi u Kadeš-Barnei.
7 Bilo mi je četrdeset godina, kad me je Gospodnji sluga Mojsije poslao iz Kadeš-Barnee na izviđanje zemlje. Ja sam mu duševno podnio izviješće.
8 Moji drugovi, koji su gore išli sa mnom, uniješe malodušje u srce puka, dok ja ostadoh posve vjeran Gospodinu, Bogu svome.
9 Onog se je dana Mojsije zakleo rekavši: 'Zemlja, po kojoj si svojom nogom hodao, bit će baština tvoja i tvojih sinova zauvijek, jer si ostao posve vjeran Gospodinu, Bogu svome.'
10 Sad dobro, Gospodin me je poživio, kako je obećao. Prošlo je četrdeset i pet godina, otkako je ono Mojsije rekao za putovanja Izraelaca pustarom. Meni je danas osamdeset i pet godina.
11 Još sam snažan kao i onog dana, kad me je Mojsije slao, bilo za rat, bilo za odlaženje i dolaženje; sposoban sam sad kao i onda.
12 Stoga, daj mi onaj gorski kraj, što mi je onog dana Gospodin obećao, kako si i sam čuo. Istina, ondje ima Anakovaca, čiji su gradovi veliki i dobro utvrđeni. Ali ako sa mnom bude Gospodin, ja ću ih protjerati, kako je sam Gospodin zajamčio.«
13 Tada Jošua blagoslovi Kaleba i dade mu Hebron u baštinu.
14 Zato je Hebron do danas ostao baštinom Kaleba, sina Jefuneova, Kenižanina. Razlog je tome, što je ostao posve vjeran Gospodinu, Bogu Izraelovu.
15 Prije se je Hebron zvao Kirjat-Arba. Arba je bio velika ljudeskara među Anakovcima. Zemlja odahne od rata.

Jošua Glava 15
1 Ždrijeb dodijeli obiteljima Judina plemena krajnji jug prema edomskoj granici i Sinskoj pustinji u Negebu.
2 Ondje je granica počimala iz uvale pri dnu Slanog mora,
3 onda išla južno ispod Akrabimskog prolaza, pa kroz Sin; uspinjala se južno od Kadeš-Barnee, kroz Hesron gore do Adara. Odande se svijala oko Karke;
4 prešavši Asmon, doticala se Egipatske drage prije izbijanja na more. To je granica s juga.
5 Istočna je granica bila Slano more sve gore do ušća Jordana.
6 Sjeverno se penjala od ušća Jordana u more, gore prema Bet-Hogli, i išla sjeverno od Bet-Arabe prema Eben-Bohan-ben-Rubenu.
7 Odande uzlazila u Debir, na sjever od Akor-dola, upravčivši prema Gilgalu, kako se gleda prema Adumimskom prolazu, s južne stri me drage. Odande je prolazila s druge strane Enšemeških vrela i izbijala na Rogel-vrelo.
8 Penjući se opet prema Benhinomskoj dolini na jebusijevačkoj južnoj strani, kod Jeruzalema, granica se uspinjala na vrh brda, na kraju doline Refajimovaca, gdje je graničila s Hinom-dolinom na zapadnoj strani.
9 S vrha brda spuštala se na izvore Neftoe, usmjerila prema gradovima Efronskog brda pa nastavljala do Baale ili Kirjat-jearima.
10 Iz Baale granica se svijala na zapad od brda Seir; prolazila sjeverno od kose brda Jearim, to jest Kesalom, spuštala se u Bet-Šemeš i dalje u Timnu.
11 Onda se granica protezala na sjever od Ekronskog obronka, zaobilazila oko Šekerona, prolazila brdom Baale i izbijala u Jebneelu, konačno završavala na moru.
12 Zapadna je granica Sredozemno more i obale zemlje. To bi bile zaokružene granice obitelji Judina plemena.
13 Kalba, sina Jefuneova, po Gospodnjoj zapovijedi Jošui, zapade dio među Judinim sinovima. Bio je to Kirjat-Arba, to jest Hebron. Arba je bio praotac Anakovaca.
14 Kaleb odande protjer'a tri Anakovca, tri Anakova potomka: Sešaja, Ahimana i Talmaja.
15 Odatle krene na žitelje Debira. Prije je Debiru bilo ime Kirjat-Sefer.
16 Tada Kaleb izjavi: »Tko navali na Kirjat-Sefer pa ga zauzme, dat ću mu za ženu svoju kćer Aksu.«
17 Osvoji ga Otniel, sin Kalebova brata Kenaza. Njemu dade svoju kćer Aksu za ženu.
18 Na dan svoje ženidbe s Otnielom navuče ga' da pita njezina oca još koji komad zemlje. Kako sjaši sa svog magarca, zapita je Kaleb: »Što ti je?"
19 Ona odgovori: »Daj mi još nešto na dar! Budući da si mi dao krajinu Negeb, daj mi i nekoliko lokava!' Tako joj dade još Gornje i Donje lokve.
20 Ovo je bila baština obitelji plemena Judina.
21 Ovi su gradovi pripadali Judinu plemenu u najjužnijem dijelu prema Edomu: Kabzeel, Eder, Jagur,
22 Kina, Dimona, Adada,
23 Kedeš, Hasor, !tnan,
24 Zif, Telem, Bealot,
25 Hasor-Hadata, Kerjot-Hesron, to jest Hasor,
26 Amam, Šema, Molada;,
27 Hasar-Gada, Hešmon, Bet-Pelet,
28 Hasar-Šual, Beer-Šeba i njezina naselja,
29 Baala, Ijim, Esem, 30 Eltolad, Kesil, Horma,
31 Siklag, Madmana, Sansana,
32 Lebaot, Šilhim i En-Rimon; svega dvadeset i devet gradova s njihovim naseljima.
33 U Šefeli: Eštaol, Sora, Ašna,
34 Zauva, Enganim, Tapua, Enam,
35 Jarmut, Adulam, Soko, Azeka,
36 Šaarajim, Aditajim, Gcdera i Gedero- tajim; četrnaest gradova s njihovim naseljima.
37 Senan, Hadaša, Migdal-Gad,
38 Dilan, Mispa, Jokteel,
39 Lakiš, Boskat, Eglon,
40 Kabon, Lahman, Kitliš, Gederot, Bet-Dagon, Naama i Makeda.
42 Libna, Eter, Ašan,
43 Jifta Ašna, Nesib, 44 Keila, Akzit, Mareša; devet gradova s njihovim naseljima.
45 Ekron, njegovi gradići s njihovim naseljima.
46 Od Ekrona prema zapadu sve gradove u blizini _Ašdoda, s njihovim naseljima,
47 Ašdod, njegovi gradići i naselja; Gaza sa svojim gradićima i naseljima sve do Egipatske drage, Velikog mora i obalnih krajeva.
48 U gorskom kraju: Šamir, Jatir, Soko,
49 Dana, Kirjat-Sana, to jest' Debir,
50 Anab, Eštemo, Anim,
51 Gošen, Holon, Gilo; svega jedanaest gradova s njihovim naseljima.
52 Arab, Duma, Ešan,
53 Janim, Bet- Tapuah, Afeka,
54 Humta, Kirjat-Arba, to jest Hebron,; Sior; svega devet gradova s njihovim naseljima.
55 Maon, Karmel, Zif, Juta,
56 Jezreel, Jokdeam, Zanoa,
57 Kain, Gibea, Timna; svega deset gradova s njihovim naseljima. Tekoa. Efrata, to jest Betlehem, Peor, Etam, Kulon, Tatam, Sores. Karem, Galim, Beter, Manoko; svega jedanaest gradova s njihovim naseljima.
60 Kirjat-Baal, to jest Kirjatova sela, Raba; dva grada s njihovim naseljima.
61 U pustari: Bet-Araba, Midin, Sekaka,
62 Nibšan, Mela-grad. En-Gedi; šest gradova s njihovim naseljima.
63 Budići da Judinovci nisu mogli protjerati jebusejsko žiteljstvo iz Jeruzalema. tako u Jeruzalemu žive Jebusejci s Judinim potomcima do dana današnjega.

Jošua Glava 16
1 Dio, koji je ždrijebom zapao Josipove sinove, prostirao se je od Jordana blizu Jeriha, na istok od jeriških voda pokraj pustinje, te se od Jeriha penjao gorskim krajem u Betel. 2 Od Betela prema Luzu, prešavši pograničnu kosu Arkijaca kod Atarota, 3* spuštao se prema zapadu do jafletske međe, na Donjem Bet-Horonu i Gezeru, a odande na more. 4 U baštini Manašea i Efrajima, Josipovih sinova,
5 međaš u ubaštinjenu posjedu Efrajimovaca išao je istočno od Atarot-Adara do Gornjeg Bet-Horona,
6 a odande na more. Od Mikmatata na sjeveru granica se je svijala na istok oko Taanat-Šiloa, pa opet istočno dalje do Janoa.
7 Odande se spuštala u Ararot i Naarau, obišavši Jeriho svršavala na Jordanu.
8 Od Tapue išla na zapad uz brzicu Kanu i gubila se u moru. To je bila baština Efrajimovih obitelji
9 uključujući i naselja, što su pripadala pojedinom gradu, doždrijebanu Efrajimovcima na području Manašeo- vaca.
10 Nisu protjerali Kanaance, koji su živjeli u Gezeru. Tako su Kanaanci ostali u sredini Efrajimovaca do ovog dana, ali podvrgnuti kmetovanju.

Jošua Glava 17
1 A pleme Manašea, najstarijeg Josipova sina, ždrijebom je također dobilo svoje područje. Makir je bio najstariji Manašeov sin, otac Gileadov. Budući da je bio ratoboran, već mu je bio dodijeljen Gilead i Bašan,
2 a sad je trebalo dodijeliti baštinu drugim Manašeovim potomcima, muškarcima Josipova sina Manašea, od koljena Abiezerova, Helekova, Šekemova, Heferova iŠemidova.
3 Osim toga. Selofehad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira. sina Manašeova. nije imao sinova nego samo kćeri, kojima su bila imena: Mahla, Noa. Hogla. Milka i Tirsa.
4 One pristupe Eleazaru, svećeniku, Jošui, sinu Nunovu i prinčevima te reku: »Gospodin je naredio Mojsiji. da se i nama dade baština među našom braćom.« I tako, po naredbi Gospodnjoj dodijele im baštinu među braćom njihova oca.
5 Stoga je Manašea zapalo deset dijelova. povrh zemalja u Gileadu i Bašanu s onu stranu Jordana.
6 jer je i svaki Manašeov ženski potomak dobio dio među njegovim sinovima. Zemljišni posjedi u Gileadu zapanu druge Mana- šeovce.
7 Manašeovci su graničili s Ašerovcima. Druga se je granica, od Mikmetata blizu Šekema, protezala istočno uključivši i urođeničko žiteljstvo u En- Tapui,
8 jer je tapuaška krajina pripadala Manašeu, iako je sama Tapua bila grad Efrajimovaca uz granicu Manašeovaca.
9 Ova ista granica spuštala se do brzice Kana. Gradovi Efrajimovaca _ koji su pripali njima s područja Manašeovaca - nalazili su se južno od one brzice. Tako se je Manašeovo područje protezalo na sjever od brzice, 8 svršavalo kod mora.
10 Zemlja na jugu pripala je Efrajimov- cima, a na sjeveru Manašeovcima. More im je bio međaš. Tako su na sjeveru graničili s Ašerovcima, a na istoku sIsakarovcima.
11 K tome, Manašeovcima na području Isakarovaca i Ašerovaca bili su dodijeljeni: Bet-Šean sa svojim naseljima, Ibleam sa svojim naseljima, isto tako Dor s naseljima i njihovim urođenicima, Endor s naseljima i urođenicima, Taanak s naseljima i urođenicima i Megido s naseljima i urođenicima. (Treći je Nafat-Dor.)
12 Budući da Manašeovci nisu mogli osvojiti tih gradova, Kanaanci su se održali u ovim krajevima.
13 Kad su se Izraelci ojačali, podvrgnuli su Kanaance kmetovanju, ali ih nisu protjerali.
14 Josipovi potomci, međutim, obrate se na Jošuu i reku: »Zašto si nama dodijelio samo jedan dio i jedno nasljedstvo? Mi smo brojno pleme; sve dosad nas je Gospodin blagoslivao.«
15 Jošua im odgovori: »Kad ste tako brojno pleme, zađite gore u šume na područje Perižana i Refrajimovaca pa sebi iskrčite prostor. Ionako su gorski krajevi Efrajimovaca preuski.«
16 Bilo je to zato, što su Josipovci rekli: »Naš gorski kraj sam nije nama dostatan. Osim toga, Kanaanci, nastanjeni po dolinskim predjelima svi raspolažu s gvožđenim kolima, posebno oni, koji borave u Bet-Šeanu i njegovim naseljima pa u Jezreel-dolini.«
17 Potom Jošua reče domu Josipovu, Efrajimovcima iManašeovcima: »Vi ste brojno pleme i raspolažete velikom snagom. Ne smije vas zapasti samo jedan dio.
18 Gorski je kraj vaš, kraj je to šumovit; iskrči ga, i bit će tvoj s kraja na kraj. Kanaanci su, istina, jaki i raspolažu s kolima od željeza, ali ćeš ih ti ipak moći protjerati.«

Jošua Glava 18
1 Pošto pokore zemlju, sva se izraelska zajednica sabere u Šilo te ondje podignu Šator sastanka.
2 Ali je još bilo sedam plemena među Izraelcima, koja nisu bila zauzela svoju baštinu.
3 Zato im reče Jošua: »Dokle ćete oklijevati da pođete zaposjesti zemlju, koju vam je Gospodin, Bog vaših otaca, dao?
4 Odredite po trojicu ljudi od svakoga plemena, pa ću ih poslati na putovanje cijelom zemljom. Neka opišu baštine, prikladne za pojedino pleme. Kad s k meni vrate,
5 izdijelit ćete zemlju na sedam dijelova. Juda će zadržati područje na jugu, a dom Josipov područje na sjeveru.
6 Donijet ćete k meni ovdje opis zemlje, podijeljene na sed·am dijelova. Onda ću ja ovdje pred Gospodinom, Bogom našim, bacati ždrijeb.
7 Leviti ne će imati baštine među vama, jer je Gospodnje svećeništvo baština njihova. Gad, Ruben i polovica Manašeova plemena već su primili svoju baštinu na istoku, s onu stranu Jordana, koju im je dao Gospodnji sluga Mojsije.«
8 Kad su oni, koji su imali rasporediti zemlju, bili spremni na put, Jošua im opet savjetova da dobro izvide zemlju, priprave njen opis i k njemu se vrate, a on će im onda zemlju izždrijebati ondje pred Gospodinom u Šilou.
9 Ljudi odu i proputuju zemlju; popišu gradove na svitak u sedam dijelova i vrate se k Jošui u tabor u Šilo.
10 U Šilou, pred Gospodom, bacajući ždrijeb, Jošua razdijeli Izraelcima zemlju po njihovu opisu.
11 Najprije baci ždrijeb za obitelji plemena Benjaminovaca. Područje, koje im kocka doznači, bilo je između područja Judina i Josipova.
12 Na sjevernoj strani njihova je granica polazila s Jordana; onda se penjala obronkom sa sjeverne strane Jeriha; išla dalje na zapad u gorsko područje. Svršavala je u betavenskoj pustinji.
13 Odande je išla u Luz, niz južni obronak Luza, to jest u Betel i dalje dolje, južno od Donjeg Bet-Horona, u Atarot-Adar.
14 Na zapadnoj strani granica je s vrha brda, sučelice Bet-Horonu, svijala na jug do Kirjat-Baala, to jest Kirjat-Jeari- ma. To je grad, koji je. pripao Judejcima. To je, dakle, bila zapadna granica.
15 Južna strana počima od ruba Kirjat-Jearima i završava na vrelu Neftoa.
16 Potom se spušta na podnožje brežuljka istočno od Ben-Hinom dola, sjeverno od doline Refajimovaca, pa niz dolinu Hinom prema južnom obronku Jebusejevaca i zatim na En-Roge!.
17 Onda zavija na sjever i izbija kod En-Šemeša; proslijedi prema Gelilotu s druge strane Adumim prolaza; odande opet dolje prema Pećini Bohana, Rubenova potomka.
18 Prođe na sjevernu stranu obronka premafirabi i
19 prošavši sjeverni obronak Bet-Hogle spusti se u Arabu. svršava na sjevernoj strani poluotoka Slanog mora, s južne strne ušća Jordana. To je bila južna granica.
20 Jordan je bio međa s istočne/strane. Tako je, eto, bila omeđena baština Benjaminovaca sa svih strana.
21 Gradovi, koji su pripali obiteljima Benjaminova plemena, bili su: Jeriho, Bet-Hogla, Emek-Kesis,
22 Bet-Araba, Semarajim, Bet-El,
23 Avim, Para, Ofra,
24 Kefar-Amoni, Ofni i Geba: dvanaest gradova sa svojim naseljima.
25 A također i Gibeon, ;Rama, Beerot,
26 Mispa, Kefira, Mosa,
27 Rekem, Irpeel, Tarala,
28 Sela, Elef, Jebus, to jest Jeruzalem, Gibeat i Kirjat-Jearim: četrnaest gradova sa svojim naseljima. To je, dakle, bila baština Benjaminovih obitelji.

Jošua Glava 19
1 Drugi dio bacanjem ždrijeba zapana Šimunova plemena. Baština Šimunovih obitelji sterala se područjem Judinih potomaka.
2 Tako su za svoje naslijeđe dobili: Beer-Šebu, Šebu, Moldu,
3 Hasar-ŠuI, Balu, Esem,
4 Eltolad, Betul, Horrnu,
5 Siklag, Betmar-Kabot, Hasar-Susu
6 Bet-Lebaot i Šaruhen: trinaest gradova i njihovih naselja.
7 Usto Ajin, Rimon, Eter, Ašan; četiri grada s njihovim naseljima,
8 Osim svih zaselaka oko ovih gradova dolje do Baalat-Beere, to jest Ramot-Negeba. To je, dakle, bila baština obitelji Šimunova plemena.
9 Baština Šimunovaca nalazila se u granicama Judejaca, jer je baštinjenje Judina plemena bilo za nj preveliko. Zato su Šimunovci dobili posjede na njemu.
10 Treći dio bacanjem ždrijeba zapane Zebulunove obitelji. Kraj je njihove baštine bio kod Sarida.
11 Područje im se protezalo na zapad... i preko Mareala stizalo do Dabešeta i drage, blizu Jokneama.
12 Od Sarida je išla na istok u Kislot-Tabor krajinu, dalje u Daberat i gore prema Jafiji.
13 Odatle, protežući se na istok u Gat-Hefer i Et-Kasin stizala je do Rimona pa se onda svraćala u Neu.
14 Sjeverna je granica zaobilazila Hanaton i svršavala u dolini Jiftael.
15 Tako: s Katatom, Nahalalom, Šimronom, Idalom i Betlehemom, pripadalo im je dvanaest gradova s njihovim naseljima.
16 To je, dakle, bila baština Zebulunovih obitelji.
17 Četvrti dio bacanjem ždrijeba zapane Isakarova plemena. Područje Isakarovih obitelji
18 uključivalo je: Jezreel, Kesulot, Šunem,
19 Hafa- rajim, Šion, Anaharat,
20 Rabit, Kišion, Ebes,
21 Remet, En-Ganim, En-Hadu i Bet-Pases.
22 Granica je doticala: Tabor, Šahasumu i Bet-Šemeš, a svršavala na Jordanu.
23 Ovo šesnaest gradova i njihovih naselja bila je baština Isakarova plemena.
24 Peti dio bacanjem ždrijeba zapane obitelji plemena Ašerova.
25 Njihovo je područje uključivalo: Helkat, Hali, Beten, Akšaf,
26 Alamelek, Amad i Mišal. Na zapadu se granica doticala Karmela i libnatske močvare.
27 Ondje je skretala na istok u Bet-Dagon, doticala Zebulun i Jiftovu dolinu na sjeveru kod Bet-Emeka i Neiela; dopirala do Kabula,
28 Abdona, Rehoba, Hamona i Kane, sve do proširenog Sidona.
29 Kod Rame je granica skretala prema utvrđenom gradu Tiru; onda opet natrag u Hosu i svršavala na moru. Tako: s Mahalaborn, Aksibom,
30 Umom, Akom, Afekom i Rehobom, u svemu dvadeset i dva grada s njihovim naseljima 31 bila je baština obitelji Ašerova plemena.
32 Šesti dio bacanjem ždrijeba zapane Naftalijevaca.
33 Granica je njihova počimala od Helefa i Elom-Besaanima. Išla je mimo Adami-Nekeb i Jabneel sve do Lakuma i svršavala na Jordanu.
34 Onda je granica skretala na zapad u Asnot-Tabor, a odande dalje u Hukok. Na jugu se doticala Zebuluna, a na zapadu Ašera i nizinskih ravnica s jordanske istočne strane.
35 Njihovi su utvrđeni gradovi bili: Sidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret, 36 Adama, Rama, Hasor,
37 Kedeš, Edrej, En-Hasor,
38 Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat i Bet-Šemeš: devetnaest gradova s njihovim naseljima.
39 Ovi gradovi, dakle, s njihovim naseljima bila je baština obitelji plemena Naftalijeva.
40 Sedmi dio bacanjem ždrijeba zapane obitelji plemena Danova.
41 Njihova baština bila su područja: Sora, Eštaol, Šemeš-grad,
42 Šaalabin, Aijaion, Jitla,
43 Elon, Timna, Ekron,
44 E1teko, Gibeton, Baalat,
45 Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon,
46 Me-Jarkon i Rakon s obalom kod Jafe.
47 Ali je područje Danovaca bilo za njih premaleno. Stoga Danovci navale na Lešem, zauzmu ga i podvrgnu maču. Kad su osvojili Lešem, grad okrste imenom svoga praoca Dana.
48 Tako su oni gradovi s njihovim naseljima bili baština obitelji Danova plemena.
49 Kad je i zadnji dobio zeljišni dio za svoju baštinu, dodijele Izraelci baštinu Jošui, sinu Nunovu, u svojoj sredini.
50 Po Gospodnjoj zapovijedi, dadu mu grad Timnu-Sera u gorskom kraju Efrajimovaca, kako je sam zatražio. On grad obnovi i u njemu se nastani.
51 Ovo je bila konačna dioba naslijeđa izraelskim plemenima, kako su jc razdijelili svećenik Eleazar, Jošua, sin Nunov, i obiteljske poglavice bacanjem ždrijeba u Gospodnjoj nazočnosti na ulazu u Šator sastanka u Šilou.

Jošua Glava 20
1 Gospodin reče Jošui:
2 »Kaži Izraelcima da sebi odrede utočišne gradove, o kojima sam im govorio po Mojsiju;
3 da bi se u njih mogao skloniti ubojica, koji ubije nekog nehotice. Neka vam to budu utočišta od krvnog osvetnika.
4 Neka ubojica pobjegne u koji od ovih gradova i, zaustavivši se na gradskim vratima, neka iznese svoj slučaj pred starješine. Oni ga moraju primiti i označiti mu mjesto, u kojem će moći živjeti među njima.
5 Kad bi ga krvo-osvetnik i progonio, oni ne smiju ubojicu izručiti njegovim šakama, jer čovjeka nije ubio hotimično niti zbog prijašnje mržnje.
6 Jednom izveden na sud pred zajednicu, neka boravi u tom gradu do smrti velikog svećenika, koji bude službovao u to vrijeme. Tada se ubojica može povratiti kući u svoj zavičajni grad, iz kojeg je pobjegao.«
7 Tako, za to odluče Kedeš u Galileji, u Naftalijevu gorskom kraju, Šekem u Efrajimovu gorskom kraju i Kirjat-Arbu, to jest Hebron, u Judinu gorskom kraju.
8 S onu stranu Jordana, istočno od Jeriha, odluče Bezer na goletnoj visoravni Rubenova plemena: Ramot u Gileadu u Gadovu ple- menu i Golan u Bašanu u plemenu Manašeovu.
9 To tu bili gradovi, od- ređeni za utočište bilo kojem Izraelcu ili strancu, nastanjenu među nji- ma, koji bi slučajno ubio nekoga; u nje bi se mogao skloniti da ne pogi- ne od ruke krvnog osvetnika, prije nego bi se mogao pokazati na sudu pred zajednicom.

Jošua Glava 21
1 A pristupe i poglavice levitskih obitelji Eleazaru, sinu Nunovu Jošui i poglavarima drugih plemena izraelskih obitelji
2 te im progovore u Šilou, u zemlji Kanaanu, ovako: »Gospodin je naredio po Mojsiji, da nam se dadu gradovi za boravak zajedno s pašnjacima za našu stoku.«
3 Zato, po Gospodnjoj zapovijedi, Izraelci ustupe od svoje baštine levitima-slijedeće gradove s njihovim pašnjacima.
4 Bacivši prvi ždrijeb za levite, potomci svećenika Arona. članovi Kohatovih obitelji. dobiju od plemena: Judina, Šimunova i Benjaminova trinaest gradova.
5 Drugi su Kohatovci dobili deset gradova, kad se je bacio ždrijeb za obitelji iz plemena: Efrajimova. plemena Danova i polovine plemena Manašeova.
6 Bacanjem ždrijeba, Geršonovci dobiju trinaest gradova od obitelji plemena Isakarova. od plemena Ašerova. Naftalijeva i od polovine Manašeova plemena.
7 Merarijeve obitelji opet dobiju dvanaest gradova od plemena: Rubenovaca, Gadovaca i Zebulunovaca.
8 Te su dakle gradove s njihovim pašnjacima Izraelci dodijelili levitima po Gospodnjoj zapovijedi Mojsiji.
9 Od plemena Judinih i Šimunovih potomaka doznače Izraelci poimnnicn ove gradove potomcima Aranovim u
10 levitskim Kohatovim obiteljima. jer je prvo bacanje ždrijeba bilo za njih.
11 Ustupe im dakle: Kirjat-Arbu, to jest Hebron, u Judinu gorskom kraju i pašnjake oko njega. (Arba je bio Anakov otac.)
12 A goleti i zaseoci, što su pripadali gradu, već su bili ustupljeni u vlasništvo Jefuneovu sinu Kalebu.
13 Tako su dali potomcima svećenika Arona za utočišne gradove ubojicama: Hebron s njegovim pašnjacima: usto: Libnu s njezinim pašnjacima,
14 Jatir s njegovim pašnjacima, Eštemou s pašnjacima,
15 Holon s njegovim pašnjacima,
16 Ašan s njegovim pašnjacima, Jutu s njezinim pašnjacima i Bet-Šemeš s njegovim pašnjacima: svega devet gradova od dva spomenuta plemena.
17 Od plemena Benjaminovaca stekli su četiri grada: Gibeon s njegovim pašnjacima, Gebu s njezinim pašnjacima.
18 Anatot s pašnjacima i Almon s njegovim pašnjacima.
19 Ovo trinaest gradova, u svemu. s njihovim pašnjacima pripalo je svećeničkim obiteljima od koljena Aronova.
20 Gradovi, koji su bili dodijeljeni ždrij8bom drugim Kohatovim obiteljima levita među plemenom Efrajimovaca. bila su četiri.
21 Tako, utočišni grad za ubojicu Šekem u Efrajimovu gorskom kraju i Gezer sa svojim pašnjacima,
22 onda, Kibsaim sa svojim pašnjacima i Bet-Horon sa svojim pašnjacima.
23 Od Danova plemena dobili su isto četiri grada: Elteke sa svojim pašnjacima, Gibeton sa svojim pašnjacima,
24 AijaIon sa svojim pašnjacima i Gat-Rimon sa svojim pašnjacima.
25 Od polovine Manašeova plemena opet dobili su dva grada: Taanak sa svojim pašnjacima i Ibleam sa svojim pašnjacima.
26 Tako je ovih gradova, koji su pripali drugim Kohatovim obiteljima, bilo svega deset.
27 Potomcima Geršonovih levitskih obitelji dadu među drugom polovinom Manašeova plemena utočišni grad za ubojicu Golan u Bašanu i Bet-Aštarot, oba sa svojim pašnjacima.
28 Od Isakarova plemena dobiju: Kišon, Daberet,
29 Jarmut. En-Ganim: četiri grada s njihovim pašnjacima.
30 Od Ašerova plemena dobiju: Mišal, Abdon,
31 Helkat i Rehob: četiri grada, svaki sa svojim pašnjacima.
32 Od Naftalijeva plemena dobiju: utočišni grad za ubojicu Kedeš u Galileji, Hamot-Dor i Kartan: tri grada, svaki sa svojim pašnjacima.
33 Svega, dakle, trinaest gradova s njihovim pašnjacima dobile su Geršonove obitelji.
34 Konačno Merarijevim levitskim obiteljima dado od Zebulunova plemena četiri grada: Jokneam s njegovim pašnjacima, Kartu s njezinim pašnjacima,
35 Rimon s njegovim pašnjacima i Nahalal s njegovim pašnjacima.
36 Uz njih dobiju i s onu stranu Jordana, od plemena Rubenovaca, četiri grada: utočišni grad za ubojicu Beser sa svojim pašnjacima, Johas sa svojim pašnjacima,
37 Kedemot sa svojim pašnja- cima i Mefaat sa svojim pašnjacima;
38 a od Gadova plemena četiri grada u svemu: utočišni grad za ubojicu Ramot u Gileadu sa svojim pašnjacima i Mahanajim sa svojim pašnjacima,
39 Hešbon sa svojim pašnjacima i Jazer sa svojim pašnjacima.
40 Ovih gradova, doznačenih zadnjim levitskim obiteljima Merarijevaca, bilo je, dakle svega dvanaest.
41 Prema tome, na području Izraelaca pripalo je levitima svega četrdeset osam gradova s njihovim pašnjacima.
42 Svaki ovaj pojedini grad bio je okružen pašnjakom, koji mu je pripadao.
43 Tako je Gospodin dao Izraelcima svu zemlju, za koju se je zakleo njihovim očevima, da će je dati. Oni je zaposjednu i u njoj se nastane. A kad su je pokorili i zauzeli,
44 Gospodin im osigura mir na svim stranama, upravo onako, kako je obećao njihovim praocima. Nijedan im neprijatelj nije mogao odoljeti; sve je njihove neprijatelje Gospodin podložio njihovoj vlasti.
45 Ama baš nijedno obećanje, što ga je Gospodin zadav domu Izraelovu, nije prekršeno, nego je svako na dlaku bilo ispunjeno.

Jošua Glava 22
1 Tada Jošua sazove Rubenovce, Gadovce i -polovinu Manašeova plemena
2 te im reče: »Opsluživali ste sve, što vam je naređivao Gospodnji služhenik Mojsije; slušali ste u svemu i moje naredbe, koje sam vam izdavao.
3 Svega ovog dugog vremena niste napuštali svoju braću, nego ste sve dosad obavljali dužnosti, što vam ih davao Gospodin, vaš Bog.
4 Ali budući da je Gospodin, Bog vaš, osigurao mir vašoj braći, kako je obećao, sad možete poći svojim domovima, u svoju vlastitu zemlju, koju vam je dao s onu stranu Jordana, Mojsije Gospodnji službenik.
5 Samo brižno opslužujte zapovijedi i nauk, koji vam je ostavio Mojsije, Gospodnji službenik: Ljubiti Gospoda, Boga svoga; u svemu hoditi njegoviM putovima; njegove zapovijedi opsluživati; uza nj postojano stajati; njemu služiti svim svojim srcem i svom dušom svojom.«
6 Potom ih Jošua blagoslovi i otpusti, i oni odu svojim domovina.
7 (Polovini Manašeova plemena Mojsije je naime bio doznačio zemljišta u Bašanu, dok je drugoj polovini Jošua dodijelio baštinu zajedno s njihovim sunarodnjacima zapadno od Jordana.) Ono, što im je Jošua preporučio šaljući ih sa svojim blagoslovom njihovim kućama, bilo je:
8 »Eto se vraćate svojim domovima vrlo obogaćeni: brojnom stokom, srebrom, zlatom, bakrom i gvožđem, izobilja snabdjeveni odjećom, pa od tog neprijateljskog plijena udijelite i svojoj braći onamo!«
9 Tako se Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeova plemena rastane s drugim Izraelcima u Šilou u Kanaanu i vrate se u gileadski kraj, na svoja imanja, koja su ih zapala po Gospodnjoj zapovijedi Mojsiji.
10 Stigavši tako Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeova plemena u Gelilot kraj Jordana, u zemlji Kanaanu, ondje uz Jordan podignu silno velik žrtvenik.
11 A kad su stigle vijesti drugim Izraelcima, da su Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeova plemena podigli žrtvenik uz Jordan, sučelice njima u Kanaanu,
12 sva se izraelska zajednica slegne u Šiloi navijesti im rat.
13 Međutim, najprije pošalju Rubenovcima, Gadovcima i polovini Manašeova plemena u gileadskom kraju poklisare: sina Eleazarova svećenika Pinhasa,
14 i deset prinčeva, po jednog od svakog izraelskog plemena, od kojih je svaki bio istodobno i vojnički zapovjednik u svom otačkom domu.
15 Kad su došli k Rubenovcima, Gadovcima i polovini Manašeova plemena u gileadskom kraju, reku im:
16 »Cijela vas Gospodnja zajednica pita: Kako to vjerolomstvo počinjate protiv Bogu Izraelovu? Danas ste se odmetnuli od Gospodina; protiv njemu ste se pobunili podigavši svoj vlastiti žrtvenik!
17 Zbog Peorova grijeha, pomor je udario na Gospodnju zajednicu.
18 Još se od tog nismo očistili. Zar na taj grijeh još morate nagomilavati? Vi ste se danas usprotivili Gospodu, pa će on sutra uskipjeti gnjevom na cijelu izraelsku zajednicu.
19 Ako vam je zemlja, koju ste zaposjeli, nečista, prijeđite onda u zemlju, koja je Gospodnje vlasništvo; gdje se nalazi Gospodnje Prebivalište i nastanite se među nama. No ne izazivljite Gospoda i ne vucite nas u svoj izazov podižući vlastiti žrtvenik usprkos žrtveniku Gospoda, Boga našega.
20 KRd jl) Abn. sin Zerin, počinio vjerolomstvo usprkos prijetnji izopćenja, zar se gnjev Gospodnji nije izlio na cijelu izraelsk-u zajednicu? A nije on bio jedini. koji je poginuo zbog svoje krivnje.«
21 Našto Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeova plemena odgovori izraelskim vojnim zapovjednicima: »Gospodin je Bog Vrhovni.
22 Vrhovni Bogzna. pa neka dozna i Izrael: Ako je ovo buna ili vjerolomstvo protiv Gospodu. vi nas sad ne možete spasiti.
23 Ako smo sagradili sebi žrtvenik, da sc odmetnemo od Gospoda; da na njem prinosimo žrtve paljenice, prinosnice i pričesnice, neka nas onda sam Gospod udari kaznom.
24 Ne, nego zbog straha smo ga napravili. Sutra bi naime vaši sinovi mogli reći našim sinovima: 'Što vi imate s Gospodom, Bogom Izraelovim?
25 Ta zar nije sam Gospod postavio granicu Jordan između vas; i vi, Rubenovci i Gadovci, nemate nikakva zajedništva s Gospodom. Tako bi vaši sinovi mogli djelovati. dn naši sinovi zabace štovanje Gospodina.
26 Stoga rekosmo: Hajdemo podići žrtvenik, ali ne za paljenice niti za druge žrtve,
27 nego da bude dokazom vama i nama te našim potomcima poslije nas. Tako ćemo moći služiti Gospodu, kao što mu služimo sada: paljenicama, klanicama i pričesnicama, pa vaši sinovi nikad ne će moći reći našim sinovima, da nemaju zajedništva s Gospodinom.
28 Rekosmo zato: Dogodi li se ikad, da reku to nama ili našim potomcima, odgovorit ćemo: Pogledajte uzorak Gospodnjeg žrtvenika, što smo ga načinili ne za žrtve paljenice niti za bilo koje druge žrtve, nego za dokaz vama i nama.
29 Ne bilo nas živih, ako se ikad pobunimo proti Gospodu ili ako se od njeg odmetnemo zidanjem drugog žrtvenika za paljenice, prinosnice i klanice mimo žrtvenik Gospoda, Boga našega, koji stoji pred njegovim Prebivalištem!«
30 Kad su svećenik Pinhas, prinčevi zajednice i izraelski vojni zapovjednici čuli, što im rekoše Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeova plemena, zadovolje se.
31 A potom Rubenovcima, Gadovcima i polovini Manašeova plemena progovori sin Eleazarov, svećenik Pinhas: »Sad znamo, da je Gospod danas u našoj sredini, jer niste počinili vjerolomstvo proti njemu. Tim ste sačuvali Izraelce od Gospodnjih šaka.«
32 Zatim se Eleazarov sin, svećenik Pinhas i prinčevi vrate od Rubenovaca i Gadovaca u gileadskom kraju k Izraelcima u Kanaan i o toj ih stvari izvijeste.
33 Izraelcima se izvješće svidi pa su blagoslivali Boga. Nisu više govorili o navali oružanom silom i pustošenju zemlje, što su je nastanavali Rubenovci i Gadovci.
34 Rubenovci i Gadovci prozvaše žrtvenik vlastitim imenom: Svjedočanstvo; svjedočio im je naime, da je Gospodin Bog.

Jošua Glava 23
Jošuin oproštajni govor
1 Mnogo godina kasnije, pošto je Gospodin osigurao Izraelcima mir sa svim njihovim okolnim neprijateljima, i Jošua doživio staračku dob,
2 sazove on sve Izraelce, uključivši njihove starješine, predvodnike, suce i časnike, te im progovori: »Ja sam već ostario; godine su se moje nanizale.
3 Vidjeli ste sve, što je Gospodin, Bog vaš, učinio svim ovim narodima zbog vas. Gospodin, Bog vaš, sam se je za vas borio.
4 A ja sam vam, eto, doznačio baštinu s plemena na pleme - zemlje svih naroda, koje sam sam iskorijenio i svih onih, koji još ostaju između Jordana i Velikog mora na zapadu.
5 Gopsodin, Bog vaš, sam ih je ispred vas protjerao; protjerao ih je ispred vas, da vas smjesti. Tako ste vi zauzeli njihove zemlje, kako je Gospodin, Bog vaš, i obećao.
6 Čvrsto, dakle, odlučite opsluživati sve i raditi, kako je napisano u Knjizi Mojsijina Zakona, ne skrećući ni lijevo ni desno.
7 Ne družite se s ovim narodima, što još ostaju među vama; ne smijete ni spominjati imena njihovih božanstava; ne služite im niti im se klanjajte.
8 Ostanite postojani uz Gospodina, Boga svoga, kako ste bili do ovoga dana.
9 Zbog vas je Gospodin protjerao velike i moćne narode; do danas vam se nitko nije mogao oprijeti.
10 Vas jedan može nagnati u potjeru tisuću, jer se sam Gospodin za vas bori, kako vam je obećao.
11 Stoga žarko ljubite Gospodina, Boga svoga!
12 Jer, ako se odmetnete od njega i prionete za ove narode, koji još preostaju među vama; s njima se budete ženili i miješali,
13 Onda dobro znajte, da Gospodin više ne će tjerati one narode da vas smjesti. Oni će vam postati stupica, u koju ćete upadati; bičevi za vaša leđa; trnje u očima vašim, dok vas ne nestane s ove lijepe zemlje, što vam ju je Gospodin dao.
14 Ja, eto, danas odlazim na put, kojim je svakom poći. Duboko dolje u svom srcu znate, da ništa, što vam je Gospodin, Bog vaš, obećao nije ostalo neispunjeno: od riječi do riječi.
15 Ali kao što je Gospodin, Bog vaš, održao svaku svoju riječ, koju vam je zadao, te vam se ispunila na dobro, isto vas tako Gospodin može udariti svakim zlom, dok vas ne iskorijeni iz ove lijepe zemlje, što vam je dade.
16 Prekršite li Savez, kojim vas je Gospodin, Bog vaš, obvezao, te budete služili drugim božanstvima i njima se klanjali, Gospodin će se na vas raspaliti gnjevom, pa će vas ubrzo nestati s ove lijepe zemlje, što vam je dade.«

Jošua Glava 24
1 Jošua sazove sva izraelska plemena u Šekem okupivši oko sebe njihove starješine, predvodnike, njihove suce i časnike. Kad su se svi poredali pred Bogom,
2 Jošua oslovi sav narod: »Ovako veli Gospodin, Bog Izraelov: Nekoć su vaši pređi sve do Tere, Abrahamova i Nahorova oca, živjeli s onu stranu Rijeke i služili drugim bogovima.
3 Ali sam doveo vašeg oca Abrahama iz kraja s onkraj Rijeke i proveo ga kroz cijelu kanaansku zemlju. Davši mu Izaka, umnoži m njegovo potomstvo.
4 Izaka sam opet obdario Jakovom i Ezavom. Ezavu sam dodijelio seirski brdski kraj za njegovu nastambu, dok je Jakov sa svojom djecom otišao dolje u Egipat.
5 Pošaljem poslije Mojsiju i Arona; udarim Egipćane zalima izvađajući ih u njihovoj sredini.
6 Poslije toga sam vas izveo iz Egipta. Kad su vam očevi stigli na more, Egipćani su ih progonili sve do Trstičnog mora na kolima i konjima.
7 Budući da su vapili ka Gospodinu, on proizvede tamu između vašeg puka i Egipćana, na koje navuče more te ih poduši. Pošto ste vidjeli vlastitim očima, što sam učinio Egipćanima te proveli dugo vremena u pustari,
8 doveo sam vas u zemlju Amorejaca, koji živu na istok od Jordana. Oni su se s vama zaratili, ali sam ih ja predao vama u ruke. Zauzeli ste njihovu zemlju; uništio sam njih i zbog vas oba amorejska kralja.
9 Uto se digne moapski kralj Balak, sin Siporov, na rat protiv Izraelu. Poruči po Balaama, sina Beorova, da vas prokune,
10 ali ja ne 'htjedoh uslišati Balaama. Naprotiv, on vas je blagoslovio. Tako vas od njeg spasih.
11 Kad ste prešli Jordan i stigli do Jeriha, Jerišani su na vas zaratovali,
12 ali sam i njih predao vama u ruke. Pred vama sam poslao stršljene, koji su ispred vas otjerali Amorejce, Perižane, Kanaance, Hetite, Girgašance, Hivijce i Jebusejce, a ne vaš mač ili vaš luk.
13 Dao sam vam zemlju, za koju se niste mučili i gradove, koje niste zidali; u tim gradovima živite, a uzdržavate se iz vinograda i maslinika, koje niste sadili.
14 Zato: štujte Gospodina i služite mu u nepokolebivosti i istini; odbacite božanstva, kojima su se klanjali vaši očevi s onu stranu Rijeke i u Egiptu. Služite Gospodinu!
15 Ako vam se ne mili Gospodinu služiti, odlučite danas, kome ćete služiti: božanstvima, kojima su služili vaši očevi s onu stranu Rijeke, ili božanstvima Amorejaca, u čijoj zemlji boravite. Ja i moj dom služit ćemo Gospodu.«
16 Našto narod odgovori: »Ne bilo nas, ostavimo li Gospodina a uz služimo drugim božanstvima!
17 Til Gospodin, Bog naš, glavom je nas i naše očeve izbavio iz Egipta, one kuće ropstva; na naše oči izvodio je velika čudesa i štitio nas cijelim putom, kojim smo išli, i među svim narodima, kroz koje smo prolazili.
18 Gospodin je otjerao ispred nas Amorejce i sve druge narode, koji su živjeli u ovoj zemlji. Stoga ćemo služiti Gospodinu, jer on je naš Bog.«
19 Jošua opet reče: »Možda ne ćete moći služiti Gospodinu, jer je on Bog svet, Bog ljubomoran, koji vam ne će opraštati prijestupe i grijehe.
20 Ako se odmetnete od Gospodina te uzslužite tuđim božanstvima, on će se okrenuti protiv vama i zlom vas udariti; iako vas je jednom obasipao dobrom, uništit će vas.«
21 Ali narod odgovori Jošui: »Ne, Gospodu ćemo služiti.«
22 Potom Jošua kaza narodu: »Sami ste svjedoci, da ste izabrali Gospoda, da njemu služite. Narod uzvrati: »Jest, tako je!«
23 »Odstranite, dakle, tuđe bogove, koji su kod vas, a srcem se obratite Gospodinu, Bogu Izraelovu!«
24 Onda narod obeća Jošui: »Služit ćemo Gospodinu, Bogu svome, i njegov glas slušati.«
25 Toga dana Jošua sklopi savez s narodom; dade mu pravila i naredbe u Šekemu,
26 a onda sve to zapisa u Knjigu Božjeg zakona. Zatim uze velik kamen i ondje ga pod hrastom, koji se nalazio u Gospodnjem svetištu, uspravči.
27 Potom Jošua kaza narodu: »Kamen ovaj neka nam bude svjedokom, jer je slušao sve riječi, što nam ih je Gospodin govorio. Ako se odrečete svoga Boga, on će protiv vama svjedočiti.«
28 Poslije toga Jošua raspusti svijet i svakog posla na njegovu baštinu.
29 Poslije ovih događaja umre Jošua, sin Nunov, Gospodnji sluga. Bilo mu je stotinu i deset godina.
30 Pokopaju ga u Timnat-Serahu, na njegovoj plemenšćini, u Efrajimovu gorskom kraju sjeverno od brda Gaaša.
31 Izraelci su služili Gospodu svega Jošuina vijeka i svega vijeka starješina, koji su ga nadživjeli i dobro znali sve, što je Gospodin učinio Izraelu.
32 Josipove kosti, koje su Izraelci donijeli amo gore iz Egipta, pokopaju u Šekemu, na komadu zemljišta, što ga je Jakov kupio od Hamorovih sinova, a Šekemova oca. Bila je to baština Josipovih potomaka.
33 A kad je umro Aronov sin Eleazar, i njega pokopaju na brežuljku, koji su dali njegovu sinu Pinhasu u Efrajimovu gorskom kraju.