BIBLIJA - Silvije Grubišić

KNJIGA IZLAZAK

Izlazak glava 1
Izraelci u Egiptu
1 Jakovljevi potomci u Egiptu . Ovo su imena Izraelovih sinova, koji su s Jakovom sišli u Egipat, svaki sa svojom obitelji:
2 Ruben, Šimun, Levi i Juda;
3 Isakar, Zebulun i Benjamin;
4 Dan i Naftali; Gad i Ašer.
5 U svemu Jakovljevih potomaka bijaše sedamdeset ia. Josip je već bio u Egiptu.
6 Međutim, Josip umrije, a pomriju i sva njegova braća i sav onaj naraštaj. Iraelci su bili rodni, množili se i silno ojačali, tako da su napučili zemlju.
Tlačenje
8 Uto u Egiptu zavlada novi kralj, koji nije poznavao Josipa.
9 Tako on reče Ime puku: »Eto su Izraelci postali narod brojan i moćniji od nas.
10 Hajde, ;tupimo mudro s njima: spriječimo im porast, da se u slučaju rata ne druže našim neprijateljima te udare na nas i napokon odu iz zemlje.«
11 Zato postaviše nad njima nadglednike da ih tlače teškim radovima. Tako faraonu sagradili gradove-skladišta: Pitom i Ramses.
12 Ali što su ih više :ili, oni su se još više množili, napredovali i širili, tako da su Egipćani lhovali od Izraelaca.
13 Sad se Egipćani okrutno obore na Izraelce. orčavali su im život teškim radovima:
14 pravljenjem meljte i opeke, ličitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima, koje im nemilosrdno netahu.
Naredba babicama
15 Tada egipatski kralj reče hebrejskim babicama, od kojih je jednoj bilo Šifra, a drugoj Pua:
16 »Kad u porođaju pomažete Hebrejkama, ledajte dobro: ako je muško dijete, ubijte ga; ako je žensko, neka živi.«
17 su se babice bojale Boga i nisu činile, kako im je naredio egipatski kralj, one su ostavljale na životu i mušku djecu.
18 Stoga egipatski kralj pozove lice pa im rekne: »Zašto ste tako radile i na životu ostavljale i mušku cu?«
19 Nato babice odgovore faraonu: »Hebrejke nisu kao egipatske žene. One su životne. Prije nego babica dođe, one već rode.«
20 Bog je to babicama upisao u dobro. Narod se množio i silno porastao.
21 A kako su se babice bojale Boga, on ih obdari potomstvom.
22 Onda faraon izda naredbu svemu svom narodu: »Svako muško dijete, koje se rodi Hebrejima, bacite u Rijeku! Na životu ostavljajte samo žensku djecu.«

Izlazak glava 2
Rođenje i posinjenje Mojsijevo
1 Neki čovjek od Levijeva koljena ode i oženi se djevojkom Levijkom.
2 Žena zače i rodi sina. Vidjevši, kako je krasan, krila ga je tri mjeseca.
3 Kad ga nije mogla više sakrivati, nabavi košaricu od papirusove trstike, olijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i položi ga u trstiku na obali Rijeke.
4 Njegova sestra stane podalje da vidi, što će s njime biti. 
5 Faraonova kći siđe k Rijeci da se kupa, dok su njezine sluškinje šetale uz obalu Rijeke. Opazi košaricu u trstici, pa pošalje sluškinju da je donese.
6 Otvori je i pogleda, a to u njoj dijete! Muško čedo. Plakalo je. Njoj se sažali na nj. »Bit će to hebrejsko dijete,« reče.
7 Onda njegova sestra reče faraonovoj kćeri: »Hoćeš li, da ti potražim dojilju među Hebrejkama, da ti dijete doji?«
8 »Idi!« odgovori joj faraonova kći. Tako djevojka ode i pozove djetetovu majku.
9 »Uzmi ovo dijete - rekne joj faraonova kći - i odgajaj mi ga, a ja ću te plaćati.« Tako žena uzme dijete i othrani ga.
10 Kad joj je dijete odraslo, dovede ga faraonovoj kćeri, koja ga posini. Nadjene mu ime Mojsije, »jer sam ga - reče - iz vode izvadila.« Mojsije bježi u zemlju Midjan
11 Jednog dana, kad je Mojsije već odrastao, dođe među svoj narod i vidje njegove muke. Spazi tada, kako neki Egipćanin tuče jednog Hebrejca - brata njegova.
12 Okrene se tamo-amo i vidjevši da nikoga nema, ubije Egipćanina i zatrpa ga u pijesak.
13 Izađe on i sutradan te zateče dva Hebrejca, kako se tuku. »Zašto tučeš svoga druga?« rekne napadaču.
14 Ovaj odvrati: »Tko te postavi za starješinu i suca našega? Kaniš li ubiti i mene, kako si ubio onog Egipćanina?« Mojsije se uplaši pa će u sebi: »Tako! Ipak se doznalo.«
15 Kad je faraon to dočuo, htjede Mojsija pogubiti. Zato Mojsije pobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju. Ondje je sjedio kraj nekog studenca.
16 Neki je midjanski svećenik imao sedam kćeri. Dođu one zahvatiti vodu. Naliju pojila da napoje stado svoga oca.
17 Ali dođu i pastiri te ih potjeraju. Mojsije ustane, obrani ih i stado im napoji.
18 Kad su se vratile svome ocu Reuelu, on ih zapita: »Kako ste se danas tako brzo vratile?«
19 One odgovore: »Neki Egipćanin obrani nas od pastira, i još nam zahvati vode i stado nam napoji.«
20 »Gdje je? - zapita on svoje kćeri. - Zašto ste ostavile toga čovjeka? Pozovite ga na objed.«
21 Mojsije pristane da ostane kod tog čov- jeka. Oženi Mojsija svojom kćeri Siporom.
22 Kad ona rodi sina, nadjene mu ime Geršon, »jer sam - reče - stranac u tuđoj zemlji.« Gorući grm
23 Poslije mnogo vremena umrije egipatski kralj. Izraelci su još stenjali u ropstvu. Vapili su, i njihov vapaj za pomoć sred ropstva uzlazio je k Bogu.
24 Bog je čuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom.
25 Pogleda na Izraelce i spozna...

Izlazak glava 3
1 Mojsije je, međutim, pasao ovce svoga tasta Jetra, midjanskoga svećenika. Goneći stado po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega.
2 Anđeo mu se Gospodnji ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara.
3 »Hajde, - reče Mojsije - promotrit ću ovaj čudni prizor: Zašto grm ne sagorijeva.«
4 Kad je Gospodin vidio, kako prilazi razmotriti, iz grma ga Bog zovne: »Mojsije! Mojsije!« »Evo me!« javi se.
5 »Ne prilazi ovamo! - reče. - Izuj obuću s nogu! Jer mjesto, na kojem stojiš, sveto je tlo.
6 Ja sam - nastavi - Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.« Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledaH:
Mojsijev poziv
7 »Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu - nastavi Gospod - i čuo sam mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove.
8 Zato sam sišao izbaviti ga iz šaka egipatskih i odvesti iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju; u zemlju, koja teče mlijekom i medom: u postojbinu Kanaanaca, Hitijaca, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca.
9 Vapaji sinova Izraelovih dopriješe do mene. I sam vidjeh, kako ih Egipćani tlače.
10 Zato, hajde! Ja te šaljem faraonu, da izbaviš narod moj, Izraelce, iz Egipta.«
11 »Tko sam ja da se uputim faraonu - odgovori Mojsije Bogu - i izvedem Izraelce iz Egipta!«
12 »Ja ću biti s tobom - nastavi. - I ovo će biti znak, da sam te ja poslao: Kad izvedeš narod iz Egipta, Bogu ćete iskazati štovanje na ovome brdu.«
13 Nato Mojsije reče Bogu: »Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: 'Bog otaca vaših poslao me k vama', i oni me zapitaju: 'Kako mu je ime? - što ću im odgovoriti?
14 »Ja sam, koji jesam«, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: »Ovako kaži Izraelcima: Ja Jesam, poslao me k vama.«
15 Dalje je rekao Bog Mojsiju: »Kaži Izraelcima ovako: Gospod, Bog vaših otaca, Bog Ahrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.« »Navijeke ovo mi je ime; to mi naziv za sve naraštaje.«
16 »Idi, skupi starješine Izraelaca pa im kaži: Gospod, Bog vaših, otaca - Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev - objavio mi se i rekao mi: Pohodio sam vas i razabrao, što vam se čini u Egiptu.
17 Odlučio sam vas odvesti iz egipatske bijede u zemlju Kanaanaca, Hitijaca, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca - zemlju, koja teče milijekom i medom.
18 Oni će te poslušati. Onda pođi sa starješinama Izraelaca k egipatskom kralju i reci mu: 'Objavio nam se Gospodin, Bog Hebreja. Pusti nas, da odemo tri dana hoda u pustaru te ondje prinesemo žrtvu Gospodu, Bogu svojemu.
19 Znam ja, da vas egiptski kralj ne će pustiti, ako ne bude prisiljen.
20 Zato ću ja pružiti svoju šaku i pritisnuti Egipat svakovrsnim čudesima, što ću ih u njemu izvesti. Poslije će vas pustiti.
21 Dobro ću raspoložiti Egipćane prema ovome narodu, pa kad pođete, ne ćete poći praznih ruku.
22 Neka svaka žena traži od svoje susjede i stanarke u svojoj kući nakita srebrnog, zlatnog i odjeće. To stavite na svoje sinove i kćeri. Tako ćete oplijeniti Egipćane.'«

Izlazak glava 4
Potvrda Mojsijeva poslanja
1 Mojsije uzvrati: »Ali ako mi ne povjeruju i ne poslušaju me, nego mi reknu: 'Gospodin ti se nije objavio'.«
2 »Što ti je to u ruci?« zapita ga Gospodin. »Štap«, odgovori.
3 »Baci ga na zemlju!« reče mu Gospodin. Kad ga baci na zemlju; pretvori se u zmiju. Mojsije pred njom uzmače.
4 Onda mu Gospodin reče: »Pruži ruku i uhvati je za rep.« Našto on posegne rukom i uhvati je za rep. Ona opet postade štap u njegovoj ruci.
5 »Tako moraju vjerovati, da se Gospodin, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio.«
6 Još mu Gospodin reče: »Uvuci ruku u njedra!« On uvuče ruku u njedra. Kad ju je izvukao, gle! - ruka mu gubava, bijela kao snijeg.
7 »Stavi opet ruku u njedra!« naredi mu Gospodin. On opet ruku u njedra. Kad ju je iz njedara izvukao, gle! - opet je bila kao i ostali dio tijela.
8 »Ako ti ne pov- jeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja, povjerovat će poruci drugoga znamenja.
9 A ako ih ova oba znamenja ne uvjere, pa ti ne povjeruju, zahvati vode iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda, što je budeš iz Rijeke uzeo, na suhu će se u krv pretvoriti.« Aron - Mojsijev pomoćnik
10 »Oprosti, Gospode! - uzvrati Mojsije Gospodinu - ja nisam nikad bio čovjek rječit; ni prije ni sada kad govoriš svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak.«
11 »Tko je dao čovjeku usta? - reče mu Gospodin. - Tko ga čini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Gospod!
12 Idi, dakle! Ja ću biti s tobom, kad budeš govorio i kazivat ću ti, što ćeš govoriti.«
13 Usprkos tome opet Mojsije kaza: »Oprosti, Gospodine! pošalji ti nekoga drugog.«
14 Tada se Gospod razljuti na Mojsija i reče: »Zar Aron, Levijevac, nije tvoj brat? Znam, da je on vrlo rječit. Evo, baš ti ide u susret.
15 Kad te vidi, obradovat će se u srcu. Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj riječi. Ja ću biti i s tobom i s njime, dok budete govorili; kazivat ću obojici, što ćete raditi.
16 Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, - on će tebi biti mjesto usta, a ti ćeš njemu biti poput Boga.
17 Uzmi ovaj štap u svoju ruku. Njim izvodi znamenja!« Mojsijev povratak II Egipat
18 Zatim Mojsije ode svome tastu Jetru te mu reče: »Pusti me, da se vratim braći u Egipat, da vidim, jesu li još na životu.« »Pođi u miru!« reče Jetro Mojsiju.
19 U Midjanu reče Gospodin Mojsiju: »Vrati se u Egipat, jer su pomrli svi ljudi, koji su tražili tvoj život.«
20 Tako Mojsije posadi na magarca svoju ženu i sinove i ode u zemlju egipatsku. Sa sobom je Mojsije ponio Božji štap.
21 Opet Gospodin reče Mojsiju: »Kad se vratiš u Egipat, pobrini se da pred faraonom izvedeš sva čudesa, za koja sam ti dao moć, premda ću ja tvrdim učiniti njegovo srce, tako ne će pustiti narod da ode.
22 Tada reci faraonu: 'Ovako kaže Gospodin: Izrael je moj prvorođenac.
23 Tražim od tebe, da mu pustiš sina te mi iskaže štovanje. Ako odbiješ pustiti ga, ja ću smaknuti tvoga prvorođenca'.«
24 Na putovanju, gdje se je Mojsije zaustavio prenoćiti, navali na nj Gospodin da ga ubije.
25 Ali Sipora pograbi oštar kremen, obreza svoga sina, dotakne se Mojsija te reče: »Zaista si mi ti krvav muž,«
26 i Gospodin ga pusti. Zbog obrezanja onaje rekla »Krvav muž.«
27 Onda rekne Gosopodin Aronu: »Zaputi se u pustaru, u susret Mojsiju!« Tako on ode i sastanu se na Božjem brdu. Aron ga poljubi.
28 Mojsije pripovjedi Aronu sve, što mu je Gospodin povjerio i sva znamenja, koja mu je naredio da ih učini.
29 Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starješine Izraelaca.
30 Aron izloži sve, što je Gospodin govorio Mojsiju, a Mojsije izvede znamenja naočigled narodu.
31 Narod je bio uvjeren i pošto čuše, da je Gospodin pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade, popadaše ničice i pokloniše se.

Izlazak glava 5
Faraonova tvrdokornost
1 Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: »Ovako veli Gospodin, Bog Izraelov: Pusti narod moj, da ode i u moju čast slavi svetkovinu u pustari.«
2 »Tko je taj Gospodin da mi ga treba poslušati - odvrati faraon - i pustiti Izraelce? Ja toga Gospodina ne znam. A da i znam, ne bih Izraelce pustio.«
3 »Bog Hebreja objavio nam se - rekoše. - Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustaru i prinesemo žrtvu Gospodinu, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili mačem.«
4 Nato im odvrati egipatski kralj: »Mojsije i Arone, zašto odvraćate svijet od njegovih dužnosti? Idite na svoj posao!
5 Sad kad se je svjetina umnožila - nastavi faraon - vi biste ih od posla od- vratili!«
6 Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i bilježnicima:
7 »Ne pribavljajte više ovome narodu slame kao dosad. Neka idu sami i sebi je skupljaju.
8 A zahtjevajte od njih istu količinu opeke, koju su pravili i dosad. Ne smanjujte je! Lijenčine su. Zato viču: 'Hajdemo prinijeti žrtvu Bogu svome!
9 Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraćaju pažnje klevetama! «
10 Tako dođu nadglednici naroda i njegovi bilježnici te svijetu objave: »Ovako poručuje faraon: Ne ću vam više nabavljati slame.
11 Vi sami morate ići i nakupiti je, gdje je god možete naći. Ali zato ne ću smanjiti vaš posao.«
12 Stoga se narod raziđe po svoj zemlji egipatskoj skupljati strnjiku namjesto slame.
13 Nadglednici su ih gonili: »Morate svakog dana svršiti jednako posla kao i dosada, dok ste slamu dobivali.«
14 A bilježnike, koje faraonovi nadglednici postaviše nad Izraelcima, tukli su i korili: »Zašto niste ni jučer ni danas napravili opeke koliko i prije?«
Žalbe hebrejskih bilježnika
15 Potom bilježnici Izraelaca odu i potuže se faraonu: »Zašto ovako postupaš sa svojim slugama?
16 Tvoje sluge više ne dobivaju slame, a ipak se od nas traži: napravite opeku! Čak i tuku tvoje sluge. Kriv je tvoj narod!«
17 »Lijenčine ste vi! Lijenčine - odgovori faraon. - Stoga i kažete: 'Hajdemo, prinijeti žrtvu Gospodinu!
18 Nosite se na posao! Slama vam se ne će davati, ali morate praviti određene količine opeke.«
19 Bilježnici Izraelaca nađu se na muci zbog naredbe: »Svakodnevnu količinu opeke ne smijete smanjiti!«
20 Otišavši od faraona, naiđu na Mojsija i Arona, koji su ih čekali.
21 »Neka vas Gospodin ima na oku i sudi vam! - dobace im. - Omrazili ste nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im mač u ruke, da nas pobiju.«
22 Mojsije se obrati Gospodinu i reče: »Zašto, Gospodine, nanosiš štetu svome narodu? Zašto si me poslao?
23 Otkako sam ja stupio pred faraona i progovorio u tvoje ime, on još gore postupa s ovim pukom. A ti ništa ne poduzimaš da izbaviš svoj narod.«

Izlazak glava 6
Bog ponovno obećaje oslobođenje
1 Onda Gospodin odgovori Mojsiju: »Naskoro ćeš vidjeti, kako ću ja s faraonom postupiti. Zbog moje silne moći pustit će ih da idu; zbog moje ispružene ruke sam će ih istjerati iz svoje zemlje.«
2 Još reče Bog Mojsiju: »la sam Gospod.
3 Abrahamu, .Izaku i Jakovu objavljivao sam se kao Bog Svemožni. Ali se njima nisam očitovao pod svojim imenom: Gospodin.
4 S njima sam također sklopio Savez svoj: dati im kanaansku zemlju, zemlju gdje su živjeli kao pridošlice.
5 A sada, budući da sam čuo uzdisaje Izraelaca, koje Egipćani drže u ropstvu, sjetih se svoga Saveza.
6 Kaži, dakle, Izraelcima, da sam ja Gospod; da ću vas izbaviti od egipatske tlake i osloboditi vas od njihova ropstva; izbavit ću vas ispruženom rukom i silnim kaznama.
7 Za svoj ću vas narod uzeti i bit ću vašim Bogom. Tada ćete znati, da sam vas ja, Gospod, Bog vaš, izbavio od egipatske tlake.
8 Dovest ću vas u zemlju, za koju sam se zakleo, da ću je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu. U vlastitu baštinu dat ću je vama ja - Gospodin.«
9 Ali kad je Mojsije to kazao Izraelcima, nisu ga htjeli slušati, jer su bili smućeni od teškog robovanja.
10 Onda Gospodin reče Mojsiju:
11 »Idi i reci faraonu, kralju egipatskome, da otpusti Izraelce iz svoje zemlje.« 12 Ali se Mojsije usprotivi Gospodinu: »Kad me Izraelci nisu slušali, kako će mene, spora u govoru, slušati faraon!«
13 Ipak je Gospodin - da izbavi Izraelce iz Egipta - razgovarao s Mojsijem i Aronom i njima izdavao naredbe za Izraelce i za faraona, kralja egipatskog.
Mojsijevo i Aronovo rodoslovlje
14 Ovo su glave pradjedovskih domova. Sinovi Izraelova prvorođenca Rubena bili su: Hanok, Palu, Hestron i Karmi. To su Rubenova koljena.
15 Šimunovi su sinovi bili: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin neke Kanaanke. To su koljena, potekla od Šimuna.
16 A imena su Levijevih sinova prema njihovu rođenju: Geršon, Kohat i Merari. Levi je živio sto trideset i sedam godina.
17 Sinovi su Geršonovi, prvaci koljena: Libni i Šimej.
18 Sinovi su Kohatovi: Amram, Ishar, Hebron i Uziel. Kohat je živio sto trideset i tri godine.
19 Merarijevi su sinovi: Mahli i Muši. To su Levijeva koljena prema njihovu rodu.
20 Amram se oženi svojom tetkom Jokebedom, koja mu rodi Arona, Mojsija i Mirjamu. Amram je živio sto trideset i sedam godina.
21 Sinovi Isarovi bijahu: Korah, Nefeg i Zikri.
22 A sinovi su Uzielovi: Mišael, Elsafan i Sitri.
23 Aron se oženi Elišebom, kćerkom Aminadabovom, sestrom Nahšonovom, koja mu rodi: Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara.
24 Korahovi su sinovi: Asir, Elkana i Abisaf. To su Korahova koljena.
25 Aronov sin Eleazar oženi se jednom Putielovom kćeri, koja mu rodi Pinhasa. To su glave Levijevih pradjedovskih domova.
26 To je onaj Aron i Mojsije, kojima je Gospodin zapovjedio, da izvedu Izraelce iz Egipta po njihovim četama.
27 To su oni isti, Mojsije i Aron, koji su govorili faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta.
Mojsije i Aron pred faraonom
28 U dan kad je Gospodin govorio s Mojsijem u egipatskoj zemlji,
29 rekao mu je: »Ja sam Gospod. Izvijesti faraona, egipatskoga kralja, o svemu, što ti kažem.« 30 Mojsije se pred Gospodinom ispričavao: »Spor sam ja u govoru. Kako će me faraon poslušati!«

Izlazak glava 7
1 Gospodin je odgovorio Mojsiju: »Vidil Nametnuo sam te faraonu kao neko božanstvo; a tvoj brat Aron neka ti bude prorok.
2 Ti kazuj sve, što ti naredim, a brat ti Aron neka faraonu ponovi, da pusti Izraelce te idu iz njegove zemlje.
3 Ja ću učiniti, da otvrdne srce faraonovo, te usprkos mnogim znamenjima i čudesima, koja ću izvesti u egipatskoj zemlji,
4 on te ne će poslušati. Stoga ću staviti svoju ruku na Egipat: strašno kažnjavajući, izbavit ću svoje čete, narod svoj, Izraelce, iz egipatske zemlje,
5 da Egipćani spoznaju, da sam ja Gospod, kad pružim ruku svoju na Egipat i odvedem Izraelce iz njihove sredine.«
6 Mojsije i Aron učine, kako im je Gospodin naredio.
7 Mojsiju je bilo osamdeset godina, a Aronu osamdeset i tri godine, kad su govorili s faraonom.
Štap se pretvara u zmiju
8 Gospodin kaza Mojsiju i Aronu:
9 »Ako faraon zatraži, da izvedete kakvo znamenje ili čudo, ti reci Aronu: Uzmi svoj štap i baci ga pred faraona, i štap će se pretvoriti u zmiju.«
10 Tada Mojsije i Aron odu faraonu i učine, kako im je naredio Gospodin. Aron baci pred faraona i njegove službenike svoj štap, koji se pretvori u zmiju.
11 Zovne faraon mudrace i vmčare. I zaista egipatski vračari svojim vračanjem učine isto:
12 svaki baci svoj štap, koji se pretvori u zmiju. Ali Aronov štap proguta njihove štapove.
13 Faraon je bio tvrdokorna srca: nije ih htio poslušati, kako je Gospodin i kazao.
Nevolja prva: voda se pretvara u krv
14 Potom Gospodin reče Mojsiju: »Faraonovo je srce okorjelo; odbija pustiti narod.
15 Ujutro pođi k faraonu. Kad izađe k vodi, stani preda nj na obali Rijeke. Uzmi u ruku štap, što se bio u zmiju pretvorio.
16 Reci mu: Gospodin, Bog Hebreja, poslao me k tebi s porukom da pustiš moj narod, da mi iskaže štovanje u pustari, ali ti nisi poslušao.
17 Ovako poručuje Gospodin: Ovim ćeš doznati, da sam ja Gospodin. Gledaj! Štapom, koji imam u ruci, mlatnut ću po vodi u Rijeci, i pretvorit će se u krv.
18 Ribe će u Rijeci pocrkati; Rijeka će se usmrdjeti, tako da Egipćnima ne će biti moguće piti vodu iz Rijeke.«
19 Još Gospodin reče Mojsiju: »Reci Aronu, da uzme svoj štap i pruži svoju ruku povrh egipatskih voda: njihovih rijeka, njihovih prokopa, njihovih jezeraca, svih njihovih vodenih stjecišta, da se pretvore u krv; po svoj zemlji egipatskoj neka je krv, čak i u drvenim i u kamenim posudama.«
20 Mojsije i Aron učiniše, kako im je Gospodin naredio. Podiže Aron svoj štap i naočigled faraona i njegovih službenika mlatnu po vodi u Rijeci. Sva se voda u Rijeci prometnu u krv.
21 Ribe u Rijeci pocrkaše; Rijeka se usmrdje, tako da Egipćani nisu mogli piti vodu iz Rijeke; krv bijaše po svoj zemlji egipatskoj.
22 Ali egipatski vračari svojim vračanjem učine isto. Tako faraon ostane tvr- dokorna srca; nije ih htio poslušati, kako je Gospodin i kazao.
23 Faraon se okrenu i ode u svoj dvor, ne uzimajući ni to k srcu.
24 Svi su Egipćani počeli kopati oko Rijeke tražeći pitke vode, jer nisu mogli piti vode iz Rijeke. Druga nevolja: žabe
25 Kad je prošlo sedam dana, otkako je Gospodin udario po Rijeci,
26 opet Gospodin reče Mojsiju: »Pođi k faraonu i reci mu: Ovako govori Gospodin: Pusti moj narod, da ode i štovanje mi iskaže.
27 Ako odbiješ pustiti ih, svu ću ti zemlju kazniti žabama.
28 Rijeka će vrvjeti žabama. One će izići i prodrijeti u tvoj dvor, u ložnicu, u tvoju postelju; u kuće tvojih službenika i tvoga naroda: pod sačeve i naćve tvoje.
29 Po tebi, po tvome narodu i svim tvojim službenicima skakat će žabe.«

Izlazak glava 8
1 Onda Gospodin reče Mojsiju: »Reci Aronu neka ispruži svoju ruku sa štapom povrh rijeka, prokopa i jezeraca i žllbama navali na egipatsku zemlju.«
2 Aron pruži svoju ruku povrh egipatskih voda, i žabe iziđoše i prekriše zemlju egipatsku.
3 Ali i vračari učiniše tako svojim vračanjem, te žabe navališe na egipatsku zemlju.
4 Zovne sad faraon Mojsija i Arona i rekne: »Molite Gospodina, da ukloni žabe od mene i moga puka, a ja ću pustiti narod da prinese žrtvu Gospodinu.«
5 Mojsije uzvrati faraonu: »Dostoj se odrediti mi, kad hoćeš, da molim za te, za tvoje službenike i za tvoj narod, da se žabe odstrane od tebe i tvojih domova i ostanu samo u Rijeci.«
6 »Sutra,« reče. »Neka bude, kako kažeš - odvrati Mojsije - da znaš, kako nitko nije kao Gospod, Bog naš.
7 Žabe će otići od tebe, od tvojih službenika i tvoga naroda; ostat će samo u Rijeci.«
8 Mojsije i Aron odu od faraona, a onda Mojsije zazva Gospodina zbog žaba, kojima je kaznio faraona.
9 Gospodin usliša Mojsija, te žabe pocrkaju po kućama, dvorištima i njivama.
10 Na hrpe su ih zgrtali, zemlja se njima usmrdjela.
11 Kad je faraon vidio, da je nastupilo olakšanje, srce mu otvrdnu te ne posluša, kako je Gospodin i kazao.
Treća nevolja: mušice
12 Onda će opet Gospodin Mojsiju: »Reci Aronu, neka zamahne svojim štapom i udari po prahu na tlu, da se pretvori u mušice po svoj zemlji egipatskoj.«
13 Učini tako: zamahne Aron rukom i štapom i udari po prahu na tlu. Mušice navale na ljude i životinje. Sav prah na tlu pretvori se u mušice po svoj zemlji egipatskoj.
14 Vračari pokušaju svojim vračanjem stvoriti mušice, ali nisu mogli. Ljudi i životinje postanu plijenom mušica.
15 Tada vračari reknu faraonu: »To je prst Božji!« Ali je faraonovo srce bilo okorjelo, pa nije poslušao, kako je Gospodin i kazao.
Četvrta nevolja: obadi
16 Gospodin opet reče Mojsiju: »Podrani ujutro, iziđi pred faraona, kad krene k vodi, i reci mu: Ovako poručuje Gospodin: Pusti moj narod, da ode i da mi štovanje iskaže.
17 Ako ne pustiš moga naroda, prepustit ću obade na te, na tvoje službenike, na tvoj puk i tvoje domove. Egipatski domovi i samo tlo, na kojem stoje vrvjet će od obada.
18 Ali ću toga dana izuzeti gošenski kraj, u kojem živi moj narod, te se ondje obadi ne će pojaviti, tako da znaš, da sam ja Gospodin u središtu zemlje.
19 Tu ću razliku napraviti između svoga i tvoga naroda. To će znamenje biti sutra.«
20 Učini Gospodin tako. Rojevi obada nalete u faraonov dvor, na domove njegovih službenika i po svoj zemlji egipatskoj. Zemlja nastrada od obada.
21 Sad faraon pozove Mojsija i Arona pa im rekne: »Idite, prinesite žrtvu svome Bogu, ali u ovoj zemlji.«
22 »Ne dolikuje nam tako učiniti - odgovori Mojsije. - Žrtve, koje mi prinosimo Gospodu, Bogu svome, Egipćanima su svetogrđe. Kad bismo, dakle, na njihove oči prinosili žrtve, koje su Egipćanima svetogrđe, zar nas ne bi kamenovali?
23 Zato moramo u pustaru tri dana hoda te prinijeti žrtvu Gospodu, Bogu svome, kako nam je zapov- jedio.«
24 »Pustit ću vas, da odete u pustaru - odgovori faraon - i prinesete žrtvu Gospodinu, svome Bogu, ali ne odlazite predakleko i molite za me!«
25 Nato odvrati Mojsije: »Čim odem od tebe, zazvat ću Gospodina, da sutra nestane obada s faraona, njegovih službenika i njegova puka. Ali neka faraon više ne vara! Neka pusti narod da ide i prinese žrtvu Gospodinu.«
26 Kad je Mojsije otišao od faraona,
27 pomoli se Gospodinu, i Gospodin učini, kako je Mojsije tražio: s faraona, s njegovih službenika i s njegova puka nestane obada: ni jedan jedini nije ostao.
28 Ali opet ukruti faraon srce svoje i ne dopusti narodu da ode.

Izlazak glava 9 
Peta nevolja: pomor 
1 Tada Gospodin reçe Mojsiju: »Idi k faraonu i reci mu: Ovako poruçuje Gospodin, Bog Hebreja: Pusti moj narod da ode i da mi štovanje iskaže.
2 Ako ga ne pustiš, nego ga i dalje budeš zadržavao,
3 ruka Gospodnja udarit će strašnim pomorom po tvome blagu, što je u polju: po konjima, magaradi, devama, krupnoj i sitnoj stoci.
4 Razlikovat će Gospodin stoku Izraelaca od stoke Egipćana, tako da ništa, što pripada Izraelcima ne će stradati.«
5 Gospodin je odredio i vrijeme, rekavši: »Sutra će Gospod izvesti ovo u zemlji.«
6 Sutradan Gospodin tako i učini. Sva stoka Egipćana ugine, a od stoke Izraelaca nije uginulo ni jedno grlo.
7 Faraon je istraživao i uvjerio se, da od izraelske stoke nije uginulo ni jedno grlo. Ali je srce faraonovo ipak ot- vrdlo: nije pustio naroda. Šesta nevolja: čirevi
8 Reče Gospodin Mojsiju i Aronu: »Zagrabite pune pregršti pepela iz klačine, pa neka ga Mojsije pred faraonovim očima baci uvis.
9 Od toga će nastati sitna prašina po svoj zemlji egipatskoj, te će na ljudima i na životin- jama izazivati otekline, stvarati čireve s kraja na kraj Egipta.«
10 Tako oni uzeše pepela iz klačine i dođoše pred faraona. Onda Mojsije rasu pepeo uvis, i otekline s čirevima prekriše ljude i životinje.
11 Ni čarobnjaci se nisu mogli pojaviti pred Mojsijem, jer su čarobnjaci, kao i ostali Egipćani, bili prekriveni čirevima.
12 Ali je Gospodin otvrdnuo srce faraonu, pa ih on ne posluša, kako je Gospodin Mojsiju i rekao.
Sedma nevolja: tuča
13 Tada Gospodin reče Mojsiju: »Podrani ujutro, iziđi pred faraona i reci mu: Ovako poručuje Gospod, Bog Hebreja: Pusti narod da ode i da mi štovanje iskaže.
14 Ako ih ne pustiš, sva zla svoja navalit ću ovaj put na te, na tvoje službenike i tvoj puk, tako da spoznaš da nema nikoga na svoj zemlji kao što sam ja.
15 Da sam ruku svoju spustio i udario tebe i tvoj puk pomorom, nestalo bi te sa zemlje.
16 Poštedio sam te da ti pokažem svoju moć i da se hvali moje ime po svoj zemlji!
17 Ali se ti previše uzdižeš nad mojim narodom i priječiš mu da ode.
18 Sutra u ovo doba pustit ću tuču tako strašnu kakve u Egiptu još nije bilo, otkad je postao pa dosada.
19 Zato naredi, da pod krov utjeraju svoje blago i sve, što je nadvoru. Sve, što se nađe nadvoru, bilo čovjek bilo živinče, ne bude li uvedeno unutar, poginut će kad tuča zaspe.«
20 Faraonovi službenici, koji su se pobojali Gospodnjega govora, utjeraju svoje sluge i svoje blago unutar.
21 Oni, koji nisu marili za Gospodnju prijetnju, ostave vani i svoje sluge i stoku.
22 Onda rekne Gospodin Mojsiju: »Pruži ruku uvis da udari tuča po svoj zemlji egipatskoj po ljudima, životinjama i svemu bilju u zemlji egipatskoj.«
23 Kad Mojsije diže svoj štap uvis, Gospodin zagrmje i pusti tuču. Munje sastave sa zemljom. Sipao je Gospodin tuču po egipatskoj zemlji; tuča je mlatila, kroz nju munje parale.
24 Strahota se takva nije oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj.
25 Tuča pobi po svem Egiptu sve, što je ostalo vani: ljude i životinje; uništi sve rastuće i sva stabla polomi.
26 Samo u gošenskom kraju, gdje su živjeli Izraelci, nije bilo tuče.
27 Faraon posla po Mojsija i Arona pa im reče: »Opet sam sagriješio! Gospodin ima pravo, a ja i moj narod krivo.
28 Molite Gospodina, da ustavi gromove i tuču, a ja ću vas pustiti, da idete. Ne treba vam dulje ostati.«
29 »Kad iziđem iz grada - reče mu Mojsije - dići ću ruku prema Gospodu, pa će gromovi prestati, a ni tuče više ne će biti, tako da znaš: zemlja pripada Gospodu.
30 Ali ni ti ni tvoji dvorani, znam ja, još se ne bojite Boga Gospodina.«
31 Tako propade lan i ječam: jer je ječam bio u klasu, a lan u cvatu.
32 Pšenica i raž nisu nastradali, jer su ozimna žita.
33 Otišavši od faraona, Mojsije iziđe iz grada i podigne ruke prema Gospodu. Prestane grmljavina i tuča, a ni kiša više nije padala na zemlju.
34 Kad je faraon vidio, da je prestala grmljavina, tuča i kiša, opet padne u grijeh: i on i njegovi službenici opet otvrdnu srcem.
35 Otvrdnu srce faraonu, i ne pusti Izraelce, kako je Gospodin i prorekao po Mojsiju.

Izlazak glava 10
Osma nevolja: skakavci
1 Reče Gospodin Mojsiju: »Idi k faraonu. Učinio sam, da njemu i njegovim službenicima otvrdne srce, da izvedem svoja znamenja među njima.
2 Imat ćeš šta pripovijedati svome sinu i svome unuku, što sam učinio Egipćanima i kakva sam znamenja izvodio među njima, kako biste znali, da sam ja Gospodin.«
3 Tako Mojsije i Aron odu k faraonu i kažu mu: »Ovako poručuje Gospod, Bog Hebreja: Dokle ćeš odbijati da se preda mnom poniziš? Pusti moj narod, da mi iskaže štovanje.
4 Ako ne pustiš moga naroda, sutra ću navesti skakavce na tvoju zemlju.
5 Tako će prekriti površinu da se zemlja od njih ne će vidjeti. Pojest će ono, što vam je iza tuče ostalo; i ogolit će vam sva stabla, što po polju rastu.
6 Ispunit će ti sav dvor, i kuće tvojih službenika i domove svih ostalih Egipćana - takvo što ne vidješe ni tvoji očevi ni očevi tvojih očeva u ovoj zemlji od svojih vremena do danas.« Okrene se i ode od faraona.
7 »Dokle će nam ovaj čovjek biti stupica? - rekoše faraonu njegovi službenici. Pusti ljude neka idu i štovanje iskažu Gospodinu, svome Bogu! Zar ne vidiš, kako Egipat srlja u propast?«
8 Dovedu Mojsija i Arona natrag k faraonu, a on im reče: »Idite! Iskažite štovanje Gospodinu, svome Bogu! A tko će sve ići?«
9 »Svi idemo - odgovori Mojsije - i mlado i staro. Odlazimo sa svojim sinovima i svojim kćerima; sa svojom krupnom i sitnom stokom, jer moramo održati svečanost Gospodu.«
10 »Gospodin bio s vama isto kao što i ja pustio da s vama pođu i djeca! - odgovori im. - Očito se vidi, da vam nakana nije čista.
11 Ne ćemo tako! Nego muškarci neka odu i štovanje izkažu Gospodinu. To ste i tražili.« I otjeraju ih od faraona.
12 Tada reče Gospodin Mojsiju: »Pruži ruku povrh Egipta, da navale skakavci na zemlju i pojedu sve bilje, što je ostalo nakon tuče!«
13 Tako Mojsije podigne svoj štap povrh egipatske zemlje, a Gospodin navrati istočni vjetar po zemlji: puhao je toga cijelog dana i cijele noći. A kad je jutro svanulo, vjetar nanio skakavce,
14 koji se razlete po svoj zemlji egipatskoj i padnu po svim krajevima Egipta u silnoj gustoći: toliko ih mnoštvo nikad prije nije bilo niti će kada biti.
15 Pokriju sve tlo, tako da se od njih zacrnjelo. Pojedu sve bilje po poljima i sve plodove sa stabala, što su bili ostali poslije tuče. Ništa se više nije zelenjelo: ni bilje ni stabla u svem Egiptu.
16 Brže-bolje dozva faraon Mojsija i Arona pa im reče: »Sagriješio sam proti Gospodu, vašemu Bogu, i vama!
17 Oprostite mi uvredu još samo ovaj put i molite Gospoda, Boga svoga, da otkloni od mene ovaj smrtonosni bič!«
18 Kad je Mojsije otišao od faraona, zazva Gospoda, i Gospodin promijeni vjetar u veoma jak zapadnjak, koji pothvati skakavce i odnese prema
19 Trstičnom moru. Ni jedan cigli skakavac nije ostao ni u kojem kraju Egipta.
20 Ali je Gospodin opet stvrdnu o srce faraonu, i ne pusti Izraelaca. Deveta nevolja: tama
21 »Pruži ruku uvis - rekne Gospodin Mojsiju - pa neka se tmina spusti na egipatsku zemlju, tmina, koja će se moći opipati.«
22 Mojsije pruži ruku uvis, i spusti se gusta tmina na svu zemlju egipatsku: tri je dana trajala.
23 Ljudi jedan drugoga nisu mogli vidjeti: nitko se tri dana sa svoga mjesta nije micao. A gdje su Izraelci živjeli, sjala je svjetlost.
24 Pozva onda faraon Mojsija i reče: »Idi rštovanje iskaži Gospodinu! Ali vaša stoka, krupna i sitna, neka ostane ovdje. Vaša djeca neka idu s vama!«
25 »Ti nas sam moraš opskrbiti prinosima i žrtvama paljenicama, koje ćemo prinijeti Gospodinu, Bogu svome - odgovori Mojsije.
26 Zato ćemo sa sobom potjerati i svoja stada. Ni papak ne će ostati ovdje. Od njih nam valja izabrati za žrtvovanje Gospodu, Bogu svojemu, a ne znamo, dok onamo ne stignemo, što moramo Gospodinu prinijeti.«
27 Ali Gospodin otvrdne srce faraonu, i on ne pristane, da odu.
28 »Odlazi! - vikne faraon na Mojsija. - Da mi više na oči ne dolaziš! Onog dana kad mi se opet pojaviš na oči, zaglavit ćeš!«
29 »Dobro si kazao! - uzvrati Mojsije. - Lica tvoga više ne ću vidjeti!«

Izlazak glava 11
Deseta nevolja: smrt provorođenaca
1 »Još ću samo jednom nevoljom udariti faraona i Egipat - reče Gospodin Mojsiju. Posliji toga pustit će vas odavde. I više: sam će vas odavde potjerati.
2 Kaži svijetu, neka svaki čovjek ište od svoga susjeda i svaka žena od svoje susjede srebrnih i zlatnih dragocjenosti.«
3 Gospodin učini, te Egipćani bijahu naklonjeni narodu. Sam Mojsije postane vrlo cijenjen u egipatskoj zemlji: u očima faraonovih službenika i u očima naroda.
4 Potom Mojsije navijesti: »Ovako poručuje Gospodin: O ponoći proći ću Egiptom.
5 Svaki će prvorođenac u egipatskoj zemlji umrijeti, od prvorođenca faraonova, koji sjedi na prijestolu, do prvorođenca ropkinje, koja se nalazi uz ručni mlinski kamen. Uginut će i sve prvine od stoke.
6 U svoj će zemlji egipatskoj nastati velik jauk, kakva nije bilo niti će kad poslije biti.
7 Među Izraelcima ne će čak ni pas svoj jezik isplaziti ni na čovjeka ni na životinju, tako da znate, da Gospod luči Izraelce od Egipćana.
8 Onda će svi oni tvoji dvorani k meni doći, preda me se baciti i vikati: 'Nosi se i ti i sav puk, koji za tobom ide! Poslije toga ću otići.« Gnjevan ode od faraona.
9 »Ne će vas faraon poslušati - reče Gospodin Mojsiju - a to zato, da bi se umnožila moja znamenja u zemlji egipatskoj.«
10 Tako, iako su Mojsije i Aron izveli sva ta znamenja pred faraonom, Gospodin je okorio srce faraonu, te on nije puštao Izraelaca da odu iz njegove zemlje.

Izlazak glava 12
Vazmeni obredi
1 Gospodin reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj:
2 »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjeseci; neka vam bude prvi mjesec u godini,
3 Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovog mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno živinče.
4 Tako, jedno za obitelj. Ako je obitelj premalena za jedno janje, neka se priključi Svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome, koliko koja osoba može pojesti.
5 Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle.
6 Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje, kad se suton spusti.
7 Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće, u kojoj se bude blagovalo.
8 Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći s prijesnim kruhom i gorkim zeljem.
9 Da ništa sirovo ili u vodi skuhano od njega niste jeli, nego na vatri pečeno: s glavom, nogama i nutarnjima dijelovima.
10 Ništa od njega ne smijete ostaviti za sutradan: što bi god do jutra ostalo, morate na vatri spaliti.
11 A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Gospodnji Vazam.
12 Te ću naime noći krenuti egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj: i čovjeka i životinju. Ja, Gospodin, kaznit ću i sva egipatska božanstva.
13 Krv neka označuje kuće, u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, proći ću; tako da ćete vi izbjeći biču zatornomu, kad se oborim na zemlju egkpatsku.«
14 Taj dan neka bude spomen-dan. Slavite ga hodočasteći Gospodu od naraštaja u naraštaj kao trajnu uredbu.
15 Sedam dana blagujte prijesan kruh. Prvoga već dana uklonite kvasac iz svojih kuća. Tko bi god od prvoga do sedmoga dana jeo kvasan kruh, taj se ima iskorijeniti između Izraelaca.
16 Prvog dana držite sveto zborovanje, a tako i sedmoga dana. Nikakva posla tih dana nemojte raditi. Jedino jelo, što kome treba, može pripraviti.
17 Opslužujte blagdan Prijesnog kruha! Toga san naime dana izveo vaše čete iz zemlje egipatske. Slavite zato taj dan kao blagdan, kao trajnu uredbu, od koljena do koljena.
18 Od večeri četrnaestoga dana prvog mjeseca pa do večeri dvadeset prvoga dana toga mjeseca jedite prijesan kruh.
19 Sedam dana m smije biti kvasca u vašim domovima. Tko bi god jeo bilo što kvasno, taj nekE se ukloni iz izraelske zajednice, bio stranac ili domorodac.
20 Ništa ukvas m smijete jesti: u svim svojim prebivalištima jedite kruh uprijes!«
Proglašenje Vazma
21 Zatim sazva Mojsije sve starješine Izraelaca te im reče: »Idite ipribavitt janje za svoje obitelji i zakoljite ga za Vazam.
22 Onda uzmite kitu izopa, zamočite je u krv u zdjeli i krvlju što bude u zdjeli, poškropite nadvratnik i ob dovratnika. Neka nitko ne izlazi preko kućnih vrata do jutra.
23 Kad Gospodir bude prolazio da pobije Egipćane, zapazit će krv na nadvratniku i na ob dovratnika, pa će mimoići ta vrata i ne će dopustiti da Zatornik uđe u vaš t kuće da hara.
24 Ovu uredbu držite u svim vremenima kao zakon za se i djecL svoju.
25 Došavši u zemlju, koju će vam Gospodin dati, kako je obećao, vršitt ovaj obred.
26 Kad vas vaša djeca zapitaju: 'Što vam taj obred označuje?
27 Odgovorite im: 'Ovo je Vazmena žrtva Gospodinu, koji je prolazio mimo kućt Izraelaca, kad je usmrćivao Egipćane, a naše kuće pošteđivao'.« Tada se narod duboko pokloni i oda štovanje.
28 Potom Izraelci odu poslušaju: kako je Gospodin Mojsiju i Aronu naredio, tako i učine.
Smrt prvorođenaca
29 U ponoći Gospodin pobije sve prvorođence po zemlji egipatskoj: oe prvorođenca faraona na prijestolu do prvorođenca sužnja u tamnici: tako iste i sve prvine od stoke.
30 Noću ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani, sv Egipćani, jer se strašan jauk razlijegao Egiptom. Nije bilo kuće, u kojoj nijI ležao mrtvac.
31 Faraon pozva u noći Mojsija i Arona te im reče: »Odlazitl odmah od moga naroda i vi i vaši Izraelci! Idite! Odajte štovanje Gospodinu kako ste tražili.
32 Pokupite svoju krupnu i sitnu stoku, kako ste zahtijevali Nosite se meni za ljubav!«
33 Egipćani su sami nagonili narod da brže ide i; zemlje. »Izgibosmo svi!« govorahu.
34 Tako narod ponese svoje još neukisl( tijesto; naćve, uvijene u ogrtače, ponesoše na ramenima.
35 Izraelci postupe, kako im je Mojsije rekao: zatraže od Egipćana srebrnine zlatnine i odjeće.
36 Gospodin udobrostivi Egipćane prema narodu, pa davahu Na taj su način oplijenili Egipćane.
37 Pođu tako Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko šest stotina tisuća pješaka, osim djece.
38 A mnogo i drugoga svijeta pođe s njima; mnogo krupne i sitne stoke.
39 Ispeku prijesne prevrte od tijesta, što su ga iz Egipta ponijeli: nije se bilo ukvasalo. Kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli odgađati. Tako nisu sebi spremili poputbinu.
40 Vrijeme, što su ga Izraelci proveli u Egiptu. Iznosilo je: četiri stotine i trideset godina.
41 Kad se navrši četiri stotine i trideset godina - točno onoga dana - sve čete Gospodnje iziđoše iz zemlje egipatske.
42 Ona noć, koju je Gospodin probdio, da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noć Gospodnjega bdijenja.
Drugi Vazmeni propisi
43 Reče Gospodin Mojsiju i Aronu: »Neka ovo bude pravilo za Vaz menu žrtvu: Ni jedan stranac ne smije od nje jesti!
44 Svaki rob, kupljen novcem i obrezan, može je jesti.
45 Ni stranac ni najamnik ne smiju je blagovati!
46 Vi je blagujte u jednoj te istoj kući; iz kuće ne smijete iznositi mesa niti na žrtvi smijete koju kost slomiti.
47 Sva zajednica Izraelaca neka je svetkuje!
48 Ako bi stranac, koji među vama boravi, htio svetkovati Vazam Gospodnji, svi se njegovi muški moraju obrezati. Tek mu je tada dopušteno slaviti je, jer je tada kao i domorodac zemlje. Ali neobrezani je ne smije blagovati.
49 Neka vrijedi isto pravilo i za domoroca i pridošlicu, koji među vama boravi.«
50 Svi Izraelci poslušaju: kako je Gospodin naredio Mojsiju i Aronu, tako su učinili.
51 Toga istog dana izbavio je Gospodin Izraelce u njihovim četama iz zemlje egipatske.

Izlazak glava 13
Posveta prvorođenaca
1 Gospodin reče Mojsiju: »Meni posveti svakog prvorođenca!
2 Prvenac materina krila kod Izraelaca, i od ljudi i od životinja, meni pripada.
3 A onda Mojsije reče narodu: »Sjećajte se ovog dana, u koji ste izbavljeni iz Egipta, iz kuće ropstva, jer vas Gospod izbavi odande svojom jakom mišicom. Ništa ukvasno ne smije se jesti.
4 Ovoga dana mjeseca abiba vaše je izbavljenje.
5 Stoga: kad te Gospodin uvede u zemlju Kanaanaca, Hitijaca, Amorejaca, Hivijaca i Jebusejaca, za koju se zakleo tvojim precima, da će ti je dati - u zemlju koja teče mlijekom i medom - ovoga mjeseca obavi ovakav obred:
6 Sedam dana jedi prijesan kruh, a sedmoga dana neka se slavi svetkovina u čast Gospodina.
7 Sedam dana neka se jede prijesan kruh! Ni kvasca niti išta ukvasno ne smije se naći na cijelom tvome području.
8 Svome sinu toga dana objasni: 'To je za ono, što mi je Gospodin učinio, kad sam se iz Egipta izbavio'.
9 Neka ti bude znakom na tvojoj ruci i opomenom na tvome čelu: da Gospodnji nauk bude u tvojim ustima, jer te je jakom rukom Gospodin izbavio iz Egipta.
10 Ovaj propisani obred vršite svake godine u određeno vrijeme.
11 A kada te Gospodin dovede u zemlju Kanaanaca - kako se ono zakle, tebi i tvojim ocima - da će ti je dati,
12 ustupajte Gospodinu prvorođence materinjega krila, a tako i sve prvine, što ih tvoja stoka dade - svako muško pripada Gospodinu.
13 Svaku prvinu magaradi otkupi ovcom. Ako je ne otkupiš zavrni joj vratom. A svakoga prvorođenca svoje djece otkupi!
14 Kada te sin tvoj sutra zapita: 'Što znači to? - odgovori mu: 'Rukom jakom izvede nas Gospodin iz Egipta, iz kuće ropstva.
15 Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Gospodin je poubijao sve prvorođence u zemlji egipatskoj: prvorođence ljudi i prvine stoke. Eto zato Gospodu žrtvujem svaku mušku prvinu materinjeg krila, a svakoga provorođenca od svojih sinova otkupljujem'.
16 Neka ti to bude znakom na tvojoj ruci i znamenjem posred čela. Nas je rukom jakom Gospodin izbavio iz Egipta.«
Prema Trstičnome moru
17 Kad je faraon dopustio da narod ode, Bog ih nije poveo prema fiIištejskoj zemlji, iako je onuda bilo najbliže. Bog je, naime, rekao: »Mogao bi se narod predomisliti i vratiti u Egipat, kad vidi ratovanje.«
18 Stoga Bog povede narod zaobilaznim putem, kroz pustaru, prema Trstičnome moru. Izraelci su napustili zemlju egipatsku naoružani od glave do pete.
19 Mojsije ponese sa sobom Josipove kosti, jer je Josip zakleo Izraelce riječima: »Bog će se zacijelo za vas zauzeti. Tada i moje kosti odavde ponesite sa sobom!«
20 Krenuvši iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustare.
21 Gospodin je išao pred njima, danju u stupu oblaka, da im put pokazuje, a noću u stupu ognja, da im svijetli. Tako su mogli putovati i danju i noću.
22 Ispred naroda nije nestajao oblačni stup po danu ni ognjeni stup po noći.

Izlazak glava 14
1 Gospodin reče Mojsiju:
2 »Reci Izraelcima, da se vrate i utabore pred Pi- Hahirotom, između Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu. Utaborite se nasuprot ovome mjestu, - uz more.
3 Faraon će reći: 'Izraelci lutaju krajem tamo-amo; pustara ih zatvorila'.
4 Ja ću otvrdnuti srce faraonu, i on će za njima poći u potjeru; proslavit ću se tada nad faraonom i svom njegovom vojskom. Egipćani će spoznati, da sam ja Gospodin'.« Izraelci tako učine.
5 Kad su egipatskom kralju kazali, da je narod pobjegao, faraon se i njegovi dvorani predomisle. »Što ovo učinismo! - rekoše. - Pustismo Izraelce, i više nam ne će služiti.«
6 Zato opremi faraon svoja kola i povede svoju vojsku.
7 Uze šest stotina poizbor svojih i drugih Egipatskih kola. U svima bijahu zapovjednici.
8 Gospodin otvrdnu srce faronu, kralju egipatskom, te on krenu u potjeru za Izraelcima, koji su otišli uzdignute pesnice.
9 Egipćani, dakle, pođu za njima u potjeru. Dok su Izraelci taborovali uz more, blizu Pi- Hahirota, nasuprot Baal-Sefonu, stignu ih svi faraonovi konji pod kolima, njegovi konjanici i njegovi ratnici.
Kroz Trstično more
10 Kako se faraon približavao, Izraelci pogledaju i opaze, da su Egipćani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah.
11 Poviču Izraelci Gospodinu: »Zar nije bilo grobova u Egiptu - reknu Mojsiju - pa si nas izveo da pomremo u pustari? Što nam ovo učini? Što si nas izveo iz Egipta!
12 Zar ti nismo rekli baš ovo u Egiptu: 'Pusti nas! Služit ćemo Egipćane! Bolje nam je i njih služiti, nego u pustari izginuti.«
13 »Ne bojte se! - reče Mojsije narodu. - Stojte čvrsto pa ćete vidjeti, što će Gospodin učiniti da vas danas spasi: Egipćane, koje danas vidite, nikad više ne ćete vidjeti.
14 Gospodin će se boriti za vas. Budite mirni!«
15 »Zašto zapomažete prema meni! - reče Gospodin Mojsiju. - Reci Izraelcima, da krenu na put.
16 Ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje, da Izraelci mogu proći posred mora po suhu.
17 Ja ću otvrdnuti srce Egipćana, i oni će poći za njima, ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima.
18 Znat će Egipćani, da sam ja Gospodin, kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.«
19 Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. I stup oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa.
20 Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske. Tada oblak pomrča i opčara noć, da se jedni drugima nisu mogli približiti.
21 Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem, dok je Gospodin svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušivao. Kad su se vode razdvojile,
22 Izraelci siđoše u more, na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima na desno i na lijevo.
23 Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru.
24 Za straže pred zoru pogleda Gospodin iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku.
25 Zakoči točkove njihovih kola, da su se jedva naprijed micali. »Bježimo od Izraelaca! - poviču Egipćani - jer se Gospodin za njih bori protiv Egipćana!«
26 Tada će Gospodin Mojsiji: »Pruži ruku nad more, da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.«
27 Mojsije pruži ruku nad more, i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani trčali sučelice prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred voda.
28 Tako vode, slijevajući se natrag, potope u more: kola, konjanike i svu vojsku faraonovu, koja je išla u potjeru za Izraelcima. Ne ostade od njih ni jedan jedini.
29 Izraelci su išli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva.
30 Tako je Gospodin onog dana izbavio Izraela iz egipatskih šaka. Kad su Izraelci vidjeli Egipćane gdje leže mrtvi po morskom žalu i
31 motrili silnu moć, koju je Gospodin pokazao nad Egipćanima, poboja se svijet Gospodina, povjerova u nj i u njegova slugu Mojsija.

Izlazak glava 15
1 Tom su prigodom Mojsije i Izraelci pjevali Gospodu ovu pjesmu:
2 Gospodu ću pjevati, jer se slavom proslavio - konja i konjanika u more survao. 3 Gospod mi je snaga i obrana moja, spasom mojim on postade. Bog moj on je, njemu hvalu uzdajem; moga oca Bog je on, njega ja veličam.
3 Bojovnik je Gospod - Gospodin mu ime!
4 Kola faraona i njegovu vojsku on u more surva; cvijet njegovih časnika utopi u Trstično more.
5 Pučine ih morske progutaše, u dubine potonuše poput kamena.
6 Desnica ti, Gospode, snagom blista dušmana satra, Gospode, desnica tvoja.
7 U punoći slave svoje protivnike rasprši; gnjev svoj si pustio, sažgao ih kao slamu.
8 Dahom tvojih nosnica more je naraslo, stajale su vode kao bedem, sred pučine morske vode se stvrdnule.
9 Dušmanin se hvalisao: »Gonit ću ih, stići ih, plijen ću dijeliti; do mile ću volje uživati. Mač ću trgnut, uništit ih rukom svojom!«
10 Kad ti dahom svojim dahnu, nad njima se more sklopi, u dubine ko olovo potonuše.
11 O Gospode, tko je među bogovima kao ti! Tko svetošću sjaje poput tebe! Dostojan si udivljenja, čudesima slavan.
12 Čim desnicu pruži svoju, zemlja ih proguta.
13 Smilovanjem svojim poveo si ovaj narod, tobom otkupljen; snagom svojom vodio ga svetom stanu svome.
14 Narodi to čuše i drhtaše, stanovnike Filišteje muke spopadoše.
15 Edomske je poglavice strava uhvatila, vođe se moapske tresle od užasa; sve žiteljstvo Kanaana mrtvilo obuze,
16 strašna jeza njih spopade. Snagom su se tvoje mišice skamenili, dok tvoj narod prolazaše, Gospode, prolazaše narod, kojega si sebi posvojio.
17 Dovede ih i posadi vrhu brda svoje baštine; mjesto Boravištem svojim, Gosp-ode, ti ga učini, u Svetište rukom tvojom, Gospode, zidanim.
18 Neka Gospod vlada na vijeke vjekova!
19 Budući da su faraonovi konji, njegova kola i konjanici upali u more, kad je Gospodin navratio na njih morske vode, iako su Izraelci stupali po suhu dnu sred mora, tako su pjevali.
20 Aronova sestra, proročica Mirjama, uze bubnjić u ruku, a sve joj se žene pridruže s bubnjićima u rukama, pa plešući,
21 Mir- jama je predvodila upripjevu: »Zapjevajte Gospodu, jer se slavom proslavio! Konja je s konjanikom u more survao.«
Kod Mare i Elima
22 Mojsije pokrene Izraelce od Trstičnog mora i pođu na put u pustaru Šur. Tri su dana putovali pustarom, a vode nisu našli.
23 Dođu k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare, jer je bila gorka. Stoga se i zove Mara.
24 Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: »Što ćemo piti?«
25 On zazva Gospodina, i Gospodin mu pokaže neko drvo. Baci on to drvo u vodu, i voda postane pitka. Bilo je baš tu, - gdje im je Gospodin davao naredbe i pravila, - da ih je stavio na kušnju.
26 »Budete li zdušno slušali glas Gospodina, Boga svoga,« reče, »vršeći što je pravo u njegovim očima; ako svratite pažnju na njegove zapovijedi i opslužujete njegove propise, nikakvih bolesti, koje sam prepuštao na Egipćane, na vas ne ću puštati. Ta ja sam Gospod, koji dajem zdravlje.«
27 Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma. Tu se, uz vodu, utabore.

Izlazak glava 16
U pustari Sinu
1· Krenuvši iz Elima, sva izraelska zajednica stigne u pustaru Sin, koja se nalazi između Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon odlaska iz zemlje egipatske.
2 Tu je u pustari sva izraelska zajednica mrmljala proti Mojsiju i Aronu.
3 »Oh, da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj, kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje! - govorili su im. - Izveli ste nas u ovu pustinju, da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!«
4 Tada reče Gospodin Mojsiju: »Daždit ću vam kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan, koliko im za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti, hoće li se držati moga nauka ili ne će.
5 Šestoga dana, kad spreme, što su nakupili, neka bude dvaput onoliko, koliko su skupljali za svaki dan.«
Prepelice i mana
6 Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: »Večeras ćete znati, da vas je Gospodin izveo iz zemlje egipatske,
7 a ujutro ćete vidjeti svojim očima Gospodinovu slavu, jer vas je Gospodin čuo, kako ste proti njemu mrmljali. Što smo mi da proti nama mrmljate?
8 Večeras će vam Gospodin dati mesa da jedete - nastavi Mojsije - a ujutro kruha do mile volje, jer je Gospodin čuo vaše mrmljanje proti njemu. Što smo mi? Vi ne mrmljate proti nama, nego proti Gospodinu.«
9 Poslije toga reče Mojsije Aronu: »Reci svoj izraelskoj zajednici: Skupite se pred Gospodina, jer je čuo vaše mrmljanje!«
10 Dok je Aron govorio svoj izraelskoj zajednici, oni se okrenu prema pustari, i gle! u oblaku se pojavi Slava Gospodnja.
11 Onda se Gospodin oglasi Mojsiju i reče:
12 »Čuo sam mrmljanje Izraelaca. Ovako im reci: Večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se nasititi kruha. Tada ćete spoznati, da sam ja Gospodin, Bog vaš.«
13 I doista! navečer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora.
14 Kad se prevlaka rose digla, površinom pustare ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji.
15 Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: »Što je to?« Nisu znali, što je. Onda im Mojsije reče: »To je kruh, koji nam je Gospodin pribavio za hranu.
16 Ovo je zapovijed, koju je Gospodin izdao: Nakupite koliko kome treba za jelo - jedan omer po osobi, svatko prema broju članova, koji su mu u šatoru.«
17 Izraelci tako uradiše. Neki nakupe više, neki manje.
18 Kad su izmjerili na omer, pokaza se da nije ništa preteklo onome, koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome, koji bijaše nakupio manje: svatko je nakupio koliko mu je trebalo. za jelo.
19 »Neka nitko ne ostavlja ništa za ujutro,« rekne im Mojsije.
20 Ali oni nisu poslušali Mojsija; neki ostave i za sutra. To im se ucrva i usmrdje. Mojsije se na njih razljuti.
21 Tako su skupljali svako jutro koliko je kome trebalo za jelo. A kad bi sunce ogrijalo, mana bi se rastopila.
22 Šestoga dana nakupe dvostruku količinu hrane - po dva omera na svakoga. Kad sve starješine zajednice dođu izvijestiti Mojsija,
23 on im reče: »To je zapovijed Gospodinova: Sutra je dan potpunog odmora, subota Gospodu posvećena. Ispecite, što želite peći; što želite kuhati, skuhajte. Sve, što vam preteče, ostavite za sutra.«
24 Ostave za sutra, kako je Mojsije naredio, i niti se usmrdjelo niti se ucrvalo.
25 »Jedite to danas! - reče im Mojsije - jer je ovaj dan Gospodnja subota: danas ne ćete naći mane na dvoru.
26 Šest je dana skupljajte, a sedmoga, u subotu, ne će je biti.«
27 Bilo je nekih, koji su i sedmoga dana išli skupljati, ali ništa ne nađoše.
28 Zato Gospodin reče Mojsiju: »Dokle ćete odbijati pokoriti se mojim zapovijedima i zakonima?
29 Pogledajte! Zato što vam je Gospodin dao subotu, daje vam hrane šestoga dana za dva dana.
30 Neka svatko stoji gdje jest; neka nitko u sedmi dan ne izlazi iz svoga stana!« Poslije toga sedmoga se dana narod odmarao. Mana na spomen
31 Dom je Izraelov tu hranu prozvao manom. Bijaše kao zrno korijandra; bijela, a imala je okus medenog kolačića.
32 Onda rekne Mojsije: »Ovo je zapovijed, koju je izdao Gospodin: Napunite tim jedan omer i čuvajte za svoje potomke, da vide hranu, kojom sam vas hranio u pustari, kad sam vas izbavio iz zemlje egipatske.«
33 Tako naredi Mojsije Aronu: »Uzmi jednu posudu; stavi u nju cio omer mane, a onda je položi pred Gospodina da se čuva za vaše potomke.«
34 Kako je Gospodin naredio Mojsiju, Aron je stavi pred Svjedočanstvo na čuvanje.
35 Izraelci su se hranili manom četrdeset godina, sve dok nisu došli u naseljenu zemlju: jeli su manu do dolaska na granicu zemlje kanaanske.
36 Omer je deseti dio efe.

Izlazak glava 17
Voda iz pećine
1 Iz pustare Sina sva izraelska zajednica po Gospodnjoj zapovijedi krene na put s postaje na postaju. Konačno se utabore kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije.
2 Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: »Daj nam vode, da pijemo!« Mojsije im odgovori: »Zašto se sa mnom prepirete? Zašto kušate Gospodina?«
3 Ali je narod žeđao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio: »Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da žeđom pomoriš i nas i našu djecu i našu stoku?« 
4 Stoga Mojsije zavapi Gospodinu: »Što ću s ovim narodom! Još malo pa će me kamenovati.«
5 »Istupi pred narod! - rekne Gospodin Mojsiju. - Uzevši sa sobom nekoliko izraelskih starješina, pođi; ponesi u ruci štap, kojim si udario Rijeku.
6 Ja ću stajati pred tobom ondje na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda, pa neka se narod napije.« Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina.
7 Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Gospodina govoreći: »Je li Gospod među nama ili nije?«
Bitka s Amalečanima
8 Uto dođu Amalečani i zaratuju s Izraelcima kod Refidima.
9 Mojsije reče Jošui: »Odaberi momčad pa pođi i zapodjeni borbu s Amalečanima. Ja ću sutra stati na vrh glavice sa štapom Božjim u ruci.«
10 Jošua učini, kako mu je Mojsije rekao te zađe u borbu s Amalečanima, a Mojsije, Aron i Hur uzađoše na vrh glavice. 1
1 Dok bi Mojsije držao ruke uvis, Izraelci bi nadjačavali; kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani.
12 Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj, i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunčanog zalaska.
13 A Jošua oštricom mača svlada Amaleka i njegov narod.
14 Onda Gospodin reče Mojsiju: »Zapiši ovo u knjigu na sjećanje i utuvi u uši Jošui, da ću ja spomen na Amalečane sasvim izbrisati pod nebom!«
15 Podiže zatim Mojsije žrtvenik i nazva ga: »Jahve-nissi,«
16 jer reče: »Stijeg Gospodnji u ruci njegovoj, vojevat će Gospod proti Amaleku kroz vjekove.«

Izlazak glava 18
Sastanak sJetrom
1 Jetro, midjanski svećenik, tast Mojsijev, ču sve, što učini Bog Mojsiju i svemu izraelskom narodu, i kako Gospodin izbavi Izraelce iz Egipta.
2 Tada tast Mojsijev Jetro povede Siporu, Mojsijevu ženu - koju Mojsije bijaše otpustio -
3 i oba njezina sina. Jednome je bilo ime Geršom, a to će reći: »Bijah došljak u tuđoj zemlji.«
4 Drugi se zvao Eliezer, to jest: »Bog oca moga bio mi je u pomoći i spasio me od faraonova mača.«
5 Tako Mojsijev tast Jetro povede k Mojsiju u pustaru, gdje se Mojsije bio utaborio na Božjem brdu, njegove sinove i njegovu ženu.
6 Poruči on Mojsiju: »Ja, tvoj tast Jetro, dolazim k tebi s tvojom ženom i oba njezina sina.«
7 Izađe Mojsije u susret tastu svome; duboko mu se nakloni i poljubi ga. Pošto su se upitali za zdravlje, uđu pod šator.
8 Mojsije je onda pripovijedao svome tastu o svemu, što je Gospodin učinio faraonu i Egipćanima zbog Izraelaca; o svim nezgodama, što su ih snašle na putu, i kako, ih je Gospodin izbavio.
9 Jetro se radovao svemu dobru, koje je Gospod učinio Izraelcima i što ih je oslobodio od egipatskih šaka.
10 »Neka je hvaljen Gospodin, koji vas je izbavio od egipatskih šaka i od šaka faraonovih - reče Jetro. -
11 Sada znam, da je Gospodin veći od svih bogova, jer je izbavio narod ispod egipatske vlasti, kad su s njima okrutno postupali«.
12 Zatim Jetro, Mojsijev tast, prinese Bogu žrtvu paljenicu i druge žrtve. Uto dođe Aron i sve izraelske starješine te s Mojsijevim tastom blaguju objed pred Bogom.
Postavljanje manjih sudaca
13 Sutradan Mojsije sjede da kroji pravdu narodu. Narod je stajao oko njega od jutra do mraka.
14 Vidjevši Mojsijev tast sav trud, što ga on za narod podnosi, rekne mu: »Što to imaš toliko s narodom? Zašto ti sam sjediš, a sav narod stoji oko tebe od jutra do mraka?«
15 »Narod dolazi k meni - odgovori Mojsije - da se s Bogom posavjetuje.
16 Kad zađu u prepirke, dođu k meni. Ja onda rasudim između jednog i drugoga; izložim im Božje zakone i odredbe.«
17 »Nije dobro, kako radiš - odgovori Mojsiju tast.
18 I ti i taj narod s tobom potpuno ćete se iscrpsti. Ta posao je za te pretežak; sam ga ne možeš obavljati.
19 Poslušaj me. Savjetovat ću te, i Bog će biti s tobom! Ti zastupaj narod pred Bogom; podastiri Bogu njihove razmirice.
20 Poučavaj ih o zakonima i odredbama; svraćaj ih na put, kojim moraju ići; upućuj ih na djela, koja moraju vršiti.
21 Onda, proberi između svega puka ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike.
22 Neka sude narodu u svako doba. Sve veće slučajeve neka preda te iznose, a o manjim neka sami rasuđuju. Olakšaj sebi breme: neka ga oni s tobom nose.
23 Ako tako uradiš, Bog će ti dati snage da izdržiš, a sav će narod odlaziti kući u miru.«
24 Mojsije posluša savjet svoga tasta i učini sve, kako ga savjetova.
25 Probere Mojsije sposobnih ljudi od svih Izraelaca pa ih postavi za glavare narodu: tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike.
26 Oni su sudili narodu u svako doba. Teže slučajeve iznosili bi Mojsiju, a o svim manjim sami odlučivali.
27 Zatim Mojsije otpusti svoga tasta, i on ode u svoju zemlju.

Izlazak glava 19
Dolazak pod Sinaj
1 Trećega mjeseca poslije izlaska iz zemlje egipatske, prvoga dana u mjesecu, stignu Izraelci u Sinajsku pustaru.
2 Putujući od Refidima, dođu u Sinajsku pustaru i utabore se. Ondje pred brdom postave tabor,
3 a Mojsije se popne k Bogu. Gospodin ga zovne k sebi s brda pa mu rekne: »Ovako kaži domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj.
4 Vidjeli ste, što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo.
5 Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode - ta moj je sav svijet!
6 vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet. Ovim riječima oslovi Izraelce.«
7 Tako, ode Mojsije i sazove narodne starješine. A kad im je izložio sve, što je Gospod naredio njemu da im kaže,
8 narod odgovori jednoglasno: »Vršit ćemo sve, što je Gospodin naredio.« Onda Mojsije prenese odgovor naroda Gospodinu.
9 Nato Gospodin reče Mojsiju: »Ja ću evo, doći k tebi u gustom oblaku, da narod čuje, kad s tobom budem razgovarao i da ti zauvijek vjeruje. Pošto je Mojsije izvijestio Gospoda o odgovoru naroda,
10 gospodin nastavi: »Hajde k narodu i posvećuj ga danas i sutra; neka svatko opere svoju odjeću
11 i neka bude gotov prekosutra, jer će prekosutra sići Gospodin na brdo Sinaj naočigled svega puka.
12 Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: Pripazie da se na brdo ne penjete; da se ni podnožja ne dotičete! Tko se god brdu primakne, smrt će ga snaći.
13 Nikakva ruka neka ga se ne dotakne; morat će biti kamenjem zasut ili strijelom ustrijeljen: bio čovjek ili živinče, neka na životu ne ostane. Istom kad zatrubi trublja, mogu poći na brdo.«
14 Potom Mojsije siđe s brda k narodu i poče posvećivati narod.
15 »Budite gotovi za prekosutra! - rekne Mojsije narodu. - Ne primičite se ženi!«
Veličanstveno bogojavljenje
16 A prekosutra, u osvit dana, dok je grmljavina tutnjila, munje sijevale, a gust se oblak nadvijao iznad brda, orila je trublja gromko, a sav je narod u taboru drhtao.
17 Mojsije, međutim, povede narod iz tabora u susret Bogu, i zaustave se na podnožju brda.
18 Cijelo brdo Sinaj zavilo se u dim, jer je Gospodin u oblaku ognja sišao na nj. Dim se s njega pušio kao iz kakve klačine, cijelo se brdo strašno treslo.
19 Glas trublje bivao je jači i jači, dok je Mojsije govorio, a Gospodin mu odgovarao grmljavinom.
20 Kad je Gospodm sišao na vrhunac Sinajskoga brda, pozva Mojsija na brdski vrhunac, i Mojsije se uspe k njemu.
21 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: »Siđi i opomeni narod, da ne bi provalio prema Gospodu da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo.
22 I sami svećenici, koji dolaze blizu Gospodinu, moraju se očistiti, da ih Gospod ne uništi.«
23 »Narod se ne može popeti na brdo Sinaj - odgovori Mojsije Gospodinu - jer si nas sam ti opomenuo: Postavi granice naokolo brda i proglasi ga svetim.«
24 Gospodin opet reče: »Idi sad dolje! A onda se popni s Aronom. Ali svećenici i narod neka ne navaljuju da se popnu prema Gospodinu, da on ne izlije na njih svoj gnjev.«
25 Potom Mojsije siđe k narodu i sve mu kaza.

Izlazak glava 20
Deset zapovijedi
1Tada Gospodin izda sve ove zapovijedi:
2 »Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.
3 Nemoj imati drugih bogova, osim mene.
4 Ne pravi urezani h likova niti kakve slike onoga, što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.
5 Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran, koji kažnjavam grijeh otaca- onih, koji me mrze - na djeci do trećega i četvrtog koljena,
6 a iskazujem ljubav tisućama, koji me ljube i drže moje zapovijedi.
7 Ne izgovaraj uzalud ime Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome, koji uzalud izgovara njegovo ime.
8 Sjeti se da svetkuješ dan subotni.
9 Šest dana radi i obavljaj svoj posao.
10 A sedmoga je dana subota Gospoda, Boga tvoga. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni tvoj sin, ni tvoja kći, ni tvoj sluga, ni tvoja sluškinja, ni tvoja živina, niti stranac, koji s tobom živi.
11 Ta i Gospodin je šest dana zdao nebo, zemlju, more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinio. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni.
12 Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji, koju ti daje Gospodin, Bog tvoj.
13 Ne ubij!
14 Ne učini preljuba!
15 Ne ukradi!
16 Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
17 Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni'magarca njegova, niti išta, što pripada bližnjemu tvome!« Bojazan od Boga
18 Kako je sav puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, zvuka trublje i dimljenja brda, tresli su se od straha i strepili. Stoga su stajali podalje
19 i rekli Mojsiju: »Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!«
20 »Ne bojte se! - reče Mojsije narodu. - Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite.«
21 Uza sve to narod ostane podalje, a Mojsije pristupi oblaku, gdje je Bog bio.
22 Reče Bog Mojsiju: »Ovako reci Izraelcima: Sami ste vidjeli, da sam s vama govorio s neba.
23 Ne pravite ništa meni ravna: ni kumira od srebra niti kumira od zlata.
24 Načini mi žrtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje žrtve paljenice i žrtve pričesnice, svoje ovce i svoja goveda. Na svakome mjestu koje odredim, da se moje ime spominje, ja ću doći k tebi da te blagoslovim.
25 Ako mi budeš gradio kameni žrtvenik, nemoj ga graditi od klesanog kamena, jer čim na nj spustiš svoje oruđe, oskvrnut ćeš ga.
26 Ne uzlazi na moj žrtvenik po stepenicama, da se ne pokaže na njemu golotinja tvoja.

Izlazak glava 21
Zakon o robovima
1 Ovo su propisi, koje ti im treba izložiti.
2 Kad za roba kupiš jednoga Hebreja, neka služi šest godina. Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan.
3 Ako dođe sam, neka sam i ode; ako li je oženjen, neka s njim ide i njegova žena.
4 Ako mu gospodar nabavi ženu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo kćeri, i žena i njezina djeca neka pripadnu gospodaru, a on neka ide sam.
5 Ali ako rob otvoreno izjavi: Volim svoga gospodara, svoju ženu i svoju djecu, ne ću da budem slobodan,
6 neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovede k vratima ili dovratku, neka mu gospodar šilom probuši uho i neka mu trajno ostane u službi.
7 Kad čovjek proda svoju kćer za ropkinju, neka se ona ne oslobađa kao i muškarci robovi.
8 Ako se ne svidi gospodaru, koji ju je sebi bio odredio, neka joj dopusti da se otkupi. Nema prava prodati je strancima, kad joj nije bio vjeran.
9 A ako je odredi svome sinu, neka s njom postupa kao i s kćeri.
10 Ako se oženi drugom, ne smije prvoj uskraćivati hrane, odjeće ili njezinih bračnih prava.
11 Ne bude li joj činio ovo troje, neka je slobodna otići bez otkupnine.
Zadavanje rana
12 Tko god zada nekome smrtnu ranu, neka se smrću kazni.
13 Ali ako to učini nehotice, nego Bog prepusti da od njegovih šaka umre, odredit ću ti mjesto, kamo može pobjeći.
14 Tko hotimično navali na svoga bližnjega te ga podmuklo ubije, odvuci ga i s moga žrtvenika, da se pogubi.
15 Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću.
16 Tko otme čovjeka - bilo za prodaju, bilo za podvrgavanje svojoj vlasti, neka se kazni smrću.
17 Tko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću.
18 Ako se ljudi posvade, pa jedan udari drugoga kamenom ili šakom, ali ne pogine, nego padne u postelju;
19 poslije ustane i mogne izlaziti, makar i sa štapom, onda onome, koji ga je udario, neka je oprošteno, samo neka mu plati njegov gubitak vremena i pribavi mu posvemašnje izlječenje.
20 Ako netko udari batinom svoga roba ili svoju ropkinju te umru od njegove šake, mora snositi osvetu.
21 Ali ako rob preživi dan dva, neka se ne kažnjava, jer je rob njegovo vlasništvo.
22 Ako se ljudi pobiju i udare trudnu ženu, te ona pometne, ali druge štete ne bude, onda onaj, koji ju je udario, neka plati odštetu, koju zatraži njezin muž. On neka plati kako suci odrede.
23 Bude li člrugog zla, neka je kazna:
24 život za život, zub za zub, oko za oko, ruka za ruku, noga za nogu,
25 opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu.
26 Udari li tko svoga roba ili svoju ropkinju u oko i oćoravi, neka ga oslobodi za naknadu oka.
27 Ako izbije zub svome robu - ili svojoj ropkinji - neka ga oslobodi za naknadu zuba.
28 Kad goveče ubode čovjeka ili ženu pa ih usmrti, neka se kamenjem kamenuje. Njegovo se meso tada ne smije pojesti, a vlasniku njegovu neka je oprošteno.
29 Ali ako je to goveče i prije bolo, a njegov vlasnik, iako opominjan, nije ga čuvao, pa ono usmrti čovjeka ili ženu, neka se to goveče kamenuje; ali i njegov se vlasnik ima pogubiti.
30 Ako se vlasniku označi otkupna cijena da svoj život iskupi, neka plati koliko mu se odredi.
31 Ubode li goveče dječaka ili djevojčicu, neka se prema njemu postupi isto prema ovome pravilu.
32 Ako ubode roba ili ropkinju, neka vlasnik isplati njihovu gospodaru trideset srebrnih šekela, a goveče neka se kamenuje.
Odšteta za imovinu
33 Kad tko ostavi bunar otvoren, ili tko iskopa bunar a ne pokrije ga, pa u nj upadne goveče ili magare,
34 vlasnik bunara ima dati naknadu: neka isplati vlasniku u novcu, a uginula životinja neka njemu pripadne.
35 Kad nečije goveče ubode goveče drugoga te ugine, onda neka prodaju živo goveče, a dobiveni novac neka podijele; i uginulo goveče neka među sobom podijele.
36 Ali ako se zna, da je to goveče i prije bolo, a njegov ga gospodar nije čuvao, onda mora nadoknaditi goveče za goveče, dok će uginulo živinče biti njegovo.
37 Ako netko ukrade goveče ili ovcu pa je zakolje ili proda, mora nadoknaditi pet goveda za jedno goveče, a ovce četiri za jednu ovcu.

Izlazak glava 22
1 Ako se lopov zateče gdje probija zid, pa mu se zada smrtan udarac, njegovu krv ne treba osvećivati.
2 No ako iziđe sunce za udaranja, njegovu krv treba osvetiti. Lopov mora štetu nadoknaditi. Ako nema ništa, njega za njegovu krađu treba prodati.
3 Nađe li se ukradeno živinče živo u njegovu vlasništvu: goveče, magare ili koja glava sitne stoke, treba da ga plati dvostruko.
4 Ako netko pali njivu ili vinograd pa pusti vatru da se proširi te spali njivu drugoga, mora mu nadoknaditi onim, što najbolje nađe na svojoj njivi ili svome vinogradu.
5 Tko zapali vatru te zahvati drač, izgori žito u snopu, u klasu ili na njivi, onaj tko je vatru zapalio mora štetu nadoknaditi. Vjeresije i zajmovi
6 Kad tko položi kod znanca novac ili stvari na čuvanje, pa budu pokradene iz njegove kuće, ako se lopov pronađe, mora dvostruko platiti.
7 Ako se lopov ne pronađe, vlasnik kuće neka se dovede k Bogu, da se zakune, kako on nije spustio svoje ruke na dobra svoga bližnjega.
8 Za svaki prekršaj pronevjerenja - radilo se o govečetu, magaretu, sitnoj stoci, odjeći, ili bilo kojoj izgubljenoj stvari, za kou se utvrdi: To je ono! - treba spor iznijeti pred Boga. Onaj, koga Bog proglasi krivim, neka plati dvostruko oštećenome.
9 Kad tko povjeri svome susjedu magare, goveče, glavu sitne stoke ili bilo kakvo živinče, pa ono ugine, osakati se ili ga tko odvede, a da ne bude svjedoka,
10 zakletva pred Gospodom neka odluči među obojicom, je li čuvar .posegao za dobrom svoga bližnjega ili nije. Neka vlasniku to bude dosta, a čuvar nije dužan nadoknaditi.
11 Nađe li se da je čuvar ukrao, mora štetu nadoknaditi.
12 Ako ga zvijer razdere, neka ga donese za dokaz, tako da za razderano ne daje odštete.
13 Kad tko posudi živinu na izor od svoga susjeda, pa se ona osakati ili ugine, dok joj vlasnik nije bio s njom, neka plati odštetu.
14 Je li vlasnik bio s njom, odštete mu ne daje; ali ako je bila unajmljena na izor, ima pravo na svoju nadnicu. Društvovne uredbe
15 Ako tko zavede djevojku, koja nije bila zaručena i s njom legne, neka za nju dade ženidbenu procjenu i oženi je.
16 Ako njezin otac odbije dati mu je, zavodnik mora odmjeriti srebra u vrijednosti ženidbene procjene za djevicu.
17 Ne dopuštaj živjeti vračaricama.
18 Tko bi god sa živinom legao, treba ga kazniti smrću.
19 Tko bi prinosio žrtve kojem kumiru - osim Gospodinu jedino - neka se smrću zatre.
20 Ne zlostavljaj pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj.
21 Ne cvilite udovice i siročeta!
22 Ako ih ucviliš, i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati.
23 Moj će se gnjev raspaliti, i mačem ću vas pogubiti. Tako će vaše žene ostati udovice, a djeca siročad.
24 Ako pozajmiš novca kome od moga naroda, siromahu, koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata!
25 Uzmeš li svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca.
26 Ta to mu je jedini pokrivač, kojim omota svoje t jelo i u kojem može leći. Ako k meni zavapi, uslišat ću ga, jer sam ja milostiv.
27 Ne huli Boga i ne psuj glavara svoga naroda!
28 Ne oklijevaj s prinosima od svoga gumna i od svoga tijeska! Meni daj prvorođenca od svojih sinova.
29 Isto učini sa svojim govedima i sitnom stokom: sedam dana neka ostane sa svojom majkom, a osmoga dana da si ga meni dao!
30 Budite muževi meni posvećeni! Zato nemojte jesti mesa od životinje, koju zvjerad rastrga, nego je bacite paščadi.

Izlazak glava 23
1 Ne širi lažnog izvješća! Ne pomaži zlikovcu svjedočeći krivo!
2 Ne povodi se za mnoštvom da činiš zlo; niti svjedoči u parnici stajući na stranu većine protiv pravde.
3 Ne smiješ biti pristran prema siromahu u njegovoj parnici.
4 Kad nabasaš na zalutalo goveče ili magare svoga neprijatelja, moraš mu ga natrag dovesti.
5 Ako opaziš magarca onoga, koji te mrzi, kako je pao pod svojim tovarom, nemoj ga ostaviti: zajedno s njegovim gospodarom moraš mu pomoći dići se.
6 Ne krnji prava svome siromahu u njegovoj parnici.
7 Stoj daleko od lažne optužbe; ne ubijaj nedužna i pravedna, jer ja zlikovcu ne praštam.
8 Nikad nemoj primati mita, jer mito zaslijepljuje i one, koji najjasnije vide i upropašćuje pravo pravednika.
9 Ne ugnjetavaj pridošlicu! n. znate, kako je pridošlici. I sami ste bili pridošlice u zemlji egipatskoj. Vjerski zakoni
10 Šest godina možeš sijati po svojoj zemlji i s nje plodove brati.
11 Ali sedme godine pusti zemlju da počiva neobrađena i nepožnjeta, da se s nje hrani sirotinja, koja je s tobom, i zvjerad pojede, što iza sirotinje ostane. Tako postupaj i sa svojim vinogradom i sa svojim maslinikom.
12 Šest dana obavljaj svoj posao, ali sedmoga dana od posala odustani, da ti otpočine vol i magarac i odahne sin tvoje sluškinje i pridošlica.
13 Pripazite na sve, što sam vam rekao. Ne spominjite imena drugih bogova. Neka se to i ne čuje iz tvojih usta.
14 Tri puta na godinu hodočasti na moj blagdan.
15 Slavi Blagdan prijesnog kruha. U određeno vrijeme u mjesecu abibu - jer si u njemu iz Egipta izišao - sedam dana jedi prijesan kruh, kako sam ti naredio. Neka nitko ne stupa preda me praznih ruku!
16 Zatim Blagdan berbe na koncu godine, kad s polja pokupiš plodove truda.
17 Triput na godinu neka svi tvoji muški stupe pred Gospodara - Boga. -
18 Krv žrtve, koju mi žrtvuješ, nemoj prinositi s ukvasanim kruhom; salo od žrtve prinesene na moju svetkovinu ne ostavljaj za sutradan.
19· Donosi u kuću Gospoda, Boga svoga, najbolje prvine sa svoje zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke! Nagrada za vjerno opsluživanje zakona
20 Šaljem, evo, svoga anđela pred tobom, da te čuva na putu i dovede te u krajeve, koje sam priredio.
21 Poštuj ga i slušaj! Ne buni se protiv njega jer vam ne će opraštati prekršaje: ta moje je ime u njemu.
22 Ako mu se budeš vjerno pokoravao i budeš vršio sve, što sam naredio, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima.
23 Anđeo će moj ići pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hitijaca, Perižana, Kanaanaca, Hivijaca i Hebusejaca, da ih uništim.
24 Nemoj se klanjati njihovim kumirima niti im iskazuj štovanje; ne postupaj, kako oni rade, nego njihove kumire poruši i stupove im porazbijaj.
25 Iskazujte štovanje Gospodinu, Bogu svome, pa ću blagoslivati tvoj kruh i tvoju vodu
26 i uklanjati od tebe bolest. U tvojoj zemlji ne će biti pometkinje; ja ću učiniti punim broj tvojih dana.
27 Pred tobom ću odaslati stravu svoju; u metež ću baciti sav svijet, među koji dospiješ; učinit ću, da svi tvoji neprijatelji bježe pred tobom.
28 Stršljene ću pred tobom odašiljati, da ispred tebe tjeraju u bijeg Hivijce, Kanaance i Hitijce.
29 Ne ću ih otjerati ispred tebe u jednoj godini, da zemlja ne opusti i divlje se životinje ne razmnože na tvoju štetu.
30 Tjerat ću ih ispred tebe malo- pomalo, dok ti potomstvo odraste, tako da zemlju zaposjedneš.
31 Postavit ću ti granice: od Trstičnoga do Filištejskoga mora, od pustinje pa do Rijeke. Predat ću, "naime, žiteljstvo zemlje u tvoje šake, da ga otjeraš.
32 Ne pravi savez ni s njima ni s njihovim kumirima.
33 Neka ne ostanu u tvojoj zemlji, da te ne navode na grijeh proti meni. Ako bi štovao njihove kumire, to bi ti bila stupica.«

Izlazak glava 24
Potvrda Saveza
1 Rečeno je glavom Mojsiju: »Uzađi ka Gospodinu: ti, Aron, Nadab, Abihu i sedamdeset izraelskih starješina. Poklonite se izdaljega!
2 Neka se sam Mojsije primakne ka Gospodinu. Oni neka se ne primiču, a puk neka se s njim ne penje.«
3 Dođe Mojsije i kaza narodu sve riječi Gospodnje i sve naredbe. A sav puk odgovori u jedan glas: »Izvršit ćemo sve, što nam je Gospodin rekao.«
4 Tada Mojsije popiše sve riječi Gospodnje. A ujutro podrani te podigne žrtvenik na podnožju brda i dvanaest stupova za dvanaest plemena Izraelovih.
5 Zatim naloži mladim Izraelcima, da prinesu žrtve paljenice i da žrtvuju Gospodinu junce kao žrtve pričesnice.
6 Mojsije uhvati krv; polovinu krvi ulije u posude, a polovinu izlije po žrtveniku.
7 Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno pročita, a narod uzvrati: »Sve, što je Gospodin rekao, izvršit ćemo i poslušat ćemo.«
8 Mojsije potom uzme krvi te poškropi narod govoreći: »Ovo je krv Saveza, koji je Gospodin sada s vama sklopio na temelju svih ovih riječi svojih.«
9 Onda se uspne Mojsije s Aronom, Nadabom, Abihuom i sedamdeset starješina izraelskih.
10 Oni vidješe Boga Izraelova: podnožje njegovim nogama kao da je bilo od dragog kamena safira, sjajem nalik na samo nebo.
11 Ni ruke svoje nije pružio na izabranike Izraelaca; iako su Boga motrili, jeli i pili.
Mojsije na brdu
12 Zatim Gospodin reče Mojsiju: »Popni se k meni na brdo i pričekaj ondje. Dat ću ti kamene ploče sa zapovijedima, koje sam za njihovu pouku napisao.«
13 Ustane Mojsije i njegov pomoćnik Jošua, te se Mojsije popne na brdo Božje.
14 A starješinama reče: »Čekajte nas ovdje, dok se vratimo. Eto s vama je Aron i Hur. Tko imadne kakvu razmiricu, neka se obrati na njih.«
15 Pošto se Mojsije pope, oblak prekrije brdo.
16 Slava se Gospodnja nastani na Sinajskom brdu. Šest je dana oblak brdo prekrivao, a sedmoga dana zovne Gospodin Mojsija isred oblaka.
17 Slava Gospodnja na vrhuncu brda bila je u očima Izraelaca kao vatra, koja sažiže.
18 Ali Mojsije, penjući se na brdo, zađe, u sred oblaka, gdje je proboravio četrdeset dana i četrdeset noći.

Izlazak glava 25
Doprinosi
1 Gospodin reče Mojsiju:
2 »Reci Izraelcima, da mi sakupljaju doprinose, a vi primajte doprinose od svakoga, koji daje od srca.
3 Primajte ove doprinose: zlato, srebro i tuč;
4 ljubičasto, crveno i tamnocrveno predivo, prepredeni lan i kostrijet; 5 učinjene ovnujske kože, pa kože od pliskavice; bagrenovo drvo;
6 ulje za svjetlo; mirodije za ulje pomazanja i miomirisno kađenje;
7 oniks i drugo drago kamenje, koje će se umetnuti u oplećak i naprsnik.
8 Neka mi sagrade svetište, da mogu boraviti u njihovoj sredini.
9 Prebivalište i sav njegov pribor napravi točno prema uzorku, koji ti pokažem.
Nacrt za kovčeg
10 Od bagrenovine neka mi naprave kovčeg: dva i pol lakta dug, lakat i pol širok i lakat i pol visok.
11 Obloži ga čistim zlatom; obloži ga zdvora i iznutra; a oko vrha stavi naokolo pojas od zlata. Salij za nj četiri zlatna koluta; prikuj ih za četiri njegove noge;
12 dva koluta s jedne strane, a dva s druge.
13 Od bagrenovine napravi i motke te ih zlatom obloži.
14 Onda provuci motke kroz kolutove sa strane Kovčega, da se na njima Kovčeg nosi.
15 Neka motke ostanu u kolutima Kovčega; neka se iz njih ne izvlače.
16 Zapovijedi, koje ću ti predati, u Kovčeg položi.«
17 Onda napravi Pomirilište od čistoga zlata. Neka bude dugo dva i pol lakta, a široko lakat i pol.
18 Izradi dva kerubina od zlata za oba kraja Pomirilišta.
19 Pričvrsti jednog kerubina za jedan kraj, a drugoga kerubina za drugi kraj. Pričvrsti ih na oba kraja Pomirilišta, da s njima budu jedan komad.
20 Kerubini neka dignu svoja krila uvis tako da svojim krilima zaklanjaju Pomirilište. Neka budu licem okrenuti jedan prema drugome, ali tako da lica kerubina gledaju u Pomirilište.
21 Stavi Pomirilište na Kovčeg, a u Kovčeg položi Zapovijedi, što ću ti ih dati.
22 Tu ću se ja s tobom sastajati i ozgo ću ti, iznad Pomirilišta - između ona dva kerubina, što su na Kovčegu Zapovijedi - saopćivati sve naloge namijenjene Izraelcima.
Stol
23 »Napravi od bagrenovine stol dva lakta dug, lakat širok, a lakat i pol visok.
24 Čistim ga zlatom obloži i načini mu naokolo završni pojas od zlata.
25 Naokolo mu načini obrub, podlanicu širok, a onda po obrubu stavi završni pojas od zlata.
26 Nadalje, napravi mu četiri koluta od zlata pa mu ih pričvrsti na četiri nožna ugla.
27 Neka su kolutovi tik pod obrubom: da služe kao kvake motkama za nošenje stola.
28 Motke napravi od bagrenovine i zlatom ih obloži. O njima će se stol nositi.
29 Za nj onda napravi: zdjele, varnjače, vrčeve i pehare za izlijevanje prinosa.
30 Načini ih od čistoga zlata. Na stol svagda stavljaj pred moje lice prineseni kruh. Svijećnjak
31»Načini svijećnjak od čistoga zlata. Svijećnjak neka bude skovan. Njegovo podnožje, njegov stalak, njegove čaše, čaške i latice - sve neka bude od jednoga komada.
32 Šest krakova neka mu izbija sa strana: tri kraka s jedne strane stalka, a tri kraka s druge strane stalka.
33 Na jednome kraku neka budu tri čaše u obliku bademova cvijeta, svaka s čaškom i laticama. Tako za svih šest krakova, što budu izbijali iz stalka Svijećnjaka.
34 Na samome Svijećnjaku neka budu četiri čaše u obliku bademova cvijeta;
35 svaka s čaškom i laticama. Čaška ispod dva kraka, od istog komada kao i krakovi, onda čaška ispod druga dva kraka, od istog komada kao i krakovi, onda čaška ispod druga dva kraka, od jednoga komada, pa čaška ispod dva posljednja kraka, od jednoga komada kao i krakovi. Tako za svih šest krakova, što iz stalka budu izbijali.
36 Njihove čaške i njihovi krakovi bit će od istog komada - sve skovano u jednome komadu od suhoga zlata.
37 Napravi sedam svjetiljaka za njih. Svjetiljke neka tako budu postavljene da osvjetljuju prostor sprijeda.
38 Usekači i pepeo nici za njih neka su od čistoga zlata. 39 Upotrijebi talenat čistoga zlata za Svijećnjak i sav njegov pribor.
40 Pazi! Načini ih prema uzorku, koji ti je na brdu pokazan.

Izlazak glava 26
Šatorske zavjese
1 Prebivalište načini od deset zavjesa: od ljubičastog, crvenog i tam- nocrvenog prediva i prepredenog lana. Na njima neka budu vezeni likovi kerubina - djelo umjetnika.
2 Dužina svake zavjese neka je dvadeset i osam lakata, neka joj je širina četiri lakta. Sve zavjese neka su iste mjere.
3 Pet zavjesa neka su sastavljene jedna s drugom, a drugih pet zavjesa opet jedna s drugom.
4 Napravi petlje od ljubičaste vune pri rubu krajnje zavjese u sastavljenom komadu.
5 Napravi pedeset petalja na rubu jednog sastavljenog komada od zavjesa, a pedeset petalja pri rubu drugoga. Neka su petlje načinjene jedna spram druge. Onda napravi pedeset kopča od zlata.
6 Zavjese zatim kopčama sastavi jednu s drugom. Tako će Prebivalište biti jedna cjelina.
7 Načini zatim zavjese od kostrijeti za šatorski krov povrh Prebivališta.
8 Načini ih jedanaest. Neka duljina svake zavjese bude trideset lakata, a širina svake zavjese četiri lakta. Svih jedanaest zavjesa neka bude od iste mjere.
9 Sastavi pet zavjesa napose, a onda opet drugih šest zavjesa napose. Šestu zavjesu podvostruči na pročelju Šatora.
10 Ušij pedeset petalja na rubu jednog sastavljenog komada od zavjesa, a pedeset petalja na rubu drugog.
11 Izradi pedeset kopča od tuča, zapni kopče za petlje, da sastaviš Šator u cjelinu.
12 A kako će zavjese od Šatora pretjecati, neka se polovina zavjesa, što preostane, spušta na zadnjem dijelu Prebivališta.
13 Od onoga što preteče na dužini šatorskih zavjesa, neka po jedan lakat visi na obje strane Prebivališta, da ga zaklanja.
14 Napokon, napravi Šatoru pokrov od učinjenih i crveno obojenih ovnujskih koža, a povrh njega pokrov od koža pliskavica. Drvena građa
15 Trenice, koje će stajati nauzgor za Prebivalište, napravi od bagrenovine. Svaka trenica neka bude deset lakata duga, a lakat i pol široka.
16 Svaka trenica neka ima dva klina, da je uspravno drže.
17 Tako napravi na svakoj trenici za Prebivalište.
18 Trenice za Prebivalište postavi: dvadeset trenica s juga, prema podnevu;
19 onda pod dvadeset trenica napravi četrdeset, podnožja od srebra, dva podnožja pod prvu trenicu za njezina dva klina, i tako redom: dva podnožja za dva klina svake slijedeće trenice.
20 Za drugu stranu Prebivališta, sa sjevera: 21 dvadeset trenica i četrdeset srebrnih podnožja, dva podnožja za dva klina prve trenice, i tako redom: dva podnožja za svaku trenicu.
22 Na stražnjoj strani Prebivališta, sa zapada, postavi šest trenica.
23 Napravi i dvije trenice za stražnje kutove Prebivališta.
24 Neka budu rastavljene pri dnu, ali na vrhu kod prvoga koluta neka budu sastavljene. Neka tako obadvije prave dva kuta.
25 Neka dakle bude osam trenica s njihovim srebrnim podnožjima: šesneast podnožja, dva podnožja pod prvom trenicom, a dva opet podnožja pod svakom slijedećom trenicom.
26 Nadalje napravi priječnice od bagremovine: pet ih za trenice s jedne strane Prebivališta,
27 a pet priječnica s druge strane Prebivališta; onda pet priječnica za trenice Prebivališta straga, prema zapadu.
28 Središnja priječnica neka ide sredinom trenica s jednoga kraja na drugi.
29 Trenice obloži zlatom, a i kolutove za njih, kroz koje će se priječnice provalačiti, obloži zlatom. Priječnice onda obloži zlatom.
30 Tako, dakle, napravi Prebivalište prema nacrtu, koji ti je pokazan na brdu. Zastor
31 Napravi zastor od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Neka su na njem izvezeni kerubini.
32 Objesi ga na četiri stupa od bagrenovine, zlatom obložena, s kopčama od zlata, a četiri podnožja od srebra.
33 Objesi zastor o kvake. Onda unesi Kovčeg zapovijedi tu za zastor. Neka ti tako zastor odjeljuje svetište od nadsvetišta.
34 Stavi Pomirilište na Kovčeg zapovijedi u nadsvetište. 35 Postavi zatim stol van pred zastor, a svijećnjak na južnu stranu Prebivališta, sučelice stolu. Stol stavi na sjevernu stranu.
36 A na ulazu u Šator napravi zastor od ljubičastog, crvenog i tam- nocrvenog prediva i prepredenog lana - vezom izvezen.
37 Za zastor isteši pet stupčića od bagrenovine, pa ih zlatom obloži. Kopče za njih neka budu od zlata. Salij za njih pet podnožja od tuča.

Izlazak glava 27
Žrtvenik za paljenice
1 Načini žrtvenik od bagremovine, pet lakata dug, pet lakata širok - prava četvorina - i tri lakta visok.
2 Na njegova četiri kuta načina rogove. Neka mu rogovi budu cjelina s njim. Tučem ga obloži.
3 Dalje, načini za žrtvenik posude za zgrtanje otpadaka: strugače, kotliće, viljuške i kadionike. Sve te potrepštine za žrtvenik načini od tuča.
4 Onda, načini za nj rešetku od tuča, a na četiri kuta mrežice stavi četiri koluta.
5 0bavij mrežicu oko žrtvenika, tako da zahvati do sredine žrtvenika.
6 Napravi zatim za žrtvenik motke od bagrenovine pa ih tučem obloži.
7 Neka se motke provuku kroz kolutove, tako da izbiju na obje strane žrtvenika, kad se nosi.
8 Načini ga šuplja, od dasaka: kako ti je pokazano na brdu, neka je i napravljen. Dvorište
9 Napravi i dvorište za Prebivalište. Na južnoj strani napravi zavjese od prepredenog lana, stotinu lakata u dužini s te strane.
10 Njihovih dvadeset stupova neka stoji na dvadeset podnožja od tuča, i neka imaju kopče i šipke od srebra.
11 Isto tako za sjevernu stranu načini plahte stotinu lakata duge. Njihovih dvadeset stupova i dvadeset podnožja od tuča, ali kopče i šipke neka su od srebra.
12 Po širini dvorišta, sa zapadne strane, trebat će zavjese pedeset lakata duge, s deset stupova i deset podnožja.
13 Širina dvorišta prema istočnoj strani neka bude pedeset lakata.
14 Nadalje, zavjese s jedne strane vrata neka su petnaest lakata duge, tri stupa i tri podnožja.
15 S druge strane neka su zavjese opet petnaest lakata, s tri stupa i tri podnožja.
16 Za dvorišni ulaz šareno vezanu zavjesu dvadeset. lakata: od ljubičastog, crvenog i tam- nocrvenog prediva i prepredenog lana, četiri stupa i četiri podnožja.
17 Svi stupovi naokolo dvorišta neka su povezani srebrnim šipkama.
18 Dalje neka su im kopče od srebra, a podnožja od tuča. Neka je dvorište u duljinu sto lakata, u širinu pedeset, a u visinu pet lakata. Neka su mu plahte od prepredenog lana, a podnožja od tuča.
19 Sve potrepštine u Prebivalištu za opću upotrebu, i svi njegovi kočići, a tako i kočići u dvorištu, neka su od tuča. Ulje za svijeće
20 Nadalje, naredi Izraelcima, da ti za svjetlo donose čistoga ulja od istupanih maslina, tako da svjetlo neprestano gori.
21 Aron i njegovi sinovi neka ih pale u Šatoru sastanka zavjesi zdvora, pred Zapovijedima, da gore od večeri do jutra. Neka je to neopoziva naredba za izreiske naraštaje.

Izlazak glava 28
Svećeničko ruho
1 Onda izdvoji sebi iz izraelske sredine svoga brata Arona s njegovim sinovima: Nadabom, Abihuom, Eleazarom i Itamarom, da budu moji svećenici.
2 Napravi bratu Aronu sveto ruho na čast i ukras.
3 Obrati se svim vještacima, koje sam obdario znanjem, neka naprave haljine Aronu, da bi se posvetio i vršio svećeničku službu.
4 Neka naprave ovu odjeću: naprsnik, oplećak, ogrtač, košulju resama obrubljenu, mitru i pas; neka naprave svetu odjeću za tvoga brata Arona i njegove sinove, da mi služe kao svećenici.
5 Neka upotrijebe zlato, ljubičasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepreden lan. Oplećak i naprsnik
6 Oplećak neka naprave od zlatnih niti, od ljubičastog, crvenog i tam- nocrvenog prediva i od prepredenog lana - vješto na platnu izrađen.
7 Neka na njemu budu dvije poramenice, pričvršćene za njegove gornje krajeve.
8 Tkanica na njemu neka je napravljena kao i on: od zlatnih niti, od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana, neka bude u jednom komadu.
9 Zatim uzmi dva draga kamena oniksa i u njih ureži imena Izraelovih sinova:
10 šest njihovih imena na jednom dragom kamenu, a preostalih šest imena na drugome dragom kamenu, prema njihovu rođenju.
11 Kao što rezbar dragulja urezuje pečate na prstene, tako ti ureži imena Izraelovih sinova. Oko njih navezi zlatan obrub,
12 pa pričvrsti oba draga kamena za poramenice oplećka, da budu spomen-dragulji na Izraelove sinove. Tako, neka Aron nosi njihova imena o svoja dva ramena pred Gospodom, da ih se sjeća.
13 Načini zlatne okvire i
14 dva lančića od čistog zlata. Načini ih kao zasukane uzice i onda zasukane lančiće pričvrsti za okvire.
15 Naprsnik za presudbe izradi umjetnički; izvedi to kao i rad na oplećku: od zlatnih niti, od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva na platnu od prepredenog lana.
16 Previt, neka bude četverokutast; pedalj dug, pedalj širok.
17 Na nj"emu poredaj četiri reda dragulja. U prvom redu neka bude: rubin, topaz i alem;
18 u drugom redu: smaragd, safir i ametist;
19 u trećem redu: hijacint, ahat i ledac;
20 u četvrtom redu: krizolit, oniks i jaspis. Neka budu ukovani u zlatne okvire.
21 Tih dragulja neka bude dvanaest, koliko i imena Izraelovih sinova. Neka budu urezani kao i pečati na prstenju, svaki s imenom jednoga od dvanaest plemena.
22 Napravi za naprsnik lančiće od čistoga zlata, zasukane kao uzice.
23 Zatim napravi za naprsnik dva kolutića od zlata i pričvrsti ih na dva gornja kuta naprsnika.
24 Onda priveži obje zlatne uzice za kolutiće na gornjim krajevima naprsnika.
25 Druga dva kraja uzica priveži za dva okvira. Sad ih tako pričvrsti za poramenice oplećka sprijeda.
26 Napravi dva kolutića od zlata pa ih pričvrsti za dva donja kuta naprsnika, uz rub iz- nutra, koji je okrenut prema oplećku.
27 Napravi još dva kolutića od zlata i pričvrsti ih za donji, prednji kraj poramenice oplećka, uz njegov šav povrh tkanice oplećka.
28 Neka !le naprsnik sveže za svoje kolutiće s kolutićima oplećka vrpcom od modroga grimiza, tako da naprsnik stoji iznad tkanice i da se ne može odvajati od oplećka.
29 Neka tako Aron, kada..god ulazi u Svetište, na svome srcu nosi imena sinova Izraelovih na naprsniku za presudbe, da ih uvijek doziva u sjećanje pred Gospodinom.
30 U naprsnik za presudbe neka se stavi Urim i Tumim, da budu na Aronovu srcu, kad bude dolazio pred Gospodina. Tako neka Aron uvijek na svom srcu pred Gospodinom nosi presudbu sinova Izraelovih. Druga odjeća
31 Ogrtač za oplećak sav napravi od ljubičastog prediva.
32 Prorez za glavu na njemu neka bude na sredini. Rub naokolo proreza neka bude opšiven kao ovratnik na oklopu, tako da se ogrtač ne podere.
33 Na njegovu obrubu po dnu ušij šipke od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva, a između njih zvonca od zlata:
34 izmjenično: najprije zlatno zvonce, za njim šipak i tako redom obrubom podno ogrtača.
35 Neka budu na Aronu, dok vrši službu, da se čuje, kad ulazi u Svetište pred Gospoda i kad izlazi. Tako ne će umrijeti.
36 Napravi potom jednu pločicu od suhog zlata i na njoj ureži, kao što se urezuje na pečatnjaku: Gospodinu posvećen.
37 Za mitru je priveži modrom vrpcom, da stoji s pročelja mitre.
38 Neka stoji na Aronovu čelu. Tako neka Aron na se preuzimlje nedostatke koji bi mogli okaljati svete prinose, što ih Izraelci posvećuju. Neka uvijek stoji na njegovu čelu, da za njih stječe blagonaklonost Gospodnju.
39 Košulju s resama napravi od prepredenog lana; od Iana napravi i mitru, a pas izvezi šarenim vezom.
40 I za Aronove sinove napravi svečane haljine, pasove i turbane,
41 U njih odjeni svoga brata Arona i njegove sinove; onda ih pomaži i zaredi da mi služe kao svećenici.
42 Napravi za njih gaćice od Iana, da im pokrivaju golo tijelo. Neka sežu od bedara do stegna.
43 Neka ih nosi Aron i njegovi sinovi, kad ulaze u Šator sastanka ili kad se primiču žrtveniku za službu u Svetištu, da ne navuku na se krivnju i umru. To neka bude vječna naredba za nj i za njegovo potomstvo poslije njega.

Izlazak glava 29
Svećeničko ređenje
1 Ovo je obred, koji ćeš obaviti na njima, da ih posvetiš za moje svećenike:
2 Uzmi jednog junca i dva ovna bez mane; onda prijesnog kruha, prijesnih kolača zamiješanih u ulju i prijesnih prevrta uljem namazanih. Napravi ih od bijelog pšeničnog brašna.
3 Naslaži ih u košaricu i u košarici prinesi ih s juncem i oba ovna.
4 Dovedi Arona i njegove sinove k ulazu u Šator sastanka i operi ih u vodi.
5 Zatim uzmi odijelo i obuci Arona u haljinu; stavi na nj ogrtač oplećka, oplećak i naprsnik, i opaši ga tkanicom oplećka.
6 Ustakni mu mitru na glavu; na mitru stavi značku posvećenja.
7 Uzmi zatim ulja za pomazanje; izlij na njegovu glavu i pomaži ga.
8 Onda dov-edi njegove sinove; obuci ih u haljine;
9 opaši ih pasovima i obvij im turbane. Svećeništvo neka im pripada tako vječnom uredbom. Tako ćeš zarediti Arona i njegove sinove!
Žrtve pri ređenju
10 Dovedi zatim junca pred Šator sastanka, pa neka Aron i njegovi sinovi stave ruke juncu na glavu. 11 Onda pred Gospodinom, na ulazu u Šator sastanka, junca zakolji. 12 Uzmi junčeve krvi i svojim je prstom stavi na rogove žrtvenika. Sav ostatak krvi prolij uz podnožje žrtvenika.
13 Uzmi sav loj oko droba, privjesak na jetri i oba bubrega s lojem oko njih, pa spali na žrtveniku.
14 Meso od junca, njegovu kožu i njegovu nečist spali na vatri van taborišta. To je žrtva okajnica.
15 Poslije toga uzmi jednog ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave na njegovu glavu svoje ruke.
16 Onda ovna zakolji, uhvati mu krvi i zapljusni njome žrtvenik sa svih strana.
17 Isijeci zatim ovna u komade, operi mu drobinu i noge i položi ih na njegove ostale dijelove i glavu.
18 Onda cijeloga ovna spali na žrtveniku. Žrtva je to paljenica Gospodu, miris ugodan, žrtva ognjena.
19 Uzmi onda drugog ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke na ovnovu glavu.
20 Sad ovna zakolji; uzmi mu krvi i njome namaži resicu desnoga Aronova uha, resicu desnog uha njegovih sinova, palac na njihovoj desnoj ruci pa palac na njihovoj desnoj nozi. Ostatkom krvi zapljusni žrtvenik naokolo.
21 Uzmi onda krvi, što je ostala na žrtveniku i ulja za pomazanje i poškropi Arona i njegovo odijelo; njegove sinove i njihova odijela. Tako će biti posvećen on i njegovo odijelo; njegovi sinovi i odijela njegovih sinova.
22 Poslije toga uzmi s ovna loj, pretili rep, loj oko droba, privjesak s jetre, oba bubrega i loj oko njih; desno pleće - jer je to ovan prinesen za svećeničko ređenje;
23 zatim jedan okrugli kruh, jedan kolač na ulju i jednu prevrtu iz košarice prijesnog kruha, što je pred Gospodom.
24 Sve to stavi na ruke Arona i njegovih sinova i prinesi žrtvu prikaznicu pred Gospodom.
25 Uzmi ih onda s njihovih ruku i spali na žrtveniku, povrh žrtve paljenice, da bude Gospodinu na ugodan miris. To je ognjena žrtva Gospodu.
26 Zatim uzmi grudi ovna prinesena za Aronovo ređenje i prinesi ih kao žrtvu prikaznicu pred Gospodom. Neka to bude tvoj dio.
27 Posveti grudi, što su bile prinesene kao žrtva prikaznica i pleće, što je bilo prineseno kao žrtva podizanica od ovna prinesena za ređenje Arona i njegovih sinova. Neka to bude pristojba Aronu i njegovim potomcima od Izraelaca za sva vremena.
28 Ta to je ujam, koji će Izraelci davati od svojih pričesnica - ujam, koji Gospodu pripada.
29 Aronova posvećena odijela neka pripadnu njegovim sinovima poslije njega, da u njima budu pomazani i posvećeni.
30 Potomak, koji postane svećenikom mjesto njega, kad uđe u Šator sastanka da vrši službu u Svetištu, neka ih nosi sedam dana.
31 Uzmi onda mesa s ovna ređenja i svari ga na posvećenom mjestu.
32 Aron i njegovi sinovi neka blaguju meso ovnujsko i kruh iz košarice na ulazu u Šator sastanka.
33 Neka to pojedu oni, jer je tim dana zadovoljština, kad su bili ređeni i posvećeni. Nijedan svjetovnjak neka ne jede od toga, jer je posvećeno.
34 Ako bi ostalo što mesa od svećeničkog ređenja ili što od onoga kruha do ujutro, spali na vatri. Ne smije se pojesti, jer je posvećeno.
35 Točno tako učini Aronu i njegovim sinovima, kako sam ti naredio. Posvećuj ih sedam dana.
36 Svakog dana prinesi jednoga junca kao žrtvu okajnicu: za pomirenje. Prinesi isto tako žrtvu okajnicu za pomirenje žrt- venika, a zatim ga pomaži da bude posvećen.
37 Sedam dana prinosi žrtvu pomirnicu za žrtvenik i posvećuj ga. Tako će Žrtvenik postati presvet, i sve, što se žrtvenika dotakne, bit će posvećeno.
38 Ovo ti treba prinijeti na žrtveniku: dva janjca od dvije godine, svaki dan bez prekida.
39 Jedno janje žrtvuj ujutro, a drugo žrtvuj u suton.
40 Prinesi s prvim janjetom jednu desetinu efe bijelog brašna zamiješena u četvrtini hina istupanog ulja, i žrtvu ljevanicu od četvrtine hina vina.
41 Drugo janje prinesi u suton. S njim prinesi žrtvu prinosnicu s njegovom žrtvom ljevanicom kao i izjutra: ognjenu žrtvu prinosnicu s njegovom žrtvom ljevanicom kao i izjutra: ognjenu žrtvu Gospodu na ugodan miris.
42 Neka to bude trajna žrtva paljenica od koljena do koljena - na ulazu u Šator sastanka, pred Gospodom. Tu ću se ja s tobom sastajati i tebi govoriti.
43 Tu kod žrtvenika sastajat ću se i s Izraelcima. Zato će to biti posvećeno mojom slavom.
44 Tako ću posvetiti Šator sastanka i žrtvenik upravo onako kako posvećujem Arona i njegove sinove, da postanu mojim svećenicima.
45 Ja ću prebivati među Izraelcima i biti njihov Bog.
46 Upoznat će oni tada, da sam to ja, Gospodin, Bog njihov, koji ih je izbavio iz zemlje egipatske da prebivam među njima - ja, Gospodin, Bog njihov.

Izlazak glava 30
Kadioni žrtvenik
1· Napravi žrtvenik od bagre novine za paljenje tamjana.
2 Neka bude lakat dug, lakat širok, u pravokut, i dva lakta visok. Neka mu roščići budu u jed- nom komadu s njim. 3 Obloži mu u čisto zlato: njegovu gornju plohu, njegove strane naokolo i njegove roščiće. Načini mu zlatan završni pojas naokolo.
4 Načini mu i dva zlatna koluta. Pričvrsti mu ih s dviju suprotnih strana ispod završnog pojasa. Kroz njih će se provlačiti motke za nošenje.
5 Motke načini od bagrenovine i zlatom ih obloži.
6 Postavi žrtvenik pred zastor, što zastire Kovčeg Zapovijedi gdje ću se ja s tobom sastajati.
7 Neka na njemu Aron pali miomirisni tamjan svako jutro, kad priprema svjetla;
8 neka ga Aron opet pali u suton, kad svjetla zapaljuje, da to bude svagdašnje kadiono prinošenje pred Gospodinom u sve vaše naraštaje.
9 Ne prinosi na njemu: neposvećen tamjan, ni paljenice, ni prinosnice, ni ljevanice!
10 Jednom u godini neka Aron obavi obred pomirenja na njegovim roščićima. Krvlju žrtve, koja se prinosi za grijeh, jednom na godinu, neka obavi obred pomirenja za žrtvenik. Tako činite u sve naraštaje, jer žrtvenik je presveta Gospodnja svetinja.
Porez prigodom brojidbe pučanstva
11 Nadalje Gospodin reče Mojsiju:
12 »Kad budeš brojio Izraelce prigodom popisa pučanstva, neka svatko da Gospodinu otkupninu za se, kad se upiše, da ga kakvo zlo ne snađe zbog popisivanja.
13 Tko god potpada pod popis, ovoliko neka dadne: pola šekela - prema hramskom šekelu, gdje je dvadeset gera u šekelu. To pola šekela neka bude prinos Gospodinu.
14 Tko god pot- pada pod popis, od dvadeset godina naviše, neka daje prinos Gospodinu.
15 Bogataš neka ne plaća više niti siromah manje od pola šekela, kad daju prinos Gospodu u otkup za se.
16 Uzimaj otkupni novac od Izraelaca i određuj gaza potrebe Šatora sastanka. Neka to bude Gospodinu na spomen, da se sjeća Izraelaca i da im bude milostiv.«
Umivaonik
17 Gospodin reče Mojsiju:
18 »Napravi umivaonik od tuča i podnožje od tuča za umivanje. Postavi ga između Šatora sastanka i žrtvenika. Nalij u nj vode,
19 pa neka Aron i njegovi sinovi peru svoje ruke i noge vodom iz njega.
20 Kad moradnu ulaziti u Šator za sastanak, ili kad se moradnu primicati žrtveniku za službu, da spaljuju žrtve Gospodinu,
21 neka se vodom operu, da ne poginu. Neka operu ruke svoje i noge svoje, da izbjegnu smrti; to je trajna naredba Aronu i njegovim potomcima u sve naraštaje.« Ulje za pomazanje
22 Još reče Gospodin Mojsiju:
23 »Nabavi najboljih mirodija: pet stotina šekela smirne samotoka, pola te težine - dvjesta i pedeset - mirisavog cimeta; dvjesta i pedeset mirisave trstike,
24 pet stotina - prema hramskom šekelu - lovorike i jedan hin maslinova ulja.
25 Od toga napravi posvećeno ulje za pomazanje; da bude smjesa kao da ju je pravio mirodijaš.
26 Neka to bude posvećeno ulje za pomazanje. Time onda pomaži:
27 Šator sastanka i Kovčeg Zapovijedi; stol i sav njegov pribor; Svijećnjak i sav njegov pribor; i žrtvenik kadioni;
28 žrtvenik za žrtve paljenice i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak:
29 posveti ih, i oni će tako postati posvećeni, i što god ih se dotakne, posvećeno će postati.
30 Pomaži Arona i njegove sinove i posveti ih meni za svećenike.
31 Onda kaži Izraelcima ovako: Ovo je moje posvećeno ulje za pomazanje od koljena do koljena.
32 Ne smije se polijevati po tijelu običnog čovjeka; ne smijete praviti drugoga ovakva sastava! To je posvećeno, i neka vam bude sveto!
33 Tko god takvo napravi, ili tko ga stavi na kojeg svje- tovnjaka, neka se odstrani od svog naroda!« Kađenje
34 Gospodin opet reče Mojsiju: »Nabavi mirodija: natafe, šeheleta i helebene. Od ovih mirodija i čistoga tamjana, sve u jednakim dijelovima,
35 napravi tamjan za kađenje, smjesu mirodija, kakvu pravi mirodijaš, opranu, čistu, svetu.
36 Od toga nešto smrvi u prah i jedan dio stavi pred Zapovijedi, u Šator sastanka, gdje ću se ja s tobom sastajati. Držite ovu mirodiju presvetom!
37 A miomiris, koji napraviš prema ovome sastavu, za svoju upotrebu ne smijete praviti. To drži za svetinju Gospodu!
38 Tko bi sebi napravio što takvo da mu miriše, neka se iskorijeni iz svoga naroda.«

Izlazak glava 31
Graditelji svetišta
1 Gospodin reče Mojsiju:
2 »Pozvao sam, eto, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova, iz plemena Judina.
3 Napunio sam ga duhom Božjim, koji mu je dao spretnost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove:
4 da zamišlja nacrte za radove od zlata, srebra i tuča;
5 za rezanje dragulja, za umetanje; za rezbarije u drvu i poslove svakakve.
6 Dodao sam još Oholiaba, sina Ahisamakova iz Danova plemena; vještinom sam obdario sve sposobne ljude, da mognu napraviti sve, što sam ti naredio:
7 Šator sastanka, Kovčeg Zapovijedi, povrh njega Pomirilište i sav namještaj Šatora;
8 stol i sav njegov pribor, čisti Svijećnjak sa svim njegovim priborom; kadioni žrtvenik,
9 žrtvenik za žrtve paljenice i njegov pribor, onda umivaonik i njegovo podnožje;
10 odijela za službu, posvećena odijela za svećenika Arona i odijela za njegove sinove, za njihovu svećeničku službu;
11 pa ulje za pomazanje i miomirisni tamjan za Svetište. Sve neka načini, kako sam ti naredio.« Propis o suboti 12 Gospodin opet reče Mojsiju:
13 »Reci Izraelcima: Subote moje morate opsluživati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja; da budete svjesni, da vas ja, Gospodin, posvećujem.
14 Opslužujte, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne, neka se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao, neka se odstrani iz svoga naroda.
15 Šest dana neka se vrše poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Gospodinu posvećen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao, neka se pogubi.
16 Stoga neka Izraelci drže subotu - svetkujući je od narašaja do naraštaja - kao vječni savez.
17 Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca. Ta Gospodin je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo.«
18 Kad Gospodin svrši svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu, dade mu dvije ploče Zapovijedi, ploče kamene, ispisane prstom Božjim.

Izlazak glava 32
Zlatno tele
1 Kad je narod vidio, da Mojsije odugovlači silazak s brda, okupi se oko Arona pa mu rekne: »Ustaj! Napravi nam boga, neka on pred nama ide! Ne znamo, što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem, koji nas izvede iz zemlje egipatske.«
2 »Poskidajte zlatne naušnice, što vise o ušima vaših žena, vaših sinova i vaših kćeri - odgovori im Aron - pa ih meni donesite.«
3 »Sav svijet skine zlatne naušnice, što ih je o ušima imao i donese Aronu.
4 Primivši zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i načini saliveno tele. A oni poviču: »Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izvede iz zemlje egipatske.«
5 Vidjevši to Aron, sagradi pred njim žrtvenik, a onda najavi: »Sutra je Gospodnja svečanost!«
6 Sutradan rano ustanu i prinesu žrtve paljenice i donesu žrtve pričesnice. Onda svijet posjeda jesti i piti. Poslije toga ustade na zabavu.
7 »Požuri dolje! - progovori Gospodin Mojsiju. - Narod tvoj, koji sam izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako.
8 Brzo su zašli s puta, koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine; preda nj pali ničice i žrtve mu prinijeli uz poklike: 'Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske'.
9 Dobro vidim - reče dalje Gospodin Mojsiji - da je ovaj narod tvrde šije.
10 Pusti da se moj gnjev na njih raspali, da ih istrijebim. Onda ću od tebe razviti velik narod.«
11 Mojsije pak zapomagaše pred Gospodom, Bogom svojim, i govoraše: »0 Gospodine! zašto gnjevom plamtiš na svoj narod, koji si izbavio iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom!
12 Zašto bi Egipćani morali govoriti: 'U zloj ih je namjeri i odveo: da ih smakne u brdinama i izbriše s lica zemlje! Ublaži svoj gnjev i ljutinu; odustani od kažnjavanja svog naroda!
13 Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: 'Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu: svu zemlju ovu, što sam obećao, dat ću vašem potomstvu, i ona će zavazda biti njihova'.«
14 Gospodin odustane od kažnjavanja svog naroda čim se prijetio.
15 Mojsije se okrene i siđe s brda. U rukama su mu bile dvije ploče Zapovjedi, ploče ispisane na obje svoje plohe; ispisane i s jedne i druge strane.
16 Ploče su bile djelo Božje; pismo je bilo pismo Božje, u pločama urezano.
17 Kad je Jošua čuo viku naroda, koji je bučio, reče Mojsiju: »Bojna vika u taboru!«
18 Mojsije mu odgovori: »Nisu ono povici pobjede, niti li su tužaljke poraza. Što ja čujem, ono je bančenje!«
19 Čim se približi taboru te opazi tele i igranje, razgnjevi se Mojsije. Baci iz ruku ploče i razbije ih na podnožju brda.
20 Pograbi tele, koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah satre. Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce, da je piju.
21 »Što ti je ovaj puk učinio - reče Mojsije Aronu - da si tako velik grijeh na nj svalio?«
22 »Neka se moj gospodar srdžbom ne raspaljuje - odgovori Aron. - Sam dobro znaš, kako je narod ovaj na zlo sklon. 23 Rekoše mi: 'Napravi nam boga, pa neka pred nama ide! Ne znamo, što se dogodi s tim čovjekom Mosjijem, koji nas izbavi iz zemlje egipatske'.
24 Na to im ja rekoh: 'Tko ima zlatnih nakita, neka ih skine! Tako mi ih dadoše: ja ih bacih u vatru, te izađe ovo tele'.«
25 Kad je Mojsije vidio, kako je narod postao razuzdan - ta Aron ih je pustio da padnu u idolopoklonstvo -
26 stade na taborskim vratima i povika: »Tko je za Gospoda k meni!« Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega.
27 On im reče: »Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: Neka svatko pripaše mač o bedro i pođe taborom od vrata do vrata pa neka ubije i vlastitog brata, i prijatelja, i susjeda svoga!«
28 Sinovi Levijevi izvršiše Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko tri tisuće ljudi.
29 »Danas ste se posvetili Gospodinu za službu - reče Mojsije - tko uz cijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, da danas na vas siđe blagoslov.« Bog se umilostivio
30 Sutradan reče Mojsije narodu: »Težak ste grijeh počinili. Ipak ću se Gospodinu popeti. Možda za vaš grijeh oproštenje pribavim.«
31 Mojsije se vrati Gospodinu pa reče: »Jao! Narod onaj težak je grijeh počinio napravivši sebi boga od zlata.
32 Ipak im taj grijeh oprosti! Ako ne ćeš, onda i mene iz- briši iz svoje knjige, koju si napisao.«
33 Nato Gospodin odgovori Mojsiju: »Onoga, koji je proti meni sagriješio, izbrisat ću iz svoje knjige. 34 Nego, idi sad! Povedi narod, kamo sam ti rekao. Anđeo će moj pred tobom ići. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova ću ih grijeha kazniti.«
35 Stoga je Gospodin udario narod pomorom zbog teleta, što im ga Aron načini.

Izlazak glava 33
1 Gospodin reče Mojsiju: »Idi! Putuj odavde, ti i narod, koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju, za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu, da ću je dati njihovim potomcima.
2 Pred tobom ću poslati anđela; istjerat ću Kanaance, Amorejce, Hitijce, Perižane, Hivijce i Jebusejce. 3 Idite u zemlju, koja teče mlijekom i medom. Ja s vama ne ću poći - jer ste narod tvrde šije- da vas putem ne istrijebim.«
4 Kad narod ču ove oštre riječi, poče tugovati. I nitko više ne stavi na se svoga nakita.
5 Jer, reče Gospodin Mojsiju: »Kaži Izraelcima: Vi ste narod tvrde šije. Kad bih je s vama išao samo čas, uništio bih vas. Stoga skinite svoj nakit, a ja ću vidjeti, što ću s vama učiniti.«
6 Tako su od brda Horeba Izraelci bili bez nakita.
Mojsijevo prijateljevanje s Bogom
7 Mojsije bi uzeo Šator sastanka i razapeo ga van taborišta, daleko od tabora. Tko bi se god htio obratiti na Gospodina, pošao bi k Šatoru sastanka van taborišta.
8 Kad bi god Mojsije pošao II Šator, sav bi se narod digao; svatko bi stajao kod ulaza u svoj šator i gledao za Mojsijem, dok bi u Šator ušao.
9 A kad bi Mojsije ušao u Šator, stup bi se oblaka spustio i ostajao na ulazu u Šator, dok je Gospodin s Mojsijom razgovarao.
10 Videći kako stup oblaka stoji na ulazu Šatora, sav bi se narod tada dizao i svatko bi se duboko klanjao na vratima svoga šatora.
11 Tako bi Gospodin razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek govori jedan s drugim. Mojsije bi se poslije vratio u tabor, ali se njegov pomoćnik Jošua, sin Nunov, mlađarac, iz Šatora ne bi micao.
12 Mojsije oslovi Gospodina: »Vidi, ti si meni rekao: 'Povedi ovaj narod', ali mi nisi objavio, koga ćeš sa mnom poslati. Još si mi rekao: 'Znam te po imenu, i ti uživaš moju blagonaklonost'.
13 Stoga, ako uživam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove, da te shvatim te da i dalje uživam tvoju blagonaklonost. Ta ova je svjetina tvoj narod.«
14 »Ja ću osobno s tobom poći - odgovori Gospodin - i počinak ti priuŠtiti.«
15 »Ako ti ne pođeš - nadoda Mojsije - odavde nas ne vodi.
16 Kako će se znati da uživamo tvoju naklonost, ja i tvoj narod? Po tome što ideš s nama. Time ćemo se samo razlikovati ja i tvoj narod među svim narodima, koji su na licu zemlje.«
17 Ovo, što si zatražio, učinit ću - odgovori Gospodin Mojsiju. - Ta ti uživaš moju blagonaklonost, jer smo prisni jedan drugome.«
18 »Pokaži mi svoju slavu!« zamoli Mojsije.
19 »Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj - odgovori - i pred tobom ću izustiti svoje ime; Gospod. Bit ću milostiv kome hoću da milostiv budem; smilovat ću se komu hoću da se smilujem.
20 Ti - doda - moga lica ne možeš vidjeti, jer nitko me ne može gledati i živ ostati.
21 Evo mjesto ovdje uza me - nastavi Gospod. - Stani na pećinu!
22 Dok moja slava bude prolazila, stavit ću te u pukotinu pećine i svojom te rukom zakloniti, dok ne prođem.
23· Onda ću ja svoju ruku maknuti, pa ćeš me s leđa vidjeti. Ali se lice moje ne može vidjeti.«

Izlazak glava
34
Nove ploče

1 Gospodin reče Mojsiju: »Okleši dvije kamene ploče kao i prijašnje, pa ću ja na ploče napisati Zapovijedi, koje su bile na prvim pločama, što si ih razbio.
2 Budi gotov do jutra. Onda, ujutro, popni se na brdo Sinaj i ondje ćeš, navrh brda, stupiti preda me.
3 Nitko drugi neka se s tobom ne penje; neka se nitko nigdje na brdu ne pokazuje. Neka ni ovce ni goveda ne pasu podno brda.«
4 Mojsije okleše dvije kamene ploče kao i prijašnje; rano jutrom ustane i popne se na Sinajsko brdo, noseći dvije kamene ploče, kako mu je Gospodin naredio.
5 Spustivši se u oblaku, stane Gospodin ondje s njim i objavi svoje ime Gospod!
6 Zatim Gospod prođe ispred njega i izjavljivaše: »Gospod! Gospod! Milostiv je i dobrostiv Bog; spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću;
7 iskazuje milost tisućama, oprašta opačinu, grijeh i prijestup; ali krivca nekažnjena ne ostavlja, nego kažnjava opačinu otaca na djeci - čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena.«
8 Mojsije pade ničice na zemlju i pokloni se.
9 Onda reče: »Gospode moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim očima, onda, o Gospode, pođi s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju baštinu!« Vjerski zakoni
10 »Dobro - odgovori - sklapam Savez. Pred cijelim tvojim pukom činit ću čudesa, kakva se nisu događala ni u kojoj zemlji, ni u kojem narodu. Sav narod, koji te okružuje, vidjet će, što može Gospodin, jer ono, što ću s tobom učiniti, bit će puno strahopočitanja.
11 Vrši, dakle, što ti danas nalažem! Protjerat ću, eto, ispred tebe Amorejce, Kanaance, Hitijce, Perižane, Hivijce i Jebusejce.
12 Čuvaj se da ne sklapaš saveza sa žiteljima zemlje, u koju ideš; da ne budu zamkom u tvojoj sredini.
13 Nego, porušite njihove žrt- venike, oborite njihove stupove, posijecite im ašere!
14 jer se ne smije klanjati drugome bogu. Ta Gospodin - Ljubomorni - zaista je Bog ljubomora.
15 Ne sklapaj saveza sa žiteljima one zemlje, da te oni, kad se odaju bludnosti sa svojim bogovima i žrtve im prinose, ne bi pozivali, a ti pristao da jedeš od prinesene žrtve;
16 da ne bi ženio svoje sinove njihovim djevojkama; da one - odajući se bludništvu sa svojim bogovima - ne bi za sobom povele i tvoje sinove.
17 Ne pravi sebi livenih bogova.
18 Drži Blagdan prijesnoga kruha. Jedi beskvasan kruh sedam dana, kako sam naredio: u određeno vrijeme u mjesecu abibu, jer si u mjesecu abibu izišao iz Egipta.
19 Svako prvorođenče materinjeg krila meni pripada: svako muško, svaki prvenac tvoga sitnoga i krupnog blaga.
20 Prvenca od magarice otkupi jednim grlom sitne stoke. Ako ga ne otkupiš, moraš mu šijom zavrnuti. A sve pr- vorođence od svojih sinova otkupljuj. Neka nitko preda me ne stupa praznih ruku!
21 Šest dana radi, a sedmoga od poslova odustani, sve ako je u doba oranja ili žetve.
22 Svetkuj Blagdan tjedana s prvinama pšenične žetve isto tako i Blagdan berbe na prekretu godine.
23 Triput na godinu neka se svi muškarci pojave pred Gospodarom Jahvom, Bogom Izraelovim.
24 Budući da ću protjerati narode ispred tebe i proširiti tvoje međe, nitko ne će hlepiti za tvojom zemljom, kad triput u godini budeš uzlazio da se pokažeš pred Gospodom, Bogom svojim.
25 Od žrtve pak koju meni prikazuješ, ne prinosi krvi ni s čim ukvasanim; niti ostavljaj žrtve prinesene na blagdan Vazma, da prenoće do jutra.
26 U kuću Gospodina, Boga svoga, donosi najbolje plodove sa svoje zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke.
27 Zapiši ove riječi - reče Gospodin Mojsiju - jer su one temelj, na kojima sam s tobom i s Izraelcima sklopio Savez.«
28 Mojsije ostade ondje s Gospodinom četrdeset dana i četrdeset noći. Niti je kruha jeo nit