BIBLIJA - Silvije Grubišić

DRUGA KNJIGA SAMUELOVA

Druga Samuelova Glava 1
1 Bilo je poslije Šaulove smrti. Kad je David porazio Amalečane, vrati se i zadrži dva dana u Siklagu.
2 Trećega dana stiže neki momak iz Šaulova tabora, izdrpana odijela i prašnjave glave. Stupivši pred Davida, pade na zemlju i pokloni se.
3 David ga :iapita: »Odakle dolaziš?« Odgovori: »Pobjegao sam iz izraelskog tabora.«
4 »Kakvu vijest nosiš« upita David zabrinuto. »Vojnici su pobjegli iz boja; mnogo ih je palo i poginulo, među njima Šaul i Jonatan,« odgovori.
5 David će opet mladiću: »Kako znaš, da su mrtvi Šaul i Jonatan, njegov sin?«
6 Mladić, koji ga je obaviješćivao, nastavi: »Slučajno sam se našao na brdu Gilboi, kad spazim Šaula, nabodena na svoje koplje, a kola i konjanici suzivahu obruč oko njega.
7 Okrene se i opazivši mene, zovne me. Ja mu se odazovem.
8 Onda me zapita, tko sam. Odgovorim mu, da sam Amalečanin.
9 Nato mi on reče: »Primakni se i usmrti me. Tek je još duša u meni.«
10 Tako mu se primaknem i otpremim ga na drugi svijet, jer sam bio uvjeren, da ranu ne može preboljeti. Skinem mu krunu s glave i s ruke narukvicu i donesoh ih ovdje svome gospodaru.«
11 Nato se David uhvati za svoju odjeću i razdrije je. Isto učine i svi momci, .koji su bili s njim.
12 Naricali su i plakali za Šaulom, njegovim sinom Jonatanom i Gospodnjom vojskom doma Izraelova, što pade od mača. Sve su do navečer postili.
13 Potom David reče mladiću, svome izvjestitelju: »Odakle si ti?« »Sin sam jednog amalečanskog doseljenika.«
14 »Kako to, da se nisi bojao spustiti ruku i oskvrnuti Gospodnjeg pomazanika?« David će opet njemu.
15 Zatim David zovne jednog svoga momka i zapovijedi mu: »Primakni se i obori se na njega!« Taj mu zada smrtonosan udarac.
16 A David poprati: »Krv tvoja na tvoju glavu! Sam si svojim ustima svjedočio proti sebi, kad si rekao, da si ubio Gospodnjeg pomazanika.«
17 Tom je prigodom David naricao ovom naricaljkom za Šaulom i njegovim sinom Jonatanom.
18 (Zabilježena je u Jašar-knjizi, da bude pouka Judejcima u lukoviju.) Cvilio ie David:
19 Dika tvoja, Izraele, na visočju tvome leže probodena. Zašto padoše junaci?
20 Nemojte pričati u Gatu, ne razglasujte aškelonskim ulicama; neka slavlje ne slavi ženskadija onih, koji nisu obrezani.
21 O gilbojske brdine, rosa vas ne rosila, daždom se ne daždila, ne provrela vrelom iz dubina ! Na vama je štit junaka potamnio; štit Šaulov uljem više ne svjetluca.
22 Pred kvrlju od poklanih, od leševa boraca, lUk Jonatin nikad uzmicao nije; niti se je mač Šaulov u tok uvlačio neokrvavijen.
23 Šaul i Jonatan, za života ljubljeni i cijenjeni, čak ih ni smrt ne rastavi. Brži bjehu od orlova, jači od lavova.
24 Žene izraelske, za Šaulom plačite! Ta u grimiz i raskoš vas je odijevao, odjeću vam kitio zlatnim uresima.
25 Zašto sred boja padoše junaci? ..  Na visočju tvome leže probodeni.
26 Zbog tebe me, brate Jonatane, tuga hvata. Drag si mi bio vrlo; prijateljevanje s tobom bilo mi je draže od ljubavi za ženama.
27 Zašto padoše junaci; oružje bojno što li propade?..

Druga Samuelova Glava 2
David postaje kralj
1 Poslije tih događaja David se posavjetuje s Gospodinom i upita: »Bih li pošao gore u koji Judin grad?« Gospodin mu odgovori: »Idi!« David opet upita: »U koji ću ići?« Odgovori: »U Hebron.«
2 I tako David ode gore sa svoje obadvije žene, Ahinoamom, Jezreelićankom i Abigajilom, udovom Nabala iz Karmela.
3 Momci, koji su bili s Davidom i njihove obitelji pođu gore i nastane se u hebronskim gradićima.
4 Potom dođu ljudi iz Jude i ondje pomažu Davida kraljem nad Judinim domom. Uto Davidu stigne vijest, da su ljudi iz Jabeša Gileadskog pokopali Šaula,
5 pa im David posla glasnike s ovom porukom.« Neka vas Gospodin blagoslovi, što ste iskazali tu dobrotu svome gospodaru Šaulu, te ga pokopali.
6 Zato neka i vama Gospodin bude vjeran i prijazan; a i ja ću vam uzvratiti svojim dobročinstvom, što ste to djelo učinili.
7 Budite, dakle, odvažni i pokazujte se junacima, jer, iako je vaš gospodar Šaul umro, judejski je dom mene pomazao za svoga kralja.«
8 Međutim, zapovjednik Šaulove vojske, Nerov sin Abner, uzme Šaulova sina lšbošeta, odvede ga u Mahanajim,
9 gdje ga postavi za kralja nad Gileadom, Ašerovcima, Jezreelom, Efrajimom, Benjaminovcima i drugim Izraelcima.
10 Šaulovu sinu lšbošetu bilo je četrdeset godina, kad je postao kralj nad Izraelom i vladao je dvije godine. Samo je dom Judin pristajao uz Davida.
11 U svemu je David proveo sedam godina i šest mjeseci u Hebronu, odakle je kraljevao nad domom Judinim.
12 Uto Nerov sin Abner i momci Šaulova sina lšbošeta pođu iz Manahajima u Gibeon.
3 A Sarvijin sin Joab opet s Davidovim momcima krene i sretnu se kod Gibeonskog jezerca. Jedni posjedaju s jedne strane jezerca, a drugi s druge.
14 Tada Abner dovikne Joabu: »Daj, da ustanu momci i pred nama se pohrvaju.« Joab odgovori: »Dobro, neka se pohrvaju!«
15 Istupivši, odbroje: dvanaest Benjaminovaca u ime Šaulova sina lšbošeta, a dvanaest u ime Davidovih momaka.
16 Svaki zgrabi svoga protivnika za glavu, a onda jedan drugom zabode mač u bok i tako svi popadaju zajedno. Stoga se je ono mjesto u Gibeonu prozvalo: Helkat-Hasurim.
17 Onog se je dana vodila vrlo žestoka borba, u kojoj su Davidove čete porazile Abnera i Izraelce.
18 Ondje su se nalazila i tri Sarvijina sina: Joab, Abišaj i Asahel, koji je bio brz na nogama kao košuta po ravnu.
19 On se otisne za Abnerom te u svojoj potjeri nije skretao ni desno ni lijevo.
20 Uto se obazre Abner i upita: »Jesi li to ti, Asahele?« »Jesam«, odgovori Asahel.
21 Onda mu reče Abner: »Okreni bilo desno, bilo lijevo, uhvati kojeg mladića i uzmi, što s njega možeš zguliti!« Ali Asahel nije odustajao od potjere.
22 Opet Abner reče i drugi put Asahelu: »Prestani me progoniti! Zašto bih te sastavljao sa zemljom. Kako bih onda mogao pogledati u lice tvoga brata Joaba?«
23 Ali budući da on nije odustajao, Abner ga pogodi u trbuh drškom koplja, tako da mu je koplje prošlo straga. On se sruši i na mjestu umrije. Svi oni, koji bi stigli do mjesta, gdje je Asahel ležao mrtav, stali bi.
24 Ali Joab i Abišaj nastave potjerom za Abnerom. Sunce je bilo zašlo, kad su došli do brežuljka Ame, koji leži pred Gijom, na putu u Gibeonsku pustaru.
25 Tu se Benjaminovci okupe oko Abnera, stope se u jednu četu te zauzmu položaj na jednoj glavici.
26 Potom Abner zovne Joaba i reče: »Zar će mač uvijek proždirati? Zar ne znaš, da će se na kraju ovo ispoljiti u još veću ogorčenost? Kad ćeš već jednom narediti svojoj četi, da prestane proganjanjem svoje braće?«
27 Joab odvrati: »Tako mi živoga Boga, da nisi progovorio, nijedan vojnik ne bi bio opozvan od proganjanja vlastitog brata sve do ujutro.«
28 Nato Joab zatrubi u trublju, i sva vojska prestane s potjerom za Izraelcima. Više nije bilo borbe.
29 Abner su i njegovi momci putovali tu cijelu bogovetnu noć Arabom; prijeđu preko Jordana te su putovali još cijelo jutro, dok nisu stigli u Mahanajim.
30 Kad je Joab prestao s potjerom za Abnerom, skupi sve svoje momke. Osim Asahela manjkalo je još devetnaest Davidovih vojnika.
31 Ali su Davidovi momci smrtno ranili tri stotine i šezdeset Benjaminovaca, Abnerovih pristaša.
32 Odnesu Asahela i pokopaju ga u grobnici njegova oca u Betlehemu. Potom su Joab i njegovi momci putovali cijelu noć. Svanulo im se u Hebronu.

Druga Samuelova Glava 3
1 Uto dođe do drugoga rata između doma Šaulova i doma Davidova, za kojeg je David sve to više jačao, dok je Šaulov dom bivao sve to slabiji.
2 U Hebronu se Davidu rode sinovi; bili su: prvenac Amnon. s Jezreeikom Ahinoamom;
3 drugi Kileab, s Abigajilom udovicom Nabala iz Karmela; treći Abšalom, s Maakom, kćeri gešurskog kralja Tolmaja;
4 četvrti Adonija, s Hagitom; peti Šefatija, sAbitalom;
5 i šesti Jitream, s njegovom ženom Eglom. Ti su se rodili Davidu u Hebronu.
6 Dok je trajao rat između doma Davidova i Šaulova, u domu je Šaulovu Abner postao svemoćan.
7 Šaul je, međutim, imao jednu inoču, imenom Rispu, koja je bila kći Ajina. Jednom će Išbošet upitati Abnera: »Zašto si ulazio k inoči moga oca?«
8 Abner se vrlo raspali zbog Išbošetovih riječi pa poviče:»Zar sam ja pasja glava u Judi? Danas sam vjeran kući tvoga oca Šaula, njegovoj braći i njegovim prijateljima; nisam dopuštao da padneš u Davidove ruke, pa ipak me sad optužuješ zbog zloće počinjene s jednom ženom.
9 Ovako postupio Bog s Abnerom i još gore, ako ja ne provedem za Davida ono, što mu se je Gospodin zakleo:
10 'Oduzeti kraljevanje Šaulova doma, a na prijestol nad Izraelom i Judom, od Dana do Beer-Šebe, postaviti Davida.'«
11 Išbošet nije mogao više ni riječi uzvratiti Abneru; toliko ga se je pobojao.
12 Nato Abner pošalje glasnike Davidu s porukom: »Napravi sa mnom ugovor, i ja ću ti svojom rukom dovesti cijeli I:lrael.«
13 »Dobro«. odgovori David. »Stupit ću s tobom u savez, ali pod jednjm uvjetom: Preda mnom se ne smiješ pojaviti, ako ne dovedeš Šaulovu kćer Mikalu, kad dođeš vidjeti me.«
14 Usto David pošalje glasnike i Šaulovu sinu Išbošetu s porukom: »Daj mi moju ženu Mikalu, s kojom! sam se oženio uz djenu od stotiml filištejskih obrezaka.«
15 Stoga Išbošet posla po nju i uzme je od njezina muža Paltiela, Lajiševa sina,
16 koji ju je pratio sve do Bahurima plačući za njom. Tu mu je Abner rekao, da se vrati, i on se vrati.
17 Tada Abner, u govoru s izraelskim starješinama, reče: »Odavno ste tražili, da David postane kralj nad vama.
18 Sada to provedite, jer Gospodin je rekao za Davida: 'Rukom moga sluge Davida izbavit ću moj izraelski narod iz filištejskih i svih drugih neprijateljskih šaka.'«
19 Abner je osobno govorio s Benjaminovcima također, a onda ode u Hebron podnijeti izvješće Davidu o svemu, što se je činilo prikladno Izraelcima i Benjaminovcima.
20 Kad je Abner posjetio Davida u Hebronu, s njim je bilo dvadeset ljudi. David priredi gozbu Abneru i njegovim ljudima.
21 Tada Abner reče Davidu: »5ad ću ja poći i predobit ću sav Izrael za svog gospodara kralja; napravit će oni s tobom sporazum i ti ćeš zakraljevati nad svima, nad kojima ti je srce zaželjelo.« Potom David otpusti Abnera, i on ode u miru.
22 Baš su se tada vraćali Davidovi momci i Joab s jednog vojničkog pohoda noseći sa sobom bogat plijen. Abnera je David već bio otpustio, te nije više bio s njim u Hebronu, nego je otišao za svojim putem u miru.
23 Kad je stigao Joab i svi vojnici, koji su se s njim nalazili, rekoše mu, da je Nerov sin Abner dolazio kralju, i kralj ga mirno otpustio da ode.
24 Stoga Joab ode kralju i kaza: »Što si učinio? Abner je, eto k tebi dolazio. Kako si ga mogao mirno pustiti da ode?
25 Ti znaš Abnera, Nerova sina: dolazio je, da te prevari; da dozna tvoja kretanja i sve, što kaniš poduzeti.«
26 Tako Joab ode od Davida i, bez Davidova znanja, pošalje za Abnerom glasnike, koji ga vrate od Sirove lokve.
27 Kad se je Abner vratio u Hebron, Joab ga povuče nastranu iza gradskih vrata, da će, tobože, s njim osobno razgovarati. Tu ga zbog osvete za svojim bratom Asahelom zbode u trbuh, i on umre.
28 Kad je kašnje o tome doznao David, izjavi: »Ja i moje kraljevstvo pred Gospodinom smo zauvijek nevini.
29 Odgovornost neka padne na Joabovu glavu i cijeli njegov očinski dom. Nikad neka ne nestane u Joabovu domu nekog s krvotokom, kakva gubavca, nekog, koji mora nositi štap, ili koga poginulog od mača, da, nekog, kruha željna!
30 (Joab i njegov brat Abišaj ubiše tako Abnera iz zasjede, jer je on ubio njihova brata Ahasela u borbi kod Gibeona.)
31 Tada David naredi Joabu i svemu puku, koji se s njim našao: »Razderite svoje haljine, obucite se u kostrijet!« Sam je kralj hodio za nosilima.
32 Abnera pokopaju u Hebronu, gdje je kralj plakao naglas kod groba, a s njim je plakao i sav narod.
33 Kralj spjeva i ovu tužaljku za Abnerom: Zar bi Abner umro kao luckast čovjek?
34 Ruke tvoje ne bjehu svezane, niti su ti noge bile u gužvama. Košto od podlaca padaju ljudi, pao si ti. I sav puk opet za njim procvili.
35 Nato odu svi ponuditi Davidu štogod za jelo, dok je još bilo dana. Ali se David zakle riječima: »Bog učinio meni ovako i još gore, ako kruha ili bilo što založim prije sunčanog zalaza!«
36 Svi to prime do znanja i svidje se njihovim očima, kako im se sviđalo i sve drugo, što je kralj činio.
37 Toga dana upoznao je san Izraelda umorstvo Abner, sina Nerova, nje izišli od kralja.
38 Tada reče kralj svojim službenicima: »Morate priznati, da je danas pao velik vojskovođa u Izraelu.
39 Premda sam pomazani kralj, ipak se danas osjećam nemoćnim slabićem pred ovim bezdušnim Sarvijinim sinovima. Neka Gospodin naplati zlikovcu prema njegovu zlodjelu!«

Druga Samuelova Glava 4
1 Kad je Šaulov sin lšbošet čuo, da je Abner umro u Hebronu, prestane se opirati, i sav se Izrael zaprepasti.
2 Šaulov sin lšbošet imao je, međutim, dva časnika, koji su bili vođe četa. Jednom je bilo ime Baana, a drugom Rekab. Bili su Benjaminovci, sinovi Rimona Beeroćanina. I Beerot je naime pripadao Benjaminovu plemenu,
3 ali su Beeroćani prebjegli u Gitajim i ondje živu kao došljaci do danas.
4 Šulov sin Jonatan imao je sina, koji je bio hrom u obje noge. Bilo mu je pet godina, kad su stigle vijesti iz Jezreela o Šaulu i Jonatanu. Tada njegova dadilja pobjegne s njim. Ali se dogodi, da u njezinoj žurbi u bijeg, on pade i postane hrom. Ime mu je bilo Mefibošet.
5 Uto dođu sinovi Rimona Beeroćanina, Rekab i Baana, po dnevnoj žezi, lšbošetovoj kući, dok je on ležao za podnevnog odmora.
6 Vratarici se je bilo zadrijemalo, dok je rešetala pšenicu pa je zaspala; tako se Rekab i njegov brat uvuku unutar;
7 provuku se do njegove spavaće sobe, gdje je ležao na postelji, udare ga i ubiju; odsijeku mu glavu i sa sobom odnesu. Cijelu su noć išli putem kroz Arabu.
8 Donesu lšbošetovu glavu Davidu u Hebron i rekoše kralju: »Evo ti glave lšhošeta, sina tvoga neprijatelja Šaula, koji je tražio tvoju glavu. Ovako je danas Gospodin osvetio moga gospodara kralja na Šaulu i njegovu rodu.«
9 Ali David odgovori Rekabu i njegovu bratu Baani, sinovima Beeroćanina Rimona: »Tako mi živog Gospodina, koji me je izbavljao iz svake neprilike, zgrabio sam i pogubio onoga,
10 koji mi je u Siklagu donio vijest o Šaulovoj smrti, iako je sam mislio, da mi nosi radosnu vijest i nagradu zaslužuje.
11 Koliko sam sada opravdaniji pozvati na odgo- vornost i sa zemlje istrijebiti pokvarenjake, koji su zaklali nevina čovjeka na postelji u njegovoj vlastitoj kući!«
12 Tako ih momci ubiju na Davidovu zapovijed; odsijeku im ruke i noge, a onda ih objese blizu jezerca u Hebronu. Išbošetovu glavu, međutim uzmu i pokopaju u Abnerov grob, isto u Hebronu.

Druga Samuelova Glava 5
David, kralj nad svim Izraelcima
1 Sva izraelska plemena dođu Davidu u Hebron i izjave: »I mi smo, eto, tvoja kost i tvoje meso.
2 I prije, dok je Šaul bio nad nama kralj, ti si vodio i natrag dovodio Izraelce. Ta tebi je Gospodin rekao: 'Ti ćeš čobanovati za mojim izraelskim narodom; ti ćeš biti vladar nad Izraelom' «
3 Tako, došavši sve izraelske starješine kralju u Hebron, David ondje s njima sklopi ugovor pred Gospodinom, i oni Davida pomažu za kralja nad Izraelom.
4 Davidu je bilo trideset godina, kad je zasjeo na prijestol i vladao je četrdeset godina:
5 u Hebronu je kraljevao nad Judom sedam godina, a trideset i tri godine vladao je u Jeruzalemu nad Izraelom i Judom.
6 Potom kralj i njegovi momci krenu prema Jeruzalemu na Jebusejce, koji su živjeli u onim stranama. Oni poruče Davidu: »Nikad ne ćeš unići ovdje; sami će te slijepci i hromi odbiti.« Htjeli su reći: »David ovdje nikad ne može doĆi.«
7 Ipak je David osvojio Sionsku utvrdu - danas: David- grad.
8 Onog dana reče David: «Svaki, koji želi napasti Jebusejce, mora ih napasti kroz vodovod. Hromi i slijepci neka- ostanu samo Davidovi neprijatelji!« Stoga se kaže: »Slijepci i hromi ne smiju ulaziti u kraljevske dveri.
9 David se nastani u utvrdi i prozva je: David-grad. Izgradi područje od Mila do dvora.
10 David je bivao sve to moćniji, jer je Gospodin, Bog Vojska, bio s njim.
11 Tirski kralj Hiram posla Davidu poklisare; opskrbi ga cedrovom građom, drvodjelcima i zidarima, koji sagrade Davidove dvore.
12 Tim se David uvjeri, da ga je Gospodin potvrdio za kralja nad Izraelom i da je uzveličao njegovo vladanje zbog svoga izraelskog naroda.
13 II Jeruzalemu, poslije dolaska iz Hebrona, David se oženi s još inoča i žena, te mu se u Jeruzalemu rodi još sinova i kćeri.
14 Ovo su imena onih, koji su se rodili u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon,
15 Ibhar, Elišua, Nefeg, Jafija,
16 Elišama, Eliada i Elifelet.
17 Kad su Filištejci čuli, da su Davida pomazali za kralja nad Izraelom, svi pođu gore u potragu za Davidom. Čuvši za to David, siđe u utvrdu.
18 Filištejci dođu i preplave Refajimsku dolinu.
19 Stoga se David posavjetuje s Gospodinom: »Ako napadnem Filištejce, hoćeš li ih predati u moje ruke?« Gospodin odgovori Davidu: »Napadni! Zacijelo ću predati Filištejce u tvoje ruke.«
20 Tako David dođe u Baal-Perasim i ondje ih potuče. Potom kaza David: »Gospodin je preda mnom raspršio moje neprijatelje kao kad bujica provali.« Stoga se ono mjesto prozvalo: Baal-Perasim.
21 Filištejci su onuda ostavili svoje kumire, koje su David i njegovi momci odnijeli.
22 Ali Filištejci opet provale gore i preplave Refajimsku dolinu.
23 Ponovno se David posavjetuje s Gospodinom. koji mu reče: »Ne napadaj sučelice, nego obađi okolo i s njima se sukobi kod Gaja trepetljika.
24 Čim očuješ šuštaj u vrhovima trepetljika, odmah se daj na posao, jer će tada Gospodin već biti pred tobom da napadne š filištejski tabor.«
25 David postupi, kako mu je Gospodin naložio, te je tukao Filištejce od Gebe do Gezera.

Druga Samuelova Glava 6
Prijenos Kovčega u Jeruzalem
1 David opet sazove sve probrane momke u Izraelu, njih trideset tisuća,
2 zatim ode sa svim pukom, što se s njim nalazio u Baalu Judinu, da odande prenese Božji Kovčeg, koji nosi ime: Gospodin Vojska. ustoličen nad kerubima.
3 Božji Kovčeg polože na nova kola i povezu ga iz Abinadabove kuće, što je stajala na brijegu. Sinovi Abinadabovi: Uza i Ahio. gonili su nova kola.
4 Izvedavši kola iz Abinadabove kuće na brijegu s Božjim Kovčegom na njima, Ahio je stupao naprijed,
5 dok su David i svi Izraelci davali oduška svome veselju pred Gospodinom, što ih je god snaga nosila pjevajući uz citare, harfe, bubnjeve,-činele i zvečaljke.
6 Ali kad dođoše na Nakonovo gumno, Uza posegne svojom rukom za Božjim Kovčegom i dohvati ga, jer su ga volovi bili nageli.
7 Gospodin se raspali gnjevom na Uzu; i na mjestu ga udari te umrije ondje uz Božji Kovčeg.
8 David se rastuži, što je Gospodin iskalio svoj gnjev na Uzi. Stoga se ono mjesto do danas zove: Peres Uzin.
9 Onoga se dana David poboja Gospodina pa kaza: »Kako bi Božji Kovčeg mogao k meni doći?«
10 Zato David nije htio da se Božji Kovčeg dovede k njemu u David-grad, nego ga otpremi kući Obed-Edoma, Gitijca.
11 Tako je Božji Kovčeg ostao u kući Gitijca Obed-Edoma tri mjeseca, i zato je Gospodin izlijevao blagoslov Obed-Edoma i cijeli njegov dom.
12 Kad su kazali kralju Davidu, kako Gospodin blagosliva Obed-Edoma i sve njegovo zbog Božjeg Kovčega, on ode i prenese Kovčeg Božji u David-grad s velikim slavljem.
13 Tek što su nositelji Božjeg Kovčega odmakli šest koračaja, on žrtvova vola i ugojeno goveče.
14 David, opasan lanenin efodom, sav predan, plesaše pred Gospodinom,
15 dok su on i svi Izraelci vozili Gospodnji Kovčeg uz veselo klicanje i trubljenje u trublje.
16 Upravo kad je Gospodnji Kovčeg ulazio u David-grad, Šaulova kći Mikala pogleda kroz prozor i opazivši, gdje kralj David poskakuje i pleše pred Gospodinom, prezre ga u svom srcu.
17 Donesavši Gospodnji Kovčeg, postave ga na njegovo mjesto usred šatora, što ga je David za nj već bio razapeo. Onda David prinese paljenice i pomirnice pred Gospodinom.
18 Pošto prikazaše ove žrtve, podijeli puku blagoslov u ime Gospodina Vojska.
19 Polsije toga razdijeli svijetu, svakom čovjeku i ženi u cijelom izraelskom mnoštvu, po jednu krušnu pogaču, komad pečenke i nešto kolača. Potom sav svijet ode kućama.
20 Kad se je David vratio da blagoslovi svoje ukućane, izađe mu u susret Mikala, Šaulova kći, pa mu reče: »Što li se ie danas proslavio izraelski kralj! Zgoličen pred očima sluškinja svojih dvorana kao kakav prostak.«
21 Našto Mikali odgovori David: »Plesao sam pred Gospodinom. Tako mi živoga Gospoda, koji me je odabrao mjesto tvoga oca i cijelog njegova doma, kad me je uspostavio vrhovnim zapovjednikom nad svojim Gospodnjim izraelskim narodom, ne samo
22 da ću se veseliti pred Gospodinom, nego ću se još više poniziti. Tim ću pasti još na niže u tvojim očima, ali će mi ugled porasti pred ropkinjama, o kojima govoriš, i one će me častiti.«
23 Šaulova kći Mikala umrije bez poroda.

Druga Samuelova Glava 7
Natanovo proročanstvo: temelj Mesijanstva
1 Onda, kad se je kralj David nastanio u svom dvoru, i Gospodin mu pribavio mir oslobodivši ga od svih njegovih okolnih nepratelja,
2 reče proroku Natanu: »Pogledaj! Ja stanujem u zgradi od cedrovine, a Božji Kovčeg među zavjesama.«
3 Nato reče Natan kralju: »Radi, što ti je god na srcu, ta Gospodin je s tobom!«
4 Ali one iste noći progovori Gospodin Natanu ovim riječima.
5 »Idi i kaži mome sluzi Davidu:' Ovo poručuje Gospodin: Zar ćeš ti graditi meni dom, u kojem bih boravio?
6 Ta nisam boravio u domu od časa, kad sam odveo Izraelce iz Egipta do dana današnjega, nego sam hodao amo-tamo u šatoru i pod platnom.
7 Na svim svojim putovanjima među Izraelcima, bilo kuda, jesam li ikada izustio na riječ Sucima, kojima sam povjeravao svoj izraelski narod na čuvanje, pitajući ih: Zašto mi ne sagradite dom od cedrovine?
8 Sad, dakle, ovako reci mome sluzi Davidu: Evo, što kaže Gospodin od Vojska: Ja sam tebe odveo s pašnjaka, od čuvanja stada, da budeš vladar nad mojim izraelskim narodom.
9 Bio sam s tobom, kud si god išao; sve sam tvoje neprijatelje ispred tebe iskorijenjivao. Proslavit ću te kao zemaljske velikane. Gospodnje obećanje
10 Odredit ću zavičaj svome izraelskom narodu;' smjestit ću ga na njegovu plemenšćinu, da više ne bude uznemirivan. Ne će ga više ugnjetavati zločesti svijet kao prije,
11 sve od vremena uspostavljanja Sudaca nad Izraelcima. Ja ću ti donijeti mir oslobodivši te od svih tvojih neprijatelja. Nadalje, Gospodin ti objavljuje, da će ti utemeljiti vladateljski dom.
12 Kad se navrše tvoji dani i legneš uza svoje pređe, ja ću postaviti za tvog nasljednika tvoj vlastiti izdanak i njegovo ću kraljevanje učvrstiti.
13 On će sagraditi dom mome imenu, a ja ću učvrstiti njegov kraljevski prijestol zavazda.
14 Njemu ću ja biti otac, a on će meni biti sinom. Ako u čem bude griješio, kažnjavat ću ga očinskom šibom i kaznama ljudskim.
15 Ali svoje privrženosti njemu ne ću uskraćivati, kako sam je uskratio Šaulu, koga uklonih ispred sebe.
16 Tvoj dom i tvoje kraljevanje navijeke će preda mnom trajati; tvoj prijestol ostat će čvrsto zavazda.' «
17 Tako je Natan saopćio Davidu sve, što je njemu bilo rečeno i objavljeno. Davidova molitva
18 A onda kralj David uniđe unutar, sjedne pred Gospodinom i reče: »Tko sam ja, Gospodaru,moj Gospode; što li je moj dom, da si me dovde doveo?
19 Ali, Gospodaru, i ovo je u tvojim očima malo; nego ti govoriš o domu svoga sluge u dalekoj budućnosti kao da je to zakon za ljude, moj Gospodaru, Gospode.
20 Što bi ti David više mogao reći? Ti, moj Gospodaru, Gospode, poznaš svoga slugu.
21 Zbog svoga sluge po svom srcu izveo si sve ovo veliko djelo i objavio ga svome sluzi.
22 Zaista si ti velik, moj Gospode Bože; nema ga kao tebe; niti ima Boga osim tebe, kako su nam već utuvili u uši.
23 Koji je narod na zemlji kao tvoj izraelski narod? Ima li ikakav drugi narod na zemlji, koji si ti, Bože, poveo da ga izbaviš iz ropstva, te mu postane tvojim narodom? Koji je drugi narod, za koji si ti izveo velike i strahovite stvari da samog sebe proslaviš? Koji je drugi, kojega si ti izbavio iz Egipta za se, otjeravši ispred njih druge narode i njihova božanstva?
24 Ti si ustanovio, da tvoj izraelski narod bude tvoj vlastiti zavazda, a ti, Gospode, njihov Bog.
25 A sada, Bože Gospode, provedi u djelo zavazda ono, što si obećao svome sluzi i njegovu domu; izvrši, što si zajamčio.
26 Neka se uzveliča tvoje ime zauvijek i neka ljudi govore: 'Gospod Vojska Bog je Izraelov'. Tako će dom tvoga sluge Davida pred tobom biti ustaljen.
27 Gospode Vojska, Bože Izraelov, ti si meni otkrio svoju namjeru, kad si rekao svome sluzi: 'Ja ću ti utemeljiti vladateljski dom'. Stoga je tvoj sluga našao snage u svome srcu da ti se pomoli ovom molitvom.
28 Gospodaru, moj Gospode, glavom ti jesi Bog; istinite su tvoje riječi; ti obećaješ ovo veliko dobročinstvo svome sluzi.
29 Udostoj se, zato, blagosloviti dom svoga sluge, da zauvijek ostane pred tobom, jer ti si, Gospodaru, Gospode, to obećao. Kad ti blagosloviš dom svoga sluge, bit će blagoslovljen zauvijek.«

Druga Samuelova Glava 8
1 Poslije toga David napadne Filištejce i pokori ih. Otme tada iz filištejskih ruku Meteg-Amu?
2 A također porazi i Maopce. Njih je mjerio uzicom. Polegao bi ih po zemlji pa bi odmjerili dvije uzice, koje bi pobili, a duljinu jedne uzice ostavili bi na životu. Tako Maopci postanu Davidovi podanici te su plaćali danak.
3 Zatim David. porazi Rehobova sina Hadadezera, kralja od Sobe, dok je išao ponovno podvrgnuti pod svoju vlast Eufratsko poriječje.
4 Od njega David zarobi tisuću sedam stotina konjanika i dvadeset tisuća pješaka. Sve uprežne konje osakati prerezavši im tetive u koljenima, a ostavi ih za kola samo stotinu. 5 A kad su dušmanski Aramejci došli u pomoć sobskom kralju Hadadezeru, poubija ih David dvadeset dvije tisuće.
6 Potom uspostavi posadu među damaščenskim Aramejcima; postanu mu podanici te su mu plaćali danak. Tako je Gospodin pribavljao Davidu pobjedu u svakom pothvatu.
7 Isto tako David oduzme zlatne štitove, koje su nosile Hadadezerove sluge i donese ih u Jeruzalem.
8 A iz Hadadezerovih gradova Tebabe i Berotaja kralj David zaplijeni mnogo tuča.
9 Kad ču hamatski kralj Toj, da je David potukao svu Hadadezerovu vojsku,
10 posla svoga sina Jorama kralju Davidu, da mu odnese njegove pozdrave i čestitke zbog pobjede u ratu s Hadadezerom, jer je i sam Toj vodio mnogo bitaka s Hadadezerom. Joram je također sobom donio posuda od srebra, zlata i tuča, što kralj David posveti Gospodinu.
11 Isto je tako kralj David posvetio Gospodu srebro i zlato, što ga je zaplijenio od svih pokorenih naroda:
12 Edomljana, Moabaca, Amonaca, Filištejaca i Amalečana i, naravno, dio plijena, što ga je zarobio od Rehobova sina kralja Hadadezera od Sobe.
13 David se proslavi poklavši osamnaest tisuća Edomljana u Slanoj dolini,
14 te na povratku postavi posade po Edomu, i svi Edomljani postanu njegovi podanici. Tako je Gospodin pribavljao pobjedu Davidu u svim njegovim pothvatima.
15 David je kraljevao nad cijelim Izraelom te provodio zakonitost i pravdu među svim narodom.
16 Sarvijin sin Joab bio je zapovjednik vojske; sin Ahiludov Jošafat bio je ljetopisac;
17 Ahitubov sin Sadok i Abjatarov sin Ahimelek bili su svećenici; a zapisničar je bio Seraja.
18 Benaja, sin Jehojadin, bio je poglavica nad Kerećanima i Pelećanima. Davidovi su sinovi bili svećenici.

Druga Samuelova Glava 9
1 Jednom zapita David: »Ima li još tko na životu od Šaulova doma, da mu iskažem ljubav zbog Jonatana?«
2 Bio je jedan sluga Šaulova doma imenom Siba, koga zovnu Davidu. Kralj ga zapita: »Jesi li ti Siba?« »Da, sluga tvoj,« odgovori.
3 Ima li itko od Šaulova doma, kome bih mogao iskazati Božju ljubav?« Siba odgovori kralju: »Ima Jonatanov sin, koji je sakat u noge.«
4 Tada će kralj: »Gdje je?« Siba odgovori kralju: »Eno ga u kući Makira, sina Amielova u Lo-Debaru.«
5 Tako kralj David pošalje u Lo-Debar i dovedu ga iz kuće Makira, sina Amielova.
6 Kad Davidu dođe Mefibošet, Jonatanov sin, Šaulov unuk, pade ničice i pokloni se. David mu reče: »Mefibošete!« »Evo, sluge tvoga!« odgovori.
7 Potom mu kaza David: »Ne boj se! Želim ti uzvratiti ljubavlju zbog tvoga oca Jonatana; vratit ću ti svu imovinu tvoga djeda Šaula i stalno ćeš se hraniti za mojim stolom«
8 Našto se Mefibošet duboko nakloni i reče: »Tko je sluga tvoj! Mrtav pas, kao što sam ja, pa na nj svraćaš pozornost?«
9 Zatim David pozove Sibu, Šaulova momka, te mu kaza: »Sve, što je nekad pripadalo Šaulu i njegovu domu, dajem sinu tvoga gospodara.
10 Ti ćeš sa svojim sinovima i slugama obrađivati zemlju preda nj; donosit ćeš žetvu, od koje će se hraniti obitelj tvoga gospodara, dok će Mefibošet, sin tvoga gospodara, uvijek jesti za mojim stolom.« Nato Siba, koji je imao petnaest sinova i dvadeset sluga,
11 reče kralju: »Sve, što je moj gospodar kralj zapovjedio svome sluzi, on će tako činiti.« Tako je Mefibošet jeo za kraljevim stolom kao i svaki kraljev sin.
12 Mefibošet je imao malog sinčića po imenu Mika. Svi, koji su stanovali u Sibovu domu, radili su za Mefibošeta.
13 Tako je Mefibošet živio u Jeruzeiernu, jer je stalno jeo za kraljevim stolom, premda je bio sakat u obje noge.

Druga Samuelova Glava 10
1 Poslije nekog vremena umrije amonski kralj i na njegovo se mjesto zakralji njegov sin Hanun.,
2 Pomisli David: »Moram se pokazati prijaznim Nahašovu sinu Hanunu, kao što je njegov otac bio prijazan meni.« Zato David pošalje svoje sluge, da Hanunu izraze sućut nad smrti njegova oca. Ali kad su Davidove sluge unišle u zemlju Amonaca,
3 amonske velmože reku Hanunu, svome gospodaru: »Zar misliš, da David izrazuje poštovanje tvome ocu, dok tebi šalje izraze sućuti? Nipošto! Ove Davidove sluge njegove su uhode; šalje ih, da razvide grad, da ga mogu srušiti.«
4 Nato Hanun pohvata Davidove sluge, obrije im pola brade, tako im isto razreže haljine po sredini, sve do debelog mesa straga, a onda ih otpusti.
5 Kad su javili Davidu, kako su s njima postupili, pošalje im poruku, da pričekaju u Jerihu, dok im brade narastu, onda se vrate. Ljudi su se naime vrlo stidjeli.
6 Amonci uvide, da su se tim vrlo zamjerili Davidu pa uzmu u službu Aramejce iz Bet-Rehoba i iz Sobe, da im dođu u pomoć s dvadeset tisuća pješaka; a najmu također i od maakskog kralja jednu tisuću momaka i dvanaest tisuća iz Toba.
7 Kad je to čuo David, otpremi Joaba sa svim unovačenim vojnicima.
8 Amonci krenu i postroje se u bojne redove kod ulaza u grad, dok se Aramejci iz Sobe, Rehoba, pa momci iz Toba i Maake postroje zasebno na otvorenom polju.
9 Kad je Joab vidio, kako je ugrožen i sprijeda i straga, probra nekoliko četa od izraelskih prvoboraca te ih postroji sučelice Aramejcima.
10 Ostalu vojsku povjeri svome bratu Abišaju, koji zauzme položaj sučelice Amoncima.
11 »Pokažu li se Aramejci moćniji, od mene,« reče, »možeš mi priteći u pomoć, a ako se Amonci pokažu moćniji od tebe, ja ću tebi priteći u pomoć.
12 Budi odvažan! Borimo se junački za svoj narod i za gradove našega Boga. Gospodin će izvesti, što bude najbolje.«
13 Kad se je Joab primakao sa svojim vojnicima k Aramejcima za okršaj, oni pred njim nagnu u bijeg.
14 A vidjevši Amonci, da Aramejci bježe, pobjegnu i oni ispred Abišaja i povuku se u grad. Tada Joab odustane od borbe s Amoncima i ode u Jeruzalem.
15 Videći Aramejci, da su ih Izraelci porazili, ujedine svoje čete; 16 Hadadezer pozove druge Aramejce s one strane Eufrata i krenu na Helam na čelu sa zapovjednikom Hadadezerove vojske Šobakom. 17 Kad su o tome obavijestili Davida, on sabere sve izraelske čete, prijeđe preko Jordana i krene na Helam. 18 Aramejci se postroje sučelice Davidu i do okršaja dođe. Davidovi momci ubiju sedam stotina aramejskih kolnih vozača i četrdeset tisuća pješaka. I zapovjednika Šobaka smrtno rane, i on ondje umrije. 19 A kad su kraljevi, koji su bili Hadadezerovi podanici, vidjeli, da su ih Izraelci pobijedili, svi sklope mir i postanu podanici Izraelcima. Ubuduće su se Aramejci bojali pružati pomoć Amoncima.

Druga Samuelova Glava 11
Višestruki Davidov grijeh
1 Bilo je o godišnjem obratu, u vrijeme kad kraljevi kreću u boj. David otpremi Joaba s drugim njegovim časnicima i svom izraelskom vojskom te orobe Amonce i opsjednu Rabu. David je, međutim, ostao u Jeruzalemu.
2 Jedne večeri David se ustane sa svoga naslonjača i, dok se je šetao na krovu kraljevskog dvora, opazi odande neku ženu, gdje se kupa. Žena je naoči bila vrlo krasna.
3 David se raspita o ženi, te mu rekoše: »Mora da je Bat-Šeba, kći Eliamova i žena Urije Hetita.«
4 Onda David pošalje glasnike, da mu je dovedu. Kad je došla, on s njom legne; upravo se bila očistila od svoje nečistoće. Potom se vrati doma.
5 Žena zače i obavijesti Davida, da je začela.
6 Tada David poruči Joabu, da mu pošalje Hetita Uriju. I Joab ga posla Davidu.
7 Kad je Urija stigao, David ga je pitao, kako su Joab i vojnici; kakoli napreduje ratovanje?
8 Onda David reče Uriji: »Idi k svojoj kući i operi svoje noge!« Kad je Urija otišao iz kraljeva dvora, za njim je išao kraljevski dar.
9 Ali Urija nije pošao svojoj kući, nego je ležao kod ulaza u kraljevski dvor zajedno sa službenicima svoga gospodara.
10 Kad Davidu kazaše, da Urija nije otišao svojoj kući, reče mu David: »Zar ti nisi došao s puta? Zašto nisi išao k svojoj kući?«
11 Nato Urija odgovori Davidu: »Kovčeg, Izrael i Juda stanuju u sjenicama, moj zapovjednik Joab i službenici tvoga veličanstva taboruju na otvorenu polju, a ja da idem svojoj kući, jedem i pijem i ležim sa svojom ženom! Tako mi Gospodina i tako mi tvoga života, to ja ne ću činiti.«
12 Stoga David reče Uriji: »Ostani ovdje još danas, a sutra ću te otpustiti.« Tako Urija ostane u Jeruzalemu još onog dana. Sutradan
13 ga David pozove k sebi na objed, gdje mu dade piti i opi ga. Ni navečer Urija ne ode k svojoj kući, nego legne na svoj lelaj sa slulbenicima svoga kralja.
14 Ujutro David napiše pismo Joabu i pošalje ga po samom Uriji.
15 U pismu je pisao: »Stavite Uriju sprijeda, gdje borba bude najlešća; onda se svi povucite natrag, a njega neka pogode i ubiju.«
16 Tako je Joab ospjedajući grad, odredio Uriji mjesto, za koje je znao, da će se na njem voditi ljuta borba.
17 I zaista, ljudi iz grada napraviše juriš na Joaba, u kom pade nekoliko časnika Davidove vojske i među njima pogine i Hetit Urija.
18 Zatim Joab pošalje Davidu potanko izvješće o boju,
19 usto preporuči glasonoši ovako: »Kad svršiš podnašanjem izvješća kralju,
20 bude li on ljutit pa upita: 'Zašto ste se za borbe primakli gradu tako blizu? Morali ste znati, da će usuti strijele sa zida.
21 Tko ubi Jerubešetova sina Abimeleka? Zar ono nije bila lena, koja je na nj sa zida u Tebesu bacila gornji žrvanj i ubila ga. Zašto ste se tako blizu primicali k zidu?' Onda kaži: 'I tvoj je službenik Urija Hetit poginuo.'«
22 Glasonoša ode i kad dođe k Davidu, kale mu sve, što je Joab poručio.
23 Kaza Davidu: »Neprijatelj se zgrnu na nas i navali jurišem; potisnemo ih natrag sve do ulaza.
24 Uto zasuše strijelci sa zida i ubiju nekoliko službenika tvoga veličanstva. Mrtav je i tvoj sluga Urija Hetit.«
25 Onda David reče glasonoši:»Ovako poruči Joabu: 'Ne uznemiruj se u svom srcu zbog ovoga, jer mač proždire sad ovog, sad onog. Pojačaj svoju navalu na grad i sruši ga!' Obodri ga!«
26 Kad je Urijina žena čula, da joj je muž poginuo, oplače ga.
27 Pošto su prošli dani oplakivanja, David pošalje, da je dovedu u njegov dvor. Postane mu žena i rodi mu sina. Ali ono, što je učinio David, bilo je zlo u Gospodnjim očima.

12 Natanov ukor - Davidovo pokajanje
1 Uto Gospodin posla proroka Natana Davidu i kad dođe k njemu, ispriča mu: »Bila su jednom dva čovjeka u nekom gradu. Jedan je bio bogat, a drugi siromašan.
2 Bogati je imao svu silu krupnog i sitnog blaga,
3 dok je siromašni imao samo jedno janješce, koje je kupio i gajio. Ono je s njim i njegovom djecom raslo; od njegova zalogaja jelo i iz njegove čaše pilo, čak je u njegovu krilu spavalo. Ukratko, bilo mu je kao vlastita kći.
4 Uto stigne bogatašu neki posjetitelj i, štedeći svoja stada i krda, bogataš uzme ono janješce siromaha pa ga zgotovi za obrok svome gostu.«
5 David planu žestokim gnjevom na toga čovjeka i reče Natanu: »Tako mi živog Gospodina, onaj, koji je to učinio, smrt je zaslužio.
6 Treba četverostruko nadoknaditi za janješce, kad je postupio tako nemilosrdno.«
7 Našto Natan kaza Davidu: »Ti si onaj čovjek! Zbog toga ti ovako poručuje Gospodin, Bog Izraelov: 'Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom; ja sam te izbavio iz Šaulovih šaka;
8 ja sam ti dao gospodarev dom i njegove žene, da budu tvoje; dao sam ti i dom Izraelov i dom Judin. Ako ti je to bilo premalo, dodao bih ti još.
9 Zašto si onda prezreo Gospodnju riječ počinivši zlo u njegovim očima? Ubio si Hetita Uriju mačem, a njegovu ženu prisvojio sebi; ubio si ga amonskim mačem.
10 Stoga, budući da si mene prezreo i oduzeo ženu Hetitu Uriji, da bude tvoja žena, mač nikad ne će napustiti tvoj dom.'
11 Ovako kaže Gospodin: 'Na te ću survati zlo iz vlastitog ti doma; na tvoje ću oči uzeti tvoje žene i predati ih drugom čovj.eku; on će lijegati s tvojim ženama u pol bijela dana.
12 Ti si radio potajno, a ja ću iznijeti ovo djelo pred čitav Izrael, na danje svjetlo.' «
13 Nato David reče Natanu: »Sagriješio sam proti Gospodinu.« Onda Natan kaza Davidu: »Gospodin ti oprašta grijeh, ne ćeš umrijeti;
14 ali budući da si tim posve prezreo Gospodina, dijete, koje ti se rodilo, mora umrij eti.«
15 Potom Natan ode svojoj kući. Gospodin se obori na dječačića, kojeg je Urijina žena rodila Davidu, i on se teško razbolje.
16 David je molio Boga za dijete; postio je; povukao se unutar i provodio noći posteći i ležeći na zemlji.
17 Starješine njegova kućanstva, stojeći oko njega, nastojale su ga dići sa zemlje, ali nije htio; nije htio ni jesti.
18 Sedmoga dana dijete umrije, ali su se Davidove sluge bojale kazati mu, da je dijete umrlo. Govorahu naime: »Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, pa nije htio ni čuti, što bismo mu kazivali sad. Kako bismo mu mogli reći, da je dijete umrlo? Nanijet će sebi kakvu štetu.«
19 Međutim, David opazi, da njegove sluge međusobno šapću, pa zaključi, da je dijete već mrtvo. Zato upita sluge: »Je li dijete umrlo?« »Jest, umrlo je,« odgovore.
20 Potom se David usta sa zemlje, opere se, namaže pomastima i presvuče se, a onda stupi u Gospodnji dom, gdje je klanjao. Poslije ode svojoj kući i zatraži, da mu donesu jesti te je jeo.
21 Onda ga zapitaju njegove sluge: »Što znači ovo, što sad radiš? Dok je dijete bilo na životu, postio si i jadikovao, ali kad je dijete umrlo, digao si se i jedeš?«
22 On odgovori: »Dok je dijete živjelo, postio sam i suze lio misleći: 'Tko zna, možda će mi se Gospodin smilovati; i dijete će ostati na životu.'
23 Sad je mrtvo. Zašto bih postio? Mogu li ga više povratiti? Ja ću stići k njemu, a ono se ne će k meni vratiti.«
24 Potom je David tješio svoju ženu Bat-Šebu. K njoj je unišao i s njom legao. Ona zbilja rodi sina i nadjene mu ime Salomon.
25 Budući da ga je Gospodin zavolio, posla proroka Natana, da mu, po Gospodnjoj želji, nadjene ime Jedidija.
26 Joab zavojšti na amonski grad Rabu te osvoji taj kraljevski grad.
27 »Navalio sam na Rabu i osvojio gradsku vqdu,« tako Joab poruči Davidu po glasnicima.
28 »Sad ti skupi ostalu vojsku, opkoli grad i zauzmi ga. Inače, ako ga ja osvojim, ostat će pod mojim imenom.«
29 Stoga David skupi sav ostatak vojske i krene na Rabu; na nju navali i osvoji je.
30 S Milkamove glave skine krunu od zlata i dragog kamenja, težila je jedan talenat, i stavi na svoju glavu. Iz grada također odnese veliku količinu plijena;
31 odvede i žiteljstvo i upotrijebi ga za radove s pilama, gvozdenim krasnama, gvozdenim sjekirama ili ga uposli u klačinama za opeku. Tako je David postupio sa svim amonskim gradovima i potom se vratio sa svojim vojnicima u Jeruzalem.

13 Mač nad Davidovim domom
1 Neko vrijeme kašnje dogodi se ovo: Davidov sin Abšalom imao je lijepu sestru, kojoj je bilo ime Tamara. U nju se zaljubi drugi Davidov sin Amnon.
2 Amnonom je zavladala tolika strast, da je obolio zbog svoje sestre Tamare, jer je bila djevica. Amnon je bio uvjeren, da sam ne može izvesti svoje namjere.
3 Imao je jednog prijatelja imenom Jonadaba. On je bio sin Davidova brata Šimeja. Jonadab je bio vrlo domišljat.
4 »Kraljeviću, zašto si tako potišten svako jutro?« upita jednom Jonadab Amnona. »Hoćeš li mi kazati?« I Amon mu reče: »Zaljubio sam se u Tamaru, sestru moga brata Abšaloma.«
5 Nato nastavi Jonadab: »Lezi u krevet i pričini se da si bolestan. Kad ti otac dođe vidjeti te, reci mu: 'Molio bih, da mi dođe sestra Tamara te mi da jesti. Neka pripravlja jelo na moje oči, tako da ja gledam. Onda ću jesti iz njezinih ruku.'«
7 David posla poruku Tamari u njezinu kuću: »Hajde idi u stan svoga brata Amnona i pripravi mu objed!«
8 Tamara dođe u stan bra8 Amnona i nađe ga, gdje leži. Uzevši brašna, zamijesi ga, razvuče ga za kolače na njegove oči te ih ispeče.
9 Onda uzme tavu i preda nj je istrese. Ali on ne htjede jesti, nego reče, da svatko ide van. Kad su svi od njega otišli,
10 Amnon reče Tamari: »Donesi jelo ovdje u spavaonicu, da jedem iz tvoje ruke.« Tamara uzme kolače, što ih je pripravila i odnese svome bratu Amnonu u spavaonicu.
11 Ali kad mu ih pruži da jede, on je zgrabi i reče: »Hajde, legni sa mnom, sestro!«
12 Ali mu ona odgovori: »Nemoj, brate moj! Ne sramoti me! To se ne čini u Izraelu. Ne počinjaj tu bešćutnu pokvarenost!
13 Kamo bih mogla otići i sakriti svoju sramotu? A ti bi ostao obični pokvarenjak u Izraelu. Stoga, molim te, govori kralju; ne će ti IDene uskratiti.«
14 On nije htio ni čuti za njezino moljakanje, nego, kako je bio jači od nje svlada je te je obeščasti legavši s njome.
15 Poslije toga Amnona obuze silno velika mržnja prema njoj; mržnja, kojom ju je mrzio, bila je veća nego ljubav, što ju je prema njoj jednom osjećao. Zato joj reče: »Ustaj i odlazi!«
16 Ona mu reče: »Nipošto! Sad me otjerati, bilo bi mnogo gore od zla, što si mi nanio.« Opet je on nije htio poslušati,
17 nego zovne momka, koji ga je dvorio, pa mu reče: »Izbaci de ovu napolje i za njom zakračunaj vrata!«
18 Ona je imala na sebi kićenu haljinu; tako su se naime u starini nosile neudate kraljeve kćeri. Kad ju je momak istjerao van i za njom zakračunao vrata,
19 Tamara se pospe pepelom po glavi i razdrije kićenu haljinu, što je bila na njoj. Onda, stavivši ruke na svoju glavu, ode jecajući putem.
20 Njezin je brat Abšalom upita: »Zar je tvoj brat Amnon bio s tobom? Zasad šuti, sestrice; brat ti je. Nemoj uzimati to k srcu!« Tako je Tamara ostala u stanu svoga brata Abšaloma, ali kao izgubljena.
21 Kralj David dočuje cijelu stvar i veoma se razljuti.
22 Ipak nije htio ogorčavati Amnona, jer mu je bio najstariji sin, i on ga je volio. Abšalom nije progovorio ni riječi Amnonu, premda ga je zamrzio, što mu je oskvrnuo sestru Tamaru.
23 Dvije godine dana kašnje kod Abšaloma se obavljalo striženje u Baal-Hasoru kod Efrona, na što pozove sve kraljeviće.
24 Potom Abšalom ode kralju i reče: »Kod tvoga se, evo, sluge obavlja striženje, bi li i tvoje veličanstvo došlo sa svojim dvoranima ?«
25 Kralj odgovori Abšalomu: »Ne sine moj, svi ne ćemo dolaziti, da te ne opterećujemo.« lako ga je Abšalom nagovarao, on nije htio poći, nego ga otpusti s blagoslovom.
26 Abšalom doda: »Ako ti ne ćeš poći s nama, daj neka pođe barem moj brat Amnon.« A kralj mu reče: »Zašto bi on otišao s tobom?«
27 Ali kako ga je Abšalom uporno nagovorao, pusti s njim Amnona i sve druge kraljeviće.
28 Abša- lom priredi gozbu poput kakve kraljevske večere. Uto naredi svojim slugama ovako: »Pripazite na zgodnu priliku; kad se Amnonu srce razigra od vina, ja ću vama reći: 'Udri!' Tada ubijte Amnona. Ništa se ne bojte! Ja vam to naređujem.
29 Kad su sluge postupile prema Amnonu, kako im je zapovjedio Abšalom, svi se kraljevići ustanu, svaki zajaha na svoju mazgu i pobježe.
30 Dok su oni još bili na putu, stigne Davidu vijest, da je Abšalom poubijao sve kraljeviće ne ostavivši na životu ni ciglog jednog.
31 Kralj se ustane, razdere svoje haljine, a onda legne po zemlji. I svi dvorani, koji su se s njime nalazili, razderu također svoje haljine.
32 Potom progovori Jonadab, sin Davidova brata Šimeja: »Neka ne misli moj gospodar, da su poubijani svi mladi kraljevići; jedino je mrtav Amnon. Na to se je odlučio Abšalom, onim časom kad je Amnon obeščastio njegovu sestru Tamaru.
33 Stoga neka moj gospodar kralj ne misli, da su svi kraljevići mrtvi, kad je mrtav samo Amnon.«
34 Abšalom se dao u bijeg. Međutim, momak, koji je bio na straži, zagleda se gore i opazi, kako silazi velika skupina svijeta zaobilaznim putem niza stranu. Zatim ode i kaza kralju: »Vidim, gdje silaze ljudi niza stranu iz Bahurima.«
35 Tada Jonadab reče kralju:»Eto stižu kraljevići. Upravo kako je kazao tvoj sluga.«
36 Jedva da je on izustio riječ, kraljevići stignu i briznu u plač naglas. I kralj i svi njegovi dvorani udare u ljuto naricanje.
37 A Abšalom, koji je već bio pobjegao, ode Talmaju, Ahinudovu sinu, kralju u Gešuru,
38 i ostane u Gešuru tri godine.
39 Cijelo to vrijeme kralj nije prestajao tugovati za svojim sinom, ali se i njegova čežnja protegne na Abšaloma, jer se pomirio sa smrću Amnonovom.

Druga Samuelova Glava 14
1 Kad je vidio Sarvijin sin Joab, kako kralj u srcu oSjeta prema Abšalomu,
2 poruči u Tekou, da odande dovedu jednu pametnu ženu, kojoj Joab reče: »Pričini se, da si u žalosti; obuci se u korotnu odjeću; nemoj se mazati pomašću; vladaj se kao žena, koja se odavno ruši za nekim pokojnim.
3 Potom ćeš otići kralju i ovako mu kazati.« Joab je onda pouči, što će govoriti.
4 Kad je žena Tekovljanka došla kralju, baci se ničice na zemlju te se pokloni, zatim reče: »U pomoć, kralju!«
5 Kralj je zapita: »Što ti je?« Ona odgovori: »Nažalost, ja sam žena udova, muž mi je umro.
6 Službenica tvoja imala je dva sina. Na njivi se jednom posvadiše. Nije nikoga bilo, da ih rastavi. Tako jedan udari drugoga i ubije ga.
7 A sad se, evo, digao sav rod na tvoju službenicu i viče: 'Predaj nam ubojicu svog vlastitog brata. Treba nam ga pogubiti, što je oduzeo život svome bratu. Tim ćemo iskorijeniti njegovo baštinstvo. ' Na taj bi mi se način utrnula i glavnja, što mi je još ostala; ne će mi ostaviti mužu ni imena_ni potomstva na zemlji.«
8 Nato kralj reče ženi: »Idi svojoj kući, a za tvoj slučaj ja ću izdati naredbu.«
9 Ali žena Tekovljanka nastavi: »Kralju gospodaru! Neka krivnja padne na me i na moj očinski dom, a neka kralj i njegov prijestol bude nevin!«
10 Kralj reče opet: »Bude li itko išta rekao, dovedi ga k meni, pa te nikad više ne će zadirkivati.«
11 Ali ona prihvati: »Daj, molim te, neka kralj prizove Gospodina, Boga švoga, da se krvni osvetnik zaustavi od provađanja najgorega zla: ubijanja moga sina.« Kralj odgovori: »Tako mi živoga Gospodina, ni dlaka s glave tvoga sina ne će pasti na zemlju!«
12 »Tvoja bi službenica, kralju gospodaru, željela reći još jednu riječ,« doda žena. »Govori!« on reče.
13 Žena nastavi: »Zašto si onda utuvio u glavu da nanese isto zlo Božjem narodu? Kralju, sama te tvoja riječ osuđuje; ne ćeš, naime, da dovedeš natrag onoga, kojeg si prognao.
14 Da, moramo mrijeti; slični smo vodi, što se prolije na zemlju i više se ne može skupiti; ali Bog ne oduzimlje život i omogućuje, da izopćenik ne bude otjeran predaleko ispred njega.
15 Dođoh kazati ovo kralju, svome gospodaru, jer se bojim svijeta. Stoga reče tvoja službenica: 'Govorit ću kralju; možda će kralj postupiti, kako mu je kazala njegova službenica.
16 Kralj će jamačno poslušati i spasiti svoju službenicu iz šaka čovjeka, koji hoće da je zajedno sa sinom iskorijeni iz Božje baštine:«
17 Žena dovrši: »Tvoja je službenica također mislila, da će joj riječi kralja gospodara biti utjehom; jer tvoje je veličanstvo kao anđeo Božji i može odlučiti između dobra i zla. Gospodin, Bog tvoj, bio s tobom!«
18 Potom kralj reče ženi: Nemoj mi ništa sakriti od onog, što te upitam.« »Govori kralju, gospodaru moj!« kaza žena.
19 Kralj onda zapita: »Ima li Joab svoje prste u svemu tome s tobom?« Zatim žena izjavi: »Tako mi života kralja, moga gospodara, kad tvoje veličanstvo nešto zapita, ne može se izbjeći ni desno ni lijevo. Upravo je Joab ovo naredio tvojoj službenici; on je stavio na jezik tvoje službenice sve ove riječi.
20 Tvoj sluga Joab postupio je ovako zaobilazno, da stvar pokrene s mrtve točke. Ali je moj gospodar mudar kao anđeo Božji i zna sve, što se u zemlji događa.«
21 PotQm kralj reče Joabu: »Dobro, dopustit ću, što si tražio: Idi i dovedi mladog Abšaloma natrag!«
22 Joab se baci ničice po zemlji i pokloni se; onda, opraštajući se s kraljem, reče: »Sad znam, da tvoj sluga nalazi milost u očima svoga gospodara kralja, jer je kralj pristao na molbu svoga sluge.«
23 Tako Joab ode u Gešur i dovede Abšaloma u Jeruzalem, 24 ali kralj reče: »Neka ide svojoj kući i preda mnom neka se ne pojavljuje.« Zato Abšalom ode svojoj kući i pred kraljem se ne pojavi.
25 U čitavu Izraelu, međutim, nije bilo čovjeka, koga su toliko hvalili zbog njegove ljepote kao Abšaloma; od tabana do tjemena na njemu nije bilo mane.
26 Kosa s njegove glave, kad bi je ošišao - a morao se je šišati svake godine, jer mu je bila preteška - težila je dvije stotine šekela prema kraljevskoj mjeri.
27 Abšalom je imao tri sina i jednu kćer, kojoj je bilo ime Tamara. Bila je žena naoči vrlo lijepa.
28 Abšalom je proveo u Jeruzalemu dvije godine dana, a da se pred kraljem nije pojavio.
29 Abšalom poruči po Joaba da po njemu pošalje poruku kralju, ali Joab nije htio doći. Pošalje po nj i drugi put, ali ni tada ne htjede doći.
30 Onda kaza svojim slugama: »Znate, da Joab ima njivu s ječmom pokraj moje. Idite i zapalite je!« I zbilja Abšalomove sluge podmetnu vatru.
31 Joab odmah dođe u Abšalamov stan te mu reče: »Zašto mi tvoje sluge zapališe njivu s ječmom?«
32 Nato Abšalom reče Joabu: »Pozivao sam te, da dođeš ovdje da te pošaljem kralju s ovim upitom:'Zašto sam dolazio iz Gešura? Bolje bi mi bilo, da sam još onamo. Želio bih se pojaviti pred kraljem. Ima li pri meni ikakve krivnje, ubij me!'«
33 Kad je Joab došao kralju i kazao mu, on pozove Abšaloma, koji dođe i licem se pokloni do zemlje pred kraljem. Tada kralj poljubi Abšaloma.

Druga Samuelova Glava 15
Abialamova zavjera proti ocu
1 Poslije toga Abšalom nabavi sebi kola, konje i pedeset momaka za pratnju.
2 Tada bi Abšalom ustao rano i stao kraj puta, koji je vodio glavnom ulazu.Kad bi naišao tkogod, tko je imao parnicu i išao kralju na sud, Abšalom bi go zovnuo i upitao: »Iz kojeg si mjesta?« Kad bi dotični odgovorio: »Tvoj je sluga od toga i toga izraelskog plemena,«
3 Abšalom bi mu kazao: »Vidiš, kako su dobri i opravdani tvoji razlozi, ali nema nikoga da te sasluša u ime kralja.«
4 Onda bi Abšalom dodao: »Da mene samo postave za suca u zemlji, tko bi god imao kakvu sudsku parnicu, dolazio bi preda me, i ja bih mu dosuđivao pravdu.«
5 A kad bi mu se netko približavao, da se baci preda nj, on bi mu pružio ruku, prihvatio ga i obasuo poljupcima.
6 Tako se je Abšalom dodvoravao svakom Izraelcu, koji bi išao na sud kralju. Tim je načinom predobivao srca Izraelaca za se.
7 Krajem četvrte godine jednom Abšalom reče kralju: »Molim te, pusti me da odem u Hebron i ispunim zavjet, koji sam zavjetovao Gospodinu.
8 Dok sam naime bio u aramskom Gešuru, tvoj se je sluga ovako Gospodinu zavjetovao: 'Ako me Gospodin dovede natrag u Jeruzalem, iskazat ću Gospodinu štovanje u Hebronu.'«
9 Kralj mu reče: »Sretno putovao!« On se odmah zaputi u Hebron.
10 Uto Abšalom razasla uhode među sva plemena u Izraelu s porukom: »Čim čujete glas trublje, proglasujte: , Abšalom se zakraljio u Hebronu!'«
11 Dvije stotine ljudi pratilo je Abšaloma iz Jeruzalema. Pozvali ih, i oni bezazleno pođu, a da o namjeri nisu ništa znali.
12 Abšalom također pozove Gilonjanina Ahitofela, Davidova savjetnika iz njegova grada Giloha, za- skorašnje prinošenje žrtava:rako je urota jačala i broj Abšalomovih pristaša bivao sve to viši.
David bježi iz Jeruzalema
13 Uto stiže Davidu obavjestitelj i kaza: »Privrženost se Izraelaca okreće prema Abšalomu.«
14 Nato David reče svim svojim dvoranima, koji su se našli s njim u Jeruzalemu: »Odmah moramo bježati, ili nitko od nas ne će Abšalomu uteći. Požurite! Inače će nas zateći i upropastiti nas podvrgavši grad oštrici mača.«
15 Kraljevi dvorani odgovore: »Našto se god kralj odluči, sluge su spremne.«
16 Kad je kralj pošao, i svi su njegovi ukućani pošli s njim osim deset inoča, koje je ostavio da čuvaju dvore.
17 Napustivši kralj grad u pratnji svih svojih službenika, zaustave se podalje pred uzlazorn na Maslinsko brdo,
18 gdje je ispred njega prolazila vojska. Kad su u mimohodu došli na red Kerećani, Pelećani i šest stotina momaka iz Gata, njegovih osobnih pratilaca iz onog grada, i prolazili ispred kralja,
19 reče on Gićaninu Itaju: »Zašto tebi treba s nama ići? Vrati se i ostani s kraljem! Ta i ti si stranac i bjegunac iz vlastite domovine.
20 Stigao si tek jučer; zar te danas moram povesti i vodati uza se amo-tamo, kud god pođem? Vrati se i povedi sa sobom svoju braću. Neka te prati milost i vjernost Gospodnja!«
21 Ali Itaj odgovori kralju: »Tako mi živoga Gospodina i samog života moga kralja! tvoj sluga ostaje uza svoga kralja gospodara, kamo god kralj pođe: u smrt ili u život.«
22 Našto David rekne Itaju: »Hajde! prolazi!« Tako Gićanin Itaj, svi njegovi momci i svi njegovi potčinjeni, koji su s njim bili, otstupaju dalje.
23 Svatko je u onom kraju proplakao gledajući, kako prolaze posljednji redovi vojnika i kako kralj prelazi preko Kidron-drage sa svojom vojskom i odlazi cestom Maslinskoga brd,a prema pustari.
24 Sadok i Abjatar s levitima, nositeljima Božjeg Kovčega, također se zaustave na mjestu, dok vojnici nisu izišli iz grada.
25 Onda kralj reče Sadoku: »Vrati u grad Božji Kovčeg! Ako nađem milost u Gospodnjim očima, povratit će i mene, te ću opet gledati njega i njegovo Prebivalište.
26 A ako reče, da me ne će, onda, evo me, pa neka sa mnom radi, što ga volja!«
27 Kralj je dalje rekao svećeniku Sadoku: »Budi na oprezu, da se ti i Abjatar sretno vratite u grad; povedite sa sobom ona dva mladića, svoga sina Ahirnasa i Abjatarova sina Jonatana.
28 Upamti: Ja ću se zadržavati uz Pustinjske prijelaze, dok mi od vas ne stigne glas, kojim ćete me obavijestiti.«
29 Tako Sadok i Abjatar vrate Božji Kovčeg u Jeruzalem i ostanu ondje.
30 David je neprestano plakao penjući se uza stranu Maslinskog brda; pokrivene glave i bos. I sav puk s njim išao je pokrivene glave i putem plakao.
31 Davidu su rekli, da je i Ahitofel među urotnicima s Abšalomom. Stoga je molio: »Gospode, pobrkaj Ahitofelove račune!«
32 Kad se je David popeo na vrh, gdje su se ljudi običavali klanjati Bogu, eto mu u susret Hušaja Arčanina, poderane haljine i s prahom na svojoj glavi.
33, David mu reče: »Ako pođeš sa mnom, bit ćeš mi na teret.
34 Ali mi možeš pomoći pobrkati Ahitofelove namjere, ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: 'lelim biti sluga tvoga veličanstva. Dosad sam bio službenik tvoga oca, odsad ću biti tvoj.'
35 Ondje ćeš uza se imati svećenike Sadoka i Abjatara; njima kazuj sve, što čuješ u kraljevu dvoru.
36 Oni opet imaju sa sobom Sadokova sina Ahimasa i Abjata- rova sina Jonatana; preko njih ćeš moći meni doušivati sve, što čuješ.«
37 Tako davidov prijatelj Hušaj dođe u grad Jeruzalem, baš u času kad je Abšalom ulazio.

Druga Samuelova Glava 16
1 Kad se je David bio malo udaljio s onu stranu vrha, susretne ga Mefibošetov momak Siba s dva osamarena magarca, natovarena s dvije stotine komada kruha, jedne efe kolača, osušenog groMa, jedne efe ljetnog voća i mješine vina. Kralj zapita Sibu: Sto će ti to?«
2 Siba odgovori: Magarci su za jahanje kraljevih ukućana; kruh i voće su momcima za jelo, a vino je da piju oni, koji smalakšu u pustari.«
3 »A gdje je sin tvoga gospodara?« pita kralj. Eno ga u Jeruzalemu,« odgovori Siba kralju. Misli, da bi mu izraelski dom mogao sada vratiti očinski prijestol.«
4 Onda će 'Opet kralj Sibi: Tako! Onda je sve tvoje, što je bilo Mefibošetovo.« »Moj naklon, kralju! Neka ja samo ostanem u milosti moga gospodara!« odgovori Siba.
5 Kako se kralj David primače Bahurimu, neki čovjek od Šaulova roda, zvan Šimej, sin Gerin, dođe iz mjesta psujući.
6 Bacao se kamenjem u Davida i njegove službenike, iako su sami vojnici i čak kraljeva tjelesna straža okruživali Davida i zdesna i slijeva.
7 Psujući, govorio je Šimej: »Gubi se, gubi, ništarijo! - ti, krvniče!
8 Gopsodin ti je naplatio za svu proljevenu krv u Šaulovu domu. Bio si se zakraljio mjesto njega; ali je Gospodin predao kraljevstvo u ruke Abšaloma, tvoga sina. Sad muku mučiš, jer si ubojica.«
9 Tada progovori kralju Sarvijin sin Abišaj: Zašto bi ovaj mrtvi pas psovao kralja, moga gospodara? Daj da ja odem onamo i glavu mu otkinem.«
10 Kralj odgovori: »Što je stalo meni ili vama, sinovi Sarvijini, što on kune? Ako mu je Gospodin rekao, da proklinje Davida, tko će se usuditi pitati: 'Zašto to činiš?'«
11 Zatim David kaza Abišaju i svim svojim službenicima: »Kad, eto, moj sin, koji je potekao od mog vlastitog bedra, traži moju glavu, koliko će istom jedan Benjaminovac! Pustite ga, neka proklinje! Ta Gospodin mu je to rekao.
12 Možda će Gospodin pogledati na moju nevolju te mi uzvratiti dobročinstvom za njegovo današnje proklinjanje.«
13 David i njegovi momci proslijede putem, dok je Šimej išao obronkom brda, uporedo s njima; putem je psovao, bacao se kamenjem i dizao prašinu.
14 Kad kralj i svi vojnici s njim stignu na Jordan, bili su izmoreni pa ondje otpočinu.
15 Abšalom je, međutim, u pratnji Ahitofela i svih Izraelaca došao u Jeruzalem.
16 Kad Hušaj Arčanin, Davidov prijatelj, susretne Abšaloma, poviče: »Živio kralj! Živio kralj!«
17 Abšalom :iapita Hušaja: »Je li to tvoja vjernost vlastitom prijatelju? Zašto nisi otišao sa svojim prijateljem?«
18 Hušaj mu odgovori: »Nipošto! Ja sam onoga, koga je odabrao sam Gospodin, sav ovaj narod, svi Izraelci; s tim ostajem.
19 A na drugom mjestu: koga bih morao služiti? Sina, zar ne? kako sam ti služio i oca.« 20 Potom Abšalom reče Ahitofelu: »Savjetuj nam, što ćemo raditi?«
21 Nato Ahitofel reče Abšalomu: »Dniđi k inočama svoga oca, koje je ostavio da čuvaju dvore. A kad sav Izrael čuje, kako si se omrazio svome ocu, tvoje će se pristaše ohrabriti.«
22 Tako razapnu šator Abšalomu na krovu, te je ulazio k inočama svoga oca naočigled svega Izraela.
23 Savjetovanje Ahitofelovo onih dana smatrano je traženjem Božje objave. Takvi su bili svi Ahitofelovi savjeti, jednako i Davidu i Abšalomu.

Druga Samuelova Glava 17
1 Ahitofel još reče Abšalomu: »Daj da izaberem dvanaest tisuća momaka te se dam još noćas u potjeru za Davidom.
2 Ako ga stignem izmorena i obeshrabljena, prepast ću ga. A kad se sav puk, koji s njim bude, razbjegne, ubit ću samo kralja.
3 Poslije toga dovest ću ti sav ostali narod, kako se dovodi mlada svome mužu. Ti tražiš glavu samo jednog čovjeka; i sav će narod onda uživati mir.«
4 Ovaj se govor svidi Abšalomu i svim izraelskim starješinama.
5 Ipak Abšalom doda: »Zovnite još Hušaja Arčanina, da čujemo, što on na to kaže.«
6 Kad je Hušaj došao, Abšalom mu kaza, što Ahitofel savjetuje, a onda ga upita: »Hoćemo li postupiti, kako je rekao? Ako ne, što ti predlažeš?«
7 Nato Hušaj reče Abšalomu: »Savjet, što ga je ovaj put dao Ahitofel, nije dobar.
8 Ti znaš - nastavi Hušaj - da su tvoj otac i njegovi momci junaci i da su ljuti kao medvjedica u šumi, kad joj otmu medvjediće. Tvoj je otac vještak u borbi; on ne će ni noćevati s ostalim svijetom.
9 Evo i sad se krije u kakvoj jami, ili kakvu drugom sličnom mjestu. Pa ako nekoliko tvojih vojnika pogine na početku, tkogod o tome čuje, reći će: 'Abšalomove su pristaše poklane. '
10 Tako će i onaj hrabri, u kom kuca lavlje srce, izgubiti odvažnost, jer sav Izrael zna, da je tvoj otac junačina i da su oni ljudi s njime odvažni.
11 Stoga ja savjetujem, da se svi Izraelci od Dana do Beer-Šebe, kojih ima kao i pijeska uz more, okupe oko tebe i ti glavom pođi s njima.
12 Onda ćemo ga napasti, gdje ga god zatečemo; na nj se spustiti kao što se spušta rosa na zemlju. Tako ne će ni on niti ijedan od onih, koji su s njime, ostati na životu.
13 Ako se povuče u koji grad, cijeli će Izrael donijeti užeta pod taj grad, te ćemo ga svući u dragu, da se ni kamen više od njeg ne će moći naći.«
14 Tada progovori Abšalom i svi Izraelci uza nj: »Bolji je savjet Hušaja Arčanina, nego savjet Ahitofelov.« Gospodin je naime bio preodredio da se osujeti vještački savjet Ahitofelov, tako da upropasti Abšaloma.
15 Nato Hušaj saopći svećenicima Sadoku i Abjataru sve, što je savjetovao Ahitofel Abšalomu i izraelskim starješinama i što je savjetovao on sam.
16 »Stoga«, reče, »odmah poručite Davidu i upozorite ga, da ne konači ove noći kod Pustinjskog prijelaza, nego neka bez oklijevanja prijeđe na drugu stranu, prije nego nesreća snađe kralja i sve njegove momke.«
17 Jonatan i Ahimaas čekali bi kod En-Rogela, jer ne bi smjeli naočigled ulaziti u grad. Jedna bi sluškinja donijela vijesti njima; oni bi onda otišli i obavijestili kralja Davida.
18 Ali ih taj put opazi neki mladić i kaza Abšalomu. Stoga njih obojica požure kući nekog čovjeka u Bahurimu. On je imao čatrnju u svom dvorištu, i oni sađu u nju.
19 Uto žena razvrati pokrivač na otvor čatrnje i pospe po njem istupanog žita, tako da se ništa nije primijećivalo.
20 Kad Abšalomove sluge dođu onoj kući, upitaju ženu: »Gdje su Ahimaas i Jonatan?« Žena im reče: »Čas prije prošli su prema vodi.« Tražili su ih, ali kako ih ne nađoše, vrate se u Jeruzalem.
21 Čim su oni otišli, Ahimaas i Jonatan iziđu iz čatrnje i odu obavijestiti kralja Davida. Rekoše mu: »Na noge! Brzo prijeđite preko vode, jer evo što je savjetovao Ahitofel...«
22'Tako David i njegovi momci odmah počmu prelaziti preko Jordana. U svanuće već nitko nije bio ostao, koji nije bio prešao Jordan.
23 Kad je Ahitofel vidio, da nisu postupili prema njegovu savjetu, osedla magarca i ode ravno kući u svoje mjesto. Izda nalog svojim ukućanima i objesi se. Tako umre, i pokopaju ga u očevu grobnicu.
24 Kad je Abšalom sa svim Izraelcima prešao Jordan, David je već bio stigao u Mahanajim.
25 Mjesto Joaba, Abšalom je bio postavio Amasa zapovjednikom vojske. Amas je bio sin nekog Išmaelovca imenom Jitre, koji je bio oženjen Abigajilom, Nahašovom kćeri, sestrom Joabove majke Sarvije.
26 Abšalom i Izraelci se utabore na gileadskom području.
27 Kad David dođe u Mahanajim, Nahašov sin Šobi iz amonske Rabe, Amielov sin Makir iz Lo-Debara i Gileađanin Barzilaj iz Rogelima,
28 donesu: prostirača, pokrivača, zdjela i kotluša; onda: pšenice, ječma, brašna, popržena žita, graha, leće,
29 meda, grušaline i sira od ovaca i krava za jelo znajući da svijet po pustari mora izgladnjeti, ožednjeti i iscrpsti se.

Druga Samuelova Glava 18
1 Obavivši smotru nad četama, što ih je sa sobom imao, David im odredi tisućnike i stotnike.
2 Zatim podijeli vojsku na troje: jednu trećinu pod zapovjedništvo Joabovo, trećinu pod zapovjedništvo Servijina sina, Joabova brata Abišaja, i konačno trećinu pod zapovjedništvo Gitijca Itaja. Potom kralj najavi vojsci, da će i on sam poći s njima u boj.
3 A oni odgovore: »Nipošto ti ne smiješ ići. Ako mi budemo natjerani u bijeg, nitko to ne će ni zapaziti; ne će, ako nas pola izgine; ali ti vrijediš koliko deset tisuća nas. Stoga je bolje da budeš spreman pružiti nam pomoć iz grada.«
4 Kralj im odgovori: »Učinit ću ono, što se vama čini, da je najbolje.« Zatim stade pokraj vrata, dok su čete u stotinama i tisućama prolazile.
5 Kralj izda ovakovu naredbu Joabu, Abišaju i Itaju: »Zbog mene postupite lijepo prema mladom Abšalomu!« Sva je vojska čula, kako je kralj naređivao časnicima, da poštede Abšaloma.
6 Tako Davidova vojska stupi na bojno polje protiv Izraelaca i do okršaja dođe u šumi blizu Mahanajima.
7 Izraelske čete tu pretrpe poraz od Davidove vojske; strašan pokolj bude izvršen toga dana: nad dvadeset tisuća momaka.
8 Boj se proširio po svoj tamošnjoj okolici. Šuma je više proždrla ljudi nego što je pobio mač.
9 Međutim Abšalom slučajno ispade pred Davidove ljude. Jašio je na svojoj mazgi pa, dok se je mazga provlačila ispod grana jednog velikog duba, Abšalomova glava zape za dub. Tako ostade viseći između neba i zemlje, a mazga se, što je pod njim bila, izvuče.
10 Neki čovjek, koji je to opazio, kaza Joabu: »Vidio sam Abšaloma, kako visi o dubu.«
11 Dok mu je čovjek kazivao, Joab upadne u riječ: »Ti si ga vidio! Zašto ga nisi na mjestu sastavio sa zemljom? Dao bih ti deset srebrnika i jedan pojas.«
12 Čovjek odgovori Joabu: »Da mi staviš u ruke tisuću srebrnika, ne bih spustio svoju ruku na kraljeva sina. Ta čuli smo na vlastite uši, kako je kralj naredio tebi, Abišaju i Itaju: 'Pripazite mi mladog Abšaloma!'
13 Da sam ga je podmuklo ubio, kralj bi to naskoro dozno, a ti bi lijepo ostao postrani.«
14 Joab odgovori: »Što bih ovako s tobom dangubio!« Zgrabi tri koca u svoje ruke i rinu ih Abšalomu u srce, dok je još živ visio s račvasta duba.
15 Potom deset Joabovih mladića, koji su mu nosili oružje navali na Abšaloma i usmrte ga.
16 Zatim Joab zatrubi u trublju, i vojska odustane od proganjanja Izraelaca, jer ju je Joab pozvao da prestane.
17 Onda uzmu Abšaloma i bace ga u šumi u neku veliku grabu, a onda na nj nabacaju vrlo veliku grudinu kamenja. Zatim se svi Izraelci razbjegnu u svoje šatore.
18 Abšalom je za svog života nabavio stećak i postavio ga za se u Kraljevu docu. Računao je naime: »Nemam sina, da očuva spomen mome imenu.« Zato je prozvao onaj stećak svojim imenom. Stoga ga i dandanas zovu: Abšalomov stećak.
19 Ahimaas, Sadokov sin, onda reče: »Daj da otrčim i obradujem kralja viješću, da ga je Gospodin oslobodio od šaka njegovih neprijatelja.«
20 Ali mu Joab reče: »Danas ti ne možeš biti glasonoša. Koji drugi dan moći ćeš donijeti veselu vijest, ali danas ne bi bio glasnik vesele vijesti, jer je kraljev sin mrtav.«
21 Nego, Joab kaza jednom Kušijcu, da ide i izvijesti kralja o onom, što je vidio. Kušijac se pokloni Joabu i odjuri.
22 Ali Sadokov sin Ahimaas opet progovori Joabu: »Neka bude što hoće, pusti me otrčati za Kušijcem!« »Zašto bi i ti htio trčati, sine moj?« zapita Joab. »Ta ti vijest ne će donijeti nagrade.«
23 »Neka bude što hoće, ja želim otrčati,«govorio je. »Onda idi!« odvrati Joab. Tako Ahimaas otrča Jordanskom ravni i preteče Kušijca.
24 David je sjedio između dvojih vrata, kad se pazitelj pope na krov nad ulazom uza zid i zagledavši se, opazi gdje trči jedan čovjek sam.
25 Pazitelj zovne kralja te mu kaza. »Ako je sam,« reče kralj, »onda je donositelj dobre vijesti.« Čovjek je dolazio sve bliže i bliže.
26 Uto pazitelj opazi i drugoga čovjeka, gdje trči. Sad zovne vratara i reče mu: »Eno opet drugog čovjeka, gdje sam trči.« A kralj kaza: »1 on nosi dobre vijesti.«
27 Pazitelj opet reče: »Vidim po njegovu trčanju, da prvi sliči Ahimaasu, sinu Sadokovu. Kralj doda: »On je dobar čovjek; dolazi nam s dobrim vijestima.«
28 Ahimaas pozdravi kralja: »Mir!« i poklonivši mu se licem do zemlje reče: »Blagoslovljen bio Gospodin, Bog tvoj, koji je izručio u tvoje ruke ljude, koji su se bili pobunili protiv moga gospodara kralja.«
29 Ali kralj zapita: »Je li mladi Abšalom zdravo?« Ahimaas odgovori: »Vidio sam velik metež, kad je tvoj sluga Joab slao tvoga slugu, ali ne znam, o čemu se radilo.
30 Kralj mu rekne: »Stupi na stranu!« on se pomakne i ondje ostane.
31 Uto uniđe Kušijac i reče: »Dobre ti vijesti nosim, kralju gospodaru. Danas te je Gospodin osvetio nad svima, koji su se bili digli proti tebi.«
32 Kralj zapita Kušijca: »Je li mladi Abšalom zdravo?« Kušijac odgovori: »Neka svi kraljevi neprijatelji i svi buntovnici, koji bi ti htjeli naškoditi prođu kao taj mladić!«

Druga Samuelova Glava 19
1 Kralj je bio veoma potresen te se pope na tavan nad gradskim vratima i zaplače. U plaču je samo govorio: »Abšalome, sine moj! Sine moj, sine moj, Abšalome! Što ja nisam umro mjesto tebe, Abšalome, sine moj, sine moj!«
2 Obavijeste Joaba, da kralj tuguje i plače za Abšalomom;
3 i da se pobjeda toga dana prometnu u žalost po cijelu vojsku čuvši da se kralj žalosti nad smrću svoga sina.
4 Onaj se put vojska kradom ušulja u grad, kao što se ušulja vojska, koja se osramotila pobjegavši iz boja.
5 Kralj je, međutim, prekrivši svoje lice vapio iz svega glasa: »Abšalome, sine moj! AbŠalome, sine moj! Sine moj!.«
6 Onda Joab ode kralju u stani reče mu »Danas si oblio sramotom lica svih svojih službenika, koji su spasili život tebi, tvojim sinovima i kćerima, tvojim ženama i inočama
7 ljubavlju prema onima, koji tebe mrze, i mržnjom na one, koji tebe ljube. Ta danas si nam očitovao, da ni službenici ni sluge tebi ne znače ništa. Čak sam siguran, da bi tebi bilo draže, da je Abšalom danas živ, a mi svi mrtvi.
8 Zato: Ustaj! Izađi napolje i progovori <;ld srca svojim ljudima! Ne izađeš li, kunem ti se Gospodinom, nitko živ s tobom ne će noćas prenoćiti. I to će po te biti veća nesreća nego ijedna, što te je snalazila od mladosti dosad.«
9 Stoga se kralj premjesti na vrata. A kad je puk bio upozoren, da kralj sjedi na ulazu, svi stupe preda nj. Izraelci su se, međutim, bili razišli po svojim mjestima,
10 i rasprave su se vodile po svim izraelskim plemenima. Međusobno je svijet raspravljao i govorio: »Kralj nas je oslobodio od šaka naših neprIjatelja; on nas je oteo ispod filištejske vlasti. Sad je morao bježati iz domovine zbog Abšaloma.
11 Abšalom, koga mi pomazasmo nad sobom, pogibe u ratu. Zašto, dakle, šutite o ponovnom uspostavljanju kralja na njegovo mjesto?«
12 Kad je raspravljanje među svim Izraelcima stiglo do kralja, David poruči svećenicima Sadoku i Abjataru, da ovako progovore judejskim starješinama: »Zašto biste vi bili zadnji, koji će vratiti kralja u njegov dvor?
13 Vi ste mi braća, od mojih kostiju i od moga mesa. Zašto da budete zadnji. koji ćete vratiti kralja?
14 A Amasu kažite: »Zar ti nisi od mojih kostiju i od moga mesa? Neka ovako učini meni Bog i još gore, ako ne postaneš vrhovnim zapovjednikom vojske mjesto Joaba.«
15 Tako pridobije srce svih ljudi u Judeji, kao da je bilo jednoga čovjeka te kralju poruče. da se vrati sa svim svojim službenicima.
16 Kad je kralj na povratku stigao do Jordana, Juda mu dođe u susret u Gilgal te otprati kralja preko Jordana.
17 Gerin sin Šimej, Benjaminovac iz Bahurima, siđe brže-bolje da s Judejcima pođe u susret kralju Davidu.
18 S njim je bilo tisuću Benjaminovaca. Bio je tu i Siba, sluga Šaulova doma sa svojih petnaest sinova i dvadeset sluga. Oni požure u Jordan naočigled kralju;
19 prelazili su gaz, tamo i amo i prevodili kraljeve ukućane, da se svide kralju. Kad je Gerin sin Šimej prešao preko Jordana, baci se pred kralja ničice i
20 reče mu: »Neka mi moj gospodar ne upisuje u grijeh niti se sjeća, kako se je tvoj sluga opako ponio u dan, kad je moj gospodar kralj ostavljao Jeruzalem. Kralju, ne uzimlji ono srcu!
21 Sluga tvoj priznaje, da je učinio pogrješku. Ali zato je evo danas prvi od svega Josipova doma došao amo dolje u susret svome gospodaru kralju.«
22 Ali se Abišaj, sin Sarvijin, suprotstavi: »Zar Šimej ne zaslužuje smrt, što je psovao Gospodnjeg pomazanika?«
23 David zapita: »Što je to nastalo između mene i vas, Sarvijini sinovi, te mi se danas protivite? Zar ikoga treba danas pogubiti u Izraelu? Zar ja danas nisam svjestan, da sam kralj Izraela?«
24 Onda kralj reče Šimeju: »Ne ćeš poginuti.« I na to mu se kralj zakle.25 Dolje u susret kralju dođe i Mefibošet, Šaulov unuk, koji nije prao nogu, češljao svoje brade niti prao odijela od dana kad je kralj otišao do dana kad se je sretno povratio.
26 Stigavši, dakle, iz Jeruzalema u susret kralju, zapita ga kralj: »Zašto nisi išao sa mnom, Mefibošete?«
27 On odgovori: »Kralju, gospodaru moj, sluga me je prevario. Sluga tvoj, koji je sakat, kaza mu: 'Osedlaj mi magaricu da na njoj jašim i odem s kraljem.'
28 On je međutim oklevetao tvoga slugu kod kralja, moga gospodara. Ali moj kralj, gospodar, jest kao Božji anđeo. Postupi, kako ti se čini, da je dobro.
29 Premda je cijeli dom moga oca zasluživao smrt od kralja, moga gospodara, ti si ipak svoga slugu pribrojio gostima kod svoga stola. Kako još imam pravo da kralja moljakam?«
30 Kralj mu odgovori:.>A što ti treba više govoriti? Moja je odredba, da ti i Siba podijelite imovinu.«
31 Ali Mefibošet reče kralju: »Sad, kad se je moj gospodar kralj sretno vratio u svoj dvor, neka on sve uzme.«
32* A Gileađanin Barzilaj siđe iz Rogelina te je pratio kralja do jordanskog prijelaza i tu se s njim oprostio.
33 Barzilaj je bio vrlo star, osamdeset godina već. On je opskrbljivao kralja za njegova boravka u Mahanajimu, jer je bio čovjek vrlo imućan.
34 Zato kralj reče Barzilaju: »Hajde sa mnom prijeko, i ja ću se starati za tvoje uzdržavanje u Jeruzalemu.«
35 A Barzilaj reče kralju: »Koliko mi još preostaje godina života, da bi mi trebalo ići gore u Jeruzalem s kraljem?
36 Meni je već osamdeset godina. Više ne razlikujem dobro od zla; sluga tvoj više ne osjeća slasti u jelu i pilu; ne čuje glasova pjevača ni pjevačica. Zašto bi tvoj sluga bio i dalje na teret kralju, svome gospodaru?
37 Prateći kralja preko Jordana, tvoj bi sluga vrlo malo doprinio. Zašto bi ga trebalo tako bogato nagraditi?
38 Pusti, da se tvoj sluga vrati i umre u svome mjestu, uz grob svoga oca i majke svoje. Nego, evo ti sluge moga sina Kimhama, pa neka on prijeđe s mojim kraljem gospodarem. Prema njemu postupaj, kako ti se čini, da je dobro.«
39 Nato kralj reče: »Neka onda Kimhan prijeđe sa mnom, i ja ću s njim postupati, kako bi ti smatrao, da je dobro. I sve, što bi ti želio da ti učinim, učinit ću.«
40 Uto sav narod prijeđe preko Jordana, ali se kralj još zadrža. Utisne cjelov Barzileju i dade mu blagoslov. potom se vrati u svoj kraj,
41 a kralj prijeđe u Gilgal. S njim je prešao i Kimham. Sav judejski narod i polovina Izraelaca ispratili su kralja preko rijeke.
42 Ali svi ovi Izraelci dolažahu i pitahu kralja: »Zašto te naša braća Judejci kradu od nas? Prate kralja, njegove ukućane i cijelo Davidovo društvo preko Jordana?«
43 Našto svi Judejci odvrate Izrael- cima: »Jer je kralj naš bliži rod. Zašto se zbog toga ljutite? Zar smo se gostili na kraljev račun: Zar su nas hranili s njegova stola?«
44 Izraelci odvrate Judejcima: »Mi imamo deset udijela u kralju. Tako imamo više prava na Davida nego vi. Zašto nas omalovažujete? Nismo li mi prvi predložili kraljev povratak?« Potom Judejci udare u još žešći govor nego Izraelci.

Druga Samuelova Glava 20
1 Ondje se slučajno nađe neka ništarija. imenom Šeba. Birkin sin iz plemena Benjaminovaca. On zaori u trublju: Nama dijela u Davidu nema, Nit u sinu Jišajevu kakve baštine. Svatko svojoj kući, Izraele!
2 Tako svi Izraelci odstupe od Davida i pođu za Šebom, sinom Bikrijevim. Ali ljudi Judejci stajahu čvrsto uza svoga kralja od Jordana do Jeruzalema.
3 Kad je David došao u svoje dvore u Jeruzelamu, uzme ono deset inoča, koje je bio ostavio da mu čuvaju dvore pa ih stavi u pritvor. Uzdržavao ih je, ali s njima nije općio. Tako su ostale u pritvoru do svoje smrti - doživotne udovice. 
4 Potom kralj reče Amasi: »U tridni mi sazovi Judejce. I sam tada stupi preda me!«
5 Amasa ode sazivati Judejce, ali se zadrža preko vremena, koje je kralj odredio.
6 Onda David reče Abišaju: »Bikrijev sin Šeba zadat će nam više jada nego Abšalom. Uzmi kraljevsku stražu i idi za njim u potjeru, da ne nađe kakav utvrđen grad i u nj uteče na naše oči.«
7 Tako za Abišajem krenu iz Jeruzalema u potjeru za Bikrijevim sinom Šebom Joab, Kerećani, Pelećani i svi drugi borci.
8 Bili su kod Velike stijene u Gibeonu, kad se je sastao s njima Amasa. Joab se je bio pripasao pojasom po haljini, o kojem je visio mač u toku plazeći niz stegno. Taj se mač mogao izvući i na donji kraj.
9 »Kako si, brate moj?« pozdravi Joab Amasu. Uto svojom desnom rukom Joab uhvati Amasu za bradu, kao da će ga poljubiti.
10 Kako Amasa nije ni primijetio mač u drugoj Joabovoj ruci, Joab mu ga zabode u trbuh, tako da mu prosu crijeva po zemlji. Drugi mu ga put nije trebalo ubadati: bio je mrtav. Potom se Joab i njegov brat Abišaj dadu u potjeru za Bikrijevim sinom Šebom.
11 Neki Joabov momak stane uz Amasu i poviče: »Tko voli Joaba i tko je za Davida, naprijed za Joabom!«
12 Amasa, izvaljen u krvi, ležao je nasred puta. I kad je onaj momak primijetio, kako se svatko zaustavlja, odvalja Amasu s puta na njivu i prebaci preko njega haljinu. Vidio je naime, da bi se svatko zaustavio, tko bi pokraj njega prošao.
13 A kad su ga uklonili s puta, svi odu za Joabom.
14 Šeba proputuje svim izraelskim plemenima do Abel-Bet-Maake. Onda se skupe svi Bikrijevci i uniđu za njim u grad.
15 Tako dođu Davidovi vojnici i stanu ga opsjedati u Abel-Bet-Maaki. Naspu uz grad nasip, a svi vojnici, koji su se nalazili s Joabom, počmu rušiti zid, da ga obore.
16 Uto neka pametna žena iz grada stane na bedem i zovne: »Slušajte! Slušajte! Recite Joabu, da dođe bliže, da mQgu s njim govoriti.«
17 Kad Joab dođe bliže k njoj, žena zapita: »Jesi li ti Joab?« »Jesam«,reče. Ona nastavi: »Slušaj, što ti kaže tvoja sluškinja!« »Evo slušam,« odgovori.
18 Onda ona poče: »U starim se vremenima govorilo: 'Da odgovor doznaš, pitaj u Abelu!' Tim bi se stvar svrAila.
19 Moj je grad najmiroljubiviji i najvjerniji u Izraelu; za Izrael je an majka-čuvarica. Zašta tražiš načina, kaka bi uništia Gaspodnju baštinu?
20* Jaab adgavori: »Nipošta! Ne bila me, ako imam namjeru bila šta ništiti i zatirati.
21 To uapće nije u pitanju. Nega, jedan je čavjek iz Efrajimava garskag kraja, pa imenu Šeba, Bikrijev sin, ustaa prati kralju Davidu. Njega mi sama izručite, i .odlazim ad grada. A lena adgovari Jaabu: »Dabra! Njegava će ti glava biti bačena preka zida.
22 Žena ode i njezina pametna razlaganje pridabije sav puk; .odsijeku glavu Šebi, sinu Bikrijinu, i bace je Joabu. Zatim an zatrubi u trublju, te sva vajska napusti grad i raziđe se svatka svojaj kući, a Jaab se vrati kralju u Jeruzalem.
23 Joab je bia nad svam izraelskam vajskam; Benaja, sin Jehajadin, bia je nad Kerećanima i Pelećanima.
24 Adaram je bia nad prisilnim radavima; Ahidulov sin Jehašafat bia je ljetapisac;
25 Ševa je bia zapisničar; Sadak i Abjatar bili su svećenici;
26 Jairanin Ira bio je također Davidav svećenik.

Druga Samuelova Glava 21
1 Za Davidave dabi jednam nastupi glad i, godinu za godinom, trajala je tri godine. David se uteče Gospodinu, i Gaspadin mu kaza: »Na Šaulu i njegavu domu leli adgavarnast za krvapraliće, jer je paubijao Gibeance.
2 Gibeanci nisu bili Izraelci, nega .ostaci Amarejaca, kojima su Izraelci zakletvam zajamčili živat. Šaul ih je ipak u svajaj revnasti za Izraelce i Judejce pakušaa istrijebiti.
3 Zata David upravi pitanje Gibeancima: .Sta bi mi trebala učiniti vam; i kaka magu izvršiti ispaštanje, da i vi blagoslivljete Gospodnju baltinu? 
4 Gibeonci mu odgovore: »Između nas i Saula i njegova doma nije u pitanju ni srebro ni zlato; a na nas ne spada usmrtiti bilo koga u Izraelu« Nalto on reče: »Sto zatražite, ja ću izvršiti.«
5 Tada oni odgovore kralju: »Neka nam ustupe sedmoricu od potomstva onog čovjeka, koji je nas uništavao i htio nas uništiti, da nas nestane sa svakog mjesta na izraelskom području,
6 da ih mi nabijemo na koce pred Gospodinom u Gibeonu, na Gori Gospodnjoj.« Kralj odgovori: »Ustupit ću.«
7 Ipak kralj poštedi Mefibošeta, Jonatovasina, Saulova unuka zbog zakletve, koju su položili u ime Gospodnje David i Saulov sin Jonatan.
8 Tako kralj uzme oba sina Rispe, kćeri Ajine, što ih je rodila Saulu: Armonija i Meribaala i pet sinova, koje je rodila Saulova kći Mereba Adrielu, sinu Barzilaja Meholatijca
9 te ih predade u ruke Gibeoncima. Oni ih nabiju na koce na brdu pred Gospodinom. Tako poginu sva sedmorica zajedno. Pogube ih prvih dana žetve: na početku žetve ječma.
10 Onda Ajina kći Rispa uze prostirač od kostrijeti te ga razastre za svoj ležaj na litici od početka žetve, dok nebeske kiše nisu po njima zadaždile. Nije dala da po danu po njima padaju ptice, niti zvijeri noću.
11 Kad su kazali Davidu, što radi Ajina kći Rispa, negdašnja Saulova inoča,
12 on ode i preuzme Saulove kosti i kosti njegova sina Jonatana od Jabeš-Gileadskih građana, koji su ih ukrali s trga u Bet-Sanu. Tu su ih bili objesili Filištejci onog dana, kad su pobijedili Saula na Gilboi.
13 Donesavši kosti Saulove i Jonatanove, pokupe i kosti ovih obješenika.
14 Zatim polože kosti Saula i sina mu Joantana u grobnicu njihova oca Kiša u Seli, na Benjaminovu području. Kad su obavili sve, što je kralj naređivao, Bog se pokaza milostiv prema zemlji.
15 Opet nastane rat između Filištejaca i Izraelaca. David se spusti dolje sa svojim službenicima u borbu protiv Filišteja,ca i osjeti se iscrpljen.
16 Neki Refrajimovac Dadu, čije je tučano koplje težilo tri stotine šekela, vrzao se da zarobi Davida. O Dadu je bio pripasan nov mač, kojim je namjeravao ubiti Davida.
17 Ali Abišaj, sin Sarvijin, priskoči Davidu u pomoć, udari Filištejca i ubije ga. Tada se Davidovi ljudi zakunu, da on nikad više s njima u boj ne će ići: da ne bi ugasnula Izraelova svjetiljka.
18 Poslije nekog vremena ponovno dođe do rata s Filištejcima u Gobu. Tom je zgodom Sibekaj iz Huše ubio nekog Refrajimovca Safu.
19 Opet nastane sukob s Filištejcima u Gobu, kad je Jairov sin Elkanan iz Betlehema ubio Golijata iz Gata. Njegovo je koplje bilo poput tkalačkog vratila.
20 U drugom opet Gatskom ratu pojavi se neka ljudeskara, koji je imao po šest prstiju na svojim rukama i nogama, dakle dvadeset i četiri. I on je potjecao od Refrajimovaca.
21 Kako je izazivao Izraelce, ubije ga Jonatan, sin Davidova brata Simeja.
22 Ova su četvorica bili potomci Refrajimovaca iz Gata, koji padoše od Davidovih ruku i od ruku njegovih ljudi.

Druga Samuelova Glava 22
1 David je pjevao Gospodu riječi ove pjesme, kad ga je Gospodin izbavio iz šaka svih njegovih neprijatelja i iz vlasti Šeola.
2 Pjevao je: Gospodin je pećina i utvrda moja; moj spasitelj Bog je moj;
3 brdine moje, gdje zaštitu nalazim; štit moj i rog spasenja, tvrđava' moja, hvale dostojna.
4 Gospodina sam zazvao, od dušmana sam se spasio.
5 Silni smrtni valovi me zahvatiše, Belijalove me bujice saletješe.
6 Užeta,me Šeola sapeše; smrtne me zamke suočiše.
7 U nevolji svojoj Gospodina zazvah, Bogu svome za pomoć zavapih. Glas se moj razliježe njego\1im dvorom, vapaj moj stiže do njegovih ušiju.
8 Podzemlje se okrenu i strese, u temeljima nebesa zadrhtaše; okrenu se, i gnjev njegov planu.
9 Iz nosnica dim mu suknu, a iz usta vatra sukljaše, ugljevlje od njega plamtješe.
10 Rasturi nebesa i spusti se, s olujnim oblakom ispod svojili nogu.
11 Zajaši na keruba i poletje, jezdio je raširenih krila.
12 Razvuče tamu oko sebe, kišni oblak natkrili nada se.
13 Od njegova sjaja oblaci su pred njim letjeli, tuča tukla, a munje sijevale.
14 Gospodin je s neba grmio, Svevišnjega glas se orio.
15 Strjelice je kovao i sipao, pravio koplja i raspršivao.
16 Praizvori mora se pokazaše, temelji se svijeta razgoličiše zbog tutnjave tvoje, Gospodine, i zbog mlaza iz tvojih nosnica.
17 Segne zatim iz visina i ščepa me, iz dubine voda izvadi me.
18 Od dušmana jakog mene izbavi, od neprijatelja jačega od mene.
19 U dan smrti preda mnom stupaše, Gospodin mi potporanj postaše.
20 Izvuče me iz beskrajne oblasti, izbavi me, jer me je ljubio.
21 Gospodin me nagradi, jer pravedan bijah, zbog nevinih mojih ruku tako mi uzvrati.
22 Jer Gospodnjih putova ja se držah, jer kriv nisam bio svome Bogu.
23 Ta naredbe njegove sve su preda mnom, zapovijedi njegovih nikad ne odbacih.
24 Uvijek sam mu iskren bio, trudio se, da ga ne uvrijedim.
25 Tako mi Gospodin uzvrati prema mojoj pravednosti, zbog ruku mi čistih u očima njegovim.
26 Vjernima si vjeran, s poštenima pošten;
27 s iskrenima iskren, s lukavcima dosjetljiv.
28 Skromne spasavaš, ali one bahata pogleda poniziš.
29 Meni svijetliš; Gospodin mi je svjetiljka, Bog moj tamu moju rasvjetljuje.
30 Dao si, da sam žilav trkač; - pomoću Boga i zid preskočiti mogu.
31 Bog, čije je vladanje savršeno, Gospodin, čije su zapovijedi prokušane, vrhovni je vladar svima, koji se u nj uzdaju.
32 Ta tko je Bog osim Gospodina, ta brdina tko je osim Boga našega!
33 Bog je onaj, koji snagom mene opasuje, Darovatelj, čije je vladanje savršeno;
34 koji noge mi dade ko košuti i na vrhunce me svoje izvede;
35 za bojeve mišice mi izvježba, a u ruke spusti čudesan Hik.
36 Pobjedonosan ti mi dade štit, skrb me tvoja uzvisuje.
37 Opskrbi me dugim koracima. gležnja moja ne kolebaju.
38 U bijeg sam nagnao svoje dušmane i svladao, natrag se ne okrenuh, dok ih ne uništih.
39 Oborih ih, dići se ne mogu, pod noge mi popadaše.
40 Snagom si me za boj opasao, napadače moje poda me srušio.
41Moje neprijatrlje natjerao si u bijeg.
42 Vapili su, al'im spasa ne bi, ni višnji ih Gospod ne usliša.
43 Smrvih ih ko prah na oboru, izgazah ih ko blato nadvoru.
44 Spasi mene kopalja od puka, zaštiti me od otrova naroda.
45 Strani narod mora mi služiti, čim me čuju, poslušaju; tuđinci preda mnom puzu.
46 Da, tuđinci se grče, tjeskoba im srce obuzimlje.
47 Živio Gospodin! Blagoslovljena Brdina moja! Hvaljen bio Bog mojega slavlja!
48 Bog, pobjedu što meni priušti, narode meni podloži,
49 koji od dušmana mene oslobodi, uzvisi me iznad napadača, spasi me od klevetnika.
50 Zato ću te slaviti među narodima, opjevat ću ti ime pjesmom, Gospodine.
51 Kralja svoga pobjedama ti si proslavio, svome Pomazanom milostiv si bio, - Davidu i potomstvu njegovu na vjekove.

Druga Samuelova Glava 23
1 Ovo su Davidove zadnje riječi: Besjeda Davida, sina Jišajeva, besjeda čovjeka, koga Bog uzvisi visoko; pomazanog Boga Jakovljeva, miljenika Jakog izraelskog.
2 Duh Gospodnji po meni je govorio; Riječ njegova na jeziku mom bješe.
3 Izraelov Bog je zborio; izraelska hrid je o meni rekla: 'Onaj, koji pravo ljudima vlada. što u Božjem strahopoštovanju upravlja.
4 poput jutarnjega svjetla on je, kada sunce grane, jutro bez oblaka, blistavi travnjaci poslije kiše.
5 Nije li moj dom Bog utemeljio? Ta sa mnom je sklopio Savez vječan, izrađen u tančine i siguran. Ne će li moje posvemašnje spasenje ostvariti, svaku moju želju ispuniti?
6 Bezbožni su trnje odbačeno, u ruku se uzeti ne mogu.
7 Tkogod ih se dotaći želi. oboružat se gvožđem i kopljačom mora, u ognju se sažgati moraju.
8 Ovo su imena Davidovih junaka: Jošeb Bašebet, Hakamonac, bio je glavni u Trojci. On je onaj, koji je mahao sjekirom na osam stotina usmrćenih jednom zgodom.
9 Do njega je u junačkoj Trojci bio Eleazar, sin Ahojca Dodoa. Bio je s Davidom kod Efes-Damima, kad no se ondje postrojiše Filištejci za borbu.
10 Izraelci su se povukli, ali je on ostao i tukao Filištejce, dok mu se izmorena ruka nije ukočila držeći čvrsto mač. Gospodin je pribavio veliku pobjedu toga dana; vojnici se vrate za Eleazarom, ali samo na pljačkanje poklanih.
11 Za njim je bio Šama, sin Age Hararajca. Filištejci se bili skupili u Lehiju, gdje se nalazila njiva, puna leće. Kad su vojnici pobjegli ispred Filištejaca,
12 on je ostao nasred njive, obranio je i potukao Filištejce. Tako je Gospodin opet priuštio veliku pobjedu. Takva su bila junačka djela ove Trojke.
13 Za žetve odu trojica od Tridesetorice k Davidu dolje u Adulamsku jamu, dok je jedna četa Filištejaca taborovala u Refrajimskoj dolini.
14 U to se je vrijeme David nalazio u tvrdom mjestu, a filištejska posada držala je Betlehem.
15 Tada Davida spopane jedna želja pa usklikne: »Oh, kad bi me tkogod napojio vodom iz vrela, što se nalazi pokraj betlehemskih vrata!«
16 Nato se ona tri junaka probiju kroz filištejski tabor, zahvate vodu iz vrela pokraj betlehemskih vrata i donesu Davidu. Ali je on nije htio piti, nego je proli pred Gospodinom i
17 reče: »Gospodin me prokleo, ako se je okusim! Krv je to ljudi, koji su po nju išli uz pogibao vlastitih života.« I ne popi je. To su opet izvela ona tri junaka.
18 Joabov brat Abišaj, sin Sarvijin, bio je vođa Tridesetorice. On je dizao svoje koplje na tri stotine mrtvih i stekao ime među Tridesetoricom.
19 Postao je najglasovitiji od Tridesetorice i bio im zapovjednik. Ali ipak nije dostigao Trojku.
20 Jehojadin sin Benaja, junačina iz Kabseela, mnogo je uspjeha polučio. U Maobu je ubio dva lava; jednog je dana po snijegu sišao u čatrnju i ubio lava.
21 Pogubio je također i nekog Egipćanina, koji je bio upadne vanjštine i oboružan kopljem. On ga dočeka s običnom batinom, izbije mu koplje iz ruke te ga ubije vlastitim njegovim oružjem.
22 To je izveo Jehojadin sin Benaja i stekao ime među junačkom Tridesetoricom.
23· Bio je među Tridesetoricom najvrijedniji, ali nije dostigao Trojke. David ga postavi nad svojom tjelesnom stražom.
24 Među Tridesetoricom još bjehu: Elhanan, sin Dodoa iz Betlehema,
25 Šama i Elika iz Horoda,
26 Heles iz Betel-Peleta, lkešin sin Ira iz Tekoe;
27 Abiezer iz Anatota, Mebunaj iz Huše;
28 Salmon iz Ahohe, Maharaj Netofajac;
29 Heled Netofajac, sin Baone, Ribajin sin Itaj iz Gibee Benjaminovaca;
30 Benaja Piratonijac, Hidaj iz Gaaških draga;
31 Abialbon iz Bet-Arabe, Azmot iz Bahurima;
32 Eliahba iz Šaalbona, Hašem Gironijac, Jonatan,
33 sin Šame Hararijca, Ahjam, sin Šarara Hararijca;
34 Elifelet, sin Maakatijca Ahasboja, Eliam, sin Gilonijca Ahitofela;
35 Hesraj iz Karmela, Arbijac Paaraj;
36 Igal, sin Natanov iz Sobe, Bani Gadovac;
37 Selek Amonac, Naharaj iz Beerota, štitonoša Joaba, sina Sarvijina;
38 Ira Itrijac, Gareb Itrijac i
39 Hetit Urija. Svega: trideset i sedam.

Druga Samuelova Glava 24
1 Još se jedanput obori Gospodnji gnjev na Izraelce, kad je protiv njih izazvao Davida naredivši mu da obavi popis izraelskog i judejskog pučanstva.
2 Tako kralj izda zapovijed Joabu i časnicima, koji su bili s njim, da zađu po svim izraelskim plemenima, od Dana do Beer-Šebe, popišu pučanstvo i o broju ga izvijeste.
3 Ali Joab odgovori kralju: »Neka Gospodin, Bog tvoj, razmnoži narod stotinu puta više nego ga je sad, i moj gospodar kralj vidi to svojim očima, ali zašto takva želja kralja, moga gospodara? Zašto to naređuje?«
4 Kraljeva riječ ipak prevlada nad Joabom i drugim časnicima te odu ispred kralja na popisivanje izraelskog naroda.
5 Prešavši Jordan, počmu blizu Aroera, u drazi južno od grada u pravcu Gada, prema Jazeru.
6 Nastave dalje prema Gileadu i predjelu ispod brda Hermona. Odatle opet prema Danu, a odande krenu prema Sidonu.
7 Dođu do Tirske tvrđave i u sva mjesta Hivijaca i Kanaanaca te završe u Beer-Šebi, u Judejskom Negebu.
8 Prošavši tako svom zemljom, poslije devet mjeseci i dva dana opet dođu u Jeruzalem.
9 Joab dostavi kralju broj popisanog svijeta: u Izraelu je bilo osam stotina tisuća ljudi, sposobnih za vojsku; a u Judi pet stotina tisuća.
10 Međutim David požali, što je obavio popis pučanstva i reče Gospodinu: »Teško sam sagriješio, što sam ovo činio. Ali ipak, Gospodine, ukloni krivicu svoga sluge, jer sam ludo radio.«
11 Kad je David ujutro ustao, Gospodin je već bio kazao proroku Natanu, Davidovu vidiocu,
12 da ode Davidu i reče mu: Ovako ti poručuje Gospodin: 'Stavljam ti troje na raspolaganje; jedno od tog izaberi, i svalit ću na te.' «
13 Potom Gad ode Davidu, te mu kaza. Zatim upita: }}Hoćeš li tri godine glada u svojoj zemlji, ili tri mjeseca bježanja pred neprijateljem, koji će te progoniti, ili hoćeš da ti udarim zemlju pomorom od tri dana. Sad dobro promisli, kakav ću odgovor odnijeti onome, koji me je poslao.«
14 David odgovori Gadu: »U velikoj sam neprilici; daj da padnemo Gospodinu u ruke, jer je veliko njegovo milosrđe; nemoj da padnem u ruke ljudi.«
15 Tako Gospodin pripusti pomor na Izraela te od jutra do doba večere pomre sedamdeset tisuća Izraelaca od Dana do Beer-Sebe.
16 Kad anđeo ispruži svoju ruku da uništi Jeruzalem, Gospodin se pokaje za zlo te reče anđelu: Sad dosta! Zaustavi svoju ruku!« Toga se časa Gospodnji anđeo našao kod gumna Araune Jebusejca.
17 Kad je David opazio anđela, koji je ubijao puk, reče Gospodinu: »Ja sam sagriješio; ja sam počinio opačinu. Sto su skrivile ove ovce? Spusti svoju ruku na mene i moj dom!«
18 Toga istog dana Gad ode k Davidu te mu reče: »Otiđi gore i podigni Gospodinu žrtvenik na gumnu Jebusejca Araune.«
19 David postupi, kako mu je Gad rekao i, po Gospodnjoj zapovijedi, dođe gore.
20 Kad se Arauna zagleda dolje i opazi da kralj sa svojim dvoranima ide k njemu, potrča i, licem do zemlje, pokloni se kralju,
21 a onda reče: »Zašto moj gospodar kralj posjećuje svoga slugu?« David mu odgovori: »Da od tebe kupim gumno i podignem Gospodinu žrtvenik; da se odvrati pomor od naroda.«
22 Našto kaza Arauna Davidu: »Neka moj gospodar kralj samo uzme i za žrtvu prinese, što mu se najbolje sviđa! Evo volova za žrtvu paljenicu, a brane i volujskih jarmova za drva.«
23 Sve to Arauna predade kralju. Potom Arauna reče kralju: »Neka Gospodin, Bog tvoj, primi milostivo tvoju žrtvu!
24 Ali kralj odgovori Arauni: »Nipošto! nego hoću da ti platim za sve; ne mogu ja prinositi Gospodu, Bogu svome, paljenice, koje bi bile badava.« Tako David kupi gumno i volove za pedeset srebrnika.
25 Tu David sagradi Gospodinu žrtvenik te prinese paljenice i pričesnice. Tako Gospod opet postane dobrostiv prema zemlji i prestane harati pomor u Izraelu.