BIBLIJA - Silvije Grubišić

DRUGA KNJIGA KRALJEVA

Druga knjiga kraljeva glava 1
l Poslije smrti Ahabove, međutim, Maopci se pobune proti Izraelcima.
2 Ahazija padne s braniča pred svojom najgornjom odajom u Samariji. Ozlijedivši se, pošalje glasnike: »Idite i pitajte ekronsko božanstvo Baal-Zebuba, hoću li ozdraviti od ove ozljede?«
3 Uto Gospodnji anđeo reče Iliji Tišbijcu, da odmah pođe u susret glasnicima samarijskoga kralja i reče im:»Zar zbilja nema Boga. u Izraelu, nego se idete savjetovati s Baal-Zebubom, ekronskim božanstvom?
4 Stoga ovako kaže Gospodin: 'S postelje, na kojoj ležiš, ne ćeš se dignuti, nego umrijeti.'« Potom Ilija ode.
5 Glasnici se vrate kralju, koji ih zapita: »Što ste se vratili?«
6 Našto mu oni odgovore: »Neki nam čovjek dođe u susret te nam kaza: 'Povratite se kralju, koji vas je poslao i recite mu: Ovako govori Gospodin: Zar zbilja nema Boga u Izraelu, nego šalješ na savjetovanje Baal-Zebubu, ekronskom božanstvu? Zato: s postelje, na kojoj ležiš, ne ćeš se dignuti, nego umrijeti:«
7 »Kakav je bio čovjek?« zapita ih, »koji vam je pristupio i to rekao?«
8 Oni mu odgovore: »Bio je kosat čovjek, oko svojih bokova opasan kožnatim pojasom.« »Ilija Tišbijac je to!« poviče.
9 Tada k njemu uputi jednog pedesetnika s njegovom pedesetoricom. Došavši k njemu, nađe ga gdje sjedi na vrhu jednog brežuljka te mu reče: »Čovječe Božji, kralj ti naređuje, da siđeš.«
10 Ilija odgovori pedesetniku: »Ako sam ja Božji čovjek,neka se s neba spusti oganj pa proguta i tebe i tvoju pedesetoricu!« I zaista, spusti se oganj iz neba te proguta i njega i njegovu pedesetoricu.
11 Kralj pošalje drugog pedesetnika s njegovom pedesetoricom i on se uspe i reče Iliji: »Čovječe Božji, kralj ti naređuje, da odmah siđeš.«
12 Ilija mu odgovori: »Ako sam ja čovjek Božji, neka se spusti oganj Božji pa proguta i tebe i tvoju pedesetoricu!« Zaista, oganj se spusti iz neba pa proguta njega i njegovu pedesetoricu.
13 Treći put kralj posla pedesetnika s njegovom pedesetoricom. Kad je treći pedesetnik stigao, pade na koljena pred Ilijom i ovako ga zamoli: »Cijeni u svojim očima život moj i živote ovih tvojih pedeset sluga.
14 Oganj se je s neba spustio i progutao dva prijašnja pedesetnika s njihovom pedesetoricom, ali sad cijeni moj život u svojim očima!«
15 Nato Gospodnji anđeo reče Iliji: »Pođi s njim; nemoj ga se bojati!« Pošavši odmah s njim kralju,
16 reče mu: »Ovako veli Gospodin: 'Budući da si slao glasnike, da pitaju za savjet božanstvo Baal-Zebub u Ekronu - kao da Izraelci imaju drugog Boga, s kim se mogu savjetovati - s postelje, na kojoj ležiš, ne ćeš se dignuti, nego ćeš umrijeti.'«
17 Tako Ahazija umrije, kako je Gospodin prorekao po Iliji. Budući da nije imao sina, mjesto njega postane kralj njegov brat Joram druge godine kraljevanja Jehošafatova sina Jehorama nad Judejom.
18 Drugi pothvati, što ih je izveo Ahazija, zapisani su u knjizi: Ljetopis izraelskih kraljeva.

Druga knjiga kraljeva glava 2
1 Prije nego će Gospodin uznijeti Iliju u vihoru na nebo, bili su on i Eliša na putu iz Gilgala.
2 Najednom Ilija reče Eliši: »Ti ostani ovdje, a Gospodin mene šalje u Betel.« Eliša odgovori: »Tako mi života i tvoga i Gospodnjeg, ja te ne napuštam.« Tako se spuste u Betel,
3 gdje pred Elišu iziđe jedna skupina proroka, koji su živjeli u Betelu te ga zapitaju: »Znaš li, da će Gospodin danas uzeti od tebe gospodara, koji je nad tobom?« »Jest, ja to znam,« odgovori, »ali šutite!«
4 I opet mu reće Ilija: »Ostani ipak ovdje, jer mene šalje Gospodin u Jrihonn.«
5 I opet pred Elišu iziđe jedna skupina proroka, koji su živjeli u Jerihonu te ga zapitaju: »Znaš li, da će Gospodin danas uzeti od tebe gospodara, koji je nad tobom?« »Jest, ja to znam,« odgovori, »ali šutite!«
6 Opet mu Ilija reče: »Molim te, ostani ovdje, a mene Gospodin šalje k Jordanu.« Ali mu odgovori: »Tako mi života i Gospodnjega i tvoga, ne ću te napustiti!« I tako pođu obojica.
7 Pedeset ih je od proročke skupine išlo za njima, a kad su njih dvojica stala uz Jordan, oni se zaustave podalje, da ih promatraju.
8 Tada Ilija 1:1zme svoj ogrtač, smota ga i njim udari po vodi, koja se razdijeli, te obojica prijeđu po suhu.
9* Dok su prelazili, Ilija reče: »Pitaj, što bih ti učinio prije nego budem od tebe uzet!« »Daj, da imadnem tvoj duh u dvostrukoj mjeri«, odgovori.
10 »Tešku si stvar zatražio«, reče Ilija. »Ipak, budeš li me vidio, kako sam od tebe uzet, želja će ti se ispuniti; ne budeš li me vidio, ne će.«
11 Idući tako i razgovarajući, najednom eto među njih dvojicu plamenih kola i plamenih konja, i Ilija u vihoru uziđe na nebo.
12 Kad Eliša to vidje, poviče: »Oče moj, oče moj, kola Izraelova i kočijaši njegovi!« Kad ga više nije mogao vidjeti, pograbi svoj ogrtač i razdere ga na dvoje.
13 Zatim digne Ilijin plašt, koji je s njega spao te se vrati i stane na obali Jordana.
14 S Ilijinim plaštem u ruci, udari po vodi govoreći: »Gdje je Gospod, Bog Ilijin?« Kad udari po vodi, razdijeli se, i Eliša prijeđe.
15 A skupina proroka iz Jeriha, koja ga je gledala s druge strane, reče: »Ilijin se je duh nastanio u Eliši.« Stoga mu dođe u susret, naklone se pred njim do zemlje,
16 onda reku: »Među tvojim slugama ima pedeset hrabrih muževa. Neka idu u potragu tvoga gospodara. Možda ga je Gospodnji duh odnio na kakvo visoko brdo ili u koju dolinu.« Ali on reče: »Ne šaljite ih!«
17 Ali kako su oni ostali uporni, on se nađe u neprilici i reče: »Šaljite!« Tako oni pošalju pedeset ljudi u potragu. Tražili su ga tri dana, ali ga ne nađu.
18 Kad su se vratili Eliši u Jeriho, gdje su' stanovali, reče im: »Zar vam nisam govorio, da ne idete?«
19 Jednom se gradski žitelji potuže Eliši: »Naš se grad nalazi na lijepu položaju, kako možeš i sam vidjeti, ali je voda loša, a zemlja neplodna.«
20 Našto im on reče: »Donesite mi jednu novu zdjelu i uspite soli!« Kad su mu je donijeli,
21 on ode na vrelo i u nj baci sol rekavši: »Ovako govori Gospodin: 'Ozdravljam ove vode. Od njih više ne će dolaziti ni smrt ni pometnuće.'«
22 Vode su ostale zdrave po Eliševoj riječi do danas.
23 Odande je Eliša otputovao u Betel. Dok je uzlazio putem, izađe iz grada neka dječurlija, da ga draže i bockaju. »Penji se, ćelo, penji se, ćelo...«
24 Prorok se obazre, pogleda ih i prokune u ime Gospoda. Uto navale iz šume dvije medvjedice i rastrga četrdeset i dvojicu one dječurlije.
25 Odande je otišao na brdo Karmel, a s brda se opet vratio u Samariju.

Druga knjiga kraljeva glava 3
1 Osamnaeste godine kraljevanja Jehošafatova Judejom, Joram, sin Ahabov, postane kralj nad Izraelom u Samariji, gdje je vladao dvanaest godina.
2 Činio je zlo u očima Gospodnjim, iako ne kao njegov otac i majka; uklonio je Baalov stup, što ga je bio podigao njegov otac.
3 Ali, s druge strane, ustrajao je u grijesima, na koje je navodio Izraela Nebatov sin Jeroboam; njih se nije nikad otresao.
4 Moapski kralj Meša bio je uzgojitelj ovaca te je u ime danka davao izraelskom kralju stotinu tisuća ovnova.
5 Ali kad umrije Ahab, moapski se kralj pobuni proti izraelskom kralju.
6 Kralj Joram skupi sav Izrael i kad pođe iz Samarije u rat,
7 poruči judejskom kralju, da se je moapski krali pobunio proti njemu. »Hoćeš li mi se pridružiti u ratu proti Moapcima?« pitaše. »Bit ćemo jedno: tvoj narod i moj, tvoji konji i moji.« odgovori. »U kojem ćemo pravcu navaliti?« zapita. Našto mu od- govori: »Edomskom pusterom.«
9 Tako krenu izraelski kralj, judejski kralj i edomski kralj. Putujući sedam dana zaobilaznim putem, nestane vode i za vojsku i za tovarne životinje.
10 Tada zajauka izraelski kralj: »Nažalost, Gospodin je sazvao zajedno ova tri kralja, da ih preda u šake Moapcima.«
11 A Jehošafat će: »Ima li ovdje koji Gospodnji prorok, preko kojeg bismo se mogli posavjetovati s Gospodinom?« Jedan od dvorana izraelskog kralja odgovori: »Ovdje je Eli$a, sin Safatov. On je polijevao vodu po Ilijinim rukama.«
12 »On posjeduje riječ Gospodnju,« reče ]ehošafat. Tako se zapute dolje k njemu: kralj izraelski, Jehošafat i edomski kralj.
13 Tada Eliša reče izraelskom kralju: »Sto dolaziš k meni? Idi k prorocima svoga oca i svoje majke!« Ali izraelski kralj odgovori: »Nikako! Gospodin je sazvao ova nas tri kralja, da nas preda u šake Moapcima.«
14 Eliša odgovori: »Tako mi živog Gospoda Sabaota, komu služim, da nemam poštovanja prema Jehošafatu. kralju judejskome, ne bih na te pogled svraćao niti te uopće primijećivao.
15 Ali sad je tako. Dovedite mi guslara!« Dok je guslar guslio, Gospodnja moć obuze Elišu,
16 i on najavi: »Ovako govori Gospodin: 'Iskopajte jarak do jarka u ovoj drazi!'
17 Gospod naime veli: 'Premda ne ćete vidjeti ni vjetra ni kiše, drage će se ipak napuniti vodom, da pijete vi, vaša stoka i vaša tovarna živina.'
18 I to je malo u očima Gospodnjim: On će predati Moapce u vaše ruke.
19 Porušit ćete sve utvrđene gradove, sasijet ćete sva plodna stabla, zasut ćete sva vrela, a po svim rodnim njivama navaljati kamenje.« 20 I zbilja, ujutro dok su se prinosile žrtve, opaze gdje od edomskih strana teče voda. Naskoro je zemlja bila poplavljena.
21 Međutim, začuju svi Moapci, da su kraljevi stigli da zaratuju na njih, pa u vojsku pozovu sve ljude od vojničke dobi i postave ih na granicu.
22 Rano ujutro kad je sunce granulo nad vodom, Moapci opae pred sobom vodu, crvenu kao krv i
23 poviču: »To je krv! Mora da su se kraljevi međusobno svadili i jedan drugog ubili. Stoga: na pljačku, Moapci!«
24 Ali kad dođu k izraelskom taboru, Izraelci nahrupe na Moapce i nagnaju ih u bijeg glavom bez obzira; sami provale u moapsku zemlju rušeći i ništeći.
25 Gradove su sravnjivali sa zemljom; svaku su rodnu njivu zasuli kamenjem, svatko je bacio po jedan kamen; zaspu sva vrela; posijeku sva plodna stabla. Jedino je ostao Kir-Harešet, ali konačno i njeg opkole praćkari i na nj navale.
26 Kad je moapski kralj vidio, da gubi rat, uze sa sobom sedam stotina mačonoša, da se probije do aramskoga kralja, ali nije uspio.
27 Tada uzme svoga sina prvenca, koji ga je imao naslijediti i prinese ga na zidu za žrtvu paljenicu. Tim je izazvao silan gnjev Izraelaca, te napuste opsijedanje i vrate se u svoju zemlju.

Druga knjiga kraljeva glava 4
EIila tvori čudesa
1 Neka žena, udovica jednog proroka, iz proročke skupine, obrati se na Elišu: »Muž moj, a sluga tvoj«, reče »umrije. A ti znaš, koliki je Gospodnji štovatelj bio sluga tvoj. Uza sve to sad je došao vjerovnik, da odvede oba moja sina u ropstvo.«
2 Eliša je zapita: »Što bih ti mogao učiniti? Reci mi, što imaš u svojoj kući?« Ona odgovori: »Sluškinja tvoja nema ništa u kući osim jedan vrč ulja.«
3 Onda joj kaza: »Idi i posudi posuda od svojih susjeda; nakupi praznih štogod više možeš.
4 Vrativši se, zatvori za sobom i svojim sinovima vrata i nalijevaj posude iz vrča. Kako koju naliješ, stavljaj na stranu.«
5 Ode ona od njega i zatvori se sa svojim sinovima. Oni su posude donosili, a ona ih je nalijevala.
6 Nalijevši one posude, reče jednom sinu: »Pokuči mi još koju posudu!« On joj odgovori: »Nema više nijedne.« Tada i ulje prestade.
7 Potom ode i kaza čovjeku Božjemu. »Sada idi!« reče joj on, »prodaj ulja i isplati svoj dug, a od ostatka ćeš moći živjeti sa svojim sinovima.«
8 Jednog dana Eliša ode u Sunem. Ondje je bila neka ugledna žena, koja ga natjera da kod nje ruča. Poslije toga, kad bi god onuda prolazio, ondje bi se zaustavio za jelo.
9 Stoga žena reče svome mužu: »Uvjerena sam, da je ovo sveti, Božji čovjek. Budući da se k nama često navraća,
10 hajdemo ozidati još jedan zid i napraviti mu sobicu na krovu; staviti unutar krevet, stol, stolicu i svjetiljku, tako da može ondje stanovati, kad se god k nama navrati.«
11 Kad je jednom Eliša došao i nastanio se u onoj sobici,
12 reče svome momku Gehaziju: »Zovni tu Šunamitkinju!« Zovne je, i kad se je pojavila pred prorokom,
13 on kaza momku: »Reci joj: 'Veliku nam pažnju posvećuješ. Što bih ja mogao tebi učiniti? Treba li da za te progovorim koju riječ kralju ili zapovjedniku vojske?( Ona odgovori: »Ja boravim sa svojim narodom.«
14 Opet reče on: »Što bi se za nju moglo učiniti?« A Gehazi odgovori: »Možda samo ovo: nema potomka, a muž joj stari.«
15 Onda reče: »Zovni je!« Kad je dozva, ona stane na ulazu,
16 i Eliša joj reče: »Dogodine u ova doba u rukama ćeš držati sina.« Ali ona reče: »Nemoj tako, gospodaru! Ti si Božji čovjek; nemoj zavaravati svoju službenicu!«
17 I zaista žena zače i u isto vrijeme slijedeće godine rodi sina, kako je Eliša prorekao.
18 Jednom, kad je dječak prohodao, pođe k ocu, koji se nalazio sa žeteocima.
19 Najednom poviče svome ocu: »Oh, glava mi puca!« Našto otac naredi jednom sluzi, da ga nosi materi.
20 On ga prihvati i odnese njegovoj majci. Sjedio je na njezinu krilu do podne i onda umrije.
21 Majka ga odnese gore i legne na krevet Božjega čovjeka, zatvori vrata i izađe van.
22 Zovne muža i reče: »Pošalji mi jednog momka i jednu magaricu. Moram otrčati k Božjem čovjeku. Odmah ću se vratiti.«
23 »Zašto moraš danas ići k njemu?« reče muž. »Ta niti je mlađak niti subota.« Ali ona samo reče: »Zbogom!«
24 Kad je magarica bila osedlana, reče momku: »Povedi! i na put! Ne zaustavljaj me u jahanju, nego ako ti ja rečem.«
25 Tako je išla i stigla k Božjem čovjeku na brdu Karmelu. Božji je čovjek spazi u daljini pa reče svome momku Gehaziju: »Eno ide Š un a mi t kinja.
26 Daj, trči preda nju i pitaj je: Kako je u zdravlju? Kako joj muž? Kako li joj sin?« »Zdravo su« odvrati ona.
27 Kad dođe k Božjem čovjeku na brdo, uhvati mu se za noge. Uto pristupi Gehazi, da je odgurne, ali Božji čovjek kaza: »Pusti je! Duša joj je ogorčena; Gospodin je to sakrio od mene; ništa mi nije objavio.
28 »Gospodaru!« zacvili, »jesam li ja pitala porod? Zar ti nisam govorila, da me ne varaš?«
29 »Paši se!« reče Eliša Gehaziju. »Uzmi u ruku štap i žuri! Sretneš li koga, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne ozdravljaj mu. Moj štap položi na lice dječaka.«
30 Ali dječakova majka upade: »Života mi Gospodinova i tvoga, ja te ne puštam.« Zato ustane i on i pođe za njom.
31 Gehazi je međutim odjurio pred njima i stavio štap na dječakovo lice, ali ne bi ni glasa ni kretanja. Stoga se vrati Eliši te mu taza: »Dječak se nije probudio.«
32 Kad je Eliša unišao II kuću, gledao je D1rtva dječaka, gdje leži na krevetu.
33 Uniđe unutra, zatvori vrata, njih oboje ostane van, a on se pomoli Gospodu.
34 Zatim leže po dječaku na krevetu; stavi svoja usta na usta dječakova; svoje oči na dječakove oči, ruke svoja na ruke dječakove. Kako se Eliša pruži po dječaku, djačakovo se tijelo ugrije.
35 Onda se Eliša digne i prošeta po sobi; ponovno se ispruži po dječaku, koji kihne sedam puta, a onda otvori oči.
36 Dozva prorok Gehazija te mu reče: »Zovni Šunamitkinju!« Kad ju je on dozvao i ona došla k Eliši, reče joj: »Uzmi svoga sina!«
37 Ona uniđe unutra, pade mu uz noge i pokloni se do zemlje; onda digne sina i iziđe.
38 Kad se je Eliša vratio u Gilgal,zemljom je vladala glad. Jednom, dok je skupina proroka sjedila pred njim, reče svome momku: »Nastavi velik kotao i skuhaj čorbe prorocima!«
39*Jedan ode na njivu načupa ti zelja. Uto se namjeri na neku vriježu, s koje natrga pun podvratak svoje haljine divljih plodova. Vrativši se, iskriža ih i nabaca u kotao za čorbu bez ičijeg znanja.
40 Usuše ljudima, da jedu, ali kako okuse čorbu, poviču: »Čovječe Božji! Smrt je u tom kotlu!« Nisu mogli jesti.
41 Onda prorok reče: »Donesite mi brašna!« Usu ga u kotao i reče: »Uspite ljudima, da jedu!« U kotlu više ništa nije bilo otrovno.
42 Dođe jedan iz Baal-Šališe i donese čovjeku Božjem dvadeset ječmenih pogača od mladog brašna i svježeg žita iz klasa. A Eliša reče: »Podaj to svijetu, da pojede!«
43 Ali se usprotivi njegov momak: »Gdje ću ovo staviti pred stotinu ljudi!« Eliša ostane pri svojoj: »Podaj svijetu, da pojede! ostat će.«
44 Zbilja on stavi pred njih pa su jeli i preteklo im, prema riječi Gospodnjoj.

Druga knjiga kraljeva glava 5
1 Naaman, zapovjednik vojske aramejskog kralja, u očIma svoga gospodara bio je ugledan i vrlo cijenjen, jer je Gospodin po njemu pribavio pobjedu Aramejcima. Ali, iako je bio vrstan, bio je gubav.
2 Kad su jednom Aramejci išli na pljačku, vratili su se iz izraelske zemlje s nekom mladom djevojkom, koja je poslije postala sluškinja Naamanovoj ženi.
3 Nekom prigodom reče svojoj gospodarici: »Kad bi samo moj gospodar stupio pred proroka u Samariji, od njegove bi ga gube izliječio.«4 Naaman ode zatim gospodaru i pripovjedi mu riječ po riječ, kako je kazala djevojka iz izraelske zemlje.
5 »Otiđi!« reče aramejski kralj, »a ja ću poslati pismo izraelskom kralju.« I tako Naaman pođe; ponese sa sobom deset talenata srebra, šest tisuća zlatnika i deset presvlaka.
6 Donese izraelskom kralju pismo, u kojem je pisalo: »Zajedno s ovim pismom šaljem ti svoga slugu Naamana, da ga izliječiš od gube.«
7 Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razdere svoje haljine i reče: »Zar sam ja Bog, koji može ubijati i opet oživljavati; a, eto, ovaj šalje nekoga, da ga izliječim od gube. Sigurno i vi vidite, da traži sukob sa mnom.«
8 Kad je Eliša, čovjek Božji, čuo, kako je izraelski kralj razderao svoiu odjeću, ovako poruči kralju: »Zašto si derao svoju odjeću? Neka dođe k meni i doznat će, da ima prorok u Izraelu.«
9 Naaman dođe sa svojim konjima i svojim kolima, te se zaustavi na ulazu u Elišinu kuću.
10 Eliša pošalje glasnika k njemu, da mu reče: »Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu pa će ti tijelo zacijeliti i čist ćeš postati.«
11 Naaman pobjesni i ode govoreći: »Mislio sam, da će barem izići, ondje stati i zazvati Gospoda, Boga svoga, po imenu; nadnijeti svoju ruku nad mjesto i tako me izliječiti od gube.
12 Zar nisu damaščenske rijeke, Abana i Farpar, bolje nego sve izraelske vode? Zar se ne mogu u njima okupati i biti čist?« Okrene se i ode ljutit.
13 Ali njegove sluge pristupe k njemu i reku mu: »Oče, da ti je prorok naredio štogod vanredno, zar ne bi izvršio? Tim više, kad ti je samo rekao: 'Okupaj se, i bit ćeš čist!'«
14 Tako siđe i uskoči u Jordan sedam puta, kako mu je naredio čovjek Božji, i tijelo mu posta kao tijelo kakva malog dječaka: postane čist.
15 Nato se i on i sva njegova pratnja vrate čovjeku Božjemu. Došavši, stane preda nj i reče: »Sad zaista znam, da nema Boga nigdje na zemlji, nego samo u Izraelu. Primi, molim te, dar od svoga sluge!«
16 »Živoga mi Gospoda, kome služim,« reče prorok, »ništa ne ću primiti.« Silio ga je, da primi, ali nije htio.
17 Onda Naaman reče: »Kad ne ćeš, daj, da tvoj sluga natovari dvije mazge zemlje. Ne ću, naime, prinositi paljenice i klanice nijednom drugom bogu, nego Gospodu.
18 Ali se nadam, da će mi Gospodin ovo opraštati: Kad moj gospodar ulazi u Rimonov hram klanjati, tada i ja, njegov doglavnik, moram klanjati u Rimonovu hramu. Neka Gospodin to oprašta tvome sluzi!«
19 »Idi u miru!« reče mu Eliša. Kad se je Naaman od njega udaljio dušak puta,
20 Gehazi, sluga Božjeg čovjeka Eliše, reče u sebi: »Zaista je moj gospodar poštedio onog Aramejca Naamana ne uzevši, što je bio donio. Života mi Gospodinova, ja ću za njim potrčati i nešto uzeti.«
21 I tako Geh1:!zi požuri za Naamanom. Kad je Naaman vidio, da za njim trči, skoči sa svojih kola da ga dočeka. Je li sve dobro?« zapita.
22 »Sve je dobro«, reče, »nego me moj gospodar posla, da ti kažem, kako su mu baš stigla dva mladića iz proročke skupine iz Efrajimova gorja. Daj mi, molim te, jedan talenat srebra i dva presvlaka odijela.«
23 A Naaman reče: »Vrlo rado! Uzmi dva talenta!« Prisili ga, da ih uzme. Sveže dva talenta srebra u vrećice i dva presvlaka odijela te ih dade svojim slugama, da ih nose naprijed.
24 Kad je došao do skloništa, Gehazi ih uzme iz njihovih ruku i pohrani u kući. Potom se oprosti s ljudima i odu.
25 Sam uniđe unutra i stane pred svoga gospodara Elišu, koji ga zapita: »Odakle ti, Gehazi? »Tvoj sluga nije nikud išao, odgovori.
26 Eliša reče: »Nisam li ja bio duhom nazočan, kad je čovjek skočio sa svojih kola, da te dočeka? Zar je ovo doba za primanje novca, odijela, maslinika, ovaca, goveda, sluga i sluškinja?
27 Guba Naamanova prilijepit će se za tebe i ostati na tvojim potomcima zavazda. Gehazi ode od njega - gubavac: bijel kao snijeg.

Druga knjiga kraljeva glava 6
1 Jednom reku proroci Eliši: »Prostor, na kojem livimo pod tvojim poglavarstvom, postao nam je pretijesan.
2 Hajdemo otići na Jordan pa neka svaki odande, donese po jedno deblo, pa ćemo sagraditi prebivalište za stanovanje.« »Idite!» reče Eliša.
3 Ali jedan doda: »Hajde, pođi i ti sa svojim slugama!»
4 »Hoću i ja,» reče. I ode s njima. Stigavši na Jordan, sjekli su drva.
5 Dok je jedan od njih sjekao stablo, spadne mu gvožđa na sjekira u vodu. On zajauče: »Ajme meni, gospodaru. I to baš ona posuđena!»
6 »Gdje je upala?« zapita Božji čovjek. Kad mu pokaza mjesto, prorok odsiječe drveta i ondje ga ubaci. I gvožđe ispliva.
7 »Izvadi je!cc reče. Covjek pruži svoju ruku i uhvati je.
8 Kad je aramejski kralj ratovao s Izraelcima, na savjetovanju sa svojim doglavnicima, rekao bi, da će napasti neko određeno mjesto.
9 Nato bi čovjek Božji poručio izraelskom kralju: »Budi na oprezu! Ne idi pokraj toga mjesta, jer će onuda navaliti Aramejci.»
10 Tako bi izraelski kralj poslao poruku u mjesto, o kojem bi ga upozorio Božji čovjek. Oni su onda bdjeli. Nije to bilo jedanput ili samo dvaput.
11 Aramejski se kralj zbog toga vrlo uznemiri u duši pa sazove svoje časnike i zapita ih: »Zar mi ne možete kazati: Tko je među nama za izraelskog kralja?«
12 Jedan od časnika odgovori: »Nije nitko, kralju gospodaru. nego ima u Izraelu jedan prorok, Eliša, koji obavijesti izraelskog kralja i o riječima, što ih izustiš u svojoj spavaćoj sobi.»
13 »Hajdete i pronađite, gdje je!« reče kralj, »onda ću poslati, da ga uhvate.«
14 Kad mu reku, da je u Dotanu. kralj posla onamo jaku četu s konjima i kolima. Došuljaju se po noći i opkole grad.
15 Kad je ujutro podranio momak Božjeg čovjeka i izišao van, opazi vojnike s konjima i kolima, kako opkoljuju grad. »Ajme, gospodaru« reče, »kud ćemo se djenuti?«
16 »Ne boj se!cc odgovori mu; »s nama ih je više, nego s njima.«
17 Potom se Eliša pomoli: »O Gospode, otvori mu oči, da vidi!« Gospodin otvori oči mladiću, koji ugleda puno brdo konja i ognjenih kola oko Eliše.
18 Kako pođu dolje prema njemu, da ga uhvate, Eliša se pomoli Gospodinu: »Ddari, molim te, onaj svijet sljepoćom!« I oslijepi ih, kako je Eliša tražio.
19 Onda mu Eliša reče: »Ovo niti je put, niti je ovo grad. Pođite za mnom, i ja ću vas odvesti čovjeku, koga tražite.« Odvede ih u Samariju.
20 Kad su unišli u Samariju, opet se Eliša pomoli: »Otvori im oči, Gospodine, da vide!« Gospodin im otvori oči i opaze, da su u Samariji.
21 Kad ih vidje izraelski kralj, zapita Elišu: »Hoću li ih poubijati, moj oče?«
22 »Nemoj ih ubijati!« reče Eliša. »Zar ne ubijaš, koje zarobiš svojim mačem i lukom? Nego, podaj im kruha i vode, da se najedu i napiju te se vrate svome gospodaru.«
23 Tako im priredi veliku gozbu te su jeli i pili. Poslije se s njima oprosti, i oni otputuju svome gospodaru. Aramejski se pljačkaši nisu više zalijećali u izraelsku zemlju.
24 Ali kašnje aramski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju vojsku i pođe opsijedati Samariju.
25 Zbog opsjede tako je strašan glad bio u Samariji, da se je magareća glava prodavala za osamdeset srebrnika, a četvrtina kaba golubičine nečisti za pet srebrnika.
26 Dok je jednog dana izraelski kralj šetao zidom, poviče mu neka žena: »Pomozi, moj gospodaru, kralju!«
27 »Ako ti Gospod ne pomaže, kako ću ti ja pomoći! Nečim s gumna ili iz tijeska?«
28 Ipak je kralj upita: »Što ti je?« Ona odgovori: »Ova mi je žena rekla: 'Daj, da pojedemo tvoga sina danas, a moga ćemo pojesti sutra!'
29 Moga smo sina skuhale i pojele, ali kad sam ja njoj rekla sutradan: 'Daj sad svoga sina, da ga pojedemo!' ona ga je sakrila.«
30 Kad je kralj čuo ženine riječi, razdere svoje haljine. Budući da je hodio po zidu, svijet opazi, da nosi kostrijet po golu tijelu.
31 A onda usklikne: »Ovako meni učinio Bog i još gore, ako Eliši, sinu Šafatovu, bude danas glave na ramenu!«
32 Eliša je, međutim, sjedio doma. S njim su zasjedale starješine. Kralj posla naprijed jednog čovjeka, ali prije nego je glasnik stigao k Eliši, on reče starješinama: »Vidite, kako je sin onog krvnika poslao jednog, da mi odrubi glavu.« Kad glasnik dođe, gledajte da vrata zatvorite i u nje uprete. Zar već ne ozvanja topot nogu njegova gospodara za njim?«
33 Dok je Eliša još s njima govorio, stiže k njemu kralj i reče: »Ovo je zlo od Gospodina: Zar da se pouzdajem u Gospoda i dalje?«

Druga knjiga kraljeva glava 7
1 Ali Eliša odgovori: »Čuj Gospodnju riječ! Ovako poručuje Gospodin: , Sutra u ova doba na samarijskom trgu moći će se kupiti jedna sea bijelog brašna za šekel, a dvije see isto za jedan šekel.« 
2 Ali doglavnik, o čiju se je ruku kralj opirao, odgovori čovjeku Božjemu: »Kad bi čak Gospodin napravio prozore na nebesima, to ne bi moglo biti!« »i ti ćeš to vidjeti vlastitim očima,« odgovori mu, »ali se toga ne ćeš ni okusiti.«
3 Na vratima su bila četiri gubavca, koji su među sobom govorili: »Zašto da ostanemo ovdje, dok umremo.
4 Ako rečemo da idemo u grad, u gradu vlada glad, i ondje ćemo umrijeti; ako ostanemo ovdje, umrijet ćemo svakako. Hajdemo onda u aramejski tabor i predajmo se! Ako nas poštede, ostat ćemo živi, ako nas pogube, jednostavno ćemo umrijeti.«
5 Tako se u sutom zapute u aramejski tabor. Kad su stigli do okrajaka tabora, opaze da ondje nema nikoga.
6 Gospodin je naime ozvanjao aramejskim taborom drndanjem bojnih kola, topotom konja i vikom silne vojske. Stoga međusobno zaključe: »Sigurno je izraelski kralj najurio na nas hetitske i druge pogranične kraljeve.«
7 Zato pobjegnu odmah u suton ostavivši svoje šatore, svoje konje i magarce: čitav tabor, kakav je bio, samo da iznesu živu glavu.
8 Kad su gubavci stigli do okrajaka tabora, uniđu pod jedan šator, gdje su jeli i pili, napljačkali srebra, zlata i odjeće, onda iziđu da to sakriju. Potom se vrate te uniđu pod drugi šator, odakle također uzmu stvari, odu i sakriju.
9 Onda reče jedan svome drugu: »Ne valja, kako radimo. Današnji je dan dan radosne vijesti, a mi je prešućujemo. Budemo li čekali, dok svane, bit ćemo smatrani krivima. Idimo, dakle, odmah i obavijestimo kraljevski dv.or!«
10 Tako dođu i zovnu gradske vratare te im pripovjede, kako su išli u aramejski tabor i u njem nisu našli nikoga niti su čuli glasa, ništa nego privezane konje i magarad bez igdje ikoga.
11 Uto vratari zovnu i obavijeste kraljevski dvor.
12 lako je bila noć, kralj ustane i reče svojim dvoranima: »Ja ću vam kazati, što su nam Aramejci priredili: Oni znaju, da mi gladujemo pa su otišli iz tabora i posakrivali se po polju držeći, da ćemo mi izići iz grada, onda će nas žive pohvatati i sami u grad unići.«
13 Međutim, jedan njegov dvoranin predloži: »Budući da ni onima, koji su ostali u gradu nije ništa bolje nego li i cijelom mnoštvu, što je izginulo, hajdemo nekoliko nas uzeti pet ostavljenih konja i vidjeti, što se je dogodilo. «
14 Tako uzmu dvoja kola i konje te ih kralj posla za aramejskom vojskom, da odu i razvide, što se je dogodilo.
15 Išli su njihovim tragom do Jordana i cijelim putem gledali mnogo odijela i drugih predmeta, što su Aramejci na bijegu pobacali.
16 Glasnici se vrate i izvijeste kralja. 16 Potom svijet ode i opljačka aramejski tabor. I zbilja, jedna sea bijelog brašna stajala je šekel, a dvije see ječma isto jedan šekel, kako je Gospodin prorekao.
17 Kako kralj postavi vratarem svog doglavnika, o čiju se je ruku opirao, svijet ga izgazi nogama te umre, kako je rekao Božji čovjek, kad je kralj k njemu došao.
18 Tako se obistini proročanstvo Božjeg čovjeka: 'U ovo doba sutra dvije see ječma ili jedna sea bijelog brašna na vratima Samarije stajat će samo jedan šekel.'
19 Nato je doglavnik odgovorio: 'Da Gospod otvori prozore na nebesima, to se ne bi moglo dogoditi!' Tada je rekao Božji čovjek: 'I sam ćeš to vidjeti svojim očima, ali ništa od tog ne ćeš okusiti.'
20 Njemu se baš to dogodi: Svijet ga izgazi na smrt nogama kod vrata.

Druga knjiga kraljeva glava 8
1 Jednom Eliša reče onoj ženi, čijeg je sina oživio: »Odmah pođi na put ti i tvoj dom i nastani se gdjegod možeš, jer će Gospodin izazvati glad, koji će trati zemlju sedam godina.«
2 Žena odmah postupi, kako joj je rekao čovjek Božji te otputuje sa svojim domom u filištejsku zemlju, gdje je proboravila sedam godina.
3 Kad se je povratila poslije sedam godina iz filištejske zemlje, ode kralju da traži svoju kuću i svoje njive.
4 Kralj je baš razgovarao s Gehazijem, momkom Božjeg čovjeka, kad mu reče: »Daj, pričaj mi o svim velikim djelima, što ih je Eliša tvorio!«
5 Dok je pripovijedao kralju, kako je mrtvaca oživio, eto ti žene, čijeg je sina oživio. Tražila je od kralja svoju kuću i svoje njive, pa Gehazi poviče: »Kralju, moj gospodaru, to je baš ona žena i to je njezin sin, kojega je oživio Eliša.«
6 Kralj zapita ženu o tome, i ona mu kaza. Potom kralj odredi jednog službenika i naredi mu, da ženi povrati sve, što joj pripada i sve prihode s njiva otkad je ona zemlju napustila do onog dana.
7 Eliša dođe u Damask, dok je bolovao aramejski kralj Ben-Hadad. Kad mu rekoše, da je došao čovjek Božji,
8 kralj naloži Hazaelu, da sa sobom ponese dar i ode čovjeku Božjemu; neka se savjetuje s Gospodom: hoće li od one bolesti ozdraviti.
9 Hazael pođe u posjet ponesavši sa sobom na dar svakovrsnih stvari iz Damaska: četrdeset tovara deva. Kad je stupio pred proroka, reče': »Tvoj sin Ben-Hadad, kralj aramejski, poslao me je k tebi, da te pitam: Hoće li ozdraviti od one bolesti?«
10 Eliša mu odgovori: »Idi i kaži mu, da će ozdraviti, ali mu Gospodin objavljuje isto tako, da će uistinu umrijeti.«
11 Potom zastade i uperi svoj pogled u Hazaela, koji se nevoljko osjeti. čovjek Božji zaplače,
12 pa ga Hazael zapita: »Gospodaru moj, zašto plačeš?« Odgovori mu: »Jer znam, kakvu ćeš štetu nanijeti izraelskom narodu: njihove ćeš tvrđave popaliti, njihovu ćeš mladež mačem sjeći, djecu ćeš im na komade razbija.ti i njihove trudne žene parati.«
13 Hazael poviče: »Kako tvoj sluga to može učiniti? Ja, obično pašče, da izvedem tako važna djela!«
14 Hazael ode od Eliše i vrati se svome gospodaru, koji ga zapita: »Što ti je Eliša kazao?« »Rekao mi je, da ćeš ozdraviti,« odgovori.
15 Ali sutradam uzme pokrivač, namoči ga u vodi i prebaci kralju po licu te umrije. Na njegovo se mjesto zakralji Hazael.
16 Pete godine vladanja Ahabova, sina Jorama u Izraelu Jehošafatov sin Jehoram postane kralj u Judeji.
17 Bilo mu je trideset dvije godine, kad se zakraljio, a vladao je u Jeruzalemu osam godina.
18 Hodio je putem izraelskih kraljeva od Ahabove loze, jer je, uostalom, oženio Ahabovu kćer. Tako je počinio zloću u očima Gospodnjim.
19 Uza sve to Gospodin nije htio uništiti Judeju zbog svoga sluge Davida. Ta obećao mu je, da će Davidova svjetiljka gorjeti pred njim za sva vremena.
20 U njegovo se vrijeme Edomljani pobune proti judejskoj vlasti i sami postave kralja.
21 Zato Jehoram prijeđe u Zair sa svim svojim kolima. On i zapovjednici njegovih kola krenu noću, ali ih Edomljani opkole i poraze. Zato se vojske razbježe kući.
22 Edomci su ostali neovisni o Jude do današnjega dana. Tada u isto vrijeme pobunila se Libna.
23 Drugi Jehoramovi pothvati, sva njegova djelatnost, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis judejskih kraljeva.
24 Jehoram počinu sa svojim očevima i bi s njima pokopan u David-gradu, a njegov sin Ahazija postane kralj mjesto njega.
25 Dvanaeste godine vladanja Jorama, sina Ahabova u Izraelu, Jehoramov sin Ahazija postane kralj u Judeji.
26 Ahaziji je bilo dvadeset dvije godine, kad se je zakraljio; u Jeruzalemu je vladao godinu dana. Njegovoj je majci bilo ime Atalija. Bila je unuka izraelskog kralja Omrija.
27 Hodio je putem doma Ahabova čineći, što je zlo u očima Gospodnjim kao i Ahabov dom, s kojim je bio u ženidbenim vezama.
28 Pošao je u rat s Ahabovim sinom Joramom da se bori proti Hazaelu, kralju aramejskom, kod Ramot-Gileada, gdje su Aramejci ranili kralja Jorama.
29 Zato se Joram vrati u Jezreel, da njegove rane, koje su mu zadali kod Ramota u borbi proti Hazaelu, kralju aramejskom, zacijele. Potom je Ahazija, sin Jehoramov, judejski kralj, otišao dolje u Jezreel, da ga posjeti u njegovoj bolesti.

Druga knjiga kraljeva glava 9
1 Prorok Eliša pozove jednoga od proročke skupine pa mu reče: »Pripaši svoje bokove, ponesi sa sobom ovu čuturicu ulja i idi u Ramot-Gilead.
2 Kad ondje stigneš, potraži Jehua, sina Jehošafatova, sina Nimšijeva. Uniđi unutra i pozovi ga nastranu od njegovih drugova i odvedi u jednu nutarnju sobu.
3 Tada uzmi čuturicu i izlij ulja na njegovu glavu izgovarajući: 'Ovako govori Gospodin: Mažem te za kralja nad Izraelom.' Potom otvori vrata i bježi, ne čekaj! «
4 Tako se mladi prorok zaputi u Ramot-Gilead.
5 Došavši, nađe zapovjednike na zasjedanju pa reče: »Zapovjedniče, nosim ti poruku!« »Kome od nas?« zapita Jehu. »Tebi, zapovjedniče,« odgovori.
6 On ustane i ode u kuću, gdje prorok izlije ulje na njegovu glavu govoreći: »Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: 'Mažem te za kralja nad Gospodnjim narodom, nad Izraelom.'
7 Zatri dom Ahaba, svoga gospodara. Tako ću se osvetiti Jezebeli za krv mojih slugu, proroka i za krv svih Gospodnjih službenika.
8 Čitav Ahabov dom mora izginuti; istrijebit ću svakog muškarca, slobodnoga ili roba od njegove loze iz Izraela.
9 Postupit ću s Ahabovim domom kao i s domom Jeroboama, sina Nebatova, i s domom Baaše, sina Ahijina.
10 A Jezebelu će proždrijeti psi na jednoj jezreelskoj njivi; nitko je ne će pokopati.« Zatim otvori vrata i pobježe.
11 Kad je Jehu došao k službenicima svoga gospodara, zapitaju ga: »Je li sve u redu? Zaštoje ktebi dolazila ona budala?« »i sami znate čovjeka i njegovo mišljenje,« reče im.
12 »Glupost!« rekoše. »Daj, kazuj nam!« »Reći ću vam točno, što mi je rekao: 'Ovo veli Gospodin: Mažem te za kralja nad Izraelom.'«
13 Oni brže-bolje pograbe svoje ogrtače i prostru ih preda nj po stepenicama; zaore u trublje i poviču: »Jehu je kralj!«
14 Na taj je način Jehu, sin Jehošafatov, sin Nimšijev zasnovao urotu proti Joramu - Joram i svi Izraelci branili su Ramot-Gileadski od Hazaela, kralja aramejskoga.
15 Kralj se Joram vratio u Jezreel da se liječi od rana, što su mu ih zadali Aramejci, dok se je borio proti Hazaelu, njihovu kralju. - Jehu im reče: »Ako ste zbilja u to uvjereni, pazite, da nitko iz grada ne uteče i odnese vijest u Jezreel.«
16 Tada se Jehu pope na kola i ode u Jezreel. Ondje je ležao Joram. A judejski kralj Ahazija bio mu došao u posjet. 226

17 Stražar, koji je stajao na kuli u Jezreelu, opazi Jehua i njegovu četu gdje dolazi pa vikne: »Vidim jednu četu.« Našto Joram reče: »Nađi jahača i pošalji ga preda nje, da ih upita: dolaze li s mirom?«
18 Jahač mu dođe u susret i reče: »Kralj pita, je li sve u redu?« A Jehu odgovori: »Što tebe briga, kako je? Upadni iza mene!» Onda stražar objavi: »Glasnik je stigao k njima, ali se ne vraća.«
19 Pošalju drugog jahača. Kad je k njima došao, reče: »Kralj pita, je li sve u redu?« A Jehu odgovori: »Što tebe briga, kako je? Upadni iza mene!«
20 Stražar opet objavi: »K njima je stigao, ali se ne vraća. Vožnja je kao vožnja Nimšijeva sina Jehua, kad potjera kao bijesan.«
21 »Upregni moja kola!« reče Joram. A kad su upregli, izraelski kralj Joram i judejski kralj Ahazija pođe svaki u svojim kolima u susret Jehuu. Sretnu se kod posjeda Nabota iz Jezreela.
22 Kad Joram opazi Jehua, reče: »Je li sve u redu?« A on odgovori: »Kako može biti u redu, dok traje toliko bludništvo i čaranje tvoje majke Jezebele?«
23 Joram trzne uzdom, okrene i bježeći poviče Ahaziji: »1zdaja, Ahazija!«
24 Ali se Jehu lati luka i pogodi Jorama među pleća. Strijela mu prođe posred srca, i on se sruši u svoja kola.
25 Potom Jehu naloži svome vozaču: »Digni ga i baci na posjed Nabota Jezreelca. Sjeti se, kako je Gospod, dok smo ti i ja jahali jedan uz drugoga iza njegova oca Ahaba izrekao ovo prokletstvo o njemu:
26 'Kao što je sigurno, da sam jučer gledao krv Nabotovu i krv njegovih sinova - veli Gospodin - tako ću ti vratiti na istoj njivi.' Zato: digni ga i baci u njivu, da se ispuni riječ Gospodnja.«
27 Kad je to vidio judejski kralj Ahazija, pobjegne putem prema Bet-Haganu. Ali Jehu nagnu za njim i reče: »i njega treba ubiti.« Ustrijele ga u kolima na prolazu kroz Gur blizu 1bleama. Ali je bježao sve do Mediga i tu umrije.
28 Njegove ga sluge odvezu u Jeruzalem i pokopaju ga u grobnici s njegovim pređima u David-gradu.
29 Ahazija je postao kralj nad Judejom jedanaeste godine vladanja Jorama, sina Ahabova.
30 Kad je čula Jezebela, da je Jehu stigao u Jezreel, naboji svoje oči, začešlja kose i zagleda se kroz prozor.
31 Kako Jehu uniđe na dvorišna vrata, ona reče: »Je li sve u redu, Zimri, ubojico svoga gospodara?«.
32 Jehu baci pogled na prozor i reče: »Tko je sa mnom? Tko?« Pogledaju ga dva-tri dvoranina
33 i on im naloži: »Bacite je amo dolje!« Bace je i njezina krv poprska zid i konje. Uto Jehu jašeći prijeđe preko nje
34i uniđe unutar, gdje je jeo i pio. Poslije kaza: »Otiđite i pogledajte onu prokletnicu. pokopajte je. jer je bila kraljeva kći.«
35 Ali kad iziđu da je pokopaju, od nje ne nađu ništa nego lubanju, noge i dlanove ruku.
36 Vrate se i to mu kažu. Onda on reče: »To je ono Gospodnje proroštvo, što ga je izrekao po svome sluzi Iliji Tišbijcu, kad je kazao: 'Na jednom zemljišnom komadu u Jezreelu psi će pojesti Jezebelino tijelo;
37 Jezebelin će leš biti kao đubre u Jezreelu, tako da nitko ne će moći reći: To je Jezebela' .«

Druga knjiga kraljeva glava 10
1 U Samariji je bilo sedamdeset Ahabovih potomaka. Stoga Jehu napiše pismo i posla ga u Samariju: upraviteljima grada, starješinama i skrbnicima Ahabovih sinova, u kojem je pisao:
2 »Budući da su sinovi gospodarevi kod vas, a raspolažete s kolima, s konjima, gradskim utvrdama i oružjem, kad k vama stigne ovo pismo,
3 pogledajte, koji je od sinova našeg gospodara najbolji i najprikladniji pa ga postavite na prijestol njegova oca te vojujte za kuću svoga gospodara.«
4 Ali se oni nađu prestrašeni pa poviču? »Kad mu se dva kralja nisu mogla oprijeti, kako ćemo mu se oprijeti mi?«
5 Stoga upravitelji dvora i načelnik grada sa starješinama i skrbnicima pošalju Jehuu ovu poruku: »Mi smo tvoje sluge. Što nam god narediš, izvršit ćemo, ali nikoga ne ćemo proglasiti kraljem. Postupi, kako ti se čini, da je dobro!«
6 Tako im Jehu napiše drugo pismo ovako: »Ako ste zaista sa mnom i hoćete vršiti moje zapovijedi, sutra u ovo doba donesite mi glave sinova svoga gospodara ovdje u Jezreel!« Sedamdeset kraljevića nalazilo se je kod gradskih odličnika, koji su ih odgajali.
7 Kad im je stiglo pismo, uzeše sedamdeset kraljevih sinova i sve ih pobiše. Njihove glave metnu u košare i pošalju Jehuu u Jezreel.
8 Dođe neki glasonoša i kaza mu: »Donijeli su glave kraljevih sinova.« »Naslažite ih u dvije hrpe do ujutro na ulazu u grad,« reče.
9 Ujutro iziđe, stade ondje i reče cijelom građanstvu: »Vi ste mi pravedni! Ja sam se, eto, urotio proti svome gospodaru i ubio ga. A tko pobi sve ove?
10 Budite posve sigurni, da nijedna riječ, koju je Gospodin izrekao o Ahabovu domu, ne će propasti; Gospodin je već izveo, što je rekao po svome sluzi Iliji.«
11 Tako Jehu pobi sve one, koji su bili preostali od Ahabova doma u Jezreelu i sve njegove velikaše, njegove prijatelje, njegove svećenike: ama baš nikoga nije ostavio na životu.
12 Potom se Jehu zaputi u Samariju. Putujući, stigne do nekog čobanskog skloništa,
13 gdje se namjeri na rođake judejskoga kralja Ahazije te ih zapita: »Tko ste vi?« Odgovore: »Mi smo Ahazijini rođaci; pošli smo amo dolje da pohodimo kraljeve sinove i obitelj kraljice-majke.«
14 »Žive ih pohvatajte!« naredi Jehu. I žive ih pohvataju, svih četrdeset dvojicu; ubiju ih ne ostavivši nikoga na životu i bace ondje u jamu.
15 Otišavši odande, naiđe na Jehonadaba, sina Rekabova, koji mu je išao u susret. Pozdravi ga i zapita: »Jesi li ti u svom srcu i u duši sa mnom, kao što sam ja s tobom?« »Jesam«, odvrati Jehonadab. »Ako jesi, daj mi ruku!« reče Jehu. On mu pruži svoju ruku, i Jehu ga potegne gore k sebi u kola.
16 »Hajde sa mnom!« reče, »pa ćeš vidjeti moje revnovanje za Gospodnju čast.« Tako ga odvede u svojim kolima.
17 Kad je stigao u Samariju, pobije sve od Ahabova doma, koji su bili preostali u Samariji; sve ih je iskorijenio po riječi, što ju je Gospodin izustio po Iliji.
18 Poslije Jehu sazove sav narod i reče mu: »Ahab je donekle štovao Baala, ali će ga Jehu štovati više.
19 Stoga: pozovite sve Baalove proroke, sve njegove službenike i svećenike; neka nitko ne izostane. Prinijet ćemo naime veliko žrtvovanje Baalu. Tko bi god izostao, nema mu života.« Tako je Jehu postupio lukavo, da uništi privrženike Baalove.
20 Onda Jehu naredi: »Izvodite sveti obred u čast Baala!« I izvodili su.
21 Sam je Jehu razaslao poruku po cijelom Izraelu, da se skupe svi Baalovi privrženici. Zbilja, nitko nije izostao; svatko je došao i unišao u Baalov hram te ga dupkom napune.
22 Potom Jehu naredi čuvaru odora: »Iznesi opravu za sve Baalove službenike. Kad je on iznio oprave za njih,
23 uniđe Jehu s Rekabovim sinom Jehonadabom u Baalov hram i reče Baalovim štovateljima: »Pregledajte temeljito da se ovdje ne nalazi koji Gospodnji štovatelj, nego samo Baalovi štovatelji.«
24 Zatim su prinosili žrtve klanice i paljenice. Jehu je, međutim, bio postavio osamdeset ljudi vani, kojima je rekao: »Ako itko pusti bilo koga od ovih, koje ja predajem u vaše šake, da uteče, za njegov će život on sam platiti svojom glavom.«
25 Kad je Jehu svršio prinašanjem paljenica, naredi stražarima i doglavnicima, da uniđu i pobiju ih ne puštajući nikome uteći. Tako ih stražari i doglavnici sasijeku mačevima i pobacaju van. Poslije toga uniđu u nutarnje svetište Baalova hrama,
26 izvuku posvećeni drveni stup iz hrama te ga spale.
27 Srušivši sveti Baalov stup i sami hram, pretvore ga u nužnik, što je i danas.
28 Tako je Jehu iskorijenio štovanje Baalovo po Izraelu.
29 Ipak se nije okanio grijeha, na koje je Jeroboam, sin Nebatov, navodio Izraelce; podržavao je i dalje štovanje zlatne teladi u Betelu i Danu.
30 Potom progovori Gospodin Jehuu: »Budući da si postupio onako, kako je pravo u mojim očima, i budući da si uradio s Ahabovim domom, kako ja želim, tvoji će potomci do četvrtoga koljena sjediti na Izraelovu prijestolu.«
31 Ali Jehua nije brigalo da svim srcem slijedi nauk Gospoda, Boga Izraelova; nije se odbio od grijeha, na koje je Jeroboam navodio Izraelce.
32 Onih je dana Gospodin počeo komadati Izraela. Hazael porazi Izraelce na cijelom njihovu području
33 istočno od Jordana: u krajevima Gileađana, Gadovaca, Rubenovaca i Manašeovaca, od Aroera uz Arnon-dragu pa gore preko Gileada i Bašana.
34 Jehuovi pothvati, sva njegova djelatnost, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis izraelskih kraljeva.
35 Jehu počinu sa svojim pređima, i pokopaju ga u Samariji. Namjesto njega postane kralj njegov sin Jehoahaz.
36 Vrijeme Jehuova vladanja nad Izraelom u Samariji trajalo je dvadeset osam godina.

Druga knjiga kraljeva glava 11
1 Kad je Ahazijina majka Atalija vidjela, daje njezin sin poginuo, stade ubijati cijelu kraljevsku obitelj.
2 Ali Jehošeba. kći kralja Jehorama i sestra Ahazijina. ukloni njegova sina Joaša i njegovu dajilju iz spavaće sobe. gdje su kraljevići trebali biti poubijani. Sakrije ga od Atalije. i tako ga nisu ubili.
3 Sest se je godina. dok je Atalija vladala zemljom. sakrivao u Gospodnjem hramu.
4 Sedme godine Jehojada pošalje po satnike Karijaca i stražu te ih dovede preda se u Hram. Napravivši s njima ugovor, zakune ih u Gospodnjem hramu, a onda im pokaza kraljeva sina.
5 Tu im izda ovu naredbu: »Trećina vas, koji dolazite na službu u subotu, čuvat ćete kraljev dvor.
6 Druga trećina neka bude kod Surskih vrata, a treća trećina neka bude kod vrata iza straže.
7 Druga vaša dva odreda, koji odlaze u subotu sa službe, neka budu na raspolaganje kralju u Gospodnjem hramu.
8 Okruživ at ćete kralja s oružjem u ruci. Tko bi se god primakao krugu, neka se smakne; s kraljem morate biti, štogod bude činio.«
9 Satnici postupe točno, kako im je naložio svećenik Jehojada. Svaki ih dovede pred Jehojadu i onu momčad, koja je nastupala službu u subotu i onu, koja je subotom odlazila sa službe.
10 Potom svećenik dade satnicima koplja i štitove kralja Davida, što su bili u Gospodnjem hramu.
11 S oružjem u ruci, stražari se postave s jednog ugla Hrama do drugoga, od sjeverne do južne strane. Tako opkole žrtvenik i Hram zbog kralja.
12 Tada Jehojada izvede kraljeva sina, ustakne mu krunu, dade mu žezlo i pomaže za kralja. Rukama su pljeskali i klicali: »Živio kralj!«
13 Kad je Atalija čula klicanje straže i puka, ode u Gospodnji hram, gdje se bio skupio puk
14 i nađe kralja, kako stoji uza stupac po običaju, satnici i trubljači oko njega, a sav puk zemlje u veselju i u povicima, ona razdere svoje haljine i viknu: »Izdaja! Izdaja!«
15 Nato svećenik Jehojada naredi zapovjedniku četii: »Provedite je kroz redove van. Tkogod pođe za njom, pogubite ga mačem!« Svećenik je naime htio, da ne bude pogubljena u Gospodnjem hramu.
16 Tako je zgrabe i izvuku kroz konjski ulaz na kraljevu dvoru i tu pogube.
17 Zatim Jehojada sklopi savez između Gospoda - između kralja i naroda, kojim će oni biti Gospodnji narod; i opet savez između kralja i naroda.
18 Potom sav svijet ode u Baalov hram i razore ga; raskopaj u njegove žrtvenike, razbiju kipove, a Baalova svećenika Matana zakolju pred žrtvenicima. Postavivši stražu nad Gospodnjim hramom, Jehojada, 19 satnici, Karijci, stražari i sav puk povedu kralja iz Gospodnjeg hrama kroz Vrata stražara i u kraljevski dvor i posade na kraljevski prijestol.
20 Sav se je narod zemlje nad tim veselio, a grad se smirio. Tako su pogubili Ataliju mačem u kraljevu dvoru.
21 Joašu je bilo sedam godina kad se upeo na prijestollje

Druga knjiga kraljeva glava 12
1 Jehoašu je bilo sedam godina, kad je postao kralj.
2 Sedme godine kraljevanja Jehuova zavladao je Jehoaš i vladao u Jeruzalemu četrdeset godina. Majci mu je bilo ime Sibija. Bila je iz Beer-Šebe.
3 Jehoaš je radio, što je bilo pravo u očima Gospodnjim svega svoga vijeka, jer ga je tako učio svećenik Jehojada.
4 Ipak žrtvovališta nisu uklonili; i svijet je i dalje na njima žrtvovao i palio tamjan.
5 Jehoaš postavi ovakvo pravilo za svećenike: »Svi dohoci od svetog poslovanja, što se donesu u Gospodnji hram: propisni porez, osobne otkupnine i svi drugi doprinosi, koji se donesu u Gospodnji hram dragovoljno,
6 neka svećenici uzimlju sebi, svaki od svoga štićenika. Svećenici se također moraju brigati za popravke na Hramu, što god bude trebalo popravljati.«
7 Ali ni u dvadeset trećoj godini Jehoašina vladanja svećenici nisu Hrama bili popravili.
8 Zato kralj Jehoaš pozove svećenike Jehojadu i druge svećenike pa im reče: »Zašto ne popravljate Hrama? Odsada ne smijete sebi zadržavati prihod od svojih štićenika nego ga treba davati za popravke Hrama.«
9 I tako svećenici pristanu da ne će primati novca od svijeta niti će popravljati Hram.
10 Tada svećenik Jehojada nabavi jednu škrinju, na poklopcu joj provrti rupu i postavi je pokraj žrtvenika, zdesna, kako se ulazi u Hram. Potom bi svećeniCi, koji su stražu stražili na ulazu stavljali u nju sav novac, donašan u Gospodnji hram.
11 Kad bi se vidjelo, da se je skupilo puno novca u škrinji, došao bi kraljev pisar i Veliki svećenik pa bi rastalili sav novac, što bi ga našli u Gospodnjem hramu i onda izmjerili.
12 Izbrojivši novac, uručili bi ga poslovođi u Gospodnjem hramu;
13 isplatili bi drvodjelce i majstore na Hramu, pa zidare i klesače. Njim su također kupovali građu, oklesano kamenje za popravke i podmirivali sve druge troškove na Hramu.
14 Prihod, donašan u  Gospodnji hram, nisu upotreb1;j.avjlli za pravljenje srebrnih čaša, ugasivača, zdjela, trublja niti za bilo koji predmet od srebra i zlata,
15 nego su njim isplaćivali radnike i obavljali popravke na Gospodnjem hramu.
16 Nisu tražili obračun od poslovođa, kojima je novac davan za isplaćivanje radnika, jer su radili iz povjerenja.
17 Doprinos od žrtve naknadnice i žrtve okajnice nije se donosio u Gospodnji hram, jer je pripadao svećenicima.
18 Uto aramejski kralj Hazael navali na Gat i osvoji ga. Onda krene navalom na Jeruzalem.
19 Ali judejski kralj Jehoaš pokupi sve zavjetne doprinose, što su ih davali njegovi pređi, Jehošafat, Jehoram i Ahazija, i osobne zavjete; sve zlato, što ga je našao u riznicama Gospodnjeg hrama i kraljevskog dvora te pošalje aramejskom kralju Hazaelu, koji se onda povuče od Jeruzalema.
20 Drugi J oaševi pothvati, sva injegova djelatnost, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis judejskih kraljeva.
21 Neki se njegovi službenici pobune i skuju urotu proti njemu te ga ubiju. Smrtni su mu udarac zadali njegovi dvorani: Jozakar, sin Simeatov i Jehozabad, sin Soinerov. Pokopaju ga s njegovim pređima u David-gradu, a njegov sin Amasija postane kraljem mjesto njega.

Druga knjiga kraljeva glava 13
1 Dvadeset treće godine kraljevanja Joaša, sina Ahazijina nad Judejom, Jehoahaz, sin Jehuin, započeo je svoje sedamnaestogodišnje kraljevanje nad Izraelom u Samariji.
2 Činio je, što je zlo u očima Gospodnjim; ponašao se kao i Jeroboam, sin Nebatov, ne odstupajući od grijeha, na koji je navodio Izraelce.
3 Tako se je Gospodin napunio gnjevom na Izraela i pripustio ga pod vlast aramejskoga kralja Hazaela i njegova sina Ben-Hadada za nekoliko godina.
4 Ali Jehoaz udobrostivi Gospoda te ga usliša, jer je Gospodin vidio tlačenje, kojim je aramejski kralj pritiskao Izraela.
5 Stoga Gospodin dade Izraelcima izbavitelja, koji ga izbavi ispod aramejske vlasti te se Izraelci opet smire u svojim kućama kao i prije.
6 Nisu se ipak ostavili grijeha, u koje je Jeroboamov dom navodio Izraelce, nego su u njima ostali. Ašera je i dalje stajala u Samariji.
7 Hazael nije ostavio Jehoahazu vojske nego pedeset konjanika, deset kola i deset tisuća pješaka; sve je druge uništio aramejski kralj i pretvorio ih u prah kao za vršidbe.
8 Drugi Jehoahazovi pothvati, sva njegova djelatnost i junaštvo, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis izraelskih kraljeva.
9 I Jehoahaz počinu sa svojim pređima, i pokopaju ga u Samariji. Namjesto njega postne kralj njegov sin Joaš.
10 Trideset sedme godine Joaševa vladanja nad Judejom Jehoaš, sin J ehoahazov , započeo je šesnaestu godinu svoga vladanja u Samariji.
11 Činio je, što je zlo u očima Gospodnjim; nije odstupio ni od jednog grijeha, u koje je Jeroboam, sin Nebatov, naveo Izraela, nego je u njima ustrajao.
12 Drugi Joaševi pothvati, junaštvo, koje je pokazao u ratu proti judejskom kralju i svi drugi uspjesi, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis izraelskih kraljeva.
13 Joaš počinu sa svojim pređima, a Jeroboam zauzme prijestol. Joaša pokopaju s izraelskim kraljevima u Samariji.
14 Kad se je Eliša razbolio od bolesti, od koje je i umro, dođe mu u posjet izraelski kralj Joaš i, gledajući ga, zaplaka te zavapi: »Oče moj, oče moj! kola Izraelova i kočijaši njegovi!«
15 »Uzmi luk i strijele!« reče mu Eliša. Uzme on luk i strijele.
16 »Sad nategni liik!« opet reče kralju. Kad ga je nategnuo, Eliša stavi svoje ruke na ruke kraljeve.
17 Onda reče: »Otvori prozor s istočne strane!« Kad ga otvori, Eliša mu kaza: »Odapni!« On odapne. Potom prorok reče: »Pobjedonosna strijela Gospodnja! Pobjedo- nosna strijela nad Aramejcima! Ametice ćeš poraziti Aramejce kod Afeka.«
18 Onda doda izraelskom kralju: »Uzmi strijele!« Kad ih kralj uzme, reče mu Eliša: »Udri u zemlju!« On udari tri puta i stane.
19 Čovjek se Božji na nj razljuti pa reče: »Trebalo ti je udariti pet ili šest puta. Onda bi potukao Aramejce ametice. Ovako ćeš potući Aramejce samo triput.«
20 Potom Eliša umrije, i pokopaju ga. Onih su vremena moapski pljačkaši provaljivali u zemlju svake godine.
21 Jednom su neki ljudi pokopavali jednog mrtvaca. kad opaze pljačkaše. Ubace mrtvaca u Elišev grob i odu. Ali kako se mrtvac dotače Eliševih kostiju, oživje i digne se na noge.
22 Svega vladanja Jehoahazova aramejski kralj Hazael tlačio je Izraelce.
23 Ali se Gospod udobrostivi i smiluje im se; zbog svoga saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom pogleda na njih milostivo i ne htjede ih uništiti niti ih od sebe odbaciti.
24 Tako, kad je umro aramejski kralj Hazael, a mjesto njega postao kralj njegov sin Ben-Hadad,
25 Jehoaš, sin Jehoahazov opet osvoji gradove, što ih je bio oteo u ratu njegovu ocu Jehoahazu. Jehoaš ga je porazio tri puta i povratio izraelske gradove.

Druga knjiga kraljeva glava 14
1 Druge godine vladanja Joaša, sina Jehoahazova, nad Izraelom Amasija, sin judejskog kralja Joaša naslijedi svoga oca.
2 Bilo mu je dvadeset pet godina, kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu dvadeset devet godina. Majci mu je bilo ime Jehoadina; bila je iz Jeruzalema.
3 Činio je, što je pravo u Gospodnjim očima, ali ne baš, kako je činio njegov praotac David; slijedio je u svemu svoga oca Joaša.
4 Nije uklonio žrtvovališta; svijet je i dalje na njima prinosio žrtve i palio tamjan.
5 Kad je Amasija učvrstio kraljevstvo u svojoj ruci, pobije one službenike, koji su ubili kralja, njegova oca.
6 Pokoravajući se Gospodnjoj zapovijedi, kako je zapisana u knjizi Mojsijeva Nauka, djecu ubojica nije ubijao. Veli se naime: »Ne smiju se ubijati očevi zbog djece, niti djeca zbog očeva; nego neka svatko gine za svoj prekršaj.«
7 Amasija porazi deset tisuća Edomljana u Slanoj dolini i osvoji Selu u ratu te je prozva Jokteel, kako se zove i danas.
8 Tada Amasija posla glasnike Jehoašu, sinu Jehoahazovu, sinu Jehuinu, kralju izraelskom te mu poruči: »Hajde da se osobno sastanemo!«
9 Ali izraelski kralj Jehoaš odgovori judejskom kralju Amasiji: »Jednom lebanonski trn pošalje poruku lebanonskom cedru: 'Udaj svoju kćer za moga sina!' Ali onuda prođe neka divlja lebanonska zvijer i zgazi trn.
10 Istina je, da si potukao Edomljane. Tim si se uzobijestio. Uživaj slavu, ali stoj kod kuće, Zašto srljati u nesreću? Mogao bi zaglaviti i ti i tvoji Judejci.«
11 Ali Amasija nije htio poslušati. Zato izraelski kralj Jehoaš pođe u rat. I zaista on se i judejski kralj Amasija osobno sastanu u Bet-Šemešu u Judeji.
12 Izraelci potuku Judejce po temelju, i oni se razbjegnu kućama.
13 Ali Jehoaš, kralj izraelski, zarobi u Bet-Šemešu Amasiju, kralja judejskoga, sina Jehoaševa, sina Ahazijina. Odatle pođe na Jeruzalem i sruši četiri stotine lakata gradskog zida: od Efrajimovih do Ugaonih vrata.
14 Pokupi sve zlato, i srebro i posuđe, što se nalazilo u Gospodnjem hramu i u riznici kraljevskoga dvora te se vrati u Samariju.
15 Drugi Jehoaševi pothvati, njegovo junaštvo u ratu s judejskim kraljem Amasijom, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis izraelskih kraljeva.
16 Jehoaš počinu sa svojim pređima, i pokopaju ga u Samariji s izraelskim kraljevima. a na njegovo se mjesto zakralji njegov sin Jeroboam.
17 Amasija, sin Joašev, kralj judejski, živio je polije smrti Jehoaša, sina Jehoahazova, kralja izraelskoga. još petnaest godina.
18 Druga Amasijina djelatnost zapisana je u knjizi: Ljetopis judejskih kraljeva.
19 Kad zasnuju urotu proti njemu u Jeruzalemu, on pobjegne u Lakiš, ali se dadu u potjeru za njim i ubija ga u Lakišu.
20 Na konjima ga prenesu u Jeruzalem i pokopaju s njegovim pređima u David-gradu.
21 Tada sav judejski narod uzme Azariju. kome je bilo šesnaest godina, i njega postave za kralja mjesto njegova oca Amasije.
22 On je obnovio Elat i povratio ga Judejcima. pošto je kralj Amasija počinio sa svojim pređima.
23 Petnaeste godine Amasije. sina Joaševa. judejskoga kralja. sin izraelskog kralja Joaša, Jeroboam. postane kralj u Samariji, gdje je vladao petnaest godina.
24 Činio je, što je zlo u Gospodnjim očima; nije odstupao od grijeha. u koje je Nebatov sin Jeroboam navodio Izraela.
25 On ponovno uspostavi izraelske granice od Lebo-Hamata do Arabejskog mora, kako je Gospodin. Bog Izraelov, prorekao po svom sluzi proroku Joni, sinu Amitajevu iz Gat-Hefera.
26 Vidio je. naime. Gospodin, gdje Izraelci ljuto trpe; nije više bilo među njima ni roba ni slobodna; Izraelci su zaista bili bespomoćni.
27 Ali budući da Gospodin nije nikad odlučio izbrisati Izraelovo ime ispod nebesa,. zato ga spasi rukom Jeroboama, sina Joaševa.
28 Drugi Jeroboamovi pothvati, njegovo junaštvo i sva njegova djelatnost, vođenje rata s Damaskom i povratak Hamata Izraelu, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis izraelskih kraljeva.
29 Tako Jeroboam počinu sa svojim pređima. izraelskim kraljevima. a namjesto njega postane kraljem njegov sin Zaharija.

Druga knjiga kraljeva glava 15
1 Dvadeset sedme godine vladanja Jeroboama. kralja izraelskoga, Azarija. sin Amasijin, postane judesjkim kraljem.
2 Bilo mu je šesnaest godina. kad je zakraljevao i vladao je u Jeruzalemu pedeset dvije godine. Majci mu je bilo ime Jekolija. Bila je iz Jeruzalema.
3 Činio je. što je pravo u očima Gospodnjim točno kao i otac mu Amasija.
4 Ipak nije uklonio žrtvovališta. i svijet je i dalje na njima žrtvovao i palio tamjan.
5 Gospodin udari kralja gubom. te je ostao gubav do svoje smrti. Razriješen službe, živio je u vlastitoj kući. dok mu je sin Jotam postao upravitelj dvora i kraljev namjesnik za zemlju.
6 Drugi Azarijini pothvati i sva njegova djelatnost zabilježeni su u knjizi: Ljetopis judejskih kraljeva.
7 Konačno Azarija počinu sa svojim pređima. i pokopaju ga s njima u David-gradu. a mjesto njega postane kraljem njegov sin Jotam.
8 Trideset osme godine kraljevanja Azarijina nad Judom, Zaharija, sin Jeroboamov, postane kralj nad Izraelom u Samariji, gdje je vladao šest mjeseci.
9 Činio je, što je zlo u očima Gospodnjim, kako su radili i njegovi očevi; nije odstupao od grijeha, u koje je Jeroboam, sin Nebatov, navodio Izraelce.
10 Proti njemu zasnuje urotu Jabešev sin Šalum; na nj navali u Ibleamu i ubije ga te se zakralji mjesto njega.
11 Drugi Zaharijini pothvati zapisani su u knjizi: Ljetopis izraelskih kraljeva.
12 Tako se ispuni riječ Gospodnja, koju je kazao Jehuu: »Sinovi tvoji do četvrtoga koljena sjedit će na izraelskom prijestolu.«
13 Jabešev sin Šelum postane kralj trideset devete godine vladanja Uzijina nad Judejom te je vladao u Samariji mjesec dana.
14 Uto dođe u Samariju Menahem, sin Gadijev iz Tirse; navali na Jabeševa sina Šaluma i ubije ga te zavlada mjesto njega.
15 Drugi Šalumovi pothvati i urota, što ju je zasnovao, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis izraelskih kraljeva.
16 Onog se vremena Menahem iskali na Tapuu, sve gradsko žiteljstvo, zapravo cijeli okrug, što ga na njegovu putovanju iz Tirse nisu htjeli pustiti unutra. Iskaljivao se je tako žestoko, da je rasporivao trudne žene.
17 Trideset devete godine vladanja Azarije nad Judejom Menahem, sin Gadijev, postane kralj nad Izraelom i vladao je u Samariji deset godina.
18 Činio je,što je zlo u očima Gospodnjim;nije odstupao od grijeha,ukoje je Jeroboam, sin Nebatov, navodio Izraelce. Za njegova vremena
19 asirski kralj Pul provali u zemlju, i Menahem mu dade tisuću talenata srebra, da mu pomogne učvrstiti kraljevsku vlast.
20 Menahem navali porez na sve bogatije ljude u Izraelu; svaki ih je morao dati pedeset srebrnika asirskom e kralju. Asirski kralj nije se zadržao u zemlji, nego je napusti.
21 Drugi Menahamovi pothvati, sva njegova djelatnost, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis izraelskih kraljeva.
22 Menahem počinu sa svojim pređima, a mjesto njega postane kralj njegov sin Pekahija.
23 Pedesete godine vladanja Azarijina nad Judejom Pekahija, sin Menahemov, postane kralj nad Izraelom u Samariji, gdje je vladao dvije godine.
24 Činio je, što je zlo u očima Gospodnjim; nije odustajao od grijeha, u koji je Jeroboam, sin Nebatov, navodio Izraelce.
25 Proti njemu se zavjeri njegov doglavnik Pekah, sin Remalijin, i pomoću pedesetorice Gileađana navali na nj u Samariji, u skloništu kraljevskoga dvora te ga ubije i zavlada namjesto njega.
26 Drugi Pekahijini pothvati, sva njegova djelatnost, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis izraelskih kraljeva.
27 Pedeset druge godine vladanja Azarije nad Judejom, Peka, zin Remalijin, postane kralj nad Izraelom u Samariji, gdje je vladao dvadeset godina.
28 Činio je, što je zlo u očima Gospodnjim; nije odustajao od grijeha, u koje je Jeroboam, sin Nebatov, navodio Izraelce.
29 Za vladanja kralja Peke nad Izraelom Tiglat-Pileser, kralj asirski, dođe i zauze Ijon, Abel Bet-Maaku, Jonoah, Kedeš, Hasor, Gilead i Galileju sa svim krajevima Naftalijevaca, a puk odvede u Asiriju.
30 Tada se uroti Hošea, sin Elin, protiv Peke, sina Remalijina, na nj navali i ubije ga te se zakralji dvadesete godine vladanja Jotama, sina Uzijina.
31 Drugi Pekini pothvati, sva njegova djelatnost, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis izraelskih kraljeva.
32 Druge godine vladanja izraelskog kralja Peke, sina Remalijina, Uzijin sin Jotam postane kralj nad Judejom.
33 Bilo mu je dvadeset pet godina, kad se zakraljio i vladao je u Jeruzalemu šesnaest godina. Njevoj je majci bilo ime Jeruša; bila je kći Sadokova.
34 Činio je, što je pravo u očima Gospodnjim točno kako je radio i njegov otac Uzija.
35 Ipak nije uklonio žrtvovališta, te je svijet i dalje na njima prinosio žrtve i palio tamjan. Jotam je napravio Gornja vrata na Gospodnjem hramu.
36 Drugi Jotamovi pothvati, sva njegova djelatnost, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis judejskih kraljeva.
37 U ono je baš vrijeme Gospodin počeo navlačiti na Judeju aramejskog kralja Rezina i Peku, sina Remalijina.
38 Jotam počinu sa svojim pređima, i pokopaju ga s njima u gradu Davida, njegova praoca. Mjesto njega postane kralj njegov sin Ahaz.

Druga knjiga kraljeva glava 16
1 Sedamnaeste godine vladanja Peke, sina Remalijina, Judejom zavlada Ahaz, sin kralja Jotama.
2 Ahazu je bilo dvadeset godina, kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu šesnaest godina. Nije radio, što je pravo u očima Gospoda, Boga svoga, kao što je radio njegov praotac David,
3 nego se je ponašao kao izraelski kraljevi. Čak je žrtvovao u vatri svoga vlastitoga sina po gnjusnom običaju naroda, koje je Gospodin protjerao ispred Izraelaca.
4 Nadalje, žrtve je prinosio i palio tamjan po žrtvovalištima, po vrhovima bregova i pod svakim lisnatim stablom.
5 Uto navale na Jeruzalem aramejski kralj Režin i izraelski kralj Peka, sin Remalijin, opsjednu Ahaza, ali ga ne mogaše svladati.
6 U isto vrijeme edomski kralj opet osvoji Elat i protjera iz njega Judejce. Potom Edomljani uniđu u Elat i ondje živu do danas.
7 Međutim, Ahaz uputi glasnike asirskome kralju Tiglat-Pileseru s porukom: »Tvoj sam sluga i sin. Dođi i izbavi me iz šaka aramejskoga i izraelskog kralja, koji su me napali.«
8 Ahaz pokupi srebro i zlato, što se nalazilo u Gospodnjem hramu i riznici kraljevskog dvora te pošalje na dar asirskome kralju.
9 Asirski ga kralj posluša; krene na Damask i osvoji ga; žiteljstvo njegovo odvede u Kir, a Rezina ubije.
10 Poslije kralj Ahaz ode u Damask da se sastane s asirskim kraljem Tiglat-Pileserom. Kad je zapazio ondje jedan žrtvenik, kralj Ahaz pošalje svećeniku Uriji njegov uzorak i potanak nacrt građenja.
11 Svećenik Urija načini žrtvenik točno prema uputama, što mu ih je poslao kralj Ahaz iz Damaska i dovrši ga za kraljev povratak.
12 Kad se je kralj vratio iz Damaska, pregleda žrtvenik, na nj se pope i prinese žrtve:
13 paljenicu, žitnicu i ljevanicu, potom poškropi žrtvenik krvlju.
14 Žrtvenik od tuča, što je stajao pred Gospodom, premjesti iz hramskog pročelja - nalazio se na prostoru između novog žrtvenika i Gospodnjeg hrama - i postavi ga na sjevernu stranu svoga žrtvenika.
15 Potom kralj Ahaz naredi Uriji: »Na velikom žrtveniku pali jutarnje paljenice i večernje žitnice, kraljevsku paljenicu i žitnicu i sve pučke paljenice, žitnice i ljevanice. Također ga moraš škropiti krvlju paljenica i klanica. A stari tučani žrtvenik služit će meni za savjetovanje.
16 Svećenik je Urija radio, kako mu je kralj Ahaz naređivao.
17 Poslije toga kralj Ahaz raskopa kolica, razbije okvir ove , skine umivaonike i tučano more s volova, na kojima je počivalo te ga stavi na kamenu podlogu.
18 Zbog poštovanja prema asirskome kralju iz Gospodnjeg hrama ukloni napravu, što su je bili podigli u Hramu za prijestol i vanjska vrata za kralja.
19 Drugi Ahazovi pothvati zabilježeni su u knjizi: Ljetopis judejskih kraljeva.
20 Konačno Ahaz počinu sa svojim pređima, i pokopaju ga s njima u David-gradu, a njegov sin Hezekija postane kraljem mjesto njega.

Druga knjiga kraljeva glava 17
1 Dvanaeste godine kraljevanja Ahazova u Judeji, Hošea, sin Elin, postane izraelski kralj u Samariji, gdje je vladao devet godina.
2 Činio je, što je zlo u očima Gospodnjim, ali ipak ne u tolikoj mjeri kao drugi izraelski kraljevi, koji su vladali prije njega.
3 Asirski kralj Šalmanaser zaratuje na nj, i Hošea postane Salmanaserov podanik, koji mu je plaćao danak.
4 Ali kad je asirski kralj ustanovio, da mu je Hošea nevjeran - slao je naime glasnike egipatskom kralju u Sais i uskratio danak, što ga je godišnje plaćao - asirski ga kralj uhvati i baci ujamnicu.
5 Potom navali na cijelu zemlju i došavši u Samariju, tri ju je godine opsijedao.
6 Devete godine Hošeina vladanja asirski kralj zauze Samariju i odvede Izraelce u Asiriju te ih naseli u Halahu, oko gozanske rijeke Habor, i u medijskim gradovima.
7 Ovo se je dogodilo zato, što su Izraelci griješili proti Gospodu, Bogu svome, koji ih je izveo iz egipatske zemlje, ispod vlasti faraona, egipatskog kralja; i zato što su štovali bogove;
8 što su se držali običaja naroda, koje je Gospodin protjerao ispred Izraelaca i onih, što su ih zaveli izraelski kraljevi;
9 što su izgovarali hule proti Gospodu, Bogu svome, i sebi pravili žrtvovali šta u svim svojim naseljima, od stražarskih kula do utvrđenih gradova;
10 što su podizali sebi stupove i ašere na vrhu svakog humka i pod svakim lisnatim stablom.
11 Na svakom su žrtvovalištu palili tamjan kao i narodi, koje je Gospodin ispred njih protjerao. Počinjali su zlodjela, koja su izazivala Gospodina;
12 služili su idolima, premda im je Gospodin rekao: To ne smijete činiti!«
13 Gospodin je opominjao i opominjao Izraelce i Judejce preko svakog proroka i vidioca: »Obratite se od svojih opakih puteva; opslužujte moje zapovijedi i naredbe, što su u Nauku, koji sam dao vašim očevima, a vama proglasivao preko svojih sluga-proroka.«
14 Ali oni nisu slušali, nego su ostali tvrde šije i buntovni kao i njihovi očevi, koji nisu htjeli vjerovati Gospodinu, Bogu svome.
15 Odbaciše njegove naloge i njegov Savez, što ga je sklopio s njihovim očevima, i njegove opomene, što im je upućivao. Tako slijedeći ništavila, sami su postali ništarije; oponašali su okolne narode, koje im je Gospodin zabranio oponašati.
16 Odbacivši sve zapovijedi svoga Boga Gospodina, saliju sebi gvožđane likove, dva teleta; naprave također ašeru i klanjahu se svim vojskama na nebeskom svodu i služahu Baalu.
17 Čak su u vatri žrtvova vali svoje sinove i svoje kćeri; bavili su se gatanjem i vračanjem; prodavali su se čineći ono, što je zlo u očima Gospodnjim i tako ga izazivali!
18 Stoga je Gospodin, raspalivši se gnjevom na Izraela, otjerao ga daleko od sebe. Jedino je (Istalo pleme Judino.
19 Ni Juda nije opsluživao zapovijedi Gospodina, Boga svoga, nego se je povodio za običajima, što ih je Izrael zaveo.
20 Konačno se Gospodin obori na sav izraelski narod; kazni ga i predade pljačkašima, dok ga konačno ne odbaci od svoga pogleda.
21 Kad je odcijepio Izraelce od Davidova doma, oni sebi proglase kraljem Jeroboama, sina Nebatova, koji je odvratio Izraelce od Gospodina i naveo na počinjanje ružnog grijeha.
22 Izraelci ustraju u svim grijesima, što ih je Jeroboam počinjao, i nikako nisu od njih htjeli odustati,
23 dok Gospodin najposlije ne otjera Izraelce od sebe, kako im je proricao po svojim slugama.,.prorocima: bjehu odvedeni iz svoje zemlje u Asiriju, gdje su sve do danas.
24 Potom asirski kralj dovede svijet iz Babilonije, iz Kute, iz Ave, iz Hamata, iz Sefarvajima i naseli ga po samarijskim gradovima mjesto Izraelaca. Tako zaposjednu Samariju i nastane se u njezinim gradovima.
25 Na početku njihova naS'eljavanja, nisu iskazivali nikakva štovanja Gospodu, i on na njih pripusti lavove, koji su ih razdirali.
26 Uto obavijeste asirskoga kralja, da dovedeni svijet, koji je on naselio po samarijskim gradovima ne zna, kako treba štovati Boga zemlje. i da je Bog pripustio na njih lavove, koji ih sad razdiru, jer to ne znaju.
27 Zato asirski kralj izda zapovijed, da se jedan od svećenika, doveden iz Samarije, pošalje natrag, da ondje žive i uči svijet, kako treba štovati Boga zemlje.
28 Tako jedan svećenik, koji je bio odveden iz Samarije, vrati se i nastani u Betelu te je učio svijet, kako treba štovati Gospodina.
29 Ali je svako ono pleme pravilo svoga boga i postavljalo ga u svoja naselja po žrtvališnim prošteništima, što su ih Samaritanci bili podigli.
30 Tako su Babilonci izgradili Marduka i njegovu suprugu; ljudi iz Kute načine Nergala; Hamaćani opet Ašimu;
31 Avijci Nibhaza i Tartaka, a svijet iz Sefarvajima žrtvovao bi u vatri vlastitu djecu Adrameleku i Anameleku.
32 Štovali su također Gospodina,ali su postavljali svećenike iz običnog puka za žrtvovališta, koji su u njihovo ime ondje prinosili žrtve.
33 Tako, dok su štovali Gospodina, u isto vrijeme služili su i božanstvima prema običaju naroda, od kojih su dovedeni.
34 Još i danas oni se drže starih običaja; ne štuju Gospodina niti opslužuju njegove zapovijedi i naredbe, Zakon i učenje, što je on propisao potomcima Jakova, kome je nadjenuo ime Izrael.
35 Kad je s njima sklopio Savez, ovu im je izdao naredbu: »Ne smijete štovati drugih bogova niti im se klanjati, služiti im ili žrtvovati.
36 Nego, štujte Gospodina, koji vas je izveo iz egipatske zemlje silnom moću i ispruženom rukom; njemu se klanjajte i njemu žrtve prinosite.
37 Vjerno opslužujte naredbe, propise, nauk i zapovijedi, koje je za vas ispisao; nipošto se ne smijete klanjati drugim bogovima.
38 Ne smijete zaboraviti Savez, koji je sklopio s vama: drugih bogova ne smijete štovati.
39 Samo svoga Boga štujte, i on će vas oslobađati ispod vlasti svih vaših neprijatelja.«
40 Oni pak ne poslušaše, nego ostadoše uza svoje prijašnje običaje.
41 lako su ovi narodi štovali Gospodina, služili su i svojim idolima. Tako i njihovi sinovi i unuci, do dana današnjega rade, kako su im radili i pređi.

Druga knjiga kraljeva glava 18
Hezeldjino doba i pad Južnog kraljevstva
1 Bilo je treće godine kraljevanja Hošee, sina Elina nad Izraelom, kad je Ahazov sin Hezekija postao kraljem nad Judejom.
2 Bilo mu je dvadeset pet godina, kad je zavladao te je vladao u Jeruzalemu dvadeset devet godina. Majci mu je bilo ime Abija, a bila je kći Zaharijina.
3 Radio je, što je pravo u očima Gospodnjim, sve kako je radio i njegov praotac David.
4 On je otstranio žrtvovališta, porazbijao stupove, sasjekao ašere i razbio onu zmiju od tuča, što ju je Mojsije bio napravio, jer su do onoga vremena Izraelci pred njom palili tamjan. Zvali su je Nehuštan: Čarobnica.
5 Čvrsto se je pouzdavao u Gospodina, Boga Izraelova; niti je bilo prije njega niti poslije njega nijednoga judejskog kralja kao što je bio on.
6 Privržen Gospodinu, nikad se od njega nije udaljivao, nego je opsluživao njegove zapovijedi, što ih je dao Mojsiju.
7 Gospodin je Gpet bio s njim te je uspijevao u svemu, što je poduzimao. Pobunio se proti asirskome kralju i prestao mu biti podanik;
8 a filištejske kule i ob zidane gradove filištejske pokori sebi sve do Gaze i njezina područja.
9 Bilo je četvrte godine Hezekijina vladanja, a sedme godine vladanja Hošee, sina Elina nad Izraelom, kad je asirski kralj Šalman as er navalio na Samariju, opkolio je,
10 i zauzeo nakon tri godine. Tako je Samarija zauzeta šeste godine Hezekijina vladanja i devete godine vladanja Hošee nad Izraelom.
11 Tada je asirski kralj odveo Izraelce u Asiriju i naselio ih u Halahu, oko gozanske rijeke Habora i po medijskim gradovima,
12 jer se nisu pokoravali Gospodu, Bogu svome, nego su kršili njegov Savez i svaku zapovijed, što im je izdao Gospodnji sluga Mojsije; niti su se pokoravali niti su što vršili.
13 Cetrnaeste godine Hezekijina vladanja asirski kralj Senaherib povede vojnu na sve judejske gradske utvrde i osvoji ih.
14 Tada judejski kralj Hezekija pošalje ovu poruku asirskome kralju u Lakiš: »Pogriješio sam; napusti moju zemlju, pa ću platiti kakav mi god namet nametneš.« Tako asirski kralj nametne Hezekiji tri stotine talenata srebra i trideset talenata zlata.
15 Hezekija je morao dati sve srebro, što ga je našao u Gospodnjem hramu i u riznicama kraljevskoga dvora.
16 Tada je pače Hezekija skinuo vrata i vratnice s Gospodnjeg hrama, koje je sam bio zlatom obložio i dao ih asirskome kralju.
17 Iz Lakiša pošalje asirski kralj Hezekiji u Jeruzalem vrhovnog zapovjednika, glavnog doglavnika i dvorskog upravitelja s velikom vojskom. Odu oni i stigavši u Jeruzalem, zaustave se kod vodovoda za Gornje jezerce, na putu, što ide u Valjarevu njivu.
18 Kad pozovu kralja, k njima dođe Elijakim, sin Hilkijin, upravitelj dvora, s pisa.rem Šebnom i Joahom, sinom Asafovim, savjetnikom.
19 Glavni im doglavnik reče: »Kažite Hezekiji, da ovako poručuje veliki kralj, kralj asirski: 'Na čemu se temelji tvoje pouzdanje?
20 Zar misliš, da obična riječ može nadomjestiti vještinu i junaštvo u ratu? U koga se onda pouzdaješ, kad se proti meni buniš?
21 U Egipat? Ta to ti je rascijepljena trstika, što će se zabosti u čovječju ruku i probosti je, ako se na nju nasloni. To ti je faraon, egipatski kralj, svakome onom, koji se u nj pouzda.
22 A ako mi kažete: Pouzdajemo se u Gospodina, Boga našega, nije li Hezekija uklonio njegova žrtvovališta i njegove žrtvenike i naredio Judeji i Jeruzalemu, da se klanjaju pred ovim žrtvenikom u Jeruzalemu.'
23 Daj se okladi s mojim gospodarem, kraljem: Dat ću ti dvije tisuće konja, ako mogneš naći jahače za njih.
24 Kako onda možeš odbijati i najmanjega od sluga moga gospodara i ovisiti o Egiptu za kola i konje?
25 Zar misliš, da sam ja došao napasti i razoriti ovo mjesto bez Gospodnjeg pristanka? Sam mi je Gospodin rekao: 'Navali na tu zemlju i uništi je!'«
26 Nato rekoše glavnom doglavniku Elijakim, sin Hilkijin, Šebna i Joah: »Molimo, da s nama govoriš aramejski, jer mi razumijemo, a ne govori s nama judejski na dohvatu svijetu na zidinama.«
27 Ali im glavni doglavnik odvrati: »Zar je mene poslao moj gospodar da ove riječi kažem samo tvome gospodaru i tebi, a ne onim momcima, koji sjede po zidu i koji će, kao i vi, morati jesti svoju nečist i piti svoju mokraču?«
28 Potom doglavnik istupi naprijed i glasno viknu judejski: »Cujte poruku velikoga kralja, kralja asirskoga:
29 Kralj ovako poručuje: 'Ne dajte, da vas Hezekija zavara! On vas ne može spasiti od mojih šaka.
30 Ne dajte se Hezekiji nagovoriti, da se oslonite na Gospodina; da će Gospodin spasiti vas i da ovaj grad ne će nikad pasti u ruke kralju asirskome.
31 Ne slušajte Hezekiju, jer ovako poručuje asirski kralj: Sklopite mir sa mnom; predajte mi se; onda će vas svaki moći jesti plodove svoga trsa i svoje smokve i piti iz svoje čatrnje,
32 dok ja ne dođem i odvedem vas u zemlju kao što je i vaša; u zemlju žita i mladoga vina, kruha i voćnjaka, u zemlji maslina, ulja i meda. Birajte život, a ne smrt! Ne slušajte Hezekiju, jer će vas zavarati uvjeravajući vas: Gospodin će nas spasiti.
33 Je li ijedan bog drugih naroda spasio koju svoju zemlju od šaka asirskoga kralja?
34 Gdje su bili bogovi Hamata i Arpada? Gdje li bogovi sefarvajimski, henski i avski? J esu li spasili Samariju od mojih šaka?
35 Koji je to bog od svih ovih zemalja ikad spasio jednu zemlju od mojih šaka? Pa kako će onda Gospodin spasiti Jeruzalem od mene?'«
36 Ali je puk ostao nijem; nitko mu ni riječi nije odgovorio, jer je kralj naredio, da nitko ne smije reći mu ni riječi.
37 Poslije toga dođu k Hezekiji upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i glavni doglavnik Joah, sin Asafov, razderanih haljina i obavijeste ga o onome, što je kazao zapovjednik.

Druga knjiga kraljeva glava 19
Hezeldja i prorok Izaija
1 Kad je kralj Hezekija to čuo, razdrije svoje haljine, obuče se u kostrijet i ode u Gospodnji hram.
2" Zatim pošalje Elijakima, upravitelja dvora, pisara Šebnu i starije svećenike, pokrivene kostrijeti, proroku Izaiji, sinu Amosovu, i
3 reku mu: »Evo što veli Hezekija: 'Ovo je za nas dan nevolje, ukora i nesreće. Djeca dolaze k porođajnom času, ali majke nemaju snage da ih rode."
4 Možda je tvoj Bog Gospodin čuo svaku riječ vrhovnog zapovjednika, kojega je poslao njegov gospodar, asirski kralj, da izruga živoga Boga, pa će ga ukoriti zbog riječi, koje je Gospodin, Bog tvoj, i sam čuo. Stoga upravi gore jednu molitvu za ostatak, koji je još tu!'«
5 Kad su sluge kralja Hezekije došle k Izaiji,
6 on im reče: »Ovako kažite svome gospodaru: 'Gospodin ovo poručuje: Ne uznemiruj se zbog riječi, koje si slušao, dok su me sluge asirskog kralja hulile.
7 Sad ću ga obuzeti jednim duhom i čim začuje neke glasine, vratit će se u svoju zemlju; i u njegovoj će ga zemlji oboriti mačem.'«
8 Kako je vrhovni zapovjednik na povratku čuo, da je asirski kralj napustio Lakiš, nađe ga sad gdje opsijeda Libnu.
9 Uto asirski kralj očuje, kako je etiopski kralj Tirhada pošao u rat proti njemu. Stoga opet pošalje glasnike judejskom kralju Hezekiji s porukom:
10 »Kako se daš varati od svoga Boga i u nj se pouzdavati, kad ti kaže, da Jeruzalem ne će pasti u ruke asirskome kralju!
11 Bez sumnje si čuo, kako su asirski kraljevi postupili sa svim drugim zemljama: uništili su ih iz temelja. Hoćeš li se sam ti spasiti?!
12 Jesu li njihovi bozi spasili narode, koje su moji pređi uništili, na primjer: Gozance, Harane, Resefce i Edence u Telasaru?
13 Gdje su kraljevi: hamatski, arpadski, lairski, pa kraljevi: Sefarvaji- movaca, Hene i Ave?«
14 Hezekija uzme pismo iz ruke glasnika i pročita ga, a onda ode u Gospodnji hram i razmota pismo pred Gospodom
15 i ovako se pred njim pomoli: »Gospode, Bože Izraelov, koji stoluješ na kerubinima, ti si jedini Bog nad svim zemaljskim kraljevstvima. Ti si sazdao nebesa i zemlju.
16 Prikloni. Gospode, uho svoje i poslušaj! Saslušaj riječi, što ih je uputio Senaherib, da se naruga Bogu živome.
17 Istina je, Gospodine, da su asirski kraljevi poharali sve zemlje i narode;
18 pobacali njihova božanstva u vatru; uništili su ih, jer su bili bogovi od drveta i kamena, napravljeni ljudskom rukom.
19 Zato, Gospode, Bože naš, spasi nas od njegovih šaka, da sva zemaljska kraljevstva upoznaju, da si ti jedini Bog.«
20 Tada pošalje Izaija, sin Amosov, ovu poruku Hezekiji: »Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: Uslišao sam molitvu, koju mi uputi zbog asirskoga kralja Senaheriba.
21 Ovo je besjeda, koju je izrekao Gospodin o njemu: »Prezire te, ruga ti se, djevičanska Sion-kćeri; glavom maše za tobom, kći Jeruzaleme.
22 Koga no si vrijeđao, koga si hulio? Na koga si vikao? Čak na Svetog izraelskog objesno si okom bacao!
23 Gospoda si moga po glasonošam svojim razdražio; Rekao si: S mnogo svojih kola na vrhove brda popeh se. Ponosite cedre,vitke jele posjekoh po zaleđu Lebanona; prgdro sam k najvišem vrhuncu, u njegove šume raskošne.
24 Bunare sam kopao, vodu sam pio po zemljama stranim; stopalama svojim egipatske sve rijeke presušili.
25 Nisi li ti čuo? Odavno sam ti spremao, od iskona smišljao, a u djelo sad provodim: Utvrđene gradove pretvaraj u ruševine,
26 dok žiteljstvo njihovo, snage lišeno, prestrašeno i smeteno, kao poljsko bilje, kao mlada trava, ko na krovu sasušena trava postaje.
27 Bilo da ti sjediš, izlaziš ili ulaziš, meni je poznato, kao i bjesnilo tvoje proti meni.
28 Zbog bješnjenja tvoga na mene bezobrazluk tvoj je do uši mi dopro, kroz nos ću ti kuku provuć, brnjicu ti na usne staviti pa te vratit putem, kojim si došao.
29 Znakom nek ti bude ovo: u godini ovoj jest ćete izrasline, dogodine, što od sebe rodi, dok godine treće sijte i žanjite, vinograde sadite i rodom se njihovim hranite.
30 Preživjeli doma Judina iznova će žilje pustit, rodom roditi.
31 Ostatak će iz Jeruzalema poteći, preživjeli sa Sionske gore. Revnovanje Gospodnje to će izvesti.'
32 Stoga ovako poručuje Gospodin o asirskome kralju: 'On u ovaj grad ne će unići; niti će na nj ijednu strijelu odapeti; sa štitom preda nj ne će doći, niti će oko njega nasip podići;
33 onim putem, kojim je stigao, vratit će se, a da u grad uopće ne uniđe, veli Gospodip.
34 Zaštitit ću ovaj grad i spasiti ga zbog samog sebe i zbog Davida, sluge svoga.'«
35 One noći zađe Gospodnji anđeo po asirskome taboru i ubije stotinu osamdeset pet tisuća ljudi. Kad su se ujutro ustali, gledali su samo ohlađene leševe.
36 Stoga Senaherib, asirski kralj, podiže tabor i vrati se kući u Ninivu; gdje je živio.
37 Kad se jednom klanjao u hramu svoga boga Nisroka, njegovi sinovi Adramelek i Šareser zbodu ga mačem, a onda pobjegnu u zemlju Ararat. Mjesto njega postane kralj njegov sin Esar-Hadon.

Druga knjiga kraljeva glava 20
Konac Hezekijina vladanja
1 U ono se vrijeme Hezekija razbolje na smrt. Tada ga posjeti prorok Izaija, sin Amosov, te mu reče: Ovako veli Gospodin: 'Uredi svoju kuću, jer ne ćeš ozdraviti.'«
2 Hezekija se okrene licem prema zidu i ovako se pomoli Gospodinu:
3 »Oh, Gospode, sjeti se, da sam se pred tobom vladao vjerno i iskreno radeći ono, što je pravo u tvojim očima!« Potom Hezekija brizne u gorak plač.
4 Izaija, međutim, još nije bio izišao iz središnjeg dvorišta, kad ga stigne Gospodnja poruka:
5 »Vrati se i kaži Hezekiji, vladaru moga naroda: 'Ovako veli Gospodin, Bog tvoga praoca Davida: Čuo sam ti molitvu i vidio suze. Izliječit ću te, eto. Trećega dana otići ćeš u Gospodnji hram.
6 Tvome ću vijeku dodati još petnaest godina; izbavit ću i tebe i ovaj grad iz šaka asirskoga kralja. Ovaj ću grad zaštiti zbog sebe samoga i zbog svoga sluge Davida. '«
7 Potom naredi Izaija da donesu oblog od smokava i stave na čir i tako ozdravi.
8 Poslije toga zapita Hezekija Izaiju: »Kakav će mi znak dati Gospodin, da će me izliječiti i da ću treći dan poći gore u Gospodnji hram?«
9 A Izaija odgovori: »Ovo će ti biti Gospodnji znak, da će on izvesti ono, što je obećao: Hoćeš li, da se sjena pomakne deset stepenica naprijed ili da uzmakne deset stepenica natrag?«
10 Hezekija odgovori: »Lako se je sjeni pomaknuti deset stepenica naprijed. Stoga, neka se vrati deset stepenica natrag.«
11 Tako prorok Izaija zazove Gospodina, i on povrati sjenu natrag deset stepenica, kojima se bila spustila niz Ahazove stube.
12 Čuvši tada babilonski kralj Merodak-Baladan, sin Baladanov, da je Hezekija obolio, pošalje mu pismo i darove.
13 Hezekija se nad tim obradova i stoga pokaza poslanicima čitavu svoju riznicu: srebro i zlato, miomirise i čisto ulje, svoju oružanu i sve, što je imao u skladištima; ništa nije ostalo ni u dvoru ni u cijelom kraljevstvu, što im nije Hezekija pokazao.
14 Uto dođe prorok Izaija kralju Hezekiji te ga zapita: »Što su rekli oni ljudi? Odakle su k tebi došli?« A Hezekija odgovori: »Dođoše iz daleke zemlje, iz Babilonije.«
15 »Što su vidjeli u tvome dvoru?« zapita dalje prorok. »Vidjeli su sve, što ima u dvoru,« odvrati Hezekija, »ništa nije ostalo u mojim skladištima, što im nisam pokazao.«
16 Onda Izaija kaza Hezekiji: »Poslušaj riječ Gospodnju:
17 'Evo stižu dani, kad će sve, što je u tvome domu i ono, što su nagomilali tvoji pređi do danas, biti odneseno u Babilon. Ništa ne će ostati, veli Gospodin.
18 I neke tvoje sinove, krvne potomke, tvoj vlastiti porod, odvest će, te će postati službenici na dvoru babilonskoga kralja.«
19 Hezekija odgovori Izaiji: »Gospodnju poruku, koju si kazao, povoljna je.« Nadao se, da će mir i sigurnost potrajati za njegova života.
20 Drugi Hezekijini pothvati, sve njegovo junaštvo i pravljenje jezerca i vodovoda za dovođenje vode u grad, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis judejskih kraljeva.
21 I tako Hezekija počinu sa svojim pređima, a mjesto njega postane kraljem njegov sin Manaše.

Druga knjiga kraljeva glava 21
1 Manašeu je bilo dvanaest godina, kad je postao kraljem i vladao je u Jeruzalemu pedeset pet godina. Majci mu je bilo ime Hefsibah.
2 Činio je, što je zlo u očima Gospodnjim povodeći se za ogavnim djelima naroda, koje je Gospodin protjerao ispred Izraelaca.
3 Opet je gradio žrtvovališta, koja je njegov otac Hezekija bio porušio; podizao je Baalove žrtvenike i napravio ašeru, kao što je učinio i izraelski kralj Ahab; klanjao se je i služio čitavoj nebeskoj vojsci.
4 I u Domu Gospodnjemu gradio je žrtvenike, u onom Domu, za koji je Gospodin rekao: )U Jeruzalemu ću nastaniti ime svoje.«
5 U oba dvorišta Gospodnjeg hrama podigao je žrtvenike čitavoj nebeskoj vojsci.
6 I vlastitog je sina žrtvovao u vatri; vračao je; gatao je; bavio se dozivanjem duhova i čaranjem. Mnogo je zla učinio u očima Gospodnjim.
7 Ašerin lik, što ga je načinio, postavi u Hramu, za koji je Gospodin rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: »U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji sam odabrao između svih izraelskih plemena, nastanit ću svoje ime zauvijek.
8 Nikad više ne ću dopustiti, da Izraelci budu istjerani iz zemlje, koju sam dao njihovim očevima,samoako brižno budu opsluživali sve, što sam im naredio, cijelI Zakon, koji im je izdao moj sluga Mojsije.«
9 Ali oni nisu slušali; Manaše ih je pače naveo, da počinjaju gore opačine nego oni narodi, koje je Gospodin iskorijenio zbog Izraelaca.
10 Onda Gospodin progovori po vojim slugama, prorocima:
11 »Budući da je judejski kralj Manaše počinio ova zlodjela, čak gora od onih, što su ih počinjali Amorejci prije njega, i što je svojim idolima zavodio Judejce na grijeh,
12 stoga, Gospodin, Bog Izraelov, ovako poručuje: 'U takvu ću nesreću uvaliti Jeruzalem i Judeju, da će svima, koji o njoj začuju, zazujati u oba uha.
13 Nad Jeruzalemom ću natgnuti isti konac kao i nad Samarijom i olovnice kao i nad domom Ahabovim te ću izbrisati Jeruzalem kao što se briše zdjela pa se onda izvrne;
14 odbacit ću ostatak svoje baštine i predati ga u ruke njihovih neprijatelja, da budu plijen i pljačka svih svojih neprijatelja,
15 jer su činili, što je zlo u mojim očima i izazivali moju srdžbu, od časa kad su im pređi napustili Egipat do dana današnjega.'«
16 Manaše je čak prolio toliko nedužne krvi, da je napunio Jeruzalem do vrha, sve da se i izuzme grijeh, u koji je zaveo Judejce čineći, što je zlo u Gospodnjim očima.
17 Drugi Manašeovi pothvati, njegov počinjeni grijeh i sve drugo, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis judejskih kraljeva.
18 Konačno Manaše počinu sa svojim pređima, i pokopaju ga u vrtu Uzinu. Na njegovo se mjesto zakralji njegov sin Amon.
19 Amonu je bilo dvadeset dvije godine, kad je postao kraljem i vladao je u Jeruzalemu dvije godine. Njegovoj je majci bilo ime Mešulemet. Bila je kći Harusa iz Jotbe.
20 I on je činio, što je zlo u očima Gospodnjim, kao što je radio i njegov otac Manaše.
21 Išao je točno stazom, kojom je hodio i njegov otac klanjajući se i služeći idolima, kojima se je klanjao i služio i njegov otac.
22 Napustio je Gospodina, Boga svojih otaca, i nije hodio njegovim putem.
23 Proti Amonu se urote njegovi službenici i ubiju kralja u njegovu dvoru.
24 Puk zemlje, međutim, ubije sve urotnike, a proglase kraljem Amonova sina Jošiju namjesto njega.
25 Drugi pothvati, koja je Amon poduzimao, zapisani su u knjizi: Ljetopis judejskih kraljeva.
26 Pokopaju ga u vlastiti grob u Uzinu vrtu, a naslijedi ga njegov sin Jošija.

Druga knjiga kraljeva glava 22
1 Jošiji je bilo osam godina, kad je postao kraljem. Vladao je u Jeruzalemu trideset i jednu godinu. Njegovoj je majci bilo.ime Jedida; bila je kći Adajina iz Boskata.
2 Činio je, što je pravo u Gospodnjim očima, u svemu hodeći putem svoga praoca Davida, ne skrećući ni desno ni lijevo.
3 Bilo je osamnaeste godine njegova kraljevanja, kad je kralj Jošija poslao pisara Šafana, sina Asalijina, sina Mešulamova u Gospodnji Hram s naredbom:"
4 »Otiđi gore k Velikom svećeniku Hilkiji i kaži mu, da rastali srebro, što ga je puk donio u Gospodnji hram, i čuvari ga na ulazu skupili;
5 neka ga uruči poslovođama u Gospodnjem hramu za isplatu radnika, koji obavljaju popravke na Hramu: drvodjelaea, graditelja i zidara;
6 te za nabavljanje drvene građe i klesanog kamena za hramske popravke.
7 Neka se od njih ne traži obračun za uručeni novac, jer su povjerljivi.«
8 Tada Veliki svećenik Hilkija kaza pisaru Šafanu, kako je našao u Gospodnjem hramu Knjigu Nauka te mu je dade, i Šafan je pročita.
9 Potom pisar Šafan ode kralju i kaza mu, da su njegove sluge rastalile srebro, što se je našlo u hramu Gospodnjem i uručile ga poslovođama.
10 Potom pisar Šafan reče kralju, da mu je svećenik I:Iilkija dao jednu knjigu, i Šafan ju je čitao pred kraljem.
11 Kad je kralj čuo sadržaj Knjige Nauka, razdere svoje haljine
12 i naredi svećeniku Hilkiji, Ahikamu, Šafanovu sinu, Mikinu sinu Akboru, pisaru Šafanu i kraljevu momku Asiji,
13 da odu i posavjetuju se s Gospodinom o njemu, o narodu i o svoj Judeji zbog one pronađene knjige. »Velika je naime srdžba,« doda, »kojom se je Gospodin raspalio proti nama, jer naši očevi nisu slušali zapovijedi u ovoj knjizi i vršili ono, što nam je propisano.«
14 Tako svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asija odu u drugu jeruzalemsku četvrt, gdje je živjela proročica Hulda. Ona je bila žena Šaluma, sina Tikvina, sina Harhasova, koji je bio čuvar odjeće. Kad su se s njom porazgovorili,
15 ona im izjavi: »Ovako poručuje Gospodin, Bog Izraelov: 'Kažite čovjeku, koji vas je poslao k meni:
16 Ovo veli Gospodin: Svu nesreću, o kojoj govori Knjiga, što ju je pročitao judejski kralj, svalit ću na ovo mjesto i njegove žitelje,
17 jer su mene odbacili, a palili tamjan drugim bogovima; izazivali me svim idolima, što su ih pravili svojim rukama. Zato se je moj gnjev raspalio proti ovome mjestu i ne može se stišati.'
18 A judejskome kralju, koji vas je poslao, da pitate savjet u Gospodina, Boga Izraelova, ponesite ovaj odgovor: 'Ovako poručuje Gospodin, Bog Izraelov: O prijetnjama, što si ih čuo: budući da si se očitovao spremnim u srcu te se ponizio pred Gospodinom; kad si čuo, gdje govorim, da će ovo mjesto i njegovo žiteljstvo postati predmet rugla i prokletstva, razderao si svoju odjeću i preda mnom plakao. Zbog svega toga i ja sam tebe uslišao, veli Gospodinova poruka.
20 Stoga ću i ja, tebe pribrojiti k tvojim pređima; u miru ćeš biti položen u svoj grob i ne ćeš vidjeti svu nesreću, u koju ću svaliti ovo mjesto.'« Tako odnesu poruku kralju.

Druga knjiga kraljeva glava 23
1 Tada kralj izda zapovijed, da se skupe kod njega sve judejske i jeruzalemske starješine.
2 Ode zatim kralj u Gospodnji hram. S njim su bili svi ljudi iz Judeje, svi žitelji jeruzalemski, svećenici i proroci, sav svijet, mali i veliki. Tu im je pročitao, da čuju na vlastite uši sve riječi iz knjige Saveza, što je nađena u Gospodnjem hramu.
3 Kralj, stojeći uza stupac, sklopi pred Gospodinom Savez: da će ići Gospodnjim putem, opsluživati njegove zapovijedi, naredbe i propise svim svojim srcem i svom svojom dušom, i tako opet uspostaviti obvze onog Saveza, napisane u onoj Knjizi. Sav puk pristane uza Savez.
4 Potom kralj naredi Velikom svećeniku Hilkiji, njegovu zamjeniku i vratarima, da uklone iz Gospodnjeg Hrama sve predmete, što su bili napravljeni za Baala, Ašeru i za svu drugu nebesku vojsku. Sve to spali van Jeruzalema, u Kidronskoj strani, a pepeo odnese u Betel.
5 Dokine svećenike, koje su postavljali judejski kraljevi da pale tamjan po žrtvovali štima oko judejskih naselja i u blizini Jeruzalema; a također i one koji su palili kad Baalu, suncu, mjesecu, planetama i svoj vojsci nebeskoga svoda.
6 Iz Gospodnjeg hrama odnesu i Ašeru u Kidronsku dragu van Jeruzalema i tu je u drazi spali i satare u prah, a prah razaspe po općinskom groblju.
7 Onda poruši stanove sodomskih grješnika, koji su se nalazili uz Gospodnji hram, gdje su žene tkale odijela u čast Ašere.
8 Iz svih gradova po Judeji, od Gebe do Beer-Šebe dovede svećenike; a onda obeščasti žrtvovališta, gdje su oni palili tamjan; obori također i ono žrtvovalište pred vratima gradskog upravitelja Jošue, što se nalazilo s lijeve strane, kad se ulazi u grad.
9 Svećenici od onih žrtvovali šta nisu nikad mogli službovati na Gospodnjem žrtveniku u Jeruzalemu, ali su ipak smjeli jesti prijesni kruh sa svećenicima od svoga roda.
10 Jednako obeščasti i Tofet u dolini Ben-Hinom, tako da više nitko nije mogao žrtvovati Molohu svoga sina ili svoju kćer u vatri.
11 Uklonio je konje, koje su judejski kraljevi bili posvetili suncu; nalazili su se na ulazu u Gospodnji hram, blizu sobe poslužnika Natan-Meleka, što je bila u velikoj zgradi. Kola sunca spalio je na vatri.
12 Također je srušio žrtvenike, što ih je gradio Manaše u dvorištima Gospodnjeg hrama. U prah ih je smrvio i onda prah bacio u Kidronsku dragu.
13 Osim toga, kralj obeščasti žrtvovališta istočno od Jeruzalema, na jug od Maslinske gore, što ih je bio podigao izraelski kralj Salomon na čast Aštarti, ogavnoj sidonskoj božici, na čast gnjusnom moapskom božanstvu Kemošu i amonskom bogu, nakazi Milkomu;
14 porazbija posvećene stupove i sasiječe ašere, a mjesta, gdje su stajali, zaspe ljudskim kostima.
15 Isto tako razori i žrtvenik pokraj žrtvovališta u Betelu, što ga je bio sagradio Nebatov sin Jeroboam - onaj zavoditelj Izraela na grijeh; razori i ono svetište; kamenje razbije na komade, smelje u prah, a ašere spali.
16 Kad se Jošija okrene i opazi onuda po strani grobove, posla, da pokupe kosti iz grobova te ih sažeže na žrtveniku i tako ga obeščasti. Tim ispuni Gospodnje proročanstvo, što ga je kazao Božji čovjek, kad je Jeroboam stajao uza žrtvenik na onaj blagdan. Ali opazivši grobnicu čovjeka Božjega, koji je prorekao ove događaje,
17 zapita: »Čiji je ono spomenik, što vidim ondje?« Ljudi mu iz grada odgovore: »Ono je grob čovjeka Božjega, koji je došao iz Judeje i prorekao sve, što si ti učinio sa žrtvenikom u Betelu.«
18 »Neka stoji!« reče; »Neka mu nitko ne dira kosti!« Tako poštede njegove kosti i kosti proroka, koji je došao iz Samarije. 
19 Nadalje, Jošija ukloni sva žrtvovališna svetišta u Samariji, koje su podizali izraelski kraljevi i njima izazivali Gospodina na srdžbu; prema njima postupi, kako je postupio prema onom u Betelu.
20 Na žrtvenicima pokolje sve svećenike žrtvovali šta , što su onuda bili i na njima sažeže ljudske kosti. Potom se vrati u Jeruzalem.
21 Kralj naredi cijelom narodu, da osplužuje Vazam Gospodina, Boga svoga, kako propisuje ona Knjiga Saveza.
22 Onakav se Vazam nije slavio ni kad su Suci vladali Izraelom ni za vremena izraelskih i judejskih kraljeva;
23 nikakav Vazam do osamnaeste godine kraljevanja Jošijina, kad se je proslavio ovaj Gospodnji Vazam u Jeruzalemu.
24 Osim toga, Jošija otstrani sve one, koji su zazivali duhove i pokojnike, sva kućna božanstva i idole te sve gnjusne predmete, što su se samo mogli viđati po Judeji i Jeruzalemu. Tim je izvršio propis zakona, što se nalazi u Knjizi, koju je našao svećenik Hilkija u Gospodnjem hramu.
25 Nijedan kralj prije njega nije prianjao uz Gospoda kao on svim svojim srcem, svom svojom dušom i svom svojom snagom, slijedeći u svemu Mojsijevo učenje; a niti se je pojavio koji kralj kao on poslije njega.
26 Ipak se silna srdžba Gospodnja nije ublažila. nego je i dalje plamtjela na Judu zbog svih izazivanja Manašea.
27 »Odbacit ću od sebe i Judu,« izjavio je Gospod. »kao što sam odbacio i Izraela: odbacit ću i ovaj grad Jeruzalem, koji sam nekoć bio 6dabrao. i Hram, za koji sam bio rekao, da će u njem prebivati moje Ime.«
28 Drugi Jošijini pothvati. sva njegova djelatnost, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis judejskih kraljeva.
29 Za njegova vremena pođe faraon Neko. egipatski kralj, prema rijeci Eufratu. na asirskoga kralja. Kralj Jošija krene da se s njim ogleda. ali bude ubijen kod Megida u prvom okršaju.
30 Njegovi ga dvorani odvezu mrtva iz Megida u Jeruzalem te pokopaju u vlastitu grobnicu. Narod zemlje zatim uzme Jehoahaza, Jošijina sina. pomožu ga i proglase kraljem mjesto njegova oca.
31 Jehoahazu je bilo dvadeset tri godine. kad je postao kraljem. U Jeruzalemu je vladao tri mjeseca. Majci mu je bilo ime Hamutala; bila je kći Jeremije iz Libne.
32 Radio je. što je zlo u očima Gospodnjim. sve kao i njegovi praoci.
33 Faraon Neko zarobi ga kod Rible u Hamat-zemlji i tim svrši njegovo jeruzalemsko kraljevanje. Na zemlju je Neko udario namet: stotinu talenata srebra i jedan talenat zlata.
34 Potom faraon Neko postavi za kralja Jošijina sina Elijakima namjesto njegova oca promijenivši mu ime uJehojakim. J ehoahaza uhvati i odvede u Egipat, gdje je i umro.
35 Jehojakim je davao faraonu srebro i zlato, a na zemlju nametao porez. da se dočepa novca. koji je faraon tražio. Zato, da mogne podmirivati faraona Neka morao je utjeravati novac od žiteljstva, od svakog pojedinca prema njegovu oporezovanju.
36 Jehojakimu je bilo dvadeset pet godina, kad je postao kraljem. Vladao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Majci mu je bilo ime Zebida; bila je kći PEldajina iz Rume.
37 Radio je. što je zlo u očima Gospodnjim, sve ko i njegovi praoci.

Druga knjiga kraljeva glava 24
1 Za njegova vladanja babilonski kralj Nabukodonozor povede vojnu. i Jehojakim postane njegov podanik. ali tri godine kašnje s njim prekine i proti njemu se pobuni.
2 Gospodin na nj pripusti pljačkaške čete Kaldejaca, Aramejaca. čete Moabaca i Amonaca; puštao ih je da pustoše po Judeji. kako se je Gospodin zaprijetio po svojim slugama prorocima.
3 Ovo je snašlo Judu voljom Gospodina. jer ga je htio ukloniti ispred svoga pogleda. zbog grijeha. koji je Manaše počinio.
4 ali i zbog prolijevanja krvi. kad je njom napunio Jeruzalem: ono Gospodin nije htio oprostiti.
5 Drugi su Jehojakimovi pothvati, sve njegova djelatnost, zabilježeni u knjizi: Ljetopis judejskih kraljeva.
6 Kad Jehojakim počinu sa svojim pređima, na njegovo je mjesto postao kraljem njegov sin Jehojakin.
7 Egipatski kralj nije više izlazio iz svoje zemlje, jer mu je babilonski oduzeo sve krajeve od Egipatske drage do rijeke Eufrata.
8 Jehojakinu je bilo osamnaest godina, kad je postao kralj. Vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegovoj majci bilo je ime NehuAta; bila je kći Elnatana iz Jeruzalema.
9 Ion je činio, što je zlo u očima Gospodnjim, sve kao i njegovi praoci .
10 Onih dana, međutim, čete babilonskoga kralja Nabukodonozora zavojuju na Jeruzalem; i opkole grad.
11 Sam kralj Nabukodonozor stigne, dok su čete opsijedale grad.
12 Uto se judejski kralj Jehojakin, zajedno sa svojom majkom, dvoranicima, vojskovođama i službenicima preda babilonskom kralju. I tako ga babilonski kralj, osme godine svoga vladanja, zarobi.
13 Tada, kako je Gospodin već bio prorekao, iz Gospodnjeg hrama i iz kraljevskog dvora odnese sve blago, razbije sve zlatno posuđe, što ga je izraelski kralj Salomon bio namakao za Gospodnji hram.
14 U progonstvo odvede sav Jeruzalem: sve vojne ča§nike i vojnike, njih deset tisuća na broj, i sve zanatlije i kovače. U zemlji samo ostade siromašni puk.
15 Jehojakina je odveo u Babilon; isto tako odvede iz Jeruzalema u sužanjstvo u Babiloniju kraljevu majku. kraljeve žene, njegove službenike i plemenitaše zemlje.
16 Odveo je. osim toga, sve imućnije ljude, sedam tisuća ih na broj. pa tisuću zanatlija i kovače; sve su to bili sposobni ljudi i vješti oružju.
17 Na mjesto njegovo babilonski kralj postavi Jehojakinova strica Mataniju, kome promijeni ime u Sedekija.
18 Sedekiji je bilo dvadeset jedna godina. kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu jedanaest godina. Njegovoj je majci bilo ime Hamutala; bila je kći Jeremije iz Libne.
19 Činio je. što je zlo u očima Gospodnjim, kao što je činio iJehojakim.
20 Tolikim se gnjevom Gospodin raspali na Jeruzalem i Judeju. da ih najposlije od sebe odbaci. Zatim se i Sedekija pobuni proti babilonskome kralju.

Druga knjiga kraljeva glava 25
1 Babilonski kralj Nabukodonozor pođe na Jeruzalem sa svom svojom vojskom desetog dana u desetom mjesecu. devete godine svoga vladanja; opsjedne ga i oko njega podigne opsjedne nasipe sa svih strana.
2 Opsijedanje grada trajalo je do jedanaeste godine Sedekijina vladanja.
3 Četvrtoga mjeseca te godine, devetoga dana u mjesecu. dok je strašna glad pritiskala grad. kad obični puk nije imao ni kruha.
4 pokaza se otvor na gradskom zidu. Kad je to zapazio judejski kralj Sadekija. onda on i svi vojnici noću napuste grad prošavši kroz vrata između dvostrukog zida blizu kraljeva vrta. Kako su Kaldejci opkoljavali grad. oni se upute prema Arabi.
5 Ali se kaldejska vojska otisne za kraljem i dostigne ga u pustari kod Jeriha, ostavljena od sve vojske.
6 Uhvate kralja i odvedu ga u Riblu, babilonskome kralju, koji izreče osudu.
7 Sedekijine sinove pokla na njegove oči; zatim oslijepi samog Sedekiju, potom ga svežu lancima i odvedu u Babilon.
8 Poslije opet, sedmog dana petog mjeseca devetnaeste godine vladanja kralja babilonskog Nabukodonozora, dođe u Jeruzalem zapovjednik kraljevske tjelesne straže Nebuzaradan i
9 zapali Gospodnji hram, kraljevski dvor, zapravo sve zgrade u Jeruzalemu: sve veće zgrade bjehu spaljene u požaru.
10 A zatim kaldejski vojnici, koji su se našli sa zapovjednikom straže, obore zidove oko Jeruzalema.
11 Tada za- povjednik straže Nebuzaradan odvede u sužanjstvo ostatak puka, što je još bio preostao u gradu; one, koji su bili prebjegli babilonskome kralju i zadnje zanatlije.
12 Zapovjednik, istina, ostavi nekoliko najsiromašnijih u zemlji za vinogradare i težake.
13 Kaldejci porazbijaju tučane stupove u Gospodnjem hramu, stalke na kolica, More od tuča i tuča nu građu odnesu u Babilon.
14 Usto pokupe lonce, lopate, useknjivače, zdjelice i sve posuđe od tuča, što je služilo za upotrebu u Hramu.
15 Zapovjednik straže odnese i dragocjene kovine: zlato i srebro, od čega su bili napravljeni kadionici i škropionice.
16 Težina: tuča obaju stupova Mora, stalaka na kolica, što je Salomon izradio za Gospodnji hram svih ovih predmeta nikad se nije izmjerila.
17 Jedan je stup bio osamnaest lakata u visinu; glavica mu je bila od tuča, a bila je visoka tri lakta. Bila je ukrašena opletom i šipcima od samog tuča, sve unaokolo. I drugi je stup imao točno isti oplet.
18 Zapovjednik straže odveo je i Seriju, glavnog svećenika, i Sefaniju, zamjenika glavnog svećenika, i trojicu čuvara ulaza.
19 Iz grada odvede jednog dvoranina, zapovjednika vojnika, petoricu ljudi u službi kralja, koji se nađoše u gradu, onda pisara vojničkog zapovjednika, koji je novačio momke za rat i konačno šezdeset ljudi iz puka, što su se ondje našli.
20 Zapovjednik straže Nebuzaradan pohvata ove i odvede babilonskome kralju u Riblu.
21 Tu ih, u hamatskoj zemlji, babilonski kralj pogubi. Tako je Juda bio odveden u sužanjstvo iz svoje zemlje.
22 Babilonski kralj Nabukodonozor postavi GedaUju, sina Ahikamova, sina Šafanova, upraviteljem nad ono nešto puka, što ga bješe ostalo u Judeji.
23 Kad su zapovjednici četa i njihovi momci čuli, da je babilonski kralj postavio Gedaliju namjesnikom, dođu k njemu u Mispu: Išmael, sin Netanijin, Johanan, sin Kareahov, Seraja, sin Tanhomatov iz Netofe i Jaazanija iz Bet-Maake.
24 Tada Gedalija pokuša osigurati njih i njihove ljude ovako: »Nemojte se bojati kaldejskih zapovjednika. Smirite se negdje u zemlji i služite kralju babilonskome. Sve će vam ići za rukoffi«
25 Ali u sedmome mjesecu dođe lšmael, sin Netanijev, sin Elišanov, koji je bio od kraljevske loze, s desetoricom ljudi i ubije Gedaliju, Zidove i Kaldejce, koji su se našli s njim u Mispi.
26 Našto sav puk, jednako mali kao i veliki, te zapovjednici oružanih četa zbog straha od Kaldejaca pobježe u Egipat.
27 Trideset sedam godina nakon progonstva judejskoga kralja Jehoja- kina, dvadeset sedmoga dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil-Marduk u godini svoga nastupa na kraljevski prijestol uzdigne čelo judejskog kralja Jehojakina pustivši ga iz tamnice.
28 Ljubezno postupi prema njemu davši mu viši kraljevski prijestol nego drugim kraljevima, koji su se nalazili s njim u Babilonu.
29 Tako Jehojakin svuče svoje tamničarsko odijelo te se je hranio za kraljevskim stolom svega svoga vijeka.
30 Povrh toga, kralj mu dodijeli za uzdržavanje redoviti dnevni prihod, dok je god bio živ.