BIBLIJA - Silvije Grubišić

PRVA KNJIGA SAMUELOVA

Prva Samuelova Glava 1
Samuelovo rođenJe l poziv
1 Bio je neki čovjek u Ramatajimu, Sufovac iz Efrajimova gorskog kraja, kojemu'je bilo ime Elkana. Bio je sin Jerohama, sina Elihuova od Tohua i po njemu Efrajimovca Suhe.
2 Imao je dvije žene. Jednoj je bilo ime Ana, a drugoj Penina. Penina je imala djece, dok je Ana bila bez djece.
3 Taj je čovjek hodočastio iz svoga grada gore u Silo svake godine da iskale štovanje i prinese žrtvu Gospodinu Vojska. Ondje su bila dva Elijina sina, Hofni i Pinhas, Gospodnji svećenici."
4 Na dan prinosenja žrtve Elkana bi redovito dao jedan komad mesa svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima,
5 ali bi Ani, jer mu je bila vrlo mila, dao dvostruk komad, premda joj je Gospodin bio začepio utrobu.
6 Njezina suparnica, da je ljuti, stalno bi je dražila, što joj Gospodin nije dao od srca poroda.
7 Tako je radila od godine do godine: svaki put kad bi išli gore na hodočašće u Gospodnji dom, Penina bi se primakla Ani, koja bi se rasplakala i ne bi htjela jesti.
8 Njezin muž Elkana bi je pitao: »Zašto plačeš, Ano? Zašto ništa ne jedeš? Sto ti srce tare? Zar ti ja ne vrijedim više nego deset sinova? 
Ana pred Gospodinom
9 Poslije jednog takvog objeda u Silou Ana se digne i pristupi pred Gospodina. Bilo je u vrijeme, dok je svećenik Eli sjedio na stolici uz dovratak Gospodnjeg hrama.
10 U gorčini duše molila je Gospodina i ljuto cviljela.
11 Tako zavjetuje ovaj zavjet: »Gospodine Vojska, pogledaš li milostivo na nevolju svoje službenice te me se sjetiš i ne zaboraviš me davši svojoj službenici muško čedo, ja ću ga ustupiti Gospodinu svega vijeka njegova, i britva se nigda ne će spustiti na njegovu glavu.«
12 Budući da je duljila molitvom pred Gospodinom, Eli je motrio njezina usta.
13 Međutim, Ana je molila u sebi; usnicama svojim je micala, ali joj se I glas nije mogao čuti. Misleći Eli, da je pijana,
14 zagalami na nju: »Dokle ćeš se ponašati kao kakva pijanica? Istoči to vino iz sebe!«
15 »Nemoj tako, gospodaru! odgovori Ana. »Ja sam žena ožalošćene duše. Nisam pila ni vina niti kakva drugog žestokoga pića; samo sam dušu svoju točila pred Gospodinom.
16 Ne misli o svojoj službenici, da je nevaljala žena. Na molitvu me je potakla moja duboka žalost i nevolja.«
17 »Idi u miru!« reče joj Eli, »i neka ti Bog Izraelov dadne, što si od njeg molila.«
18 Ona uzvrati: »Službenica tvoja milost našla u očima tvojim!« Potom žena ode na svoje mjesto, gdje je jela i pila te više nije bila tužna u licu.
19 Ujutro podrane i padnuvši ničice pred Gospodinom, vrate se svome domu u Ramu. Pošto je Elkana općio sa svojom ženom Anom, Gospodin se je sjeti :
20" Ana zače, i kad su se dani izredali, rodi sina, kome nadjene ime Šamuel, »jer ga je od Gospodina isprosila.
21 Kad je opet pošao na god njezin muž Elkana s drugim svojim ukućanima da prinese uobičajenu žrtvu i ispuni zavjet,
22 Ana ne pođe, nego kaza svome mužu: »Ne idem gore, dok se dijete ne odbije i mognem ga povesti, da vidi lice Gospodnje, a onda će ondje ostati zavazda.
23 Našto joj odgovori njezirn muž Elkana: »Radi, što ti se čini, da je bolje. Čekaj, dok ga ne odbiješ od sise. Samo neka Gospodin ostvari svoje obećanje!(( Tako je žena čekala dojeći svoga sina, dok ga nije odbila.
24 A kad ga je odbila, povede ga gore sa sobom zajedno s tri junčića; noseći usto efu brašna i čuturu vina, dovede mladog dječaka domu Gospodnjem u Šilo.
25 2rtvovavši jednog junca, dovedu dječaka Eliju.
26 Ana mu onda reče: »Gospodaru moj! tako mi moje duše, ja sam ona žena, što je stajala blizu tebe i Gospodinu se molila.
27 Molila sam ga za ovog dječačića, i Gospodin mi je dao, što sam pitala.
28" Zato ga ja sad ustupam Gospodinu: svega njegova života neka bude posvećen Gospodinu!(( Tako ga ostavi ondje;

Prva Samuelova Glava 2
1 i klanjajući se Gospodinu, klicaše: Raduje se srce moje u Gospodinu, rog se moj jača u Gospodu. Širom zijevam na dušmane svoje; veselim se u pobjedi tvojoj.
2 Nema drugog do tebe, nema ga sveta kao Gospodin, hridine nema poput Boga našega.
3 Nemojte se hvastati više, ne izušćujte drskost ustima svojim; jer je Gospod svemogući Bog; djela on prosuđuje.
4 Junacima lukovi se lome, a nemoćni snagom se opašu.
5 Tovljeni u najam se za kruh daju, gledajući nekad plijenom se goste. Nerotkinja rodi sedmoricu, dokle ona s mnogo djece svene.
6 Gospodin je onaj, koji usmrćuje, on je onaj, koji oživljuje; svali u SeoI, i iz njeg izvuče.
7 Gospodin osiromašuje, i obogaćuje, ponizuje, ali i uzvisuje.
8 Ubogoga iz prašine uspravi, s bunjišta digne siromaha, da ga sjedne s plemićima, da naslijedi slavan prijestol. Ta Gospodnji stožeri su zemlje on je na njih svijet postavio.
9 Čuva korak svojih vjernih, dok zlikovci ušute u mraku. Ta jakošću čovjek ne nadvladava;
10 natjecatelji s Gospodom bit će uništeni. Proti njima na nebesim će grmjet, krajeve zemlje Gospodin će sudit. Dao snagu kralju svome, pomazanom svome rog uzvisio!
11 Potom se Elkana vrati doma u Ramu, a dječak ostane u Gospodnjoj službi uza svećenika Elija.
12 Elijevi su sinovi, međutim, bili ništarije; nisu marili ni za Gospodina
13 niti za svećeničke dužnosti prema puku. Kad bi netko prinio žrtvu, svećenikov bi sluga došao s trorožnom vilicom u svojoj ruci, dok bi se meso još kuhalo,
14 pa bi je zabo u kotlušu, u kotao, kazan ili lonac i što bi god vilica izvukla, svećenik bi uzeo sebi. Tako su postupali sa svim Izraelcima, koji su dolazili gore u Šilo.
15 Čak i prije nego bi se spalilo salo, došao bi svećenikov momak i rekao prinositeiju žrtve: »Daj mi mesa, da ispečem svećeniku. Ne prima vareno meso, nego samo sirovo.«
16 Ako bi mu čovjek rekao: »Neka se prije spali salo po običaju, onda uzmi, koliko ti duša želi«, on bi odbrusio: »Ne ću, nego mi daj sad; ako ne daš, uzet ću silom.«
17 Tako je zaista grijeh onih mladića bio vrlo velik pred Gospodinom; jer su obeščašćivali Gopodnje prinose.
18 Šamuel, pripasan pregačom, služaše u nazočnosti Gospodnjoj.
19 Njegova bi mu majka otkala haljinicu i donijela mu svaki put, kad bi sa svojim mužem išla gore na prinosenje godišnje žrtve.
20 Eli bi blagoslovio Elkanu i njegovu ženu, kad bi polazili kući. Rekao bi on: »Neka te Gospodin nagradi s porodom od ove žene namjesto isprošenog sina i Gospodinu ustupljenog!«
21 I zaista Gospodin pogleda na Anu, te zače i rodi još tri sina i dvije kćeri, dok je mladi Šamuel rastao u Gospodnjoj službi.
22 Kad je Eli vrlo ostario, opetovano slušaše, kako mu sinovi postupaju s Izraelcima; kako leže sa ženama, koje poslužuju na ulazu u Šator sastanka.
23 Stoga im reče: »Zašto činite takve stvari?
24 Ne, djeco moja, ne smijete to činiti! Nisu dobri glasovi, koje čujem, gdje ih o vama širi puk Gospodnji.
25 Ako čovjek sagriješi protiv drugome, za nj se može moliti Gospodinu, ali ako čovjek sagriješi proti Gospodinu, tko će se za nj moliti?« Oni, međutim, ne poslušaše ukora svoga oca, jer ih je Gospodin već bio naumio pogubiti.
26 U međuvremenu dječak Šamuel je rastao stasom i ugledom i kod Gospodina i kod ljudi.
27 Dođe neki čovjek Božji Eliju i reče mu: »Ovako govori Gospodin: Jasno sam se objavljivao domu tvoga oca, dok su bili u Egiptu, u faraonovu domu.
28 Izabrao sam njih između svih izraelskih plemena, da mi budu svećenici; da uzlaze na moj žrtvenik, da tamjan p-ale i preda mnom nose efod; i označio sam domu tvoga oca sve izraelske doprinose.
29 Zašto zabadate u žrtve i doprinose, koje sam propisao? Zašto više častiš svoje sinove nego mene, toveći se najboljim komadom od svakog prinosa moga izraelskog puka.
30 Stoga, evo, pravorijeka Gospodina, Boga Izraelova: lako sam u prošlosti bio rekao, da tvoja obitelj i tvoj očinski dom treba navijek služiti preda mnom, ali sada - izjavljuje Gospodin - daleko sam od toga! Častit ću one, koji mene časte, a oni, koji me preziru, neka su prokleti!
31 Da, dolaze dani, kad ću odsjeći tvoju mišicu i mišicu tvoga očinskog doma, tako da ne će biti starca u domu tvoga oca.
32 Stalno ćeš, kivan, gledati sve dobro, kojim ću blagoslivati Izraelce, dok nitko ne će doživljavati starost u tvojoj lozi.
33 Ipak ću dopustiti, da neki od tvog doma ostanu uz moj žrtvenik, da im oči iskapljuju i srca usahnjuju, dok će drugi iz tvog doma izginuti od mača.
34 A smrt, koja će snaći istog dana tvoja oba sina, Hofnija i Pinhasa, neka ti bude dokazom.
35 Sebi ću uspostaviti vjerna svećenika, koji će raditi po onom, što mi je na srcu i u duši.
Njegovu ću domu osigurati trajno nasljedstvo, koje će obavljati službu u nazočnosti moga pomazanika navijek.
36 Svaki, koji ostane u tvom domu, puzući će dolaziti preda nj za koji novčić ili krušac; moljakat će za kakvu svećeničku službu, da ima zalogaj kruha.«

Prva Samuelova Glava 3
1 Dok je mladi Samuel bio u Gospodnjoj službi, Božja je Objava bila rijetka, a ni viđenja nisu bila česta.
2 Jednog dana je Eli spavao na svom običnom mjestu. Oči su mu od nedavno bile oslabile te nije mogao vidjeti.
3 Božji se svijećnjak nije bio ugasio, kad je Samuel legao da spava u Gospodnjem domu, gdje se je nalazio Gospodnji Kovčeg.
4 Tada Gospodin zovnu Samuela, i on se odazva: »Evo me!«
5 Otrča Eliju i reče: »Evo me! Sto si me zvao?« »Ja te nisam zvao«, odgovori. »Natrag! Lezi!« Tako ode i legne.
6 Gospodin opet zovne Samuela. Samuel ustane i ode k Eliju pa reče: »Evo me! Sto si me zvao?« Ali mu odgovori: »Nisam te ja zvao, sine moj. Lezi opet!«
7 Bilo je to prije nego je Samuel upoznao Gospodina; prije nego mu je Gospodin išta objavio.
8 Kad je Gospodin zovnuo Samuela i treći put, i on se digao i otišao Eliju te rekao: »Evo me! Sto si me zvao?« Eli shvati, da dječaka zove sam Gospodin.
9 Stoga reče Samuelu: »Idi i lezi!«Ali kaza:»Ako te opet zovne, odgovori: 'Govori, Gospodine! Cuje sluga tvoj'« Kad se Samuel vrati na svoje mjesto spavati,
10 dođe Gospodin i objavi se zovnuvši kao i prije: »Samuele! Samuele!« Našto Samuel odgovori: »Govori! Cuje sluga tvoj!«
11 Onda Gospodin reče Samuelu: »Naskoro ću nešto izvesti u Izraelu, što će svakome zazvečati u oba uha, koji to čuje.
12 Toga ću dana izvršiti na Eliju od početka do kraja sve, što sam pro:'ekao o njegovu domu.
13 Najavljujem mu, da sam osudio njegov dom jednom zauvijek, što, iako je znao, da njegovi sinovi hule na Boga, za to ih zlodjelo nije prekorio.
14 Zato zadajem besjedu Elijevu domu, da nikakva žrtva ni prinos nikada ne će zadovoljiti za njegov zločin.«
15 Samuel je spavao do ujutro. Ustavši, otvori vrata na Gospodnjem domu. Kako se je bojao sam kazati viđenje Eliju,
16 Elij zovne njega: »Samuele, sine moj!« »Evo me!« ozva se Samuel.
17 »0 čemu ti je govorio?« zapita ga. »Molim te, ništa mi ne taji! Tako i tako tebi učinio Bog, ako mi prešutiš i jednu jedinu stvar, što ti je kazao.«
18 Samuel mu kaza sve ne tajeći ništa. Onda Eli reče: »On je Gospodin. Neka radi, što mu se čini dobriml Samuel primat prorokom
19 Samuel odraste. Budući da je Gospodin bio s njim, nije dopuštao, da mu ijedna riječ ide uvjetar.
20 Tako sav Izrael, od Dana do Beer-Sebe, upozna, da je Samuel potvrđen za Gospodnjega proroka.
21 Gospodin se je i dalje pojavljivao u Silou. Samuelu se je objavljivao po svojoj riječi,

Prva Samuelova Glava 4
1 a Samuel ju je opet kazivao čitavom Izraelu. Prodiranje FilišteJaca Filištejci se, međutim, . skupe za navalu na Izraela. Utabore se kod Afeka. Izrael tada pođe u boj, u borbu s Filištejcima.
2 Postrojivši se Filištejci u bojne redove protiv Izraelcima, potuku ih u ljutom okršaju i ubiju jedno četiri tisuće izraelskih momaka na bojnom polju.
3 Kad su se čete vratile u tabor, rekoše izraelske starješine: »Zašto nas, Gospodine, tako pokosi danas pred Filištejcima? Neka nam se doveze Gospodnji Zavjetni kovčeg iz Silo a , da pođe s nama u borbu i spasi nas od šaka naših neprijatelja.«
4 I zbilja svijet doveze iz Siloa Zavjetni kovčeg Gospoda Vojska, ustoličena na kerubinima. Uz Božji su kovčeg bila i oba Elijeva sina, Hofni i Pinhas.
5 Kad je Gospodnji Zavjetni kovčeg stigao u tabor, Izraelci poviču urnebesnim poklicima, da se i zemlja potresla.
6 Čuvši Filištejci graju, pitahu: »Sto znači ona silna vika u hebrejskom taboru? Doznavši, da je Gospodnji Zavjetni kovčeg stigao u tabor,
7 Filištejci se strašno prepadoše. Govorahu: »Bogovi su stigli u njihov tabor! Onda zajauču: »Joj nama! Ovako se nešto nije nikad prije dogodilo.
8 Joj nama! Tko će nas spasiti od šaka onih silnih bogova? Ta to su oni isti bozi, koji su se oborili na Egipćane različitim zlima i uništili ih u pustari.
9 Ohrabrite se i ponesite kao ljudi, Filištejcil Inače ćete robovati Hebrejima, kako su oni robovali vama. Stoga, u borbu muževno!«
10 Filištejci su se zbilja borili i potukli Izraelce. Svatko pobježe u svoj šator. Bio je to strašan pokolj, u kojem pade trideset tisuća izraelskih pješaka.
11 Zauzmu i Božji kovčeg; a i oba Elijeva sina, Hofni i Pinhas, umriješe.
Elijeva smrt
12 Jedan Benjaminovac otrča iz bojnih redova i stiže u Šilo još istoga dana, razderanih haljina i glave posute prašinom.
13 Kad je stigao, Eli je sjedio na svojoj stolici, pokraj vrata, pazeći na cestu, jer mu je srce strepilo za Kovčeg Božji. Taj dakle čovjek dođe da gradu donese glas, i nasta silna vika po svem gradu.
14 Kad je Eli čuo viku, upita: “Kakva je to velika vika?” Čovjek se požuri i doåe da obavijesti Elija.
15 Elije je bio starac od devedeset osam godina; oči su mu postale nepomične te nije mogao vidjeti.
16 Onaj čovjek, međutim, dođe k Eliju i reče: Ja baš dolazim s bojišta; danas sam s njega pobjegao.« Elij zapita: »Kakva je vijest, sine moj?« Glasnik odgovori: »Izrael se je razbježao pred Filištejcima; zapravo su čete pretrpjele težak poraz. I tvoja su oba sina, Hofni i Pinhas, poginula, a i Božji je Kovčeg zauzet.
18 Cim spomenu Božji Kovčeg, Eli se sruši na leđa sa stolice na ulazu. Kako je bio star i težak, slomi vrat i umrije. Bio je sudac u Izraelu četrdeset godina.
19 Njegova snaha, žena Pinhasova, bila je trudna i pred porodom. Kad je čula vijesti, da je Božji Kovčeg zauzet, da su joj mož i svekar mrtvi, spopa nu je porođajni bolovi i rodi.
20 Kad je bila na času smrti, one, koje su uza nju stajale, reku joj: Ne boj se! Rodila si sina. Ali ništa na to ne odgovori niti se bilo kako na to osvrnu.
21 ( Djetetu nadjene ime Ikabod govoreći: »Udalji se slava od Izraela!« naime: zauzećem Kovčega Božjeg i smrću njezina muža i svekra.)
22 Stoga govoraše: »Udaljila se slava od Izraela! jer je Kovčeg bio zauzet.

Prva Samuelova Glava 5
1 Kad su Filištejci zarobili Božji Kovčeg, odnesu ga iz Ebenezera u Ašdod.
2 Uzmu zatim Božji Kovčeg i odnesu ga u Daganov hram te ga postave pokraj Dagona.
3 Kad su Ašdodljani ustali sutradan, nađu Dagona gdje leži potrbuške na zemlji pred Gospodnjim Kovčegom. Dignu ga i usprave na njegovu mjestu.
4 Ali ustavši opet slijedećega jutra, nađu Dagona gdje leži potrbuške na zemlji pred Gospodnjim Kovčegom s otkinutom glavom i objema rukama na pragu. Dagonu je ostao samo trup.
5 Stoga ni Dragonovi svećenici niti svijet, koji ulazi u Dagonov hram u Ašdodu ni danas ne staje na prag.
6 Uto se Gospodin obori teškom rukom na Ašdodljane. Opustoši grad i okolicu navalivši na njih šuljevima, (na grad se surva strašnom i ubitačnom pošasti štakora, od kojih su vrvjeli i njihovi brodovi i njive.
7 Videći, što se događa, Ašdodljani rekoše: »Kovčeg izraelskog Boga ne smije ostati kod nas, jer njegova ruka udara ljutito i po nama i po našem bogu Dagonu.(
8 Poruče dakle, da se skupe sve filištejske velmože te ih upitaju: »Što ćemo raditi s Kovčegom izraelskog Boga?« Našto reku Gatijani: Neka prenesu Kovčeg izraelskog Boga k nama!
9 I zbilja odvuku Kovčeg izraelskog Boga u Gat. Ali dovezavši ga onamo, Gospodin se obori još težom rukom na grad; svali na žiteljstvo, staro i mlado, jad i nevolju: šuljevi izbiju i na njima.
10 Onda otpreme Božji Kovčeg u Ekron. Ali kad je Kovčeg stigao u Ekron, Ekronjani poviču: Donesoše k nama Kovčeg izraelskog Boga, da pobiju nas i naše obitelji.«
11 Stoga i oni poruče, da se skupe sve filištejske velmože pa reku: Uklonite Kovčeg Izraelova Boga! Vratite ga na njegovo mjesto, da ne pomremo mi i naš svijet! Smrtni je naime strah bio obvladao cijelim gradom; ondje se je naime ruka Božja vrlo teško osjećala.
12 Oni, koji nisu pomrli, bili su udareni šuljevima. Vapaji iz grada dizali su se prema nebu.

Prva Samuelova Glava 6
1 Kad je Gospodnji Kovčeg proboravio na filištejskom području sedam mjeseci,
2 Filištejci pozovu svećenike i vračare te upitaju: »Što ćemo činiti s Gospodnjim Kovčegom? Kažite nam s čim ćemo ga natrag poslati!«
3 Oni odgovore: Ako pošaljete natrag Kovčeg Boga Izraelova, ne smijete ga slati prazna; treba vam s njim poslati naknadnicu. Tako ćete ozdraviti i bit će vam jasno, zašto se njegova ruka još nije digla s vas.
4 A kad su zapitali: »Kakvu nam naknadu treba poslati?« odgovore: »Pet zlatnih šuljeva i pet zlatnih štakora prema broju filištejskih velmoža, jer je jedna te ista zaraza zahvatila i vas i vaše velmože.'
5 Zato napravite likove od svojih šuljeva i likove štakora, što vam zarazuju zemlju i podajte ih na slavu Bogu Izraelaca, pa će, možda, dići svoju ruku s vas, vaših bogova i vaše zemlje.
6 Zašto biste bili okorjelih srdaca, kako su bili okorjeli Egipćani i faraon? Kad ih je pritisnuo nedaćama, nisu ih pustili da odu.'
7 Sad, dakle, pripremite nova kola s dvije krave muzare, koje još nisu bile ujarmljivane; upregnite krave u kola; njihovu telad ot jeraj te i uvedite u staju.
8 Potom uzmite Gospodnji Kovčeg i stavite na kola, a u kovčežić do njega stavite zlatne predmete; onda potjerajte i pustite da idu.
9 Pripazite! Pođu li u Betšemeš putem, koji vodi u njihovo područje, onda nam je on nanio ovo veliko zlo; ako ne, znat ćemo opet, da nas se njegova ruka nije dotakla, nego nas je ovo spopalo slučajno.«
10 Ljudi tako učine. Dovedu dvije krave muzare te ih upregnu, a telad im zatvore u staju.
11 Na kola natovare Gospodnji Kovčeg zajedno s kovčežićem, u kojem su se nalazili zlatni štakori i likovi šuljeva.
12 Krave opruže ravno u pravcu Betšemeša držeći se stalno toga puta. Istina, mukale su, ali nisu skretale ni desno ni lijevo. Filištejske velmože hodile su za njima do betšemeškog područja.
13 U dolini dolje Betšemešani su želi pšenicu. Uspravivši pogled, opaze Kovčeg i obraduju se nad prizorom.
14 Kola dođu do njive Betšemešanina Jošue i ondje se zaustave. Na širokoj stijeni na njivi izlome drvena kola, a krave prikažu Gospodinu za paljenicu.
15 Uto leviti skinu Gospodnji Kovčeg i kovčežić uza nj, u kom su se nalazili zlatni predmeti, te ih postave na široku stijenu. Betšemešani su toga dana također prinosili paljenice i klanice Gospodinu.
16 Videći sve to, petorica se filištejskih velmoža vrati doma u Ekron istog dana.
18 Zlatnih je štakora, međutim, bilo koliko i svih filištejskih mjesta, što su pripadala petorici velmoža, uključujući utvrđene gradove i otvorena sela. Široka stijena, na koju je bio položen Gospodnji Kovčeg i dandanas se nalazi na njivi Betšemešanina Jošue.
17 Onih pet zlatnih šuljeva, što su ih Filištejci poslali za naknadnicu Gospodinu bilo je po jedan: za Ašdod, Gazu, Aškelon, Gat i Ekron.
19 Jekonijini se potomci nisu htjeli pridružiti slavlju drugih žitelja Betšemeša, kad su priredili dobrodošlicu Gospodnjem Kovčegu i sedamdesetorica ih pogine. Svijet se rastuži zbog te strašne nesreće, u koju ih Gospodin svali.
20 Zato žitelji u Betšemešu jauknu: »Tko će se održati u nazočnosti Gospodina, ovog svetog Boga? Kome bismo ga od sebe poslali?«
21 Tako pošalju tekliće žiteljima Kirjat-Jearima s porukom: »Filištejci su vratili Gospodnji Kovčeg; dođite amo dolje i gore ga odnesite!«

Prva Samuelova Glava 7
1 Tako dođu ljudi iz Kirjat-Jaerima po Gospodnji Kovčeg i odnesu ga u Abinadabovu kuću na brijegu, a onda postave njegova sina Eleazara, da čuva Kovčeg Gospodnji. Šamue} na sudačkoj stolici
2 Punih je dvadeset godina bilo prošlo od dana, kad je Gospodnji Kovčeg bio smješten u Kirjat-Jearimu do časa, kad je čitav Izraelov dom počeo uzdisati za Gospodinom.
3 Tada im Šamuel reče: »Ako se obraćate Gospodinu svim svojim srcem, uklonite iz svoje sredine tuđa božanstva i aštarte, upravite svoja srca Gospodinu i njemu samo služite. Tako će vas izbaviti iz filištejskih šaka.«
4 Zaista Izraelci odstrane baale i aštarte i služahu samo Gospodinu.
5 Potom Šamuel sazove sve Izraelce u Mispu, da se pomoli Gospodinu za njih.
6 Kad se sabraše u Mispu, zahvatiše vode i izliješe pred Gospodinom. Cijelog su onog dana postili kajući se: »Protiv Gospodinu smo sagriješili.« U Mispi je Šamuel postao sucem nad Izraelom.
7 Kad su Filištejci čuli, sa su se Izraelci sakupili u Mispi, filištejske velmože povedu vojsku na njih. Začuše o tome {zraelci pa se pobojaše od Filištejaca.
8 Zato reku Šamuelu: »Nemoj prestati za nas moliti Gospodu, Bogu našemu, da nas izbavi iz filištejskih šaka!«
9 Potom Šamuel uzme jedno janje sisanče i čitavoga ga prinese za žrtvu paljenicu Gospodinu.
10 Dok je Šamuel prinosio paljenicu, Filištejci pođu u boj na Izraelce. Onog je dana, međutim, Gospodin orio grmljavinom na Filištejce te ih smeo, i Izraelci ih pobijede. 1
1 Nato izraelci provale iz Mispe i nagnu za Filištejcima tukući ih sve do pod Bet-Kar.
12 Tada Šamuel uzme jedan kamen i posadi ga između Mispe i Ješane te ga nazva: Ebenezer govoreći: »Do ovog nas je časa Gospodin pomagao.«
13 Na taj su način Filištejci bili pokoreni, da nikad više nisu provalili u izraelsko područje, jer se je ruka Gospodnja dizala na Filištejce svega Šamuelova vijeka.
14 Gradovi od Ekrona do Gata, što su ih Filištejci bili osvojili od Izraelaca, vraćeni su im. Izraelci su također oslobodili područja ovih gradova ispod filištejske vlasti. Osim toga, mir je zavladao između Izraelaca i Amorejaca.
15 Šamuel je ostao sucem nad Izraelom svega svoga života.
16 Svake bi godine obišao Betel, Gilgal i Mispu i u svim bi tim središtima izricao presude.
17 Onda bi se povratio u Ramu, gdje mu je bila kuća. I ondje je izricao presude Izraelcima i, usto, podigao Gospodnji žrtvenik.

Prva Samuelova Glava 8
Saul pomazan kraljem
1 Kad je Šamuel zašao u godine, postavio je svoje sinove za suce u Izraelu.
2 Prvorođencu mu je bilo ime Joel, a drugom Abija. Bili su suci u Beer-Šebi.
3 Ali njegovi sinovi nisu živjeli po njegovu primjeru, nego su se dali na stjecanje, primali mito i krnjili pravdu.
4 Stoga izraelske starješine dođu sve zajedno Šamuelu u Ramu
5 pa mu reku: »Ti si, eto, u godinama; sinovi tvoji ne slijede tvoga primjera; stoga postavi nad nama kralja, da nam sudi kao i kod drugih naroda!«
6 Šamuelu se, međutim, nije svidjelo, što su pitali kralja da im bude sudac pa se pomoli Gospodinu.
7 Gospodin odgovori Šamuelu: »Poslušaj glas naroda u svemu, što pitaju; nisu oni odbacili tebe, nego su odbacili mene, da im ne budem kraljem.
8 Kako bez prekida postupaju prema meni od dana kad sam ih izveo iz Egipta do danas: od mene se odmeću, druga božanstva obožavaju, tako postupaju i prema tebi.
9 Međutim, podaj im, što traže, ali ih i ozbiljno opomeni i pouči pravima kralja, koji bude kraljevao nad njima!«
10 Šamuel razloži sve točno onima, koji su od njega tražili o kralja.
11 Kaza im: »Prava kralja, koji bude nad vama vladao, bit će: Dizat će vam sinove, da mu služe uz kola i konje; trčat će pred njegovim kolima.
12 Od njih će postavljati tisućnike i stotnike; silit će ih, da mu oru njive, žanju žetve, prave oružje za rat i građu za njegova kola.
13 Dizat će vam kćeri za mirodijačice, kuharice ipekarice.
14 Zaplijenjivat će vam najbolje njive, vinograde i maslinike te ih darivati svojim službenicima.
15 Uzimat će desetinu od vaših usjeva i vinograda i davat je svojim dvoranima i 'slugama.
16 Otirnat će vam sluge i sluškinje; najbolje volove i magarad te ih upotrebljavati za svoje poslove.
17 Desetkovat će vam i stoku; vi sami
bit ćete njegovo roblje.
18 Kad taj dan dođe, tužit ćete se na kralja, koga ste odabrali, ali vas Gospodin ne će uslišati.«
19 Nu narod nije htio poslušati Samuela. »Nipošto!« reku, »nego neka nad nama zavlada kralj!
20 Tako ćemo i mi postati kao i svi drugi narodi; kralj će nama upravljati, u boj nas voditi i ratove nam ratovati.
21 Kad je Samuel saslušao sav govor naroda, dostavio ga je Gospodinu u vlastite uši.
22 Potom Gospodin reče Samuelu: »Pristani na njihov zahtjev i uspostavi im kralja, da nad njima vlada!« Poslije toga Samuel kaza ljudima Izraela: »Idite svaki u svoje mjesto!«

Prva Samuelova Glava 9
1 Bio je neki čovjek-junačina iz Benjaminova plemena, kome je bilo ime Kiš. Potekao je od Abiela, sina Serora, sina Bekoratova, sina Abijahova. Tako je i sam bio Benjaminovac.
2 On je opet imao sina Saula, koji je bio stasit momak. Među Izraelcima ga nije bilo krasnijega od Saula; svojim ramenima i glavom izdizao se nad svakoga.
3 Kad su se jednom izgubile magarice Saulova oca Kiša, reče on svome sinu Saulu: »Hajde, uzmi jednog momka sa sobom pa idi u potragu za magaricama!«
4 Tako prođu Efrajimov gorski kraj i Sališku krajinu, ali ih ne nađu. Prijeđu zatim i zemlju Saalim, ali ni tu im ne bi traga. Proputuju i zemlju Benjaminovaca, nu ne mogaše ih naći.
5 Došavši u Sufsku krajinu, Saul reče momku, koji je s njim išao: »Hajdemo natrag! Mogao bi moj otac zaboraviti,na magarice i postati zabrinut za nas.«
6 Našto mu kaza sluga: »Ovdje u ovom gradu ima čovjek Božji, vrlo ugledan muž; sve, što kaže, obistini se. Zato, pođimo onamo! Možda nam kaže, kojim nam putem valja udariti.«
7 Ali Saul odvrati momku: »Ako pođemo, što ćemo donijeti tome čovjeku? Kruha u našim torbama već nema; a nemamo ni nikakva dara, da Božjem čovjeku ponudimo. Zbilja, što imamo?«
8 Opet sluga odgovori Saulu: »Ruke mi je dopala četvrtina srebrnjaka. To ću, eto, dati Božjem čovjeku, da nas uputi.«
9 (Nekoø se u Izraelu, kad bi iæli pitati Boga za savjet, govorilo: “Hajde, poåimo k vidiocu!” Jer koga danas zovu prorokom nekoø se zvao vidjelac.)
10 Našto Saul reče momku: »Pravo veliš. Na noge, hajdemo!« I krenuše u grad, gdje je živio Božji čovjek.
11 Dok su hodili gore uza stranu, u grad, namjere se na neke djevojke, koje su išle po vodu, pa ih upitaju: »Ima li ovdje neki vidjelac?«
12 Djevojke im odgovore: »Da, ima. Požurite ravno naprijed! Upravo je danas stigao u grad, jer puk danas prinosi žrtvu na prošteništu.
13 Čim uniđete u grad, odmah ćete ga naći, prije nego ode gore na proštenište na gozbu. Svijet ne će jesti, dok on ne prispije. Istom kad on blagoslovi žrtvovano, uzvanici će blagovati. Pođite, dakle, odmah gore i ovoga ćete ga čaaa, naći!«
14 Tako se oni zapute u grad. Unišavši u grad,sretnu Šamuela, koji je baš išao na proštenište.
15 Dan prije Šaulova dolaska, Gospodin je priš?pnuo u uho Šamuela:
16 »Sutra u ovo doba poslat ću ti čovjeka iz Benjaminova kraja. Pomaži ga za poglavara nad mojim izraelskim narodom; on će izbaviti moj narod iz filištejskih šaka. Vidio sam muke svoga naroda, i njihov je vapaj dopro do mene.«
17 Čim je Šamuel opazio Šaula, Gospodin mu progovori: »Eto ti čovjeka, o kom sam ti govorio; on će vladati nad mojim narodom.«
18 Šaul pristupi Šamuelu nasred ulaza pa rekne: »Daj, molim te, kaži mi, gdje je stan vidioca?«
19 A Šamuelodgovori Šaulu: »Ja sam vidjelac. Idi preda mnom gore na proštenište. Danas ćete sa mnom blagovati; a sutra prije nego se od tebe rastanem, kazat ću ti sve, što ti je na srcu.
20 A o magaricama, koje su se izgubile prije tridni, ne razbijaj glave; našle su se. Sve, za čim se u Izraelu žudi, nisi li ti i dom oca tvoga?«
21 Šaul odgovori: »Nisam li ja Benjaminovac?« odgovori Šaul, »od najmanjega izraelskog plemena, a moje je koljeno najneznatnije od svih koljena u Benjaminovu plemenu? Zašto mi govoriš takve riječi?«
22 Zatim Šamuel povede Šaula i njegova momka i uvede ih u blagovaonicu te ih postavi na prva mjesta među uzvanicima, kojih je bilo oko trideset.
23 Onda Šamuel naredi kuharu: »Iznesi komad, koji sam ti dao i rekao ti, da ga staviš nastranu!«
24 Tako kuhar uzme stegno i što je bilo pri njemu i postavi pred Šaula. Onda Šamuel reče: »Taj komad, što je pred tobom, čuvan je za tebe. Jedi! Držan je postrani, dok ti dođeš. To sam obrazložio kazavši, da sam pozvao neke goste.« Tako je Šaul toga dana" ručao sa Šamuelom.
25 A kad su sišli s prošteništa u grad, prostru Šaulu ležaj na krovu.
26 Još u cik zore Šamuel zovne Šaula, koji se nalazio na krovu, i rekne: »Ustaj, da te spremim na put!« Kad je Šaul ustao, obojica njih - Šamuel i Šaul - izađu van.
27 Sišavši na dno grada Šamuel reče Šaulu: Reci momku, da prođe naprijed ispred nas!« On prođe. »A ti stani uspravno, da ti mogu svečano objaviti Božju poruku.«

Prva Samuelova Glava 10
1 Tada Šamuel uzme čuturicu s uljem i izlije na Šaulovu glavu; utisne mu poljubac i kaza: »Gospodin te maže za poglavara nad svojom baštinom. Ti ćeš vladati nad Gospodnjim narodom Izraelom i izbavit ga iz šaka neprijatelja naokolo. Ovo će ti biti dokaz, da te je Gospodin pomazao za poglavara nad svojom baštinom:
2 Kad danas odeš od mene, naći ćeš dva čovjeka blizu Rahelina nadgrobnog spomenika u Selsahu, na Benjaminovu području, koji će ti reći: 'Magarice, za kojima si tragao, nađene su. Tvoj se otac više ne briga za magarice, nego je vrlo zabrinut za tebe i govori: 'Što bi mi trebalo činiti za sina?'
3 Idući odande naprijed, stići ćeš Taborskom hrastu, gdje ćeš naići na tri putnika, na putu k Bogu u Betel. Jedan će nositi tri kozlića, drugi tri krušca, a treći mijeh vina.
4 Upitavši te za zdravlje, pružit će ti prinos kruha naklonom, koji ćeš primiti.
5 Potom ćeš stići na Božje brdo, gdje se nalazi filištejska posada. Kad uniđeš u to mjesto, srest ćeš se s proročkom skupinom, koja će biti uprorokovanju. Oni će upravo silaziti s prošteništa predvođeni diplama, harfama, frulama i bubnjevima.
6 I tebe će obuzeti duh Gospodnji, pa ćeš prorokovati i preobrazit se u drugog čovjeka.
7 Kad se uvjeriš, da su se sva ova znamenja obistinila, izvršuj, što ti se god bude činilo izvršivim, jer će Bog biti s tobom. a Siđi u Gilgal prije mene. I ja ću doći dolje k tebi i prinijeti paljenice i pričesnice. Čekaj me tjedan dana, a onda ću ti kazati, što ti treba činiti.«
9 I zaista, čim je Šaul okrenuo svoja ramena da napusti Šamuela, Bog mu dade novo srce, a sva ona znamenja postanu djelom toga istog dana.
10 Dok su njih dvojica putovala na brdo, sretne ih povorka proroka, u jednom času duh Gospodnji obuze Šaula, i on postane dio njihove proročke skupine.
11 A svi oni, koji su ga poznavali otprije te ga sad vidjeli u proročkom zanosu među prorocima, međusobno su se pitali: »Što se to dogodi sa sinom Kišovim? Zar je među prorocima?«
12 Našto jedan mještanin doda: »A tko im je začetnik?« Tako je nastala poslovica: »Je li, dakle, i Šaul među prorocima?«
13 Kad ga je prošao proročki zanos, otišao je kući,
14 gdje Saulov stric zapita njega i njegova momka: »Kamo ste išli?« »U potragu za magaricama«, odgovori Saul. »Kako ih ne mogosmo naći, odosmo k Samuelu.
15 Našto Saulov stric kaza: Daj, kaži mi, što ti je Samuel rekao?«
16 »Uvjerio nas je, da su magarice nađene((, odgovori Saul stricu, ali ništa ne spomenu o zakraljenju, o čemu je Samuel govorio.
17 Međutim Samuel sazove narod u Mispu
18 i oslovi Izraelce: »Ovako govori Gospodin, Izraelov Bog: 'Ja sam izveo Izraela iz Egipta; izbavio sam vas iz egipatskih šaka i iz šaka svih kraljevstva, što su vas tlačila.'
19 Ali vi danas odbacujete svoga Boga - onoga, koji vas je izbavljao od svih vaših zala i nevolja govoreći mu: 'Ne ćemo tako! Moraš nad nama uspostaviti kralja!' Stoga zauzmite sada svoja mjesta pred Gospodinom, po svojim plemenima i rodovima!«
20 Tako na Samuelov poziv, istupe sva plemena, i ždrijeb pade na pleme Benjaminovo.
21 Pozivajući u nastup rodove Benjaminova plemena, pade na rod Matrijev. Unastupanju Matrijevih rodova opet, i muž za mužem, ždrijeb pade na Kišova sina Saula. Potraže ga, ali ga ne mogoše naći.
22 Opet zapitaju savjet u Gospodina: »Je li uopće došao ovdje?« Gospodin odgovori: »Eno se krije među prtljagom.«
23 Otrčaše i odande ga dovedu. Kad je stao među puk, od ramena gore nad svakoga se je izdizao.
24 Tada Samuel prozbori cijelom zboru: »Vidite li, koga je sam Gospodin odabrao; nema nikoga kao što je on u čitavom puku. Onda sav puk zaori: »Živio kralj!«
25 Potom je Samuel govorio puku o povlasticama kralja; zapisa to u svitak i pohrani pred Gospodina, a onda otpusti svijet, i svatko ode svojoj kući.
26 I Saul se zaputi kući svojoj u Gibeu, s njim pođe i nekoliko valjalih momaka, koje je Bog taknuo u srca.
27 Bilo je, istina, i ništarija, koje su govorile: »Kako će nas taj spasiti?« Omalovažavali su ga i nikakva mu dara nisu donijeli.

Prva Samuelova Glava 11
1 Oko mjesec dana kašnje Amonac Nahaš zavojuje i opkoli Gileadski Jabeš. Tada svi muževi iz Jabeša poruče Nahašu: »Sklopi s nama ugovor, pa ćemo ti biti podložni.
2 Našto im Amonac Nahaš odgovori: »Pod ovim ću se uvjetom s vama nagoditi: svakom ću vam iskopati desno oko i tim nanijeti sramotu cijelom Izraelu.«
3 Onda mu odgovore jabeške starješine:
Daj nam tjedan dana, da razašaljemo glasnike u sve izraelske krajeve, pa ako nas nitko ne zaštiti, tebi ćemo se predati.«
4 Kad su glasnici stigli u Gibeu, gdje se nalazio Saul i narodu izručili poruku, svijet udari u glasno naricanje.
5 Saul je baš dolazio iz polja, goneći volove pa zapita: »Sto je svijetu? što plače?« Kazaše mu poruku ljudi iz Jabeša.
6 Slušajući onu poruku, naglo ga obuze duh Božji. Gnjevom raspaljen,
7 uzme jaram volova, sasiječe ih na komade pa ih po glasnicima razasla u sve izraelske krajeve s riječima: »Tko ne pođe u boj za Saulom i Samuelom, ovako će se dogoditi njegovim volovima. Strah Gospodnji spopadne svijet, i pođu svi do jednoga.
8 Obavivši smotru u Bezeku, nabroji tri stotine tisuća ljudi iz Izraela, dok je iz Jude bilo trideset tisuća.
9 Onda kaza glasnicima, koji su došli: »Ovako poručite ljudima u Gileadskom Jabešu: 'Pobjeda će biti vaša sutradan, kad sunce pripeče.'« Glasnici odu i donesu poruku ljudima u Jabešu, i oni se obraduju.
10 Potom Jabešani odgovore Nahašu: »Sutra ćemo vam se predati; a vi postupite s nama, kako vam se mili.«
11 Sutradan Saul svrsta svoje momke u tri postrojbe; za jutarnje straže probiju se u neprijateljski tabor te su tukli Amonce, dok nije pripekla dnevna žega. Oni, koji su ostali na životu, razbježaše se, tako da ni dvojica nisu bila zajedno.
12 Onda narod zapita Samuela: »Tko je pitao: Može li Saul nad nama vladati? Dajte ih nama, da ih pobijemo!
13 A Saul odgovori: »Danas kad je Gospodin izvojevao pobjedu Izraelcima, nitko se ne smije pogubiti!«
14 Samuel reče puku: »Hajdemo sad u Gilgal, gdje ćemo svečano proslaviti utemeljenje kraljevstva!«
15 Tako sav puk ode u Gilgal i ondje, u Gospodnjoj nazočnosti, uspostave Saula za kralja; ondje su pred Gospodinom prinosili žrtve pričesnice; i ondje su se uvelike veselili Saul i Izraelci.

Prva Samuelova Glava 12
Šamuelov oproštajni govor
I Tada Samuel oslovi sav Izrael: »Eto sam poslušao vaš zahtjev u svemu, što ste tražili«, kaza. »Uspostavio sam nad vama kralja, 2 koji će vas od sada predvoditi. Sam sam ostario i prosijedio; imam sinove među vama. S vama sam živio od mladosti svoje do danas.
3 Pri ovom ostajem: Odgovorite ovdje u nazočnosti Gospodina i njegova pomazanika: Kome sam oteo vola? Kome li magarca? Koga sam prevario? Koga sam tlačio? Iz čije sam ruke primao mito i oči pri tom zatvarao? Vratit ću vam.« Našto odgovore: »Niti si nas varao, niti tlačio, niti iz čije ruke nešto primao.«
5 Potom Samuel nastavi: »Pred vama je danas svjedok Gospod, svjedok je i njegov pomazanik, da ste moje ruke pronašli' prazne.« »Svjedok je on!« odgovore.
6 Nastavljajući Samuel reče: »Da, svjedok je Gospodin, koji je postavio Mojsiju i Arona i koji je izbavio vaše očeve iz egipatske zemlje.
7 Mirno stojte! Sad ću ja vas optužiti u nazočnosti Gospodnjoj nabrojivši vam sve čine milosrđa, što ih je Gospodin učinio vama i očevima vašim.
8 Kad je Jakov sa svojim sinovima otišao u Egipat, i Egipćani ih pritisnuli, vaši su očevi zavapili Gospodu, koji im je poslao Mojsiju i Arona, da ih odvedu iz Egipta i nasele u ovom kraju.
9 Ali oni se odmetnu od Gospodina, Boga svoga, i on ih pripusti u šake Sisere, vojskovođe Jabina, hasorskoga kralja; u šake Filištejcima, pa onda u šake moapskom kralju, koji zaratuje na njih.
10 Svaki su put zavapili Gospodinu i priznali: 'Sagriješili smo odmetnuvši se od Gospodina, da se klanjamo baalima i aštartama; ipak nas sad izbavi iz šaka naših neprijatelja, pa ćemo se klanjati tebi.'
11 Zato je Gospodin slao Jerubaala, Baraka, Jiftaha i Samsona; on vas je oslobađao iz šaka vaših dušmana sa svih strana, te ste mogli živjeti bez straha.
12'Pa ipak kad ste vidjeli, kako Nahaš, amonski kralj, ide na vas, meni ste rekli: 'Nipošto! Nad nama mora zavladati kralj!' unatoč tome, što je Gospodin, Bog vaš, vaš i kralj.
13 Tako, sad imate kralja, koga ste htjeli, kralja, koga vam je Gospodin dao.
14 Budete li Gospodina štovali i obožavali; njega slušali i ne protivili se njegovoj zapovijedi te i vi i vladajući kralj slijedili Gospodina, Boga svoga, bit će dobro i lijepo.
15 Ali ako ne budete pokorni Gospodinu, nego se budete protivili njegovoj zapovijedi, Gospodnja će se ruka oboriti na vas i kralja vašega te vas uništiti.
16 A sada stanite mirno i uvjerite se o čudesnom događaju, koji će Gospodin izvesti na vaše oči.
17 Nije li ovo vrijeme pšenične žetve? Pa ipak, ja ću zazvati Gospoda, i nastat će grmljavina i udarit će kiša. Tim ćete se uvjeriti o svojoj velikoj opačini, što ste je počinili u očima Božjim, kad ste sebi zatražili kralja.«
18 Tada Samuel zazva Gospodina, i Gospodin udari grmljavinom i kišom toga časa. Stoga se sav narod napuni dubokim strahopoštovanjem prema Gospodinu i Samuelu.
19 Zato reku Samuelu: »Moli Gospodina. Boga svoga, za nas, sluge svoje, da ne izginemo, što smo dodali tolikim svojim grijesima još i ovo zlo tražeći kralja!
20 Samuel im kaza: »Ne strahujte! Istina, počinili ste veliko zlo; unatoč tome, nemojte se odmetnuti od Gospodina, nego ga štujte svim svojim srcem.
21 Nemojte se obraćati ništetnim idolima; oni vam ne mogu ništa koristiti. Ta oni su ništavila.
22 Gospodin ne će zapustiti svoga naroda zbog svog velikog imena, jer se je samom Gospodinu svidjelo posvojiti vas za svoj narod.
23 Stoviše, ne dao Bog, da sagriješim protiv njemu prestavši za vas moliti i učiti vas dobru i poštenu putu.
24 Ali vi morate gajiti strahopočitanje prema Gospodu i štovati ga svim svojim srcem. Držite na pameti divna djela. što je među vama izveo.
25 Naprotiv, ustrajete li u počinjanju zla, istrijebit će i vas i vašega kralja.«

Prva Samuelova Glava 13
1 Šaulu je bilo pedeset godina, kad je postao kraljem i vladao je dvije godine nad Izraelom
2 Šaul uzme tri tisuće Izraelaca; dvije tisuće ostadoše s njime u Mikmašu i u betelskim brdima, a jedna tisuća s Jonatanom u Benjaminovoj Gibei. Drugi puk posla svojim kućama.
3 Jonatan svlada filištejsku posadu, što se nalazila u Gibei. Vijest se o tom proširi među Filištejcima. Šaul onda zaori u bojnu brublju po svoj zemlji. »Neka Hebreji čuju!«
4 Tako su svi Izraelci doznali, da je Šaul potukao filištejsku posadu i da je tim Izrael nanio sramotu Filištejcima; narod se odazva vojnom pozivu i okupi se oko Šaula u Gilgalu.
5 I Filištejci skupe vojsku za rat. Oni smogoše trideset tisuća kola i šest tisuća konjice, a pješaka neprebrojivo kao i pijeska na obali morskoj. Izađu gore i utabore u Mikmašu, istočno od Bet-Avena.
6 Neki Izraelci, uvjerivši se, da su zapali u težak i opasan položaj, posakrivaju se u jame, u guštare, među pećine, spilje i čatrnje,
7 dok drugi Hebreji s onu stranu Jordana u Gadske i Gileadske krajeve. Šaul, međutim, nije napuštao Gilgala. iako je njegove vojnike bio obuzeo strah.
8 Tjedan je dana čekao, kako je Šamuel bio utanačio. Kad Šamuel nije stizao u Gilgal. momci se počmu razbjegavati.
9 Stoga naredi, da mu donesu žrtvu paljenicu i pričesnice te prinese paljenicu.
10 Baš kad je dovršio prinašanjem paljenice, stiže Šamuel. ŠaUl mu iziđe u susret da ga pozdravi,
11 kad Šamuel zapita: »Što si to radio?« Našto Šaul odvrati: »Kad sam vidio, da me momci napuštaju, ti se nisi pokazivao u dogovoreno vrijeme, dok su se Filištejci okupljali u Mikmašu,
12 rekoh u sebi: 'Sad će se Filištejci oboriti na me u Gilgalu, a ja još ne ublažih Gospodnjeg lica.' Stoga se usudim i sam prinesem paljenicu.«
13 Šamuel tada reče Šaulu: »Ludo si postupio, Da si opslužio zapovijed, koju ti je izdao tvoj Bog, Gospodin bi ovjekovječio tvoje kraljevanje nad Izraelom.
14 A ovako tvoje kraljevanje ne će izdržati. Gospodin je tražio čovjeka po svome srcu i uspostavio ga je nad svojim narodom, jer si ti prekršio Gospodnju naredbu,«
15 Šamuelonda krene iz Gilgala i ode za svojim putom. Ostali narod pođe za Šaulom u susret vojnicima, koji su išli iz Gilgala u Benjaminovu Gibeu. Tom prigodom Šaul prebroji vojnike, koji su bili s njim. Bilo ih je nekih šest stotina.
16 Saul, njegov sin Jonatan i vojnici uza nj dadnu se na zauzimanje Benjaminove Gibee, dok su Filištejci taborovali u Mikmašu.
17 Uto pođu iz tabora tri filištejske pljačkaške čete. Jedna četa pođe ofraškom cestom u Sual-krajinu;
18 druga okrene u pravcu Bet-Horona; treća pođe prema Gebi putem Hijenske doline, što gleda u pustaru.
19 Tada se u cijeloj izraelskoj zemlji nije mogao naći ni cigli jedan kovač, jer »Mogli bi Hebreji«, govorili su Filištej ci , »kovati sebi mačeve i koplja.
20 Stoga su svi Izraelci morali silaziti u Filištejaca za oštrenje svojih lemeša, motika, sjekira i srpova.
21 A cijena za naoštrenje: lemeš a i motika bila je dvije trećine šekela, a trećina šekela za naoštrenje sjekira i nasađivanje ostana.
22 Stoga se je dogodilo, da se na dan bitke nije mogao naći ni mač ni koplje kod nijednoga vojnika, što je bio sa Saulom i Jonatanom. Samo ih je imao njegov sin Jonatan.
23 Uto jedna filištejska predstraža požuri na Mikmaški klanac.

Prva Samuelova Glava 14
1 Jednog dana reče Saulov sin Jonatan svome štitonoši: »Hajdemo otići do filištejske straže s onu stranu!« Ali to nije kazao svome ocu.
2 Saul se je u to vrijeme nalazio pod jednim šipkovim stablom blizu gumna na kraju Gibee. Sa sobom je imao oko šest stotina momaka.
3 Efod je nosio Ahitubov sin Ahija, Ikabodov brat, koji je bio unuk Gospodnjeg svećenika Elija iz Siloa, a sin Pinhasov. - Nitko od vojnika nije znao, da je Jonatan otišao.
4 obje strane klanca, kuda se je Jonatan htio probiti da dođe do , filištejske straže, izdizale su se svije oštre ljuti nazvane: Boses i Sene.
5 Jedna se nalazila sa sjeverne strane prema Mikmašu, a druga s južne prema Gebi.
6 Jonatan opet reče svome štitonoši: )Sad ćemo se naći kod straže onih neobrezanika. Možda nas i Gospodin pomogne. Ta Gospodina ništa ne priječi pobijediti s mnogo ili s malo.«
7 A štitonoša mu odgovori: »Cini, što ti je drago, samo naprijed! Sto je tebi na srcu, to je i meni.«
8 »Dobro!« reče Jonatan. »Prijeći ćemo na drugu stranu i pokazati se onim ljudima.
9 Ako nam reku: 'Stojte gdje ste, dok k vama dođemo,' ostat ćemo ispod njih, k njima se ne ćemo penjati.
10 Ali ako nam kažu: 'Uspnite se amo gore!' popet ćemo se, jer to će nam biti znak, da ih je Gospodin predao u naše ruke.«
11 Tako se obojica pokažu filištejskoj straži, koja poviče: »Eno se Hebreji izvlače iz rupa, u koje su se bili posakrivali.«
12 Onda stražari doviknu Jonatanu i njegovu štitonoši: »Popnite se k nama!; imamo vam nešto pokazati.« Nato Jonatan reče svome štitonoši: »Penji se za mnom; Gospodin ih je predao u ruke Izraelcima.«
13 Jonatan se je penjao na rukama i nogama, a štitonoša za njim. Kako Filištejci htjedoše bježati, Jonatan ih je obarao, dok ih je njegov štitonoša, idući za njim, slao na drugi svijet.
14 U tom prvom naletu ubije ih Jonatan i njegov štitonoša dvadesetak na jednom danu oranja.
15 Strava obuze i vojsku i drugi svijet; strah zavlada i svim vojnicima, onim na straži kao i onim u pljačkaškoj četi. Citav se kraj uzbuni i prepade od Boga.
16 Saulovi momci na straži u Benjaminovoj Gibei opaze, kako se svjetina uzvrpoljila tamo-amo.
17 Stoga Saul naredi puku oko sebe, da prozivIju pojedinačno i ustanove, koga nema među njima. A kad su ih prozvali, opaze, da nema Jonatana i njegova štitonoše.
18 Zatim Saul reče Ahiji: »Donesi ovdje efod. U ono je vrijeme naime Ahija nosio efod pred Izraelcima.
19 Dok je Saul još govorio sa svećenikom, sve je veća zbrka bivala u filištejskom taboru, pa reče svećeniku: »Povuci svoju ruku!«
20 Nato Saul i svi njegovi momci uz poklike krenu na bojno polje, gdje zateku neprijatelja kako se bori međusobno u silnom metežu.
21 A Hebreji, koji su doonda bili na strani Filištejaca i s njima bili u taboru, prijeđu k Izraelcima, predvođenim Saulom i Jonatanom,
22 Isto tako i Izraelci, koji su se sakrivali po Efrajimovu gorskom kraju, začuju, da su Filištejci nagnali u bijeg, pa se pridruže te se i oni dadu za njima u potjeru.
23 Na taj je način onog dana Gospodin spasio Izraelce. Boj se nastavi s onu stranu Bet-Avena;
24 sav puk, desetak tisuća boraca, nađe se sa Saulom i borba se vodila raštrkano u svakom mjestu Efrajimova gorskog kraja. A Saul izusti vrlo nesmotreno kletvu toga dana nad pukom rekavši: »Proklet bio svaki, koji išta pojede do navečer, dok se ne osvetim mojim dušmanima!« I nitko ne okusi ništa.
25 Naprotiv, došavši u šumu, po zemlji nađu med;
26 i kad bi vojnici naišli na med, rojevi bi se digli, ali nitko nije primakao ruku k ustima svojim: narod se bojao kletve.
27 Međutim, Jonatan, koji uopće nije čuo, kako je njegov otac zakleo puk, zabode kraj štapa, što mu je bio u ruci, u med. Onda primače ruku k ustima, i oči mu se zasvijetliše.
28 Nato jedan vojnjk progovori: »Tvoj je otac strogo zakleo puk ovako: 'Proklet bio, tko danas hranu okusio!' Stoga je puk oslabio.«
29 A Jonatan odvrati: »Moj otac nanosi štetu zemlji. Gledaj, kako su se moje oči zastaklile, kad sam samo okusio toga meda.
30 Sto bi tek bilo, da je puk pojeo štogod od onoga, što su zaplijenili od neprijatelja! Zar ne bi i pokolj Filištejaca bio strašniji.«
31 Poslije trijebljenja Filištejaca onog dana od Mikmaša do Aijalona, puk je bio posve iznemogao.
32 Stoga se bace na plijen; pograbe ovce, volove i telad; klaše ih na zemlji i jedoše s krvlju.
33 Obznanivši o tome Saula, on poviče: »Iznevjerili ste se! Dovaljajte mi ovdje velik kamen!
34 onda nastavi: »Raziđite se među puk i razglasite, da svaki dovede svoga vola ili ovcu; neka ih ovdje preda mnom zakolje i blaguje. Ali ne smijete griješiti protiv Gospodinu jedući ga s krvlju. Tako svatko svojom rukom dovede još one večeri vola i ondje ga zakolje;
35 a Saul podigne žrtvenik Gospodinu. Onim je počeo praviti Gospodnje žrtvenike.
36 Zatim Saul kaza: »Hajdemo se spustiti dolje i izvesti noćni prepad na Filištejce; pljačkat ćemo ih, dok jutro ne svane, nikoga ne ćemo štedjeti. Nato odgovore: »Sto ti se god čini zgodno, čini! Ali svećenik reče: »Daj, da se pri: posavjetujemo s Bogom!
37 I Saul zapita Boga: »Hoću li ići u potjeru za Filištejcima? Hoćeš li ih predati Izraelcima u ruke? Ali mu tom progodom nije odgovorio.
38 Zato Saul reče: »Vi, svi vojni časnici, istupite naprijed! Moramo istražiti i ustanoviti, kako je ovaj grijeh danas bio počinjen.
39 Tako mi živoga Gospodina, Izraelova spasitelja, počinitelj mora umrijeti! pa makar to bio i moj sin Jonatan. Nitko mu ništa ne odgovori.
40 Zato reče Izraelcima: »Vi svi stupite na jednu stranu, a ja i moj sin Jonatan stupit ćemo na drugu. Puk odgovori: »Postupi, kako ti se čini, da je pravo.
41 'It Onda se Saul obrati na Gospodina, Boga Izraelova: »Zašto ovog puta ne odgovaraš sluzi svome? Ako je krivnja za to na meni ili mome sinu Jonatanu, Gospodine, Bože Izraelov, odgovori Urimom, a ako krivica leži na tvom izraelskom narodu, odgovori Tumimom!« I ždrijeb pade na Jonatana i Saula. Tako narod umače krivnji.
42 Potom Saul reče: »Sad bacite ždrijeb između mene i moga sina Jonatana!
43 Šaul zapita Jonatana: »Sto si učinio? Kaži mi!« Jonatan odgovori: »Okusio sam malo meda krajem štapa iz svoje ruke. Evo me, na smrt spremna.«
44 Šaul odgovori: »Bog meni učinio to i to, čak i gore, ako ti, Jonatane, ne pođeš na smrt.«
45 Ali vojska poviče na Šaula: »Zar da Jonatan bude pogubljen, nakon što je izvojevao onako sjajnu pobjedu Izraelu? Živoga nam Gospodina! ni vlas mu s glave ne smije pasti na zemlju! Ta s Bogom je danas izvršeno ovo djelo.« Tako su vojnici spasili Jonatana od smrti.
46 Poslije toga Šaul odustane od proganjanja Filištejar;a, jer su se Filištejci već bili probili prema svome kraju.
47 Kad je Šaul preuzeo svoje kraljevanje nad Izraelom, vodio je rat na neprijatelje na svim stranama: protiv Maobcima, Amoncima, Edomljanima, protiv kralju od Sobe i protiv Filištejcima. Protiv koga bi god krenuo, svladao bi ga.
48 Izveo je junačko djelo porazivši Amalečane i oslobodivši Izraelce od pljačkaških šaka.
49 Šaulovi su sinovi bili: Jonatan, lšvi i Malkišua. A njegovim dvjema kćerima bila su imena: Starijoj Meroba, a mlađoj Mikala.
50 Ime je Šaulovoj ženi bilo Ahinoama; bila je kći Ahimaasova; ime zapovjedniku njegove vojske bilo je Abinar. sin njegova strica Nera.
51 Šaulov otac Kiš i Abner, otac Nerov, bili su sinovi Abielovi.
52 Svega se je Šaulova vijeka vodio žestok rat na Filištejce. Zato je Šaul uzimao u svoju službu svakog odvažnog muža i svakog hrabra mladića, koga bi spazio. 102

Prva Samuelova Glava 15
1 Jednom Šamuel reče Šaulu: »Poslao me je Gospodin glavom, da te pomažem za kralja nad njegovim izraelskim narodom. Stoga poslušaj Gospodnju poruku:
2 Ovako govori Gospodin Vojska: Kaznit ću Amalečane, što su priječili put Izraelcima, kad su išli ozdo iz Egipta.
3 Zato sad hajde i potuci Amelečane, a na sve, što je njihovo udari prokletstvo. Nikoga nemoj štedjeti, nego ih sve pobij: muško i žensko, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarad.«
4 Zato Šaul pozva vojsku i obavi smotru u Telaimu nad dvjesta tisuća pješaka, povrh deset tisuća vojnika iz Judeje.
5 Potom Šaul pođe na amalečanski grad i, postavivši zasjedu u drazi, poruči Kenijcima:
6 Idite! Odvojite se od Amalečana, da i vas ne uništim s njima, jer ste pokazali dobrohotnost Izraelcima na dolasku iz Egipta.(( Kad su Kenijci otišli,
7 Šaul je trijebio Amalečane od Havile, kako se ide dolje do Egipatskog zida.
8 Amalečanskog kralja Agaga uhvati živa, a sav drugi puk, da ga posvema zatre, podvrgne oštrici mača.
9 Agaga, međutim. i najbolja grla sitne i krupne stoke, ugojenu živinu, janjce i sve, što je valjalo, Šaul poštedje; prokletstvom udari tek onu živinu, što je bila ispaćena i bezvrijedna.
10 Potom ovakva Gospodnja riječ dođe Šamuelu:
11 »Pokajao sam se, što sam Šaula uspostavio za kralja, jer se je od mene odmetnuo; mojih zapovijedi nije opslužio. Tim je Šamuel bio duboko dirnut te je cijelu bogovetnu noć vapio Gospodu.
12 Rano ujutno Šamuel se ustane da se suoči sa Šaulom, ali ga obavijeste, da je Šaul otputovao u Karmel. Ondje je sebi podigao spomenik, onda je okrenuo na drugu stranu i otišao dolje u Gilgal.
13 Tu ga zateče Šamuel. Šaul ga pozdravi riječima: »Gospodin te blagoslovio! Izvršio sam Gospodnje zapovijedi.
14 Ali Šamuel reče: »Kakvo je to onda blejanje ovaca, koje ozvanja u mojim ušima? Odakle li to mukanje goveda, što čujem?
15 Našto Šaul odgovori: »Dotjerali su ih od Amalečana. Puk je poštedio ove najbolje ovce i goveda, da ih žrtvuje Gospodinu Bogu. Drugo smo pod prokletstvom posve uništili.
16 »Daj, prestani, da ti kažem, što je meni sinoć Gospodin kazao, dobaci Šamuel Šaulu.
17 »Zar nisi postao poglavica izraelskih plemena((, reče Šamuel, »iako si se smatrao malim u vlastitim očima. Sam te je Gospodin pomazao za kralja nad Izraelom.
18 Gospodin te je poslao sa strogom naredbom da uništiš onaj izopačeni narod - Amalečane; trebalo ti se je proti njima boriti, dok ih posvema ne istrijebiš.
19 Zašto nisi poslušao Gospodnji nalog, nego si se bacio na plijen i počinio zlo u očima Gospodnjim.
20 Našto Šaul odgovori Šamuelu: Ali ja sam poslušao Gospodnju naredbu; išao sam, kamo me je Gospodin slao; doveo sam Agaga, amalečanskog kralja; druge sam Amalečane, udarivši ih prokletstvom, uništio.
21 Puk je onda izabrao od plijena, koji je bio udaren prokletstvom, najboljih ovaca i goveda, da ih žrtvuje Gospodinu, Bogu tvome, u Gilgalu.
22 Ali Samuel reče: »Zar Gospodinu mile se jednako prinosnice i spaljene žrtve, kao i pokornost njegovoj naredbi? Slušati, sigurno je bolje, nego žrtva, pokoravati se, nego ovnovina.
23 Buntovništvo grijeh je poput vračanja, preuzetnost, zločin idolopoklonstva. Jerbo si ti odbacio nalog Gospodnji, i on je odbacio tebe od kraljevanja.«
24 Potom Saul reče Samuelu: »Zgriješio sam; Gospodnju sam zapovijed i tvoje naredbe prekršio, jer sam se bojao svijeta i njihov glas slušao.
25 Ipak molim te, oprosti mi grijeh i sa mnom se vrati, da iskažem štovanje Gospodinu.«
26 Ali Samuel odgovori: »S tobom se vraćati ne ću; ti si odbacio Gospodnju naredbu, pa je i tebe odbacio Gospodin od kraljevanja nad Izraelom.
27 Kako se Samuel okrene i pođe, Saul uhvati skut njegova plašta i otrgne ga.
28 Onda mu Samuel reče: »1 Gospodin je danas istrgnuo iz tvoje ruke kraljevanje nad Izraelom i predao ga tvome susjedu, koji je bolji od tebe.
29 Izraelova Slava ne vara niti se kaje. Ta on nije čovjek, da bi se kajao!((
30 »Zgriješio sam« reče Saul, »ali te ipak molim, počasti me pred starješinama moga naroda i pred Izraelom. Vrati se sa mnom, da iskažem štovanje Gospodinu, Bogu tvome.«
31 Samuel se zaista vrati sa Saulom. 32 Potom Samuel reče: »Dovedite mi Agaga, amalečanskog kralja! Posrćući, stupi preda nj Agag i reče: »Dakle, gorka smrt!«
33 Samuel mu odvrati: Košto mač tvoj druge žene lišava še sina, nek i tvoja majka tako među ženam ostane bez sina!«
34 Potom Samuel otputuje u Ramu, a Saul ode svojoj kući uSaulovu Gibeu.
35 Nikad više, za čitavog svog života, Samuel nije vidio Saula. No, tuga bi ga obuzela zbog Saula, jer se je Gospodin pokajao, što ga je uopće zakraljio nad Izraelom.

Prva Samuelova Glava 16
1 Gospodin reče Šamuelu: Dokle ćeš tugovati zbog Saula, što sam ga odbacio od kraljevanja nad Izraelom? Nalij svoj rog uljem i idi. Salj em te Jišaju Bet1ehemljaninu, jer sam među njegovim sinovima sebi zamjerio kralja.
2 A Šamuel reče: Kako ću ići? Saul će čuti i ubit će me.« »Povedi jednu junicu sa sobom, reče Gospodin, »reci, da si došao da Gospodinu prineseš žrtvu
3 pozovi Jišaja na žrtvovanje. A ja ću ti onda kazati. što moraš činiti: Pomazat ćeš mi onoga. koga ti označim.
4 Samuel učini, kako mu je Gospodin naredio. Kad je unišao u Betlehem, gradkse mu starješine željno iziđu u susret i pozdrave: Došao s mirom!e< Mir!e< odgovori Samuel.
5 Dolazim da Gospodinu prinesem žrtvu. Očistite se i hajdete sa IIinom na žrtvovanje.e< On sam očisti Jišaja i njegove sinove te ih pozove na žrtvu.
6 Kad su došli i kad je' Samuel opazio Eliaba, pomisli: »Sigurno je Gospodnji pomazanik ovaj preda mnom. e<
7 Ali Gospodin reče Samuelu: Ne gledaj na njegovu vanjštinu; iako je stasit i pristao, ja sam ga odbacio. Dok čovjek sudi po vanjštini, Gospodin se zagledava u srce.«
8 Onda Jišaj pozove Abinadaba i dovede ga pred Samuela. Ali Samuel reče: Ne,Gospodin ovoga nije odabrao.«
9 Potom Jišaj dovede Samu, ali kaza isto: Ni ovoga Gospodin nije odabrao.«
10 Tako je Jišaj dovodio sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče Jišaju: »Nijednoga od ovih Gospodin nije odabrao.e<
11 A onda će Samuel zapitati Jišaja: Jesu li to svi mladići?e< Još ima najmlađie<, reče, »ali on čuva ovce.« Tada Samuel kaza. Jišaju: Pošalji po nj! Ne ćemo sjesti, dok on ovdje ne dođe.«
12 Zato posla nekog i dovede ga. Bio je rumenih obraza. naoči lijep i stasit. Onda Gospodin reče: »Ustaj! Njega pomaži. to je!«
13 Samuel uzme rog ulja i pomaza ga u nazočnosti njegove braće. A Gospodnji duh siđe na Davida i od toga je dana unaprijed ostao s njim. Poslije toga Samuel krene na put u Ramu.
14" Duh Gospodnji napusti Saula, a obuze ga neki opaki duh, priposlan od Gospodina.
15 Zato mu reku njegove sluge: »Vidiš, kako te muči Bogom pripušten opak duh.
16 Ako gospodar naredi. mi, sluge u tvojoj službi, potražit ćemo nekoga, koji zna svirati na harfu. Kad te spopane opaki duh, koga Bog pripusti, svirač će svirati, pa će ti biti bolje.«
17 Saul reče svojim slugama: Dobro, nađite mi čovjeka, koji zna dobro svirati i dovedite mi ga.«
18 Nato reče jedan momak: Vidio sam sina Betlehemljanina Jišaja, koji zna svirati. Usto je odvažan i hrabar junak; dobar je govornik; lijepe vanjštine, i Gospodin je s njim.«
19 Stoga Saul posla glasnike Jišaju tražeći, da mu pošalje svoga sina Davida, koji je bio kod ovaca.
20 Potom Jišaj opremi magare, pripravi kruha, mješinu vina i jedno kozle pa pošalje Šaulu po sinu Davidu.
21 Tako David dođe k Šaulu i stupi u njegovu službu. Šaul ga veoma zavoli, i on mu postane štitonošom.
22 Onda Šaul poruči Jišaju: »Daj, neka David ostane u mojoj službi, jer mi se dopada.«
23 Kad bi god duh, od Boga pripušten, obuzeo Šaula, David bi uzeo harfu i na nju svirao. Tako bi Šaulu bivalo lakše, jer bi ga duh napustio.

Prva Samuelova Glava 17
1 Filištejci ponovno skupe svoju vojsku za rat oko Soko a u Judeji utaborivši se između Sokoa i Azeka kod Ebes-Damima.
2 Šaul se i Izraelci također skupe i utabore u Cerov-dolu te se svrstaju za okršaj s Filištejcima.
3 Tako su Filištejci bili na strani jednog brda, a Izraelci na strani suprotnog brda, dok je među njima zijevala draga.
4 Uto iz filištejskog tabora iziđe jedan junak. Bilo mu je ime Golijat. Bio je iz Gata. Visok je bio šest lakata i podlanicu.
5 Na glavi je nosio kacigu od tuča; obučen je bio u ljuskav oklop, koji je težio pet tisuća tučanih šekela.
6 Na svojim je nogama imao potkoljenice od tuča, dok mu je krivošija, isto tučana, visjela o ramenu.
7 Držak njegova koplja bio je kao tkalačko vratilo, a njegov šiljak, koji je bio od gvožđa, težio je šest stotina šekela. Štitonoša je stupao pred njim.
8 Takav, stane i vikne izraelskim postrojbama:»Što ste izišli u bojnim redovima? Ja sam Filištejac, a vi Šaulove sluge. Izaberite sebi čovjeka, pa neka dođe k meni.
9 Ako me svlada u borbi i ubije, mi ćemo biti vaši podložnici; a ako ja svladam njega i ubijem, vi ćete biti naši podložnici i nama služiti.
10 Sad sam, eto, izazvao izraelske čete, nastavi Filištejac. »Nađite mi čovjeka, da se međusobno pohrvemo!«
11 Kad su Šaul i druga izraelska momčad čula ovaj izazov, osupnu se i vrlo prepadoše. Davidov nastup
12 David je bio sin Efraćanina Jišaja iz Betlehema u Judeji. Jišaj je imao osam sinova. U vrijeme Šaulovo već je bio u staračkoj dobi.
13 Njegova tri starija sina pošli su u rat za Šaulom. Imena njegovih triju sinova bila su: Eliab, najstariji, drugi Abinadab, treći Sama.
14 David je bio najmlađi. Dok su se tri najstarija pridružila Saulu,
15 David bi otišao i opet se od Saula vratio na čuvanje očevih ovaca kod Betlehema.
16 Jutrom i večeri za četrdeset dana izišao bi Filištejac i onako stao.
17 Onda jednog dana reče Jišaj svome sinu Davidu: »Uzmi ovu efu popdenog žita ovo kruha za svoju braću i brzo im odnesi u tabor.
18 Ovo deset siraca ponesi njihovu tisućniku. Pozdravi braću i donesi nam kakvu uspomenu od njih.
19 Oni, Saul i čitav Izrael nalaze se u Cerovoj dolini, gdje se bore s Filištejcima.«
20 Sutradan se David ustane rano, ostavi ovce nekom čobanu, spremi se i pođe, kako mu je Jišaj naredio. Stigne k taborskoj ob zidi , upravo kad je vojska odlazila na bojno polje izvikujući svoje ratne poklike.
21 Izraelci i Filištejci svrstaju se u bojni red, sučelice jedni drugima.
22 David ostavi svoje stvari kod stražara opreme, pa otrča k postrojbi, gdje pozdravi svoju braću.
23 Dok je još s njima govorio, filištejski prvoborac Golijat iz Gata istupi iz filištejskih redova te izgovori one iste riječi kao i prije. David ga je čuo.
24 Kad su Izraelci opet vidjeli onu ljudeskaru, svi uzmakoše od straha, bjehu silno . prestrašeni.
25 Govorahu Izraelci: »Vidite li onu ljudeskaru, kako se izvlači da nas draži. Tko ga pogubi, kralj će ga obasuti bogatstvom; dat će mu za ženu vlastitu kćer, a očinski će mu dom u Izraelu rasteretiti.«
26 Onda David zapita momke, koji su stajali oko njega. Sto će učiniti čovjeku, koji ubije toga Filištejca i skine sramotu s Izraela? Tko je taj neobrezani Filištejac da izazivlje bojne redove živoga Boga?«
27 Oni mu ponove iste riječi i dodaju: »Tako će biti nagrađen onaj, tko ga smakne.«
28 Njegov stariji brat Eliab očuje, o čemu s ljudima govori, pa se razljuti na Davida: »Sto si došao amo dolje?« reče mu. »Kome si ostavio ovce u pustari? Znam ja tvoju drskost i tvoje opake namjere. Došao si amo dolje da gledaš bitku.«
29 David odgovori: »Sto sam sad učinio? Ja sam samo pitao.«
30 Od njega se odmakne i okrene k drugima s istim upitom. Svato mu je odgovarao kao i prvi.
31 Ono, o čem je David raspitivao, pročuje se i dojave Saulu te ga on pozva preda se. 32 David reče Saulu: »Ne dajte, gospodaru, da vam srce klone. Sluga će vaš poći i boriti se s onim Filištejcem.«
33 »Ti ne možeš ići i boriti se s onim Filištejcem«, reče Saul Davidu. »Ti si još dječak, a on je ogrezao u borbi od svoje mladosti.«
34 Nato odgovori David Saulu: »Sluga je tvoj čuvao ovce u svog oca; kad bi god navalio lav ili medvjed te zgrabio ovcu iz stada,
35 ja bih se otisnuo za njim, na nj navalio i oteo mu plijen iz žvalja. Ako bi se oborio na me, uhvatio bih ga za bradu i mlatio, dok ga ne bih ubio.
36 I lava i medvjeda je već ubio tvoj sluga, pa će i onom neobrezanom Filištejcu biti kao i njima, jer draži čete živoga Boga.
37 Gospodin, koji me je izbavljao iz pandža lava i iz pandža medvjeda, spasit će me i od šaka ovog Filištejca.« doda David. Saul odgovori Davidu: Onda idi! Gospodin će biti s tobom.«
38 Saul obuče Davida u svoju odoru; na glavu mu ustakne tučanu kacigu i na nj navuče oklop;
39 pripaše mu po haljini svoj mač. David je teško hodao, jer nikad prije nije nosio oklop. »Ja ne mogu pod ovim hoditi, jer nisam navikao.« Zato David skine sve sa sebe,
40 pa sa štapom u ruci, probere pet glatkih kamenčića u drazi i stavi ih u džepić na svojoj čobanskoj torbici, što je niza nj visjela. U ruci je držao praćku. Takav pođe na Filištejca.
41 Sa štitonošom pred sobom, korak po korak, Filištejac se primicao Davidu.
42 Odmjerivši Davida svojim pogledom, vidje, da je mlađarče, rumen i lijepe vanjštine, te ga samo prezre.
43 Zato Filištejac progovori Davidu: "Jesam li ja pseto, pa na me ideš sa štapom!« Proklevši Davida svojim božanstvima, opet mu Filištejac reče: »Primakni mi se! Tvojom ću mesinom nahraniti ptice u zraku i zvijeri u šumi.«
45 A David odgovori Filištejeu: »Ti ideš na me s mačem, s kopljem i s krivošijom, a ja idem na te u ime Gospodina Vojska, Boga izraelskih četa, koje si dražio.
46 Danas će te Gospodin predati meni u ruke; ubit ću te; glavu ću tvoju odrubiti, a tvoj leš i leševe drugih Filištejaca ostaviti pticama u zraku i zvijerima u šumi. Tako će sav svijet znati, da ima Bog u Izraelu.
47 Svi, koji su se ovdje skupili, znat će, da Gospod ne spasava ni mačem, ni kopljem; ovo je Gospodnja borba, i on će vas predati u naše ruke.
48 Kako Filištejac pođe u susret Davidu da se s njim uhvati u koštac, David potrča brzo na bojište prema Filištejeu.
49 Segne rukom u torbu, izvadi odatle kamenčić, zamahne praćkom i pogodi Filištejca u čelo. Kamen se zabode u njegovo čelo, i on pade na zemlju ničice.
50 Tako je David svladao Filištejca praćkom i kamenom; smrtonosno ga ranio, iako u ruci nije imao mača.
51 David zatim potrča i stane na Filištejca; s njegovim vlastitim mačem, izvukavši ga iz toka, svrši Filištejca i odsječe mu glavu. A kad su Filištejci vidjeli, da je njihov junak mrtav, nagnaše u bijeg.
52 Onda se dignu izraelski i judejski muževi te uz bojne poklike tjerahu Filištejce do prilaza u Gat i ulaza u Ekron; Filištejci su padali ranjavani cestom sve od Saarajima do Gata i Ekrona.
53 Kad su se Izraelci vraćali iz potjere za Filištejcima, pljačkali su njihov tabor.
54 David uzme Filištejčevu glavu i odnese je u Jeruzalem, ali je Golijatov oklop zadržao u svom šatoru.
55 Kad je Šaul vidio Davida, kako polazi na Filištejca, zapitao je svoga vojskovođu Abnera: »Čiji je sin taj mladić, Abnere?« »Ni za živu ti glavu ne bih znao, kralju«, odgovorio je Abner.
56 Onda će kralj opet: »Raspitaj se, čiji je sin taj momčuljak!«
57 Stoga, vrativši se David, pošto je bio pogubio Filištejca, Abner ga uzme i dovede pred Šaula. David je još držao u svojoj ruci Filištejčevu glavu.
58 Šaul ga zapita: »Čiji si ti sin, mladiću?« David odgovori: »Sin sam sluge tvoga Jišaja iz Betlehema.«

Prva Samuelova Glava 18
Prijateljevanje Davida i Jonatana
1 A kad je David svršio razgovor sa Šaulom, Jonatan i David postanu životima usko povezani; Jonatan uzljubi Davida kao samoga sebe.
2 Toga dana Šaul posvoji sebi Davida i ne pusti ga više, da se vrati u očevu kuću;
3 i Jonatan stupi u savez s Davidom, jer ga je zavolio kao i vlastiti život.
4 Jonatan čak skine plašt, kojim je bio zaogrnut i dade ga Davidu, jednako tako i vojničku odoru, mač, luk i pojas.
5 Sve, što bi mu Šaul povjerio, David bi dobro obavio; tako da ga Šaul postavi nad svojim vojnicima. To se je svidjelo svoj vojsci pa čak i Šaulovim časnicima. U Šaulu se rađa zavist
6 Ali bi se događalo približavanjem Šaula i Davida nekom izraelskom gradu, za Davidova povratka poslije ubistva onog Filištejca, da bi izašle žene u susret kralju Šaulu te bi pjevale, plesale i veselo podcikivale uz bubnjeve i zvečaljke.
7 Žene su uza svirku pripijevale: »Šaul pobi svoju tisuću, Ali David svojih deset tisuća.«
8 Nad tim bi Šaul uzbjesnio; te su ga riječi izjedale.»Davidu dodijeliše na desetke tisuća, a meni tek jednu tisuću«, reče. »Što mu još treba nego kraljevska čast.«
9 Od onog je dana Šaul gledao na Davida poprijeko.
10 Sutradan Bog pripusti opakom duhu, te obuzme Šaula nasred njegove kuće. Kad zapane u prorokovanje, David, s glazbalom u ruci, udaraše na žice kao i drugih dana. Šaul je držao koplje u svojoj ruci.
11 Najednom zavitla kopljem htijući pribiti Davida za zid. David mu dvaput umače.
12 Šaul se stao bojati Davida, jer je vidio, da je Gospodin s njim, dok je njega napustio.
13 Zato ga Šaul ukloni od sebe i postavi ga za tisućnika. Tako je David vodio čete na vojne pohode.
14 Na svakom je pohodu uspijevao, jer je Gospodin bio s njim,
15 Kad Šaul vidje, kako dobro uspijeva, još se većma od njeg poboja.
16 Sav Izrael i Juda, međutim, zavolje Davida, jer im je on stajao na čelu.
17 Nekom zgodom reče Šaul Davidu: »Vidiš moju najstariju kćer Merobu. Dat ću ti nju za ženu, samo mi moraš hrabro služiti i vojevati Gospodnje bojeve.« Mišljaše Šaul: »Neka ne padne od moje ruke, nego od filištejske.«
18 Nato uzvrati David Šaulu: »Tko sam ja! Što li u Izraelu znači dom moga oca pa da ja postanem kraljev zet?«
19 Ipak, kad je došlo vrijeme da se Šaulova kći Meroba uda za Davida, udaju je za Adriela od Mehole.
20 Međutim se u Davida zaljubi druga Šaulova kći Mikala. Kad o tom obavijeste Šaula, njemu se to svidje.
21 »Nju ću mu ponuditi«, reče Šaul u sebi, »neka mu ona bude zamka, od koje će pasti od filištejske šake.« Tako Šaul reče Davidu po drugi put: »Danas ćeš mi postati zetom.«
22 A svojim službenicima naredi, da govore Davidu povjerljivo: »Baš si se kralju dopao; svi te njegovi dvorani vole. Postani, dakle, kraljev zet!«
23 Ali kad su Šaulove sluge to spomenule Davidu, on reče: »Zar se vama čini mala stvar postati kraljevim zetom. Ja sam siromašan i od niskog roda.«
24 Službenici obavijeste Šaula o Davidovoj izjavi.
25 A Šaul odgovori: »Ovo kažite Davidu: Kralj ne traži veću cijenu od stotinu filištejskih obrezaka, za osvetu kraljevim neprijateljima.« Tako je Šaul računao, da će Davida pogubiti koja filištejska ruka.
26 Službenici opet jave Davidu, što je Šaul kazao, i Davidu se svidje uvjet, pod kojim će postati kraljev zet. Prije navršenja godine,
27 David ode sa svojim momcima i ubije dvije stotine Filištejaca. Njihove odreske donese i izbroji pred kraljem, da ga primi za svog zeta. Šaul zbilja dade svoju kćer Mikalu Davidu za ženu.
28 Vidio je Šaul jasno, da je Gospodin s Davidom, a ljubila ga je i njegova kći Mikala.
29 Tako se je Šaul sve to više bojao Davida i ostao Davidov neprijatelj svega života.
30 Filištejski su zapovjednici poduzimali navale, ali kad su ih god poduzeli, David je u njima stjecao veći uspjeh nego svi Šaulovi časnici. Tako je stekao veliko ime.

Prva Samuelova Glava 19
1 Šaul je govorio pred svojim sinom Jonatanom i svim dvoranima o Davidovu ubijstvu. Ali kako je Šaulov sin Jonatan cijenio uvelike Davida,
2 obavijesti Davida, da ga njegov otac Šaul kani -ubiti: »Dobro se čuvaj sutra u jutro!« reče. »Sakrij se negdje i ne pojavljuj se,
3 Ja ću, međutim, izaći i stati uza svoga oca vani, gdje ti budeš; o tebi ću govoriti svome ocu. Ako išta doznam, javit ću ti.«
4 Jonatan je zaista govorio svome ocu Šaulu pohvalno o Davidu pa mu je kazao: »Neka se kralj ne ogriješi o svog službenika Davida, jer se ni on nije ogriješio o tebe. Pače je njegova služba bila tebi vrlo korisna.
5 Kad je stavio svoj život na kocku i poubijao Filištejce, Gospodin je pribavio veliku pobjedu svome Izraelu po njemu. Sam si to vidio i obradovao se. Zašto bi se onda ogriješio prolijevanjem krvi ubivši Davida bez razloga?«
6 Šaul je uslišao Jonatanovu molbu i svečano se zakleo Gospodinom, da Davida ne će pogubiti.
7 Tada Jonatan dozva Davida i kaza mu sve ovo, a onda odvede Davida Šaulu, pa ga je dvorio kao i prije.
8 Uto opet izbi rat, i David navali na Filištejce te im nanese takav poraz, da su pred njim bježali glavom bez obzira.
9 Opet Gospodin pripusti te njegov opaki duh obuze Šaula, dok je, s kopljem u ruci, sjedio u svojoj kući, a David u blizini sviraše pa harfu.
10 Šaul pokuša pribiti Davida za zid kopljem, ali se on izmače Šaulovu zamahu, te se koplje zabode u zid, a David pobježe i spasi se.
11 Iste noći Šaul posla uhode Davidovoj kući, da ga paze, tako da ga mogne pogubiti jutrom. Ali Davidova žena Mikala upozori Davida: »Ne spasiš li se namah, ujutro ćeš biti mrtav.«
12 Mikala spusti Davida kroz prozor, i on vatru tabanima i spasi se.
13 Kašnje Mikala uzme kućnog idola, položi ga u krevet, oko glave mu obavije preplet od kostrijeti i onda pokrije gunjem.
14 Kad dođu ljudi, koje je Šaul poslao, da uhvate Davida, ona im reče: »Bolestan je.«
15 Šaul ih posla opet, da sami vide Davida te im naredi: »Donesite mi ga na postelji, da ga ubijem.«
16 Kad ljudi dođu, nađu kućnog kumira na postelji, a kod glave mu preplet od kostrijeti.
17 Onda Šaul zapita Mikalu: »Zašto me ovako prevari? Pomogla si mome neprijatelju uteći.« Mikala odgovori Šaulu: »Zaprijetio mi se:'Pusti me, ili ću te ubiti.'«
18 Tako David sretno pobježe i ode Šamuelu u Ramu te ga izvijesti o svemu, što mu je Šaul htio učiniti. Zatim se Šamuel i on zapute i nastane u proročkim potleušicama.
19 Kad Šaulu kazaše, da je David u jednoj potleušici kod Rame,
20 Šaul pošalje svoje ljude, da uhvate Davida. Ali kad vidješe skupinu proroka, gdje prorokuju sa Šamuelom na čelu, duh Božji obuze i njih te i oni padnu u prorokovanje.
21 To jave Šaulu; i on posla drugu skupinu, ali se i njima dogodi isto.
22 Onda se sam Šaul zaputi u Ramu. Stigavši k velikoj čatrnji u Seki, zapita: »Gdje bi mogli biti Šamuel i David?« Rekoše mu: »U proročkoj potleušici kod Rame«
23 Na putu iz Seke prema potleušici Božji duh obuze i njega, ali je on svejedno išao naprijed prorokujući, sve dok nije stigao na mjesto.
24 Kod potleušice blizu Rame, svuče sa sebe odijelo te prorokujući u nazočnosti Šamuelovoj, ležao je gol cio dan i noć. Stoga se kaže: »Zar je i Šaul među prorocima?«

Prva Samuelova Glava 20
1 Poslije pobjegne David iz proročke potleušice kod Rame i dođe k Jonatanu. »Što sam učinio? Što sam skrivio?« pitaše ga. »Čim sam se ogriješio o tvog oca, da traži moju glavu?«
2 »Mene ne bilo, ako pogineš! Moj otac ne će učiniti ništa ni važno ni nevažno, da to ne povjeri mojim ušima. Zašto bi moj otac sakrivao od mene tu stvar? Nije to moguće!«
3 Ali David odgovori: »Tvoj otac vrlo dobro zna, da sam stekao tvoje prijateljstvo. Stoga se je zarekao: 'Jonatan ne smije o ovome znati, da se ne bi žalostio.' Tako mi Gospodina i tako mi duše! samo me jedan korak dijeli od smrti.«
4 Našto Jonatan reče Davidu: »Što ti god srce zaželi, učinit ću.«
5 Onda reče David: »Sutra će, eto, biti mlađak mjesec, kad bih mi trebalo biti s kraljem na večeri. Pusti me, da odem i krijem se po njivama do navečer.
6 Ako tvoj otac opazi, da me nema, reci: 'David me je molio, da ga pustim, da trkne u svoj grad Betlehem, jer se ondje prinosi godišnja žrtva za cijelu obitelj.'
7 Ako reče: 'Dobro, neka je otišao.' Sluga tvoj može biti miran; a plane li gnjevom, onda znaš sigurno, da mi sprema najgore.
8 Iskaži tu ljubav svome sluzi zbog naše povezanosti u Gospodinu, u koju si me uveo.Ali ako ima krivnje pri meni,ubij me sam! Zašto bi me vodio svome ocu?»
9 »Izbij to iz glave!« poviče Jonatan. »Ako ustanovim, da ti moj otac sprema nasilno uništenje, ja ću te obavijestiti.«
10 »A tko će me obavijestiti, ako ti otac odgovori drsko?« zapita David Jonatana.
II Jonatan odgovori Davidu: »Hajdemo otići u polje!« Našavši ih se obojica u polju,
12 Jonatan reče Davidu: »Tako mi Gospodina, Boga Izraelova, sutra OKO ovih doba iskušat ću svoga oca. Bilo njegovo držanje povoljno ili nepovoljno, to ću ti doušiti.
13 Učini li se meni, da je moj otac prigeo nanijeti ti zlo, neka to Gospodin, i još gore, nanese Jonatanu, ako te ne obavijestim i sretno te na put otpremim. Gospodin bio s tobom kao i s mojim ocem!
14 Još samo ovo: Ostanem li živ, iskazuj mi ljubav u Gospodinu. A umrem li,
15 nemoj uskraćivati svoje ljubavi prema mome domu. A kad Gospodin istrijebi sve Davidove dušmane s lica zemlje,
16 neka ne dopusti Davidov dom, da se ikad zatre spomen na Jonatana među vama. Za to bi Gospodin tebe držao odgovornim«
17 Jonatan navede Davida da mu se zakune ljubavlju, što ju je on prema njemu gajio _ ljubavlju, osjećanom prema samom sebi.
18 Onda mu Jonatan reče: »Sutra će biti mjesec mlađak; opazit će se, da te nema, jer će tvoje mjesto biti prazno. 19 Prekosutra će se opaziti još više, da te nema, Otiđi na ono mjesto, gdje si se krio drugim zgodama i čekaj ondje uz gomilu.
20 Trećega dana u mjesecu ja ću strijeljati strjelicama ciljajući u štogod.
21 Poslije toga poslat ću svoga momka, da traži strjelice. Ako mu kažem: 'Vidiš li, strjelice su-ti s ove strane, digni ih!' onda ćeš moći izaći van, jer ćeš biti siguran. Živoga mi Gospodina ničega ti se ne treba bojati!
22 Ali ako rečem momku: 'Vidiš, strjelice su ti s druge strane, još naprijed,' onda bježi! Gospodin te šalje na put.
23 A u onom, što smo međusobno uglavili, neka Gospodin ostane zavazda s nama!«
24 Tako se David sakrije u polju.
25 Na dan mlađaka kralj sjede za objed blagovati smjestivši se, kao i obično, uza zid; Jonatan mu je sjedio sučelice; Abner je sjedio uz kralja, dok je Davidovo mjesto bilo prazno.
26 Šaul međutim, ne reče ništa toga dana. Valjda je mislio: »Mora da se je slučajno zanečistio pa se još nije očistio.«
27 Ali sutradan, drugi dan poslije mlađaka, kako je Davidovo mjesto bilo prazno, Šaul zapita svoga sina Jonatana: »Zašto Jišajev sin nije došao na objed ni jučer ni danas?«
28 Jonatan odgovori Šaulu: »David me je molio, da ga pustim, da ode u Betlehem.
29 'Molim te, pusti me! moljakao je, jer slavimo rodbinsko žrtvovanje u našem mjestu, pa moj brat uporno traži, da budem s njima. Molim te, dakle, dopusti mi, da posjetim svoju braću' . Stoga nije došao na objed s kraljem.«
30 Šaul planu na Jonatana i poviče: »Sine jedne okorjele buntovnice! Zar ja ne znam, da si u savezu s Jišajevim sinom na svoju sramotu i sramotu golotinje svoje majke.
31 Jer, dokle god bude na zemlji živ Jišajev sin, ne ćeš biti siguran ni ti ni tvoje kraljevanje. Zato pošalji po nj, jer je zaslužio smrt.«
32 Nato Jonatan odgovori svome ocu Šaulu: »Čim je smrt zaslužio? Što je počinio?«
33 Uto Šaul zamahne na nj kopljem da ga probode. Jonatan se uvjeri, da je njegov otac odlučio ubiti Davida.
34 Jonatan, ljutit, skoči se sa stola te ništa nije htio jesti drugi dan svečanosti; bio je na mukama zbog Davida, što ga je njegov otac tako grdio.
Rastanak Davida s Jonatanom
35 Ujutro Jonatan ode II polje da se s Davidom sastane u određeno vrijeme.
36 S njim je išao jedan dječak. Ondje reče dječaku: »Trčat ćeš i tražiti strjelice, koje budem bacao.« Dok je dječak trčao, onako Jonatan odapne jednu strjelicu iznad njega.
37 Kad je dječak stigao na mjesto, gdje je strjelica pala, Jonatan zovne iza njega: »Strijelica je još dalje pred tobom.«
38 Opet poviče svome dječaku: »Žuri se! Brzo! Ne časi!« Jonatanov dječak pokupi rukama strjelice i donese svome gospodaru.
39 Dečko nije ništa shvatio; jedino su Jonatan i David znali, o čemu se radi.
40 Tu Jonatan preda dječaku svoje oružje i reče mu, da ga odnese u grad.
41 Kad je dječak otišao, David se digne iza gomile, baci se ničice po zemlji i tri puta se nakloni. Onda se izljube; plakali su i jedan i drugi.
42 »Idi u miru! Kako nas obojicu veže zakletva položena u ime Gospodnje: Gospodin bio sa mnom i s tobom, s potomstvom mojim i s potomstvom tvojim navijeke;«

Prva Samuelova Glava 21
1 Potom David ode za svojim putem, aJ ona tan se vrati u grad.
2 David se zaputi u Nob k svećeniku Ahimeleku, koji mu dršćući iziđe u susret i upita: »Zašto si sam? Zar nikoga nema s tobom?«
3 David odgovori svećeniku: »Kralj mi je povjerio neku službu i zapovjedio mi, da nitko ništa ne smije doznati o stvari, zbog koje me šalje i meni povjerava. Svojim sam momcima kazao, gdje ćemo se sastati.
4 A sada: Što imaš pri ruci? Daj mi pet komada kruha, ili što već možeš naći.«
5 Svećenik odgovori Davidu: »Običnog kruha nemam pri ruci, nego samo posveće- nog. Ako su ti se momci suzdržavali od žena, možete ga jesti.«
6 David odgovori svećeniku: »Sigurno! Nismo se miješali sa ženama kao ni prije. Kadgod pođemo na pohod, sva se momčad posveti, makar to bilo i neobredno putovanje. Pogotovu danas, dok su pri oružju.«
7 Tako, jer drugoga kruha ondje nije bilo, svećenik mu dade posvećeni - Kruh nazočnosti, koji je upravo bio dignut ispred Gospodina i zamijenjen toplim kruhom, kad je stari bio uklonjen.
8 Ali je onog dana ondje bio jedan Šaulov sluga; zadržao se pred Gospodinom. Bilo mu je ime Doeg. Bio je Edomljanin i Šaulov najglavniji privrženik.
9 Uto David reče Ahimeleku: »Imaš li pri ruci koplje ili mač? Kraljev je posao bio žuran, pa ne uzeh u ruku ni mača niti kakva oružja.«
10 Svećenik odgovori: »Ima mač Filištejca Golijata, kojega si ubio u Cerovoj dolini; eno ga zamotana jednim ogrtačem iza efoda. Ako ga hoćeš, možeš ga uzeti; drugog oružja ovdje nema.« A David odgovori: »I nema ga kao taj! Daj mi ga!«
11 Toga istog dana, izmakavši Šaulu, David se zaputi i stigne k Akišu, kralju od Gata.
12 A Akiševe mu sluge rekoše: »Zar ovo nije David, kralj zemlje; onaj, o kome na plesovima pripijavaju: »Šaul pobi svoju tisuću, Ali David svojih deset tisuća.«
13 Davidu zapeše za oči ove riječi i vrlo se poboja Akiša, gatskog kralja.
14 Stoga promijeni svoje ponašanje: Kad bi ga promatrali, vladao bi se kao lud; mlatio bi po ulaznim vratima, a bradu bi svoju zaslinavio.
15 Napokon Akiš kaza svojim slugama: »Vidite i vi, da je čovjek poludio. Zašto ste mi ga doveli?
16 Zar ionako nemam dosta luđaka te ste mi doveli još i ovoga da mi dosađuje. Zar se i ovaj mora nastaniti pod mojim krovom?«

Prva Samuelova Glava 22
1 Odande David pobježe i skloni se u Adulamsku jamu. A kad to očuše njegova braća i cijeli mu očev dom, dođu k njemu.
2 Uto se okupe oko njega i svi, koji su bili u kakvoj neprilici: u dugu ili kakvoj ogorčenosti, te im postane vođom. Tako se oko njega nađe oko 400 ljudi.
3 Naskoro David ode moapskom kralju te mu reče: »Dopusti, molim te, da moj otac i moja majka ostanu kod tebe, dok ne doznam, što će Bog uraditi sa mnom.«
4 Smjesti ih tako kod moapskog kralja, i ostanu kod njega za sve vrijeme Davidova boravljenja u skrovištu.
5 Potom prorok Gad kaza Davidu: »Ne smiješ više ostati u ovoj utvrdi, nego idi odmah u Judinu zemlju. Tako se zaputi David i dođe do Heretske šume.
6' Šaul očuje, da su doznali za Davida i njegove ljude. Toga je vremena Šaul boravio u Gibei. Jednom je baš sjedio pod tamariskom na glavici. U ruci je držao koplje, dok su njegovi dvorani stajali oko njega.
7 Onda im Šaul progovori: »Poslušajte mene, vi Benjaminovci! Zar će vam svima Jišajev sin dati njive i vinograde; zar će vas unaprijediti sve za tisućnike i stotnike?
8 Jeste li se zbog toga svi urotili protiv meni, te mi ne douši, da je moj vlastiti sin sklopio savez sa sinom Jišajevim; nitko me ne požali; nitko me ne obavijesti, da le moj sin izazvao moga slugu proti meni, te mi pravi zasjede, kako se događa upravo danas.«
9 Našto progovori Edomljanin Doeg, koji je stajao sa Šaulovim dvoranima: »Ja sam vidio Jišajeva sina, kako je došao u Nob k Ahimeleku, sinu Ahitubovu.
10 Ahimelek je za nj pitao savjet u Gospodina, dao mu je hrane i predao mu mač Filištejca Golijata.«
11 Nato kralj pozva svećenika Ahimeleka, sina Ahitubova, i cijelu njegovu svećeničku obitelj u Nobu. Kad dođe kralju,
12 Šaul im reče: »Slušaj,Ahitubov sine!« On odgovori: »Da, gospodaru!«
13 Šaul nastavi: »Zašto si se ti i Jišajev sin urotili proti meni? Dao si mu hrane i mač; za nj si pitao Boga za savjet. Danas je ustao protiv meni i sprema mi zasjedu.«
14 Ahimelek odgovori kralju: »Koga imaš kao Davida među svim svojim službenicima? Vjeran, kraljev zet, zapovjednik tvoje tjelesne straže i čašćen u tvome domu?
15 Zar sam ja istom danas počeo se savjetovati s Bogom za nj? Ne bilo me, ako je tako! Nadam se, da kralj ne će okriviti mene i moga očeva doma, jer tvoj sluga nije ništa o svemu tome znao _ ama baš ništa!«
16 Kralj odvrati: »Moraš umrijeti, Ahimeleče, i ti i sav dom tvoga oca.«
17 Zatim se kralj obrati svojim privrženicima, koji su stajali oko njega, pa im zapovjedi: »Pristupite i pobijte Gospodnje svećenike,jer su i oni pružili ruku Davidu; iako su znali, da je bjegunac, nisu mi ga prijavili.« Ali kraljevi ljudi ne htjedoše ni maknuti svojim rukama da pobiju Gospodnje svećenike.
18 Onda kralj kaza Doegu: »Dođi ti i pobij svećenike!« Edomljanin Doeg zaista dođe i pobi svećenike. Toga je dana usmrtio svojom rukom osamdeset pet svećenika, koji su bili ovlašteni nositi efod.
19 II svećeničkom gradu Nobu pobi također mačem i ljude i žene, djecu i dojenčad, volove, magarad i ovce.
20 Jedan se Ahimelekov sin, po imenu Abjatar, ipak spasi bijegom k Davidu.
21 Kad je Abjatar kazao Davidu, kako je Šaul poklao Gospodnje svećenike,
22 David reče Abjataru: »Znao sam ja onog dana, da će Edomljanin Doeg doušiti to Šaulu, jer je bio ondje. Ja sam odgovoran za sve živote u domu tvoga oca.
23 Ostani sa mnom i ne boj se! Tko bude tražio tvoj život, tražit će i moj. Pod mojom si zaštitom.«

Prva Samuelova Glava 23
1 Obavijeste Davida, da Filištejci navaljuju na Keilu i pljačkaju gumna.
2 Stoga on zatraži savjet od Gospodina: »Bih li pošao na ove Filištejce da ih potučem? Gospodin odgovori Davidu: »Idi! Svladat ćeš Filištejce i oslobodit Keilu.«
3 Ali Davidu rekoše njegovi ljudi: »Čak ovdje u Judeji, pa smo u strahu! A kako ćemo tek biti, ako odemo u Keilu i navalimo na filištejske čete!«
4 Opet David zatraži savjet u Gospodina, i Gospodin mu odgovori: »Idi na Keilu; predat ću Filištejce u tvoje ruke.«
5 Tako David i njegovi momci odu u Keilu i zaratuju na Filištejce; otjera im goveda, njih žestoko porazi, i keilsko žiteljstvo oslobodi.
6 Ahimelekov sin Abjatar, koji je prebjegao Davidu, s Davidom je išao i u Keilu i sa sobom nosio efod.
7 Kad su Šaulu kazali, da je David stigao u Keilu, on reče: »Bog mi ga je predao u šake. Upao mi je u stupicu unišavši u grad s vratima i prijevornicama.«
8 Šaul pozove sav puk, da pođe u boj na Keilu i opsjedne Davida i njegove momke.
9 Kad je David doznao, da mu Šaul snuje o zlu, reče svećeniku Abjataru, da donese efod,
10 a onda se pomoli: »Gospodine, Bože Izraelov, tvoj je sluga dobio vijest, da se Šaul sprema na dolazak u Keilu te grad uništi zbog mene.
11 Hoće li građani Keile mene njemu izručiti? Hoće li Šaul doći amo dolje, kako je čuo tvoj sluga? Gospodine, Bože Izraelov, molim te, kaži svome sluzi!« Gospodin odgovori: »Amo dolje će zaista doći.«
12 Onda David zapita: »Hoće li građani Keile izručiti mene i moju momčad Šaulu u ruke?« Gospodin odgovori: »Da, hoće.«
13 Zato David odmah napusti Keilu sa svojom momčadi, koje je bilo oko šest stotina. Išao je od mjesta do mjesta. Kad je Šaul doznao, da je David umakao iz Keile, odustane od daljnjih koraka.
14 David je, međutim, boravio po skrovištima u pustari ili po goletima u gorskom kraju oko Zifa. Premda ga je Šaul tražio svaki dan, Bog ga ne predade u njegove šake.
15 Davidu je bilo lako znati, da Šaul krstari onuda u portazi za njegovom glavom. Našavši se na zifskoj goleti u Horešu,
16 dođe mu Šaulov sin Jonatan i ohrabri ga u Gospodinu.
17 »Ne boj se!« reče mu: »ruka te moga oca Šaula ne će stići. Ti ćeš postati izraelski kralj, a ja ću biti drugi do tebe. I moj otac Šaul to zna.«
18' Njih dvojica tu sklopiše savez pred Gospodinom; onda Jonatan ode kući, a David ostane u Horešu.
19 Dok je Šaul bio u Gibei, Zifijci odu gore k njemu te mu reku: »Zar ne znaš, da je David kod nas, sad u skrovištima, sad u Horešu, ili gore na glavici Hakile, južno od pustopoljine.
20 Zato, kadgod kralj zaželi doći dolje, neka dođe, i mi ćemo ga predati u kraljeve šake.«
21 Nato Šaul reče: »Bog vas blagoslivao zbog sućuti prema meni! Nego, sigurno ustanovite mjesto, kamo su ga noge odnijele!«
22 Šaul je pomišljao, da ga možda i oni sami varaju. -
23 »Istražite i doznajte, u kojem se od toliko različitih mjesta sakriva. Onda, doznavši sigurno, k meni se vratite, te ću i ja s vama poći. Bude li u onom kraju, tražit ću ga po svim Judinim obiteljima.«
24 Tako oni odu u Zif prije Šaula. Tada se nalazio David sa svojim ljudima,ispod Maone u pustari; u Arabi na jug od pustopoljine.
25 Kad su Šaul i njegovi ljudi došli da ga traže, obavijeste Davida o tome, i on ode u jedan klanac u pustari ispod Maone. Šaul to dozna i dade se u potjeru za Davidom prema pustari ispod Maone.
26 Šaul se je baš povlačio rubom jedne gorske kose, a David i njegovi momci druge. Dok je David grozničavo nastojao uteći Šaulu, dotle su Šaul i njegove pristaše pokušavale opkoliti Davida i njegove momke, da ih pohvataju. 27 Uto stiže glasonoša Šaulu s vijesti: »Dođi brzo! Filištejci su provalili u zemlju.« 28' Tako Šaul odustane od potjere za Davidom i ode da se sukobi s Filištejcima. Stoga je ono mjesto prozvano: Glatka pećina.

Prva Samuelova Glava 24
1 Odande David ode uza stranu te se skrivao u skrovištima oko En-Gedi.
2 Kad se je Šaul povratio od potjere za Filištejcima, rekoše mu, da se David nalazi u pustari blizu En-Gedi.
3 Tada Šaul povede tri tisuće ljudi, probranih po svemu Izraelu, te ode u potragu za Davidom i njegovim ljudima istočno od Ljuti divokoza.
4 Kad dođe do ovčjih staja pokraj puta, namjeri se na jednu jamu, u koju uniđe prekriti noge. Na kraju jame sjedio je David sa svojim ljudima.
5 Davidu rekoše njegovi momci: »Ovo je dan, o kojem ti je govorio Gospodin: 'Predat ću u tvoje ruke tvoga neprijatelja pa postupi s njim, kako ti se mili! '«Tako se David došulja i neprimjetno odreže skut Šaulova plašta.
6 Ali poslije prekori Davida savjest, što je odrezao skut Šaulova plašta.
7 Zato reče svojoj momčadi: »Ne dao Gospodin da takvo nešto učinim svome gospodaru, Gospodnjem pomazaniku, kao što je dići ruku na nj, jer je on Gospodnji pomazanik.
8 Tim je riječima David suztegao svoje momke te nije dopustio da napadnu Šaula. Potom Šaul izađe iz jame i ode svojim putem.
9 Malo poslije pomoli se iz jame i David i zovne Šaula: »Kralju, gospodaru!« Obazrevši se Šaul, David se iz poštovanja nakloni licem do zemlje
10 i zapita Šaula: »Zašto slušaš one, koji ti govore: 'David te želi upropastiti?
11 Ta danas si vidio svojim očima, da te je čas prije u jami Gospodin bio predao u moje ruke. I sam sam pomišljao ubiti te, ali mjesto toga smilovah ti se. Rekoh: 'Ne ću dizati svoje ruke na mog gospodara, jer je on Gospodnji pomazanik i moj otac.'
12 Gledaj! u mojoj je ruci skut tvoga plašta. Budući da sam odrezao skut tvoga plašta, a nisam te ubio, uvjeri se već jednom, da o zlu ni o pobuni ne snujem. Ni čim se o tebe nisam ogriješio, iako ti meni radiš o glavi.
13 Gospodin će rasuditi između mene i tebe; Gospodin će tražiti opravdanje tvojih postupaka prema meni, ali se moja ruka ne će na te spustiti.
14 Kako kaže poslovica starih: 'Od opakih zloća dolazi, tako se ni moja ruka ne će na te spustiW
15 Na koga si pošao, izraelski kralju? Koga progoniš? Mrtvo pašče ili jednu buhu?
16 Sudit će Gospodin; on će izreći presudu između mene i tebe. Neka pogleda ovo; uzme me u obranu i oslobodi me tvojih šaka!«
17 A kad je David izgovorio te riječi, javi se Šaul: »Je li to tvoj glas, sine moj Davide?« Šaul će na glas. Onda zaplaka.
18 Potom nastavi Davidu: »Praviji si, nego sam ja; dok sam ja tebi nanosio zlo, ti si uzvraćao dobrom.
19 Tako si velikodušno postupio danas prema meni, kad me je sam Gospodin bio predao u tvoje ruke, pa me nisi pogubio.
20 Kad se netko namjeri na svog dušmanina, zar ga pusti da ide nesmatano svojim putem? Neka te Gospodin obilno nagradi za ono, što si mi danas učinio!
21 Dobro. Ali budući da znam, da ćeš ti postati kralj i da će vlast nad Izraelom dopasti tvojih ruku,
22 zakuni mi se Gospodinom, da ne ćeš zatrti moje potomstvo i izbrisati moga imena iz mog očinskoga doma!«
23 David se zakune Šaulu, i Šaul ode kući, dok se David sa svojom momčadi povuče u skrovište.

Prva Samuelova Glava 25
Samuelova smrt
1 Uto Šamuel umrije, i sav se Izrael sabra da ga oplače. Pokopaju ga na njegovu kućištu u Rami. David zatim ode u Maonsku pustaru.
2 A bio je neki Maonjanin, koji je imao posjed u Karmelu. Bio je vrlo bogat; imao je tri tisuće ovaca i tisuću koza. Onih se dana našao u Karmelu, gdje je strigao svoja stada.
3 Tome je čovjeku bilo ime Nabal, a njegovoj ženi Abigajila. Žena je bila pametna i lijepa struka, dok je Nabal, rodom, Kalebovac, bio neotesan i loša vladanja.
4 Kad je David u pustari čuo, da Nabal striže svoja stada,
5 pošalje deset momaka i reče im: »Otiđite u Karmel; posjetite Nabala i pozdravite ga u moje ime.
6 Izručujući mu pozdrav, ovako ga oslovite: 'Mir bio s tobom, s tvojim domom i svim tvojim! Upravo sam čuo, da su strigači kod tebe. E dobro. Kad su tvoji čobani bili s nama, nikakve im štete nismo nanijeli; ništa im nije nestalo čitavo vrijeme boravljenja u Karmelu.
8 Pitaj svoje momke, i oni će ti to priznati. Zato se pokaži, prijazan tim mladićima. Ta došli su u vrijeme goda. Podaj, molim te, svojim slugama i svom sinu Davidu, što ti već naleti pod ruku' «
9 Kad su stigli Davidovi momci, izruče poruku točno Nabalu u ime Davidovo. Izručivši poruku,
10 Nabal zapita Davidove momke: »Tko je David? Tko je taj Jišajev sin? Danas pobjegne mnogo robova od svojih gospodara.
11 Hoću li ja uzeti svoj kruh, svoje vino i svoje meso, što sam pripravio za svoje strigače i dati ljudima, za koje ne znam, ni odakle su?«
12 Tako se Davidovi momci okrenu i odu natrag te ispripovjede cijeli razgovor.
13 Nato David reče svojim ljudima: »Svi pripašite mačeve!« Svaki, uključivši i Davida, pripasa svoj mač, te jedno četiri stotine momaka krene za Davidom, dok ih dvije stotine ostade uz prtljagu.
14 Uto jedan sluga obavijesti o ovome Nabalovu ženu Abigajilu. Kaza joj: »Eno David posla glasonoše iz pustare, da pozdravi našeg gospodara, a on se na njih samo izdera.
15 Oni su ljudi bili tako dobri nama. Nisu nas zlostavljali; ništa nam nije nestalo Cijelog vremena našeg boravka među njima na polju.
16 Bili su nam kao ograda i po noći i po danu svih dana ispaše stada u njihovoj blizini.
17 Pogledaj. dakle, i razmotri, što treba učiniti. jer se sprema zlo na našeg gospodara i cijelu njegovu obitelj. On je tako grub. da nitko ne može s njim razgovarati.«
18 Abigajila brzo pripravi dvije stotine komada kruha, dvije mješine vina. pet posoljenih ovaca. pet sea popržena žita. stotinu kolača osušenog grožđa i stotinu koluta osušenih smokava te natovari na magarce.
19 Onda reče svojim slugama: »Idite naprijed! Ja ću ići za vama.« Ali to ne kaza svome mužu Nabalu.
20 Jahajući na magarcu niz jedan gorski klanac, David je sa svojim momcima također išao niz brdo. ali s protivne strane. Kad se je s njima susrela.
21 David je upravo govorio: »Baš je bilo uzalud, što sam čuvao u pustari imovinu onog čovjeka. te ništa nije izgubio. Uzvrati mi dobro zlim.
22"Učinio Bog Davidu tako još i gore. ako mu ujutro ostavim na životu i ciglog jednog muškarca od svih. koji njemu pripadaju.«
23 Čim Abigajila ugleda Davida. brzo sjaši s magarca, pade pred Davida ničice i do zemlje se nakloni.
24 Ležeći kod njegovih nogu. reče: »Gospodaru moj, ja sam kriva. Dopusti, molim te, da ti progovori tvoja sluškinja. a ti saslušaj njezine riječi.
25 Neka se moj gospodar ne osvrće na onog ništariju Nabala, jer on je baš onakav, kakvim ga i ime kaže: bedak. Tako mu je - ime. i bedastoća je uvijek pri njemu. Ja, sluškinja tvoja. nisam uopće vidjela mladiće. koje je moj gospodar poslao.
26 Zato. gospodaru moj. tako ti živog Gospodina i duše tvoje! budući da te je Gospodin sačuvao od prolijevanja krvi i osvećivanja vlastitom rukom, neka tvoji dušmani i oni. koji hoće da nanesu štetu mome gospodaru, postanu kao i Nabal.
27 A ovaj dar, što ga je tvoja sluškinja donijela svome gospodaru. nek se dadne momcima, koji slijede korake moga gospodara.
2S Oprosti. molim te, krivicu svojoj sluškinji. Gospodin će, bez ikakve sumnje. utemeljiti kraljevski dom mome gospodaru, jer njegovo gospodstvo bitke bije za Gospodina; i nikakva nevaljalština nije za te prionula cijelog ti života.
29 Ako bi se tko digao, da te progoni i život ti oduzme. neka život moga gospodara bude zavezan u rogiju živih Gospodina Boga; a živote dušmana tvojih neka zavitla kao iz praćkina zavežlja!
30 A kad Gospodin uspješno provede u djelo obećanje, što ga je zadao mome gospodaru i uspostavi te vladarem nad Izraelom,
31 neka te ne muči i savjest ti opterećuje. moj gospodaru. nevino prolijevanje krvi iIi osobno izvršena osveta. Kad Gospodin usreći tim tvoje gospodstvo, sjeti se svoje sluškinje.!«
32 Našto David odgovori Abigajili: »Blagoslovljen bio Gospodin, Izraelov Bog, koji mi te je danas poslao u susret!
33 Neka je blagoslovljena tvoja razboritost; blagoslovljena bila i ti sama, koja me je ovog dana sačuvala od krvoprolića i od provedbe osvete vlastitom rukom!
34 U protivnom slučaju, tako mi živog Gospodina, Boga Izraelova, koji me je suzdržao da ti nanesem štetu, da mi nisi tako izišla u susret, zorom već ne bi Nabalu ostalo živo ni pašče!«
35 Potom David uzme iz njezine ruke, što mu bješe donijela te joj reče: »Idi kući u miru! Vidiš, saslušao sam ti besjedu i tim ti razvedrio lice.«
36 Kad se je Abigajila vratila Nabalu, a to mu se u kući držala pijača kao u kakva kralja. I srce samog Nabala bilo se razdragalo, jer je bio vrlo pijan. Tako mu ona ne kaza ništa do danjeg svanuća.
37 Ali ujutro, pošto se je vino iscijedilo iz Nabala, žena mu kaza sve, što se je dogodilo. U grudima mu zamrije srce, i on se upravo skameni.
38 Nekako desetak dana kašnje Gospodin se obori na Nabala te umrije.
39 Kad David ču, da je Nabal umro, reče: »Blagoslovljen Gospodin, koji je uzvratio Nabalu, što sam ja od njega primio; slugu svoga je suzdržao od počinjanja zla, dok je Nabala kaznio za njegovu zloću.« David se ženi Potom David ponudi ženidbu Abigajili.
40 Došavši Davidove sluge Abigajili u Karmel, reku joj: »David bi se s tobom oženio. Zato nas je k tebi poslao.«
41 Abigajila se ustane, do zemlje se nakloni, a onda reče: »Vaša bi sluškinja drage volje postala ropkinja da pere noge sluga svoga gospodara.«
42 Abigajila se spremi na brzu ruku. Onda uzjaha na magarca i pođe za Davidovim glasonošama. S njom pođe pet njezinih dvorkinja. Tako ona postade Davidova žena.
43 David se još oženi Ahinoamom iz Jezreela. Njih su obje bile Davidove žene.
44 Šaul udao Davidovu ženu Mikalu, svoju kćer, za Paltija, sina Lajišova. On je bio iz Galina.

Prva Samuelova Glava 26
David opet poštedi Šaula
1 Dođu Zifijci Šaulu u Gibeu i obavijeste ga, da se David krije na Hakilskom brijegu, na kraju pustopoljine.
2 Tako Šaul pođe dolje u Zifsku pustaru s tri tisuće probranih Izraelaca u potragu za Davidom po onoj pustari.
3 Šaul se utabori pokraj puta uz Hakilski brijeg, na kraju pustopoljine.
4 David, koji je i sam boravio u pustari, qpazivši, da je Šaul stigao za njim onamo, pošalje uhode, koji potvrde Šaulov dolazak.
5 Ne oklijevajući, David pođe k mjestu, gdje je Šaul taborovao i pregleda smještaj, gdje su Šaul i Abner, Nerov sin, zapovjedtlik vojske, spavali. Šaulov je ležaj bio unutar obranbene nastambe, a njegovi su vojnici taborovali oko njega.
6 David se obrati pitanjem na Hitijca Ahimeleka i Abiaja, sina Sarvijina i Joabova brata: »Tko bi se sa mnom spustio u tabor do Saula?« A Abišaj odgovori: »Spustit ću se ja.«
7 Tako David i Abišaj dođu noću među Šaulove vojnike i nađu Šaula gdje spava unutar obranbene nastambe sa zabodenim kopljem u zemlju pokraj glave, dok su Abner i njegovi vojnici spavali oko njega.
8 Tada Abišaj šapne Davidu: »Sad ti je Bog izručio tvoga neprijatelja u ruke. Stoga, molim te, da ga pribijem za zemlju jednim zamahom koplja. Drugi mi zamah ne će ni trebati.«
9 Ali David odgovori Abišaju: »Ne škodi mu! Ta tko bi mogao spustiti svoju ruku na Gospodnjeg pomazanika i ne ogriještiti se?
10 Tako mi živog Gospodina!« nastavi David, »sam će ga Gospodin morati udariti bilo dolaskom dana njegove smrti, bilo odlaskom u boj i pogibijom u njemu.
11 No, mene ne bilo, spustim li svoju ruku na njegova pomazanika! Nego, iščupaj koplje, što je uz njegovu glavu i vrč za vodu (uzmi). pa hajdemo!«
12 Tako odnesu koplje i vrč s mjesta uz Šaulovu glavu i odu, a da se nitko ne probudi niti ih primijeti niti što o njima doznade. Svi ostaše spavajući, jer ih je Gospodin bio uvalio u dubok san.
13 Prešavši na suprotnu stranu, udaljen dosta daleko od Abnera, Nerova sina, David i četa popnu se na vrh jednog brežuljka,
14 i poviče: »Odazovi mi se, Abnere!« Abner se odazva: »Tko me to zove?«
15 David nastavi Abneru: »Nisi li ti ljudina? Tko ti je premac u Izraelu? Zašto, onda, nisi čuvao svoga gospodara kralja, kad je jedan njegov podložnik bio došao ubiti kralja, tvoga gospodara?
16 Nikakva je to služba, koju vršiš. Živoga mi Gospodina smrt zaslužujete, što ne čuvate svoga gospodara, Gospodnjeg pomazanika. Pogledaj sad, gdje je kraljevo koplje i vrč za vodu, što mu je bilo pokraj glave?«
17 Šaul prepozna Davidov glas i zapita: »Je li to tvoj glas, sine Davide?« David odgovori: »Jest, kralju, moj gospodaru.«
18 Onda nastavi: »Zašto ova potjera moga gospodara za slugom svojim? Ta što sam učinio? O kakvoj zavjeri snujem?
19 Molim, da moj kralj sasluša riječi svoga sluge. Ako te je sam Gospodin na me podjario, neka ga ublaži prinosnica; ako su to izveli smrtnici, neka su prokleti pred Gospodom, jer su me prognali, tako da danas nemam udjela u Gospodnjoj baštini, nego mi kažu: 'Nosi se! Služi tuđim božanstvima!'
20 Nemoj, dakle, dopustiti, da se moja krv istoči na zemlju daleko od Gospodnje nazočnosti, samo zato što je izraelski kralj pošao na lov na jednu jedincatu buhu, kao kad netko lovi jarebicu po brdima.«
21 Potom progovori Šaul: »Zgriješio sam! Vrati se, sine Davide, ne ću ti više štetu nanositi. Ta i danas je moj život bio dragocjen u tvojim očima. Jest, ludo sam radio i vrlo zabludio.«
22 David opet odgovori: »Evo kraljeva koplja. Neka dođe koji mladić i uzme ga.
23 Gospodin će svakoga nagraditi po njegovoj pravednosti i vjernosti. Premda te je danas Gospodin bio predao u moje ruke, nisam htio dići ruku na Gospodnjeg pomazanika.
24 Kako sam ja danas visoko cijenio tvoj život u svojim očima, tako neka visoko cijeni i Gospodin moj u svojim, i neka me izbavi iz svih neprilika!«
25 Onda Šaul reče Davidu: »Ti si već blagoslovljen, sine moj Davide, zacijelo ćeš uspješno privesti kraju što si god poduzeo.« David ode za svojim putem, a Šaul se vrati u svoje mjesto.

Prva Samuelova Glava 27
David među Filiitejcima
1 David u sebi mišljaše: »Jamačno ću jednog dana poginuti od Šaulove ruke. Nema ništa bolje po me nego pobjeći na filištejsko područje. Šaul će izgubiti nadu da će me ikad naći u granicama Izraela i tako ću se oteti njegovim šakama.«
2 Stoga David i njegovih šest stotina momaka bez oklijevanja prijeđu k Akišu, sinu Moakovu, gatskome kralju.
3 David se nastani kod Akiša u Gatu $a svojim momcima i njihovim obiteljima i sa svoje dvije žene, Ahinoamom iz Jezreela i Abigajilom iz Karmela, Nebalovom udovicom.
4 Kad su Šaulu kazali, da je David prebjegao u Gat, odustane od daljnje potjere.
5 Onda David rekne Akišu: »Ako sam našao milost u tvojim očima, ustupi mi mjesto u kojem pokrajinskom gradu, gdje ću se nastaniti. Zašto bih ostao tvoj sluga s tobom u tvom kraljevskom gradu?
6 I Akiš mu toga dana ustupi Siklag. Stoga Siklag i danas pripada judejskim kralje- vima/David je proveo godinu i četiri mjeseca na filiitejskom području.
8 David su se i njegova momčad zalijetali na pljačkanje Gešuraca, Girzijaca i Amalečana, koji su nastanavali zemlju između Telama, nedaleko Zida i samog Egipta.
9 Kad bi David opljačkao zemlju, nikoga, ni muško ni žensko, ne bi ostavljao na životu; otjerao bi i ovce i goveda, magarad i deve, pa čak i odjeću, a onda se vraćao Akišu.
10 Akiš bi upitao: »Gdje ste danas pljačkali?« a David bi odgovorio: »PO Judinu Negebu«, ili »po Negebu Jerahmeelskom, po Negebu Kenijskom.«
11 Ni čovjeka ni ženu ne bi David doveo žive u Gat zbog straha da ne bi odali njega i njegove momke za ono, što su činili. Takav je bio njegov postupak za sve vrijeme, što je proveo na filištejskom području.
12 Tako je Akiš stekao povjerenje u Davida. Mislio je naime: »Baš se je omrazio svome izraelskom narodu! Bit će mi podložnik uvijek.«

Prva Samuelova Glava 28
1 Onih dana, međutim, skupe Filištejci svoje čete za rat na Izraelce. Tada Akiš reče Davidu: »Bez sumnje znaš, da ti i tvoji ljudi moraju ići u boj uza me.«
2 David odgovori Akišu: »Dobro! Doznat ćeš, što će napraviti tvoj sluga.« Akiš odgovori Davidu: »Kad je tako, imenovat ću te svojim tjelesnim stražarem, dok sam živ.«
3 Šamuel je bio već mrtav, i sav ga je Izrael oplakao i pokopao u njegovu gradu Rami, dok je Šaul protjerao iz zemlje zazivače duhova i vračare.
4 Skupivši se Filištejci, krenu na Šumen i utabore se. I Šaul isto tako sabra Izraelce i utabore se na Gilboi.
5 Kad Æaul ugleda filistejski tabor, uplaæi se i srce mu snaœno zadrhta.
6 Æaul upita za savjet Jahvu, ali mu Gospod ne dade odgovora - ni u snima, ni po Urimu, ni preko proroka.
7 Zato Æaul reçe svojim slugama: “Potraœite mi œenu koja zaziva duhove da odem k njoj i upitam je.” A sluge mu odgovoriæe: “Evo, u En Doru ima œena koja zaziva duhove.”
8 Tada se Saul preruši presvukavši se u druge haljine, zaputi se s dvojicom pratilaca. Noću stignu k ženi, i Šaul joj reče: »Daj mi gataj dozvavši jednog pokojnog - onog, koga ti ja označim.«
9 Žena mu odgovori: »Ti znaš, što je Šaul učinio, kako je iz zemlje protjerao one, koji zazivlju duhove i vračaju. Zašto mi onda postavljaš zamke, da me pogubiš?«
10 Onda joj se Šaul zakune: »Živoga mi Gospodina! nikakva te šteta ne će snaći zbog ovog koraka.« Zatim ga žena zapita: »Koga ću ti dozvati?« Šaul odgovori: »Dozovi mi Šamuela!«
12 Kad žena ugleda Šamuela, vrisne iz svega glasa pa reče Šaulu: »ho si me varao? Ti si Šaul!
13 Kralj joj odgovori: »Ne boj se! Što vidiš?« »Vidim neko nadnaravno biće, gdje izlazi iz Podzemlja,« reče žena Šaulu.
14 A on će njoj: »Kako izgleda?(( »Neki starac uzlazi, ogrnut plaštem,(( reče. Po tome je Šaul doznao, da je to glavom Šamuel, pa pade ničice, licem do zemlje iz poštovanja.
15 »Zašto me uznemiruješ dozivljući me?(( reče Šamuel Šaulu. »Zbog velike nevolje«, reče Šaul. »Filištejci su zavojštili na me, a Bog me je napustio. Budući da mi više ne odgovara ni preko proroka ni u snima, dozvao sam tebe, da me uputiš, što mi treba činiti.
16 Šamuel reče: »Zašto pitaš mene, kad te je Gospodin napustio i protivnikom ti postao.
17 Gospodin ti je učinio, što ti je po meni prorekao: Istrgnuo je kraljevstvo iz tvoje ruke i dao ga tvome susjedu - Davidu.
18 Budući da nisi poslušao Gospodnje upute i u djelo proveo njegov rasplamtjeli gnjev na Amalečanima, tako je danas Gospodin postupio prema tebi.
19 Osim toga, Gospodin će predati i tebe i Izraelce u filištejske šake. Sutradan ćeš se ti i tvoji sinovi naći sa mnom, a Gospodin će izručiti izraelsku vojsku u filištejske šake.«
20 Istog se časa Saul sruši na zemlju koliko je dug i širok, užasnut Samuelovim riječima. I tjelesna ga snaga izdade, jer nije ništa jeo cijeli dan i noć.
21 Uto ona žena dođe k Saulu i opazivši, da je strašno preplašen, reče mu: »Tvoja je, eto, sluškinja tebe poslušala; stavila sam vlastiti život na kocku, da udovoljim zahtjevu, što si ga tražio.
22 Stoga i ti sad poslušaj svoju sluškinju. Daj, stavit ću preda te nešto hrane, da stečeš snage za put, na koji odlaziš.«
23 On odbije protiveći se: »Ništa jesti ne ću.« Ipak, kad su se i sluge pridružile ženi i silile ga, pristane na njihovo nagovaranje, ustane sa zemlje i sjede na divan.
24 Žena je imala kod kuće utovljeno tele te ga brzo zakla. Uzevši brašna, umijesi ga i ispeče prevrtu.
25 Stavi to pred Saula i njegove sluge, te su večerali. Potom se dignu i otputuju iste noći.

Prva Samuelova Glava 29
1 Međutim Filištejci skupe sve svoje čete u Afek, a Izraelci se utabore kod Vrela u Jezreelu.
2 Dok su filištejske velmože vodile sprijeda svoje stotine i tisuće, dotle je David sa svojom momčadi stupao straga s Akišom.
3 Uto filištejski zapovjednici zapitaju: »Što će tu ovi Hebreji?« Akiš odgovori zapovjednicima: »Pa ovo je David, službenik izraelskog kralja Šaula, koji je evo kod mene ima više od godinu dana. Nisam ništa našao na njemu od časa, kad je k meni prešao do danas.
4 Filištejski zapovjednici na nj planu te mu reku: »Pošalji tog čovjeka natrag u mjesto, koje si mu dodijelio. Neka s nama ne ide u boj; mogao bi u ratu prometnuti se u našeg izdajicu. Zar ima boljeg načina da se ulaska svome gospodaru nego glavama ovih naših momaka.
5 Nije li ovo onaj David, o kom su pjevali plešući: Šaul pobi svoju tisuću, Ali David svojih deset tisuća.
6 Stoga Akiš pozove Davida i reče mu: »Vjeran si, i tako mi živog Gospodina! ja te volim vidjeti gdje uza me stupaš u vojsci, jer ne nađoh na tebi nikakve zlobe od časa, kad si k meni došao do danas. Ali se ne sviđaš očima velmoža.
7 Zato se vrati i putuj u miru, da ne ozlovoljuješ filištejske velmože!
8 Ali David uzvrati Akišu: »Što sam učinio? Što si našao kod svoga sluge od onog dana, kad sam preda te stupio do dana današnjega, što bi osporavalo, da se ne borim protiv neprijatelju moga kralja?«
9 Akiš odgovori Davidu: »Znam, da si vrijedan; u mojim si očima od Boga poslan, ali su filištejski zapovjednici odredili, da s nama ne ideš u borbu.
10 Sutra ujutro, dakle, podrani s podložnicima tvoga gospodstva - s onima, koji su s tobom došli - i vratite se u mjesto, koje sam ti dodijelio. Ustajte rano i otputujte, čim se svane.«
11 Tako se David i njegovi momci ustanu rano te se onog jutra zapute natrag u filištejsku zemlju, dok Filištejci odu u Jezreel.

Prva Samuelova Glava 30
1 Prije nego su David i njegovi momci stigli u grad trećega dana, Amalečani su već bili opljačkali Negeb i Siklag; na grad su napravili juriA i vatrom ga spalili.
2 Zarobivši lene i svakoga, tko se u gradu naAao, mlado i staro, ne ubijajući ih, odveli su sa sobom, kad su otišli.
3 Uto stigoše u grad David i njegovi vojnici i nađu ga spaljena, a svoje lene, sinove i kćeri odvedene u ropstvo.
4 Onda David i svijet, koji je bio s njim, udare u glasno naricanje, te su plakali, dok im nije snage nestalo i za plakanje.
5 I Davidove obje lene, Ahinoama Jezreelka i Abigajila, prijašnja udovica Nabala iz Karmela, bjehu zarobljene.
6 Sam se David nađe u velikoj naprilici, jer ljudi govorahu o njegovu kamenovanju. Toliko su bili ogorčeni zbog sudbine svojih sinova i kćeri. Ali David, ohrabren u Gospodinu, Bogu svome,
7 reče svećeniku Abjataru, sinu Ahimelekovu: Donesi mi efod!« Kad mu je Abjatar donio efod,
8 David se posavjetuje s Gospodinom i zapita: Hoću li se dati u potjeru za onim četama? Mogu li ih stići?« Gospodin mu odgovori: U potjeru! Bez ikakve sumnje, stići ćeš ih i na mjestu pribaviti izbavljenje.«
9 Tako David pođe sa šest stotina momaka i stignu u Besor-dragu, gdje se oni, koji su trebali ostati straga, zaustave.
10 Tu ih, dakle, dvije stotine, koji zbog iznemoglosti nisu mogli prijeći Besor-dragu, ostane, a David nastavi potjerom s četiri stotine momaka.
11 Na jednom se ravnjaku namjere na nekog Egipćanina te ga dovedu Davidu. Dadu mu kruha, da pojede i vode da popije
12 uz to mu ponude kolut osušenih smokava i dva kolačića osušenog grolđa. Kad 13e najede, olivje; niti je jeo kakve hrane niti pio vode tri dana i tri noći.
13 Potom ga zapita David: »Čiji si ti? Odakle si?« Našto odgovori: Ja sam egipatski mladić, rob kod jednog Amalečanina. Moj me je gospodar ostavio, jer sam se prije tridni razbolio.
14 Pljačkali smo po kerejskom Negebu, na Judinu području i po Negebu Kalebovaca, a Siklag smo spalili u polaru.«
15 Onda ga David zapita: Hoćeš li me odvesti dolje do onih četa?« On odgovori: Zakuni mi se Bogom, da me nećeš ubiti niti me predati u šake moga gospodara, pa ću te odvesti do četa.«
16 Zaista ih odvede. Nađu Amalečane, širom raštrkane zemljom, kako jedu i piju i goste se bogatim plijenom, što su ga nakupili po filištejskim i judejskim krajevima.
17 Udarivši ih prokletstvom, David ih je tukao od zore do mraka, tako da nitko nije pobjegao nego jedno četiri stotine momaka, koji su uzjahali na deve i utekli.
18 David povrati sve, što su Amalečani bili otjerali, a izbavi i svoje obje lene.
19 Ničega im nije nestalo od onoga, što su Amalečani bili oteli: ni velikog ni malog, ni plijena, ni sinova, ni kćeri, ama baš sve je David povratio.
20 Cak je David povratio i sva stada krupne i sitne stoke, pa goneći ih pred njim, vikahu: Davidov je ovo plijen!«
21 Kad je David stigao do ono dvjesta momaka, koje je ostavio u Bosor-drazi, jer nisu mogli ići s njim zbog iznemoglosti, pođu u susret Davidu i vojnicima uza nj. Približavajući mu se, David ih pitaše za zdravlje.
22 Uto graknuše sve škrčine i ništarije, koje su išle s Davidom: »Budući da nisu išli s nama, ne ćemo im dati ništa od plijena, koji smo stekli,nego samo svakome njegovu ženu i djecu; neka to vode i nose se!«
23 Nato progovori David: »Ne smijete tako raditi, braćo moja, poslije onog, što je nama pribavio Gospodin; štitio nas i izbavio nas iz šaka četa, koje su nas bile napale.
24 Tko bi se mogao složiti s ovim vašim prijedlogom! Naprotiv, kakav bude dio onome, koji je u boj išao, takav neka bude i onome, koji je prtljagu čuvao; neka se jednako dijeli!«
25 I zbilja, od onog se dana ta odluka učvrstila, tako da je to danas u Izraelu to ostalo ustaljeno pravilo.
26 Kad je David došao u Siklag, pošalje dio plijena starješinama po Judeji, svojim prijateljima, s porukom: »Eto vam dar od plijena Gospodnjih neprijatelja;
27 poimenice: starješinama u: Betulu, Ramot-Ne- gebu, Jatiru,
28 u Aroeru, Sifmotu, Eštemoi,
29 Rakalu, u jerahmeelskim gradovima,
30 onima u Hormi, u Borašanu, u Ataku,
31 u Hebronu, u svim mjestima, u koja je dolazio David sa svojim momcima.

Prva Samuelova Glava 31
Smrt Saula i njegovih sinova
1 Kako Filištejci užestaše svojom navalom na Izraelce, izraelski vojnici, bježeći, padahu smrtno ranjavani po brdu Gilboi;
2 povrh toga, bili su stalno stopu u stopu za Šaulom i njegovim sinovima te napokon pogube Šaulove sinove: Jonatana, Abinadaba i Malkišnu.
3 Još se žešćom navalom okome na Šaula i strijelci ga ustrijeljaju. Proboden kroz trbuh,
4 Šaul reče svome štitonoši: »Isuci svoj mač i probodi me, da ne bi ovi neobrezani došli i rugali mi se! Ali njegov štitonoša to ne htjede učiniti. Bio je vrlo prestrašen. Stoga sam Šaul zgrabi svoj mač i baci sa na nj.
5 Videći štitonoša, da je Šaul izdahnuo, i on se baci na svoj mač i umrije s njime.
6 Tako pogine Šaul, njegova tri sina i njegov štitonoša zajedno u istom danu.
7 Kad su vidjeli Izraelci, koji su živjeli u strani povrh doline i oni uz Jordan, da su se izraelski vojnici razbjegli; da su Šaul i njegovi sinovi poginuli, napuste svoje gradove te i sami pobjegnu. Potom dođu Filišteici i onuda se nasele.
8 Sutradan, međutim, dodoše Filištejci zgolišavati pale i nađu Saula i njegova tri sina na brdu Gilboi.
9 Odsijeku Saulu glavu i svuku s njega oklop, onda razašalju vijest filištejskom zemljom svojim idolima i filištejskom pučanstvu.
10 Oklop mu izvjese u Aštartinu hramu, dok njegovo tijelo nabiju na kolac na zidu u Bet-Sanu.
11 Kad je čulo žiteljstvo Jabeš-Gileada, što su Filištejci učinili Saulu,
12 svi njegovi ratnici krenu i putujući cijelu noć, odnesu tjelesa Saula i njegovih sinova sa zida u Ben-Sanu, donesu ih u Jabeš, gdje ih spale.
13 Potom pokupe njihove kosti i pokopaju ih pod tamariskom u Jabešu, onda se dadnu na pošćenje tjedan dana.