BIBLIJA - Silvije Grubišić

PRVA KNJIGA KRALJEVA

Prva knjiga kraljeva glava 1
Davidova iznemoglost
1 Međutim, kad je kralj David ostario i godine ga pritisle, pokrili bi ga pokrivačima, ali se ne bi mogao ugrijati.
2 Zato mu reku poslužitelji; »Neka se kralju gospodaru potraži mlada djeva, koja će kralja dvoriti i njegovati; neka čak leži u krilu vašeg veličanstva, da vam bude toplo!«
3 Tako su tražili lijepu djevojku po cijelom izraelskom području i nađu Abišagu Šunamitkinju i kralju je dovedu.
4 Bila je vrlo krasna djevojka; kralja je dvorila i posluživala, ali kralj nije s njom općio.
5 Uto se Hagitin sin Adonija zanese mišlju da postane kralj. Nabavi kola, vozača i pedeset momaka za pratnju.
6 Unatoč tome njegov ga otac nije nikad prekorio za takvo ponašanje. I Adonija je bio naoči krasan; a rodio se odmah iza Abšaloma.
7 Povede razgovore s Joabom, sinom Sarvijinim i sa svećenikom Abjatarom, i oni pristanu uza nj.
8 Ali svećenik Sadok, Jehojadin sin Benaja, prorok Natan, Šemej i njegovi drugovi, cvijet Davidove vojske, ne pristaše uz Adoniju.
9 Kad je Adonija priredio gozbu, poklavši ovce, goveda i utovljenu telad kod Zaholetske stijene nedaleko En-Rogela, pozove svu svoju kraljevsku braću i sve kraljeve službenike od Judina plemena.
10 ali ne pozva proroka Natana, Benaju, svoga brata Salomona ni cvijet-vojsku. salomon postaje kraljem
11 Tada reče Natan Bat-Šebi, Salomonovoj majci: »Zar nisi čula, da je Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, iako naš gospodar David za to ne zna?
12 Zato, daj da te savjetujem, kako ćeš spasiti život sebi i svome sinu Salomonu.
13 Otiđi kralju Davidu i reci mu: Zar se ti, kralju gospodaru, nisi zakleo svojoj službenici, da će se moj sin Salomon zakraljiti poslije tebe i da će zasjesti na tvoj prijestol? Kako je onda Adonija postao kraljem?'
14 Dok ti budeš ondje govorila s kraljem, ja ću doći za tobom i popuniti tvoje kazivanje.«
15 Tako Bat-Šeba ode kralju u njegove odaje, gdje ga je dvorila Abišaga Šunamitkinja zbog njegove odmakle dobi.
16 Bat-Šeba se pokloni kralju u znak poštovanja, a onda je kralj upita: »Što želiš?«
17 Ona mu odgovori: »Gospodaru moj, ti si se zakleo svojoj službenici Gospodinom, Bogom svojim, da će te moj sin Salomon naslijediti na tvome prijestolu.
18 A Adonija je, međutim, već postao kralj, a da moj gospodar kralj za to i ne zna.
19 Naklao je u izobilju volova, utovljene teladi i ovaca za gozbu te pozvao sve kraljeviće, svećenika Abjatara, zapovjednika vojske Joaba, ali nije pozvao tvoga slugu Salomona.
20 No, kralju, gospodaru moj, oči su svega Izraela uprte u te; objavi, zato, tko će zasjesti na prijestol poslije moga kralja, gospodara.
21 U protivnom slučaju, kad moj gospodar kralj legne kod svojih otaca, ja i moj sin Salomon bit ćemo smatrani zlikovcima.«
22 Još je ona govorila s kraljein, kad prorok Natan uniđe.
23 Kad su ga najavili, prorok Natan stupi pred kralja i nakloni mu se licem do zemlje.
24 Potom Natan progovori: »Kralju, moj gospodaru, ti si jamačno odredio, da će se Adonija poslije tebe zakraljiti i na tvoj prijestol zasjesti.
25 Danas je otišao dolje; naklao je za gozbu u izobilju volova, utovljene teladi i ovaca; pozvao je sve kraljeviće, vojničke zapovjednike, svećenika Abjatara, sad u njegovu društvu jedu i piju te kliču? 'Živio kralj Adonija!'
26 Nije pozvao mene, slugu tvoga, ni svećenika Sadoka, ni Benaju, sina Jehojadina, niti tvoga slugu Salomona.
27 Je li ovo učinjeno po naredbi kralja, moga gospodara, a da mi, tvoje sluge, nismo obaviješteni, tko će naslijediti na prijestolu moga kralja gospodara?«
28 Kralj David odgovori: »Zovnite mi ovamo Bat-Šebu!« Kad je ona opet unišla i stala pred kralja,
29 kralj se zakle: »Tako mi živog Gospodina, koji me je izbavljao iz svih neprilika,
30 upravo ću danas izvršiti zakletvu, koju sam položio pred Gospodinom, Bogom Izraelovim, da će sin tvoi Salomon zasjesti na moj prijestol mjesto mene i vladati poslije mene.«
31 Bat-Šeba oda kralju poštovanje naklonivši se licem do zemlje i reče: »Živio kralj David, moj gospodar, navijeke!«
32 Potom kaza kralj David: »Zovnite mi svećenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, Jehoj!ldina sina!«
33 Kad oni stupe pred kralja, ori im reče: »Povedite sa sobom dvorske časnike, uzjahajte moga sina Salomona na moju mazgu pa ga otpratite dolje na Gihon.
34 Ondje neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom; zatrubite na trublju i kličite: ' Živio kralj Salomon!'
35 Kad ga dopratite amo gore, neka zasjedne na prijestol te vlada mjesto mene; njega ja postavljam za. vladara nad Izraelom i Judom.«
36 A Benaja, sin Jehojadin, odgovori kralju: »Amen! Neka Gospodin, Bog moga gospodara kralja, odluči isto tako!
37 Kao što je Gospodin s mojim gospodarem kraljem, neka tako bude i sa Salomonom; neka uzveliča njegov prijestol i više nego Davida, »moga gospodara!«
38 Tako svećenik Sadok, prorok Natan i Benaja, sin Jehojadin, odu dolje zajedno s Kerećanima i Pelećanima, uzjaše Salomona na mazgu svoga kralja Davida i otprate ga na Gihon.
39 Tu svećenik Sadok uzme Šatorski rog s uljem te pomaže Salomona; zatrube u trublju, dok sav puk klicaše: »Živio kralj Salomon!«
40 Potom sav svijet pođe gore za njim u velikom slavlju i veselju svirajući u svirale, tako da je i zemlja pucala.
41 Adonija i svi njegovi uzvanici, koji su bili' s njim, baš su svršavali svoju gozbu, kad ih očuše. Cuvši Joab trubljenje trublje, poviče: »Kakva je ono vika u gradu?
42 Dok je on još govorio, stiže Jonatan, sin svećenika Abjatara. «Dođi ovdje!« reče Adonija, »ti se vrijedan čovjek i mora da nosiš dobre vijesti.«
33 Našto mu odgovori Jonatan: »Baš naprotiv! Kralj David postavio je Salomona za kralja.
44 S njim je kralj poslao svećenika Sadoka, proroka Natana, Benaju, sina Jehojadina zajedno s Kerećanima i ! Pelećanima; uzjašiše ga na kraljevu mazgu
45 i kod Gihona ga pomazaše za kralja svećenik Sadok i prorok Natan; odande su ga otpratili gore . veseleći se, dok je grad ozvanjao od urnebesa. To je vika, koju ste čuli.
46 Povrh toga, Salomon je već zasjeo na kraljevski prijestol."
47 Čak su i kraljevi dvorani išli pozdraviti našeg gospodara kralja Davida ovim riječima: »Neka tvoj Bog proslavi Salomonovo ime i više od tvoga; neka uzveliča njegov prijestol više nego tvoj Kralj je, iskazavši štovanje Bogu na svojoj postelji,
48 ovako rekao: »Blagoslovljen bio Gospodin, Bog Izraelov, koji je danas postavio muža na moj prijestol te sam to vidio , svojim očima.
49 Potom svi Adonijevi uzvanici odu prestrašeni svaki svojim putem.
50 I Adoniju spopane strah od Salomona te se i on skoči; ode i prihvati se rogova na žrtveniku.
51 Uto stigne poruka Salomonu: »Eno se Adonija I uplašio kralja Salomona, uhvatio se za rogove žrtvenika i rekao: 'Neka mi se kralj Salomon danas zakune, da ne će mačem pogubiti svoga sluge.'«
52 Našto Salomon odgovori: »Ako se pokaže dostojnim, nijedna njegova vlas na zemlju ne će pasti; ali bude li pri njemu zla, poginut će.«
53 Kralj Salomon zatim poruči, da ga dovedu od žrtvenika; dođe on dolje, kralju se duboko nakloni, a onda mu Salomon kaza: »Idi svojoj kući!«

Prva knjiga kraljeva glava 2
Davidova preporuka sinu Salomonu i smrt
1 Kad se je Davidu primicao dan smrti, svome sinu Salomonu dade ove upute:
2 »Ja odlazim na putovanje svega svijeta. Budi hrabar; budi čovjek!
3 Ispunjaj nalog Gospodina, Boga svoga, hodeći njegovim stazama; opslužuj njegove odredbe, zapovijedi i odluke, kako su zapisane u Mojsijevu nauku. Tako ćeš uspijevati u svemu, što budeš radio i na što se god budeš dao;
4 tako da Gospodin ispuni obećanje, što ga je o meni izrekao: 'Ako se tvoji sinovi budu tako ponašali, da meni ostanu vjerni svim svojim srcem i svom svojom snagom, nikad ne će nestati tvoga nasljednika s izraelskog prijestola.'
5 I sam znaš, što mi je učinio Joab, Sarvijin sin; kako je postupio s onom dvojicom izraelskih vojničkih zapovjednika, Abnerom, sinom Nerovim i Amasom, sinom Jeterovim: ubio ih da osveti ratno krvoproliće u mirno doba. Tom je krvlju omastio pojas oko mojih bokova i obuću na mojim nogama.
6 Ti postupi prema svojoj uviđavnosti, ali ipak ne daj, da mu sijede kose odu dolje u Šeol s mirom.
7 Ali sinovima Barzilaja Gileađanina iskazuj ljubav; neka jedu za tvojim stolom. Oni su mene lijepo primili, kad sam bježao ispred tvoga brata Abšaloma.
8 Nadalje, imaš Šimeja, sina Gerina, onog Benjaminovca iz Bahurina, koji me je grdno psovao onog dana, kad sam išao u Mahanajim. Istina, došao je k meni dolje na Jordanu, i ja sam mu se zakleo Gospodinom, da ga ne ću podvrći maču.
9 Ali ga sad ne smiješ pustiti nekažnjena. Pametan si čovjek pa ćeš znati, kako s njim treba postupiti: u krvi mu strovali sijede vlasi u Šeol!«
10 David otpočine sa svojim pređima. Pokopaju ga u David-gradu,
11 nakon vladanja Izraelom četrdeset godina. Kraljevao je u Hebronu sedam godina, a u Jeruzalemu trideset tri godine.
12 A kad je Salomon zasjeo na prijestol svoga oca Davida, i kad mu je vladanje bilo učvršćeno,
13 Adonija, sin Hagitin, posjeti Bat-Šebu, Salomonovu majku. »Dolaziš li s mirom?« zapita ga ona. »Jest, S mirom!«
14 odgovori i doda: »Imam ti nešto reći.« »Daj, reci!« ona će.
15 Onda on nastavi: »Ti znaš, da je kraljevstvo pripadalo meni, i da je cijeli Izrael očekivao, da ću ja postati kraljem. Ali je kraljevanje mene mimoišlo i zapalo moga brata, jer je tako Gospodin odlučio.
16 Sad te želim zamoliti za jednu uslugu; nemoj mi je odbiti!« »Kazuj!« reče mu ona.
17 Onda će on: »Molim te, kaži kralju Salomonu - tebi on to ne će uskratiti - da mi dade Abišagu Šunamitkinju za ženu.«
18 A Bat-Šeba odgovori: »Dobro, zauzet ću se za tebe kod kralja.«
19 Zbilja Bat-Šeba ode kralju Salomonu da se zauzme za Adoniju. Kralj se ustane, pođe joj u susret i nakloni joj se. Zatim sjedne na svoj prijestol. Prijestol bude spremljen i za kraljevu majku te ona sjedne njemu s desne strane.
20 Potom ona reče: »Imam jednu malu uslugu, za koju te želim zapitati. Nemoj mi uskratiti.« Kralj reče njoj: »Pitaj, moja majko, ne ću te odbiti.«
21 Tako ona reče: »Podaj Abišagu Šunamitkinju svome bratu Adoniji za ženu.«
22 Našto kralj Salomon odgovori svojoj majci: »Zašto pitaš Abišagu Šunamitkinju za Adoniju? Traži za nj i kraljevstvo. Ta on je moj stariji brat, a svećenik Abjatar i Joab, Sarvijin sin, su s njim.«
23 Onda se kralj Salomon zakle ovako Gospodinom: »Ovo učinio meni Bog i još gore, ako to ne bude stajalo Adoniju njegove glave!
24 Tako mi živog Gospodina, koji me je čvrsto posadio na prijestol moga oca Davida, i koji mi je osigurao vladateljski dom, kako je i obećao, Adonija će još danas glavu izgubiti.«
25 Potom kralj Solomon posla Benaju, sina Jehojadina, koji usmrti Adoniju.
26 Svećeniku Abjataru kralj naredi, da odlazi u Anatot na svoj posjed. »Zaslužio si da umreš«, reše mu, »ali te ipak ovaj put ne ću pogubiti, jer si nosio Kovčeg moga Gospodina Boga pred mojim ocem Davidom, i jer si sudjelovao u svim teškoćama s mojim ocem.«
27 Tako Salomon ukloni Abjatara s položaja Gospodnjeg svećenika i tim ispuni proročanstvo, što ga je Gospodin izrekao u Šilou o domu Elijinu.
28 Kad stigne vijest Joabu o tome, pobjegne u Gospodnji Šator te se prihvati za rogove žrtvenika. Joab je naime bio pristao uz Adoniju, iako nije pristajao uz Abšaloma.
29 Kad jave kralju Salomonu, da je Joab pobjegao u Gospodnji Šator i da se nalazi pokraj žrtvenika, pošalje Benaju, sina Jehojadina, naredivši mu da ga ubije.
30 Benaja ode u Gospodnji Šator te kaza Joabu, da mu kralj naređuje da iziđe. Ali on odgovori: »Ne ću, nego ću poginuti ovdje.« Benaja se vrati kralju i kaza mu, što je Joab odgovorio.
31 Našto kralj reče: »Učini, kako je kazao: Ubij ga i pokopaj! Tako ćeš s mene i s doma moga oca skinuti odgovornost za krv, koju je Joab uzaludno prolio.
32 Gospodin će ga držati odgovornim i za njegovu vlastitu krv, jer je ubio dva nevina čovjeka, koji su bili bolji od njega: Abnera, sina Nerova, zapovjednika izraelske vojske, i Amasa, sina Jeterova, zapovjednika judejske vojske; ubio ih je mačem bez znanja moga oca Davida.
33 Odgovornost će za njegovu krv pasti na Joabovu glavu i na glave njegovih potomaka za sva vremena, dok će David, njegovo potomstvo, njegov dom i njegov prijestol živjeti trajno u Gospodnjem miru.«
34 Tako Benaja, Jehojadin sin, ode gore, navali na nj i usmrti ga. Pokopaju ga u njegovoj kući, sred pustare.
35 Na njegovo mjesto za zapovjednika vojske kralj postavi Benaju, sina Jehojadina, a svećenika Sadoka kralj postavi na mjesto Abjatara.
36 Zatim kralj pozove Šimeja te mu naredi: »Zidaj sebi kuću u Jeruzalemu i u njem se nastani; da iz njeg nisi otišao bilo kuda.
37 Ako ikad iz njega iziđeš i prijeđeš preko drage Kidrona, budi siguran, da ćeš biti smaknut. Odgovornost za svoju krv snosit ćeš sam.«
38 Našto Šimej reče kralju: »Naredba je u redu. Kako zapovijeda moj gospodar kralj, onako će tvoj sluga postupiti.« Tako je Šimej proveo u Jeruzalemu dugo vremena.
39 Ali poslije dvije godine njegova dva roba pobjegnu Akišu, sinu Maake, kralju u Gatu. Kad su Šimeju kazali, da su njegovi robovi u Gatu,
40 odmah osedla svoga magarca i ode u Gat kralju Akišu u potragu za svojim robovima i iz Gata ih dovede natrag.
41 Jave Salomonu, da je Šimej išao iz Jeruzalema u Gat i natrag,
42 našto kralj pozove Šimeja i reče mu: »Zar te nisam zakleo Gospodinom i upozorio te jasno ovako: 'Onim danom kad odeš bilo kuda, budi siguran, da ćeš biti smaknut.' Ti si mi odgovorio: 'Naredba je u redu, pokoravam se.'
43 Zašto onda nisi održao zakletvu, kojom si se zakleo Gospodinu i moju zapovijed, koju sam ti izdao?«
44 Nadalje je kralj rekao: «Šimeju, znaš i sam u svome srcu sve zlo, što si nanio mome ocu Davidu; tvoje zlo sada Gospodin svaljuje na tvoju glavu.
45 Kralj je Salomon obasut blagoslovom, a Davidov prijestol potraijat će pred Gospodinom za sva vremena.«
46 Potom kralj naredi Benaji, sinu Jehojadinu, i on ode, navali na Šimeja i usmrti ga.

Prva knjiga kraljeva glava 3
Salomon moli za mudrost
1 Kad se je tako učvrstilo kraljevstvo u Salomonovoj ruci, Salomon stupi u rodbinske veze s faraonom, egipatskim kraljem, oženivši njegovu kćer. Dovede je u David-grad, dok ne dovrši zidanje svoga dvora, hrama i zidova oko Jeruzalema .
2 Puk je, međutim, i dalje prinašao žrtve na uzdignutim žrtvovalištima, jer doonda još nije bio sagrađen dom imenu Gospodnjemu.
3 Salomon je ljubio Gospodina, pokoravao se naredbama svoga oca Davida; ali je ipak prinosio žrtve i palio tamjan po uzdignutim žrtvovalištima.
4 Onda kralj Salomon ode u Gibeon da prinese žrtvu, jer je ondje bilo glavno žrtvovalište. Tisuću je paljenica prinio Salomon na onom žrtveniku.
5 Tako se jedne noći prikaže Salomonu Gospodin u snu. Tada mu Bog reče: »Pitaj, što ću ti dati?
6 Salomon odgovori: »Ti si mome ocu Davidu, svome sluzi, iskazivao velika dobročinstva, jer je on hodio pred tobom u vjernosti, u pravednosti i u čistoći srca; ta mu velika dobročinstva stalno iskazuješ, dopustivši da njegov sin danas sjedi na njegovu prijestolu.
7 O, Gospodine, moj Bože, ti si mene, svoga slugu, postavio za kralja da naslijedim svoga oca Davida, premda sam ja još mlađarac, koji se ne zna ponašati.
8Tvoj je sluga u središtu tvoga naroda, što si ga sam odabrao; naroda tako brojna, da se ne može izbrojiti ni razlikovati.
9 Podaj. zato, svome sluzi pamet, kojom će znati suditi tvome narodu i lučiti dobro od zla. Jer, tko bi drukčije mogao upravljati ovim tvojim silnim narodom?«
10 Gospodu je bilo milo, što je Salomon to zatražio,
11 te mu Bog odgovori ovako: »Budući da si to zatražio, a nisi pitao dug život; nisi pitao bogatstvo, niti si tražio glave svojih neprijatelja; tražio si mudrost, da znaš, što je pravo,
12 udovol]avam ti želji: Dajem ti mudrost i razboritost; kao u tebe, takve još nije bilo prije tebe, niti će se takva pojaviti poslije tebe.
13 Osim toga, dajem ti i što nisi tražio: Takvo bogatstvo i slavu, kakvoj nijedan kralj tvoga vremena ne će biti ravan.
14 A ako budeš hodio mojim putovima, opsluživao moje naredbe i moje zapovijedi, kako je radio tvoj otac David, i život ću ti produljiti.«
15 Kad se je Salomon probudio od sna, ode u Jeruzalem, stupi pred Kovčeg Gospodnjeg saveza, prinese žrtve paljenice i pričesnice, a onda priredi gozbu svojim dvoranima.
16 Poslije dođu kralju dvije žene, koje su bile bludnice, i stupe preda nj.
17 Prva žena reče: »Gospodaru moj, ja i ova žena stanujemo u istoj kući. Ja sam u kući rodila dijete u njezinoj nazočnosti.
18 Tri dana poslije rođenja moga djeteta, rodi i ova žena. Bile smo zajedno; nikoga drugog nije bilo u kući osim nas dvije.
19 Jedne noći umre sinčić ove žene, jer je bila legla po njemu.
20 Zatim ustane usred noći, uzme moje dijete s mojih njedara, dok sam ja, tvoja službenica, još spavala, i položi ga u svoje krilo, a svoga mrtvog sina podmetne meni.
21 Kad sam se ujutro ustala podojiti svoje dijete, nađem ovo mrtvo. Ali pošto ga pogledam bolje u jutarnjem svjetlu, to uopće nije bilo dijete, koje sam ja rodila.
22 Našto kaza druga žena: Nije tako! Zivo je dijete moje, a tvoje je ono mrtvo.« Prva žena opet reče: Ne, nego je mrtvo dijete tvoje, dok je živo moje.« Tako su se prepirale pred kraljem.
23 Kralj pomisli u sebi: Jedna kaže: 'Ovo živo je moje dijete; tvoje je mrtvo.' Druga opet veli: 'Ne, tvoje je mrtvo dijete, a moje je živo.'«
24 Kralj će onda: Donesite mi mač!« Kad donesu kralju mač,
25 kralj reče: Rasijecite živo dijete nadvoje pa podajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj!e« Ali majka, čije je zaista bilo živo dijete, osjeti u srcu ljubav prema njemu, pa reče kralju: ospodaru moj, podaj njoj živo dijete; nipošto ga nemojte ubijati!« Druga dometnu: »Neka ga ne bude ni meni ni tebi; rasijecite ga!«
27 I kralj rasudi: »Podajte dijete prvoj ženi; ne ubijajte ga; ona mu je majka.«
28 Kad su Izraelci čuli za presudu, koju je kralj donio, napune se strahopočitanjem prema kralju, jer su se uvjerili, da posjeduje božansku mudrost u postupcima pravosuđa.

Prva knjiga kraljeva glava 4
Državno ustrojstvo
1 Kralj je Salomon vladao nad cijelim Izraelom,
2 a ovo su mu bili službenici : Sadokov sin Azarija bio je svećenik.
3 Pisari: Elihoref i Ahija, sinovi Šišini; ljetopisac: Jehošafat, sin Ahiludov;
4 zapovjednik vojske: Benaja, sin Jehojadin; svećenici: Sadok i Abjatar;
5 povjerenik: Azarija, sin Natanov; kraljev pratilac: Zabud, sin Natanov;
6 dvorski upravitelj: Ahišar; nadstojnik za tlaku: Adoniram, sin Abdin.
7 Uz ove je Salomon imao dvanaest povjerenika za cijeli Izrael; oni su snabdijevali kralja i njegovo kućanstvo životnim namirnicama. Svaki je bio odgovoran za prehranu po jedan mjesec na godinu.
8 Ovo su bila njihova imena: Ben-Hur, u Efrajimovu gorskom kraju;
9 Ben-Dekar, u Makasu, Šaalbinu, Bet-Šemeru, Elonu i Bet-Hanani;
10 Ben-Hesed, u Arubotu, na nj je također spadao Soko i cijeli Heferski kraj;
11 Ben-Abinadab, u cijelom Dorskom okružju; (on je bio oženjen Salomonovom kćeri Tafatom).
12 Baana, sin Ahiludov, u Taanaku i Megidu, cijelom Bet-Šeanu do Abel-Mehole uz Zartanu i od Bet-Šeana ispod Jezreela sve do Jokmeama;
13 Ben-Geber, u Gileadskom Ramotu; na nj su spadala i Jair-sela Manašeova sina u Gileadu i Argopskom okružju, osim toga u Bašanu žezdeset zidom opasanih gradova s tučanim prijevornicama na gradskim vratima;
14 Ahinadab, sin Idov, u Mahanajimu;
15 Ahimaas, koji je bio oženjen Basmatom, drugom Salomovom kćeri, u Naftaliju;
16 Baana, sin Hušaja, u Ašeru i uzduž kršne obale;
17 Jehošafat, sin Paruhov, u Isakaru;
18 Šimej, sin Elin, u Benjaminu;
19 Geber, sin Urijin, u zemlji amorejskog kralja Sihona i Oga, kralja u Bašanu. Osim toga, bio je jedan namjesnik za kraljevu zavičajnu zemlju.
20 Pučanstva je u Judeji i u Izraelu bilo mnogo, kao pijeska uz more. Jeli su, pili i veseli bili.

Prva knjiga kraljeva glava 5
1 Salomon je vladao svim kraljevstvima od rijeke Eufrata do filištejskog područja i dolje do Egipatske međe; plaćala su mu danak i ostala mu podložna cijelog njegova života.'
2 Dnevno je Salomonu trebalo za hranjenje trideset kora bijelog brašna i žezdeset kora običnog brašna;
3 deset tovljenih volova, dvadeset volova od paše i stotinu ovaca, osim jelena, srna, srndać a i kljukane peradi.
4 On je naime bio vrhovni poglavar zapadno od Eufrata, od Tifse do Gaze, za sve krajeve i za sve kraljeve te je uživao mir unutar svih svojih granica.
5 Juda i Izrael osjećali su se sigurni; svaki čovjek pod svojom smokvom, svatko pod svojom vinovom lozom, od Dana do Beer-Šebe, cijelog Salomonova vladanja.
6 Salomon je imao četrdeset tisuća konjskih mjesta u svojim štalama i dvanaest tisuća konjanika.
7 Svaki je povjerenik snabdijevao opskrbom kralja Salomona i sve, koji su jeli za njegovim stolom po mjesec dana. Nikad ništa nije nedostajalo.
8 Oni bi također opskrbjeli ječmom i pićom konje i živinu, koja se uprezala, kad je god zatrebalo.
9 Bog obdari Salomona mudrošću, vanrednim rasuđivanjem i znanjem, golemim kao pijesak na morskoj obali;
10 tako da je Salomon nadmašivao mudrušću sve Istočnjake i sve Egipćane.
11 Bio je mudriji nego ijedan drugi čovjek; mudriji nego Etan Ezrahijac, Geman, Kalkol i Darda; za njegovo se ime pročulo po svim okolnim narodima.
12 Izrekao je tri tisuće poslovica, a njegovih je pjesama bilo tisuću i pet.
13 Raspravljao je o raslinstvu, od lebanonskog cedra do izopa, što uzraste na zidu, o životinjama i pticama, o gmazovima i o ribama.
14 Dolazili su ljudi od svih naroda da čuju Salomonovu mudrol!lt; slali bi ih svi kraljevi, koji su čuli za njegovu mudrost.
Priprava za gradnju Hrama
15 Kad je čuo tirski kralj Hiram, da je Salomon pomazan za kralja namjesto svoga oca, pošalje mu svoje poklisare, jer je uvijek bio prijatelj s Davidom.
16 Nato Salomon poruči ovako Hiramu:
17 »Ti znaš, da moj otac David nije mogao sagraditi doma imenu Gospoda, Boga svoga, dok mu Gospodin nije podložio ratničke narode, koji su ga okruživali sa svih strana.
18 Ali je meni sad Gospodin, moj Bog, osigurao mir na svim stranama; protivnika nemam, opasnost mi ne prijeti.
19 Stoga namjera- vam graditi hram imenu Gospodina, Boga svoga, kako je Gospod prorekao mome ocu Davidu, kad je kazao: · Tvoj sin, koga ću postaviti na tvoj prijestol mjesto tebe, sagradit će hram mome imenu.'
20 Naredi, dakle, da mi nasijeku cedara na Lebanonu. Moji će radnici raditi s tvojima, jer znaš, da nema nikoga među nama vješta u sjecidbi građe kao Sidonjani. Ja ću ti platiti, što zatražiš na račun svojih radnika.«
21 Kad je Hiram čuo Salomonovu poruku, vrlo se obraduje i reče: »Bio danas blagoslovljen Gospodin, koji je Davidu dao mudra sina za onaj veliki narod!«
22 Potom Hiram odgovori ovako Salomonu: »Čuo sam tvoju poruku. Ispunit ću ti želju o cedrovini i o jelovini potpunoma.
23 Moji će radnici snijeti građu s Lebanona na more; na moru ću je natovariti na splavove i doploviti u mjesto, koje mi označiš; ondje ću je istovariti, a ti onda preuzmi. Ti ćeš ispuniti moje želje pribavivši hranu mojim ukućanima.«
24 Tako je Hiram opskrbio Salomona cedrovim i jelovom građom koliko je god želio,
25 a Salomon je davao Hiramu svake godine dvadeset tisuća kora pšenice za hranu njegovim ukućanima i dvadeset kora istupanog ulja. Toliko je Salomon doprinosio Hiramu svake godine.
26 Gospodin obdari Salomona mudrošću, kako je i obećao, te je vladao mir između Hirama i Salomona, prema sklopljenom ugovoru.
27 Kralj Salomon zavede kulučenje u cijelom Izraelu. Bilo je trideset tisuća kulučara.
28 Slao ih je u Lebanon svaki mjesec u skupinama od deset tisuća. U Lebanonu bi proveli jedan mjesec, a kod kuće dva. Nad kulučarima je bio Adoniram.
29 Imao je Salomon i sedamdeset tisuća teškoteretnih nositelja i osamdeset tisuća klesara u brdima,
30 izuzevši tri tisuće i tri stotine nadglednika, koji su bili odgovorni Salomonovim nadglednicima za poslove i radnike.
31 Ovi su, po kraljevoj naredbi, vadili glomazno i teško kamenje za klesanje u temelje hrama.
32 Tako su Salomonovi i Hiramovi zidari, zajedno s Gibelijcima, kamenje klesali te drvenu građu i kamenje za gradnju hrama pripremali.

Prva knjiga kraljeva glava 6
Gradnja hrama
1 Bilo je četiri stotine i osamdesete godine poslije izlaska Izraelaca iz egipatske zemlje, četvrte godine Salomonova vladanja nad Izraelom, u mjesecu Zivu, drugom od godine, kad je počeo gradnjom doma Gospodnjega.
2 Hram, koji je kralj Salomon sagradio Gospodinu, bio je šezdeset lakata dug, dvadeset lakata širok, dok mu je visina bila trideset lakata.
3 Trijem na pročelju hrama bio je dvadeset lakata dug, zahvatajući širinu zgrade, dok mu je širina pred zgradom bila deset lakata.
4 Na hramu su bili prozori s rešetkama.
5 Uzduž hramskog zida, obuhvativši samo svetište i nadsvetište, napravi pokrajnu zgradu na više katova sa sobama iznutra.
6 Najgornji je kat bio širok pet lakata, srednji šest lakata, treći sedam lakata. Najdonja soba bila je pet lakata široka; srednja šest, a najgornja sedam. Oko glavnog vanjskog zida nizali su se izbočeni potpornji, tako da grede nisu bile uzidane.
7 U gradnju hrama upotrebljen je živac kamen, oklesan u kamenolomu, tako da se ni čekić ni sjekira niti ikakvo gvožđeno oruđe pri gradnji nije čulo.
8 Ulaz u najdonji kat pokrajne zgrade nalazio se na desnom uglu hrama; odatle se išlo na srednji kat zavojnim stubama, a od srednjeg opet na najgornji.
9 Kad je hram bio dovršen u visinu, stave grede, a po njima cedrove daske za krov.
10 Dodana pokrajna zgrada s prizemnim katom, pet lakata u visinu, spajala se s hramom cedrovim gredama.
11 Dok je Salomon gradio hram, ovako mu je kazao Gospodin:
12 »Budeš li opsluživao moje naredbe, ispunjavao moje propise i držao se svih mojih zapovijedi, i ja ću ispuniti obećanje, što sam ga zadao tvome ocu Davidu:
13 boravit ću u izraelskoj sredini i nikad ne ću napustiti svoga izraelskoga naroda.«
14 Tako je Salomon gradio i dovršio Gospodnji hram.
15 Zidove hrama iznutra oblože cedrovim daskama. Tako je nutrina hrama od poda do greda bila od drveta; a i pod je bio od jelovih dasaka.
16 U stražnjem dijelu hrama odijele dvadeset lakata prostora, obložena cedrovim daskama od poda do greda, i od toga naprave svetišni dio hrama: Nadsvetište.
17 Glavna lađa, dio hrama pred Nactsvetištem, bila je duga četrdeset lakata.
18 U cedrovinu po ponutrici hrama bili su urezani rascvjetali cvjetovi i tikvice; sve je bilo od cedrovine - kamen se nije nigdje mogao vidjeti.
19 Nadsvetište se je nalazilo u najskrovitijem dijelu hrama, da bude nastamba Kovčega Gospodnjeg saveza.
20 Nadsvetište je bilo dvadeset lakata dugo, dvadeset široko, a i njegova je visina bila dvadeset lakata; bilo je obloženo najčistijim zlatom, a pred njim se nalazio žrtvenik od cedrovine.
21 Potom Salomon obloži ponutricu hrama najčistijim zlatom; objesi Zavjesu na zlatnim lancima spročelja Nadsvetišta.
22 Sav je hram oblagao zlatom, dok ga nije svega prekrio; isto je tako sav žrtvenik pred Nad svetištem bio zlatom obložen.
23 U Nadsvetištu načine dva kerubina od maslinovine.
24 Svako je krilo kerubina bilo pet lakata dugo, tako da je s jednog kraja krila do drugoga bilo deset lakata.
25 I drugi je kerubin bio deset lakata;
26 oba su kerubina bila iste veličine i istog oblika: svaki deset lakata visok.
27 Kerubini su bili postavljeni u skrovitost hrama; bili su raskriljenih krila, tako se je jedan kerubin krilom doticao zida na jednoj strani, a krilo se opet drugog doticalo zida na drugoj strani; druga su im se krila sastajala u sredini.
28 Kerubini su bili zlatom obloženi.
29 Po svim zidovima Svetišta i Nadsvetišta u Hramu bili su urezani likovi kerubina, palma i rascvalih cvjetova.
30 Isto je tako pod hrama, i u Svetištu i u Nadsvetištu, bio obložen zlatom.
31 Za ulaz u Nadsvetište bila su napravljena dvokrilna vrata od maslinovine; dok su polustupci i dovratnici bili peterokutni.
32 Oba su krila od vrata bila od maslinovine, a po njima su bili urezani kerubini, palme i rascvijetali cvjetovi; vrata su bila obložena zlatom, a u zlato su također bili okovani kerubini i palme.
33 Isto je bilo napravljeno i na ulazu u Svetište, gdje su dovratnici od maslinovine bili četverokutni.
34 Oba su krila od vrata bila od j elovine , i svako je krilo bilo utegnuto gvožđenim pojasom i sprijeda i straga.
35 I na njima su bili urezani kerubini, palme i rascvjetali cvjetovi; sami urezi opet bili su izravnani zlatom.
36 Nutarnje je dvorište bilo odijeljeno zidom od tri reda klesanog kamena i jednim redom od cedrovih greda.
37 Četvrte, dakle, godine Salomonova vladanja u mjesecu Zivu temelji su hrama bili položeni;
38 a u jedanaestoj godini, osmoga mjeseca, mjeseca Bula, Hram je bio dovršen prema nacrtu u svim svojim pojedinostima. Tako se je Hram gradio sedam godina.

Prva knjiga kraljeva glava 7
Gradnja dvora i hramskog pokućstva
1 Gradnju svoga dvora Salomon je dovršio nakon trinaest godina.
2 Dvor je sagradio od lebanonske šume; bio je dug stotinu lakata; širok pedeset lakata, a visok trideset lakata. Počivao je na četiri reda cedrovih stupova, s glavicama na vrhu stupova.
3 Povrh četrdeset pet greda, po petnaest u svakom redu, položenih na stupove, nalazio se tavan od cedrovine.
4 Nizala su se po tri reda prozora sa svake strane, točno jedan nad drugim.
5 Dovratnici na svim ulazima bili su četverokutasti, dok su ulazi, po tri sa svake strane, bili sučelice jedan drugome.
6 Trijem od stupovlja bio je dug pedeset lakata, a širok trideset. Trijem se je prostirao svom širinom dvora, a spročelja je bio natklon.
7 Napravio je i prijestolno predsoblje, gdje je držao suđenje, zapravo sudnicu. Bila je obložena cedrovinom od poda do tavanskih greda.
8 Njegov se je stan nalazio u drugom sklopu, unesen unutar više nego sudnica, ali od iste građe; tako isto i dvorac za faraonovu kćer, kojom se Salomon oženio, bio je sagrađen kao i sudnica.
9 Sve su ove građevine bile od izabranog kamena, razbijenog prema mjeri i izravnanog, i sprijeda i straga, pilom, od temelja do završnog reda.
10 Temelji su bili od velikog, teškog kamenja, od osam i deset lakata;
11 iznad njih opet klesano kamenje po mjeri i cedrovina.
12 Veliko je dvorište bilo obzidano s tri reda klesanog kamena i s jednim redom cedrovih greda, sve naokolo; tako isto nutarnje predvorje Gospodnjeg Hrama i trijem pred stanom.
13 Kralj Salomon dovede iz Tira Hirama,
14 sina neke udovice iz Naftalijeva plemena. Njegov otac, rodom iz Tira, radio je o tuču, a i on sam je posjedovao veliku vještinu i darovitost, stručan za sve radove od tuče. Tako Hiram dođe kralju Salomonu i izvede sve njegove poslove.
15 Najprije salije od tuča dva stupa. Jedan je stup bio visok osamnaest lakata; mogao se je opasati uzicom od dvanaest lakata. Takav je bio i drugi stup.
16 Onda salije dvije glavice od bakra da se stave na vrh stupova; svaka je glavica bila pet lakata visoka.
17 Načini dva opleta kao lančanog pletera i stavi ih na glavice na vrhu stupova, sedam za jednu glavicu sedam za drugu.
18 A salije i četiri stotine šipaka. Po dvije stotine ih u dva reda bješe nanizano oko svake glavice.
19 Glavice na vrhu stupova i u trijemu bile su izrađene poput cvijeta od ljiljana.
20 Ta je izradba bila iznad čvorova i pletova, koji su ih okruživali.
21 Zatim usprave stupove uz trijem Svetišta.Uspravivši stup s desne strane, nazva ga imenom: Jakin; a kad je uspravio stup na lijevoj strani, nazva ga imenom: Boaz.
22 Vrhovi su stupova bili izrađeni u obliku ljiljanovih cvjetova. Tako se je završio posao na stupovima.
23 Zatim salije More. Oblikom je bilo okruglo i zahvatalo, s ruba na rub, deset lakata; bilo je pet lakata visoko, a da se opaše naokolo, trebalo je konac dug trideset lakata.
24 Okolo Mora ispod ruba, zahvatajući svih trideset lakata njegova opsega, bila su dva reda tikvica, koje su bile saljevene zajedno s njim.
25 Stajalo je na dvanaest volova; tri su gledala na sjever, tri na zapad, tri na jug, a tri opet na istok. Stražnji su im dijelovi bili okrenuti unutar, a ozgo je na njima stajalo More.
26 Bilo je debelo jedan pedalj; rub mu je bio kao rub čaše, nalik na ljiljanovu čašku, a moglo je držati dvije tisuće bata vode.
27 Onda načini deset tučanih stalaka. Stalci su bili četiri lakta dugi, četiri široki i tri visoki.
28 Stalci su ovako pravljeni: ploče su im bile uokvirene;
29 na pločama su bili lavovi, volovi i kerubini, slično tome i na okvirima. Iznad i ispod lavova i volova bili su ispupčeni vijenci.
30 Svi su stalci imali po četiri tučana točka s osovinama od tuča; četiri spojnice i drške ispod umivaonika. Dršci su bili saljeveni od kovine i na svojim stranama bili ukrašeni zavojitim crtežom.
31 Otvor umivaonika bio je na vrhu i izvlačio se cijeli lakat; otvor je bio okrugao i imao ravan rub; na njemu je bio ispupčen ukras. Ploče na stalcima bile su četverokutne, ne okrugle.
32 Sva četiri točka bila su pod pločama; osovine su bile saljevene sa stalcima. Svaki je točak bio lakat i pol.
33 Točkovi su bili napravljeni kao i točkovi bojnih kola; njihove osovine, glavčine, palci i gobeIje bile su isto saljevene od kovine.
34 Četiri ručice nalazile su se na četirma uglovima stalaka; i bile su u jednom komadu sa stalcima.
35 Na vrhu stalka nalazilo se grlo pola lakta visoko. Potpornji i ploče na stalcima bili su od jednog komada s njima.
36 Po potpornjima i pločama bili su urezani kerubini, lavovi i palme, gdje je god bilo mjesta; oko njih opet bili su zavojiti ukrasi.
37 Tako je bilo napravljeno deset stalaka; svi su bili jednako saljeveni i bili iste veličine i istog oblika.
38 Potom načine deset umivaonika. Svaki je držao četrdeset bata i bio velik četiri lakta. Za svih deset stalaka bio je po jedan umivaonik.
39 Pet ih je bilo postavljeno s desne strane Hrama, i pet s lijeve strane, dok se je More nalazilo u uglu, jugo-istočno odatle.
40 Hiram načini i lonce, lopate i zdjele i tako dovrši sav posao, što ga je bio poduzeo za kralja Salomona na Gospodnjem Hramu;
41 dva stupa, dvije okrugle glavice za vrhove stupova, dva ukrasna opleta, kojima su bile pokrivene obje okrugle glavice na vrhovima stupova;
42 četiri stotine šipaka za oba opleta, po dva reda šipaka za svaki oplet da se prekriju okrugle glavice na oba stupa;
43 deset stalaka i deset umivaonika za stalke;
44 jedno more i dvanaest volova, koji su stajali pod morem;
45 lonce, lopate i zdjele: sve ove predmete u Gospodnjem Hramu, što je Hiram napravio za kralja Salomona bile su od ulaštenog tuča.
46 Kralj ih je izlijevao u ljevaonici na Jordanskoj ravni između Sukota i Sartana.
47 Budući da je bilo predmeta vrlo mnogo, Salomon ih nije mjerio, tako se ni težina svega tuča nije nikad doznala.
48 Salomon načini i sav drugi namještaj za Gospodnji Hram: zlatni žrtvenik i zlatni stol, na kojem je stajao Kruh nazočnosti;
49 svijećnjake od čistoga zlata, pet ih Nadsvetištu zdesna, a pet slijeva,
50 cvjetove, svijeće, usekače, sve od zlata; čaše, zdjele, plitice i kadionike, sve od čistoga zlata; oplate za vrata skrovitog svetišta - Nadsvetišta, a isto tako i za vrata Svetišta, sve od zlata.
51 Kad je sav posao, što ga je kralj Salomon poduzeo, bio zgotovljen, on donese zavjetne doprinose svoga oca Davida: srebro, zlato i posuđe, te ih pohrani u riznicu Gospodnjeg Hrama.

Prva knjiga kraljeva glava 8
Posvećivanje hrama
1 Tada Salomon pozove izraelske starješine, sve plemenske poglavice, koji su bili poglavari u starinskim izraelskim domovima, da se skupe u Jeruzalemu za prijenos Kovčega Gospodnjeg saveza iz David-grada, to jest sa Siona.
2 Saberu se svi izraelski ljudi kod kralja Salomona za hodočašća u mjesecu Etanimu, to jest u sedmom mjesecu.
3 Kad su stigle sve izraelske starješine, svećenici ponesu Kovčeg;
4 nosili su Gospodnji Kovčeg sa Šatorom sastanka i sa svim posvećenim priborom iz Šatora; zajedno su ih nosili svećenici i leviti.
5 Tada su kralj Salomon i cijela izraelska zajednica, što se bila okupila oko njega pred Kovčeg, žrtvovali ovaca i goveda, kojih nitko zbog množine nije mogao izbrojiti ni razlučiti.
6 Potom svećenici unesu Kovčeg Gospodnjeg saveza na njegovo skrovito mjesto u Hramu: u Nadsvetište pod krila kerubina.
7 Kerubini su se naime raskriljivali nad mjestom Kovčega i tako ozgo zastirali Kovčeg i njegove nosiljke.
8 Nosiljke su stršile van, tako da su im se krajevi mogli vidjeti iz Svetišta, što je odmah pred Nadsvetištem, ali se nisu mogli vidjeti ni s jednog drugog mjesta vani. Ondje su i dandanas.
9 Ništa više nije bilo u Kovčegu nego dvije kamene ploče, što ih je unutar položio Mojsije na Horebu - one ploče Saveza Gospodnjeg s Izraelcima na njihovu odlasku iz zemlje Egipta.
10 Kad su svećenici izišli iz Svetišta, oblak ispuni Hram Gospodnji;
11 oni nisu dalje mogli vršiti službu zbog oblaka - Slava je naime Gospodnja ispunjala njegov Hram.
12 Onda Salomon kaza: Gospod želi prebivati u tmastu oblaku.
13 Zbilja ti sagradih veličajan dom, stan vječnog ti boravka.
14 Dok su oni čekali stojeći, kralj se okrene licem i oslovi cijeli zbor
15 ovako: »Blagoslovljen bio Gospodin, Bog Izraelov, koji je na vlastita usta zadao obećanje mome ocu Davidu i svojom ga rukom, evo, ispunio.
16 On je naime kazao: 'Od dana kad sam izbavio svoj izraelski narod iz Egipta, nisam odabrao nijednog mjesta među izraelskim plemenima za gradnju
doma, u kojem bi se moje Ime nastanilo, ali odabirem Davida za vladanje nad mojim izraelskim narodom.'
17 Moj je otac David imao lelju graditi hram imenu Gospodnjem, Bogu Izraelovu.
18 Ali mu je Gospodin kazao: 'Imao si namjeru graditi hram na čast mome imenu; to ti je bilo na srcu.
19 No ti hrama ne ćeš sagraditi, nego sin, koji će se roditi od tvog bedra, on će sagraditi hram na čast mome Imenu.'
20 Gospodin je evo ispunio obećanje, što ga je zadao: Mjesto moga oca Davida ja sam zasjeo na izraelski prijestol, kako je Gospodin davno rekao i sagradio hram na čast imenu Gospodina, Boga Izraelova.
21 Odredio sam, da u njemu bude mjesto Kovčega, u kojem je Gospodnji Savez, što ga je sklopio s našim očevima, kad ih je izbavio iz egipatske zemlje.« Salomonova moUtva
22 Tada Salomon stojeći pred Gospodnjim lrtvenikom, u nazočnosti cijelog zbora izraelskog, raširi ruke prema nebu i
23 reče: ospodine, Bože Izraelov! Nema Boga kao što si ti ni gore na nebu ni amo dolje na zemlji; ti ljubezno ddiš savez sa svojim slugama, dok su ti vjerni dušom i srcem.
24 Održao si obećanje, što si zadao mome ocu, svome sluzi Davidu; što si mu na svoja usta zajamčio, svojom si rukom ispunio današnjim danom.
25 O Gospodine, Bole Izraelov, odrli i ono drugo obećanje, zadano mome ocu Davidu ovom riječi: 'Nikad ne će uzmanjkati muž, kojeg ću ja odrediti, da zasjedne na prijestol izraelski. Samo ako tvoji sinovi budu bdjeli nad svojim ponašanjem i preda mnom budu hodili, kako si hodio ti.'
26 Bože Izraelov, neka se, dakle, obistini i ovo obećanje, koje si zadao svome sluzi, mome ocu Davidu.
27 Je li zaista istina, da Bog stanuje na zemlji? Ta sama ga nebesa, čak ni najgornja nebesa, ne mogu obuhvatiti, a kamo li ova kuća, koju sam ja sagradio!
28 Ipak usliši molitvu i vapaj svoga sluge, o Gospodine, Bole moj; čuj zaziv i molbu, što ti je danas upućuje tvoj sluga:
29 Neka tvoje oči budu otvorene nad ovim hramom i obnoć i obdan; nad ovim mjestom, za koje si rekao: 'Ime moje tu će biti; usliši, dakle, molitvu, koju ti tvoj sluga upravlja u ovom mjestu.
30 Uslišavaj molitve svoga sluge i svoga naroda izraelskog, koje će ti upravljati u ovome mjestu. Uslišavaj ih s mjesta svoga prebivališta na nebesima, uslišavaj i praštaj.
31 Kad se netko ogriješi o svoga bližnjeg te bude natjeran da se zakune, i zakletva se bude polagala pred tvojim lrtvenikom u ovome hramu,
32 počuj je ti onda na nebesima i postupi: sudi svojim slugama osuđujući krivca i svaljujući njegova zla djela na njegovu glavu, a nevinoga oslobodi nagrađujući ga prema njegovoj nevinosti.
33 Kad tvoj izraelski narod sagriješi protiv tebi i bude poralen od neprijatelja, ako se tada obrati tebi, dajući hvalu imenu tvome, moleći ti se i zazivljući tebe u ovome hramu,
34 usliši ih onda u nebu; oprosti grijeh svome izraelskom narodu i povrati ih u zemlju, koju si dao njihovim ocima.
35 Kad se nebesa zatvore i ne bude kiše zbog grijeha tvoga sluge i tvoga izraelskog naroda protiv tebi, a onda ti se pomole u ovome mjestu, dajući hvalu imenu tvome, kajući se za svoj grijeh, nakon što osjete tvoju kaznu,
36 usliši ih na nebu i grijeh oprosti svome sluzi i svom izraelskom narodu, tako da ih poučiš u dobru, za čim im je težiti; podaj kišu zemlji, koju si namijenio svome narodu za njegovu baštinu.
37 Ako zemljom zavlada glad, ili u nju dođe kuga, crna ili crvena snijet, skakavci ili kakvi drugi glodavci; ili ako tvoj narod bude opsjednut u bilo kojem svome gradu; ili ako kakva zarazna bolest navali na njih,
38 onda uslišaj molitvu i vapaj svakog pojedinca od svog izraelskog naroda, nakon što svaki, potaknut grižnjom vlastite savjesti, raširi svoje ruke prema ovome hramu:
39 uslišaj molitvu u svome nebeskom prebivalištu i oprosti, zauzmi se. Ti, koji jedini poznaješ srca svih ljudi, vraćaj svakome prema njegovim djelima; poznajući njihova srca, postupaj prema njima,
40 da te štuju dokle god živu na zemlji, koju si dao njihovim očevima.
41 I stranca isto tako, koji ne pripada tvome izraelskom narodu, nego dođe iz daleke zemlje zbog tvoga Imena,
42 - ta čut će ljudi za tvoje slavno ime, za tvoju moćnu ruku i ispruženu mišicu - stoga, kad dođe i pomoli se prema ovom hramu,
43 usliši ga iz svog nebeskog prebivališta. Udovolji strancu u svemu, što te moli, tako da svi narodi zemlje upoznaju tvoje ime; da imaju strahopočitanje pred tobom kao što ima tvoj izraelski narod, te poznaju, da je oval hram, koji sam sagradio, posvećen tvome Imenu.
44 Kad tvoj narod pođe u rat protiv kakva neprijatelja, kamo ih god pošalješ, ako se pomoli Gospodinu, okrenuvši se prema ovome gradu, koji si ti odabrao i prema ovome hramu, koji sam sagradio tvome imenu,
45 njihovu molitvu i njihov vapaj u nebu usliši i pravicu im dosudi.
46 A kad ti sagriješi - ta nema čovjeka, koji ne griješi! - i ti ih u svome gnjevu predaš njihovu neprijatelju, koji ih odvede u ropstvo u svoju zemlju, bilo daleko ili blizu,
47 ako se pokaju u zemlji svoga sužanjstva i obrate k tebi te zavape riječima: 'Zgriješili smo; zlo i naopako smo radili;
48 ako se, dakle, srcem i dušom obrate u zemlji svojih osvajača te ti se pomole okrenuvši se prema zemlji, koju si dao njihovim pređima i gradu, koji si sam odabrao i ovome hramu, koji sam sagradio tvome imenu,
49 onda gore iz nebeskog prebivališta usliši njihovu molitvu i njihov vapaj i dosudi im pravicu.
50 Oprosti narodu svome grijehe i prijestupke njihove proti tebi; umilostivi njihove osvajače prema njima.
51 Ta oni su narod tvoj, tvoja baština; njih si ti izbavio iz Egipta, iz sred željezne talionice.
52 Neka su, dakle, tvoje oči uvijek otvorene vapaju tvoga sluge i vapaju tvoga izraelskog naroda; uslišaj ih, kad te god zazovu.
53 Ta ti si ih izdvojio za svoju baštinu između svih zemaljskih naroda, kako si izjavio po svome sluzi Mojsiju, kad si izbavljao pređe naše iz Egipta, o Gospode, Gospodaru!«
54 Kad je Salomon završio ovu čitavu molitvu i prošnju upućenu Gospodinu, digne se ispred Gospodnjeg žrtvenika, gdje je klečao raširenih ruku prema nebu,
55 te stane i na sav glas zazove blagoslov na cijelu izraelsku zajednicu:
56 »Blagoslovljen Gospodin, koji je udijelio mir svome izraelskom narodu, kako je obećao. Nijedno veliko obećanje, koje je zadao svome sluzi Mojsiju, nije ostalo neispunjeno.
57 Neka Gospodin, Bog naš, bude s nama, kako je bio s našim očevima; neka nas nikad ne napušta i odbacuje.
58 Neka privuče naša srca k sebi, da ga slijedimo u svemu i opslužujemo njegove zapovijedi, njegove naredbe i njegove odluke, koje je izdao našim ocima.
59 Neka riječi ove moje molitve, koju sam uputio Gospodu, Bogu našemu, budu pred njim i noću i danju, da bi dan za danom mogao raditi na dobrobit svoga sluge i na dobrobit svoga izraelskog naroda.
60 Tako će svi narodi zemlje spoznati, da je Gospodin Bog, on jedini, drugoga nema.
61 Svim srcem morate biti odani Gospodinu, Bogu našemu, opslužujući njegove naredbe i držeći se njegovih zapovijedi kao i danas.«
62 Kad su kralj i sav Izrael s njim prinosili žrtve pred Gospodom,
63 Salomon prinese Gospodinu za žrtvu pričesnicu dvadeset i dvije tisuće volova i stotinu dvadeset tisuća ovaca. Tako kralj i svi Izraelci posvete Hram Gospodnji.
64 Toga dana kralj posveti i središte predvorja, što se nalazi pred Gospodnjim Hramom. Ondje prinese paljenice, prinosnice i pretilinu od pričesnica, jer je tučeni žrtvenik pred Gospodom bio premalen za pričesnice, prinosnice i pretiline od pričesnica.
65* Tako su Salomon i sav Izrael s njim - zaista velika zajednica od Lebo-Hamata do Egipatske drage - onom prigodom slavili svečanost pred Gospodom, Bogom našim, dva tjedna.
66 Osmoga dana otpusti svijet; oni su blagoslivali kralja i pošli domovima sretni i vesela srca, što je Gospodin obasuo slugu svoga Davida i sav svoj izraelski narod velikim blagoslovom.

Prva knjiga kraljeva glava 9
1 Kad je Salomon svršio s gradnjom Gospodnjega Hrama, kraljevskoga dvora i svega, što mu je srce željelo sagraditi,
2 Gospodin mu se ukaza drugi put, kako mu se je ukazao u Gibeonu.
3 Gospodin mu reče: »Uslišao sam ti prošnju i molitvu, što si mi uputio; posvetio sam ovaj Hram, koji si sagradio za vječno nastanjenje moga Imena u njemu; moje će oči i moje srce nad njim bdjeti za sva vremena.
4 A ako ti budeš stupao u mojoj nazočnosti, kako je kročio tvoj otac David, čistog srca i pravedno, radeći pri svemu, kako ti zapovjedim, opslužujući moje naredbe i moje odluke,
5 onda ću učvrstiti tvoj kraljevski prijestol nad Izraelom zavazda, kako sam obećao tvome ocu Davidu, kad sam rekao: 'Nikad ti ne će nestati muža s izraelskog prijestola.'
6 Ali ako se vi ili vaši sinovi odmetnete od mene te ne budete opsluživali mojih zapovijedi i mojih naredaba, koje sam vam izdao; i ako pođete za drugim božanstvima, da ih štujete i služite im,
7 onda ću istrijebiti Izraelce s lica zemlje, koju sam im dao; odreći ću se Hrama, koji sam posvetio svome Imenu, a Izrael će postati štapalica i ruglo svim narodima.
8 A ovaj Hram postat će predmetom ismijehivanja; svaki prolaznik ostat će zaprepašten, i zijevajući od čuda pitat će se, kad ga vidi: 'Zašto je Gospodin ovako postupio prema ovoj zemlji i ovome Hramu?'
9 Odgovorit će im se: 'Zato što su oni napustili Gospodina, Boga svoga, koji je izbavio njihove pređe iz egipatske zemlje; a sad su oni prionuli za tuđa božanstva, njih oni štuju i njima služe, pa je zato na njih pripustio sve ovo zlo.'«
10 Dok je Salomon sagradio obje zgrade, Gospodnji Hram i kraljevski dvor, trebalo mu je dvadeset godina.
11 Hiram, kralj od Tira, opskrbljivao je Salomona drvenom građom, svom cedrovinom i jelovinom,svim zlatom, što ga je želio, a kralj Salomon dao je za to Hiramu dvadeset gradova u galilejskom okružju.
12 Ali kad je Hiram došao iz Tira da vidi gradove, koje mu je Salomon dao, nisu se svidjeli njegovim očima pa reče:
13 »Kakvi su ovo gradovi, koje si mi dao, brate moj!« On ih prozove Kabul-okrug. Tako se zovu do danas.
14 Ipak Hiram pošalje kralju stotinu dvadeset talenata u zlatu.
15 Ovo bi bilo izvješće o nametnutim radovima, koje je kralj Salomon zaveo pri gradnji Gospodnjeg Hrama, svoga dvora, krila, bedema oko Jeruzalema, Hasora, Megida i Gezera.
16 Faraon, egipatski kralj, navali i osvoji Gezer, onda ga spali u požaru, a kanaansko žiteljstvo u gradu pobije, potom grad daruje za miraz svojoj kćeri, Salomonovoj ženi;
17 i Salomon obnovi Gezer. Isto tako Salomon sagradi: Donji Bet-Horon,
18 Baalat i Tamar u pustari,
19 sve skladišne gradove i gradove, u kojima je držao svoju konjicu i bojna kola. Povrh toga, Salomon, je izveo, što je god htio graditi u Jeruzalemu, u Lebanonu i na cijelom području, kojim je vladao.
20 A svemu ne-izraelskom žiteljstvu, koje se nalazilo u zemlji, potomcima Amorejaca, Hetita, Perižana i Jebusejaca,
21 ukoliko ih Izraelci nisu mogli svugdje uništiti, Salomon nametne trajnu tlaku, pod kojom su i danas.
22 Nikome od Izraelaca Salomon nije nametnuo ropstva, nego su mu oni bili vojnici, službenici, zapovjednici, vojnički časnici za bojna kola i konjicu.
23 Nadglednika, koji su nadzirali svijet, što je bio uposlen kod Salomovih radova, bilo je pet stotina i pedeset.
24 Čim je faraonova kći prešla iz David-grada u svoj dvorac, koji joj Salomon napravio, gradio je Milo.
25 Tri puta godišnje Salomon je prinosio žrtve paljenice i pričesnice te palio tamjan na žrtveniku, što ga je podigao Gospodinu. Usto je popravljao Hram.
26 Kralj je Salomon također sagradio brodovlje u Esijon-geberu, blizu Elata na obali Trstičknog mora u edomskoj zemlji.
27 Na onom je brodovlju Hiram uposliva svoje vješte mornare sa Salomonovim mornarima.
28 A Hiram posla svoje mornare, vještake, da rade sa Salomovim ljudima. Tako su plovili i u Ofir i odande dovezli četiri stotine dvadeset talenata zlata i predali Salomonu.

Prva knjiga kraljeva glava 10
Salomonova veličajnost
1 Šebska kraljica začuje o Salomonovoj slavi te dođe da ga iskuša težim pitanjima.
2 Stigne u Jeruzalem s vrlo velikom pratnjom, devama, natovarenim mirisima, velikom količinom zlata i dragim kamenjem. Došavši Salomonu, kaza mu sve, što joj je bilo na umu,
3 i Salomon 'joj odgovori na svako pitanje. Ništa se kralju nije otelo i ostalo neodgovoreno.
4 Kad je Šebska kraljica vidjela svu Salomonovu mudrost, dvor, što ga je sagradio,
5 jela na njegovu stolu, službenike zasjele oko njega, poslužnike, kako stoje u svojim odorama, pa njegove peharnike, žrtve paljenice, koje je prinosio u Gospodnjem hramu, ponestade joj daha.
6 Onda progovori kralju: »Riječi, što sam o tebi slušala i o tvojoj mudrosti u svojoj zemlji, istinite su,
7 iako ja riječima nisam vjerovala, dok nisam došla i sama se uvjerila. Zapravo, nisu mi kazali ni polovicu od toga; tvoja mudrost i blagostanje tvoje nadmašuje ono, što sam čula.
8 Koje sreće tvojim muževima, koje li sreće ovim tvojim službenicima, provodeći dane s tobom i slušajući tvoju mudrost!
9 Blagoslovljen bio Gospodin, Bog tvoj, kome si tako omilio, da te je postavio na izraelski prijestol! U svojoj neodoljivoj ljubavi prema Izraelu, Gospod te je postavio za kralja, da štitiš zakon i pravdu.«
10 Potom dade kralju stotinu dvadeset talenata zlata, miomirisa u velikom obilju i dragog kamenja. Nikad više nitko nije donio toliko obilje miomirisa kao što je onda donijela kraljica od Šebe kralju Salomonu.
11 Osim toga, Hiramovo brodovlje, koje je dogonilo zlato iz Ofira, dovozilo je isto tako iz Ofira mnogo sandalovine i dragog kamenja.
12 Sandalovinu je kralj upotrijebio za pravljenje potpornja u Gospodnjem hramu i u kraljevskom dvoru i za pjevačke harfe i svirale. Do danas se više nije dotjeralo niti vidjelo onakve sandalovine.
13 Uz darove, koje je Šebska kraljica dobila iz kraljevske riznice, kralj Salomon joj dade sve, što je zapitala i zaželjela. Potom otputuje sa svojom pratnjom i vrati se u svoju zemlju.
14 Zlato, što ga je Salomon godišnje primao, težilo je šest stotina šezdeset šest talenata,
15 povrh onoga, što bi se utržilo od carine i od vanjske trgovine pa od danka kraljeva po Arabiji i od pokrajinskih namjesnika.
16 Osim toga, kralj Salomon skuje dvije stotine štitova od zlata; za svaki je upotrijebio po šest stotina šekela zlata.
17 Isto tako skuje tri stotine štitića; za svaki je štitić upotrijebljeno po tri funte zlata. Kralj ih sve pohrani u zgradu Lebanonske šume.
18 Kralj također načini velik prijestol od bjelokosti i obloži ga žeženim zlatom.
19 Šest je stepenica vodilo k prijestolu; a vrh naslonjača prijestola bio je okrugao. S obje strane sjedala bili su ručni naslonjači. Uza svaki je stajao po jedan lav.
20 dok je stajalo dvanaest lavova na šest stepenica. po jedan sa svake strane. Tako nešto nije napravljeno ni u jednom drugom kraljevstvu.
21 Sve posuđe za piće kralja Salomona bilo je zlatno. a sve posuđe u zgradi Lebanonske šume bilo je isto zlatno. Srebro nije uopće upotrebljavano. jer se smatralo nevrijednim u Salomonovo vrijeme.
22 Kralj je posjedovao Taršaško brodovlje na moru s Hiramovim brodovima; svake treće godine ovo je trgovčko brodovlje dopI ovilo kući i dogonilo zlato. srebro. bjelokost, repate i bezrepate majmune.
23 Tako je kralj Salomon nadvisivao sve zemaljske kraljeve bogatstvom i mudrušću.
24 Svatko je tražio čuti mudrost. koju je Bog ulio u njegovu glavu.
25 Svatko je sa sobom nosio kakav dar: srebro ili zlatno posuđe, odoru. miomirise i pomasti. konje. mazge - toliko toga svake godine.
26 Na taj način Salomon nakupi mnogo kola i konja; imao je četrnaest stotina kola i dvanaest tisuća kočijaša. Neke je držao u kolnim gradovima. a druge opet u Jeruzalemu za kraljevu upotrebu.
27 Kralj izjednači po Jeruzalemu srebro običnom kamenu; a cedar a je bilo na broj kao i šikma-stabala po Šefeli.
28 Salomonovi su konji uvažani iz Cilicije. gdje bi ih kupili kraljevi nabavljači.
29 Jedna kola. uvezena iz Egipta. stajala su šest stotina šekela. a konj sto pedeset šekela. Po toj su ih cijeni izvozili i svim hetitskim i aramskim kraljevima.

Prva knjiga kraljeva glava 11
Salomonovi grijesi
1 Kralj je Salomon bio ljubitelj žena. Osim faraonove kćeri. oženio je mnogo tuđinki: Moapkinja. Amonkinja. Edomkinja._ Sidonkinja i Hetitki- nja.
2 sve od naroda. s kojima se je Gospodin zabranio Izraelcima ženiti i za nje udavati. »jer će vam«. reče, »okrenuti srca k svojim božanstvima.« Salomon se, međutim, zanese ljubavlju prema njima.
3 Imao je sedam stotina žena i tri stotine inoča; i njegove mu žene zavedu srce.
4 Kad je Salomon ostario. srcem ogreznut prema tuđim božanstvima, nije bio posve vjeran Gospodinu. svome Bogu, kao što je bio njegov otac David.
5 Budući da je Salomon hodio za Aštartom. boginjom Sidonaca i za Milkomom, rugobom Amonaca.
6 zlo je počinio u Gospodnjim očima, ne hodeći odano za njim kao njegov otac David.
7 Tako Salomon sagradi bogomolju Kemošu, rugobi moapskoj, na brijegu istočno od Jeruzalema i Molohu, rugobi amonskoj.
8 Tako je postupao prema svim svojim ženama tuđinkama, koje su onda prinosile kad i žrtve svojim božanstvima.
9 Stoga se Gospodin raspali gnjevom na Salomona, što se je svojim srcem odvratio od Gospodina, Boga Izraelova, koji mu se je dvaput objavio i
10 strogo mu zapovjedio, da ne slijedi tuđa božanstva. Ali on ne opsluži, što mu je Gospodin bio zapovjedio.
11 Zato Gospodin kaza Salomonu: »Budući da si se tako ponio; a nisi održao moga Saveza i mojih naredaba, koje sam ti izdao, lišit ću te kraljevstva i predat ga tvome sluzi.
12 Ne ću to učiniti za tvoga života zbog oca ti Davida, ali ću ga istrgnuti iz ruke tvoga sina.
13 Ipak ni tvoga sina ne ću lišiti cijelog kraljevstva, ostavit ću mu jedno pleme zbog moga sluge Davida i zbog Jeruzalema, moga odabranog grada.«
14 Tada Gospodin izazva Salomonu protivnika: Hadada Edomca. potomka kraljevske loze u Edomu.
15 Kad je David pokorio Edom, njegov zapovjednik vojske Joab, došavši u zemlju da pokopa mrtve, poubijao je sve muškarce u Edomu.
16 Ondje je on proveo šest mjeseci s čitavom izraelskom vojskom, dok su posmicali svakog edomskog muškarca.
17 Međutim je Hadad, koji je još bio mali dječarac, pobjegao iz zemlje s nekoliko Edomaca, službenika svoga oca, s namjerom da prijeđu u Egipat.
18 Krenu iz Midjana i doputuj u u Paran, te povedavši odande neke ljude sa sobom, dođu faraonu, egipatskom kralju, koji Hadadu osigura stan i uzdržavanje; dodijeli mu čak i zemlje.
19 Tako Hadad nađp. veliku milost u očima faraona. koji ga oženi sestrom svoje žene, sestrom kraljice Tafnese.
20 Ona mu rodi sina Genubata. Odbivši ga od mlijeka, kraljica ga zadrža na faraonovu dvoru. gdje je Genubat odrastao s faraonovom djecom.
21 Kad je Hadad začuo u Egiptu, da je David usnuo sa svojim pređima i da je umro zapovjednik vojske Joab.- reče faraonu: »Dopusti mi otputovati u svoju zemlju.«
22 »Što ti nedostaje kod menc«. reče. mu faraon, »pa želiš ići u svoju zemlju? »Ništa, odgovori, »ali, molim, pusti me!«
23 Bog izazove još jednog protivnika Salomonu: Rezona, Elijadova sina. koji je pobjegao od svog gospodara Hadazera, kralja Sobljana,
24 kad ih je David potukao u strašnom pokolju. Rezon okupi oko sebe momke i postane četovođa; ode u Damask i u njem se naseli te postane damaščenski kralj.
25 Ostao je neprijatelj Izraelu svega Salomonova vijeka. To je pogoršalo štetu, koju je Hadad nanio, izazvavši raskol među Izraelcima, kad je postao kralj nad Edomcima.
26 Uto Jeroboam, sin Nebata, jednog Efrajimovea, koji je bio Salomonov službenik u Seradi, diže na kralja ruku. Majka mu je bila udovica a bilo joj je ime Serua.
27 Digao je ruku na kralja zbog ovoga: Salomon je, zidajući Milo, zatrpao pukotinu na zidu u gradu svoga oca Davida.
28 Jeroboam je bio muž silne snage, i kad je Salomon vidio, kako je marljiv mladić, postavi ga nad sve poslove doma Josipova.
29 Nekom zgodom Jeroboam se zaputi iz Jeruzalema, i na putu ga susretne prorok Ahija iz Šiloa. Prorok je bio zaogrnut novim ogrtačem. Njih su dvojica bila sama u onom kraju.
30 Najednom Ahija prihvati novi ogrtač, koji je bio na njemu, i raspara ga na dvanaest komada
31 te reče Jeroboamu: »Sebi uzmi deset komada: jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: 'Istrgnut ću kraljevstvo iz Salomonovih ruku i tebi ću predati deset plemena.
32 Jedno će pleme ostati njemu zbog moga sluge Davida i zbog Jeruzalema, grada što sam ga odabrao od svih izraelskih plemena.
33 To sam učinio, jer je mene Salomon odbacio; on se klanja Aštarti, boginji Sidonjana, Kemošu, božanstvu moapskom i Milkomu, božanstvu amonskome, a ne će da hodi mojim putevima; ne će da radi, što je pravo u mojim očima niti hoće da opslužuje moje naredbe i moje odluke kao njegov otac David.
34 Ne ću ipak oduzeti cijelo kraljevstvo iz njegovih ruku, nego ću ga držati vladarem, dok je god živ zbog mog odabranog sluge Davida, koji je opsluživao moje naredbe i zapovijedi.
35 Ali ću oduzeti kraljevstvo, to jest deset plemena, iz ruku njegova sina, i tebi ga predati.
36 Njegovu ću sinu ostaviti jedno pleme, da moj sluga David može uvijek paliti svijeću preda mnom u Jeruzalemu; gradu, koji sam odabrao za nastambu moga imena.
37 Tebe ću postaviti, da vladaš svim, što ti duša zaželi; budi kralj nad Izraelom!
38 Ako, dakle, budeš slušao sve, što ti budem zapovijedao i budeš hodio mojim putevima te činio, što je pravo u mojim očima opslužujući moje naredbe i moje zapovijedi, kao što ih je opslu!ivao moj sluga David, ja ću biti s tobom. Uspostavit ću tvoju lozu zauvijek, kao što sam bio uspostavio Davidovu; Izraela ću tebi predati,
39 a Davidove ću potomke kazniti, kako su zaslužili, ali ipak ne zauvijek.' 
40 Kad je Salomon pokušao ubiti Jeroboama, on pobjegne u Egipat kralju Šišaku i ostane u Egiptu do Salomonove smrti.
41 Drugi Salomonovi pothvati, sva njegova djelatnost i mudrost, zabilježeni su u knjizi: Salomonov ljetopis.
42 Salomonovo kraljevanje nad čitavim Izraelom u Jeruzalemu trajalo je četrdeset godina.
43 Onda Salomon počinu sa svojim pređima i pokopaju ga u gradu njegova oca Davida, a na njegovo se mjesto zakralji njegov sin Rehoboam.

Prva knjiga kraljeva glava 12
Razdioba kraljevstva
1 Rehoboam se zaputi u Šekem, jer se u Šekemu bio sabrao sav Izrael, da ga proglasi kraljem.
3 Rekoše Rehoboamu:" 
4 Tvoj nam je otac nametnuo težak jaram, ali ako nam ti sada olakšaš robovanje, što nam ga je nametnuo i teški jaram, u koji nas ujarmio, služit ćemo ti.
5 On im odvrati: »Sad odlazite, ali nakon tri dana opet se k meni vratite! Kad je narod otišao,
6 kralj se Rehoboam posavjetuje sa starješinama, koje su bile u službi njegova oca Salomona, dok je bio na životu: Što savjetujete, da odgovorim ovom svijetu? pitao ih je.
7 Odgovore mu: Ako si danas voljan biti na službu ovom narodu, pokaži im se uslužnim; razgovaraj s njima prijazno, i oni će ti biti sluge svega vijeka.
8 Ali on odbaci savjet, što mu ga dadoše stariji, a savjetova se s mlađima, koji su s njim odrasli i bili u njegovoj službi.
9 Upita ih: Kakav mi odgovor savjetujete, da dam ovome narodu, koji je zatražio, da im olakšam jaram, što im ga je nametnuo moj otac?«
10 Mlađarija, što je s njim odrasla, odgovori: Ovako odgovori tome svijetu, koji kaže, da mu je tvoj otac nametnuo težak jaram i traži olakšanje: 'Moj je mali prst deblji,' odgovori, 'nego moj otac u bedrima.
11 Istina, moj je otac na vas stavio težak jaram, ali ću vam ja jaram još više otežati; moj vas je otac udarao bičem, ali ću vas ja mlatiti štipavcima.'«
12 Trećega dana cijeli Izrael dođe kralju Rehoboamu, kako im je kralj bio naredio.
13 Zabacivši savjet, što su mu dale starješine, kralj odgovori narodu osorno.
14 Kaza im naime, kako su mu savjetovali mlađi: »Otac je moj na vas stavio težak jaram, ali ću ga još više otežati; otac vas je moj udarao bičem,ali ću vas ja mlatiti štipavcima.«
15 Tako kralj ne posluša naroda. To se je zbilo voljom Gospodnjom, da se ispuni proročanstvo, što ga je izrekao Jeroboamu, Nebatovu sinu, po Ahiji Silonjaninu.
16 A kad je cijeli Izrael vidio, da ih kralj nije poslušao, narod odgovori kralju: Kakav nam je dio u Davidu? Baštine nam nema u sinu Jišaja. Pod šatore svoje, Izraele! Sad, Davide, čuvaj svoju kuću! Tako Izraelci odu svojim kućama,
17 ali je Rehoboam vladao nad Izraelcima, koji su živjeli po judejskim gradovima.
18 Kralj im Rehoboam posla Adorama, nadstojnika nad prisilnim radovima, ali su ga Izraelci zasipali kamenjem, dok nije umro. Kralj Rehoboam skoči brže-bolje na kola i pobježe u Jeruzalem. Izrael je ostao buntovnički raspoložen protiv Davidovu domu do danas.
19 A Jeroboam, Nebatov sin, koji se još nalazio u Egiptu, kamo je bio pobjegao ispred kralja Salomona, kad je za ovo čuo, vrati se namah iz Egipta.
20 Kad su Izraelci doznali, da se je Jeroboam povratio, pošalji po nj te ga pozovu na skupštinu, gdje ga proglase kraljem nad cijelim Izraelom. Tako Davidovu domu ostane samo Judino pleme.
21 Stigavši Rehoboam u Jeruzalem, sazove čitav Judin dom i Benjaminovo pleme, stotinu osamdeset tisuća po izbor-ratnika, da povedu vojnu na dom Izraelov i sebi povrati kraljevstvo.
22 Ali stiže riječ od Boga Božjem čovjeku Semaji:
23 »Kaži Salomonovu sinu Rehoboamu, kralju nad Judom, cijelu Judinu domu, Benjaminovcima i ostalom puku:
24 Ovako poručuje Gospodin: Ne smijete ići u rat na svoju braću Izraelce. Vratite se svojim kućama! Ovo je poteklo od mene'. Oni poslušaju Gospodnju poruku i na njegovu se riječ vrate natrag.
25 Jeroboam obnovi Sekem, u Efrajimovu gorskom kraju i u njem se nastani. Kašnje ode odande i obnovi Penuel.
26 Jeroboam je mislio: »Kako je sad, kraljevstvo će se povratiti Davidovu domu.
27 Bude li ovaj svijet i dalje išao gore u Gospodnji hram u Jeruzelemu prinositi žrtve, srce će se svijeta opet okrenuti prema svome gospodaru Rehoboamu, kralju Judejskome, a mene će ubiti.«
28 Pošto se je kralj posavjetovao, načini dvoje zlatne teladi i reče narodu: »Dugo ste već išli gore u Jeruzalem. Evo tvojih bogova, Izraele, što te dovedoše iz egipatske zemlje.«
29 Jedno tele postavi u Betelu, a drugo u Danu.
30 To je bila okolnost, koja je navodila na grijeh. Svijet je išao u Betel i u Dan klanjati se teladi.
31 Gradio je također svetišta uz žrtvovališta i postavljao im svećenike od običnog puka, koji nisu bili leviti.
32 Isto tako Jeroboam ustanovi blagdan u osmom mjesecu, petnaesti dan toga mjeseca, da uvede god hodočašćenja u Betel i žrtvovanje teladi, koju je načinio, kao u i Judi. U Betelu postavi i svećenike za podignuta žrtvovališta.
33 Sam uzađe na žrtvenik, što ga je podigao u Betelu, petnaestoga dana osmoga mjeseca, i ondje ustanovi za Izraelce blagdan hodočašćenja. I mjesec je odabrao na svoju ruku; Jeroboam je htio sam prinijeti žrtvu.

Prva knjiga kraljeva glava 13
Poruka Boljeg čovjeka iz Judeje
1 Dok je Jeroboam stajao na žrtveniku za prikazbu žrtve, neki Božji čovjek iz Judeje, potaknut Gospodnjom riječju, dođe u Betel.
2 Po Gospodnjoj riječi ovako se obori na žrtvenik: »žrtveniče, žrtveniče! Ovo ti poručuje Gospodin: 'U Davidovu domu rodit će se sin, imenom Jošija. Na tebi će on žrtvovati svećenike žrtvovališta, koji na tebi prinose žrtve; ljudske će kosti na tebi spaljivati.«
3 Istoga im dana dade znak: Za to je Gospodin odredio ovaj znak: »Žrtvenik će se raspasti na komade, a pepeo će se s njega razasuti.«
4 Kad je kralj Jeroboam čuo, što Božji čovjek izusti protiv žrtveniku, upre svojom rukom na stranu od žrtvenika i poviče: Držite ga!« Ali mu se ruka, kojom je bio upro prema njemu, oduze te je nije mogao k sebi povući.
5 2rtvenik se raspade na komade, a pepeo se s njega razasu u znak, što ga je po Gospodnjoj riječi označio Božji čovjek.
6 Tada se kralj obrati Božjemu čovjeku riječima: »Daj, zamoli Gospodina, Boga svoga; zauzmi se, da mognem vratiti svoju rukul« Božji se čovjek pomoli Gospodinu, i kraljeva ruka ozdravi postavši kao i prije.
7 Potom kralj reče Božjem čovjeku: »Hajde sa mnom kući, okrijepi se, te ću ti dati dar.«
8 Našto Božji čovjek odgovori kralju: »Da mi daš pola svoga dvora, u nj s tobom ne bih unišao. Ništa uopće u ovome mjestu niti ću jesti ni piti.
9 Tako mi je, naime, Gospodin naredio, kad je rekao: 'Da kruha nisi jeo niti vode pio; niti se vraćaj putem, kojim si došao.'«
10 Tako ode natrag drugim putem; nije se vratio putem, kojim je u Betel stigao.
11 U Betelu je boravio jedan stari prorok. Jednom dođu njegovi sinovi te mu pripovjede sve, što je onog dana u Betelu učinio čovjek Božji; a svome ocu kažu i ono, što je rekao kralju.
12 Njihov ih otac zapita: »Kojim je putem otišao?« Sinovi njegovi upru u put, kojim je čovjek Božji iz Judeje otišao.
13 Nato on reče svojim sinovima: »Osamarite mi magarca!« Kad mu oni osamare magarca, on na nj uzjaha,
14 i ode za Božjim čovjekom. Nađe ga gdje sjedi pod jednim hrastom te ga zapita: »Jesi li ti onaj čovjek Božji, što je došao iz Judeje?« »Jesam«, odgovori.
15 »Hajde sa mnom kući«, reče prorok, »pa založi štogod!«
16 »Ne mogu se s tobom vratiti niti unići u tvoju kuću«, reče mu; »ne smijem jesti niti piti u ovome mjestu.
17 Rečeno mi je, naime, po Gospodnjoj poruci, da ovdje ne smijem ništa pojesti, ni popiti, niti se vratiti istim putem, kojim sam došao.«
18 Ali mu onaj reče: »I ja sam prorok kao i ti; i anđeo mi je, na riječ Gospodnju, rekao, da te dovedem natrag svojoj kući, tako da založiš kruha i vode se napiješ.« Lagao mu je.
19 Tako se s njim vrati te je u njegovoj kući i kruha jeo i vode pio.
20 Ali dok su još sjedili za stolom, stiže Gospodnja poruka proroku, koji ga je doveo
21 te povika čovjeku Božjem iz Judeje: »Ovako ti poručuje Gospodin: 'Budući da si se pobunio proti Gospodnjoj zapovijedi; nisi opslužio naredbu, koju ti je izdao Gospodin, Bog tvoj,
22 nego si se povratio jesti i piti u mjestu, za koje ti je zabranio, da u njem jedeš i piješ, tvoje mrtvo tijelo ne će biti položeno u grob tvojih pređa.' «
23 Pošto pojede kruha i napi se vode, prorok mu osedla magarca, te on opet
24 krene na put. Ali se putem na nj namjeri lav i usmrti ga. Njegovo mrtvo tijelo ležalo je ispruženo na putu, dok je uz leš stajao magarac pa čak i lav.
25 Kad nu! prolaznici opaze ispruženo tijelo, mrtvo na putu, a uza nj lava, gdje stoji te odu i razglase to po gradu, u kojem je živio stari prorok.
26 Kad je čuo prorok, koji ga je odvratio od njegova putovanja, reče: »Čovjek se je Božji usprotivio Gospodnjoj zapovijedi. Zato ga je Gospodin predao lavu, koji ga je napao i usmrtio, da se ispuni Gospodnje proroštvo.«
27 Potom reče svojim sinovima, da mu osedlaju magarca. Kad osedlaju,
28 on se zaputi i nađe mrtvo tijelo, kako se pružilo na putu, a magarca i lava gdje stoje pokraj tijela. Nije lav žderao mrtvog tijela niti je slomio magarčeva hrbata.
29 Digne prorok mrtvo tijelo Božjeg čovjeka i položi ga na magarca te odvede natrag u svoj grad da ga oplače - pokopa.
30 Položi mrtvo tijelo u svoj grob, a onda su ga oplakivali govoreći: »Jao, jao, brate moj!«
31 Pokopavši ga, reče svojim sinovima: »Kad ja umrem, pokopajte me u grob, gdje je pokopan čovjek Božji; položite moje kosti pokraj kostiju njegovih.
32 jer će se osuda, koju je izrekao po Gospodnjoj zapovijedi nad žrtvenikom u Betelu i nad svim žrtvovalištima po Samariji bez sumnje obistiniti.«
33 Ni poslije ovoga događaja Jeroboam se ne obrati od svog opakog puta, nego je i dalje postavljao svećenike po žrtvovalištima od običnog puka. Tko je god zaželio, bio bi zaređen te bi postao svećenikom žrtvovališta.
34 Takvim je postupkom navlačio grijeh na svoj vlastiti dom. To mu ga je dovelo do propasti i iščeznuća s lica zemlje.

Prva knjiga kraljeva glava 14
Kraljevi do nastupa proroka Ilije
1 U ono se vrijeme razbolje Jeroboamov sin Abija. 2 Stoga Jeroboam reče svojoj ženi: »Spremi se i preobuci, da nitko ne zna, da si Jeroboamova žena. Onda otiđi u Šilo, gdje ćeš naći proroka Ahiju. On mi je prorekao, da ću postati kralj nad ovim narodom. 3 Ponesi sa sobom deset komada kruha, nekoliko kolača i lončić sirupa pa hajde k njemu. On će ti kazati, što će biti s dječakom.« 4 Tako uradi Jeroboamova žena; spremi se i zaputi u Šilo. Uniđe u Ahijinu kuću, ali Ahija nije više mogao vidjeti; zbog starosti, svojim je očima samo buljio. 5 Ali je Gospodin ovako upozorio Ahiju: »Dolazi Jeroboamova žena na savjetovanje o svome sinu, koji se je razbolio. Reci joj ovako:... Kad dođe unutar, preobučena kako je bila, 6 čim je Ahija čuo njezin hod pred vratima, reče: »Ulazi, Jeroboamova ženo! Što si se zakrabuljila? Povjereno mi je da ti kažem gorku vijest.
7 Hajde pa izvijesti Jeroboama o ovoj poruci Gospoda, Boga Izraelova: 'Iako sam te promaknuo iznad pučke sredine i postavio te vladarem nad svojim izraelskim narodom; 8 iako sam istrgnuo kraljevstvo od Davidova doma i predao ga tebi, ti nisi bio kao moj sluga David, koji je opsluživao moje zapovijedi i mene slijedio svim svojim srcem radeći samo što je pravo u mojim očima.
9 Ti si postupao gore nego ijedan tvoj prethodnik; otišao si tako daleko, da si sebi pravio druga božanstva, od gvožđa saljevene likove, da mene iza- zivlješ; mene si bacio sebi za leđa.
10 Zato ću strovaliti u propast dom Jeroboamov; uništit ću svakog muškarca Jeroboamova koljena pa bio rob ili slobodnjak; istrijebit ću Jeroboamov dom iz Izraela, kao što se čisti smeće, dok se posve ne očisti.
11 One, koji od Jeroboamova doma umru u gradu, psi će požderati, a koji umru vani, pojest će ptice iz zraka. Tako je Gospodin rekao.'
12 Sad ustani i idi svojoj kući. Čim stupiš u grad svojom nogom, dijete će umrijeti.
13 Sav će ga Izrael oplakati i onda pokopati. Jedino će on od Jeroboamove loze biti pokopan u grob, jer je Gospodin, Izraelov Bog, samo u njemu našao nešto pošteno.
14 Danas, upravo ovog časa, Gospodin će uspostaviti kralja nad Izraelom, koji će zatrti Jeroboamov dom.
15 Gospodin će udariti Izraela, da drhće kao trstika u vodi; iščupat će Izraelce iz ove dobre zemlje, što ju je bio dao njihovim očevima i raspršiti ih s onu stranu Rijeke, jer su sebi pravili ašere i tako izazivali Gospoda.
16 On će odbaciti Izraelce zbog grijeha, što ih je Jeroboam počinio i na koje je Izraelce navodio.«
17 Jeroboamova se žena odmah zaputi kući u Tirsu i kako prekorači kućni prag, dječak umrije.
18 Pokopaju ga i sav ga je Izrael oplakao. Tako se ispuni Gospodnja riječ, što ju je izrekao po svome sluzi proroku Ahiji.
19 Druga Jeroboamova djela, koliko u ratu, toliko u miru, zabilježena su u knjizi: Ljetop'is izraelskih kraljeva.
20 Jeroboamovo je kraljevanje trajalo dvadeset dvije godine; onda počinu sa svojim pređima, a mjesto njega zavlada njegov sin Nadab.
21 Salomonov sin Rehoboam vladao je u Judeji. Rehoboamu je bilo četrdeset i jedna godina, kad je stupio na prijestol. Kraljevao je sedamnaest godina u Jeruzalemu - gradu, koji je Gospodin odabrao od svih izraelskih plemena za nastambu svoga Imena u njemu. Rehoboamova majka bila je Amonka; ime joj je bilo Naama.
22 Juda je činio zlo u očima Gospodina; razjarivao ga počinjanjem grijeha, čak i više nego su činili njihovi očevi.
23 Pravili su žrtvovališta, stupove i ašere na svakom brežuljku i pod svakim lisnatim stablom.
24 Osim toga, u zemlji je bilo sodomskih grješnika, koji su prigrljavali sve ogavne običaje naroda, koje je Gospodin protjerao ispred Izraela.
25 Bilo je pete godine vladanja Rehoboama, kad je Šišak, egipatski kralj, navalio na Jeruzalem.
26 Opljačkao je blago iz Gospodnjeg hrama i blago iz kraljevskog doma; porobio sve, čak i štitove od zlata, što ih je Salomon napravio.
27 Da ih nadomjesti, kralj ih Rehoboam salije od tuča i povjeri časnicima straže, koje je čuvala prilaz kraljevskom dvoru.
28 Kad je god kralj ulazio u Gospodnji hram, straža bi ih nosila, a poslije ih vraćala u stražaru.
29 Drugi Rehoboamovi pothvati, sva njegova djelatnost, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis judejskih kraljeva.
30 Konačno Rehoboam počinu sa svojim pređima i pokopaju ga s njima u David-gradu. Majka mu je bila Amonka, a ime joj je bilo Naama. Na njegovo se mjesto zakralji njegov sin Abijam.

Prva knjiga kraljeva glava 15
1 Osamnaeste godine vladanja Jeroboama, sina Nebatova, Abijam postane kralj u Judeji.
2 Vladao je u Jeruzalemu tri godine. Njegovoj je majci bilo ime Maaka; bila je kći Abišalamova.
3 Abijam se je valjao u svim grijesima, koje je počinjao njegov otac prije njega; nije srcem svojim prianjao za Gospodina kao što je prianjao njegov djed David.
4 Ali ipak zbog Davida, Gospod, Bog njegov, upalio mu je u Jeruzalemu svjetlilo postavivši njegova sina za nasljednika i učvrstivši Jeruzalem;
5 jer je David bio Gospodnji miljenik, koji nije kršio njegovih zapovijedi, dok je god bio živ, osim u slučaju Urije Hetita.
6 Između Roboama i Jeroboama bio je rat dok je god onaj živio.
7 Drugi Abijamovi pothvati, sva njegova djelatnost, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis judejskih kraljeva.6 Rat se je vodio između Abijama i Jeroboama.
8 Abijam počinu sa svojim pređima, i, pokopaju ga u David-gradu, a mjesto njega postane kraljem njegov sin Asa.
9 Dvadesete godine vladanja Jeroboama nad Izraelom, Asa postane kralj nad Judom.
10 Kraljevao je u Jeruzalemu četrdeset i jednu godinu. Njegovoj je babi bilo ime Maaka; bila je kći Abišalamova.
11 Asa je činio, što je pravo u očima Gospodnjim kao i njegov praotac David.
12 Istjera iz zemlje sodomske grješnike i ukloni sve idole, što ih je bio postavio njegov otac.
13 Liši čak i svoju babu položaja majke-kraljice, jer je bila izradila sramotni Ašerin lik. Asa sruši taj lik i spali ga u Kidron-drazi.
14 Iako žrtvovališta nije nestalo, Asa je svojim srcem bio odan Gospodinu cijelog svoga života.
15 Zavjetne darove svoje i svoga oca: zlato, srebro i sveto posuđe odnese u Gospodnji hram.
16 Rat se je vodio između Ase i Baaše, kralja izraelskoga, svega njihova života.
17 Izraelski kralj Baaša provali u Judeju te utvrdi Ramu da spriječi kretanje judejskog kralja Ase.
18 Stoga Asa pokupi sve zlato i srebro, što je preostalo u riznicama Gospodnjeg hrama i kraljevskog dvora i uručivši sve svojim službenicima, posla ih kralj Asa Ben-Hadadu, sinu Tambrimo- novu, sinu Hezijanovu, aramejskom kralju, koji je stolovao u Damasku, s porukom:
19 »Postoji savez između mene i tebe kao što je postojao između moga i tvoga oca. Šaljem ti, eto, na dar srebra i zlata; daj, raskini svoj savez s izraelskim kraljem Baašom, pa da odustane od navale na mene.
20 Ben-Hadad posluša kralja Asu i pošalje zapovjednike svoje. vojske na izraelske gradove. I zbilja navale na Ijon, Dan, Abe-Bet- Maaku, sav Genezaret i sve Naftalijeve krajeve.
21 Kad je Baaša čuo za to, odustane od utvrđivanja Rame i ostane u Tirsi.
22 Onda kralj Asa pozove sve Judejce bez iznimke te odnesu kamenje i drvo, čim je Baaša Ramu utvrđivao. Tim kralj Asa utvrdi Gebu Benjaminovaca i Mispu.
23 Drugi Asini pothvati, sva njegova djelatnost, uspjesi i gradovi, koje je podigao, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis judejskih kraljeva. Pod starost zabole Asu noge.
24 Napokon Asa počinu sa svojim pređima, i pokopaju ga u gradu Davida, njegova praoca. Namjesto njega postane kraljem njegov sin Jehošafat.
25 A druge godine kraljevanja Asina u Judeji, Nadab, sin Jeroboamov, postane kralj nad Izraelom. Vladao je nad Izraelcima dvije godine.
26 Činio je zlo u očima Gospodnjim; hodio je stazama svoga oca oponašajući grijeh, na koji je on navodio Izraela.
27 Baaša, sin Ahijin, od Isakarova doma, uroti se proti njemu i ubije ga u Giber!onu, jednom filištejskom gradu, što ga je Nadab opsjedao s cijelom svojom vojskpm.
28 Baaša ga ubije treće godine Asina kraljevanja nad Judom i zavlada mjesto njega.
29 J edva da je postao kralj, pobije cijelu Jeroboamovu obitelj; uništi ih sve ne ostavivši ni ciglu jednu dušu na životu. Tako se je ispunila Gospodnja riječ, koju je izrekao po svome sluzi Ahiji Šilonjaninu.
30 Ovo se je zbilo zbog grijeha Jeroboama i zbog grijeha, na koje je navodio Izraelce. Svojim je grijesima izazvao Gospodina, Boga Izraelova, na srdžbu.
31 Drugi Nadabovi pothvati, sva njegova djelatnost, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis izraelskih kraljeva.
32 Rat se je vodio između Ase i Baaše, izraelskog kralja, cijelog njihova života.
33 Treće godine kraljevanja Asina nad Judom, Baaša sin Ahijin, počme dvadeset četvrtu godinu svoga vladanja nad cijelim Izraelom u Tirsi.
34 Činio je zlo u očima Gospodnjim; hodio je stazama Jeroboamovim oponašajući grijeh, na koji je on navodio Izraela.

Prva knjiga kraljeva glava 16
1 Potom Gospodin progovori Jehuu, sinu Hananijevu, oborivši se na Baašu:
2 »Ja tebe podigoh iz praha i uspostavih te za vladara nad mojim izraelskim narodom, ali ti pođe Jeroboamovim stazama i zavede moj izraelski narod na grijeh, a mene, zbog njihovih grijeha, izazva na srdžbu.
3 Zato ću ja, Baašo, uništiti tebe i tvoj dom; postupit ću prema tvome domu kao i prema domu Jeroboama, sina Nabatova.
4 One, koji od Baašina koljena umru u gradu, požderat će psi, a koji umru vani na polju, pojest će ptice iz zraka.«
5 Drugi Baašini pothvati, njegova junaštva i uspjesi, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis izraelskih kraljeva.
6 Baaša počinu sa svojim pređima, i pokopaju ga u Tirsi. Mjesto njega zavlada njegov sin Ela.
7 (Gospodin se je zaprijetio Baaši i njegovu domu po sinu Hananijevu, proroku Jehuu, zbog Baašinih zlodjela u očima Gospodnjim. Ubijstvom Nadaba i svojim zlim djelima izazvao je Gospodina na srdžbu kao i Jeroboamov dom.)
8 Dvadeset šeste godine vladanja Asina u Judeji, Ela, sin Baašin, postane kraljem u Tirsi nad Izraelom. Vladao je dvije godine.
9 Njegov službenik Zimri, zapovjednik nad polovinom bojnih kola, uroti se proti njemu. Dok je kralj bio u Tirsi, gdje je pio i opio se u kući Arse, upravitelja dvora,
10 Zimri provali unutar, nahrupi na nj, ubije njega i sam se proglasi kraljem. Bilo je to dvadeset sedme godine kraljevanja Asina u Judeji.
11 A kad je zasjeo na kraljevski prijestol, pobije sve članove Baašina doma ne ostavivši na životu ni ciglog jednog muškarca, rođaka ili prijatelja.
12 Tako Zimri uništi cijeli Baašin dom, da se ispuni riječ Gospodnja, koju je izrekao o Baaši na usta proroka Jehua.
13 To se je dogodilo zbog svih grijeha, koje su počinjali Baaša i njegov sin Ela; zbog grijeha, na koje su navodili Izraelce i tako izazivali na srdžbu Gospoda, Boga Izraelova, svojim idolima.
14 Drugi Elini pothvati, sva njegova djelatnost, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis izraelskih kraljeva.
15 Dvadeset sedme godine Asina kraljevanja Judejom, Zimri je vladao u Tirsi sedam dana. Vojska je opsijedala filištejski Gibeton,
16 kad joj je stigla vijest, da se je Zimri urotio i ubio kralja. Stoga svi Izraelci u taboru, proglase toga dana Omrija, zapovjednika vojske, kraljelu Izraela.
17 Potom Omri i svi Izraelci, koji su bili s njim pođu od Gibetona na opsijedanje Tirse.
18 Kad je Zimri vidio, da je grad pao, povuče se u dvorsku utvrdu, nad sobom zapali kraljevsku palaču i tako pogine.
19 To se je dogodilo zbog grijeha, koje je počinio radeći, što je zlo u očima Gospodnjim i oponašajući Jeroboamove grijehe i zavodeći tako Izraela na grijeh.
20 Druga Zimrina djelatnost i urota, koju je skovao, zabilježena je u knjizi: Ljetopis izraelskih kraljeva.
21 Tada je izraelski narod bio podijeljen nadvoje: jedna je polovina pristajala za Tibnijem, sinom Ginatovim, htijući njega proglasiti kraljem; a druga je polovina slijedila Omrija.
22 Skupina, koja je pristajala za Omrijem nadjača skupinu, koja je išla za Tibnijem, sinom Ginatovim, i Tibni pogine, a Omri postane kralj.
23 Trideset prve godine kraljevanja Ase Judejom, Omri postane kralj nad Izraelom. Vladao je dvanaest godina, prvih šest u Tirsi.
24 Potom kupi brežuljak Samariju od Šemera za dva talenta srebra i na njemu podigne grad te ga prozva po Šemeru, vlasniku brežuljka, Samarijom.
25 Ali je Omri počinio više zla u očima Gospodnjim nego ijedan njegov prethodnik.
26 Slijepo je slijedio griješno ponašanje Jeroboama, sina Nebatova, i tako navodio Izraela na grijeh i izazivao Gospoda, Boga Izraelova.
27 Drugi Omrijevi pothvati, sva njegova djelatnost i uspjesi, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis izraelskih kraljeva.
28 Omri počinu sa svojim pređima, i pokopaju ga u Samariji, a mjesto njega postane kralj njegov sin Ahab.
29 Ahab, sin Omrijev, postane kralj nad Izraelom trideset osme godine kraljevanja Asina Judejom. Vladao je nad Izraelom u Samariji dvadeset dvije godine.
30 Ahab, sin Omrijev, počinio je više zla u očima Gospodnjim nego svi njegovi prethodnici.
31 Njemu nije bilo dosta oponašati grijehe Jeroboama, sina Nebatova, nego se još oženi Jezebelom, kćeri sidonskoga kralja Etbaala te i sam prijeđe na obožavanje Baala.
32 Ahab podigne žrtvenik Baalu u Baalovu hramu, što ga je sam sagradio u Samariji.
33 Također je podizao ašere i bez sumnje je više izazivao na srdžbu Gospoda, Boga Izraelova, nego svi izraelski kraljevi prije njega.
34 Za njegova vremena Hiel iz Betela obnovi Jeriho. Stavljajući mu temelje, stajalo ga je njegova najstarijega sina Abirama glave, a postavljajući vrata, stajalo ga je glave njegova najmlađega sina Seguba. Tako se je ispunilo, što je Gospodin rekao na usta Jošue, sina Nunova.

Prva knjiga kraljeva glava 17
Zgode iz života mje i drugih proroka
1 Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče jednom Ahabu: »Tako mi živoga Gospoda, Boga Izraelova, komu ja služim, ovih slijedećih godina ne će padati rosa ni kiša, osim na riječ iz mojih usta!«
2 Potom Gospodin progovori Iliji:
3 »Idi odavde i kreni na istok; onda hajde i sakrij se u Keritskoj drazi, koja leži istočno od Jordana.
4 Iz drage ćeš piti, a gavrani, kojima sam naredio, ondje će te hraniti.«
5 Tako ode i učini po Gospodnjoj riječi; nastani se uKeritskoj drtlzi, koja leži na istok od Jordana.
6 Gavranovi su mu donosili kruha i mesa jutrom, opet kruha i mesa navečer, a pio je iz drage.
7 Ali poslije nekog vremena drliga presuši, jer u zemlji nije bilo kiše.
8 Stoga mu Gospodin reče:
9 Ustani i idi u sidonsko selo Sarefatu i ondje ostani. Jednoj sam udovici ondje naredio, da te hrani.«
10 Tako on otputuje u Sarefatu. Kad je došao na ulaz u selo, opazi gdje neka žena kupi drva. On je zovne i kaza: Donesi mi, molim te, malo vode u kakvoj posudi, da se napijem!«
11 Kako ona pođe donijeti mu, on je zovne i reče: Ponesi, molim te, u ruci i malo kruha!«
12 Ali ona odgovori: »Tako mi živog Gospodina, Boga tvoga, ništa pečena nemam; imam samo jednu pregršt brašna u ćupu i malo ulja u vrču. Evo kupim malo drva pa ću ići skuhati nešto sebi i svome sinu da pojedemo prije nego umremo.«
13 »Ne boj se!« reče joj Ilija. »Hajde učini kako si rekla. Ali najprije ispeci meni pogači cu od tog, što imaš pa mi amo donesi, a poslije pripravi svome sinu i sebi.
14 Ovako naime poručuje Gospod, Bog Izraelov: 'Brašna u ćupu ne će nestati niti će vrč s uljem presušiti, dok Gospodin ne pošalje kišu na zemlju.'«
15 Žena ode i učini, kako je Ilija kazao. I zaista bilo je hrane njemu, njoj i njezinoj obitelji dugo vremena.
16 U ćupu brašna nije nestajalo niti je vrč s uljem presušivao, prema obećanju, što ga je zadao Gospod po Iliji.
17 Poslije nekog vremena razbolje se gazdaričin sin. Njegova se je bolest pogoršavala, dok najposlije nije prestao disati.
18 Onda žena kaza Iliji: »Što mi učini, čovječe Božji! Jesi li došao k meni da svratiš pozornost na moju zloću i sina mi smakneš?«
19 »Daj mi svoga sina!« reče joj. Uzevši ga Ilija iz njezina naručaja, odnese ga u gornju sobu, u kojoj je stanovao te ga položi na svoj ležaj.
20 Onda ovako zavapi Gospodinu: »0 Gospode, Bože moj, zar ćeš zbilja unesrećiti udovicu, Kod koje sam se nastanio smrću njezina sina?«
21 Potom se tri puta ispruži nad dječaka i zazva Gospoda riječima: »O Gospode, Bože moj, daj da se dah života povrati u ovog dječaka!«
22 Gospodin usliši Ilijin vapaj, i dah se života vrati u dječaka te oživje.
23 Ilija digne dječaka i predade ga njegovoj majci rekavši: »Gledaj, sin ti je živ!«
24 Našto žena reče Iliji: »Sad znam, da si zaista čovjek Božji i da uistinu Gospodnja riječ izlazi iz usta tvojih.«

Prva knjiga kraljeva glava 18
1 Poslije dugog vremena, nakon tri godine, Gospodin opet progovori Iliji: »Idi, pokaži se Ahabu, da pustim kišu na zemlju!«
2 I tako Ilija ode pokazati se Ahabu.
3 Tada je u Samariji vladala strašna glad, pa Ahab pozove Obadiju, upravitelja svoga kućanstva, koji je bio revan štovatelj Gospodnji.
4 Kad je Jezebela ubijala Gospodnje proroke, Obadija je uzeo stotinu proroka i sakrio ih u dvije spilje, po pedeset u svaku, te ih hranio i pojio.
5 Ahab reče Obadiji:»Hajdemo otići k svakom izvoru i svakoj drAzi u zemlji, možda nađemo trave te nam ostanu konji i mazge na životu te ne moradnemo zaklati nijednu životinju.«
6 Podijelivši među se krajinu za istraživanje, Ahab ode sam jednim putem, a Obadija ode drugim, isto sam.
7 Dok je Obadija bio na putu, eto ti mu u susret Ilije. Obadija ga prepozna, pade ničice i zapita: »Jesi li to ti, Ilija, moj gospodaru?«
8 »Jest, ja sam,« odgovori mu. »Hajde kaži svome gospodaru, da je Ilija ovdje.«
9 »Što sam sagriješio?« reče, »da predaješ slugu svoga u šake Ahaba, da me ubije?
10 Tako mi živog Gospoda, Boga tvoga, nema ni naroda ni kraljevine, kamo moj gospodar nije slao u potragu za tobom. Ako bi kazali: 'Nema ga ovdje,' prisegao bi tu kraljevinu ili narod na zakletvu, da te nisu mogli naći.
11 A ti ipak veliš: 'Hajde kaži svome gospodaru, da je Ilija ovdje'.
12 Čim bih ja otišao od tebe, duh bi te Gospodnji nekamo odnio, tko zna kamo? A ja, otišavši obavijestiti Ahaba, i kad te ne bi našao, mene bi ubio. Sluga tvoj štuje Gospodina od svoje mladosti.
13 Zar ti nisu kazali, moj gospodaru, što sam učinio, dok je Jezebela ubijala Gospodnje proroke; kako sam sakrio stotinu Gospodnjih prorika u dvije jame, pedeset u jednoj, pedeset u drugoj, te ih hranio kruhom i napajao vodom.
14 A sad ti veliš: 'Hajde reci svome gospodaru, da je Ilija ovdje.' Ubit će me«
15 Našto Ilija reče: »Tako mi živog Gospodina Sabaota, kome služim, još danas ću mu se pokazati.«
16 Tako Obadija ode da se sastane s Ahabom i obavijesti ga. Ahab pođe u susret Iliji i,
17 čim ga opazi, reče mu: »Jesi li ti onaj smutljivac u Izraelu?«
18 »Ne uznemirujem Izraela ja, nego ti i dom tvoga oca,« reče, »zabacujući Gospodnje zapovijedi i povodeći se za baalima.
19 Hajde! Sazovi cijeli Izrael i četiri stotine pedeset Baalovih proroka i onih četiri stotine proroka božice Ašere, koji jedu za stolom Jezebelinim; neka se sastanu sa mnom na brdu Karmelu.«
20 Tako Ahab pozove sve Izraelce i proroke, da se skupe na brdo Karmel.
21 Tada Ilija istupi i progovori cijelom zboru: »Dokle ćete sjediti na dva stolca? Ako je Gospodin Bog, slijedite njega; ako li je Bog Baal, slijedite ga!« No puk mu ne reče ni riječi.
22 Ilija opet progovori: »Ja.sam još jedini Gospodnji prorok na životu, a Baalovih proroka ima četiri stotine pedeset.
23 Dotjerajte nam dva junca; neka oni izaberu sebi jednoga; neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka vatru ne zapaljuju. Ja ću prirediti drugog junca i položiti ga na drva, ali vatru ne ću zapaliti.
24 Vi zazivljete svoga boga, a ja ću zazvati Gospoda. I božanstvo, koje se odazove ognjem, jest Bog.« Puk odgovori: »Prijedlog je dobar.«
25 Potom Ilija reče Baalovim prorocima: »Izaberite sebi jednog junca i prvi ga priredite, jer je vas više; zazivljite svoga boga, ali vatre nemojte zapaliti.«
26 Tako oni uzmu junca, koji ih je zapao i prerede ga. Baala su zazivali od jutra do podne vičući: »Baale, odazovi nam se!« Ali ne bi nikakva glasa ni odgovora. Skakutali su oko žrtvenika, što su ga bili podigli.
27 Kad je bilo podne, Ilija ih stade dražiti: »Zovite glasnije! Ta on je bog; možda je zaronio u duboke misli, možda se zabavlja: možda je na putu; možda je i zaspao pa ga treba probuditi.«
28 Vikali su još glasnije i, prema svome običaju, parali su se noževima i mačevima, dok ih krv nije oblila.
29 Podne prođe, a ono su jednako bučali i derali se do časa prinošenja žrtve, ali nije bilo nikakva glasa, nikakva odaziva, nikakva znaka, da ih tko čuje.
30 Onda IlijRpozva sav svijet, da dođu k njemu. Kad dođu, on popravi Gospodnji žrtvenik, koji je bio srušen.
31 Uzme dvanaest kamenja, po jednog za svakog Jakovljeva sina, - muža prozvana Izraelom po Gospodnjoj riječi.
32 Od toga kamenja sazida žrtvenik, na čast Gospodnju; oko žrtvenika iskopa jarak kao za dvije see sjemena.
33 Pošto naslaga drva, sasječe junca i postavi na drva.
34 Potom reče: »Nalijte četiri vrča vode i izlijte na paljenicu i na drva!« Opet reče: »Ponovite to još jednom!« Kako to učine, tako će on: »Učinite to i treći put!«
35 Oko žrtvenika poteče voda i napuni jarak.
3 6U vrijeme prinošenja žrtava Ilija stupi naprijed i reče: »Gospode, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, neka se danas zna, da si ti Bog u Izraelu; da sam ja tvoj službenik i da sam sve ovo činio po tvojoj naredbi.
37 Usliši me, usliši, Gospode, da ovaj svijet zna, da si ti Gospodin, Bog, i da si ih ti dozvao pameti.«
38 Uto pade Gospodnji oganj i sažga i žrtvu i drva, kamen i zemlju, čak je polizao i vodu u jarku.
39 Kad je sav puk to vidio, padne ničice i poviče: »Gospodin je Bog, Gospodin je Bog!«
40 Onda im Ilija reče: »Pohvatajte Baalove proroke; ne dajte da ijedan uteče.« Pohvataju ih. Ilija ih svede u dragu Kišon i tu pokolje.
41 Zatim Ilija kaza Ahabu: »Penji se gore, jedi i pij, jer čujem šum kiše, koja se primiče.«
42 Ahab ode gore, da jede i pije, a Ilija ode na vrh Karmela, sagne se do zemlje s glavom među koljenima.
43 Onda reče momku: »Daj, popni se i pogledaj prema moru!« Ode on i pogleda.« Nema ništa«, reče. Sedam mu je puta Ilija naređivao, da se vraća i sedam se je puta vraćao.
44 Sedmoga puta reče: »Eno se oblak, malen kao ljudski dlan, diže od mora.« Potom reče Ilija: »Idi i kaži Ahabu: 'Upregni i bježi niz brdo. da te ne uhvati kiša!'«
45 U tren oka nebo se smrači od oblaka. vjetar zapuše i udari plaha kiša. Ahab se popne na kolica i odveze u Jizreel.
46 Ali Gospodnja snaga obuze Iliju; prevrati svoje haljine te je trčao pred Ahabom sve do Jizreela.

Prva knjiga kraljeva glava 19
1 Ahab kaza Jezebeli sve, što je Ilija učinio: da je mačem pobio sve proroke.
2 Nato Jezebela pošalje glasnika Iliji s porukom: »Učinili meni bozi ovako i još gore, ako u ovo doba sutra ne učinim s tvojim životom onako, kako si ti učinio s njihovim.«
3 On se poboja te da spasi glavu, pobježe. Došavši u Beer-Šebu u Judeji, ostavi ondje svoga momka,
4 a sam otputuje dan hoda u pustaru. Dođe k jednoj smreki i poda nju sjedne. Molio je,da ga smrt snađe. »Dosta mi je već!« reče. »Gospode, sad uzmi moj život, jer nisam bolji nego moji očevi.«
5 Legne pod smrekovinu i, dok je spavao, anđeo ga taknu i reče: »Ustani i jedi!«
6 On pogleda i opazi kod svog uzglavlja pogaču, ispečenu na vruću kamenu, i vrč vode. Pojedavši i napivši se, opet legne.
7 Ali se anđeo Gospodnji vrati, taknu ga drugi put i reče: »Ustani i jedi! jer je pred tobom još dug put.«
8 Ustane, jeđaše i piše te ojačan hranom, putovao je četrdeset dana i četrdeset noći do Horeba, brda Božjega.
9 Ondje uniđe u jednu spilju i provede noć. Najednom mu dođe riječ Gospodnja: »Ilija, zašto si ti ovdje?«
10 »Budući da izgaram revnošću za Gospoda, Boga Vojska, « odgovori. »Izraelci zabaciše Savez s tobom; porušiše tvoje žrtvenike i mačem poklaše tvoje proroke. Ja sam sam ostao, a sad traže i moju glavu.«
11 Onda glas nastavi: »Idi van i stani na brdu pred Gospoda; Gospod će onuda proći.« Silno jaki vjetar drobio je brdo, lomio hridine, ali Gospoda u vjetru ne bijaše. Poslije vjetra tresne potres, ali ni u potresu ne bijaše Gospoda.
12 Poslije potresa pojavi se oganj, ali ni u ognju ne bijaše Gospoda. Poslije ognja oču se tiho žamorenje.
13 Kad to očuje Ilija, prebaci ogrtač preko svoga lica, iziđe i stane na ulazu spilje. Uto se oču glas: »Ilija, zašto si ti ovdje?«
14 »Budući da izgaram revnošću za Gospoda, Boga Vojska,« odgovorUtIzraelci su zabacili Savez s tobom; porušili tvoje žrtvenike i poklali mačem tvoje proroke. Ja sam sam ostao, a sad traže i moju glavu.«
15 »Hajde natrag u pustinju putem blizu Damaska,« reče mu Gospod; »unišavši u grad, pomaži Hazaela za kralja aramskoga.
16 Pomaži Jehua, sina Nimšijeva za kralja nad Izraelom, a Elišu, sina Šafatova iz Ebel-Mehole pomaži za proroka mjesto sebe.
17 Onoga, koji uteče maču Hazaelovu, usmrtit će Jehu; a onoga, koji uteče maču Jehuinu, usmrtit će Eliša.
18 Ali ću ja ipak sačuvati u Izraelu sedam tisuća, sve samih onih, koji nisu pregibali svojih koljena pred Baalom; sve samih onih, koji ga svojim usnicama nisu cjelivali.«
19 Ilija se zaputi odande i nađe Elišu, sina Šafatova, gdje ore. Pred njim je bilo dvanaest jarmova volova; za zadnjim je išao on. Ilija mu pristupi i prebaci preko njega svoj plašt.
20 Eliša ostavi volove, potrči za Ilijom i reče: »Dopusti mi, da se cjelovom oprostim od svoga oca i majke, a onda ću poći za tobom.« »Hajde, vrati se!« reče mu. »Čim ti smetam?«
21 Eliša ode od njega, uzme jaram volova pa ih zakolje; skuha meso na građi od pluga i dade svijetu da jede. Potom ode za Ilijom i postade njegov učenik.

Prva knjiga kraljeva glava 20
1 Aramski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju vojsku, pridruže mu se još trideset dva kralja s konjima i bojnim kolima te pođe opsijedati i navaliti na Samariju.
2 Uto pošalje u grad glasonoše izraelskom kralju Ahabu,
3 i poruči mu: »Ovako poručuje Ben-Hadad: 'Tvoje srebro i zlato moje je; tvoje žene i tvoji valjali sinovi također su moji'.«
4 Našto izraelski kralj odgovori: »Kako si i rekao, kralju, gospodaru moj, ja i sve, što imam, jest tvoje.«
5 Glasonoše dođu i drugi put te kažu: »Ovako poručuje Ben-Hadad: 'Poslao sam ti poruku, da mi predaš sv'oje srebro i zlato, svoje žene i svoje sinove.
6 U ovo doba sutra poslat ću k tebi svoje službenike, da pretraže tvoju kuću i kuće tvojih sluga i pokupe sve, što smatraju vrijednim u svojim očima.'«
7 Nato izraelski kralj sazva sve starješine u zemlji te reče: »Vidite sami; ovaj traži svađu. Kad je poslao po moje žene i sinove moje, zlato i srebro, nisam odbio.«
8 Starješine mu i sav puk odgovori: »Ne slušaj ga i ne popuštaj!«
9 Stoga odgovori Ben-Hadadovim izaslanicima: Kažite svome gospodaru kralju ovako: 'Sto si zatražio od svoga sluge prvi put, prihvaćam; ali ovoj potražnji ne mogu udovoljiti'.« Glasonoše odu i odnesu odgovor,
10 ali mu Ben-Hadad opet poruči: »Bogovi učinili meni ovako i još gore, ako bude u Samariji dosta praha, da svakog moga pristašu zapane po pregršt.«
11 Ali izraelski kralj odgovori: »Kažite mu, da se ne raspasuje prije nego se opaše.«
12 Ova poruka stigne Ben-Hadadu, dok se je gostio s drugim kraljevima pod šatorima. Tada naredi svojim momcima, da se spreme za juriš na grad. Oni se spreme.
13 Uto dođe neki prorok izraelskom kralju Ahabu te mu reče: »Ovako poručuje Gospodin: 'Vidiš li svu ovu silnu vojsku? Svu ću ti je danas predati u ruke, i vidjet ćeš, da sam ja Gospod.'«
14 Ahab zapita: »Po kome? Gospodin kaza: »PO momcima, koji su u službi pokrajinskih zapovjednika.« Ahab zapita opet: »Tko će navaliti?« »Navalit ćeš ti,« odgovori.
15 Zato Ahab pozove momke pokrajinskih zapovjednika: dvije stotine trideset dva, a iza njih postroji sve druge izraelske vojnike, sedam ih tisuća na broj.
16 Oni pođu u navalu opodne, dok je Ben-Hadad pijančevao u sjenicama s trideset dva savezna kralja.
17 Kako se momci pokrajinskih zapovjednika pojave prvi, pošalju Ben-Hadadu obavijest, da je stigla jedna skupina ljudi iz Samarije.
18 A on reče: »Ako su došli bilo zbog rata, bilo zbog mira, pohvatajte ih žive i u jednom i u drugom slučaju.
19 Ali kad su momci, vojnici pokrajinskih upravitelja, za kojima je stupala redovita vojska, izišli iz grada,
20 svaki ubije po jednog protivnika. Aramejci, gonjeni od Izraelaca, nagnaše u bijeg. Sam Ben-Hadad umače na jednom atu od bojnih kola.
21 Izraelski kralj onda navali i zarobi konje i kola nanesavši Aramejcima strašan poraz.
22 Nato pristupi prorok izraelskom kralju pa mu reče: »Na posao! Pojačaj svoje snage! Pripazi, što ti treba činiti, jer na početku godine aramejski će kralj opet navaliti na te.«
23 Međutim aramejski dvorani reku svome kralju: »Njihov je Bog Bog brda. Stoga su nadjačali. Ali budemo li se borili proti njima na ravnici, ispast ćemo jači nego oni.
24 Ovako treba, stoga, postupiti: Liši kraljeve njihovih položaja, na njihova mjesta postavi druge upravitelje.
25 Skupi veliku vojsku kao i prijašnju, koja se je razbjegla. Neka bude konja i kola kao i prije. Onda se uhvatimo s njima u koštac na ravnici pa ćemo ispasti jači od njih. On posluša njihov savjet i tako postupi.
26 Na početku godine Ben-Hadad pozove Aramejce u vojsku i pođe gore u Afek, u rat proti Izraelcima.
27 Izraelci su također bili unovačeni i snabdjeveni ratnom opremom te pođu na njih. Izraelci, utaboreni ispred njih, bili su kao dva mala stada koza, dok su Aramejci prekrivali krajinu.
28 Uto pristupi čovjek Božji izraelskom kralju i reče: »Ovako poručuje Gospodin: 'Budući da Aramejci drže, da je Gospodin Bog brda, a ne i Bog dolina, sve to veliko mnoštvo predat će u tvoje ruke, da znaš, da sam ja Gospodin.'«
29 Utaborili su se bili sučelice jedan drugome, Tako su stali sedam dana, Sedmoga se dana zametne boj, i Izraelci ubiju stotinu tisuća aramejskih vojnika-pješaka jednoga dana.
30 Ostatak pobježe u Afek, u tvrđavu, ali se zid sruši na dvadeset sedam tisuća preživjelih ljudi. I Ben-Hadad pobježe u utvrdu i sklone se u jednu nutarnju odaju.
31 Tada sluge reku Ben-Hadadu: »Slušaj! Čuli smo, da su izraelski kraljevi ljudi milostivi. Stoga, daj da stavimo kostrijet oko svojih bokova i obmotamo konop oko svojih glava pa izađimo pred izraelskog kralja, Možda će ti poštedjeti život.«
32 Tako privežu kostrijet oko svojih bokova i konope oko svojih glava pa odu izraeskom kralju i reku: »Sluga tvoj Ben-Hadad moli, da mu poštediš život,« »Zar je ostao na životu?« zapita kralj,« Ta on je moj brat.«
33 Ljudi to uzmu kao dobar znak i požure da ga uhvate za riječ pa dodaju: »Da, Ben-Hadad je tvoj brat.« »Idite, dovedite mi ga!« reče, Kad Ben-Hadad dođe k njemu, Ahab ga uspne na kola,
34 Ben-Hadad mu tom prigodom kaza: »Povratit ću ti gradove, koje je moj otac zauzeo od tvoga oca; sebi ćeš moći otvoriti tržište u Damasku, kako je moj otac učinio u Samariji.« »Pod tim te uvjetom puštam na slobodu,« reče Ahab. Tako s njim sklopi ugovor i pusti ga,
35 Jedan od proročke skupine, potaknut Gospodinom, reče svome drugu, da ga udari. Ali ga čovjek ne htjede udariti.
36 Našto mu reče prorok: »Budući da nisi poslušao Gospodnju naredbu, kad od mene odeš, razderat će te lav,« Kad je čovjek otišao, lav ga napane i razdere,
37 Prorok se namjeri na drugoga čovjeka te mu naredi, da ga udari. Onaj ga zbilja udari i rani.
38 Prorok zatim ode, s povojem preko očiju nije mogao biti prepoznat, da pokraj puta dočeka kralja,
39 Kako je kralj prolazio, on ga zovne: »Tvoj sluga ode usred najžešćega boja, Uto neki vojnik dođe k meni s jednim zarobljenikom i reče: 'Čuvaj ovoga! Uteče li, platit ćeš svojom glavom ili ćeš mi dati jedan talenat srebra.'
40 Ali kako je tvoj sluga bio prezaposlen ovim i onim, onog čovjeka nestade,« Izraelski mu kralj reče: »To ti je osuda, Sam si je izrekao!«
41 Nato prorok skine povoj sa svojih očiju i izraelski ga kralj prepozna,
42 Tada kaza prorok: »Ovako poručuje Gospodin: 'Budući da si oslobodio onoga, koga sam ja bio osudio na propast, svojim ćeš životom platiti za njegov život, a narodom svojim za narod njegov.'«
43 Mrk i ljutit, izraelski se kralj uputi kući. Takav uniđe u Samariju,

Prva knjiga kraljeva glava 21
Otimanje vinograda: Nabatova odvažnost
1 Bilo je poslije ovih događaja, Nabot Jizreelac imao je vinograd pokraj palače samarijskog kralja Ahaba u Jizreelu,
2 pa Ahab reče Nabotu: »Dstupi mi svoj vinograd, da ga pretvorim u vrt za povrće, jer je blizu moga dvora, a ja ću tebi za nj dati još bolji vinograd, ili, ako hoćeš, platit ću ti ga novcem,«
3 Ali Nabot odgovori Ahabu: »Gospodin me prokleo, ako ti ustupim baštinu mojih djedova!«
4 Tako Ahab ode kući mrk i ljutit zbog odgovora, koji mu dade Nabot Jizreelac: »Ne dam ti svoje djedovine. Legne u postelju, pokrije svoje lice i ne htjede ništa jesti.
5 Dođe mu žena Jezebela te ga zapita: »Što te je tako ozlovoljilo pa ne ćeš ništa da jedeš?,
6 On joj kaza: »Govorio sam s Nabotom Jizreelcem i pitao ga, da mi proda svoj vinograd, ili, ako više voli, ja bih mu dao drugi vinograd mjesto ovoga, ali mi ne htjede ustupiti vinograda.«
7 Našto mu reče žena: »Jesi li ti izraelski kralj ili nisi? Ustani i jedi, raspoloži se! A ja ću ti pribaviti vinograd Jizreelca Nabota.
8 U ime Ahabovo napisa pisma i, zapečativši ih njegovim pečatom, posla pisma starješinama i uglednijim osobama u Nabotovu mjestu.
9 U pismima je pisala ovako: »Proglasite post i postavite Nabota na počasno mjesto među puk.
10 Njemu nasuprot postavite kakve dvije ništarije, koje će ga optužiti, da je psovao Boga i kralja. Potom ga odvedite van i kemenujte na smrt.
11 Starješine i one uglednije osobe u gradu, koje su sjedile s Nabotom u 'vijeću, postupe prema uputama, što im je poslala u pismu Jezebela:
12 proglase post, a Nabota stave na počasno mjesto među puk.
13 Potom uniđu dva nitkova, sjednu nasuprot njemu i pred pukom optuže Nabota, da je psovao Boga i kralja. Onda ga odvedu van grada, gdje su ga zasipali kamenjem, dok nije umro.
14 Poslije poruče Jezebeli, da je Nabot kamenovan i da je mrtav.
15 Kad je Jezebela čula, da su Nabota kamenovali i da je izdahnuo, reče Ahabu: »Ustani, zaposjedni vinograd, koji ti Nabot nije htio prodati, jer Nabota Jizreelca nema više .među živima: mrtav je.
16 Čim je Ahab čuo, da je Nabot mrtav, ustane i ode u vinograd te ga zaposjedne.
17 Ali riječ Gospodnja dođe Iliji Tišbijcu:
18 »Odmah idi dolje u susret Ahabu, izraelskom kralju u Samariji, eno ga u Nabotovu vinogradu, kamo je otišao da ga zaposjedne.
19 Kaži mu: 'Ovako veli Gospodin: Nakon što si počinio umorstvo, zar ćeš se dati i na otimačinu? Još mu kaži: Ovako ti poručuje Gospodin: Ondje, gdje je paščad lizala Nabotovu krv, ondje će paščad lizati i tvoju krv:
20 »Nađe li me, dušmanine moj! kaza Ahab Iliji. Ilija odgovori: »Našao sam te, jer si se podao činjenju onoga, što je zlo u očima Gospodnjim.
21 Strovalit ću te u propast zatrvši trag tebi i svakom muškarcu u tvom koljenu bio on slobodnjak ili rob među Izraelcima.
22 Prema tvome ću domu postupiti kao što sam postupio prema domu Jeroboama, sina Nebatova, i prema Baašinu, sinu Ahijinu, jer si me izazvao zave davši Izraela u grijeh.
23 (Gospodin se okomi i na Jezebelu: I Jezebelu će psi pojesti u jezreelskom kraju).
24 Kad netko umre od Ahabova koljena u gradu, pojest će ga paščad, a tko umre vani na otvorenu, pojest će ga ptice iz zraka.
25 Zaista, u Gospodnjim očima, nikad se nitko nije podavao činjenju zla kao Ahab, na što ga je poticala njegova žena Jezebela.
26 Počinjao je vrlo ogavna djela povodeći se za idolima, upravo kako su radili Amorejci, koje je Gospodin istrijebio ispred Izraelaca.
27 Kad je Ahab čuo ove prijetnje, razdrije svoje haljine, po golu tijelu priveže kostrijet i dadne se na post; u kostrijeti je i spavao; hodao je oborene glave.
28 Potom opet dođe riječ Gospodnja Iliji Tišbijcu ovako:
29 »Jesi li vidio, kako se je Ahab skrušio preda mnom? Budući da se je ponizio preda mnom, ne ću pripustiti zla, dok je on živ; zlo ću pripustiti na njegov dom za vladanja njegova sina.«

Prva knjiga kraljeva glava 22
1 Tri godine prođu bez rata između Aramejaca i Izraelaca.
2 Međutim, treće godine dođe judejski kralj Jehošafat u posjet izraelskom kralju.
3 Tada izraelski kralj reče dvoranima: »Zar ne znate, da Ramot Gileadski pripada nama, a mi ništa ne poduzimljemo da ga otmemo iz ruku aramejskoga kralja?«
4 Onda upita Jehošafata: »Hoćeš li poći sa mnom u rat na Ramot Gileadski?« »Ti i ja jedno smo: tvoj narod i moj narod isto tako tvoji konji i moji.«
5 Jehošafat još reče izraelskom kralju: »Posavjetuj se s Gospodinom, koliko je danas!«
6 Izraelski kralj pozove proroke, nekih četiri stotine, pa ih zapita: »Bih li pošao u rat na Ramot Gileadski ili bih se sustegao?« Odgovore: »Pođi! Gospod će ga predati u ruke kralja.«
7 Ali Jehošafat zapita: »Nema li ovdje koji Gospodnji prorok, s kojim bismo se mogli posavjetovati?«
8 Izraelski kralj odgovori na to: »Ima još jedan po kojem bismo se mogli posavjetovati s Gospodinom, ali mi je omrznuo, jer mi nikad ne proriče dobro, nego samo zlo. Ime mu je Mihej, sin Imlin.« A Jehošafat reče: Kralju, ne govori tako protiv samu sebi!«
9 Potom izraelski kralj dozove jednog službenika te mu kaza: »Dovedi brzo Imlina sina Miheja!«
10 Tako izraelski kralj i Jehošafat, judejski kralj, sjednu, svaki na svoj prijestol, pri ulazu u Samariju, obučeni u svoje odore, dok su svi proroci pred njima proricali.
11 Neki Sedekija, sin Kenaanin, napravi sebi željezne rogove i govoraše: »Ovako poručuje Gospodin: 'Ovim ćeš probadati Aramejce, dok ih ne uništiš.' «
12 Isto su govorili i drugi proroci:»Navali na Gileadski Ramot; uspjet ćeš; Gospodin će ga p:-edati kralju u ruke.«
13 Glasnik, koji je išao pozvati Miheju, reče mu: »Slušaj! Drugi su proroci jednoglasno prorekli kralju dobro. Neka i tvoje proroštvo bude dobro kao i svakoga od njih.«
14 »Tako mi živoga Gospodina!» reče Miheja, »što on kaže meni, ja ću kazati kralju.«
15 Kad je Miheja stupio pred kralja, reče kralj: »Miheju, hoću li poći u rat na Ramot Gileadski, ili ću se od toga sustegnuti?« »Pođi, uspjet ćeš!« reče mu, »Gospodin će ga predati u ruke kralju.«
16 Ali mu kralj opet reče: »Koliko ću te puta morati zakleti, da mi ne kazuješ ništa nego samo istinu u ime Gospodina.«
17 Tada Mihej reče: »Sav Izrael gledam: Rasut po brdima, Kao ovce bez pastira. Stoga Gospodin poručuje; »Gospodara nemaju! Svatko svojoj kući nek se mirno vrati!'«
18 Nato reče izraelski kralj Jehošafatu: »Zar ti nisam rekao, da mi nikad ne proreče dobro, nego samo zlo.«
19 A Mihej nastavi: »Poslušaj sad Gospodnju riječ:' Gledam Gospoda, gdje sjedi na svome prijestolu, a čitava vojska mu stoji zdesna i slijeva.
20 Gospod pita: 'Tko će zavesti Ahaba, da pođe i navali gore na Gileadski Ramot?' Jedan kaže ovako, drugi onako.
21 Uto jedan duh istupi i stade pred Gospodina te reče: 'Zavest ću ga ja!' A Gospodin zapita: 'Kako?'
22 On odgovori: 'Otiću ću i postati lažni duh u ustima svih njegovih proroka. 'Ti ćeš ga uspješno zavesti', reče Gospodin. 'Hajde i tako postupi!'
23 Tako vidiš, da je Gospodin stavio lažan duh u usta svih tvojih proroka, dok je sam Gospodin odredio, da te snađe zlo.«
24 Onda pristupi Kenaanin sin Sedekija; ošamari Miheja rekavši: »Zar je Gospodnji duh odstupio od mene, da govori s tobom?«
25 A Mihej odgovori: »To ćeš vidjeti onog dana, kad uniđeš u unutrašnju sobu da se sakriješ.«
26 Našto naredi izraelski kralj, da uhvate Miheja i odvedu ga natrag u zatvor gradskom upravitelju Amonu i njegovu sinu Joašu i
27 reku im, da ga bace u tamnicu i drže o suhu kruhu i vodi, dok se on zdravo vrati.
28 A Mihej dobaci: »Ako se ti zdravo povratiš, onda Gospodin nije po meni govorio.«
29 I tako izraelski kralj i Jehošafat, kralj judejski, pođu na Ramot Gileadski,
30 i izraelski kralj kaza onda Jehošafetu: »Ja ću poći u boj zakrabuljen, a ti nosi kraljevsku odoru.« Tako se izraelski kralj zakrabulji i ode u boj.
31 Međutim, aramejski kralj izda naredbu trideset dvojici zapovjednika svojih bojnih kola: »Ne navaljuj te na bilo koga, nego samo na izraelskog kralja!«
32 Kad zapovjednici spaze Jehošafata, poviču: »To mora da je izraelski kralj!« i okrenu u okršaj proti njemu. Ali Jehošafat stade vikati,
33 i kad zapovjednici uvide, da to nije izraelski kralj, odustanu od napadaja na nj.
34 Međutim, netko slučajno odape svoj luk i pogodi izraelskog kralja, gdje se sastaje gornji i donji oklop. Zato reče svome vozaču: »Zaokreni uzdom i vodi me iz boja, ranjen sam.«
35 Kad je borba onog dana dosizala vrhunac, kralj je, licem okrenut prema Aramejcima stajao poduprt u svojim kolima, a krv je tekla iz njegove rane na pod kola. Navečer je umro.
36 O sunčanom zalazu taborom je razlijegao glas: »Svatko u svoj grad, svatko u svoj zavičaj!
37 Kralj je mrtav!« odnesu ga u Samariju i ondje ga pokopaju.
38 Kad su prali njegova kola na jezercu u Samariji, paščad je lizala njegovu krv. Ondje su se također kupale bludnice. Tako se ispuni Gospodnje proroštvo.
39 Drugi Ahabovi pothvati, njegova djelatnost, primjerice: dvor od bjelokosti i svi gradovi, koje je podigao, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis izraelskih kraljeva.
40 Tako je Ahab počinuo sa svojim pređima, a na njegovo se mjesto zakraljio njegov sin Ahazija.
41 Asin sin Jehošafat postade kralj u Judeji četvrte godine Ahabova vladanja nad Izraelom.
42 Jehošafatu ie bilo trideset pet godina, kad je zavladao i vladao je u Jeruzalemu dvadeset pet godina. Njegovoj je majci bilo ime Azuba; bila je kći Šilhina.
43 U svemu je hodio putem svoga oca Ase ne skrećući s njega, nego čineći što je pravo u Gospodnjim očima.
44 Ali su žrtvovališta i dalje ostala, i svijet je na njima prinosio žrtve i palio tamjan.
45 Jehošafat sklopi primirje s izraelskim kraljem.
46 A drugi Jehošafatovi pothvati, njegovo junaštvo i druga djelatnost, zabilježeni su u knjizi: Ljetopis judejskih kraljeva.
47 Iz zemlje je po svetištima istrijebio sodomske grješnike, koji su bili preostali iz vremena njegova oca Ase. 48 U Edomu nije bilo kralja, nego je vladao namjesnik.
49 Jehošafat je sagradio trgovačke brodove, da otplove u Ofir po zlato, ali nikad onamo nisu doplovili, jer su nastradali u Esijon-Geberu.
50 Tada predloži Ahabov sin Ahazija Jehošafatu, da njegovi momci pođu na brodovima s njegovom momčadi, ali Jehošafat nije pristao.
51 Jehošafat počinu sa svojim pređima, i pokopaju ga u David-gradu, mjestu njegova praoca.
52 Ahazija, sin Ahabov, postane kralj nad Izraelom u Samariji sedamnaeste godine vladanja Jehošafatova nad Judejom te je kraljevao dvije godine.
53 Činio je, što je zlo u očima Gospodnjim povodeći se za svojim ocem, majkom iJeroboamom, Nebatovim sinom, koji je navodio Izraela na grijeh.
54 Služio je Baalu i klanjao se njemu. Tim je izazivao Gospoda, Boga Izraelova, isto kao što je radio i njegov otac.