SG) Postanak poglavlje 1
1 Na početku, kad je Bog stvorio nebesa i zemlju -
2 dok je još zemlja bila gola pustoš, tama prekrivala bezdane i oluja urlala nad pučinom voda - ‘progovori Bog:
3 “Neka bude svjetlost!” I svjetlost je postala.
4 Vidje Bog, da je svjetlost dobra, pa rastavi Bog svjetlost od tame.
5 Bog nazva svjetlost danom, a tamu nazva noću. Tako dođe večer, a onda jutro svane: dan prvi.
6 Zatim reče Bog: “Neka bude svod posred voda, da dijeli vode od voda!” Tako i bi.
7 Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.
8 Svod prozva Bog nebesima. Tako dođe večer, onda jutro svane: dan drugi.
9 Zatim reče Bog: “Vode pod nebesima neka se skupe na jedno mjesto, i neka se pokaže kopno!” Tako i bude.
10 Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode more. Vidje Bog, da je dobro.
11 Onda opet reče Bog: “Neka iz zemlje nikne raslinstvo: sjemenita trava; plodonosna stabla, koja nose svoje sjeme u sebi!”
12 Tako nikne iz zemlje zelena trava, što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti. I vidje Bog, da je dobro.
13 Tako dođe večer, onda jutro svane: dan treći.
14 Opet reče Bog: “Neka budu svjetlila na svodu nebeskome, da luče dan od noći, da određuju stalno doba, dane i godine:
15 neka svijetle na svodu nebeskome da rasvjetljuju zemlju!” i tako bude.
16 Načini Bog dva velika svjetlila veće da ravna danom, a manje da ravna noću - i zvijezde.
17 Bog njih smjesti po nebeskom svodu,
18 da ravnaju danom i noću te rastavljaju svjetlost od tame. Vidje Bog, da je dobro.
19 Tako dođe večer, a onda jutro svane: dan četvrti.
20 Zatim reče Bog: “Neka provrve vodom živi stvorovi, i ptice krilate neka polete nad zemljom, svodom nebeskim!”
21 Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove, što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog, da je dobro.
22 Potom ih blagoslovi govoreći: “Plodite se, množite se i napučite vode morske! A ptice neka se množe na zemlji!”
23 Tako dođe večer, onda jutro svane: dan peti.
24 Onda reče Bog: “Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrsti!” Tako i bude.
25 Stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrsti. I vidje Bog, da je dobro.
26 Zatim Bog reče: “Izradimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima, što gmižu po zemlji!”
27 Na sliku svoju Bog čovjeka stvori; na božansku sliku stvori ga; stvori ih: muško i žensko.
28 Bog ih blagoslovi govorećI: “Plodite se i množite; zemlju napučite i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima, što gmižu po zemlji!
29 Još doda: “Evo, dajem sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji i sva stabla plodonosna što se sjemene: neka vam budu za hranu!
30 A svoj živi ni po zemlji i pticama u zraku te svim gmizavcima na zemlji, koji imaju dah života, neka je za hranu zeleno bilje!” I tako je bilo.
31 Pogleda Bog sve, što je načinio i zaista je sve bilo dobro. Uto dođe večer, a onda jutro svane: dan šesti.

KS) Postanak poglavlje 2
1 Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.
2 I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini.
3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.
4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.
Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,
5 još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje.
6 Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.
7 Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.
8 I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio.
9 Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
10 Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka.
11 Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata.
12 Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.
13 Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš.
14 Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat.
15 Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva.
16 Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!”
18 I reče Jahve, Bog: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.”
19 Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime.
20 Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on.
21 Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.
22 Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.
23 Nato čovjek reče: “Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!”
24 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
25 A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida.

ĐM) Postanak poglavlje 2
1 Tako su se dovršila nebesa i zemlja i sva njihova vojska.
2 Sedmi dan Bog je dovršio svoje djelo koje je stvorio. On je počinuo sedmi dan od svih svojih djela koja je stvorio.
3 I blagoslovio je Bog sedmi dan i proglasio ga svetim, jer je taj dan počinuo od svih svojih djela koja je stvorio i napravio.
4 To je opis postanja nebesa i zemlje kad su bili stvoreni. U dan kad je Gospodin Bog stvorio zemlju i nebesa,
5 prije nego je na zemlji raslo ikakvo poljsko grmlje i prije nego je na poljima raslo ikakvo bilje. Jer Gospodin Bog još nije pustio kišu na zemlju i nije još bilo čovjeka da obrađuje zemlju.
6 No dizala se magla iz zemlje i natapala je svu površinu tla.
7 Onda je Gospodin Bog napravio čovjeka od zemaljskoga praha i udahnuo mu u nosnice dah života, i čovjek je postao živo biće.
8 Onda je Gospodin Bog daleko na istoku zasadio vrt u Edenu i ondje smjestio čovjeka kojega je napravio.
9 I Gospodin Bog je dao da iz zemlje rastu svakojaka stabla, ugodna za pogled i dobra za jelo. Isto i stablo života je bilo usred vrta, i stablo spoznanja dobra i zla.
10 A od Edena je izlazila rijeka koja je natapala vrt, i odatle se granala u četiri izvorne rijeke.
11 Prvoj je ime Pišon; to je ona što optječe cijelom havilskom zemljom, gdje ima zlata.
12 Zlato je ove zemlje izvrsno; a ondje ima i bdelija i kamena oniksa.
13 Druga se rijeka zove Gihon, koja teče uokolo cijele zemlje Kuš.
14 Treća se rijeka zove Hidekel; to je ona što teče istočno od Asirije. Četvrta je rijeka Eufrat.
15 Tada je Gospodin Bog uzeo čovjeka i postavio ga u edenski vrt da ga obrađuje i uzdržava.
16 I Gospodin Bog je dao čovjeku ovu zapovijed: “Sa svakoga stabla u vrtu smiješ jesti,
17 ali sa stabla spoznanja dobra i zla ne smiješ jesti, jer onoga dana kad s njega jedeš, sigurno ćeš umrijeti.”
18 Onda je rekao Gospodin Bog: “Nije dobro čovjeku biti sam; napravit ću mu pomoćnicu koja mu paše.”
19 I doveo je Gospodin Bog sve zemaljske životinje i sve nebeske ptice, koje je napravio od zemlje, pred Adama da vidi kako će ih nazvati. Kako god Adam nazove živa bića, onako će im biti ime.
20 Tako je Adam dao imena svoj marvi, nebeskim pticama i svim životinjama u polju. Ali se Adamu nije našla pomoć koja bi mu pasala.
21 Pa je Gospodin Bog pustio dubok san na Adama, i dok je on spavao, uzeo mu jedno rebro i mjesto opet ispunio mesom.
22 Onda je Gospodin Bog napravio ženu od rebra koje je uzeo od čovjeka i doveo ju k čovjeku.
23 I Adam je rekao: “Ta je sada kost od mojih kostiju i meso od mojega mesa; ona će se zvati žena, jer je uzeta od čovjeka.”
24 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku i prionuti za svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo.
25 Oboje su bili goli, čovjek i njegova žena, i nisu se sramili jedno drugoga.

SG) Postanak poglavlje 2
1 Tako su bila dvoršena nebesa) zemlja sa svim njihovim mnoštvima.
2 Budući da je Bog sedmoga dana završio posao, koji je obavljao, počinu sedmoga dana od svakoga rada, što ga bješe poduzeo.
3 Tim Bog blagoslovi sedmi dan i svetim ga proglasi, jer se je tada odmarao od svoga rada, što ga je za stvaranja vršio.
4 Takav je bio postanak nebesa i zemlje, kad su stvarani. Kad je Gospod Bog sazdao zemlju i nebesa,
5 dok još nije bilo nikakva grmlja na zemlji niti je kakvo poljsko bilje bilo još niklo, jer Gospodin Bog nije puštao dažda na zemlju niti je bilo ljudi, da zemlju obrađuju -
6 doduše, vode je iz zemlje izviralo i svom se površinom razlijevalo -
7 tada Gospod Bog napravi čovjeka od zemaljskog praha, u nosnice mu udahne dah života i tako čovjek postane živim bićem.
8 Potom Gospodin Bog zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je načinio.
9 Tada Gospodin Bog učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - sa stablom života nasred vrta i stablo spoznaje dobra i zla.
10 Rijeka je izvirala u Edenu i natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka.
11 Prvom je ime Pišon. Optječe okolo sve zemlje havilske, u kojoj ima zlata.
12 Zlato je te zemlje izvrsno, a ondje ima i bdelija i oniksa.
13 Drugoj je rijeci ime Gihon, a protječe kroza svu zemlju Kuš.
14 Treća je Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat.
15 Gospodin Bog uzme čovjeka i smjesti ga u Edenski vrt, da ga obrađuje i čuva.
16 Gospodin Bog zapovjedi čovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, bit ćeš osuđen na smrt.
18 Reče Gospodin Bog: “Nije dobro čovjeku biti sam: načinit ću mu prikladnu drugaricu.”
19 Tada Gospod Bog načini od zemlje sve divlje životinje i sve ptice u zraku, i dovede ih čovjeku, da vidi kako će koju nazvati. Kako koje stvorenje čovjek prozove, tako će mu biti ime.
20 Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i divljim životinjama. No čovjeku se ne nađe drugarica.
21 Tada Gospod Bog pripusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.
22 Od rebra, što ga je uzeo iz čovjeka, Gospod Bog napravi ženu, pa je dovede čovjeku. 23 Nato čovjek reče: “Napokon, ovo je kost od kostiju mojih, meso od mojega mesa! Ženom nek se zove, od njenoga čovjeka, jer je uzeta!”
24 Stoga čovjek ostavlja svoga oca i majku svoju, a prione uza svoju ženu, i njih dvoje postane jedno tijelo.
25 Oboje ih, čovjek i njegova žena, bijahu goli, ali ne osjećahu stida.

LB) Postanak poglavlje 2
1 Tako se dovršiše nebesa i zemlja i sva vojska njihova.
2 Do sedmoga dana dovrši Bog djelo svoje koje učini; i počinu u sedmi dan od svih djela svojih koja učini.
3 Bog blagoslovi sedmi dan i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih djela svojih koja učini.
4 To je postanje neba i zemlje kad bijahu stvoreni.
5 Kad Gospod, Bog, stvori zemlju i nebo, nikakvih biljaka još ne bijaše na zemlji i nikakve trave poljske još ne nicaše; jer Gospod, Bog, još ne pusti kišu na zemlju niti je bilo čovjeka da obrađuje zemlju.
6 Ali se podizaše para sa zemlje koja natapaše svu zemlju.
7 Gospod, Bog, stvori čovjeka od praha zemaljskoga i puhnu mu u nos dah života; i čovjek posta živo biće.
8 Gospod, Bog, nasadi zatim vrt u Edenu prema istoku i ondje smjesti čovjeka koga stvori.
9 Gospod, Bog, učini te iz zemlje niče svakojako drveće, lijepo za oko i dobro za jelo, a usred vrta stablo života i stablo poznanja dobra i zla.
10 Iz Edena izviraše voda i natapaše vrt, a odande se dijelila u četiri rijeke.
11 Jednoj je ime Pišon i protječe kroz cijelu zemlju havilsku, u kojoj ima zlata.
12 Zlato je u toj zemlji čisto. Tu ima i bdelija i dragoga kamena oniksa.
13 Drugoj je rijeci ime Gihon. Ona protječe kroz cijele zemlje kuške.
14 Trećoj je rijeci ime Tigris. Ona teče istočno od Asirije. Četvrta je rijeka Eufrat.
15 Gospod, Bog, uze čovjeka i smjesti ga u vrtu edenskom da ga obrađuje i čuva.
16 Gospod, Bog, dade čovjeku ovu zapovijed: “Jedi slobodno sa svakoga stabla u vrtu;
17 ali sa stabla spoznanja dobra i zla ne jedi, jer onoga dana kad okusiš s njega, umrijet ćeš!”
18 Gospod, Bog, reče: “Nije dobro da je čovjek sam. Načinit ću mu pomoćnika njemu slična.”
19 Gospod, Bog, stvori od zemlje sve životinje poljske i sve ptice nebeske i dovede ih k čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa da svako živo stvorenje nosi ime koje mu čovjek dade.
20 I čovjek dade ime svakoj životinji i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se za čovjeka ne nađe pomoćnik koji bi mu bio sličan.
21 Gospod, Bog, pusti tada tvrd san na čovjeka, koji zaspa; uze mu jedno rebro i priljubi meso na tom mjestu.
22 Gospod, Bog, stvori ženu od rebra koje uze čovjeku i dovede je k čovjeku.
23 A čovjek reče: “Evo one koja je kost od mojih kosti i meso od mojega mesa. Neka joj bude ime žena jer je uzeta od čovjeka.”
24 Zato će čovjek ostaviti oca i mater i prionut će uz ženu svoju i bit će njih dvoje jedno tijelo.
25 Čovjek i žena bijehu goli i ne osjećahu stida.

DK) Postanak poglavlje 2
1 Tako je bilo dovršeno nebo i zemlja i sva vojska njihova.
2 Sedmoga dana dovršio je Bog svoja djela, koja je učinio; i počinuo je na sedmi dan od svega svojega djela što je učinio.
3 Tada Bog blagoslovi sedmi dan, i posveti ga, jer je taj dan počinuo od svega svojega djela, koje je bio učinio;
4 To je opis postanka neba i zemlje, kad su bili stvoreni, u vrijeme kad je Gospodin Bog stvorio zemlju i nebo,
5 prije nego što je bilo ikakve poljske biljke na zemlji i prije nego što je rasla trava na zemlji. Jer Gospodin Bog još nije pustio kišu na zemlju, i nije bilo čovjeka da obrađuje zemlju.
6 No, podizala se para iz zemlje da natapa svu zemlju.
7 I stvorio je Gospodin Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i udahnuo mu u nos dah života; i čovjek je postao živo biće.
8 I Gospodin Bog zasadi vrt u Edenu prama istoku; i ondje smjesti čovjeka, kojega je stvorio. Pst.
9 I učini Gospodin Bog da rastu iz zemlje svakojaka stabla lijepa za gledanje i dobra za jelo, i stablo života usred vrta i stablo znanja dobra i zla.
10 A rijeka je tekla iz Edena natapajući vrt, i odande se dijelila u četiri rijeke.
11 Prvoj je ime Pišon, ona teče oko cijele zemlje Havile, gdje ima zlata. Pst. 25:18
12 I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondje ima i bdelija i kamena oniksa.
13 A drugoj je rijeci ime Gihon, ona teče oko cijele zemlje Kuš.
14 A trećoj je rijeci ime Hidekel, ona teče istočno od Asirije. A četvrtoj je rijeci Eufrat.
15 Tada Gospodin Bog uzevši čovjeka namjesti ga u edenski vrt, da se brine za njega i pazi.
16 I Gospodin Bog zapovjedi čovjeku govoreći: “Jedi slobodno sa svakog stabla u vrtu;
17 ali sa stabla od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u onaj dan u koji s njega okusiš, sigurno ćeš umrijeti.”
18 I reče Gospodin Bog: “Nije dobro da je čovjek sam; napravit ću mu pomoćnicu njemu sličnu.”
19 Gospodin Bog stvorio je od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako će koju nazvati. I kako je koju životinju Adam nazvao onako joj je bilo ime.
20 I Adam nadjene imena svoj stoci i pticama nebeskim i svakoj zvijeri poljskoj; ali se za Adama nije našla pomoćnica njemu slična.
21 I Gospodin Bog pusti dubok san na Adama, te je zaspao; pa mu uzme jedno rebro, i to mjesto popuni mesom.
22 I Gospodin Bog je stvorio je ženu od rebra, koje je uzeo Adamu, i dovede ju k Adamu.
23 A Adam reče: “Ovo je sada kost od mojih kostiju, i tijelo od mojega tijela; neka joj bude ime žena, jer je uzeta od čovjeka.”
24 Stoga će čovjek ostaviti svojega oca i svoju majku, i prionut će k svojoj ženi, i bit će dvoje jedno tijelo.
25 A oboje su bili goli, Adam i žena mu, i nisu se stidjeli.

KS) Postanak poglavlje 3
1 Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: “Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?”
2 Žena odgovori zmiji: “Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.
3 Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’”
4 Nato će zmija ženi: “Ne, nećete umrijeti!
5 Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.”
6 Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.
7 Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.
8 Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu.
9 Jahve, Bog, zovne čovjeka: “Gdje si?” - reče mu.
10 On odgovori: “Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih.”
11 Nato mu reče: “Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?”
12 Čovjek odgovori: “Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.”
13 Jahve, Bog, reče ženi: “Što si to učinila?” “Zmija me prevarila pa sam jela”, odgovori žena.
14 Nato Jahve, Bog, reče zmiji: “Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog!
15 Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.”
16 A ženi reče: “Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom.”
17 A čovjeku reče: “Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog!
18 Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem.
19 U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti.”
20 Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima.
21 I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu.
22 Zatim reče Bog: “Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!”
23 Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet.
24 Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.

ĐM) Postanak poglavlje 3
1 Zmija je bila lukavija od svih zemaljskih životinja koja je stvorio Gospodin Bog. Ona je rekla ženi: “Je li uistinu rekao Bog: ‘Ne smijete jesti iz svih stabala u vrtu?’”
2 Žena je odgovorila zmiji: “Od plodova stabala u vrtu smijemo jesti,
3 samo od plodova stabla koje je u sredini vrta, zapovjedio je Bog: ‘Od toga ne smijete jesti, pa ni dodirnuti ga, da ne umrete.’”
4 Zmija je rekla ženi: “Nećete sigurno umrijeti.
5 Jer zna Bog da će vam se otvoriti oči čim budete jeli s njega i da ćete postati kao Bog i spoznati što je dobro i zlo.”
6 Kad je žena vidjela kako je plod stabla dobar za jelo i ugodan za pogled, i da je plod stabla poželjan, jer daje spoznanje, uzela je od njegova ploda i jela, isto je od njega dala i svojem mužu, koji je bio s njom, i on je jeo.
7 Onda se obadvjema otvorile oči i oni su spoznali da su goli; pa su spleli smokvino lišće i od njega si napravili pregače.
8 Nato su čuli šum koraka Gospodina Boga, koji je šetao po vrtu za hladnog dana, a Adam i njegova žena su se skrili među grmljem u vrtu pred Gospodinom Bogom.
9 Onda je Gospodin Bog zovnuo Adama i rekao mu: “Gdje si?”
10 A on je rekao: “Čuo sam tvoj glas u vrtu, bojao sam se jer sam bio gol, pa sam se sakrio.”
11 A On je rekao: “Tko ti je rekao da si gol? Da nisi možda jeo sa stabla s kojega sam ti zapovjedio da ga ne smiješ jesti?”
12 Onda je čovjek rekao: “Žena koju si mi dao da bude sa monm dala mi je sa stabla i ja sam jeo.”
13 I Gospodin Bog je rekao ženi: “Zašto si to počinila?” Žena je odgovorila: “Zmija me zavela, pa sam jela.”
14 Nato je rekao Gospodin Bog zmiji: “Zato jer si to napravila, prokleta si više od sve marve i više od svih zemaljskih životinja. Na svojem ćeš trbuhu puzati i prah ćeš jesti sve dane svojega života.
15 Neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, između tvojega roda i njezina roda. On će ti zgnječiti glavu, a ti ćeš ga raniti u petu.”
16 A ženi je rekao: “Mnoge ću ti muke umnožiti kad zatrudniš; u bolovima ćeš rađati djecu, žudjeti ćeš za svojim mužem i on će nad tobom gospodariti.”
17 Onda je rekao Adamu: “Jer si popustio molbi svoje žene i jeo sa stabla za koje sam ti zapovjedio rekavši: ‘Ne smiješ jesti s njega’: “Neka je prokleta zemlja zbog tebe; mukom ćeš se od nje hraniti sve dane svojega života.
18 Oboje trnje i korov rađat će ti i ti ćeš se hraniti poljskim biljem.
19 U znoju svojega lica ćeš jesti kruh dok se ne vratiš u zemlju iz koje si uzet; jer prah si i u prah ćeš se vratiti.”
20 Adam je nazvao svoju ženu imenom Eva, jer je majka svim živima.
21 I napravio je Gospodin Bog Adamu i njegovoj ženi odjeću od krzna i u njih ih odjenuo.
22 Tada je rekao Gospodin Bog: “Eto, čovjek je postao kao jedan od nas, da spoznaje dobro i zlo. A sad, samo da ne pruži i svoju ruku i ne uzme i sa stabla života i jede, pa vječno živi”
23 Zato ga Gospodin Bog prognao iz edenskog vrta da obrađuje zemlju iz koje je bio uzet.
24 Tako je on prognao Adama, i postavio kerubine istočno od edenskog vrta s ognjenim mačem, koji se okretao na sve strane da čuvaju put stablu života.

SG) Postanak poglavlje 3
1 Zmija je, međutim, bila lukavija od sve zvjeradi, što Gospod Bog stvori. Tako reče zmija ženi: “Zar vam je Bog zbilja rekao, da ne smijete jesti ni s jednoga drveta u vrtu?”
2 Žena odgovori zmiji: “Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.
3 Samo o plodu stabla, što je nasred vrta, rekao je Bog ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete! ”
4 Nato će zmija ženi: “Ne, ne ćete vi umrijeti!
5 Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi, koji znaju, što je dobro, a što zlo.”
6 Vidje žena, da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svome mužu, koji je bio s njom, pa je i on jeo.
7 Tada se obadvoma otvore oči, i upoznaju, da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.
8 Uto čuše glas Gospoda Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca te se sakriju - čovjek i njegova žena - pred Gospodom Bogom, među stabla u vrtu.
9 Gospodin Bog zovne čovjeka: “Gdje si?” reče mu.
10 On odgovori: “Čuo sam, gdje hodaš po vrtu; pobojah se, jer sam gol pa se sakrih.”
11 Nato mu reče: “Tko ti kaza, da si gol? Dakle, jeo si sa stabla, s kojega sam ti zabranio jesti!”
12 Čovjek odgovori: “Žena, koju si stavio uza me - meni je dala sa stabla, pa sam jeo.”
13 Gospod Bog zapita ženu: “što si to učinila?” “Zmija me prevarila, pa sam jela,” odgovori žena.
14 Nato Gospodin Bog reče zmiji: “Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Na trbuhu svome gmizat ćeš i zemlju jesti sveg života svoga!
15 Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina; on će ti glavu satirati, a ti ćeš njemu petu ranjavati.”
16 A ženi reče: “Trudnoći tvojoj muke ću umnožit; u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a nad tobom on će gospodariti.”
17 Potom reče čovjeku: “Budući da si poslušao svoju ženu te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - Tlo neka je zbog tebe prokleto! S trudom ćeš se od njeg hraniti svega vijeka svoga!
18 Rađat će ti trnjem i korovom.
19 U znoju lica kruh ćeš jesti svoj, dokle se u zemlju ne vratiš. Ta iz zemlje uzet si bio! Prah si, u prah ćeš se i vratiti.”
20 Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svim živima.
21 Čovjeku i njegovoj ženi Gospodin Bog skroji odjeću od krzna pa ih odjenu.
22 Zatim reče Bog: “Evo, čovjek postade kao jedan od nas - zna dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!”
23 Zato ga Gospod Bog istjera iz vrta Edenskoga da obrađuje zemlju, iz koje je i uzet.
24 Kad je Bog istjerao čovjeka, nastani ga istočno od Edenskoga vrta; a postavi kerubine i plameni mač - koji se okretao - da straže nad stazom k stablu života.

LB) Postanak poglavlje 3
1 Zmija bijaše najlukavija od svih životinja poljskih koje stvori Gospod, Bog. I ona reče ženi: “Je li vam kazao Bog: ‘Ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?’”
2 Žena odgovori zmiji: “Mi jedemo plod sa svih stabala u vrtu;
3 samo za plod sa stabla usred vrta kazao je Bog: ‘Ne jedite ga i ne dirajte u nj da ne umrete.’”
4 Tada zmija reče ženi: “Nećete vi umrijeti;
5 nego Bog zna da će vam se onoga dana kada okusite s njega otvoriti oči pa ćete postati kao bogovi, poznajući dobro i zlo.”
6 Žena vidje da je plod na drvetu dobar za jelo i lijep za oko te dragocjen za otvaranje razuma, pa ona ubra ploda s njega i okusi te dade i mužu svome te i on okusi.
7 Njima se tad otvoriše oči i oni shvate da su goli te spletoše smokvina lišća i načiniše sebi pojase.
8 Tad začuše glas Gospoda, Boga, koji predvečer iđaše po vrtu, a čovjek i žena sakriše se od lica Gospoda, Boga, među drveće u vrtu.
9 Ali Gospod, Bog, zazva čovjeka i reče mu: “Gdje si ti?”
10 Čovjek odgovori: “Čuo sam glas tvoj u vrtu i uplaših se jer sam gol, pa se sakrih.”
11 A Gospod, Bog, reče: “Tko ti kaza da si gol? Da nisi jeo s onoga drveta s kojeg sam ti zabranio da jedeš?”
12 Čovjek odgovori: “Žena koju si postavio pokraj mene dade mi s drveta te sam jeo.”
13 Gospod, Bog, reče ženi: “Zašto si to učinila?” - A žena odgovori: “Zmija me zavela te ja pojedoh.”
14 Reče Gospod, Bog, zmiji: “Kad si to učinila, bit ćeš prokleta pred svakom životinjom i pred svim zvijerima; po trbuhu ćeš se vući i prah ćeš jesti čitavoga života.
15 Zametnut ću neprijateljstvo između tebe i žene i između potomstva tvoga i potomstva njezina, te će ti ono glavu gaziti, a ti ćeš mu petu vrebati.”
16 A ženi reče: “Tebi ću otežati muke trudnoća tvojih; u bolovima ćeš djecu rađati, žudnje će te tvoje vući k mužu, ali će on nad tobom imati vlast.”
17 A čovjeku reče: “Zato što si poslušao glas žene svoje i okusio sa stabla za koje sam ti zapovjedio: ‘Ne jedi s njega!’, zemlja će zbog tebe biti prokleta. S mukom ćeš se od nje hraniti cijeloga života;
18 trnje i korov će ti rađati, a ti ćeš jesti poljsko raslinje.
19 U znoju lica svoga jest ćeš kruh svoj dokle se ne vratiš u zemlju iz koje si uzet; jer si ti prah i u prah ćeš se vratiti.”
20 Adam nadjene svojoj ženi ime Eva zato što je ona mati svima živima.
21 Gospod, Bog, načini Adamu i ženi njegovoj odjeću od kože i odjenu ih.
22 Zatim Bog reče: “Evo, čovjek posta kao jedan od nas upoznavši dobro i zlo; ali sad da ne pruži ruke i ne ubere sa stabla života i ne okusi, pa da živi dovijeka.”
23 I Gospod, Bog, istjera ga iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je uzet.
24 Tako on istjera Adama i na istočni ulaz u edenski vrt postavi kerubine koji vitlaju plamenim mačevima da brane put k stablu života.

DK) Postanak poglavlje 3
1 Ali zmija je bila lukava mimo sve zvijeri poljske, koje je stvorio Gospodin Bog; pa reče ženi: “Je li istina da je Bog rekao da ne jedete sa svakog stabla u vrtu?
2 A žena reče zmiji: “Mi jedemo plod sa svakog stabla u vrtu;
3 Samo plod s onog stabla usred vrta, rekao je Bog: “Ne jedite i ne dirajte u njega, da ne umrete.’ ”
4 A zmija reče ženi: “Nećete vi umrijeti.
5 Nego zna Bog da će vam se onoga dana kad jedete s njega, otvoriti oči, pa ćete postati kao Bog, i znati što je dobro i zlo.”
6 A žena kad je vidjela da je plod na stablu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je stablo vrlo poželjno za mudrost, ubere njegova ploda i pojede. Ona dade i svojemu mužu koji je bio s njom, i on je jeo.
7 Tada se obadvoma otvore oči, i oni upoznaju da su goli; pa su spleli lišća smokova i napravili sebi pregače.
8 I čuli su glas Gospodina Boga, koji je šetao za dnevne hladovine; i Adam i njegova žena skriju se ispred Gospodina Boga među drvećem u vrtu.
9 A Gospodin Bog viknu Adama i reče mu: “Gdje si?”
10 A on reče: “Čuo sam glas tvoj u vrtu, pa sam se poplašio, jer sam gol, te sam se sakrio.
11 A Bog reče: “Tko ti je rekao da si gol? Da nisi jeo s onog stabla što sam ti zabranio da ne jedeš s njega?
12 A Adam reče: “Žena koju si sdružio sa mnom, ona mi dade sa stabla, te jedoh.
13 A Gospodin Bog reče ženi: “Zašto si to učinila? A žena odgovori: “Zmija me prevari, te jedoh.
14 Tada reče Gospodin Bog zmiji: “Kad si to učinila, da si prokleta mimo svako živinče i mimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svojega vijeka.
15 I još stavljam neprijateljstvo između tebe i žene i između potomstva tvojega i potomstva njezina; ono će ti glavu zgnječiti a ti ćeš njega u petu gristi.
16 A ženi reče: “Tebi ću mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama ćeš djecu rađati, i volja će tvoja stajati pod vlašću muža tvojega, i on će ti biti gospodar.
17 Pa onda reče Adamu: “Što si poslušao ženu i okusio sa stabla s kojega sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe, s mukom ćeš se od nje hraniti do svojega vijeka;
18 Trnje i korov će ti rađati, a ti ćeš jesti zelje poljsko;
19 Sa znojem lica svojega jest ćeš kruh, dokle se ne vratiš u zemlju, jer si iz nje uzet; ta prah si, i u prah ćeš se vratiti.
20 I Adam nadjene svojoj ženi ime Eva, zato što je ona majka svima živima.
21 I napravi Gospodin Bog Adamu i njegovoj ženi haljine od kože, i odjene ih u njih.
22 I reče Gospodin Bog: “Eto, čovjek posta kao jedan od nas znajući što je dobro što li zlo; ali sada da ne pruži svoju ruku i nabere i sa stabla od života, i okusi, te do vijeka živi.
23 I Gospodin Bog progna ga iz vrta edenskog da radi zemlju, od koje bi uzet;
24 I prognavši čovjeka postavi pred vrtom edenskim kerubina s plamenim mačem, koji se blistao, da čuva put k stablu od života.

Š) Postanak poglavlje 4
1 Adam spoznade Evu, ženu svoju, a ona zatrudnje i rodi Kaina, pa reče: “Dobih čovjeka s pomoću Gospoda.”
2 Nato dobi još jednog sina, brata njegova Abela; Abel postade pastir, Kain ratar.
3 I poslije nekog vremena dogodi se, da Kain prinese Gospodu žrtvu od plodova poljskih.
4 I Abel žrtvova od prvina stada svojega, i to komade sala. Gospod pogleda milostivo na Abela i žrtvu njegovu,
5 A na Kaina i žrtvu njegovu ne pogleda. Tada se Kain rasrdi veoma i gledao je preda se mrko.
6 A Gospod upita Kaina: “Zašto si srdit i gledaš preda se tako mrko?
7 Jer ako pravo radiš, smiješ slobodno dignuti pogled? Ako li krivo radiš, ne vreba li tada pred vratima grijeh, kojega poželjenje upravljeno je k tebi, ali mu ti moraš gospodar biti?”
8 I jednoga dana, kad se je Kain sa svojim bratom Abelom, dok su bili na polju, nešto sporečkao, skoči Kain na brata svojega Abela i ubi ga.
9 Tada upita Gospod Kaina: “Gdje ti je brat Abel?” On odgovori: “Ne znam; zar sam ja čuvar brata svojega?”
10 Tada reče Gospodin: “Što si učinio? Glasno viče sa zemlje k meni krv brata tvojega.
11 I zato da si proklet, prognan od domaćeg tla, što je otvorilo usta svoja, da popije iz ruke tvoje krv brata tvojega.
12 Kad zemlju obradiš, neka ti više ne daje uroda; lutat ćeš i bježat ćeš po zemlji.”
13 A Kain se potuži Gospodu: “Prevelika je kazna moja, a da bih je mogao snositi.
14 Eto, izgoniš me eto danas iz dobre zemlje; moram se kriti pred tobom, moram lutati i bježati po zemlji; tko god me susretne, ubit će me.”
15 Tada mu Gospod reče: “Ne! Nego tko god ubije Kaina, bit će sedam puta osvećen.” I Gospod načini Kainu znamen, da ga ne ubije nitko, koji ga susretne.
16 Kain ode nato ispred lica Gospodnjega i nastani se u zemlji Nod istočno od Edena.
17 Kain spoznade ženu svoju, ona zatrudnje i rodi Enoka. Kad ovaj, sazida grad, prozva grad po imenu sina svojega Enok.
18 Enoku se rodi Irad. Iradu se rodi Mehujael, Mehujaelu se rodi Metušael, Metušaelu se rodi Lamek.
19 Lamek uze sebi dvije žene. Jedna se zvala Ada, druga Sila.
20 Ada rodi Jabala, koji je bio pradjed onima, što stanuju pod šatorima i goje stoku.
21 Brat se njegov zvao Jubal, koji je bio pradjed svima gudačima i sviračima.
22 A Sila rodi Tubal-Kaina kovača, koji je pravio svakovrsno posuđe od mjedi i gvožđa. Sestra Tubal-Kainova bila je Naama.
23 Lamek reče ženama svojim: “Ada i Sila, čujte govor moj; žene Lamekove, poslušajte riječ moju: Ubio sam čovjeka koji me ranio i momka koji me udario.
24 Ako će Kain biti sedam puta osvećen, Lamek će biti sedamdeset i sedam puta.”
25 Kad je Adam opet bio spoznao ženu svoju, i ona rodi sina, kojega nazva Set. Reče ona: “Bog mi dade drugoga sina na mjesto Abela, kojega ubi Kain.”
26 I Setu se rodi sin i on ga nazva Enoš. Tada se počelo prizivati ime Gospodnje.

KS) Postanak poglavlje 4
1 Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: “Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!”
2 Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik.
3 I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova.
4 A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu,
5 a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi.
6 I Jahve reče Kajinu: “Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno?
7 Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.”
8 Kajin pak reče svome bratu Abelu: “Hajdemo van!” I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.
9 Potom Jahve zapita Kajina: “Gdje ti je brat Abel?” “Ne znam”, odgovori. “Zar sam ja čuvar brata svoga?”
10 Jahve nastavi: “Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče.
11 Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga!
12 Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!”
13 A Kajin reče Jahvi: “Kazna je moja odviše teška da se snosi.
14 Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji - tko me god nađe, može me ubiti.”
15 A Jahve mu reče: “Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!” I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije.
16 Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani.
17 Kajin pozna svoju ženu te ona zače i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok.
18 Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela poteče Metušael, od Metušaela Lamek.
19 Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila.
20 Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom.
21 Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu.
22 Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama.
23 Lamek prozbori svojim ženama: “Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, čujte mi besjedu: Čovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo.
24 Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko, Lamek će sedamdeset i sedam puta!”
25 Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reče ona: “Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin.”
26 Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se počelo zazivati ime Jahvino.

ĐM) Postanak poglavlje 4
1 Nato je Adam tjelesno spoznao Evu, svoju ženu, ona je zatrudnjela i rodila sina, Kaina, rekla je: “Dobila sam čovjeka od Gospodina.”
2 Nato je rodila još jednoga sina, njegova brata Abela. Abel je bio pastir ovaca, a Kain poljodjelac.
3 Nakon nekog vremena dogodilo se da je Kain prineo Gospodinu žrtvu od poljskih plodova.
4 I Abel je prineo od prvina svojega stada, i to od njihova sala. Gospodin je cijenio Abela i njegovu žrtvu,
5 ali Kaina i njegovu žrtvu nije cijenio. Kain je bio jako srdit i lice mu se namrgodilo.
6 A Gospodin je zapitao Kaina: “Zašto si srdit i gledaš pred sobom tako mrko?
7 Ako pravo radiš, ne odsijeva li ti lice vedrinom? Ako ne radiš pravo, grijeh vreba pred vratima i žudi za tobom, ali ti trebaš nad njim vladati.”
8 A Kain je razgovarao sa svojim bratom Abelom; i dogodilo se, dok su bili na polju, da se Kain podignuo na svojega brata Abela i ubio ga.
9 Onda je zapitao Gospodin Kaina: “Gdje ti je brat Abel?” On je rekao: “Ja ne znam; jesam li ja čuvar svojega brata?”
10 On je rekao: “Što si napravio? Glas krvi tvojega brata viče k meni sa zemlje.
11 Tako sada neka si proklet na zemlji koja je otvorila svoja usta da popije krv tvojega brata iz tvoje ruke.
12 Kad zemlju obrađuješ, ona neće više imati snage da ti daje uroda. Bjegunac i lutatalica bit ćeš na zemlji.”
13 A Kain je rekao Gospodinu: “Prevelika je moja kazna, a da bih ju mogao snositi.
14 Zaista evo, ovoga me dana tjeraš s lica zemlje; bit ću skriven od tvojega lica i bit ću bjegunac i lutalica na zemlji, i moglo bi se dogoditi da me bilo tko nađe i ubije.”
15 A Gospodin mu rekao: “Stoga, tko god ubije Kaina, bit će sedam puta osvećen.” I Gospodin je stavio znak na Kaina da ga nitko ne ubije kad na njega nađe.
16 Kain je nato otišao ispred lica Gospodinova i prebivao je u zemlji Nod istočno od Edena.
17 Kain je tjelesno spoznao svoju ženu, ona je zatrudnjela i rodila Enoka. On je sagradio grad, i nazvao ga po imenu svojega sina, Enok.
18 Enoku se rodio Irad. Iradu se rodio Mehujael, Mehujaelu se rodio Metušael, Metušaelu se rodio Lamek.
19 Tada je Lamek uzeo sebi dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Zila.
20 Ada je rodila Jabala, koji je bio praotac onima koji prebivaju pod šatorima i goje marvu.
21 Njegov se brat zvao Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu.
22 A Zila je rodila Tubal-Kaina, koji je bio učitelj svih vještaka i kovača tuča i željeza. A sestra Tubal-Kainova bila je Naama.
23 Lamek je rekao svojim ženama: “Ada i Zila, čujte moj glas, žene Lamekove, poslušajte moju riječ: Ubio sam čovjeka koji me ranio a i mladića koji me ozlijedio.
24 Ako će Kain biti sedam puta osvećen, Lamek će biti sedamdeset i sedam puta.”
25 Adam je opet spoznao svoju ženu i ona je rodila sina i nazvala ga imenom Set. Pomislila je: “Bog mi je dao drugoga sina umjesto Abela kojega je ubio Kain.”
26 I Setu se rodio sin, i on ga nazvao imenom Enoš. Tada se počelo prizivati Gospodinovo ime.

SG) Postanak poglavlje 4
1 Čovjek općiše sa svojom ženom Evom, koja zače i rodi Kajina, pa reče: “Muško sam čedo stekla pomoću Gospoda!”
2 Poslije rodi Abela, brata Kajinova. Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik.
3 Tijekom vremena Kajin prinese Gospodu žrtvu od zemaljskih plodova.
4 A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve poizbor pretilinu. Gospodin milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu,
5 a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti, i lice mu se namrgodi.
6 Stoga reče Gospodin Kajinu: “Što si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno?
7 Ako pravo radiš, vedrinom od- sijevaš, a ne radiš li pravo, grijeh ti je vrag na pragu što na te vreba; ali mu se možeš oduprijeti.”
8 Kajin pak reče svome bratu: “Hajdemo u polje!” Našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubije.
9 Onda Gospodin zapita Kajina: “Gdje ti je brat Abel?” “Ne znam - odgovori - zar sam ja čuvar brata svoga?”
10 Gospodin tada reče: “Što si učinio? Čuj! Krv bJata tvoga iz zemlje k meni viče.
11 Stoga budi proklet na zemlji, koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga!
12 Obrađivat ćeš zemlju, ali ti ne će davati roda. Vječni ćeš skitalac na zemlji biti.”
13 A Kajin reče Gospodinu: “Kaznu je moju odviše teško snositi.
14 Budući da me tjeraš s tla, moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji. Tko me god nađe, može me ubiti.”
15 A Gospodin mu reče: “Ne! Nego tko bi god ubio Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!” Potom Gospodin stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije.
16 Kajin ode ispred lica Gospodnjega u nod ski kraj, istočno od Edena, i ondje se nastani.
Kajinovo i Šetovo potomstvo
17 Kajin općiš e sa svojom ženom, te ona zače i rodi Enoka. Kajin također podigne grad i prozove ga imenom svoga sina Enoka.
18 Enoku se rodi Irad, a od Irada je potekao Mehujael; od Mehujaela poteče Metušael, a od Metušaela Lamek.
19 Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila.
20 Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima živu sa stokom.
21 Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na diple i frulu.
22 Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal- Kajinovoj sestri bijaše ime Naama.
23 Lamek prozbori svojim ženama: “Ado i Silo, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, čujte mi besjedu: Čovjeka sam ubio, jer me ranio, a dijete jer me udarilo.
24 Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko, Lamek će sedamdeset sedam puta.”
25 Opet Adam općiše sa svojom ženom, te ona rodi sina i nadjene mu ime Šet. Reče ona: “Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin.”
26 Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se počelo zazivati ime Gospodnje.

LB) Postanak poglavlje 4
1 Adam pozna Evu, ženu svoju, a ona zače i rodi Kajina pa reče: “Napravih čovjeka s pomoću Gospodnjom!”
2 Rodi još i brata mu Abela. Abel posta pastir, a Kajin ratar.
3 Poslije nekog vremena Kajin prinese Gospodu žrtvu od roda zemaljskoga.
4 I Abel prinese od prvine stada svoga i od pretiline njihove. Gospod milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu,
5 a na Kajina i na njegovu žrtvu ne pogleda milostivo. Kajin se silno rasrdi i lice mu se namršti.
6 Gospod reče Kajinu: “Što se srdiš i zašto ti je lice namršteno?
7 Ako dobro činiš, ispravit ćeš lice svoje, ali ako zlo činiš, to grijeh s tvoga praga vreba i žudnja je njegova na tebe uperena; no ti ga trebaš svladati.”
8 Kajin progovori Abelu, bratu svome; ali kad bijahu u polju, Kajin skoči na Abela, brata svoga, i ubi ga.
9 Gospod reče Kajinu: “Gdje ti je brat Abel?” On odgovori: “Ne znam. Zar sam ja čuvar brata svoga?”
10 A Bog reče: “Što učini! Glas krvi brata tvoga vapi sa zemlje do mene.
11 Sad ćeš biti proklet od zemlje koja je otvorila usta svoja da iz tvoje ruke primi krv brata tvoga.
12 Kad zemlju obradiš, neće ti više davati svoja bogatstva. Bit ćeš bjegunac i skitnica na zemlji.”
13 Kajin reče Gospodu: “Kazna je moja preteška da bih je mogao izdržati.
14 Gle, tjeraš me danas iz ove zemlje; bit ću sakriven daleko od lica tvoga, bit ću skitač i lutalica po zemlji i tko god me nađe može me ubiti.”
15 Reče njemu Gospod: “Ako tko ubije Kajina, sedam će puta to okajati.” I Gospod načini znak na Kajinu da ga ne ubije tko ga nađe.
16 Kajin se udalji od lica Gospodnjega i naseli se u zemlji Nod istočno od Edena.
17 Kajin pozna ženu svoju te ona zače i rodi Henoka. Zatim sazida grad i prozva ga Henok po imenu sina svoga.
18 Henok rodi Irada; Irad rodi Mehujaela; Mehujael rodi Metušaela, a Metušael Lameka.
19 Lamek uze dvije žene: jedna se zvala Ada, a druga Sila.
20 Ada rodi Jabala. Od njega potječu oni koji žive pod šatorima i pasu stoku.
21 Bratu njegovom bijaše ime Jubal. Od njega potječu oni koji udaraju u harfe i sviraju u svirale.
2ila rodi Tubal-Kajina, kovača svih bakrenih i željeznih sprava. Sestra Tubal-Kajinova bijaše Naama.
23 Lamek reče ženama svojim: “Ado i Silo, glas moj čujte! Poslušajte riječi moje, žene Lamekove! Jest, ubih čovjeka jer me ranio i mladića jer me udario.
24 Ako se Kajin osveti sedam puta, Lamek će sedamdeset i sedam puta.”
25 Adam pozna opet ženu svoju, i ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet, “jer mi” -, reče, - “Bog dade drugog sina za Abela koga ubi Kajin”.
26 I Šetu se rodi sin, kome on nadjenu ime Enoš. Tada se poče prizivati ime Gospodnje.

DK) Postanak poglavlje 4
1 Iza toga Adam pozna Evu, svoju ženu, a ona zatrudnje i rodi Kaina, i reče: “Dobila sam čovjeka od Gospodina.
2 Tada opet rodi, ovaj puta brata njegova Abela. I Abel posta pastir a Kain ratar.
3 A poslije nekog vremena dogodi se, te Kain prinese Gospodinu prinos od roda zemaljskog;
4 A i Abel prinese od prvina stada svojega i od njihove pretiline. I Gospodin pogleda na Abela i na njegov prinos,
5 A na Kaina i na njegov prinos ne pogleda. Zato se Kain veoma rasrdi, i lice mu se promijeni.
6 Tada reče Gospodin Kainu: “Što se srdiš? Što li ti se lice promijenilo?
7 Nećeš li biti mio, kad dobro činiš? A kad ne činiš dobro, grijeh je na vratima. A volja je njegova pod tvojom vlašću, i ti si mu stariji.
8 Poslije je govorio Kain s Abelom bratom svojim. Ali kad su bili u polju, skoči Kain na Abela svojega brata, i ubije ga. Jud
9 Tada reče Gospodin Kainu: “Gdje ti je brat Abel? A on odgovori: “Ne znam; zar sam ja čuvar svojega brata?
10 A Bog reče: “Što učini! Glas krvi tvojega brata viče sa zemlje k meni.
11 I sada, da si proklet na zemlji, koja je otvorila svoja usta da primi krv tvojega brata iz ruke tvoje.
12 Kad zemlju uzradiš, neće ti više davati blaga svojega. Bit ćeš skitalica i bjegunac na zemlji.
13 A Kain reče Gospodinu: “Krivica je moja velika da mi se ne može oprostiti.
14 Evo me teras danas iz ove zemlje da se krijem ispred tebe, i da se skitam i potucam po zemlji, pa će me ubiti tko naiđe na me.
15 A Gospodin mu reče: “Zato tko ubije Kaina, sedam će se puta to pokajati. I napravi Gospodin znak na Kainu da ga ne ubije tko naiđe na njega.
16 I otide Kain ispred Gospodina, i naseli se u zemlji Nod istočno od Edena.
17 I pozna Kain svoju ženu, a ona zatrudnje i rodi Enoka. I sazida grad i prozva ga po imenu svojega sina Enok.
18 A Enoku se rodi Irad; a Iradu se rodi Mehujael: a Mehujaelu se rodi Metušael; a Metušael se rodi Lamek.
19 I uzeo je Lamek dvije žene: jednoj je bilo ime Ada a drugoj Sela.
20 I Ada rodi Jabala; od njega su se narodili oni koji žive pod šatorima i stoku pasu.
21 A bratu njegovom je bilo ime Jubal; od je praotac svih koji sviraju na liru sviralu.
22 A i Sila rodi Tubal-Kaina, koji je bio vješt kovati svašta od bronze i od željeza; a sestra Tubal-Kainova je bila Naama.
23 I reče Lamek svojim ženama: “Ada i Sila, čujte glas moj, žene Lamekove, poslušajte riječi moje: ubio sam čovjeka jer me ranio, i mladića kojime udario.
24 Kad će se Kain osvetiti sedam puta, Lamek će sedamdeset i sedam puta.
25 A Adam opet pozna svoju ženu, i ona rodi sina, i nade mu ime Sit, jer mi, reče, Bog dade drugog sina za Abela, kojega ubije Kain.
26 I Situ se rodi sin, kojemu nadjene ime Enoš. Tada se počne prizivati Ime Gospodinovo.

IŠ) Postanak poglavlje 5
1 Ovo je popis potomaka Adamovih. Kad Bog stvori čovjeka, stvori ga na priliku Božju.
2 Kao muško i žensko stvori ih, blagoslovi ih i dade im ime čovjek, kad su bili stvoreni.
3 I poživje Adam sto i trideset godina i rodi mu se sin, koji mu je bio po obličju sličan, i nazva ga Set.
4 A rodivši mu se Set poživje Adam osam stotina godina, te mu se rode drugi sinovi i kćeri.
5 Tako poživje Adam svega devet stotina i trideset godina; i umrije.
6 A Set poživje sto i pet godina i rodi mu se Enoš.
7 A rodivši mu se Enoš poživje Set još osam stotina i sedam godina, te mu se rode sinovi i kćeri.
8 Tako poživje Set svega devet stotina i dvanaest godina; i umrije.
9 A Enoš poživje devedeset godina i rodi mu se Kenan.
10 A rodivši mu se Kenan poživje Enoš još osam stotina i petnaest godina, te mu se rode sinovi i kćeri.
11 Tako poživje Enoš svega devet stotina i pet godina; i umrije.
12 A Kenan poživje sedamdeset godina i rodi mu se Mahalalel.
13 A rodivši mu se Mahalalel poživje Kenan još osam stotina i četrdeset godina, te mu se rode sinovi i kćeri.
14 Tako poživje Kenan u svega devet stotina i deset godina; i umrije.
15 A Mahalalel poživje šezdeset i pet godina i rodi mu se Jared.
16 A rodivši mu se Jared poživje Mahalalel još osam stotina i trideset godina, te mu se rode sinovi i kćeri,
17 Tako poživje Mahalalel svega osam stotina i devedeset i pet godina; i umrije.
18 A Jared poživje sto i šezdeset i dvije godine i rodi mu se Henok.
19 A rodivši mu se Henok poživje Jared još osam stotina godina, te mu se rode sinovi i kćeri.
20 Tako poživje Jared svega devet stotina i šezdeset i dvije godine; i umrije.
21 A Henok poživje šezdeset i pet godina i rodi mu se Metuselah.
22 A rodivši mu se Metuselah poživje Henok hoteći s Bogom još trista godina, te mu se rode sinovi i kćeri.
23 Tako poživje Henok svega trista i šezdeset i pet godina.
24 I hoteći Henok jednako s Bogom, nestade ga jednoga dana, jer ga uze Bog.
25 A Metuselah poživje sto i osamdeset i sedam godina i rodi mu se Lamek.
26 A rodivši mu se Lamek poživje Metuselah još sedam stotina i osamdeset i dvije godine, te mu se rode sinovi i kćeri.
27 Tako poživje Metuselah svega devet stotina i šezdeset i devet godina; i umrije.
28 A Lamek poživje sto i osamdeset i dvije godine i rodi mu se sin,
29 Kojemu nadjenu ime Noa, pa reče: “Ovaj će nas tješiti u teškom poslu naših ruku na polju, što ga je prokleo Gospod.”
30 A rodivši mu se Noa poživje Lamek još pet stotina i devedeset i pet godina, te mu se rode sinovi i kćeri.
31 Tako poživje Lamek svega sedam stotina i sedamdeset i sedam godina; i umrije.
32 A Noa, kad mu je bilo pet stotina godina, rodi mu se Šem, Ham i Jafet.

KS) Postanak poglavlje 5
1 Ovo je povijest Adamova roda. Kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga je na priliku svoju;
2 stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - čovjek.
3 Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu sličan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet.
4 Po rođenju Šetovu Adam je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
5 Adam poživje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije.
6 Kad je Šetu bilo sto i pet godina, rodi mu se Enoš.
7 Po rođenju Enoševu Šet je živio osam stotina i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
8 Šet poživje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom umrije.
9 Kad je Enošu bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan.
10 Po rođenju Kenanovu Enoš je živio osam stotina i petnaest godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
11 Enoš poživje u svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije.
12 Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel.
13 Po rođenju Mahalalelovu Kenan je živio osam stotina i četrdeset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
14 Kenan poživje u svemu devet stotina i deset godina. Potom umrije.
15 Kad je Mahalalelu bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Jered.
16 Po rođenju Jeredovu Mahalalel je živio osam stotina i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
17 Mahalalel poživje u svemu osam stotina devedeset i pet godina. Potom umrije.
18 Kad je Jeredu bilo sto šezdeset i dvije godine, rodi mu se Henok.
19 Po rođenju Henokovu Jered je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
20 Jered poživje u svemu devet stotina šezdeset i dvije godine. Potom umrije.
21 Kad je Henoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Metušalah.
22 Henok je hodio s Bogom. Po rođenju Metušalahovu Henok je živio trista godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
23 Henok poživje u svemu trista šezdeset i pet godina.
24 Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze.
25 Kad je Metušalahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu se Lamek.
26 Po rođenju Lamekovu Metušalah je živio sedam stotina osamdeset i dvije godine te mu se rodilo još sinova i kćeri.
27 Metušalah poživje u svemu devet stotina šezdeset i devet godina. Potom umrije.
28 Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi mu se sin.
29 Nadjene mu ime Noa, govoreći: “Ovaj će nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo.”
30 Po rođenju Noinu Lamek je živio pet stotina devedeset i pet godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
31 Lamek poživje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom umrije.
32 Pošto je Noa proživio pet stotina godina, rode mu se Šem, Ham i Jafet.

ĐM) Postanak poglavlje 5
1 Ovo je popis Adamova roda. U dan kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga na Božju sličnost.
2 On ih je stvorio muško i žensko, blagoslovio ih i nazvao ih Adam (ljudi) na dan kad su bili stvoreni.
3 Adam je živio stotinu i trideset godina i rodio mu se sin koji mu je bio po obličju sličan, i nazvao ga imenom Set.
4 Poslije rođenja Setova, Adam je živio osam stotina godina i rodili mu se sinovi i kćeri.
5 Tako je živio Adam svega devet stotina i trideset godina i umro je.
6 Set je živio stotinu i pet godina i rodio mu se Enoš.
7 Poslije rođenja Enoševa, Set je živio osam stotina i sedam godina, i rodili mu se sinovi i kćeri.
8 Tako je živio Set svega devet stotina i dvanaest godina i umro je.
9 Enoš je živio devedeset godina i rodio mu se Kenan.
10 Poslije rođenja Kenanova, Enoš je živio osam stotina i petnaest godina i rodili mu se sinovi i kćeri.
11 Tako je Enoš živio svega devet stotina i pet godina i umro je.
12 Kenan je živio sedamdeset godina i rodio mu se Mahalalel.
13 Poslije rođenja Mahalalelova, Kenan je živio osam stotina i četrdeset godina i rodili mu se sinovi i kćeri.
14 Tako je Kenan živio svega devet stotina i deset godina i umro je.
15 Mahalalel je živio šezdeset i pet godina i rodio mu se Jared.
16 Poslije rođenja Jaredova, Mahalalel je živio još osam stotina i trideset godina, i rodili mu se sinovi i kćeri.
17 Tako je Mahalalel živio svega osam stotina i devedeset i pet godina i umro je.
18 Jared je živio stotinu i šezdeset i dvije godine i rodio mu se Enok.
19 Poslije rođenja Enokova, Jared je živio osam stotina godina i rodili mu se sinovi i kćeri.
20 Tako je Jared živio svega devet stotina šezdeset i dvije godine i umro je.
21 Enok je živio šezdeset i pet godina i rodio mu se Metuselah.
22 Poslije rođenja Metuselahova, Enok je živio hodajući s Bogom tri stotine godina i rodili mu se sinovi i kćeri.
23 Tako je Enok živio svega tri stotine i šezdeset i pet godina.
24 A Enok je uvijek hodao s Bogom, pa ga nestalo, jer ga Bog uzeo.
25 Metuselah je živio stotinu i osamdeset i sedam godina i rodio mu se Lamek.
26 Poslije rođenja Lamekova, Metuselah je živio sedam stotina i osamdeset i dvije godine, i rodili mu se sinovi i kćeri.
27 Tako je živio Metuselah svega devet stotina i šezdeset i devet godina i umro je.
28 Lamek je živio stotinu i osamdeset i dvije godine i rodio mu se sin.
29 I on ga nazvao imenom Noa, i rekao: “Ovaj će nas tješiti u teškom poslu naših ruku na polju koje je prokleo Gospodin.”
30 Poslije rođenja Noina, Lamek je živio još pet stotina i devedeset i pet godina i rodili mu se sinovi i kćeri.
31 Tako je živio Lamek svega sedam stotina i sedamdeset i sedam godina i umro je.
32 Noi je bilo pet stotina godina, i rodili mu se Šem, Ham i Jafet.

SG) Postanak poglavlje 5
1 Ovo je spisak iz Adamova rodoslovlja. Kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga je na svoju priliku;
2 stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva:
Čovjek.
3 Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu sličan, na njegovu sliku; nadjene ime Šet.
4 Po rođenju Šetovu Adam je živio osam stotina godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
5 Adam poživje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije.
6 Kad je Šetu bilo sto i pet godina, rodi mu se Enoš.
7 Po rođenju Enoševu Šet je živio osam stotina i sedam godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
8 Šet poživje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom umrije.
9 Kad je Enošu bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan.
10 Po rođenju Kenanovu
11 Enoš je živio osam stotina i petnaest godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri. Enoš poživje u svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije.
12 Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi se Mahalalel.
13 Po rođenju Mahalalovu Kenan je živio osam stotina i četrdeset godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
14 Kenan poživje u svemu devet stotina i deset godina. Potom umrije.
15 Kad je Mahalalelu bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Jared.
16 Po rođenju Jaredovu Mahalalel je živio osam stotina i trideset godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
17 Mahalalel poživje u svemu osam stotina devedeset pet godina. Potom umrije.
18 Kad je Jaredu bilo sto šezdeset i dvije godine, rodi mu se Enok.
19 Po rođenju Enokovu Jared je živio osam stotina godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
20 Jared poživje u svemu devet stotina šezdeset i dvije godine. Potom umrije.
21 Kad je Enoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Metušelah.
22 Po rođenju Metušelahovu Enok je živio trista godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
23 Enok poživje u svemu trista šezdeset i pet godina.
24 Enok je hodio s Bogom, potom ga nestane; Bog ga uze.
25 Kad je Metušelahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu se Lamek.
26 Po rođenju Lamekovu Metušelah je živio sedam stotina osamdeset i dvije godine, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
27 Metušelah poživje u svemu devet stotina šezdeset i devet godina. Potom umrije.
28 Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi mu se sin.
29 Nadjene mu ime Noa, govoreći: “Ovaj će nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje, koju je Gospodin prokleo.”
30 Po rođenju Noinu Lamek je živio pet stotina devedeset i pet godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
31 Lamek poživje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom umrije.
32 Pošto je Noa proživio pet stotina godina, rode mu se: Šem, Ham i Jafet.

LB) Postanak poglavlje 5
1 Ovo je knjiga o Adamovu potomstvu. Kad Bog stvori čovjeka, stvori ga po obličju Božjemu.
2 On stvori čovjeka i ženu i blagoslovi ih, a kad bijahu stvoreni, nazva ih imenom čovjek.
3 Kad je Adam imao sto trideset godina, rodi mu se sin njemu nalik i nadjenu mu ime Šet.
4 Adam je po Šetovu rođenju živio osam stotina godina i izrodio još sinova i kćeri.
5 Adam poživje devet stotina i trideset godina. Poslije toga umre.
6 Šet u sto petoj godini svoga života rodi Enoša.
7 Poslije Enoševa rođenja poživi Šet osam stotina i sedam godina, te i on rodi sinove i kćeri.
8 Šet poživje devet stotina i dvanaest godina. Zatim umre.
9 Enoš u devedesetoj godini svoga života rodi Kenana.
10 Nakon Kenanova rođenja poživje Enoš osam stotina i petnaest godina te rodi sinove i kćeri.
11 Enoš poživje devet stotina i pet godina. Zatim umre.
12 Kenan u sedamdesetoj godini svoga života rodi Mahalalela.
13 Poslije Mahalalelova rođenja poživje Kenan osam stotina i četrdeset godina te rodi sinove i kćeri.
14 Kenan poživje devet stotina i deset godina. Zatim umre.
15 Mahalalel u šezdeset petoj godini svoga života rodi Jereda.
16 Poslije Jeredova rođenja poživje Mahalalel osam stotina i trideset godina i rodi sinove i kćeri.
17 Mahalalel doživje osam stotina devedeset i pet godina. Zatim umre.
18 Jered u sto šezdeset i drugoj godini svoga života rodi Henoka.
19 Poslije Henokova rođenja poživje Jered osam stotina godina i rodi sinove i kćeri.
20 Jered poživje devet stotina šezdeset i dvije godine. Zatim umre.
21 Henok u šezdeset petoj godini svoga života rodi Metušalaha.
22 Poslije Metušalahova rođenja poživi Henok, uvijek po volji Božjoj, trista godina i rodi sinove i kćeri.
23 Henok poživje trista šezdeset i pet godina.
24 Hodaše uvijek po volji Božjoj, pa ga nestade jer ga Bog uze.
25 Metušalah u sto osamdeset sedmoj godini svoga života rodi Lameka.
26 Poslije Lamekova rođenja poživje Metušalah sedam stotina osamdeset i dvije godine i rodi sinove i kćeri.
27 Metušalah poživje devet stotina šezdeset i devet godina. Zatim umre.
28 Lamek u sto osamdeset i drugoj godini svoga života rodi sina
29 i dade mu ime Noa, govoreći: “Ovaj će nas odmoriti od poslova naših i od teškog truda ruku naših što nam zadaje zemlja koju prokle Gospod.”
30 Poslije Noina rođenja poživje Lamek pet stotina devedeset i pet godina i rodi sinove i kćeri.
31 Lamek poživje sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Zatim umre.
32 Kad je Noa imao pet stotina godina, rodiše mu se Šem, Ham i Jafet.

DK) Postanak poglavlje 5
1 Ovo je pleme Adamovo. Kad je Bog stvorio čovjeka po obličju svojemu stvorio ga je.
2 Muško i žensko stvorio ih, i blagoslovi ih, i nazva ih čovjek, kad su bili stvoreni.
3 I živio je Adam sto trideset godina, i rodi mu se sin po obličju svojemu, kao što je on, i nadjene mu ime Sit.
4 A rodivši mu se Set živio je Adam osam stotina godina, i rodilo mu se sinova i kćeri;
5 Tako je živio Adam svega devet stotina trideset godina; i umrije.
6 A Set je živio sto pet godina, i rodi mu se Enoš;
7 A rodivši mu se Enoš živio je Sit osam stotina sedam godina, i rodilo mu se sinova i kćeri;
8 Tako je živio Sit svega devet stotina dvanaest godina; i umrije.
9 A Enoš je živio devedeset godina, i rodi mu se Kanaan;
10 A rodivši mu se Kanaan živio je Enoš osam stotina petnaest godina, i rodilo mu se sinova i kćeri;
11 Tako je živio Enoš svega devet stotina pet godina; i umrije.
12 A Kanaan je živio sedamdeset godina, i rodi mu se Mahalalel;
13 A rodivši mu se Mahalalel živio je Kenan osam stotina i četrdeset godina, i rodilo mu se sinova i kćeri;
14 Tako je živio Kenan svega devet stotina deset godina; i umrije.
15 A Mahalalel je živio šezdeset pet godina, i rodi mu se Jered;
16 A rodivši mu se Jered živio je Mahalalel osam stotina trideset godina, i rodilo mu se sinova i kćeri;
17 Tako je živio Mahalalel svega osam stotina devedeset pet godina; i umrije.
18 A Jared je živio sto i šezdeset i dvije godine, i rodi mu se Enok;
19 A rodivši mu se Enok živio je Jared osam stotina godina, i rodilo mu se sinova i kćeri;
20 Tako je živio Jared svega devet stotina šezdeset dvije godine, i umrije.
21 A Enok je živio šezdeset pet godina, i rodi mu se Metuselah;
22 A rodivši mu se Metuselah živio je Enok jednako po volji Božjoj trista godina, i rodilo mu se sinova i kćeri;
23 Tako je živio Enok svega trista šezdeset pet godina;
24 I živeći Enok jednako po volji Božjoj, nestade ga jer ga uzeo je Bog.
25 A Metuselah je živio sto osamdeset sedam godina, i rodi mu se Lamek;
26 A rodivši mu se Lamek živio je Metuselah sedam stotina osamdeset dvije godine, i rodilo mu se sinova i kćeri;
27 Tako je živio Metuselah svega devet stotina i šezdeset i devet godina; i umrije.
28 A Lamek je živio sto osamdeset i dvije godine, i rodi mu se sin,
29 I nadjene mu ime Noa govoreći: “Ovaj će nas odmoriti od poslova naših i od truda ruku naših na zemlji, koju prokle Gospodin.
30 A rodivši mu se Noa živio je Lamek pet stotina devedeset pet godina, i rodilo mu se sinova i kćeri;
31 Tako je živio Lamek svega sedam stotina sedamdeset sedam godina; i umrije.
32 A kad je bilo Noi pet stotina godina, rodi mu se Šem, Ham i Jafet.

IŠ) Postanak poglavlje 6
1 A kad se ljudi počeše množiti na zemlji i kćeri im se rodiše,
2 Vidješe sinovi Božji, da su bile lijepe kćeri čovječje, i uzimali ih sebi za žene, koliko ih htjedoše.
3 Tada reče Gospod: “Duh moj neće više dugo ostati u ljudima; jer nijesu više ništa drugo nego meso, a trajanje života njihova neka bude još samo sto i dvadeset godina.”
4 Onda, kada su se sinovi Božji ženili kćerima čovječjim, pa i kasnije još, i ove im rađale djecu, živjeli su divovi na zemlji, gorostasi davnine, preslavni junaci.
5 Kad Gospod vidje, da je pokvarenost ljudi na zemlji bila velika i da je sve mišljenje i htijenje srca njihova svejednako išlo samo na zlo.
6 Pokaja se Gospod, da je bio načinio ljude na zemlji, i bio je duboko ožalošćen.
7 I reče Gospod: “I zbrisat ću s lica zemlje, čovjeka i zvijeri, gmizavce i ptice u zraku, jer se kajem, što sam ih načinio.”
8 Samo Noa nađe milost u očima Gospodnjim.
9 Ovo je potomstvo Noino: Noa je bio čovjek pobožan i bez prijekora u svojem naraštaju; Noa je živio po zapovijedi Božjoj.
10 Tri sina imao je Noa: Šema, Hama i Jafeta.
11 Tada je bila zemlja pokvarena pred Bogom i puna zločina.
12 I kad Bog vidje, kako je zemlja bila veoma pokvarena, jer je sve čovječanstvo u svojemu djelovanju bilo pošlo po zlu na zemlji.
13 Tada reče Bog Noi: “Odlučio sam, kraj svima živim stvorenjima dolazi pred mene; jer je zemlja puna zločina, i što ih čine; i evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom.
14 Napravi sebi (plovni) kovčeg od drveta gofera; načini pregratke u kovčegu i zasmoli ga iznutra i izvana smolom!
15 Ovako ćeš ga napraviti: trista lakata neka bude duljina kovčegu, pedeset lakata širina njegova i trideset lakata visina njegova!
16 Napravi na kovčegu otvor a svjetlost i lakat mu odmjeri visine odozgor naokolo; stavi onda vrata kovčegu sa strane i načini u njemu donji, srednji i gornji kat!
17 Jer evo: pustit ću potop na zemlju, da istrijebim sva bića pod nebom, što imaju u sebi dah života; sve, što živi na zemlji neka izgine!
18 S tobom ipak hoću sklopiti zavjet; u kovčeg ući ćeš ti i s tobom sinovi tvoji, žena tvoja i žene sinova tvojih.
19 Od svih živih bića uzet ćeš u kovčeg po dvoje, da ih sa sobom uzdržiš na životu; po jedno muško i jedno žensko neka bude!
20 Od svake vrste ptica, stoke i od živina, što gmižu po zemlji, neka uđe s tobom po dvoje, da ostanu na životu.
21 Priskrbi sebi i sve, što treba za hranu, i spremi to kod sebe, da bude hrane tebi i njima!”
22 I Noa izvede sve onako, kako mu je bio zapovjedio Bog.

KS) Postanak poglavlje 6
1 Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile,
2 opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.
3 Onda Jahve reče: “Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.”
4 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.
5 Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.
6 Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji.
7 Reče Jahve: “Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio.”
8 Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.
9 Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio.
10 Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet.
11 U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila.
12 I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se biće na zemlji izopačilo -
13 reče Bog Noi: “Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom.
14 Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom.
15 A pravit ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu.
16 Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat.
17 Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti.
18 A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova.
19 A od svega što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko.
20 Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi.
21 Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj da bude hrane tebi i njima.”
22 Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.

ĐM) Postanak poglavlje 6
1 Poslije toga kad su se ljudi počeli množiti na površini zemlje i kćeri su im se rodile,
2 vidjeli su Božji sinovi da su bile lijepe čovječje kćeri, i oni su ih uzimali sebi za žene, koje su god izabrali.
3 Gospodin je rekao: “Moj duh se neće zauvijek mučiti s čovjekom, jer on je zaista tjelesan; neka mu život bude stotinu i dvadeset godina.”
4 U ono doba živjeli su divovi na zemlji, još i kasnije, kad su Božji sinovi uzimali sebi čovječje kćeri, i kad su ih spoznali one su im rodile djecu. To su bili gorostasi davnine, glasoviti ljudi.
5 Tada je Gospodin vidio da je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i da su sve nakane i mišljenja njihova srca neprestano samo na zlo.
6 Gospodin je požalio što je stvorio čovjeka na zemlji i bio u srcu ožalošćen.
7 I Gospodin je rekao: “Uništit ću s lica zemlje čovjeka kojega sam stvorio, oboje čovjeka i zvijeri, sve što gmiže i ptice u zraku, jer žalim što sam ih stvorio.”
8 A Noa je našao milost u očima Gospodinovim.
9 Ovo je rodoslovlje Noino: Noa je bio čovjek pravedan i besprijekoran u svojem naraštaju; Noa je hodao s Bogom.
10 Noi su se rodila tri sina: Šem, Ham i Jafet.
11 Zemlja je bila pokvarena pred Bogom i puna nasilja.
12 Tako je Bog pogledao i vidio kako je zemlja zaista pokvarena, jer je svako tijelo u svojem djelovanju bilo pošlo po zlu na zemlji.
13 I rekao je Bog Noi: “Došao je pred mene kraj svim živim stvorenjima, jer je zemlja ispunjena nasiljem, i evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom.
14 Napravi sebi korablju od smolastoga drveta, napravi pregratke u korablji i premaži ju iznutra i izvana smolom.
15 Ovako ćeš ju napraviti: tri stotine lakata neka bude dužina korablje, pedeset lakata njezina širina i trideset lakata visina.
16 Napravi na korablji prozor za svjetlo, i dovrši ga lakat visine odozgor; stavi onda vrata korablji sa strane i napravi u njoj dolnji, srednji i gornji kat.
17 Jer evo, pustit ću potop na zemlju da uništim sva bića pod nebom koja imaju u sebi dah života; sve što živi na zemlji neka izgine.
18 A s tobom ću ustanoviti zavjet: ti ćeš ući u korablju i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova.
19 Od svih živih bića uzet ćeš u korablju po dvoje da ih sobom održiš na životu; neka bude po jedno muško i jedno žensko.
20 Od ptica po njihovim vrstama, od životinja po njihovim vrstama i od svih stvorenja što gmižu po zemlji neka uđe s tobom po dvoje da ostanu na životu.
21 Sobom uzmi sve što treba za hranu i spremi to kod sebe; to će biti za hranu tebi i njima.”
22 I Noa je uradio sve onako kako mu je Bog zapovjedio.

SG) Postanak poglavlje 6
1 Kad su se ljudi počeli množiti na zemlji i kćeri im se narodile,
2 opaze momci s neba, da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koliko ih je koji htio.
3 Onda Gospodin reče: “Ne će moj duh ostati u čovjeku zauvijek; čovjek je tjelesan. Stoga neka mu vijek bude stotinu i dvadeset godina!”
4 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, pa kad su momci s neba općili s ljudskim kćerima, one su im rađale djecu. To su one junačine od starine: ljudi glasoviti.
Ljudska zloća prevršuje mjeru
5 Vidjevši Gospodin, da je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i da je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća,
6 Gospodin se pokaja i u svome srcu ražalosti, što je stvorio čovjeka na zemlji.
7 Stoga reče Gospodin: “Ljude, koje sam stvorio, izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, gmizavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao, što sam ih uopće stvorio.” s Ali je Noa našao milost u očima Gospodnjim.
9 Ovo su Noini potomci. Noi, pravednom i u svemu neporočnom čovjeku u njegovu dobu
10 - ta i s Bogom je Noa hodio - rode se tri sina: Šem, Jafet i Ham.
11 U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila.
12 A kad je Bog vidio, kako se zemlja iskvarila - zaista se bilo svako biće na zemlji izopačilo -
13 reče Bog Noi: “Odlučio sam iskorijeniti sva bića na zemlji, jer se zemlja od njih napunila opačinom. Stoga ću uništiti i njih i svaki život na zemlji.
14 Napravi sebi korablju od gofer drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i spolja paklinom.
15 A ovako ćeš je napraviti; neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu i trideset lakata u visinu.
16 Na korablji načini otvor za svjetlo. Još lakat iznad njega i završi. Vrata na korablji načini sa strane. Neka ima: donji, srednji i gornji kat.
17 Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, u kojemu god ima dah života: sve na zemlji mora poginuti.
18 A s tobom ću sklopiti Savez; ti ćeš unići u korablju, s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova.
19 A od svega, što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje, da s tobom preživi; neka budu muško i žensko.
20 Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama, i od svih stvorova što po tlu gmižu prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi.
21 Sa sobom uzmi svega za jelo i pohrani, da bude jela tebi i njima.”
22 Noa učini, kako mu Bog naredi; izvrši sve zapovijedi, što mu Bog dade.

LB) Postanak poglavlje 6
1 Kad se ljudi počeše množiti na zemlji i kćeri im se narodiše,
2 videći sinovi Božji kćeri čovječje kako su lijepe, uzimahu za žene sve koje su htjeli.
3 Tada Gospod reče: “Neće se duh moj dovijeka s ljudima prepirati, jer su oni samo put, i zato neka im vijek bude sto dvadeset godina.”
4 U to vrijeme bijaše divova na zemlji, pošto su sinovi Božji općili s kćerima čovječjim, pa im one rađahu sinove. To bijahu oni junaci koji su u staro vrijeme bili na glasu.
5 Gospod vidje da je veliko nevaljalstvo ljudi na zemlji i da su sve njihove misli upravljene samo k zlu.
6 I Gospod se pokaja što je stvorio čovjeka na zemlji i bi mu žao u srcu.
7 Reče Gospod: “Istrijebit ću s lica zemlje ljude koje sam stvorio, i čovjeka i životinje i gmizavce i ptice nebeske, jer se kajem što sam ih stvorio.”
8 Ali Noa nađe milost u očima Gospodnjim.
9 Ovo je potomstvo Noino. Noa bijaše čovjek pravedan i bezazlen cijelog svog vijeka; svagda hodaše po volji Božjoj.
10 Noa rodi tri sina: Šema, Hama i Jafeta.
11 Zemlja bijaše pokvarena u očima Božjim, bijaše puna nasilja.
12 Bog pogleda na zemlju, a ona se bijaše pokvarila; sve se na njoj bilo izopačilo.
13 Tada Bog reče Noi: “Svakoj puti neka dođe kraj jer napuniše zemlju nasiljem. Evo, zatrt ću ih zajedno sa zemljom.
14 A ti načini sebi korablju od smolastoga drveta. Načini korablju na pregratke i premaži je smolom iznutra i izvana.
15 Ovako je načini: u dužinu neka ima trista lakata, u širinu pedeset lakata, a u visinu trideset lakata.
16 Napravi na korablji prozor jedan lakat od krova. Vrata neka budu sa strane; načini korablju na tri kata: donji, srednji i gornji.
17 Ja ću pustiti potop na zemlju da istrijebim svako biće u kojem ima daha života pod nebom: što je god na zemlji, sve će izginuti.
18 Ali s tobom uglavljujem Savez: ući ćeš u korablju ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih.
19 I od svega što živi, od svake puti, uzet ćeš u korablju po dvoje da ih sačuvaš na životu; neka bude po jedno muško i po jedno žensko.
20 Od ptica po vrstama njihovim, od stoke po vrstama njezinim i od svega što mili po zemlji, od svega po dvoje neka uđe s tobom da ih sačuvaš na životu.
21 A ti uzmi sa sobom svega što se jede i čuvaj kod sebe za hranu sebi i njima.”
22 Noa učini tako. On izvrši sve što mu zapovjedi Bog.

DK) Postanak poglavlje 6
1 A kad se ljudi počeli množiti na zemlji, i kćeri im se narodiše.
2 Videći sinovi Božji kćeri čovječje kako su lijepe uzimali su ih za žene koje su htjeli.
3 A Gospodin reče: “Neće se duh moj do vijeka preti s ljudima, jer su tijelo; neka im još sto dvadeset godina.
4 A bilo je tada divova na zemlji; a i poslije, kad su se sinovi Božji sastajali sa kćerima čovječjim, pa su im one radile sinove; to su bili silni ljudi, od starine na glasu.
5 I Gospodin videći da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda samo zle,
6 Pokaja se Gospodin što je stvorio čovjeka na zemlji, i bilo mu zao u srcu.
7 I reče Gospodin: “Uništit ću sa zemlje ljude koje sam stvorio, od čovjeka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se kajem što sam ih stvorio.
8 Ali Noa nađe milost pred Gospodom.
9 Ovo su događaji Noini: Noa je bio čovjek pravedan i besprijekoran svojega vijeka; po volji Božjoj svagda je živio Noa.
10 I rode se Noi tri sina: Šem, Ham i Jafet.
11 A zemlja se pokvari pred Bogom, i napuni se zemlja bezakonja.
12 I pogleda Bog na zemlju, a ona je bila pokvarena; jer svako tijelo pokvari svoj put na zemlji.
13 I reče Bog Noi: Kraj svakom tijelu dođe pred mene, jer napunili zemlju bezakonja; i evo hoću da ih uništim sa zemljom.
14 Napravi sebi korablju od drva gofera, i napravi pregratke u korablji; i premaži ju smolom iznutra i izvana.
15 I napravi ga ovako; u dužinu neka bude trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata;
16 Pusti dosta svjetlosti u korablji; i krov mu svedi ozgora od lakta; i udari vrata korablji sa strane; i napravi ga na tri boja: donji, drugi i treći.
17 Jer evo pustit ću potop na zemlju da uništim svako tijelo u kojemu ima živa duša pod nebom; što je god na zemlji sve će izginuti. ,
18 Ali ću s tobom učiniti zavjet svoj: i ući ćeš u korablju ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom.
19 I od svega živog, od svakog tijela, uzet ćeš u korablju po dvoje, da sačuvaš u životu sa sobom, a muško i žensko neka bude.
20 Od ptica po vrstama njihovim, od stoke po vrstama njezinim, i od svega što se miče na zemlji po vrstama njegovim, od svega po dvoje neka uđe s tobom, da ih sačuvaš u životu.
21 I uzmi sa sobom svega što se jede, i čuvaj kod sebe, neka bude hrane tebi i njima.
22 I Noa učini, kako mu zapovjedi Bog, sve onako učini.

IŠ) Postanak poglavlje 7
1 Jednoga dana reče Gospod Noi: “Uđi u kovčeg s cijelom obitelji svojom; jer tebe samo nađoh pravedna pred sobom u svemu naraštaju ovom!
2 Od svih životinja čistih uzmi k sebi po sedmero, muško i žensko, a od životinja nečistih po dvoje, muško i žensko.
3 I od ptica nebeskih po sedmero, muško i žensko, da se kasnije mognu rasploditi na zemlji!
4 Jer već do sedam dana pustit ću dažd na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći i istrijebit ću sa zemlje sva bića, što sam ih stvorio.”
5 Noa učini sve onako, kako mu je bio zapovjedio Gospod.
6 Noa je imao šest stotina godina, kad dođe potop na zemlju.
7 Sa svojim sinovima, svojom ženom i ženama svojih sinova uđe Noa u kovčeg pred vodama potopa.
8 Od životinja čistih i nečistih, od ptica i od svega, što gmiže po zemlji.
9 Uđe k Noi u kovčeg po dvoje, muško i žensko, kao što je bio Bog zapovjedio Noi.
10 Nakon sedam dana prodriješe vode potopa na zemlju.
11 U godini šeststotoj života Noina, sedamnaesti dan drugoga mjeseca, taj dan prodriješe svi izvori velikog bezdana, i otvoriše se ustave nebeske.
12 Dažd je padao na zemlju četrdeset dana i četrdeset noći.
13 Upravo taj dan uđoše u kovčeg Noa i sinovi njegovi Šem, Ham i Jafet, i s njima žena Noina i tri žene sinova njegovih.
14 Oni i sve vrste zvijeri, stoke i životinja, što gmižu po zemlji, i sve vrste ptica, sve, što je imalo krila i perje.
15 Uđoše k Noi u kovčeg, po dvoje od svih živih bića.
16 Uvijek muško i žensko od svih bića uđe, kao što mu je bio zapovjedio Bog; onda Gospod zatvori za njim.
17 Nato se izli potop na zemlju za četrdeset dana. Voda naraste i podiže se kovčeg, tako da je plovio nad zemljom.
18 Sve više nabuja voda i diže se visoko nad zemlju, a kovčeg je plovio na vodi.
19 Do tako silne visine nabuja voda na zemlji, da su bila pokrivena sva visoka brda pod cijelim nebom.
20 Voda se pope petnaest lakata visoko iznad brda, tako da su ona bila poplavljena.
21 Tada pogiboše sva bića, što su se micala na zemlji, ptice, stoka, zvijeri i sve, što gmiže po zemlji, a i svi ljudi.
22 Sve, što je imalo u sebi dah života, sve, što je živjelo na suhu, pomrije.
23 Tako istrijebi on sva bića, što su živjela na zemlji, čovjeka, stoku, štogod gmiže i ptice nebeske; sve je bilo istrijebljeno sa zemlje. Ostade samo Noa i što je bilo s njim u kovčegu.
24 Voda se je penjala još sto i pedeset dana dalje na zemlji.

KS) Postanak poglavlje 7
1 Onda Jahve reče Noi: “Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.
2 Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku.
3 Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mužjaka i ženku - da im se sjeme sačuva na zemlji.
4 Jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio.”
5 Noa učini sve kako mu je Jahve naredio.
6 Noi bijaše šest stotina godina kad je potop došao na zemlju.
7 I pred vodama potopnim uđu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih.
8 Od čistih životinja i od životinja koje nisu čiste, od ptica, od svega što zemljom puzi,
9 uđe po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi.
10 A sedmoga dana zapljušte potopne vode po zemlji.
11 U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske.
12 I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći.
13 Onog dana uđe u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham i Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima;
14 oni, pa sve vrste životinja: stoka, gmizavci što po tlu gmižu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja,
15 uđu u korablju s Noom, po dvoje od svih bića što u sebi imaju dah života.
16 Što uđe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih bića, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata.
17 Pljusak je na zemlju padao četrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje.
18 Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom.
19 Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom.
20 Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda.
21 Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi.
22 Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe.
23 Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji.
24 Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.

ĐM) Postanak poglavlje 7
1 Onda je rekao Gospodin Noi: “Uđi u korablju s cijelom svojom obitelji, jer sam samo tebe vidio pravedna pred sobom u ovom naraštaju.
2 Od svih čistih životinja uzmi sebi po sedmero, muško i žensko, a od nečistih životinja po dvoje, muško i žensko.
3 I od nebeskih ptica po sedmero, muško i žensko, da se vrste održe na životu na zemlji.
4 Jer, nakon sedam dana pustit ću kišu na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći, i uništit ću s lica zemlje sva živa bića koja sam stvorio.”
5 I Noa je uradio sve onako kako mu je zapovjedio Gospodin.
6 Noa je imao šest stotina godina kad je došao potop na zemlju.
7 Tako je Noa sa svojim sinovima, svojom ženom i ženama svojih sinova ušao u korablju zbog voda potopa.
8 Od čistih životinja i od nečistih, od ptica i od svega što gmiže po zemlji,
9 ušlo je Noi u korablju po dvoje, muško i žensko, kako je Bog zapovjedio Noi.
10 I dogodilo se nakon sedam dana da su prodrle vode potopa na zemlju.
11 U šeststotoj godini Noina života, sedamnaestoga dana drugoga mjeseca, na taj dan prodrli su svi izvori velikog bezdana i otvorile se nebeske ustave.
12 Kiša je padala na zemlju četrdeset dana i četrdeset noći.
13 Onoga istog dana ušao je u korablju Noa i njegovi sinovi Šem, Ham i Jafet, i s njima žena Noina i tri žene njegovih sinova;
14 oni i sve zvijeri po svojim vrstama, marva po svojim vrstama, sve što gmiže po zemlji po svojim vrstama, i sve ptice po svojim vrstama, sve što je imalo krila i perje.
15 Ušli su Noi u korablju po dvoje od svih živih bića.
16 Tako je ušlo muško i žensko od svih bića, kako mu je zapovjedio Bog, onda ih je Gospodin unutra zatvorio vratima.
17 Nato se izlio potop na zemlju za četrdeset dana. Voda je narasla i podigla se korablja, tako da je plovila nad zemljom.
18 Voda je silom nadolazila i sve se više dizala visoko nad zemljom, a korablja je plovila po površini vode.
19 Do tako silne visine nabujala je voda na zemlji da su bila pokrivena sva visoka brda pod cijelim nebom.
20 Voda se popela petnaest lakata visoko iznad brda, tako da su ona bila poplavljena.
21 I izginula su sva bića koja su se micala na zemlji, ptice, marva, zvijeri i sva stvorenja što gmižu po zemlji, a i svi ljudi.
22 Sve što je imalo u sebi dah života, sve što je živjelo na suhu, izginulo je.
23 Tako je On uništio sva bića koja su živjela na licu zemlje: oboje čovjeka i marvu, sve što gmiže i nebeske ptice. Sve je bilo uništeno na zemlji. Ostao je na životu samo Noa i oni koji su bili s njim u korablji.
24 Voda je još dalje nadolazila na zemlji stotinu i pedeset dana.

SG) Postanak poglavlje 7
1 Onda Gospodin reče Noi: “Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio, da si ti pravedan u ovom dobu.
2 Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka i ženku; od nečistih životinja po jedan par: mužjaka i ženku.
3 Isto tako od čistih ptica nebeskih po sedam parova: mužjaka i ženku; od svih nečistih ptica jedan par: mužjaka i ženku, da im se sjeme sačuva na zemlji.
4 Do sedam dana pustit ću dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga stvorio.”
5 Noa učini sve, kako mu je Gospodin naredio.
Veliki potop
6 Noi je bilo šest stotina godina, kad je potop poplavio zemlju.
7 Pred potopnim vodama uđu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene njegovih sinova.
8 Od čistih i od nečistih životinja, od ptica, od svega, što zemljom gmiže,
9 uđe po dvoje: mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi.
10 Čim je prošlo sedam dana, zapljušte potopne vode po zamlji.
11 U dan onaj - šeststote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestoga: Svi izvori bezdana navale, rastvore se ustave nebeske.
12 Dažd je zemljom pljuštio četrdeset dana i četrdeset noći.
13 Točno onog dana uđe u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham, Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima;
14 oni, pa sve vrste divljih životinja - stoka, gmizavci, što po tlu gmižu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja,
15 uđu u korablju s Noom, po dvoje od svih bića, što u sebi imaju dah života.
16 Što uđe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih bića, kako je Bog naredio Noi. Onda Gospodin za njim zatvori.
17 Pljusak je pljuštio na zemlju četrdeset dana; vode su rasle i korablju nosile te se digla iznad zemlje.
18 Vode su nad zemljom bujale i visoke narasle, ali je korablja plovila površinom.
19 Sve više i više nad zemljom rasle su vode, tako da su prekrile i sva najviša brda pod nebom.
20 Petnaest lakata dizale se vode nad potonuli m brdima. Uginuše sva bića, što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi.
21 Sve, što u svojim nosnicama imaše dah života -
22 sve na kopnu: uginu.
23 Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptiče nebeske: sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni, koji su s njim biliu korablji.
24 Stotinu i pedeset dana vode su se bašile nad zemljom.

LB) Postanak poglavlje 7
1 Gospod reče Noi: “Uđi u korablju ti i sav dom tvoj, jer te nađoh pravedna pred sobom usred ovog naraštaja.
2 Uzmi sa sobom po sedam parova od svih čistih životinja, mužjaka i ženku, a od nečistih po dvoje, mužjaka i ženku.
3 Tako isto i od ptica nebeskih po sedam parova, mužjaka i ženku, da im se sačuva vrsta na zemlji.
4 Jer ću do sedam dana pustiti kišu na zemlju četrdeset dana i četrdeset noći i istrijebit ću s lica zemlje svako biće koje sam stvorio.”
5 Noa učini sve što mu Gospod zapovjedi.
6 Kad je potop došao na zemlju, Noa je imao šest stotina godina.
7 Uđoše u korablju Noa i sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih da se spase od potopa.
8 Od životinja čistih i nečistih, od ptica i od svega što gmiže po zemlji
9 uđoše k Noi u korablju parovi, sve muško i žensko kao što Bog bijaše zapovjedio Noi.
10 Sedmoga dana stuštiše se vode od potopa na zemlju.
11 Kad je Noi bilo šest stotina godina, drugog mjeseca te godine, a u sedamnaesti dan toga mjeseca, u taj dan razvališe se svi izvori velikog bezdana i otvoriše se ustave nebeske;
12 i udari kiša na zemlju četrdeset dana i četrdeset noći.
13 U taj dan uđoše u korablju Noa i Šem, Ham i Jafet, njegovi sinovi, Noina žena i tri žene sinova njegovih;
14 oni i sve životinje po vrstama, i sva stoka, i sve što se miče po zemlji, i sve male ptice, i sve što ima krila.
15 Uđoše k Noi u korablju po dvoje od svakog stvorenja u kojem ima daha života.
16 Uđoše muško i žensko od svake vrste kao što je Bog zapovjedio Noi. I Gospod zatvori korablju za njim.
17 Potop na zemlji trajao je četrdeset dana, nadođoše vode i uzeše korablju i podigoše je od zemlje.
18 Navališe vode i digoše se po zemlji, a korablja stade ploviti po vodi.
19 I vode nabujaše sve više po zemlji te pokriše i najviša brda pod cijelim nebom.
20 Petnaest lakata prijeđoše vode brda pošto ih pokriše.
21 Tada izgibe svako biće što se micaše na zemlji: ptice, stoka, životinje, sve što gmiže na zemlji i svi ljudi.
2ve što je imalo daha života u nozdrvama, sve što bijaše na kopnu, sve pomre.
23 I istrijebi se svako živo biće na zemlji - i ljudi, i stoka, i sve što gmiže, i ptice nebeske. Samo osta Noa i što bijaše s njim u korablji.
24 I ostaše debele vode sto pedeset dana povrh zemlje.

DK) Postanak poglavlje 7
1 I reče Gospodin Noi: Uđi u korablju ti i sav dom tvoj; jer sam te našao pravedna pred sobom ovoga vijeka.
2 Uzmi sa sobom od svih životinja čistih po sedmero, sve mužjaka i ženku njegovu; a od životinja nečistih po dvoje, mužjaka i ženku njegovu,
3 Isto tako i od ptica nebeskih po sedam, mužjaka i ženku njegovu, da im se sačuva sjeme na zemlji.
4 Jer ću do sedam dana pustiti kišu na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći, i uništit ću sa zemlje svako tijelo živo, koje sam stvorio.
5 I Noa učini sve što mu zapovjedi Gospodin.
6 A bilo je Noi šest stotina godina kad dođe potop na zemlju.
7 I uđe Noa u korablju i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovih s njim radi potopa.
8 Od životinja čistih i od životinja nečistih i od ptica i od svega što se miče po zemlji,
9 Uđe k Noi u korablju po dvoje, muško i žensko, kao što je Bog zapovjedio Noi.
10 A u sedmi dan dođe potop na zemlju.
11 Kad je bilo Noi šest stotina godina, te godine drugog mjeseca, sedamnaesti dan toga mjeseca, taj dan otvorili se svi izvori velikog bezdana, i otvorili se ustave nebeske;
12 I udari kiša na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći.
13 Taj dan uđe u korablju Noa i Sim i Ham i Jafet, sinovi Noini, i žena Noina i tri žene sinova njegovih s njima;
14 Oni, i svakojake zvijeri po vrstama svojim, i svakojaka stoka po vrstama svojim, i što se god miče po zemlji po vrstama svojim, i ptice sve po vrstama svojim, i što god leti i ima krila,
15 Dođe k Noi u korablju po dvoje od svakog tijela, u kojemu ima živa duša,
16 Muško i žensko od svakog tijela su ušli, kao što je Bog zapovjedio Noi; pa Gospodin zatvori za njim.
17 I bio je potop na zemlji za četrdeset dana; i voda dođe i ponese korablju, i podiže je od zemlje.
18 I navali voda, i usta jako po zemlji, i korablja počne ploviti vodom.
19 I navaljivala je voda sve više po zemlji, i pokri sva najviša brda što su pod cijelim nebom.
20 Petnaest lakata dođe voda iznad brda, pošto ih pokri.
21 Tada su uginula sva tijela što su se micala na zemlji, ptice i stoka, i zvijeri i sve što puže po zemlji, i svi ljudi.
22 Sve što je imalo dušu živu u nosu, sve što je bilo na suhom, pomre.
23 I uništi se svako tijelo živo na zemlji, i ljudi i stoka i što god puže i ptice nebeske, sve, velim, uništi se sa zemlje; samo Noa je ostao i koji bili s njim u korablji.
24 I stajala je voda povrh zemlje sto pedeset dana.

IŠ) Postanak poglavlje 8
1 Tada se Bog spomenu Noe i svih zvijeri i sve stoke, što su bili s njim u kovčegu, pa pusti Bog da puhne vjetar na zemlju, tako da je voda opadala.
2 Zatvoriše se izvori bezdana i ustave nebeske, i dad s neba prestade.
3 Voda je pomalo otjecala sa zemlje, i nakon sto i pedeset dana opade voda.
4 Sedamnaesti dan sedmoga mjeseca ustavi se kovčeg na gori araratskoj.
5 Voda je onda dalje opadala do desetoga mjeseca. Prvi dan desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi.
6 Kad prođe četrdeset dana, otvori Noa prozor kovčega, što ga je bio načinio,
7 I ispusti gavrana, koji je lijetao tamo i ovamo, dok ne presahnu voda na zemlji.
8 Tada ispusti golubicu, da vidi, je li voda otekla sa zemlje.
9 Ali golubica ne nađe mjesta, gdje bi stala noga njezina, pa se vrati k njemu u kovčeg; jer je voda još pokrivala svu površinu zemlje. On pruži ruku svoju, uhvati je i uze k sebi u kovčeg.
10 Onda počeka još sedam daljnih dana, pa opet ispusti golubicu iz kovčega.
11 Golubica se vrati k njemu istom pred večer; i gle, ona je imala u kljunu zelen list maslinov; tada spozna Noa, da su vode otekle sa zemlje.
12 Ipak počeka još sedam daljnih dana, pa opet ispusti golubicu; ali se ona više ne vrati k njemu.
13 Šest stotina prve godine, prvi dan prvoga mjeseca usahnuše vode na zemlji; tada Noa otkri krov na kovčegu i pogleda, i vidje da se je površina zemlje počela sušiti.
14 I dvadeset i sedmi dan drugoga mjeseca bila je zemlja suha.
15 Tada reče Bog Noi:
16 “Izađi iz kovčega ti i s tobom žena tvoja, sinovi tvoji i žene sinova tvojih!
17 Sa sobom uzmi sve razne vrste životinja, što su s tobom: ptice, stoku i sve, što gmiže po zemlji, da se slobodno kreću po zemlji, da se rasplode i razmnože na zemlji!”
18 I tako izađe Noa is njim sinovi njegovi, njegova žena i žene sinova njegovih.
19 Sve zvijeri, sve sitne životinje i sve ptice, sve, što se samo miče na zemlji, po vrstama svojim, izađe iz kovčega.
20 Tada Noa podiže Gospodu žrtvenik, uze po komad od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtvu paljenicu.
21 Kad omirisa Gospod miris ugodni, reče u sebi: “Nikada više neću prokleti zemlje zbog ljudi; i makar je mišljenje srca čovječjega zlo od njegove mladosti, neću ipak više uništiti sva živa bića, kao što učinih.
22 Od sada, dok bude zemlje, neće više nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći.”

KS) Postanak poglavlje 8
1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.
2 Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.
3 Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale,
4 a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata.
5 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci.
6 Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji;
7 ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile.
8 Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.
9 Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju.
10 Počeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.
11 Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.
12 Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.
13 Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela.
14 A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.
15 Tada Bog reče Noi:
16 “Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.
17 Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!”
18 I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih.
19 Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom miču - iziđu iz korablje, vrsta za vrstom.
20 I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
21 Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: “Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, tÓa čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.
22 Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće.”

ĐM) Postanak poglavlje 8
1 Onda se Bog sjetio Noe i svih živih bića i svih životinja koje su bile s njim u korablji. I Bog je pustio vjetar da puhne po zemlji tako da je voda opadala.
2 Izvori bezdanu se zatvorili i nebeske ustave se isto zaustavile, i kiša s neba je prestala padati.
3 I vode su neprestano otjecale sa zemlje. I nakon stotinu i pedeset dana vode su se smanjile.
4 Sedamnaestoga dana sedmoga mjeseca zaustavila se korablja na Gori Ararat.
5 Voda je onda dalje opadala do desetoga mjeseca. Prvog dana desetoga mjeseca pokazali se vrhovi brda.
6 Nato se dogodilo, nakon četrdeset dana, otvorio Noa prozor korablje koji je napravio.
7 Tada je ispustio gavrana koji je odlijetao i dolijetao dok nije presahnula voda na zemlji.
8 Onda je ispustio grlicu da vidi je li voda otekla sa zemlje.
9 Ali grlica nije našla mjesta gdje bi stala njezina noga, pa se vratila njemu u korablju, jer je voda još pokrivala svu površinu zemlje. Tako je on pružio svoju ruku, prihvatio ju i uzeo sebi u korablju.
10 Pričekao je još sedam dana, pa opet ispustio grlicu iz korablje.
11 Tada se grlica vratila k njemu tek pred večer; i gle, imala je u kljunu svježi maslinov list. Noa je po tom znao da su vode otekle sa zemlje.
12 Onda je pričekao još sedam dana, pa opet ispustio grlicu, ali se ona k njemu nije više vratila.
13 Dogodilo se šest stotina prve godine, prvog dana prvoga mjeseca, usahnule su vode na zemlji; a Noa je otkrio pokrov na korablji i pogledao, i vidio da se površina zemlje počela sušiti.
14 I dvadeset i sedmog dana drugoga mjeseca bila je zemlja suha.
15 Onda se Bog oglasio Noi, rekavši:
16 “Izađi iz korablje, ti i s tobom tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova.
17 Izvedi sve razne vrste životinja koje su s tobom: ptice, marvu, i sva stvorenja što gmižu po zemlji da se slobodno kreću po zemlji, da se rasplode i razmnože na zemlji.”
18 I tako je izašao Noa, i s njim njegovi sinovi, njegova žena i žene njegovih sinova.
19 Sve zvijeri, sve što gmiže, i sve ptice, sve što se samo miče po zemlji, po svojim vrstama, izašli su iz korablje.
20 Onda je Noa podignuo Gospodinu žrtvenik, uzeo je po komad od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prineo na žrtveniku žrtvu paljenicu.
21 Kad je Gospodin omirisao ugodan miris, rekao je u sebi: “Nikada više neću prokleti zemlje zbog ljudi; i makar je mišljenje srca čovječjega zlo od njegove mladosti, neću više uništiti sva živa bića kao što sam uradio.
22 Od sada, dok bude zemlje, neće više nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći.”

SG) Postanak poglavlje 8
1 A onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke, što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vode.
2 Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, dažd s neba prestade.
3 Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu i pedeset dana vode jenjaše,
4 a sedmoga mjeseca, sedamnaestoga dana u mjesecu, korablja se zaustavi na brdima Ararata.
5 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci.
6 Kad je minulo četrdeset dana, Noa otvori prozor, što ga je načinio na korablji
7 i ispusti gavrana, koji je odlijatao i dolijetao, dok se vode nisu isušile sa zemlje.
8 Zatim ispusti golubicu, da vidi je li voda nestala sa zemlje.
9 Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu. On pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu.
10 Počeka još sedam dana, pa opet pusti golubicu iz korablje.
11 Pod večer se golubica vrati k njemu, i gle! u kljunu joj otrgnut maslinov list. Tako je Noa doznao, da su opale vode sa zemlje.
12 Počeka još sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.
13 Šest stotina i prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu, uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda, a to je kopnilo.
14 Drugog mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja je bila suha.
15 Tada Bog reče Noi: “Iziđi iz korablje ti, tvoja žena,
16 tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.
17 Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom gmižu, neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!”
18 Noa iziđe, s njime njegovi sinovi, žena njegova i žene sinova njegovih.
19 Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi, što se zemljom miču - iziđu iz korablje, vrsta za vrstom.
20 Zatim Noa podiže žrtvenik Gospodinu; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
21 Gospodin omirisa miris ugodni pa reče u sebi: “Nikad više ne ću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, ta čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa bića, kako sam učinio.
22 Sve dok bude zemlje, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime dani, noći nikad prestat ne će.”

LB) Postanak poglavlje 8
1 Bog se spomenu Noe i svih životinja i sve stoke što bijaše s njim u korablji; posla vjetar na zemlju i vode se ustališe.
2 Zatvoriše se izvori bezdana i ustave nebeske, prestade kiša s neba.
3 I vode stadoše opadati na zemlji, i stalno opadahu sto pedeset dana. A sedamnaestoga dana sedmoga mjeseca
4 korablja se ustavi na planini Araratu.
5 Vode opadahu sve više od desetoga mjeseca, a prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi brda.
6 Nakon četrdeset dana otvori Noa prozor na korablji
7 i ispusti gavrana, koji jednako odletijaše i doletijaše dok ne presahnu voda na zemlji.
8 Zatim pusti golubicu da bi vidio je li opala voda na zemlji.
9 A golubica, ne našavši mjesto gdje bi stala nogom, vrati se k njemu u korablju jer još bijaše voda po svoj zemlji. Noa pruživši ruku, uhvati je i uze k sebi u korablju.
10 Pričeka još sedam dana, pa opet pusti golubicu iz korablje.
11 Predvečer se golubica vrati k njemu, i gle, u kljunu je imala maslinov list koji bijaše otkinula. Tako Noa dozna da je opala voda na zemlji.
12 On pričeka još sedam dana, pa opet pusti golubicu, ali ona mu se više ne vrati.
13 Šeststoprve godine Noina života, prvog dana prvog mjeseca presahnu voda na površini zemlje, i Noa otkri krov na korablji te vidje da je zemlja suha.
14 A dvadeset sedmog dana drugog mjeseca sva zemlja bijaše suha.
15 Tada reče Bog Noi:
16 “Iziđi iz korablje ti i žena tvoja, i sinovi tvoji, i žene sinova tvojih;
17 sve životinje što su s tobom od svake vrste, ptice i stoku i sve što gmiže po zemlji izvedi sa sobom, neka se raziđu po zemlji i neka se plode i množe na zemlji.”
18 I iziđoše Noa i sinovi njegovi, i žena njegova, i žene sinova njegovih.
19 I sve životinje, svi gmizavci, sve ptice i sve što se miče po zemlji iziđe iz korablje.
20 Noa podigne žrtvenik Gospodu. Uze od svake čiste stoke i od svih čistih ptica, i prinese na oltar žrtve paljenice.
21 Gospod osjeti miris ugodni i reče u srcu svome: “Neću više kleti zemlje, jer su misli srca čovječjega zle od mladosti njegove; niti ću više udariti sve što živi kao što učinih.
22 Dok zemlja traje, neće nestajati ni sjetve ni žetve, ni studeni ni vrućine, ni ljeta ni zime, ni dana ni noći.”

DK) Postanak poglavlje 8
1 A Bog se opomenu Noe i svih zvijeri i sve stoke što su bile s njim u korablji; i posla Bog vjetar na zemlju da uzbije vodu.
2 I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i kiša s neba prestade.
3 I počne voda opadati na zemlji, i stalno je opadala poslije sto pedeset dana;
4 Te se ustavi korablja sedmog mjeseca dana sedamnaestog na gori Araratu.
5 I voda je opadala sve više do desetog mjeseca; i prvoga dana desetog mjeseca pokazaše se vrhovi od brda.
6 A poslije četrdeset dana otvori Noa prozor na korablji, koji je bio napravio;
7 I ispusti gavrana, koji stalno odlijetao i dolijetao dok ne presahnu voda na zemlji.
8 Pa pusti i golubicu da bi vidjeo je li opala voda sa zemlje.
9 A golubica ne našavši gdje bi stala nogom svojom vrati se k njemu u korablju, jer je još bila voda po svoj zemlji; i Noa pruživši ruku uhvati je i uzme k sebi u korablju.
10 I počeka još sedam dana, po opet ispusti golubicu iz korablje.
11 I pred večer vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov koji je otrgnula; tako pozna Noa da je opala voda sa zemlje.
12 Ali počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati.
13 Šest stotina prve godine vijeka Noina prvi dan prvoga mjeseca usahnu voda na zemlji; i Noa otkri krov na korablji, i ugleda zemlju suhu.
14 A drugog mjeseca dvadeset sedmog dana bila je sva zemlja suha.
15 Tada reče Bog Noi govoreći:
16 Izađi iz korablje ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom;
17 Sve zvijeri što su sa tobom od svakog tijela, ptice i stoku i što god puže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziđu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji.
18 I iziđe Noa i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovih s njim.
19 Sve zvijeri, sve sitne životinje, sve ptice i sve što se miče po zemlji po svojim vrstama iziđoše iz korablje.
20 I napravi Noa žrtvenik Gospodinu, i uzme od svake čiste stoke i od svih ptica čistih, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
21 I Gospodin omirisa miris ugodni, i reče u svojem srcu: Neću više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca čovječjeg zla od malena; niti ću više ubijati sve što živi, kao što učinih.
22 Od sada dokle bude zemlje, neće nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći.

IŠ) Postanak poglavlje 9
1 I blagoslovi Bog Nou i sinove njegove i reče im: “Rađajte se, množite se i napunite zemlju!
2 Strah i trepet pred vama neka obuzme sve životinje zemaljske i sve ptice nebeske, sve, što se miče na zemlji, i sve ribe morske: sve je predano u vaše ruke.
3 Sve, što se miče, što živi, neka vam bude za hranu: kao nekoć zeleno bilje, tako vam sada sve dajem,
4 Samo mesa, što još ima u sebi svoju snagu životnu, naime krv, ne smijete jesti.
5 I za vašu krv, od koje ovisi život vaš, iskat ću račun; od svake životinje iskat ću za to račun, od čovjeka, od svakoga, pa i od brata njegova iskat ću račun za život čovječji.
6 Tko prolije krv čovječju, njegova se krv ima također proliti od čovjeka, jer je Bog stvorio čovjeka po slici Božjoj.
7 A vi se sad rađajte i množite se; raširite se na zemlji i namnožite se na njoj!”
8 Potom reče Bog Noi i sinovima njegovim, što su bili s njim:
9 “Evo, sklapam sad zavjet s vama i s vašim potomcima, što će biti nakon vas,
10 I sa svima živim bićima, što su s vama, s pticama, sa stokom i sa svima zvijerima, što su s vama, sa svima životinjama zemaljskim, što izađoše iz (plovnog) kovčega.
11 I to sklapam zavjet svoj s vama u tu svrhu, da nijedno stvorenje ne bude više uništeno od vode potopa, i da od sada ne dođe više potop, da zatre zemlju.”
12 Nato nastavi Bog: “Ovo neka bude znak zavjeta, što ga sklapam između sebe i vas i svih živih bića, što su s vama, za sve buduće naraštaje.
13 Dugu svoju stavljam u oblake, koja će biti za znak zavjeta između mene i zemlje!
14 Kad eto navučem oblake na zemlju i ukaže se duga u oblacima;
15 Tada ću se spomenuti zavjeta svojega, koji postoji između me ne i vas i svih živih bića svake vrste; i nikada više neće biti vode za potop, da uništi sva stvorenja.
16 Kad se ukaže duga u oblacima, pogledat ću je i spomenut ću se vječnoga zavjeta između Boga i svih živih bića svake vrste, što su na zemlji.”
17 I reče Bog dalje Noi: “To je znak zavjeta, što ga sklopih između sebe i svih živih bića na zemlji.”
18 A sinovi Noini, koji izađoše iz plovnog kovčega, bili su: Šem, Ham i Jafet; Ham je otac Kanaanu.
19 Ova trojica bila su sinovi Noini i od njih se cijelo čovječanstvo zemlje razgranalo.
20 Noa poče obrađivati zemlju i zasadi vinograd.
21 A kad je pio vino, opio se, i ležao je otkriven u šatoru svojemu.
22 Ham, otac Kanaanu, promatrao je golotinju oca svojega, i rekao to obojici braće svoje vani.
23 A Šem i Jafet uzeše plašt i metnuše ga obojica na ramena svoja, stupiše natraške unutra i pokriše njim golotinju oca svojega. Lice njihovo bilo je pri tom natrag okrenuto, tako da ne vidješe golotinje oca svojega.
24 A kad se Noa rastrijezni od vina i doznade, što mu je bio učinio najmlađi sin njegov,
25 Reče on: “Proklet da je Kanaan; neka je najniži sluga braći svojoj!”
26 Potom nastavi: “Blagoslovljen da je Gospod, Bog Šemov; Kanaan neka je sluga njegov!
27 Neka raširi Bog Jafeta; neka prebiva u šatorima Šemovim; Kanaan neka mu je sluga!”
28 Noa poživje nakon potopa još trista i pedeset godina.
29 A svega poživje Noa devet stotina i pedeset godina; i umrije.

KS) Postanak poglavlje 9
1 Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im: “Plodite se i množite i zemlju napunite.
2 Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreće i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane.
3 Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje.
4 Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv.
5 A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od čovjeka za njegova druga tražit ću obračun za ljudski život.
6 Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek!
7 A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!”
8 Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim:
9 “A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas
10 i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime što je s vama izišlo iz korablje - sa svim živim stvorovima na zemlji.
11 Držat ću se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti.”
12 I reče Bog: “A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće:
13 Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje.
14 Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže,
15 spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.
16 U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji.”
17 I reče Bog Noi: “To neka je znak Saveza koji sam postavio između sebe i svih živih bića što su na zemlji.”
18 Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca.
19 Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao.
20 Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd.
21 Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred šatora.
22 Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje braće vani.
23 Šem i Jafet uzmu ogrtač, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, idući natraške, pokriju očevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidješe oca gola.
24 Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je učinio najmlađi sin, reče:
25 “Neka je proklet Kanaanac, braći svojoj najniži sluga nek’ bude!”
26 Onda nastavi: “Blagoslovljen Jahve, Šemov Bog, Kanaanac nek’ mu je sluga!
27 Nek Bog raširi Jafeta da prebiva pod šatorima Šemovim, Kanaanac nek’ mu je sluga!”
28 Poslije Potopa Noa poživje trista pedeset godina.
29 U svemu poživje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije.

ĐM) Postanak poglavlje 9
1 Tada je Bog blagoslovio Nou i njegove sinove, rekavši: “Rađajte se, množite i napunite zemlju.
2 Strah pred vama neka bude na svim zemaljskim životinjama i svim nebeskim pticama, sve što se miče na zemlji i sve morske ribe; one su predane u vaše ruke.
3 Sve što se miče i što živi, neka vam bude za hranu. Sve to Ja vama dajem, kao i zeleno bilje.
4 Ali ne smijete jesti meso sa svojim životom to jest s krvlju.
5 Zaista za krv vašega života tražit ću obračun; od svake životinje tražit ću za to obračun, od svakoga čovjeka, pa i od njegova brata, tražit ću obračun za život čovječji.
6 Tko god prolije krv čovječju, njegovu će krv proliti čovjek; jer je Bog stvorio čovjeka po slici Božjoj.
7 A vi se sada rađajte i množite, raširite se po zemlji i namnožite se na njoj.”
8 Onda je rekao Bog Noi i njegovim sinovima koji su bili s njim, rekavši:
9 “Evo, Ja sada sklapam s vama zavjet i s vašim potomcima poslije vas,
10 i sa svim živim bićima koja su s vama, s pticama, s marvom i sa svim zemaljskim zvijerima koja su s vama, i sa svim zemaljskim životinjama koje su izašle iz korablje.
11 Ja sklapam svoj zavjet s vama: da nijedno stvorenje ne bude više uništeno od vode potopa, i da od sada više neće doći potop da opustoši zemlju.”
12 I rekao je Bog: “Ovo je znak zavjeta koji sklapam između sebe i vas i svih živih stvorenja koja su s vama za sve vaše dolazeće naraštaje.
13 Stavljam svoju dugu u oblak koja će biti znak zavjeta između mene i zemlje.
14 I bit će, da kad navučem oblake na zemlju pokazat će se duga u oblacima,
15 Ja ću se sjetiti svojega zavjeta koji postoji između mene i vas, i svih živih stvorenja; nikada više neće biti vode za potop da uništi sva stvorenja.
16 Kad se ukaže duga u oblacima, pogledat ću ju i sjetit ću se vječnoga zavjeta između Boga i živih stvorenja svake vrste koja su na zemlji.”
17 I rekao je Bog Noi: “To je znak zavjeta kojega sam ustanovio između sebe i svih živih bića na zemlji.”
18 A Noini sinovi, koji su izašli iz korablje, bili su: Šem, Ham i Jafet. Ham je bio Kanaanov otac.
19 Ova trojica bila su Noini sinovi i od njih se sva zemlja napučila.
20 A Noa je počeo obrađivati zemlju i zasadio vinograd.
21 Onda je pio vino, opio se i ležao je otkriven u svojem šatoru.
22 Ham, otac Kanaanov, promatrao je golotinju svojega oca i rekao to vani obojici svoje braće.
23 A Šem i Jafet su uzeli ogrtač i stavili ga obojica na svoja ramena, išli su natraške unutra i pokrili njime golotinju svojega oca. Njihovo lice bilo je pri tom natrag okrenuto tako da nisu vidjeli golotinje svojega oca.
24 A kad se Noa rastrijeznio od vina doznao je što mu je napravio njegov mlađi sin.
25 Onda je rekao: “Neka bude proklet Kanaan, i neka bude najniži sluga svojoj braći.”
26 I on je rekao: “Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog Šemov, Kanaan neka mu je sluga.
27 Neka raširi Bog Jafeta, neka prebiva u Šemovim šatorima; Kanaan neka mu je sluga.”
28 Noa je živio nakon potopa još tri stotine i pedeset godina.
29 Tako je Noa živio u svemu devet stotina i pedeset godina i umro je.

SG) Postanak poglavlje 9
1 Bog blagoslovi Nou i njegove sinove te im reče: “Plodite se i množite i zemlju napučite.
2 Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve, što se po zemlji kreće, i sve ribe u moru; u vaše su ruke predane.
3 Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu; sve vam dajem kao što vam dadoh zeleno bilje.
4 Samo ne smijete jesti mesa, u kojem je još životna krv.
5 I za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od svakoga čovjeka za njegova druga, tražit ću obračun za ljudski život.
6 Tko prolije čovjekovu krv, njegovu krv čovjek će proliti! Jer na sliku Božju napravljen je čovjek!
7 Zato, plodite se i množite, zemlju napučite i sebi je podložite!”
8 Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim:
9 “Ja s vama, evo, sklapam Savez, a poslije vas s vašim potomstvom,
10 sa svim živim stvorima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime, što je s vama izišlo iz korablje - sa svim živim stvorima na zemlji.
11 Držat ću se ja svoga Saveza s vama, te nikada više vode potopne ne će uništiti živa bića, niti će ikad više potop zemlju opustošiti.”
12 Doda Bog: “Ovo znamen je Saveza, koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića, što su s vama za vremena vječita:
13 Dugu svoju u oblak ja stavljam, da Savezu zalog bude između mene i zemlje.
14 Kad oblake na zemlju navučem, a duga se u oblaku pokaže,
15 Svoga ću se Saveza spomenut - izmeđ vas i mene i svakoga živoga stvorenja: Potopa više biti ne će, da uništi svako živo biće.
16 U oblaku kad duga se pojavi, nju vidjet ću ja i vjekovnog sjetit se Saveza: izmeđ Boga, svake žive duše, da, svakoga smrtnika na zemlji.
17 To neka je znak Saveza, koji sam postavio između sebe i svih živih bića, što su na zemlji,” kaza Bog Noi.
Noa i njegovi sinovi
18 Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bili su: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca.
19 Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se je sva zemlja napučila.
20 Noa, zemljoradnik, prvi zasadi vinograd.
21 Kad je pio vino, opio se, pa se otkrio nasred šatora.
22 Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici braće vani.
23 Šem i Jafet uzmu ogrtač, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njim, idući natraške, pok.riju očevu golotinju. Lica su im bila okrenuta na drugu stranu, tako da nisu vidjeli oca gola.
24 Kad se Noa od vina otrijeznio i doznao, što mu je učinio najmlađi sin,
25 reče: “Nek je proklet Kanaanac! Braći svojoj nek najniži sluga bude!”
26 Onda nastavi: “Blagoslovljen Gospod, Šemov Bog! Kanaanac neka mu je sluga!
27 Nek Bog širi Jafeta, da prebiva pod šatorom Šemovim, Kanaanac neka mu je sluga!”
28 Poslije Potopa Noa poživje trista i pedeset godina.
29 U svemu poživje Noa devet stotina i pedeset godina. Potom umrije.

LB) Postanak poglavlje 9
1 Bog blagoslovi Nou i sinove njegove i reče im: “Plodite se, množite se i napunite zemlju.
ve životinje zemaljske, i sve ptice nebeske, i sve što gmiže po zemlji i sve ribe morske bojat će se vas i strahovati od vas; one su predane u vaše ruke.
3 Sve što se miče i živi služit će vam za hranu; sve ja to vama dajem, kao i zelenu travu.
4 Ali ne jedite mesa u kojem je još duša, to jest krv njegova.
5 Jer ću ja i za vašu krv i za svaki život tražiti račun; tražit ću ga od svakoga živog stvorenja, pa i od čovjeka za brata njegova, tražit ću računa za ljudski život.
6 Tko prolije krv čovječju, njegovu će krv proliti čovjek, jer je Bog stvorio čovjeka po svome obličju.
7 Plodite se, dakle, i množite se na zemlji i namnožite se na njoj.”
8 Reče još Bog Noi i sinovima njegovim:
9 “Evo, sklapam Savez svoj s vama i s potomstvom vašim nakon vas
10 i sa svim živim stvorenjima koja su s vama - od ptica, stoke, i zvjeradi zemaljske, to jest sa svime što je izišlo iz korablje, sa svim živim stvorenjima na zemlji.
11 Držat ću se Saveza s vama i odsad neće ni jedno živo biće izginuti od potopa, niti će više biti potopa da zatre zemlju.”
12 I reče Bog: “Evo znaka Saveza koji utvrđujem između sebe i vas i svakoga živog stvorenja koje je s vama, kao i za sva buduća pokoljenja.
13 Stavljam dugu svoju u oblake da bude znak Saveza između mene i zemlje.
14 I kad ja navučem oblake na zemlju, vidjet će se duga u oblacima
15 i spomenut ću se Saveza svoga između sebe i vas i svakoga živog bića svake vrste, i neće više biti voda od potopa da zatru svako biće.
16 Duga će biti u oblacima, pa ću se ja, gledajući je, spomenuti vječnoga Saveza između Boga i svakog živog bića svake vrste na zemlji.”
17 I reče Bog Noi: “To je znak Saveza koji utvrđujem između sebe i svakog živog bića na zemlji.”
18 Noini sinovi koji iziđoše iz korablje bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je otac Kanaanov.
19 To su tri Noina sina, i njihovo potomstvo naseli svu zemlju.
20 Noa poče obrađivati zemlju i posadi vinograd.
21 Napivši se vina, opi se i otkri usred svog šatora.
22 Ham, otac Kanaanov, vidje golotinju oca svoga i kaza to obojici braće svoje vani.
23 Tada Šem i Jafet uzeše ogrtač i staviše ga na ramena svoja, pa idući natraške pokriše njime golotinju oca svoga, a kako je lice njihovo bilo okrenuto unatrag, to oni ne vidješe golotinju oca svoga.
24 Kad se Noa probudio od vina, dozna što mu mlađi sin učini
25 pa reče: Proklet neka je Kanaan i slugama braće svoje, sluga neka bude!”
26 I još reče: “Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Šemov, a Kanaan neka mu bude sluga!
27 Neka Bog raširi Jafeta da živi u šatorima Šemovim, a Kanaan nek mu je sluga!”
28 Poslije potopa poživje Noa trista pedeset godina.
29 U svemu poživje Noa devet stotina pedeset godina. Zatim umre.

DK) Postanak poglavlje 9
1 I Bog blagoslovi Nou i sinove njegove, i reče im; rađajte se i množite se i napunite zemlju;
2 I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke.
3 Što se god miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu.
4 Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv.
5 Jer ću i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake ću je zvijeri iskati; iz ruke samog čovjeka, iz ruke svakog brata njegova iskat ću dušu čovječju.
6 Tko prolije krv čovječju, njegovu će krv proliti čovjek; jer je Bog po svojemu obličju stvorio čovjeka.
7 Rađajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.
8 I reče Bog Noi i sinovima njegovim s njim, govoreći:
9 A ja evo postavljam zavjet svoj s vama i s vašim sjemenom nakon vas,
10 I sa svim životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svih zvijeri zemaljskih što su s vama, sa svačim što je izašlo iz korablje, i sa svim zvijerima zemaljskim.
11 Postavljam zavjet svoj s vama, te od sada neće nijedno tijelo poginuti od potopa, niti će više biti potopa da zatre zemlju.
12 I reče Bog: Evo znak zavjeta koji postavljam između sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama do vijeka:
13 Stavio sam dugu svoju u oblake, neka bude znak zavjeta između mene i zemlje.
14 Pa kad oblake navučem na zemlju, vidjet će se duga u oblacima,
15 I opomenut ću se zavjeta svojega koji je između mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neće više biti od vode potopa da zatre svako tijelo.
16 Duga će biti u oblacima, pa ću je pogledati, i opomenut ću se vječnog zavjeta između Boga i svake duše žive u svakom tijelu koje je na zemlji.
17 I reče Bog Noi: To je znak zavjeta koji sam učinio između sebe i svakog tijela na zemlji.
18 A bili su sinovi Noini koji izađoše iz korablje: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Kanaancima.
19 To su tri sina Noina, i od njih se naseli sva zemlja.
20 A Noa počne raditi zemlju, i posadi vinograd.
21 I napivši se vina napije se, i otkri se nasred šatora svojega.
22 A Ham, otac Kanaancima, vidje golotinju svojega oca, i reče obojici svoje braće na polju.
23 A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuvši obojica ramena svoja, i idući natraške pokriše njom golotinju svojega oca, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje svojega oca.
24 A kad se Noa probudi od vina, dozna što mu je učinio mlađi sin,
25 I reče: “Proklet da je Hanan, i neka bude sluga slugama svoje braće!
26 I još reče: “Blagoslovljen da je Gospodin Bog Šemov, i Hanan da mu bude sluga!
27 Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Šemovim, a Hanan da im bude sluga!
28 I živio je Noa poslije potopa trista pedeset godina.
29 A svega je živio Noa devet stotina pedeset godina; i umrije.

IŠ) Postanak poglavlje 10
1 Ovo je potomstvo sinova Noinih, Šema, Hama i Jafeta, kojima se rodiše sinovi poslije potopa.
2 Sinovi Jafetovi jesu Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešek i Tiras,
3 Sinovi Gomerovi jesu Aškenaz, Rifat i Togarma.
4 Sinovi Javanovi jesu Elišah i Taršiš, Kitim i Dodanim.
5 Od ovih razgranaše se narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi u svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim porodicama i narodima.
6 Sinovi Hamovi jesu Kuš, Mizraim, Put i Kanaan.
7 Sinovi Kušovi jesu Seba, Havila, Sabta, Ramah i Sabteka. Sinovi Ramahovi jesu Šeba i Dedan.
8 Kušu se rodi Nimrod; on je bio prvi i silni vladar na zemlji.
9 Bio je silan lovac pred Gospodom; zato se kaže: “Silan lovac pred Gospodom kao Nimrod.”
10 Njegovo se je gospodstvo u početka protezalo na Babilon. Erek, Akad i Kalne u zemlji Šinearu.
11 Iz ove zemlje izađe u Asiriju i sazida Ninivu, Rehobot-Ir, Kalah,
12 I Resen između Ninive i Kalaha; to je velik grad.
13 A Mizraimu se rodi Ludim, Anamim, Lehabim, Naftuhim,
14 Patrusim i Kasluhim, od kojih proizađoše Filisteji i Kaftorimi.
15 Kanaanu se rodi Sidon prvorođenac njegov, i Het.
16 Onda Jebuseji, Amoreji, Girgašeji,
17 Hiveji, Arkeji i Sineji,
18 Arvadeji, Semareji i Hamateji; otada se plemena kanaanska dalje raširiše.
19 Dosezalo je područje kanaansko od Sidona prema Geraru do Gaze i prema Sodomi, Gomori, Adami i Seboimu do Leše.
20 To su potomci Hamovi po svojim porodicama, jezicima, zemljama i plemenima.
21 I Šemu, ocu svih sinova Eberovih, starijemu bratu Jafetovu, rodiše se sinovi.
22 Sinovi Šemovi jesu Elam, Ašur, Arfaksad, Lud i Aram.
23 Sinovi Aramovi jesu Us, Hul, Geter i Maš.
24 Arfaksadu se rodi Salah, a Salahu se rodi Eber.
25 Eberu se rodiše dva sina: jedan se zvao Peleg; jer se u njegovo doba razdijeli čovječanstvo; a brat njegov zvao se Joktan.
26 Joktanu se rodi Almodad, Šelef, Hasarmavet i Jerah,
27 Hadoram, Uzal i Diklah,
28 Obal, Abimael, Šeba,
29 Ofir, Havila i Jobab: svi ovi sinovi su Joktanovi.
30 Prebivališta njihova protezala se od Meše prema Sefaru do gora istočnih.
31 To su potomci Šemovi po svojim porodicama, jezicima, zemljama i plemenima.
32 To su porodice potomaka Noinih po svojim porodicama i plemenima. Od njih se razgranaše narodi po zemlji poslije potopa.

KS) Postanak poglavlje 10
1 Ovo je povijest Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije Potopa.
2 Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešak, Tiras.
3 A sinovi su Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma.
4 Javanovi su opet sinovi: Eliša, Taršiš, Kitijci i Dodanci.
5 Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim plemenima i narodima.
6 Sinovi su Hamovi: Kuš i Misrajim, Put i Kanaan.
7 Kuševi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: Šeba i Dedan.
8 Od Kuša se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoža na zemlji.
9 Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: “Kao Nimrod, silan lovac voljom Jahve.”
10 Glavno uporište njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji Šinearu.
11 Iz ove je zemlje došao Ašur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah
12 i Resen između Ninive i Kalaha (to je glavni grad).
13 Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci,
14 pa Patrušani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filistejci.
15 Od Kanaana potječe Sidon, njegov prvenac, i Het.
16 Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girgašani,
17 Hivijci, Arkijci, Sinijci,
18 Arvađani, Semarjani i Hamaćani. Poslije se kanaanska plemena razgranaše,
19 tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Leše.
20 To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i narodima.
21 A i Šemu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu - rodili se sinovi.
22 Šemovi su sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram.
23 A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Maš.
24 Arpakšad rodi Šelaha, Šelah rodi Ebera.
25 Eberu su se rodila dva sina: jednomu bješe ime Peleg, jer se za njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.
26 Od Joktana se rodiše: Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah,
27 Hadoram, Uzal, Dikla,
28 Obal, Abimael, Šeba,
29 Ofir, Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi.
30 Njihova se naselja protezahu od Meše sve do Sefara, brdovitih krajeva na istoku.
31 To su sinovi Šemovi prema svojim plemenima, jezicima i zemljama, po svojim narodima.
32 To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.

ĐM) Postanak poglavlje 10
1 A sada ovo je rodoslovlje Noinih sinova, Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije potopa.
2 Jafetovi sinovi bili su: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešek i Tiras.
3 Gomerovi sinovi bili su: Aškenaz, Rifat i Togarma.
4 Javanovi sinovi bili su: Elišah i Taršiš, Kitim i Dodanim.
5 Od ovih su se razgranali neznabožački narodi po otocima u svojim zemljama, prema svojim jezicima, prema svojim obiteljima u svoje narode.
6 Hamovi sinovi bili su: Kuš, Mizraim, Put i Kanaan.
7 Kušovi sinovi bili su: Seba, Havila, Sabta, Ramah i Sabteka. Ramahovi sinovi bili su: Šeba i Dedan.
8 Kušu se rodio Nimrod; on je bio prvi i silni vladar na zemlji.
9 On je bio silan lovac pred Gospodinom, zato se govori: “Silan lovac kao Nimrod pred Gospodinom.”
10 Početak njegova kraljevstva bili su: Babel, Erek, Akad i Kalne u zemlji Šinearu.
11 Iz ove je zemlje otišao u Asiriju i sagradio Ninivu, Rehobot-Ir, Kalah
12 i Resen između Ninive i Kalaha (to je glavni grad).
13 A Mizraimu se rodio Ludim, Anamim, Lehabim, Naftuhim,
14 Patrusim i Kasluhim, od kojih su potekli Filistejci i Kaftorimci.
15 Kanaanu se rodio Sidon njegov prvorođenac, i Het.
16 Onda Jebusejci, Amorejci, Girgašejci,
17 Hivejci, Arkejci i Sinejci,
18 Arvadejci, Semarejci i Hamatejci; poslije se plemena kanaanska dalje raširila.
19 Dosezalo je područje Kanaanaca od Sidona prema Geraru do Gaze i prema Sodomi, Gomori, Adami i Seboimu do Leše.
20 To su Hamovi sinovi po svojim rodovima po svojim jezicima, u njihovim zemljama i narodima.
21 I Šemu, ocu svih Eberovih sinova, starijemu bratu Jafetovu, rodili su se sinovi.
22 Šemovi sinovi bili su: Elam, Ašur, Arfaksad, Lud i Aram.
23 Aramovi sinovi bili su: Uz, Hul, Geter i Maš.
24 Arfaksadu se rodio Salah, a Salahu se rodio Eber.
25 Eberu su se rodila dva sina: jednomu je bilo ime Peleg, jer se u njegovo vrijeme razdijelilo čovječanstvo, a njegovu bratu bilo je ime Joktan.
26 Joktanu se rodio Almodad, Šelef, Hasarmavet i Jerah,
27 Hadoram, Uzal i Diklah,
28 Obal, Abimael, Šeba,
29 Ofir, Havila i Jobab: svi su ovi Joktanovi sinovi.
30 Njihova prebivališta se protezala od Meše prema Sefaru do istočnih gora.
31 To su Šemovi sinovi po svojim rodovima, po svojim jezicima, u njihovim zemljama i narodima.
32 To su obitelji Noinih sinova po svojim naraštajima u svojim narodima. Od njih su se narodi razgranali po zemlji poslije potopa.

SG) Postanak poglavlje 10
Grananje ljudskog stabla
1 Ovo su potomci Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije Potopa.
2 Tako su potomci Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešek, Tiras.
3 A sinovi su Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma.
4 Javanovi su opet sinovi: Eliša, Taršiš, Kitijci i Rodanci. Od njih su se razgranali narodi po otocima.
5 To su, dakle, Jafetovi potomci prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim plemenima i narodima.
6 Potomci su Hamovi: Kuš i Misrajim, Put i Kanaan.
7 Kuševi su potomci: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sebteka. Raamini su potomci: Šeba i Dedan.
8 Od Kuša se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoža na zemlji.
9 Voljom Gospoda bio je silan lovac. Zato se veli: “Kao Nimrod, silan lovac voljom Gospodina.”
10 Glavni gradovi njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne u zemlji Šinaru.
11 Iz ove je zemlje otišao u Ašur, gdje je podigao Ninivu, Rehobot-Ir, Kalah
12 i Resen između Ninive i Kalaha. Ovo je glavni grad.
13 Od Misrajima potekli su: Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci,
14 pa Patrušani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filištejci.
15 Od Kanaana potječe Sidon, njegov prvenac, i Het.
16 Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girgašejci,
17 Hivijci, Arkijci, Sinijci,
18 Arvađani, Semarjani i Hamaćani. Poslije se kanaanska plemena razgranaše,
19 tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona sve do Gerara, blizu Gaze, pa do Sodome, Gomore, Adme i Sebojna, blizu Lak,
20 To su, eto, potomci Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i narodima.
21 A i Šemu - praocu svih Eberovih sinova i starijem Jafetovu bratu - sinovi se rodiše.
22 Šemovi su, dakle, potomci: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram.
23 A Aramovi su potomci: Us, Hul, Geter i Maš.
24 Od Arpakšada se je rodio Šelah, od Šelaha Eber.
25 Eberu su se rodila dva sina: jednom bješe ime Peleg, jer se za njegova vijeka zemlja podijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.
26 Od Joktana se rodiše: Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah,
27 Hadoram, Uzal, Dikla,
28 Obal, Abimael, Šeba,
29 Ofir, Havila i Jobab. Sve su to Jaktovi potomci.
30 Njihova se naselja protezahu od Meše sve do Sefara, brdovitih krajeva na istoku.
31 To su, eto, potomci Šemovi, prema svojim plemenima i jezicima, po zemljama i narodima.
32 Tako su to skupine Noinih sinova, prema svojim lozama i narodina. Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.

LB) Postanak poglavlje 10
1 Ovo je potomstvo sinova Noinih, Šema, Hama i Jafeta, kojima se rodiše sinovi poslije potopa.
inovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešek i Tiras.
3 Sinovi Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma.
4 Sinovi Javanovi: Eliša, Taršiš, Kitim i Dodanim.
5 Od njih potekoše ljudi koji su se razgranali po otocima, po raznim mjestima, po jezicima, po plemenima i po narodima.
6 Sinovi su Hamovi: Kuš, Misrajim, Put i Kanaan. -
7 Sinovi Kuševi: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. - Sinovi Ramini: Šeba i Dedan.
8 Kuš rodi Nimroda, koji posta silan na zemlji;
9 on bijaše dobar lovac pred Gospodom; zato se i kaže: “Dobar lovac pred Gospodom kao Nimrod.”
10 On kraljeva najprije nad Babilonom, Erekom, Akadom i Kalneom u zemlji Šinearu.
11 Iz te zemlje iziđe Ašur; on sazida Ninivu, Rehobot-Ir i Kalah,
12 i, između Ninive i Kalaha, Resen, veliki grad.
13 Misrajim rodi Ludijce, Anamijce, Lehabijce, Naftuhijce,
14 Patrušane, Kasluhijce (od kojih potekoše Filistejci) i Kaftorice.
15 Kanaan rodi Sidona, prvenca svoga, i Heta,
16 te Jebusejce, Amorejce, Girgašejce,
17 Hivijce, Arkijce, Sinijce,
18 Arvađane, Semarjane i Hamatćane. Poslije se plemena Kanaanska rasijaše.
19 Granice kanaanske protezahu se od Sidona, prema Geraru sve do Gaze, a prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Leše.
20 To su sinovi Hamovi po svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i po narodima.
21 I Šemu, ocu svih sinova Eberovih i starijemu bratu Jafetovu, rodiše se sinovi.
2inovi Šemovi bijahu: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram.
23 Sinovi Aramovi: Us, Hul, Geter i Maš.
24 Arpakšad rodi Šelaha, a Šelah rodi Ebera.
25 Eberu se rodiše dva sina: jednom bješe ime Peleg, jer se u njegovo vrijeme razdijeli zemlja, a bratu njegovu bješe ime Joktan.
26 Joktan rodi Almodada, Šelefa, Hasarmaveta, Jeraha,
27 Hadorama, Uzala, Diklu,
28 Obala, Abimaela, Šebu,
29 Ofira, Havilu i Jobaba. Svi oni bijahu sinovi Joktanovi.
30 Prebivahu u zemlji koja se proteže od Meše sve do Sefara, brdovita predjela na istoku.
31 To su sinovi Šemovi po svojim plemenima, i jezicima, po svojim zemljama i po narodima.
32 To su rodovi sinova Noinih po plemenima i po narodima. Od njih potekoše narodi koji se proširiše po zemlji poslije potopa.

DK) Postanak poglavlje 10
1 A ovo su plemena sinova Noinih, Šem, Ham i Jafet, kojima se rodiše sinovi poslije potopa.
2 Sinovi Jafetovi: Gomer i Magog i Madaj i Javan i Tubal i Mešek i Tiras.
3 A sinovi Gomerovi: Aškenaz i Rifat i Togarma.
4 A sinovi Javanovi: Eliša i Taršiš, Kitim i Dodanim.
5 Od njih se razdijeliše plemena narodna na zemljama svojim, svako po jeziku svojemu i po porodicama svojim, u narodima svojim.
6 A sinovi Hamovi: Kuš i Mizraim, Put i Kanaan.
7 A sinovi Kušovi: Seba i Havila i Sabta i Ramah i Sabteka. A sinovi Ramahovi: Šeba i Dedan.
8 Kušu se rodi i Nimrod; a on prvi bi silan na zemlji;
9 Bio je dobar lovac pred Gospodom; zato se kaže: Dobar lovac pred Gospodom kao Nimrod.
10 A početak kraljevstvu njegovom bili su Babilon i Erek i Akad i Kalne u zemlji Šinearu.
11 Iz te zemlje otišao je u Asiriju, i sazida Ninivu i Rehobot-Ir grad i Kalah,
12 I Resen između Ninive i Kalaha; to je veliki grad.
13 A Mizraimu se rode Ludim i Anamim i Lehabim i Naftuhim,
14 I Patrusim i Kasluhim, od kojih potječu Filistejci i Kaftorimci.
15 A Kanaanu se rodi Sidon, njegov prvenac, i Het,
16 I Jebusit i Amorit i Girgašit,
17 I Hivit i Arkit i Sinit,
18 I Arvadit i Zemarit i Hamatit. A poslije su se kanaanska plemena dalje raširila.
19 I bile su međe kanaanske od Sidona idući prema Gerari pa do Gaze, i idući prema Sodomi i Gomori i Adami i Seboimu pa do Leše.
20 To su sinovi Hamovi po porodicama svojim i po jezicima svojim, u zemljama svojim i u narodima svojim.
21 I Šemu rodiše se sinovi, najstarijem bratu Jafetovu, ocu svih sinova Eberovih.
22 Sinovi Šemovi bili su: “Elam i Ašur i Arfaksad i Lud i Aram.
23 A sinovi Aramovi: Uz i Hul, i Geter i Maš.
24 A Arfaksadu se rodi Salah, a Salahu se rodi Eber.
25 A Eberu su se rodili dva sina: jednom je bilo ime Peleg, jer se u njegovo vrijeme razdijeli zemlja, a bratu njegovom ime Joktan.
26 A Joktanu se rode: Almodad i Šelef i Hasarmavet i Jerah,
27 I Hadoram i Uzal i Dikla,
28 I Ebal i Abimael i Šeba,
29 I Ofir i Havila i Jobab; ti svi su bili sinovi Joktanovi.
30 I živjeli su od Mase, kako se ide na Safir do gora istočnih.
31 To su sinovi Šemovi po porodicama svojim i po jezicima svojim, u zemljama svojim i u narodima svojim.
32 To su porodice sinova Noinih po plemenima svojim, u narodima svojim; i od njih se razdijeliše narodi po zemlji poslije potopa.

IŠ) Postanak poglavlje 11
1 Sva zemlja govorila je tada samo jedan jezik i rabila jednak govor.
2 I tako, kako su se selili od istoka, nađoše ravnicu u zemlji šinearskoj i ondje se naseliše.
3 Tada rekoše jedan drugome: “Hajde da pravimo opeku i da je pečemo u ognju!” Tako im je služila opeka za kamen i smola zemljana za žbuku.
4 Potom rekoše: “Hajde da sazidamo sebi grad i kulu s vrhom do neba, i da podignemo sebi spomenik, da se ne raspršimo po svoj zemlji!”
5 A Gospod siđe da vidi grad i kulu, što su ih zidali sinovi čovječji.
6 I reče Gospod: “Evo, svi su jedan narod, i jednak je jezik svima, i to počeše raditi. Otada neće im smetati ništa da ne urade, što naume.
7 Hajde da siđemo i da im pometemo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore!”
8 I rasprši ih Gospod odanle po svoj zemlji, i tako moradoše odustati od zidanja grada.
9 Zato se prozva Babel; jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odanle ih rasprši Gospod po svoj zemlji.
10 Ovo su potomci Šemovi. Šemu je bilo sto godina, kad mu se rodi Arfaksad, dvije godine poslije potopa.
11 I poživje Šem, pošto mu se rodi Arfaksad, još pet stotina godina i rode mu se sinovi i kćeri.
12 A Arfaksad poživje trideset i pet godina i rodi mu se Salah.
13 I poživje Arfaksad, pošto mu se rodi Salah, četiri stotine i tri godine i rode mu se sinovi i kćeri.
14 A Salah poživje trideset godina i rodi mu se Eber.
15 I poživje Salah, pošto mu se rodi Eber, još četiri stotine i tri godine i rode mu se sinovi i kćeri.
16 A Eber poživje trideset i četiri godine i rodi mu se Peleg.
17 I poživje Eber, pošto mu se rodi Peleg, još četiri stotine i trideset godina i rode mu se sinovi i kćeri.
18 A Peleg poživje trideset godina i rodi mu se Reu.
19 I poživje Peleg, pošto mu se rodi Reu, još dvjesta i devet godina i rode mu se sinovi i kćeri,
20 A Reu poživje trideset i dvije godine i rodi mu se Serug.
21 I poživje Reu, pošto mu se rodi Serug, još dvjesta i sedam godina i rode mu se sinovi i kćeri.
22 A Serug poživje trideset godina, i rodi mu se Nahor.
23 I poživje Serug, pošto mu se rodi Nahor, još dvjesta godina i rode mu se sinovi i kćeri.
24 A Nahor poživje dvadeset i devet godina i rodi mu se Terah.
25 I poživje Nahor, pošto mu se rodi Terah, još sto i devetnaest godina i rode mu se sinovi i kćeri.
26 A Terah poživje sedamdeset godina i rodi mu se Abram, Nahor i Haran.
27 Ovo su potomci Terahovi. Terahu se rodi Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodi Lot.
28 Haran umrije još za života oca svojega Teraha u postojbini svojoj, u Uru u Kaldeji.
29 Abram se i Nahor oženiše. Abramova žena zvala se Saraja, a Nahorova žena zvala se Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske.
30 A Saraja bila je nerotkinja; nije imala djece.
31 Tada uze Terah sina svojega Abrama i unuka svojega Lota, sina Haranova, i snahu svoju Saraju, ženu Abrama, sina svojega, i iseli se s njima iz Ura u Kaldeji, da idu u zemlju kanaansku. Kad dođoše do Harana, nastaniše se ondje.
32 I bilo je dana Terahovih dvjesta i pet godina; potom umrije Terah u Haranu.

KS) Postanak poglavlje 11
1 Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste.
2 Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane.
3 Jedan drugome reče: “Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!” Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku.
4 Onda rekoše: “Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!”
5 Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji.
6 Jahve reče. “Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti.
7 Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.”
8 Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada.
9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.
10 Ovo su potomci Šemovi: Kad je Šemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se Arpakšad.
11 Po rođenju Arpakšadovu Šem je živio petsto godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
12 Kad je Arpakšadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Šelah.
13 Po rođenju Šelahovu Arpakšad je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri.
14 Kad je Šelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber.
15 Po rođenju Eberovu Šelah je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri.
16 Kad su Eberu bile trideset i četiri godine, rodi mu se Peleg.
17 Po rođenju Pelegovu Eber je živio četiri stotine i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
18 Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu.
19 Po rođenju Reuovu Peleg je živio dvjesta i devet godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
20 Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug.
21 Po rođenju Serugovu Reu je živio dvjesta i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
22 Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor.
23 Po rođenju Nahorovu Serug je živio dvjesta godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
24 Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah.
25 Po rođenju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
26 Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran.
27 Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot.
28 Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom.
29 Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske.
30 Saraja bijaše nerotkinja - nije imala poroda.
31 Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane.
32 Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u Haranu.

ĐM) Postanak poglavlje 11
1 Tada je zemlja imala jedan jezik i jedan govor.
2 I dogodilo se, kako su putovali od istoka, našli su ravnicu u zemlji Šinear i ondje se smjestili.
3 Onda su rekli jedan drugomu: “Hajdemo praviti opeku i da ju ispečemo.” Opeke su im bile mjesto kamena a asfalt za žbuku.
4 Onda su rekli: “Hajde da sagradimo sebi grad i kulu s vrhom do nebesa, da pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po cijeloj zemlji.”
5 A Gospodin je sišao da vidi grad i kulu koju su zidali čovječji sinovi.
6 I Gospodin je rekao: “Doista, svi su sad jedan narod i svi imaju jedan jezik, i to su počeli raditi. Od sada ih više ništa neće zaustaviti izvesti što god naume.
7 Hajdemo sići i poremetiti im jezik da ne razumiju jedan drugoga govor.”
8 Tako ih je Gospodin raspršio odande po cijeloj zemlji i tako su odustali od zidanja grada.
9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Gospodin poremetio jezik cijele zemlje, i odande ih je Gospodin raspršio po cijeloj zemlji.
10 Ovo je rodoslovlje Šemovo. Šemu je bilo stotinu godina kad mu se rodio Arfaksad, dvije godine poslije potopa.
11 Poslije rođenja Arfaksadova, Šem je živio pet stotina godina, i rodili mu se sinovi i kćeri.
12 Arfaksad je živio trideset i pet godina i rodio mu se Salah.
13 Poslije rođenja Salahova, Arfaksad je živio još četiri stotine i tri godine, i rodili mu se sinovi i kćeri.
14 Salah je živio trideset godina i rodio mu se Eber.
15 Poslije rođenja Eberova, Salah je živio četiri stotine i tri godine, i rodili mu se sinovi i kćeri.
16 Eber je živio trideset i četiri godine i rodio mu se Peleg.
17 Poslije rođenja Pelegova, Eber je živio četiri stotine i trideset godina, i rodili mu se sinovi i kćeri.
18 Peleg je živio trideset godina i rodio mu se Reu.
19 Poslije rođenja Reuova, Peleg je živio dvije stotine i devet godina, i rodili mu se sinovi i kćeri.
20 Reu je živio trideset i dvije godine i rodio mu se Serug.
21 Poslije rođenja Serugova, Reu je živio dvije stotine i sedam godina, i rodili mu se sinovi i kćeri.
22 Serug je živio trideset godina i rodio mu se Nahor.
23 Poslije rođenja Nahorova, Serug je živio još dvije stotine godina, i rodili mu se sinovi i kćeri.
24 Nahor je živio dvadeset i devet godina i rodio mu se Terah.
25 Poslije rođenja Terahova, Nahor je živio još stotinu i devetnaest godina, i rodili mu se sinovi i kćeri.
26 Tako je Terah živio sedamdeset godina i rodio mu se Abram, Nahor i Haran.
27 Ovo je rodoslovlje Terahovo. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran, a Haranu se rodio Lot.
28 Haran je umro još za svojega života oca Teraha u svojoj postojbini, u Uru u Kaldeji.
29 Abram i Nahor su se oženili. Abramovoj ženi bilo je ime Saraja, a Nahorovoj ženi bilo je ime Milka, kći Haranova, oca Milke i Jiske.
30 A Saraja je bila nerotkinja, nije imala djece.
31 Onda je Terah uzeo svojega sina Abrama i svojega unuka Lota, sina Haranova, i snahu svoju Saraju, ženu Abrama, svojega sina, i iselio se s njima iz Ura u Kaldeji, da idu u zemlju Kanaan, i došli su do Harana i smjestili se ondje.
32 Tako je bilo Terahovih dana dvije stotine i pet godina, i umro je Terah u Haranu.

SG) Postanak poglavlje 11
1 Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste.
2 Ali kako su se ljudi selili po istoku, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinaru, i tu se nastane.
3 Jedan drugom reče: “Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!” Opeke su im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku.
4 Onda rekoše: “Hajdemo sebi podignuti grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!”
5 Gospodin se spusti da vidi grad i toranj, što su ga gradili sinovi čovječji.
6 Onda Gospod reče: “Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa ne će biti neostvarivo što god naume izvesti.
7 Hajdemo sići i jezik im pobrkati, da jedan drugog govora ne razumije!”
8Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada.
9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje GOSP9d pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Gospod raspršio po svoj zemlji. Rodoslovlje od Šema do Abrahama
10 Ovo je loza Šemova: Kad je Šemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se Arpakšad.
11 Po rođenju Arpakšadovu Šem je živio petsto godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
12 Kad je Arpakšadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Šelah.
13 Po rođenju Šelahovu Arpakšad je živio četiri stotine i tri godine, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
14 Kad je Šelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber.
15 Po rođenju Eberovu Šelah je živio četiri stotine i tri godine, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
16 Kad su Eberu bile trideset i četiri godine, rodi mu se Peleg.
17 Po rođenju Pelegovu Eber je živio četiri stotine i trideset godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
18 Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu.
19 Po rođenju Reuovu Peleg je živio dvjesta i devet godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
20 Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug.
21 Po rođenju Serugovu Reu je živio dvjesta i sedam godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
22 Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor.
23 Po rođenju Nahorovu Serug je živio dvjesta godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
24 Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah.
25 Po rođenju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.
26 Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran.
Nastup patrijarha Abrahama Terah
27 Ovo je loza Terahova: Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot.
28 Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svom rodnom kraju, u Uru Kaldejskom.
29 Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bilo je ime Saraja, a Nahorovoj Milka, kći Harana, oca Milke i Iske.
30 Saraja je bila nerotkinja: nije imala poroda.
31 Terah povede svoga sina Abrama, svoga unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane.
32 Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah l!mrije u Haranu.

LB) Postanak poglavlje 11
1 Na cijeloj zemlji bijaše samo jedan jezik i riječi su bile jednake.
2 Kako bijahu krenuli prema istoku, dađoše ravnicu u zemlji šinearskoj i naseliše se ondje.
3 I rekoše jedni drugima: “Hajde da pravimo opeke i da ih ispečemo na vatri. “I opeke im poslužiše umjesto kamena, a paklina umjesto žbuke.
4 Poslije rekoše: “Hajde da gradimo grad i kulu čiji će vrh dopirati do neba, da pribavimo sebi ime i da se ne raspršimo po zemlji!”
5 Gospod siđe da vidi grad i kulu koju su zidali sinovi čovječji.
6 I Gospod reče: “Gle, ovi su svi jedan narod i svi istim jezikom govore, a to je tek početak! Sad im neće ništa smetati da učine sve što god naume.
7 Hajde da siđemo i da im pobrkamo jezik, da ne razumije jedan drugoga što govori!”
8 Tako ih Gospod rasu odande po cijeloj zemlji i oni prestadoše zidati grad.
9 Zato se on prozva Babel, jer ondje pobrka Gospod jezik cijele zemlje i odande ih rasprši Gospod po svoj zemlji.
10 Ovo je potomstvo Šemovo. Kad rodi Arpakšada, druge godine poslije potopa, bijaše Šemu sto godina.
11 Poslije Arpakšadova rođenja poživje Šem pet stotina godina i rodi sinove i kćeri.
12 Arpakšad u trideset petoj godini svoga života rodi Šelaha.
13 Poslije Šelahova rođenja poživje Arpakšad četiri stotine i tri godine te rodi sinove i kćeri.
14 Šelah u tridesetoj godini svoga života rodi Ebera.
15 Poslije Eberova rođenja poživje Šelah četiri stotine i tri godine te rodi sinove i kćeri.
16 Eber u trideset četvrtoj godini svoga života rodi Pelega.
17 Poslije Pelegova rođenja poživje Eber četiri stotine trideset godina te rodi sinove i kćeri.
18 Peleg u tridesetoj godini svoga života rodi Reua
19 Poslije Reuova rođenja poživje Peleg dvjesta i devet godina te rodi sinove i kćeri.
20 Reu u trideset drugoj godini svoga života rodi Seruga.
21 Poslije Serugova rođenja poživje Reu dvjesta i sedam godina te rodi sinove i kćeri.
2erug u tridesetoj godini svoga života rodi Nahora.
23 Poslije Nahorova rođenja poživje Serug dvjesta godina te rodi sinove i kćeri.
24 Nahor u dvadeset devetoj godini svoga života rodi Teraha.
25 Poslije Terahova rođenja poživje Nahor sto i devetnaest godina te rodi sinove i kćeri.
26 Terah u sedamdesetoj godini svoga života rodi Abrama, Nahora i Harana.
27 Ovo je potomstvo Terahovo: Terah rodi Abrama, Nahora i Harana, a Haran rodi Lota.
28 Haran umre prije Teraha, oca svoga, na postojbini svojoj u Uru Kaldejskome.
29 Abram i Nahor se oženiše. Ženi Abramovoj bješe ime Saraja, a ženi Nahorovoj Milka, koja bješe kći Harana, oca Milke i Jiske.
30 Saraja bijaše nerotkinja; ona nije imala poroda.
31 Terah uze sina svoga Abrama i Lota, sina Haranova, unuka svoga, te Saraju, snahu svoju, ženu Abrama sina svoga, i oni pođoše zajedno iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Dođoše do Harana i ondje se nastaniše.
32 Terah poživje dvjesta i pet godina i umre u Haranu.

DK) Postanak poglavlje 11
1 A bio je na cijeloj zemlji jedan jezik i jednake riječi.
2 A kad su otišli od istoka, nađoše ravnicu u zemlji Šinear, i naseliše se ondje. Dan. 1:2
3 Pa reknu među sobom: Hajde da pravimo ploče i da ih u vatri pečemo. I bile su im opeke mjesto kamena i smola zemljana mjesto vapna.
4 Poslije reknu: “Hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj će vrh biti do neba, da stečemo sebi ime, da se ne bismo razišli po zemlji.
5 A Gospodin siđe da vidi grad i kulu, što su zidali sinovi čovječji. Pst. 18:21 Ps. 33:13; 53:2
6 I reče Gospodin: “Gle, narod jedan, i jedan jezik u svih, i to počeše raditi, i neće im smetati ništa da ne urade što su naumili. Ps. 2:1; 2:4
7 Hajde da siđemo, i da im pometemo jezik, da ne razumiju jedan drugog što govore.
8 Tako ih Gospodin rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada.
9 Zato se prozva Babilon, jer ondje pomete Gospodin jezik cijele zemlje, i odande ih rasu Gospodin po svoj zemlji.
10 Ovo je pleme Šemovo: bilo je Šemu sto godina, kad mu se rodi Arfaksad, druge godine poslije potopa.
11 A rodivši mu se Arfaksad živio je Sim pet stotina godina, i rodilo mu se sinova i kćeri.
12 A Arfaksad je živio trideset i pet godina, i rodi mu se Sal;
13 A rodivši mu se Sal živio je Arfaksad četiri stotine i tri godine, i rodilo mu se sinova i kćeri.
14 A Sala je živio trideset godina, i rodi mu se Eber;
15 A rodivši mu se Eber živio je Sala četiri stotine i tri godine, i rodilo mu se sinova i kćeri.
16 A Eber je živio trideset i četiri godine, i rodi mu se Peleg;
17 A rodivši mu se Peleg živio je Eber četiri stotine i trideset godina, i rodilo mu se sinova i kćeri.
18 A Peleg je živio trideset godina, i rodi mu se Reu;
19 A rodivši mu se Reu živio je Peleg dvije stotine i devet godina, i rodilo mu se sinova i kćeri.
20 A Reu je živio trideset i dvije godine, i rodi mu se Serua;
21 A rodivši mu se Serug živio je Reu dvije stotine i sedam godina, i rodilo mu se sinova i kćeri.
22 A Serug je živio trideset godina, i rodi mu se Nahor;
23 A rodivši mu se Nahor živio je Serug dvije stotine godina, i rodilo mu se sinova i kćeri.
24 A Nahor je živio dvadeset i devet godina, i rodi mu se Terah;
25 A rodivši mu se Terah živio je Nahor sto i devetnaest godina, i rodilo mu se sinova i kćeri.
26 A Terah je živio sedamdeset godina, i rodi mu se Abram, Nahor i Aran.
27 A ovo je pleme Terahovo: Terahu se rodi Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodi Lot.
28 I umrije Haran prije Teraha svojega oca na postojbini svojoj, u Uru u Kaldeji.
29 I oženi se Abram i Nahor, i ženi Abramovoj bilo je ime Saraja a ženi Nahorovoj ime Milka, kći Arama oca Milke i Jiske.
30 A Saraja je bila nerotkinja, i ne imaše poroda.
31 I uzme Terah svojega sina Abrama i Lota sina Haranova, unuka svojega, i Saraju snahu svoju, ženu Abrama svojega sina; i pošli su zajedno iz Ura kaldejskog da idu u zemlju kanaansku, i došli su do Harana, i ondje se nastaniše.
32 I živio je Terah svega dvije stotine i pet godina; i umrije Terah u Haranu.

IŠ) Postanak poglavlje 12
1 Jednoga dana reče Gospod Abramu: “Idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju, koju ću ti pokazati!
2 Jer učinit ću te velikim narodom, i blagoslovit ću te, i uvelićat ću ime tvoje; i ti ćeš biti blagoslov.
3 Blagoslovit ću one, koji tebe blagoslivljaju, i proklet ću one, koji tebe proklinju; u tebi će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji.”
4 I pođe Abram, kako mu je bio zapovjedio Gospod, i s njim pođe Lot. Sedamdeset i pet godina bilo je Abramu, kad iseli iz Harana.
5 I uze Abram Saraju, ženu svoju, i Lota, sina brata svojega, i sve blago, što su ga imali, i svu družinu, što su je bili dobili u Haranu, i izađoše, da zapute u zemlju kanaansku; i oni dođoše u zemlju kanaansku.
6 Prođe Abram zemlju sve do svetišta Šekema, sve do hrasta Moreh. Kanaanci su tada prebivali u zemlji.
7 Tada se Gospod ukaza Abramu i reče: “Potomcima tvojim dat ću zemlju ovu.” I on načini ondje žrtvenik Gospodu, koji mu se bio ukazao.
8 Potom otide odatle dalje u gore istočno od Betela i postavi šator svoj između Betela na zapadu i Aja na istoku; tu načini Gospodu žrtvenik i prizva ime Gospodnje.
9 Onda se diže Abram i otide dalje, prema Negebu.
10 A kad nastade glad u zemlji, siđe Abram u Egipat, da se tamo za koje vrijeme skloni; jer je glad teško pritiskivala zemlju.
11 Kad se približi Egiptu, reče Saraji, ženi svojoj: “Znam dobro, da si lijepa žena za gledati;
12 I kad te vide Egipćani pomislit će: ‘To mu je žena,’ i mene će ubiti, a tebe ostaviti na životu.
13 Reci jednostavno, da si mi sestra, da mi zbog tebe bude dobro, i da zbog tebe ostanem na životu!”
14 I kad dođe Abram u Egipat vidješe Egipćani, da je žena vrlo lijepa.
15 Vidješe je i dvorani faraonovi i hvališe je pred faraonom. I bi žena dovedena u dvor faraonov,
16 I on je činio dobro Abramu zbog nje; dobio je ovaca, goveda, magaraca, sluga i sluškinja magarica i deva.
17 Ali Gospod pusti teška zla na faraona i na dom njegov zbog Saraje, žene Abramove.
18 Tada dozva faraon Abrama i upita: “Što si mi to učinio? Zašto si mi tajio, da ti je žena?
19 Zašto si rekao: ‘Ona mi je sestra’, pa je uzeh sebi za ženu? A sada, eto ti žena tvoja; uzmi je i idi!”
20 I zapovjedi faraon ljudima za njega, neka isprate njega, ženu njegovu i sve, štogod je imao.

KS) Postanak poglavlje 12
1 Jahve reče Abramu: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.
2 Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov.
3 Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.”
4 Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana.
5 Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan,
6 Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji.
7 Jahve se javi Abramu pa mu reče: “Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju.” Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio.
8 Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino.
9 Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.
10 Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom.
11 Kad je bio na ulazu u Egipat, reče svojoj ženi Saraji: “Znam da si lijepa žena.
12 Kad te Egipćani vide, reći će: ‘To je njegova žena’, i mene će ubiti, a tebe na životu ostaviti.
13 Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, poštede moj život.”
14 Zbilja, kad je Abram ušao u Egipat, Egipćani vide da je žena veoma lijepa.
15 Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor.
16 Abramu pođe dobro zbog nje; steče on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva.
17 Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje.
18 I faraon pozva Abrama pa reče: “Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena?
19 Zašto si rekao: ‘Ona mi je sestra’, pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!”
20 Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom ženom i sa svime što bijaše njegovo.

ĐM) Postanak poglavlje 12
1 Nato je Gospodin rekao Abramu: “Idi iz svoje zemlje i od svojega roda i iz doma svojega oca u zemlju koju ću ti pokazati.
2 Napravit ću te velikim narodom, blagoslovit ću te i uzveličat ću tvoje ime; i ti ćeš biti blagoslov.
3 Blagoslovit ću one koji tebe blagoslivljaju, i proklet ću one koji tebe proklinju; u tebi će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji.”
4 I pošao je Abram, kako mu je zapovjedio Gospodin, i s njim je pošao Lot. Sedamdeset i pet godina bilo je Abramu kad je otišao iz Harana.
5 I uzeo je Abram Saraju, svoju ženu, i Lota, sina svojega brata, i sav imetak koji su imali, i svu družinu koju su bili dobili u Haranu, i izašli su da se zapute u zemlju Kanaan. Tako su oni došli u zemlju Kanaan.
6 Abram je prošao kroz zemlju sve do svetišta Šekema, sve do Hrasta Moreh. Kanaanci su tada prebivali u zemlji.
7 Onda se Gospodin ukazao Abramu i rekao mu: “Tvojim potomcima dat ću ovu zemlju.” I on je ondje podignuo žrtvenik Gospodinu koji mu se ukazao.
8 I krenuo je odatle dalje u gore istočno od Betela i postavio svoj šator između Betela na zapadu i Aja na istoku. Tu je podignuo Gospodinu žrtvenik i prizvao Gospodinovo ime.
9 I tako je Abram putovao još dalje prema jugu.
10 A nastala je glad u zemlji, i Abram je sišao u Egipat da se ondje za koje vrijeme skloni, jer je glad teško pritiskivala zemlju.
11 I dogodilo se, kad se približio Egiptu, rekao je Saraji, svojoj ženi: “Znam dobro da si vrlo lijepa žena.
12 Stoga moglo bi se dogoditi da kad te vide Egipćani, reći će: ‘To mu je žena’ i mene će ubiti, a tebe ostaviti na životu.
13 Pa reci da si mi sestra, da mi zbog tebe bude dobro, i da bi zbog tebe ostao na životu.”
14 I tako kad je došao Abram u Egipat, vidjeli su Egipćani da je njegova žena vrlo lijepa.
15 Vidjeli su ju i faraonovi dvorjanici i hvalili ju pred faraonom. I žena je bila dovedena na faraonov dvor.
16 On je bio Abramu zbog nje dobar, dao mu je ovaca, goveda, magaraca, sluga i sluškinja, magarica i deva.
17 Ali je Gospodin pustio teška zla na faraona i na njegov dom zbog Saraje, žene Abramove.
18 Onda je dozvao faraon Abrama i zapitao ga: “Što si mi to napravio? Zašto mi nisi rekao da je ona tvoja žena?
19 Zašto si rekao: ‘Ona mi je sestra,’ pa sam je zamalo uzeo sebi za ženu. Zato sada, eto ti tvoja žena, uzmi je i idi.”
20 I zapovjedio je faraon svojim ljudima za njega, i oni su ga ispratili s njegovom ženom i sa svim što je god imao.

SG) Postanak poglavlje 12
1 Gospodin reče Abramu: “Idi iz zemlje roda svoga, iz očinskoga doma u krajeve koje ću ti pokazati.
2 Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te; i ime ti uzveličati, te ćeš sam blagoslov biti.
3 Blagoslivat ću one, koji te blagoslivljali budu; koji te budu kleli, njih ću proklinjati. Sve na zemlji zajednice tobom će se. blagoslivlj ati. ”
4 Abram se zaputi, kako mu je Gospodin rekao. S njim krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina, kad je otputovao iz Harana.
5 Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu, što su je namakli i svu čeljad, koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan,
6 Abram prođe zemljom sve do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji.
7 Gospodin se javi Abramu pa mu reče: “Tvom ću potomstvu dati ovu zemlju.” Abram tu podigne žrtvenik Gospodu, koji mu se objavio.
8 Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik i zazva Gospoda imenom.
9 Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.
Sa Sarom u Egiptu
10 Uto zemljom zavlada glad, pa se Abram spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom.
11 Kad je bio na ulazu u Egipat, reče svojoj ženi Saraji: “Znam, da si naoči lijepa žena.
12 Kad te Egipćani vide, reći će: ‘To je njegova žena i mene će ubiti, a tebe na životu ostaviti.
13 Nego, reci, da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da iz obzira prema tebi, poštede moj život.”
14 Kad je Abram ušao u Egipat, Egipćani vide, da je žena veoma lijepa.
15 Opaze je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor.
16 Abramu je bilo dobro zbog nje; steče stoke i goveda, magaraca, sluga i sluškinja, magarica i deva.
17 Ali Gospodin udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje.
18 Stoga faraon pozva Abrama pa reče: “Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao, da je
ona tvoja žena?
19 Zašto si rekao: ‘Ona mi je sestra’, pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!”
20 Faraon ga onda preda momcima, koji ga poslaše na put s njegovom ženom i sa svime, što je bilo njegovo.

LB) Postanak poglavlje 12
1 Gospod reče Abramu: “Idi iz zemlje svoje i iz roda svoga i iz doma oca svoga u zemlju koju ću ti ja pokazati.
2 Od tebe ću velik narod učiniti i blagoslovit ću te i proslaviti ime tvoje, a ti ćeš biti izvor blagoslova.
3 Blagoslivljat ću one koji tebe blagoslivljaju, i proklet ću one koji tebe proklinju, a u tebi će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji.”
4 Tada Abram pođe, kao što mu kaza Gospod, a s njim i Lot. Kad pođe iz Harana, Abramu bijaše sedamdeset i pet godina.
5 Abram uze Saraju, ženu svoju, i Lota, sina brata svoga, s cijelim blagom koje bijahu stekli i s robljem koje bijahu dobili u Haranu. Pođoše i dođoše u zemlju kanaansku.
6 Abram prođe tu zemlju do mjesta Šehema, do hrasta More. U toj zemlji bijahu tada Kanaanci.
7 Gospod se javi Abramu i reče: “Tvome porodu dat ću ovu zemlju.” Abram podigne ondje žrtvenik Gospodu koji mu se bio objavio.
8 Poslije otide odande na brdo istočno od Betela i ondje razape svoj šator, tako da mu Betel bijaše sa zapada, a Aj s istoka. I ondje podigne Gospodu žrtvenik i prizva ime Gospodnje.
9 Odande otiđe Abram dalje na jug.
10 Ali u onoj zemlji nasta glad, i Abram siđe u Egipat da se ondje skloni, jer zemljom vladaše velika glad.
11 Kad se približi Egiptu, reče Saraji, ženi svojoj: “Slušaj, znam da si lijepa žena;
12 evo što će se dogoditi: kad te Egipćani vide, reći će: ‘Ovo mu je žena’, pa će mene ubiti, a tebe ostaviti na životu.
13 Zato kaži da si mi sestra, da za ljubav prema tebi prime i mene i da mi zbog tebe poštede život.”
14 Kad Abram dođe u Egipat, vidješe Egipćani ženu da je vrlo lijepa.
15 Vidješe je i faraonovi velikaši i hvališe je pred faraonom te je uvedoše u faraonov dvor.
16 Radi nje, on dobro postupaše prema Abramu i Abram dobi ovaca i goveda, magaraca, sluga i sluškinja, magarica i kamila.
17 Ali Gospod pusti velika zla na faraona i na dom njegov zbog Saraje, žene Abramove.
18 Tada faraon dozva Abrama i reče mu: “Šta si mi to učinio? Zašto mi nisi rekao da ti je to žena?
19 Zašto si rekao: ‘Sestra mi je’, pa je ja uzeh za ženu? Evo ti žene, uzmi je i idi!”
20 I faraon naredi ljudima da isprate Abrama i njegovu ženu s cijelom njihovom imovinom.

DK) Postanak poglavlje 12
1 I reče Gospodin Abramu: Idi iz zemlje svoje i od svojega ploda i iz doma svojega oca u zemlju koju ću ti ja pokazati.
2 I učinit ću od tebe velik narod, i blagoslovit ću te, i ime tvoje proslavit ću, i ti ćeš biti blagoslov.
3 Blagoslovit ću one koji tebe blagoslivljaju, i proklet ću one koji tebe proklinju; i u tebi će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji.
4 Tada pođe Abram, kao što mu je rekao Gospodin, i s njim pođe Lot. A bilo je Abramu sedamdeset i pet godina kad pođe iz Harana.
5 I uzme Abram Saraju svoju ženu i Lota sina svojega brata sa svim blagom koje su stekli i s dušama koje su dobili u Haranu; i pošli su u zemlju kanaansku, i došli su u nju.
6 I pođe Abram tu zemlju do mjesta Šekema i do ravnice Moreh; a bili su tada Kanaanci u toj zemlji.
7 I javi se Gospodin Abramu i reče: “Tvojemu sjemenu dat ću zemlju ovu. I Abram napravi ondje žrtvenik Gospodinu, koji mu se javio.
8 Poslije otide odande na brdo, koje je prema istoku od Betela, i ondje razapne šator svoj, te mu je Betel bio sa zapada a Gaj s istoka; i ondje napravi Gospodinu žrtvenik, i prizva Ime Gospodinovo.
9 Odande otide Abram dalje idući na jug.
10 Ali nasta glad u onoj zemlji, te Abram siđe u Egipat da se ondje skloni; jer je bila velika glad u onoj zemlji.
11 A kad se približi da već uđe u Egipat, reče Saraji svojoj ženi: Gle, znam da si žena lijepa u licu.
12 Zato kad te vidje Egipćani reći će: Ovo mu je žena. Pa će me ubiti, a tebe će ostaviti u životu.
13 Nego hajde reci da si mi sestra, te će meni biti dobro tebe radi i ostat ću u životu uz tebe.
14 I kad dođe Abram u Egipat, vidjeli su Egipćani ženu da je vrlo lijepa.
15 I vidjeli su je knezovi faraonovi, i hvališe je pred faraonom. I uzeše je u dvor faraonov.
16 I on činjaše dobro Abramu nje radi, te imaše ovaca i goveda i magaraca i sluga i sluškinja i magarica i deva.
17 Ali Gospodin pusti velika zla na faraona i na dom njegov radi Saraje žene Abramove.
18 Tada dozva faraon Abrama i reče mu: Što mi to učini? Zašto mi nisi rekao da ti je žena?
19 Zašto si rekao: Sestra mi je? Te je uzeh za ženu. Sad eto ti žene, uzmi je, pa idi.
20 I faraon zapovjedi ljudima za njega, te ga ispratiše i ženu njegovu i što god imaše.

IŠ) Postanak poglavlje 13
1 Tako otide Abram iz Egipta prema Negebu, on i žena njegova i sve, štogod je imao, i Lot s njim.
2 A bio je Abram vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom.
3 Iz Negeba pođe od mjesta do mjesta sve do Betela, do mjesta, gdje mu je prije bio šator, između Betela i Aja,
4 Do mjesta, gdje je prije bio načinio žrtvenik; i tamo prizva Abram ime Gospodnje.
5 A i Lot, koji je išao s Abramom, imao je ovaca, goveda i šatora.
6 I tako im nije bilo dosta zemlje, da ostanu zajedno, jer je blago njihovo bilo tako veliko, da nijesu mogli ostati zajedno.
7 I nasta svađa među pastirima stada Abramova i pastirima stada Lotova; a uz to su tada prebivali još i Kanaanci i Perizeji u zemlji.
8 Zato reče Abram Lotu: “Neka ne bude svađe između mene i tebe, između mojih i tvojih pastira; jer braća smo.
9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odijeli se radije od mene! Ako ćeš ti nalijevo, ja idem nadesno; ako li ćeš ti nadesno, ja idem nalijevo.”
10 I Lot podiže oči svoje i vidje, da je sav kraj na Jordanu posve natopljen - Gospod naime nije bio još zatro Sodomu i Gomoru - kao vrt Gospodnji, kao zemlja egipatska, sve do Soara.
11 I Lot izabra sebi sav kraj na Jordanu; i potom Lot otide na istok; tako se razdijeliše jedan od drugoga.
12 Abram je ostao u zemlji kanaanskoj. Lot se je nastanio u mjestima kraja na Jordanu i razapeo šatore svoje sve do Sodome.
13 A ljudi u Sodomi bili su nevaljani i ogriješili su se veoma pred Gospodom.
14 A Gospod reče Abramu, pošto se bio Lot odijelio od njega: “Podigni oči svoje i pogledaj s mjesta, gdje stojiš, prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu;
15 Jer svu zemlju, što je vidiš, dat ću tebi i potomstvu tvojemu zauvijek.
16 I učinit ću, da potomstva tvojega bude kao praha na zemlji. Ako tko mogne izbrojiti prah na zemlji, moći će tada izbrojiti i potomstvo tvoje.
17 Ustani i prođi zemlju u dužinu i u širinu, jer ću je dati tebi.”
18 I Abram diže šatore svoje i nastani se uz hrastove Mamre, što su kod Hebrona, i tu podiže žrtvenik Gospodu.

KS) Postanak poglavlje 13
1 Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime što je imao. I Lot bješe s njim.
2 Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom.
3 Od postaje do postaje iz Negeba išao je do Betela,
4 do mjesta na kojem je bio postavio šator, između Betela i Aja, gdje je prije podigao žrtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino.
5 I Lot, koji iđaše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora,
6 tako da ih kraj ne bi izdržavao kad bi zajedno ostali. Njihovo je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti.
7 Svađa je nastajala između pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani.
8 Zato Abram reče Lotu: “Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih - tÓa mi smo braća!
9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja ću nadesno; ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo.”
10 Lot podiže oči i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo je to prije nego što je Jahve uništio Sodomu i Gomoru. -
11 Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijele jedan od drugoga.
12 Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot živio po mjestima u dolini i razapeo svoje šatore do Sodome.
13 A žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami grešnici protiv Jahve.
14 Jahve reče Abramu, pošto se Lot od njega rastao: “Oči svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu;
15 jer svu zemlju što je možeš vidjeti dat ću tebi i tvome potomstvu zauvijek.
16 Potomstvo ću tvoje učiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje će potomstvo moći prebrojiti.
17 Na noge! Prođi zemljom uzduž i poprijeko jer ću je tebi predati.”
18 Abram digne šatore i dođe pa se naseli kod hrasta Mamre, što je u Hebronu. Ondje podigne žrtvenik Jahvi.

ĐM) Postanak poglavlje 13
1 Onda je Abram otišao iz Egipta dalje na jug, on i njegova žena i sve što je posjedovao i Lot s njim.
2 Abram je bio vrlo bogat marvom, srebrom i zlatom.
3 Od juga išao je putujući dalje sve do Betela, do mjesta gdje mu je od početka bio šator, između Betela i Aja,
4 do mjesta, gdje je prije podignuo žrtvenik. Ondje je Abram prizvao Gospodinovo ime..
5 A i Lot, koji je išao s Abramom, imao je ovaca, goveda i šatora.
6 A zemlje nije bilo dosta da bi ih uzdržavala kad bi ostali zajedno, jer je njihovo imanje bilo tako veliko da nisu mogli ostati boraviti zajedno.
7 I tako je nastajala svađa između pastira stada Abramova i pastira stada Lotova. Tada su još prebivali i Kanaanci i Perizejci u toj zemlji.
8 Zato je Abram rekao Lotu: “Neka ne bude svađe između mene i tebe, između mojih i tvojih pastira, jer smo braća.
9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se radije od mene. Ako li ti kreneš na lijevo, ja ću na desno; ili, ako ti kreneš na desno, onda ću ja na lijevo.
10 I Lot je podignuo svoje oči i vidio da je sva ravnica Jordana posve natopljena (prije nego je Gospodin uništio Sodomu i Gomoru) kao vrt Gospodinov, kao egipatska zemlja, kako se ide prema Zoaru.
11 Tada je Lot izabrao sebi svu ravnicu Jordana, i otputovao na istok. I tako se oni odijelili jedan od drugoga.
12 Abram je ostao u zemlji Kanaan, a Lot je živio u gradovima ravnice i razapinjao svoj šator sve do Sodome.
13 A ljudi u Sodomi bili su veoma zli i jako su sagriješili protiv Gospodina.
14 A Gospodin je rekao Abramu, poslije kako se Lot odijelio od njega: “Podigni svoje oči i pogledaj s mjesta gdje stojiš: prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu;
15 jer cijelu zemlju koju vidiš, dat ću tebi i tvojim potomcima zauvijek.
16 I napravit ću tvoje potomstvo kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah na zemlji, moći će onda prebrojiti i tvoje potomstvo.
17 Ustani i prođi zemlju u dužinu i u širinu, jer ću je dati tebi.”
18 I Abram je podignuo svoje šatore i smjestio se kod Hrastova Mamre koji su u Hebronu, i ondje je podignuo žrtvenik Gospodinu.

SG) Postanak poglavlje 13
1 Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime, što je bilo njegovo. Tada je Lot bio s njim.
2 Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom.
3 Od postaje do postaje iz Negeba je išao do Betela, do mjesta, na kojem je bio postavio šator, izmeću Betela i Aja,
4 gdje je prije bio podigao žrtvenik. Tu je Abram zazivao Gospoda po imenu.
5 A i Lot, koji iđaše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora,
6 tako da ih kraj ne bi izdržavao, kad bi zajedno ostali. Njihovo je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti.
7 Svađa je nastajala između pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani.
8 Zato Abram reče Lotu: “Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih - ta mi smo u rodu!
9 Sva ti je zemlja na izbor. Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja ću nadesno; ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo.”
10 Lot podiže oči i vidje, kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, sve do Soara, kao zemlja egipatska, kao kakav vrt Gospodnji. - Bilo je to prije nego je Gospodin uništio Sodomu i Gomoru.
11 Lot izabere svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijele jedan od drugoga.
12 Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok se Lot nastani između mjesta u dolini. Razapinjao je svoje šatore blizu Sodome.
13 Žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami grješnici protiv Gospoda.
14 Pošto je Lot otišao, reče Gospodin Abramu: “Oči svoje podign, s mjesta, na kojem si, pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu;
15 svu zemlju, što je možeš zgledati, dat ću tebi i tvome potomstvu zauvijek.
16 Potomstvo ću tvoje učiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje će potomstvo moći prebrojiti.
17 A sad, na noge! Prođi zemljom uzduž i poprijeko, jer ću je tebi predati.”
18 Abram digne šatore i stigne k hrastu Mamre, što je kod Hebrona. Ondje podigne žrtvenik Gospodinu.

LB) Postanak poglavlje 13
1 Tako Abram ode iz Egipta na jug, a s njim i žena njegova sa svim što je imao i Lot.
2 Abram bijaše bogat stokom, srebrom i zlatom.
3 On krenu od juga do Betela, do mjesta gdje mu prije bijaše šator, između Beteta i Aja,
4 do mjesta gdje je prije podigao žrtvenik i ondje prizva ime Gospodnje.
5 Lot koji je išao s Abramom imao je takođe ovaca, goveda i šatora.
6 Ali zemlja nije bila dosta velika da bi oni mogli ostati zajedno, jer njihovo blago bijaše tako veliko da ne mogahu živjeti zajedno.
7 I nastade svađa među pastirima Abramovih stada i pastira Lotovih stada. U to vrijeme u onoj zemlji živjeli su Kanaanci i Perižani.
8 Abram reče Lotu: “Nemojmo da se svađamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri, jer smo braća.
9 Nije li sva zemlja pred tobom otvorena? Odijeli se, dakle, od mene. Ako ćeš ti nalijevo, ja ću nadesno, ako li ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo.”
10 Lot podiže oči i sagleda svu Jordansku dolinu koju je natapala rijeka. Prije no što je Gospod zatro Sodomu i Gomoru, ta je zemlja sve do Soara bila kao vrt Gospodnji, kao zemlja egipatska.
11 Lot izabra za sebe Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijeliše jedan od drugoga.
12 Abram osta u zemlji kanaanskoj, a Lot je živio po gradovima u dolini, premještajući svoje šatore do Sodome.
13 Stanovnici Sodome bijahu nevaljali i mnogo su griješili Gospodu.
14 Gospod reče Abramu, pošto se Lot odijelio od njega: “Podigni sad oči svoje, pa pogledaj s mjesta na kojem si na sjever i na jug, na istok i na zapad;
15 jer cijelu zemlju koju vidiš dat ću tebi i potomstvu tvome dovijeka.
16 Učinit ću da potomstva tvoga bude kao praha na zemlji; ako tko uzmogne izbrojiti prah na zemlji, moći će izbrojiti i potomstvo tvoje.
17 Ustani i prođi tom zemljom uzduž i poprijeko jer ću je tebi dati.”
18 Abram digne šatore svoje i dođe te se naseli kod mamrijskih hrastova, koji su u Hebronu, i podigne ondje žrtvenik Gospodu.

DK) Postanak poglavlje 13
1 Tako otide Abram iz Egipta gore na jug, on i žena mu i sve što imaše, isto tako i Lot s njim.
2 A bio je Abram vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom.
3 I išao je svojim putovima od juga sve do Betela, do mjesta gdje mu je prvo bio šator, između Betela i Gaja,
4 Do mjesta, gdje je prije napravio žrtvenik; i ondje prizva Abram Ime Gospodinovo.
5 A i Lot koji je išao s Abramom imaše ovaca i goveda i šatora.
6 I zemlja ne mogaše ih nositi zajedno, jer blago njihovo bilo je veliko da nisu mogli živjeti zajedno,
7 I bila je svađa među pastirima Abramove stoke i pastirima Lotove stoke. A u to vrijeme živjeli su Kanaanci i Farizeji u onoj zemlji. Pst. 26:20
8 Pa Abram reče Lotu: Nemoj da se svađamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri; jer smo braća.
9 Nije li ti otvorena cijela zemlja? Odijeli se od mene. Ako ćeš ti na lijevo, ja ću na desno; ako li ćeš ti na desno ja ću na lijevo.
10 Tada Lot podiže svoje oči i pregleda svu ravnicu jordansku, kako je cijelu natapala rijeka, bio je kao vrt Gospodinov, kao zemlja Egipat, sve do Soara, prije nego Gospodin zatre Sodomu i Gomoru.
11 I Lot izabra sebi svu ravnicu jordansku, i otide Lot na istok; i razdijeliše se jedan od drugog:
12 Abram življaše u zemlji kanaanskoj, a Lot življaše po gradovima u onoj ravnici premještajući svoje šatore do Sodoma.
13 A ljudi u Sodomu bili su nevaljali, i mnogo su griješili Gospodinu.
14 A Gospodin reče Abramu, nakon što se Lot odijelio od njega: “Podigni sada svoje oči, pa pogledaj s mjesta gdje si na sjever i na jug i na istok i na zapad.
15 Jer svu zemlju što vidiš tebi ću dati i sjemenu tvojemu do vijeka.
16 I učinit ću da tvojega sjemena bude kao praha na zemlji; ako tko može izbrojiti prah na zemlji, moći će izbrojiti i sjeme tvoje.
17 Ustani, i prolazi tu zemlju u dužinu i u širinu; jer ću je tebi dati.
18 I Abram diže šatore, i dođe i naseli se u ravnici Mamre, koja je kod Hebrona, i ondje napravi žrtvenik Gospodinu.

IŠ) Postanak poglavlje 14
1 U vrijeme Amrafela, kralja šinearskog, Arioka, kralja elasarskog, Kedorlaomera, kralja elamskog, i Tidala, kralja gojimskoga.
2 Dogodi se, da se ovi zaratiše s Berom kraljem sodomskim, Biršom, kraljem gomorskim, sa Šinabom, kraljem adminskim, sa Šemeberom, kraljem seboimskim i s kraljem u Beli, to jest u Soaru.
3 Svi se oni skupiše u dolini sidonskoj, gdje je Slano more.
4 Dvanaest godina bili su podložni Kedorlaomeru, ali se u trinaestoj odmetnuše.
5 A u četrnaestoj godini dođe Kedorlaomer i kraljevi, što su bili s njim, i poraziše Refaime u Aštarot Karnaimu, Zuzime u Hamu, Emime u ravnici kod Kirjatajimu,
6 I Horeje na gorama seirskim sve do El Parana, što leži na kraju pustinje.
7 Potom se vratiše i dođoše u En Mišpat, to jest Kadeš, i poraziše svu zemlju Amalečana i Amorejaca, što su prebivali u Hazezon Tamaru.
8 Tada izađoše kralj sodomski, kralj gomorski, kralj admonski, kralj seboimski i kralj u Bali, to jest u Soaru, i postaviše se u boj proti njih u dolini sidimskoj,
9 Proti Kedorlaomeru, kralju elamskom, Tidalu, kralju gojimskom, Amrafelu, kralju šinearskom, i Arioku, kralju elasarskom: četiri kralja proti petorice.
10 A u dolini sidimskoj bilo je mnogo jama, iz kojih se vadila smola. I kad su se kraljevi sodomski i gomorski dali u bijeg, popadoše u njih; ostali pobjegoše u gore.
11 Tada oni uzeše sa sobom sve blago Sodome i Gomore i svu hranu njihovu, pa otidoše.
12 Uzeše i Lota, sina brata Abramova, i blago njegovo i otidoše; on se je naime bio nastanio u Sodomi.
13 A dođe jedan, koji je bio utekao, i javi Abramu, Hebreju, koji je prebivao tada kod hrasta Mamre Amorejca, brata Eškolova i Anerova, koji su bili u savezu s Abramom.
14 A kad je čuo Abram, da su brata njegova zarobili i odveli, naoruža sluge svoje prokušane, trista i osamnaest ljudi, koji se rodiše u njegovoj kući, i pođe za njima u potjeru do Dana.
15 Noću razredi svoje ljude, udari na njih sa slugama svojim, razbi ih, i tjerao ih je do Hobe, koja leži sjeverno od Damaska.
16 Tako povrati natrag sve blago, i Lota, brata svojega, i njegovo blago povrati zajedno sa ženama i ostalim ljudima.
17 A kad se vraćao iza pobjede nad Kedorlaomerom i kraljevima, što su bili s njim u savezu, izađe mu u susret kralj sodomski u dolinu Šave, to jest, dolinu kraljevsku.
18 I Melkizedek, kralj salemski, donese kruh i vino, on je bio svećenik Boga svevišnjega;
19 I blagoslovi Abrama i reče: “Blagoslovljen da si, Abrame, od Boga svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje!
20 I neka je slavljen Bog svevišnji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje!” Abram mu dade desetinu od svega.
21 A kralj sodomski reče Abramu: “Daj meni samo ljude, a blago zadrži za sebe!”
22 Ali Abram odgovori kralju sodomskomu: “Dižem ruku svoju Gospodu, Bogu Svevišnjemu, Stvoritelju neba i zemlje i zaklinjem se:
23 Ni konca, ni remena od obuće, ništa od svega, što je tvoje, ne uzimam, da ne rekneš: ‘Ja sam obogatio Abrama’.
24 Ja neću ništa osim ono, što su pojeli momci, i dio ljudima, što su išli sa monm, Aneru, Eškolu i Mamreu. Oni neka uzmu svoj dio!”

KS) Postanak poglavlje 14
1 Kad Amrafel bijaše kralj Šineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer kralj Elama, Tidal kralj Gojima,
2 povedoše oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Birše, kralja Gomore, Šinaba, kralja Adme, Šemebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli, to jest Soaru.
3 I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more.
4 Dvanaest su godina služili Kedor-Laomera, ali trinaeste godine dignu se na ustanak.
5 U četrnaestoj godini digne se Kedor-Laomer i kraljevi koji su bili s njim te potuku Refaimce u Ašterot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce na ravnici Kirjatajimu,
6 Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz pustinju.
7 Onda se povuku natrag i stignu u En Mišpat, to jest Kadeš, i pokore sve krajeve Amalečana i Amorejaca, koji su nastavali Haseson Tamar.
8 Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Sebojima i kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u dolini Sidimu:
9 Kedor-Laomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja Šineara, Arioka, kralja Elasara - četiri kralja protiv pet.
10 Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi Sodome i Gomore, na bijegu, u njih poskaču, a ostali izmaknu u planine.
11 Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranu pa odu.
12 Pograbe i Lota, Abramova bratića - i on je živio u Sodomi - i njegovo blago pa otiđu.
13 A bjegunac neki - rođak Eškola i Anera, Abramovih saveznika - donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta Amorejske Mamre.
14 Kad je Abram čuo da mu je bratić zarobljen, skupi svoju momčad - rođenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa pođe u potjeru do Dana.
15 Podijeli svoje momke u dvije čete, napadne noću te one potuče. Progonio ih je do Hobe, sjeverno od Damaska.
16 Povrati sve blago, svoga bratića Lota i njegovo blago, žene i ostali svijet.
17 Pošto se vratio, porazivši Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s njim, u susret mu, u dolinu Šave, to jest u Kraljev dol, iziđe kralj Sodome.
18 A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga Svevišnjega.
19 Blagoslovi ga govoreći: “Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov!
20 I Svevišnji Bog, što ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!” Abram mu dade desetinu od svega.
21 Tada kralj Sodome reče Abramu: “Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!”
22 Abram odgovori kralju Sodome: “Ruku uzdižem pred Jahvom, Svevišnjim Stvoriteljem neba i zemlje,
23 da neću uzeti ni končića, ni remena od obuće, niti išta što je tvoje da ne kažeš: na meni se Abram obogatio.
24 Ne, meni ništa, osim što su moji momci upotrijebili; i dio za momčad što je sa mnom išla: Aner, Eškol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio.”

ĐM) Postanak poglavlje 14
1 I dogodilo se u vrijeme Amrafela, kralja Šineara, Arioka, kralja Elasara, Kedorlaomera, kralja Elama i Tidala, kralja Gojima,
2 da su se ovi zaratili s Berom, kraljem Sodome, Biršom, kraljem Gomore, sa Šinabom, kraljem Adme, sa Šemeberom, kraljem Seboima i s kraljem u Beli, to jest u Zoaru.
3 Svi su se oni skupili u Dolini Sidim, (to jest Slano more).
4 Dvanaest godina služili su Kedorlaomeru, ali su se u trinaestoj godini pobunili.
5 A u četrnaestoj godini došao je Kedorlaomer i kraljevi koji su bili s njim i napali su Refaimce u Aštarot Karnaimu, Zuzijce u Hamu, Emijce u ravnici kod Kirjatajima,
6 i Horijce na gorama Seira sve do El-Parana koji je uz pustinju.
7 Onda su se vratili i došli u En-Mišpat, to jest Kadeš, napali su i pokorili cijelu zemlju Amalečana i Amorejaca, koji su prebivali u Hazezon-Tamaru.
8 A kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Seboima i kralj u Bali, to jest u Zoaru, izašli su i skupa se postavili u boj protiv onih u Dolini Sidimu:
9 protiv Kedorlaomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja Šineara, i Arioka, kralja Elasara: četiri kralja protiv pet.
10 A Dolina Sidim bila je puna jama sa paklinom; a kraljevi Sodome i Gomore su bježali i neki su pali u njih, a ostali pobjegli u gore.
11 Onda su oni uzeli sve blago Sodome i Gomore i svu njihovu hranu, i otišli svojim putom.
12 Uzeli su i Lota, sina brata Abramova koji je boravio u Sodomi, i njegovo blago, pa otišli.
13 Onda je došao neki bjegunac i javio Abramu, Hebrejcu, koji je onda boravio kod hrastova Mamre, Amorejac, brat Eškolov i Anerov; ovi su bili u savezu s Abramom.
14 A kad je čuo Abram da je njegov brat zarobljen, naoružao je svoje izvježbane sluge, tri stotine i osamnaest ljudi rođenih u njegovoj kući, i pošao za njima u potjeru do Dana.
15 On je podijelio svoje ljude, udario na njih sa svojim slugama, tukao ih i tjerao sve do Hobe, koja je sjeverno od Damaska.
16 Tako je povratio sve blago, i Lota, svojega brata, i njegovo blago, kao i žene i ostale ljude.
17 A kad se vraćao s pobjede nad Kedorlaomerom i kraljevima koji su bili s njim u savezu, izašao mu u susret kralj Sodome u Dolinu Šave, (to jest, Dolinu kraljevsku).
18 Tada je Melkizedek, kralj Salema, donio kruh i vino; on je bio svećenik Boga Svevišnjega.
19 On ga je blagoslovio i rekao: “Blagoslovljen budi Abrame od Boga Svevišnjega, Vlasnika neba i zemlje.
20 I neka je slavljen Bog Svevišnji, koji je predao tvoje neprijatelje u tvoje ruke.” I on mu je dao desetinu od svega.
21 A kralj sodomski rekao je Abramu: “Daj meni samo ljude, a blago zadrži za sebe.”
22 Ali Abram je rekao sodomskom kralju, rekavši: “Dižem svoju ruku Gospodinu, Bogu Svevišnjemu, Vlasniku neba i zemlje i zaklinjem se:
23 “Neću uzeti ništa od konca, do remena obuće, i neću uzeti ništa što je tvoje da ne rečeš: ‘Ja sam obogatio Abrama’ –
24 osim samo onoga što su pojeli mladići i dio ljudima koji su išli sa monm: Aner, Eškol i Mamre; oni neka uzmu svoj dio.”

SG) Postanak poglavlje 14
1 Bilo je u doba, kad je Amrafel bio kralj Šinara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer kralj Elama i Tidal kralj Gojima.
2 Povedoše oni rat protiv Bere, kralja Sodome; Birše, kralja Gomore; Šinaba, kralja Adme; Šemebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli, to jest Soaru.
3 Udruženi, njihove se vojske slegnu u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more.
4 Dvanaest su godina služili Kedor-Laomera, ali godine trinaeste dignu se na ustanak.
5 U četrnaestoj godini digne se Kedor-Laomer i kraljevi, koji su bili s njim te potuku Refajimce u Ašterot-Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce na ravnici Kirjatajimu,
6 Horijce u brdskom kraju Seiru, do El-Parana, blizu pustinje.
7 Onda se povuku natrag i stignu u En-Mišpat, to jest Kadeš, i pokore sve krajeve Amalečana i Amorejaca, koji su nastavali Hasason- Tamar.
8 Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Sebojima i kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u dolini Sidimu:
9 Kedor- Laomera, kralja Elama; Tidala, kralja Gojima; Amrafela, kralja Šinara; Arioka, kralja Elasara: četiri kralja protiv pet.
10 Dolina je Sidim, međutim, bila puna provalija s paklinom, pa kraljevi Sodome i Gomore, na bijegu, u njih popadaju, a ostali izmaknu u planine.
11 Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranu, pa odu.
12 Pograbe i Lota, Abramova bratića - i on je živio u Sodomi - i njegovo blago, pa otiđu.
13 Uto neki bjegunac - rođak Eškola i Anera, Abramovih saveznika - donese vijest Abramu Hebreju, dok je boravio kod hrasta amorejske Mamre.
14 Kad je Abram čuo, da mu je bratić zarobljen, skupi svoju momčad - rođenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa pođe u potjeru do Dana.
15 Postroji svoje momke u dvije čete i noću ih potuče. Progonio ih je sve do Hobe, sjeverno od Damaska.
16 Povrati sve blago, svoga bratića Lota i njegovo blago, žene i druge zarobljenike.
17 Kad se Abram povratio, poslije poraza Kedor-Laomera i kraljeva, koji su bili s njim, u susret mu, u dolinu Šave, to jest Kraljev-dol, iziđe kralj Sodome.
18 Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga Svevišnjega. Blagoslovi Abrama govoreći:
19 “Blagoslovljen Abram od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje!
20 I Svevišnji Bog nek je blagoslovljen, što u tvoje ruke preda dušmane!”
Potom mu Abram dade desetinu od svega.
21 Sodomski kralj, međutim, reče Abramu: “Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!”
22 Nato će Abram sodomskome kralju: “Uzdižem ruku pred Gospodom, Bogom Svevišnjim, Stvoriteljem neba i zemlje,
23 da ne ću uzeti ni končića, ni remena od obuće, niti išta što je tvoje, da ne kažeš: ‘Na meni se Abram obogati
24 Ne, meni ništa osim što su moji momci upotrijebili; i dio za momčad, što je sa mnom išla: Aner, Eškol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio.”

LB) Postanak poglavlje 14
1 U vrijeme Amrafela, kralja šinearskoga, Arioka, kralja elasarskoga, Kedor - Laomera, kralja elamskoga, i Tidala, kralja gojimskoga,
2 dogodi se da oni zavojštiše protiv Bere, kralja sodomskoga, protiv Birše, kralja Gomore, protiv Šinaba, kralja admanskoga, protiv Šemebera, kralja sebojimskoga, i protiv kralja od Bele, tj. Soara.
3 Potonji se skupiše svi u dolini sidimskoj, koja je Slano more.
4 Dvanaest godina bijahu oni podložni Kedor-Laomeru, a trinaeste godine odmetnuše se.
5 Ali četrnaeste godine krenuše Kedor-Laomer i kraljevi koji bijahu s njim i pobiše Refaimce u Ašterot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce u ravnici Kirjatajimu,
6 i Horejce u njihovoj planini Seiru, kod El Parana pokraj pustinje.
7 Odatle, vrativši se, dođoše u En Mišpat, koji je Kadeš, i izjuriše Amalečane iz cijele njihove zemlje, a tako i Amorejce koji bijahu nastanjeni u Haseson Tamaru.
8 Tada istupiše kralj sodomski, kralj gomorski, kralj admanski, kralj sebojimski i kralj od Bele, koja je Soar, i pođoše na njih u dolini sidimskoj
9 na Kedor-Laomera, kralja elamskoga, na Tudeala, kralja gojimskoga, na Amrafela, kralja šinearskoga, i na Arioka, kralja elasarskoga. Četiri kralja na pet.
10 U dolini sidimskoj bijaše mnogo jama iz kojih se vadila paklina. Kralj sodomski i kralj gomorski dadoše se u bijeg i padoše u njih, a što osta pobježe u planinu.
11 Pobjednici odnesoše sve blago sodomsko i gomorsko i svu hranu njihovu i otiđoše.
12 Otjeraše s blagom njegovim i Lota, Abramova bratića koji je živio u Sodomi, i otiđoše.
13 Neki bjegunac dođe i javi to Abramu, Hebrejcu, koji bijaše nastanjen kod hrastova Mamrije, Amorejca, brata Eškolova i brata Anerova, koji bijahu sklopili savez s Abramom.
14 Kad Abram ču da mu je bratić zarobljen, naoruža trista osamnaest najvjernijih slugu svojih, u njegovoj kući rođenih, i pođe u potjeru za kraljevima do Dana.
15 Ondje rasporedi svoje ljude da noću napadne; udari sa slugama svojim na njih i razbi ih i otjera do Hobe, lijevo od Damaska.
16 Povrati sve blago i Lota, bratića svoga, s blagom njegovim, te žene i narod.
17 Kad se Abram vratio kao pobjednik Kedor-Laomera i kraljeva koji bijahu s njim, kralj sodomski mu iziđe u susret u dolini Šave, koja je Kraljeva dolina.
18 Melkisedek, kralj šalemski, iznese hljeb i vino. On bijaše svećenik Boga Svevišnjega.
19 Blagoslovi Abrama govoreći: “Blagoslovljen da je Abram od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje!
20 Blagoslovljen da je Bog Svevišnji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje!” I Abram mu dade desetinu od svega.
21 Kralj sodomski reče Abramu: “Daj meni ljude, a blago uzmi sebi.”
22 Ali Abram odgovori kralju sodomskome: “Dižem ruku prema Gospodu Svevišnjemu, Stvoritelju neba i zemlje, i kunem se
23 da ni konca ni remena od obuće neću uzeti od svega što je tvoje, da ne kažeš: ‘Na meni se Abram obogatio.’
24 Ne, meni ništa, osim onoga što su pojeli momci, i dijela što pripada ljudima koji su išli sa mnom: Aneru, Eškolu i Mamri. Oni neka uzmu svoj dio.”

DK) Postanak poglavlje 14
1 A kad je bio Amrafel kralj Šineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer kralj Elama i Tidal kralj Gojima,
2 Zavojevaše protiv Bera kralja Sodome, i protiv Birša kralja Gomore, i protiv Šinaba kralja Adme, i protiv Šemebera kralja Seboima i protiv kralja u Beli, koja je sada Soar.
3 Svi se ovi skupiše u dolini sidimskoj koja je sada slano more.
4 Dvanaest godina služili su Kedor-Laomeru, pa trinaeste godine odmetnuše se.
5 A četrnaeste godine dođe Kedor-Laomer i kraljevi koji su bili s njim, i pobiše Refaime u Aštarot-Karnaimu i Zuzime u Hamu i Emime u polju Kirjatajimu,
6 I Horeje u gori njihovoj Seiru do ravnice paranske pokraj pustinje.
7 Od tuda vrativši se došli su u En-Mišpat, koji je sada Kadeš, i isjekoše sve koji su živjeli u zemlji Amalečana, i Amorejaca koji su živjeli u Hazezon-Tamaru.
8 Tada iziđe kralj Sodome i kralj Gomore i kralj Edoma i kralj Seboima i kralj u Bali, koje je sada Soar, izađoše na njih u dolinu sidonsku,
9 Na Kedor-Laomera kralja elamskog, i na Tidala kralja Gojima, i na Amrafela kralja Šineara, i na Arioka kralja Elasara, četiri kralja na pet.
10 A u dolini sidimskoj je bilo mnogo rupa iz kojih se vadila smola; i pobježe kralj Sodome i kralj Gomore, i ondje su pali, a što osta pobježe u planinu.
11 I uzeli su sve blago u Sodomi i Gomori i svu hranu njihovu, i otišli.
12 Uzeli su i Lota, sinovca Abramovog, i blago njegovo, i otišli, jer su živjeli u Sodomi.
13 A dođe jedan koji je bio utekao, te javi Abramu Hebrejcu, koji je živjeo u ravnici Mamre Amorita, brata Eškolu i brata Anera, koji su bili u vjeri s Abramom.
14 A kad Abram ću da mu se zarobio sinovac, naoruža sluge svoje, trista osamnaest, koji se rodiše u njegovoj kući, i pođe u potjeru do Dana.
15 Ondje razdijelivši svoje udari na njih noću sa slugama svojim, i razbi ih, i otjera ih do Hobala, koji je na lijevo od Damaska,
16 I povrati sve blago; povrati i Lota sinovca svojega s blagom njegovim, i žene i ljude.
17 A kralj Sodome iziđe mu na susret kad se vrati razbivši Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s njim, u dolinu Šave, koje je sada dolina kraljeva.
18 A Melkizedek kralj salemski iznese kruh i vino; a on je bio svećenik Boga Višnjega.
19 I blagoslovi ga govoreći: “Blagoslovljen da je Abram Bogu Višnjem, čije je nebo i zemlja!
20 I blagoslovljen da je Bog Višnji, koji predade tvoje neprijatelje u ruke tvoje! I dade mu Abram desetak od svega.
21 A kralj Sodome reče Abramu: Daj meni ljude, a blago uzmi sebi.
22 A Abram reče kralju Sodome: Dižem svoju ruku k Gospodinu Bogu Višnjem, čije je nebo i zemlja, zaklinjući se:
23 Ni konca ni remena od odjene neću uzeti od svega što je tvoje, da ne kažeš: Ja sam obogatio Abrama;
24 Osim što su pojeli momci, i osim djela ljudima koji su išli sa mnom, Eškolu, Aneru i Mamri, oni neka uzmu svoj dio.

IŠ) Postanak poglavlje 15
1 Poslije tih događaja dođe riječ Gospodnja Abramu u jednom viđenju ovako: “Ne boj se, Abrame, ja sam štit tvoj; plaća tvoja bit će vrlo velika.”
2 Abram odgovori: “Ah, Gospode, Bože, što mi možeš dati, kad moram da živim bez djece, i Damaščanin Eliezer bit će posjednik imetka mojega?”
3 I Abram nastavi: “Eto, nijesi mi dao potomstva, i tako će moj sluga rođen u mojoj kući biti baštinik moj.”
4 Ali gle, odmah riječ Gospodnja dođe mu ovako: “Neće taj biti baštinik tvoj, nego onaj koji će izaći ad tebe, bit će baštinik tvoj.”
5 Pa ga izvede i reče mu: “Pogledaj na nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti!” I onda nastavi: “Toliko će biti potomstva tvojega.”
6 Abram povjerova Gospodu, i on mu to uračuna u pravednost.
7 I reče mu: “Ja sam Gospod, koji te izvedoh iz Ura u Kaldeji, da ti dadnem zemlju ovu u posjed tvoj.”
8 A on odgovori: “Gospode, Bože, po čemu ću spoznati, da ću je posjedovati?”
9 Gospod mu reče: “Donesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, grlicu i mladoga goluba!”
10 I donese mu sve te životinje, raspolovi ih po sredini i metnu svaku polovicu jednu prema drugoj; ali ne raspolovi ptica.
11 Tada su se ptice grabilice spuštale na komade mesa; a Abram ih odgonio.
12 I kad je sunce zalazilo, pade na Abrama dubok san, i ujedno ga obuze strah i velik mrak.
13 Tada reče Gospod Abramu: “Znaj, da će potomci tvoji boraviti u tuđoj zemlji, koja im ne pripada, i morat će služiti drugima, koji će ih tlačiti četiri stotine godina.
14 Ali narodu, kojemu će služiti ja ću suditi, a poslije će oni izaći s velikim blagom.
15 A ti ćeš poći u miru k ocima svojim i bit ćeš pokopan u sretnoj starosti.
16 U četvrtom naraštaju oni će se vratiti ovamo; jer zlodjela Amorejaca još nisu potpuna.”
17 Kad zapadne sunce i nasta dubok mrak, gle, žeravica se zadimila, i plamen je ognjeni prolazio između onih komada žrtvenih!
18 Tada sklopi Gospod zavjet s Abramom i reče: “Tvojemu potomstvu dat ću zemlju ovu od rijeke egipatske sve do velike rijeke, rijeke Eufrata.
19 Zemlju Keneja, Kenizeja, Kadmoneja,
20 Hiteja, Perizeja, Refaima,
21 Amoreja, Kanaanaca, Girgašeja i Jebuseja.”

KS) Postanak poglavlje 15
1 Poslije tih događaja Jahve uputi Abramu riječ u ukazanju: “Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!”
2 Abram odgovori: “Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin?
3 Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.”
4 Ali mu Jahve opet uputi riječ: “Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.”
5 Izvede ga van i reče: “Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.” A onda doda: “Toliko će biti tvoje potomstvo.”
6 Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost.
7 Tada mu on reče: “Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed.”
8 A on odvrati: “Gospodine moj, Jahve, kako ću ja doznati da ću je zaposjesti?”
9 Odgovori mu: “Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubića.”
10 Sve mu to donese, rasiječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao.
11 Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao.
12 Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak pun jeze.
13 Tada Bog reče Abramu: “Dobro znaj da će tvoji potomci biti stranci u tuđoj zemlji; robovat će i biti tlačeni četiri stotine godina,
14 ali narodu kojem budu služili ja ću suditi; i konačno će izići s velikim blagom.
15 A ti ćeš k ocima svojim u miru poći, u sretnoj starosti bit ćeš sahranjen.
16 Oni će se ovamo vratiti za četvrtog naraštaja, jer mjera se zlodjela amorejskih još nije navršila.”
17 Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova.
18 Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavši: “Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata:
19 Kenijce, Kenižane, Kadmonce,
20 Hetite, Perižane, Refaimce,
21 Amorejce, Kanaance, Girgašane, Jebusejce.”

ĐM) Postanak poglavlje 15
1 Poslije tih događaja došla je riječ Gospodinova Abramu u jednom viđenju, rekavši: “Ne boj se, Abrame, Ja sam tvoj štit, tvoja nagrada bit će vrlo velika.”
2 Ali je Abram rekao: “Gospodine Bože, što mi možeš dati kad sam bez djece, a moj je baštinik Eliezer Damaščanin?”
3 Abram je rekao: “Eto, nisi mi dao potomstva, pa će onaj rođen u mojoj kući biti moj baštinik.”
4 Ali gle, odmah mu je došla riječ Gospodinova, rekavši: “Taj neće biti tvoj baštinik, nego onaj koji će izići iz tvojega tijela bit će tvoj baštinik.”
5 Tada ga izveo van i rekao mu: “Pogledaj na nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti.” I onda nastavio: “Toliko će biti tvoje potomstvo.”
6 Abram je povjerovao Gospodinu i on mu je to uračunao u pravednost.
7 Onda mu je On rekao: “Ja sam Gospodin koji te izveo iz Ura u Kaldeji da ti dam ovu zemlju u posjed.”
8 A on je rekao: “Gospodine Bože, po čemu ću ja znati da ću ju posjedovati?”
9 Nato mu je On rekao: “Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, grlicu i mladoga goluba.”
10 Tada mu je on donio sve te životinje, rasjekao ih na pola i stavio svaku polovicu jednu prema drugoj, ali ptice nije rasjekao.
11 A kad su se ptice grabežljivice spuštale na komade mesa, Abram ih otjerivao.
12 I kad je sunce zalazilo, pao je na Abrama dubok san, i ujedno ga obuzeo strah i veliki mrak pao na njega.
13 Onda je On rekao Abramu: “Za sigurno znaj da će tvoji potomci biti stranci u zemlji koja im ne pripada, i morat će služiti drugima, i oni će ih tlačiti četiri stotine godina.
14 Ali samom narodu kojemu će služiti Ja ću suditi, a poslije će oni izići s velikim imetkom.
15 A ti ćeš poći u miru k svojim očevima i bit ćeš pokopan u sretnoj starosti.
16 A u četvrtom naraštaju oni će se vratiti ovamo, jer zlodjela Amorejaca još nisu potpuna.”
17 I dogodilo se, kad je sunce zašlo i nastao mrak, gle, pojavila se zadimljena žeravica i goruća zublja prošli su između onih žrtvenih komada.
18 Istoga dana ustanovio je Gospodin zavjet s Abramom, rekavši: “Tvojem potomstvu dajem ovu zemlju, od rijeke Egipta sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata.
19 Kenijce, Kenizejce, Kadmonejce;
20 Hitijce, Perizejce, Refaimce;
21 Amorejce, Kanaance, Girgašejce i Jebusejce.”

SG) Postanak poglavlje 15
1 Poslije ovih događaja Gospodin uputi Abramu riječ u ukazanju: “Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; silno velikom nagradom sam ću te nagraditi.”
2 Našto Abram odgovori: “Gospode, Bože moj, čemu mi tvoji darovi, kad ostajem bez poroda, a nasljednik će mi biti Eliezer, upravitelj moje kuće?
3 Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.”
4 Gospodin mu opet uputi riječ: “Taj ne će biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.”
5 Izvede ga van i reče: “Pogledaj na nebo i prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojiti.” Zatim doda: “Toliko će biti tvoje potomstvo.”
6 Abram povjerova Gospodu, i on mu to uračuna u krepost.
7 Tada mu još reče: “Ja sam Gospod, koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga, da ti predam u posjed ovu zemlju.”
8 A on odvrati: “Gospodine, Bože moj, kako ću ja doznati, da ću je zaposjesti?”
9 Odgovori mu: “Dovedi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubića.”
10 Sve to dovede i rasiječe na pole, i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao.
11 Ptice grabežljivice obarale su se na leševe, ali ih je Abram razgonio.
12 Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gusti mrak, pun jeze.
13 Tada Bog reče Abramu: “Dobro znaj, da će tvoji potomci biti stranci u tuđoj zemlji; robovat će i biti tlačeni četiri stotine godina,
14 ali narodu, kojemu budu služili, ja ću suditi; konačno će izići s velikim blagom.
15 A ti ćeš k ocima svojim poći u miru, u velikoj starosti bit ćeš pokopan.
16 Oni će se ovamo vratiti za četvrtog naraštaja, jer mjera se zlodjela amorejskih još nije navršila.”
17 Kad je sunce zašlo i gust mrak pao, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova.
18 Toga je dana Gospod sklopio Savez s Abramom rekavši: “Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Drage uz Egipat do Velike rijeke - Eufrata:
19 Kenijce, Kenižane, Kadmonce,
20 Hitijce, Perižane, Refaimce,
21 Amorejce Kanaance, Girgašance, Jebusejce.”

LB) Postanak poglavlje 15
1 Poslije ovih događaja dođe Abramu riječ Gospodnja u jednom viđenju govoreći: “Ne boj se, Abrame, ja sam tebi štit, i nagrada će tvoja biti vrlo velika.”
2 Abram odgovori: “Gospode, Vječiti, što ćeš mi dati? Bez djece sam, a nasljednik je kuće moje Eliezer Damaščanin.”
3 Još reče Abram: “Nisi mi dao poroda, pa će onaj koji je rođen u mojoj kući biti moj nasljednik.”
4 Tada mu riječ Gospodnja ovako progovori: “Neće on biti tvoj nasljednik, nego će tvoj potomak biti tvoj nasljednik.”
5 I pošto ga izvede van, reče mu: “Pogledaj nebo i prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojiti. Takav će biti tvoj porod.”
6 I Abram povjerova Bogu, koji mu to primi u pravednost.
7 Reče mu još Gospod: “Ja sam Gospod koji te izvedoh iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju da je zadržiš.”
8 Abram odgovori: “Gospode, Vječiti, po čemu ću poznati da ću je ja zadržati?”
9 A Gospod mu reče: “Uzmi junicu od tri godine, kozu od tri godine, grlicu i mlado golupče.”
10 Abram uze sve to i rasiječe na pole i stavi sve pole jednu prema drugoj; ali ne rasiječe ptica.
11 Ptice grabljivice slijetahu na strvine, a Abram ih tjeraše.
12 Kad je sunce bilo na zalazu, uhvati Abrama tvrd san, i strah i tama velika obuzeše ga.
13 Gospod reče Abramu: “Znaj da će potomci tvoji biti stranci u tuđoj zemlji i bit će robovi mučeni četiri stotine godina.
14 Ali ću ja suditi i narodu kome će oni služiti, a poslije će oni izići s velikim bogatstvom.
15 A ti ćeš otići k ocima svojim u miru i bit ćeš sahranjen nakon sretne starosti.
16 Oni će se u četvrtom koljenu vratiti ovamo; jer zloća Amorejaca nije još došla do vrhunca.”
17 Kad sunce zađe, nasta duboka tama, a to bijaše kao peć koja se dimila, a plamenovi prolažahu između rasječenih životinja.
18 Toga dana sklopi Gospod Savez s Abramom govoreći: “Porodu tvome dajem ovu zemlju od vode egipatske do velike rijeke, rijeke Eufrata,
19 zemlju Kenijaca, Kenižana, Kadmonaca,
20 Hetita, Perižana, Refaimaca,
21 Amorejaca, Kanaanaca, Girgašana i Jebusejaca.”

DK) Postanak poglavlje 15
1 Poslije ovih stvari dođe Abramu riječ Gospodinova u viđenju govoreći: “Ne boj se, Abrame, ja sam ti štit, i plaća je tvoja vrlo velika.
2 A Abram reče Gospodine Bože, što ćeš mi dati kad živim bez djece, a pa kojemu će ostati moja kuća to je Eliezer ovaj Damaščanin?
3 Još reče Abram: Eto meni nisi dao poroda, pa će sluga rođen u kući mojoj biti moj baštinik.
4 A gle, Gospodin mu progovori: Neće taj biti baštinik tvoj, nego koji će izaći od tebe taj će ti biti baštinik.
5 Pa ga izvede van i reče mu: Pogledaj na nebo i prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojiti. I reče mu: Tako će ti biti sjeme tvoje.
6 I povjerova Abram Bogu, a On mu primi to u pravdu.
7 I reče mu: Ja sam Gospodin, koji te izvedoh iz Ura kaldejskog da ti dam zemlju ovu neka bude tvoja.
8 A on reče: “Gospodine Bože, po čemu ću poznati da će biti moja?
9 I reče mu: Prinesi mi junicu od tri godine i kozu od tri godine i ovna od tri godine i grlicu i golubića.
10 I on uzme sve to, i rasiječe na pole, i stavi sve pole jednu prema drugoj; ali ne rasiječe ptice.
11 A ptice slijetajući na te mrtve životinje; a Abram ih je istjerivao.
12 A kad je sunce bilo na zalasku, uhvati Abrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga.
13 I Gospodin reče Abramu: Znaj zacijelo da će sjeme tvoje biti došljaci u zemlji tuđoj, pa će joj služiti, i ona će ih mučiti četiri stotine godina.
14 Ali ću suditi i narodu kojemu će služiti; a poslije će oni izaći s velikim blagom.
15 A ti ćeš otići k očevima svojim u miru, i bit ćeš pokopan u dobroj starosti.
16 A oni će se u četvrtom naraštaju vratiti ovamo; jer grijesima amorejskim još nije kraj. ,
17 A kad se sunce smiri i kad se smrkne, gle, peć se dimila, i plamen ognjeni je prolazio između onih dijelova.
18 Taj dan učini Gospodin zavjet s Abramom govoreći: “Sjemenu tvojemu dadoh zemlju ovu od vode egipatske do velike vode, vode Efrata,
19 Zemlju Kenita, Kenezita i Kadmonita,
20 i Hitita i Perizita i Refaima,
21 i Amorita i Kanaanita i Girgašita i Jebusita.

IŠ) Postanak poglavlje 16
1 Saraja, žena Abramova, nije mu rađala djece; a imala je sluškinju Egipćanku, po imenu Agaru.
2 Tada reče Saraja Abramu: “Gle, Gospod mi je uskratio djecu; uzmi dakle sluškinju moju za ženu; pa možda po njoj dođem do djece.” Abram prista na riječ Sarajinu.
3 I Saraja, žena Abramova, uze Agaru Egipćanku, sluškinju svoju, iza deset godina, otkako se nastani Abram u zemlji kanaanskoj, i dade je Abramu, mužu svojemu, za ženu.
4 I on uđe k Agari, i ona zatrudnje. A kad ona opazi, da je trudna, prezre gospodaricu svoju.
5 Tada reče Saraja Abramu: “Uvredu, što mi se nanosi, ti si skrivio. Ja ti dadoh sluškinju svoju za ženu, a ona sad, kad vidje, da je trudna, prezire mene. Gospod neka sudi meni i tebi!”
6 Abram odgovori Saraji: “Gle, sluškinja tvoja u ruci je tvojoj; čini s njom, kako ti drago!” I Saraja stade s njom strogo postupati, te ona pobježe od nje.
7 Anđeo Gospodnji nađe je na studencu u pustinji, na studencu na putu u Šur.
8 I upita je: “Agaro, sluškinjo, Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?” Ona odgovori: “Bježim od Saraje, gospodarice svoje.”
9 Anđeo Gospodnji reče joj: “Vrati se natrag gospodarici svojoj i podvrgni se vlasti njezinoj!”
10 I još joj reče anđeo Gospodnji: “Umnožit ću potomstvo tvoje tako, da se neće moći prebrojiti od množine.”
11 Dalje joj reče anđeo Gospodnji: “Eto, trudna si sad i rodit ćeš sina, kojemu nadjeni ime Išmael; jer Gospod usliši vapaj tvoj!
12 On će biti čovjek sličan divljemu magarcu; ruka će se njegova dizati na svakoga, a svačija ruka na njega, i boravit će u blizini sve svoje braće.”
13 Tada ona prozva Gospoda, koji je bio s njom govorio: “Ti si Bog Svevidljiv”; jer, reče ona, “ja sam zaista gledala onoga, koji mene vidi i ostala živa.”
14 Zato se zove studenac onaj Beer-Lahai-Roi “studenac Svevidljivoga”. On leži, kako je poznato, između Kadeša i Bereda.
15 I Agara rodi Abramu sina, i Abram nazva sina, što mu ga darova Agara, Išmael.
16 Abramu je bilo osamdeset i šest godina, kad Agara rodi Abramu Išmaela.

KS) Postanak poglavlje 16
1 Abramova žena Saraja nije mu rađala djece. A imaše ona sluškinju Egipćanku - zvala se Hagara.
2 I reče Saraja Abramu: “Vidiš, Jahve me učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece.” Abram posluša riječ Sarajinu.
3 Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipćanku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu.
4 Uđe on k Hagari te ona zače. A kad je vidjela da je začela, s prezirom je gledala na svoju gospodaricu.
5 Tada reče Saraja Abramu: “Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!”
6 Nato Abram odvrati Saraji: “Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se čini da je dobro, tako prema njoj postupi!” Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe.
7 Anđeo Jahvin nađe je kod izvora u pustinji - uz vrelo što je na putu prema Šuru -
8 pa je zapita: “Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?” “Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje”, odgovori ona.
9 Nato joj anđeo Jahvin reče: “Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!”
10 Još joj reče anđeo Jahvin: “Tvoje ću potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se neće moći ni prebrojiti.”
11 Dalje joj je anđeo Jahvin rekao: “Gle, zanijela si i rodit ćeš sina. Nadjeni mu ime Jišmael, jer Jahve ču jad tvoj.
12 On će biti kao divlje magare: ruka će se njegova dizati na svakoga i svačija ruka na njega; i pred licem sve mu braće on će stan sebi podići.”
13 A Jahvu koji joj govoraše nazva: “Ti si El Roi - Svevid Bog”, jer - reče ona - “vidjeh Boga i nakon viđenja - još živim!”
14 Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac životvornog Svevida, a eno ga između Kadeša i Bereda.
15 Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu što mu ga rodi Hagara nadjene ime Jišmael.
16 Abramu je bilo osamdeset i šest godina kad mu je Hagara rodila Jišmaela.

ĐM) Postanak poglavlje 16
1 A Saraja, žena Abramova, nije mu rađala djece, a imala je sluškinju Egipćanku čije je ime bilo Hagara.
2 Onda je rekla Saraja Abramu: “Gle, Gospodin mi je uskratio roditi djecu. Hajde k mojoj sluškinji, pa možda ću po njoj dobiti djecu.” Abram je pristao na riječ Sarajinu.
3 Onda je Saraja, žena Abramova, uzela Hagaru Egipćanku, svoju sluškinju, i dala ju Abramu svojem mužu za ženu, nakon deset godina Abramova boravka u zemlji Kanaan.
4 Tako je on ušao k Hagari i ona je zatrudnjela. A kad je opazila da je trudna, prezrela je svoju gospodaricu.
5 Onda je rekla Saraja Abramu: “Moju nepravdu ti si skrivio. Ja sam ti dala svoju sluškinju za ženu, a ona sad kad je vidjela da je trudna, prezrela me je. Gospodin neka sudi između mene i tebe.”
6 Abram je rekao Saraji ovo: “Gle, tvoja je sluškinja u tvojoj ruci; pravi s njom kako ti je drago.” A kad je Saraja s njom strogo postupala, ona je pobjegla od nje.
7 Nato ju je Gospodinov Anđeo našao na izvoru vode u pustinji, pokraj izvora na putu u Šur.
8 On ju zapitao: “Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?” A ona je odgovorila: “Bježim od svoje gospodarice Saraje.”
9 Nato joj je Gospodinov Anđeo rekao: “Vrati se natrag svojoj gospodarici, i podloži se njezinoj vlasti.”
10 Tada joj je Gospodinov Anđeo rekao: “Umnožit ću tvoje potomstvo tako da se od mnoštva neće moći prebrojiti.”
11 I Gospodinov Anđeo joj rekao: “Eto, trudna si sad i rodit ćeš sina, kojega ćeš nazvati imenom Išmael, jer je Gospodin čuo tvoju muku.
12 On će biti čovjek sličan divljemu magarcu: ruka će se njegova dizati na svakoga, a svačija ruka na njega i boravit će u blizini sve svoje braće.”
13 Onda je ona nazvala Gospodina koji je s njom govorio: “Ti si Bog Svevidljiv”, jer je rekla – “Jesam li zaista vidjela onoga koji mene vidi i ostala živa?”
14 Stoga se onaj studenac nazvao Beer-Lahai-Roi – Studenac Svevidljivoga, ondje je između Kadeša i Bereda.
15 Hagara je rodila Abramu sina, a Abram je nazvao sina, kojega mu ga je rodila Hagara, imenom Išmael.
16 Abramu je bilo osamdeset i šest godina kad je Hagara rodila Abramu Išmaela.

SG) Postanak poglavlje 16
1 Abramova žena Saraja nije mu rađala djece. Imala je sluškinju Egipćanku - zvala se Hagara.
2 Tako Saraja reče Abramu: “Gospodin me je, eto, učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece.” Abram posluša riječ Sarajinu.
3 Pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipćanku, sluškinju svoju pa je dade svome mužu Abramu za suložnicu.
4 On legne s Hagarom, te zače. Kad je vidjela da je začela prezirno je gledala svoju gospodaricu.
5 Tada reče Saraja Abramu: “Nepravda, što se meni nanosi, tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi, da je zanijela s prezirom na me gleda. Gospod sudio meni i tebi!”
6 Nato Abram odvrati Saraji: “Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se čini, da je pravo, tako prema njoj postupi!” Saraja postupi prema Hagari loše, te ona od nje pobježe.
7 Gospodnji je anđeo nađe kod izvora u pustinji - uz vrelo, što je na putu prema Egipatskom zidu -
8 pa je zapita: “Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?” “Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje,” odgovori ona.
9 A anđeo joj Gospodnji odgovori: “Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!” Još joj reče anđeo Gospodnji:
10 “Tvoje ću potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se ne će moći prebrojiti.”
11 Dalje je anđeo Gospodnji rekao: “Gle, zanijela si i rodit ćeš sina, nadjeni mu ime Išmael!
12 Ko magare divlje bit će on: ruka će se njegova dizat na svakoga, i svačija ruka opet na njega; u sukobu sa svim svojim rodom živjet će.”
13 Gospoda, koji joj je govorio nazva: “Bog Svevid, jer - reče - Vidjeh Boga i nakon viđenja - još živim!”
14 Stoga se onaj zdenac zove: Beer Lahaj Roi. Nalazi se između Kadeša i Bereda.
15 Potom Hagara rodi Abramu sina, A Abram sinu, kojega mu rodi Hagara nadjene ime Išmael.
16 Abramu je bilo osamdeset godina, kad mu je Hagara rodila Išmaela.

LB) Postanak poglavlje 16
1 Saraja, žena Abramova, nije mu rodila djece. Imala je robinju, Egipčanku po imenu Hagara.
araja reče Abramu: “Gle, Gospod me stvorio nerotkinjom; nego idi k mojoj robinji ne bih li od nje dobila djece.” I Abram prista na riječ Sarajinu.
3 Tada Saraja, žena Abramova, uze Hagaru, Egipćanku, robinju svoju, i dade je za ženu Abramu, mužu svome, deset godina pošto se Abram nastanio u zemlji kanaanskoj.
4 On pođe k Hagari i ona zače. Kad vidje da je zatrudnjela, s prezirom je gledala gospodaricu svoju.
5 Saraja reče Abramu: “Uvreda koja se meni čini na tebe pada. Ja ti stavih na krilo robinju svoju, a ona, vidjevši da je zatrudnjela, prezre me. Gospod neka sudi između mene i tebe!”
6 Abram odgovori Saraji: “Eto, robinja je tvoja u tvojim rukama, čini s njom što hoćeš.” Saraja ju je zlostavljala, pa Hagara pobježe od nje.
7 Anđeo Gospodnji nađe je kod studenca u pustinji, kod studenca na putu u Šur,
8 i reče joj: “Hagaro, robinjo Sarajina, odakle ideš, kamo ideš?” A ona odgovori: “Bježim od Saraje, gospodarice svoje.”
9 Reče joj anđeo Gospodnji: “Vrati se gospodarici svojoj i pokori joj se.”
10 Još joj reče anđeo Gospodnji: “Umnožit ću porod tvoj da se od množine neće moći prebrojiti.”
11 I dalje joj reče anđeo Gospodnji: “Eto, trudna si i rodit ćeš sina kojem ćeš nadjenuti ime Jišmael, jer je Gospod vidio muku tvoju.
12 On će biti kao divlje magare; ruka će se njegova na svakoga dizati, i svačija ruka na njega, a nastanit će se nasuprot svoj braći svojoj.”
13 Tada Hagara nazva Gospoda koji joj govoraše: “Ti si El Roi, jer”, reče ona: “Jesam li ja što vidjela pošto me on vidje?”
14 Zato se onaj studenac zove studenac Lahaj-roi. On je između Kadeša i Bereda.
15 Hagara rodi Abramu sina, i Abram nadjenu sinu svome koga mu rodi Hagara, ime Jišmael.
16 Kad mu Hagara rodi Jišmaela, Abramu je bilo osamdeset i šest godina.

DK) Postanak poglavlje 16
1 Ali Saraja žena Abramova nije mu rodila djece. A imaše robinju Egipćanku, po imenu Agara.
2 Pa reče Saraja Abramu: Gospodin me je zatvorio da ne rodim; nego idi k robinji mojoj, ne bih li dobila djece od nje. I Abram prista na riječ Sarajinu.
3 I Saraja žena Abramova uzme Agaru Egipćanku robinju svoju, i dade je za ženu Abramu mužu svojemu poslije deset godina otkako se nastani Abram u zemlji Kanaanskoj.
4 I on otide k Agari, i ona zatrudnje; a kad vidje da je trudna, ponese se od gospodarice svoje.
5 A Saraja reče Abramu: Uvreda moja pade na tebe; ja ti stavih na krilo robinju svoju, a ona vidjevši da je trudna ponese se od mene. Gospodin će suditi meni i tebi.
6 A Abram reče Saraji: Eto, robinja je tvoja u tvojim rukama, učini s njom što ti je volja. I Saraja je počela zlostavljati, te ona pobježe od nje.
7 Ali anđeo Gospodinov nađe je kod studenca u pustinji, kod studenca na putu u Sur.
8 I reče joj: Agaro, robinjo Sarajina, odakle ideš, kamo li ideš? A ona reče: “Bježim od Saraje gospodarice svoje.
9 A anđeo joj Gospodinov reče: “Vrati se gospođi svojoj, i pokori joj se.
10 Opet joj reče anđeo Gospodinov: Umnožit ću veoma sjeme tvoje, da se neće moći prebrojiti od množine.
11 Još joj reče anđeo Gospodinov: Eto si trudna, i rodit ćeš sina, i nadjeni mu ime Išmael; jer je Gospodin vidjeo muku tvoju.
12 A bit će čovjek ubojica; ruka će se njegova dizati na svakog a svačija na njega, i prebivat će na pogledu svoj braći svojoj.
13 Tada Agara prizva Ime Gospodina koji govori s njom: Ti si Bog, koji vidi. Jer govoraše: “Zar još gledam iza Onog koji me vidje?
14 Toga radi zove se studenac onaj studenac Živoga koji me vidi; a on je između Kadeša i Bereda.
15 I rodi Agara Abramu sina; i nadjene Abram sinu svojemu, kojega mu rodi Agara, ime Išmael.
16 A bilo je Abramu osamdeset i šest godina kad mu Agara rodi Išmaela.

IŠ) Postanak poglavlje 17
1 Kad Abramu bi devedeset i devet godina, javi se Gospod Abramu i reče mu: “Ja sam Bog Svemoćni; hodi preda mnom i budi savršen!
2 I sklopit ću zavjet između sebe i tebe, i dat ću ti veoma mnogobrojno potomstvo.”
3 Tada Abram pade ničice na svoje lice, i Bog je s njim govorio ovako:
4 “Evo, ja sklapam zavjet s tobom, i ti ćeš postati otac mnogim narodima.
5 Zato od sada tvoje ime neće biti Abram, nego ćeš se zvati Abraham; jer te postavljam ocem veoma mnogobrojnim narodima.
6 Umnožit ću veoma potomstvo tvoje i načinit ću od tebe narode, i kraljevi će izaći od tebe.
7 Sklapam zavjet vječan između sebe i tebe i potomstva tvojega, kroz sve naraštaje, i bit ću Bog tebi i potomcima tvojima.
8 Tebi i potomstvu tvojemu dat ću zemlju, u kojoj sad prebivaš kao tuđinac, svu zemlju kanaansku, u vječni posjed; a ja ću biti Bog njihov.”
9 I reče Bog dalje Abrahamu: “Tako držite zavjet moj, ti i potomstvo tvoje kroz sve naraštaje!
10 A ovo je zavjet moj između mene i vas i potomstva tvojega, što ćete ga držati: sve muško kod vas ima se obrezivati.
11 A obrezivat ćete se na mesu svoje prednje kožice, i to neka bude znak zavjeta između mene i vas!
12 Osam dana iza rođenja neka se obreže kod vas svaki dječak, kroz sve naraštaje, i sluga rođen u kući i rob za novac kupljen od kojega god tuđinca, koji nije iz potomstva tvojega.
13 Ima biti obrezan i rođeni u kući tvojoj sluga i kupljeni od tebe za novac rob. Tako ima biti zavjet moj vječno utisnut u meso vaše.
14 A neobrezan muški, koji ne bude obrezan na mesu svoje prednje kožice, neka se istrijebi iz naroda svojega; on je prelomio zavjet sa monm.”
15 Još reče Bog Abrahamu: “Saraju, ženu svoju, ne zovi više Saraja, nego neka joj bude ime Sara!
16 Jer ja ću je blagosloviti i dat ću ti sina od nje; blagoslovit ću je; izaći će od nje narodi, i kraljevi narodima proizaći će od nje.”
17 Tada Abraham pade ničice na svoje lice i nasmija se; jer pomisli u sebi: “Zar da se jednome stogodišnjaku rodi sin, ili da rodi Sara, koja ima devedeset godina?”
18 Zato reče Abraham Bogu: “O da bi samo Išmael živio pred tobom!”
19 Ali Bog odgovori: “Ne, Sara, žena tvoja, rodit će ti sina, ti mu nadjeni ime Izak! S njim ću sklopiti zavjet vječni, što će vrijediti i za potomke njegove.
20 A i za Išmaela uslišio sam te: eto, blagoslivljam ga i činim ga plodnim i dajem mu veoma mnogobrojno potomstvo. Dvanaest knezova izaći će od njega, i učinit ću ga ocem velikog naroda.
21 A sklopit ću zavjet svoj s Izakom, koga će ti roditi Sara iduće godine u ovo doba.”
22 Kad završi Bog s njim svoj govor, diže se od Abrahama.
23 Tada Abraham uze Išmaela, sina svojega, i sve koji se rodiše u kući njegovoj, i sve, kojegod je bio kupio za novac, sve, što je bilo muško u kući Abrahamovoj, i obreza još isti dan meso njihove prednje kožice, kako mu je bio zapovjedio Bog.
24 A bilo je Abrahamu devedeset i devet godina, kad bi obrezan na mesu svoje prednje kožice.
25 A Išmaelu, sinu njegovu, bilo je trinaest godina, kad bi obrezan na mesu svoje prednje kožice.
26 U jedan isti dan bili su obrezani Abraham i sin njegov Išmael.
27 I svi muški kuće njegove, rođeni u kući i od tuđinaca za novac kupljeni, bili su obrezani s njim.

KS) Postanak poglavlje 17
1 Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reče: “Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporočan budi.
2 A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno ću te razmnožiti.”
3 Abram pade ničice dok mu Bog govoraše dalje:
4 “A ovo je Savez moj s tobom: postat ćeš ocem mnogim narodima;
5 i nećeš se više zvati Abram - već Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam.
6 Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći.
7 Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe.
8 Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog.”
9 Još reče Bog Abrahamu: “A ti Savez čuvaj moj - ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke.
10 A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji ćeš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano.
11 Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza između mene i vas.
12 Svako muško među vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, rođen u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi.
13 Da, i rob rođen u tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati! Tako će moj Savez na vašem tijelu ostati vječnim Savezom.
14 Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio moj Savez.”
15 Još reče Bog Abrahamu: “Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara će joj ime biti.
16 Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nju izliti te će se narodi od nje razviti; kraljevi će narodima od nje poteći.”
17 Abraham pade ničice pa se nasmija i reče u sebi: “Onome komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar će Sara u devedesetoj rod rađati!”
18 Abraham reče Bogu: “Neka tvojom milošću Jišmael poživi!”
19 A Bog reče: “Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, Savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega.
20 I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega postati i u velik će narod izrasti.
21 Ali ću držati svoj Savez s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine u ovo doba.”
22 Kad je završio razgovor s njim, od Abrahama Bog se podiže.
23 Uzme zatim Abraham svoga sina Jišmaela i sve robove koji su bili rođeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve muške ukućane - pa ih toga istog dana obreže, kako mu je Bog rekao.
24 Abrahamu bijaše devedeset i devet godina kad se obrezao,
25 a njegovu sinu Jišmaelu bijaše trinaest godina kad ga obreza.
26 Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin Jišmael;
27 i svi muškarci njegova doma, rođeni u njegovoj kući ili za novac kupljeni od stranca - svi s njim bijahu obrezani.

ĐM) Postanak poglavlje 17
1 Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, pojavio se Gospodin Abramu i rekao: “Ja sam Bog Svemoćni, hodaj pred menom i budi besprijekoran.
2 I sklopit ću moj zavjet između mene i tebe i prekomjerno ću te umnožiti.”
3 Onda je Abram pao na koljena licem do zemlje i Bog je govorio s njim rekavši:
4 “Evo, Ja sklapam moj zavjet s tobom, i ti ćeš postati otac mnogim narodima.
5 Zato od sada tvoje ime neće više biti Abram, nego će ti ime biti Abraham, jer te postavljam ocem mnogim narodima.
6 napravit ću te prekomjerno plodnim; i napravit ću od tebe narode, i kraljevi će izići od tebe.
7 Ja ću utvrditi moj zavjet između mene i tebe i tvojega potomstva poslije tebe kroz sve njihove naraštaje za vječni zavjet, i bit ću Bog tebi i tvojim potomcima poslije tebe.
8 I tebi i tvojem potomstvu poslije tebe, dat ću zemlju, u kojoj sad boraviš kao stranac, cijelu zemlju Kanaan u vječni posjed; a Ja ću biti njihov Bog.”
9 I rekao je Bog dalje Abrahamu: “A ti drži moj zavjet, ti i tvoje potomstvo poslije tebe kroz sve njihove naraštaje.
10 A ovo je moj zavjet što ćeš ga držati, između mene i tebe i tvojega potomstva poslije tebe: svako muško među vama neka bude obrezano.
11 A bit ćete obrezani na mesu svoje prednje kožice, i to neka bude znak zavjeta između mene i vas.
12 Svako muško dijete među vama kad mu bude osam dana neka bude obrezano, kroz sve vaše naraštaje; onaj koji je rođen u tvojoj kući ili kupljen za novac od koga god stranaca, koji nije tvoj potomak.
13 Mora biti obrezan svaki onaj koji je rođen u tvojoj kući i onaj koji je kupljen za tvoj novac. Tako će moj zavjet, utisnut u vaše meso, biti vječni zavjet.
14 A neobrezan muški, koji nije obrezan na mesu svoje prednje kožice, neka se iskorijeni iz svojega naroda; on je prekršio moj zavjet.”
15 Još je rekao Bog Abrahamu: “Saraju, svoju ženu, ne zovi više Saraja, nego neka joj bude ime Sara.
16 Ja ću ju blagosloviti i dat ću ti od nje sina; onda ću ju blagosloviti, i ona će biti majka narodima i kraljevi narodima poteći će od nje.”
17 Onda je Abraham pao na koljena licem do zemlje i nasmijao se, jer je pomislio u sebi: “Zar će se čovjeku od stotinu godina roditi dijete? Zar će Sara koja ima devedeset godina roditi dijete?”
18 I rekao je Abraham Bogu: “Oh, da bi samo Išmael živio pred tobom.”
19 Tada je rekao Bog: “Ne, tvoja žena Sara će ti roditi sina i ti ćeš mu nadjenuti ime Izak. S njim ću utvrditi vječni zavjet i s njegovim potomcima poslije njega.
20 A i za Išmaela uslišao sam te: eto, blagoslivljam ga, i napravit ću ga plodnim i prekomjerno ću ga umnožiti. Dvanaest glavara izići će od njega i napravit ću ga velikim narodom.
21 A utvrdit ću svoj zavjet s Izakom kojega će ti roditi Sara sljedeće godine u ovo doba.”
22 Kad je dovršio s njim svoj govor, Bog se podignuo od Abrahama.
23 Nato je Abraham uzeo Išmaela, svojega sina, i sve koji su se rodili u njegovoj kući, i sve koje god je kupio za novac, svako muško u kući Abrahamovoj, i obrezao još isti dan meso njihove prednje kožice, kako mu je rekao Bog.
24 Abrahamu je bilo devedeset i devet godina kad je bio obrezan na mesu svoje prednje kožice.
25 A Išmaelu, njegovom sinu, bilo je trinaest godina kad je bio obrezan na mesu svoje prednje kožice.
26 U jedan isti dan bili su obrezani Abraham i njegov sin Išmael.
27 I svi muški njegove kuće, rođeni u kući ili za novac kupljeni od stranca, bili su s njim obrezani.

SG) Postanak poglavlje 17
Obveza obrezanja
1 Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, Gospodin mu se ukaza pa mu reče: “Ja sam Bog Svemožni. Mojim hodi putem i neporočan budi!
2 Svoj ću Savez s tobom sklopiti i silno te razmnožiti.”
3 Kad Abram pade ničice, Bog mu je govorio dalje:
4 “A ovo je Savez moj s tobom: ocem mnogim postat ćeš narodim.
5 Više se zvati Abram ne ćeš, već Abraham bit će tebi ime, jer naroda mnogih ocem postavljam te.
6 Učiniti ću te silno rodnim; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći.
7 Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe- Savez svoj na vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe.
8 Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju, u kojoj boraviš, svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; ja ću biti, njihov, Bog.”
9 Još reče Bog Abrahamu: “Čuvaj moj Savez - ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke.
10 Ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe, koji moraš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano.
11 Obrezujte kožicu s vrha životnog uda. To neka bude znak Saveza između mene i vas.
12 Svako muško među vama, kroz vaš naraštaj kad mu se navrši osam dana,neka bude obrezano; i rob, rođen u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi.
13 Da, rob, rođen u tvome domu ili za novac kupljen, mora se obrezati. Tako će moj Savez na vašem tijelu ostati vječnim Savezom.
14 Muški, koji se ne bi obrezao, skinula se kožica s vrha životnoga uda, neka se odstrani od svoga naroda: takav je prekršio moj Savez;”
15 Bog je Abrahamu dalje rekao: “Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara će joj biti ime.
16 Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nj izliti, te će se narodi od njeg razviti; kraljevi će od njeg poteći.”
17 Abraham pade ničice pa se nasmija i reče u sebi: “Onome komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar će Sara u devedesetoj rod rađati!”
18 Abraham reče Bogu: “Neka tvojom milošću Išmael poživil”
19 A nato Bog reče: “Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, Savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega.
20 I za Išmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega poteći i u velik će narod izrasti.
21 Ali ću držati svoj Savez s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine u ova doba.”
22 Kad je završio razgovor s njim, od Abrahama se Bog podiže.
23 Uzme zatim Abraham svoga sina lšmaela i sve robove, koji su bili rođeni u njegovu domu i sve, koje je kupio novcem - sve muške ukućane - pa ih toga istog dana obreže, kako mu je Bog rekao.
24 Abrahamu je bilo devedeset i devet godina, kad se obrezao,
25 a njegovu sinu lšmaelu bijaše trinaest godina, kad ga je obrezao.
26 Tako su toga istoga dana bili obrezani Abraham, njegov sin lšmael i
27 svi muškarci njegova doma, rođeni u njegovoj kući ili za novac kupljeni od stranaca: svi su s njime bili obrezani.

LB) Postanak poglavlje 17
1 Kad je Abram imao devedeset i devet godina, pojavi se Abramu Gospod i reče mu: “Ja sam Bog svemoćni. Živi po mojoj volji i budi pošten.
klopit ću Savez između sebe i tebe i vrlo ću te razmnožiti.”
3 Abram pade ničice, a Gospod mu još reče:
4 “Evo Saveza moga s tobom: bit ćeš otac mnogih naroda.
5 Zato se nećeš više zvati Abram, nego će ti ime biti Abraham, jer od tebe činim oca mnogih naroda.
6 Dat ću ti porod vrlo velik i mnoge ću narode od tebe načiniti; od tebe će poteći i kraljevi.
7 Utvrdit ću Savez između sebe i tebe i poroda tvoga nakon tebe, od koljena do koljena; to će biti vječan Savez po kojem ću ja biti Bog tebi i narodu tvome poslije tebe.
8 Tebi i porodu tvome dat ću zemlju u kojoj si ti stranac, svu zemlju kanaansku u posjed vječni i bit ću njihov Bog.
9 Reče Bog Abrahamu: “Ti ćeš držati Savez moj, ti i porod tvoj poslije tebe, od koljena do koljena.
10 A ovo je Savez moj koji ćete vi držati između mene i sebe i poroda tvoga poslije tebe: da se obrezuje između vas svaka muška glava.
11 Obrezat ćete se, i to će biti znak Saveza između mene i vas.
1vako muško dijete, kad mu bude osam dana, neka se obrezuje, s koljena na koljeno, rodilo se u kući ili bilo kupljeno za novac od bilo kojih stranaca.
13 Neka se obrezuje dijete koje se rodi u kući tvojoj i koje se kupi za tvoje novce. Tako će Savez moj na vašem tijelu biti vječan.
14 A neobrezano muško neka se istrijebi iz svoga naroda jer je pokvario moj Savez.”
15 Još reče Bog Abrahamu: “Saraju, ženu svoju, ne zovi više Saraja, nego neka joj ime bude Sara.
16 Ja ću je blagosloviti i dat ću ti sina od nje; blagoslovit ću je, i ona će biti mati mnogih naroda, iz nje će izići i kraljevi naroda.”
17 Abraham pade ničice, nasmija se i reče u srcu svome: “Da li će se čovjeku od sto godina roditi sin? - A Sara, kojoj je devedeset godina, da li će ona roditi?”
18 I Abraham reče Bogu: “Neka je živ Jišmael pred licem tvojim!” -
19 Reče Bog: “Ne, nego Sara, žena tvoja, rodit će ti sina i nadjenut ćeš mu ime Izak. Sklopit ću Savez svoj s njim da bude Savez vječan porodu njegovu poslije njega.
20 A i za Jišmaela sam te uslišio; evo, blagoslovio sam ga i dat ću mu porod veliki i umnožit ću ga veoma. Rodit će dvanaest knezova i učinit ću od njega velik narod.
21 A Savez svoj sklopit ću s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine u ovo doba.”
22 I Bog, izgovorivši to, podiže se od Abrahama.
23 Abraham uze Jišmaela, sina svoga, i sve koji se rodiše u domu njegovu i koje god bijaše za novce svoje kupio, svaku mušku glavu od svojih domaćih, i obreza ih u isti dan, kako mu je zapovjedio Bog.
24 Kad se obrezao, Abrahamu bijaše devedeset i devet godina.
25 A Jišmaelu, sinu njegovu, bijaše trinaest godina kad se obrezao.
26 U isti dan obreza se Abraham i sin mu Jišmael.
27 I svi ukućani njegovi, rođeni u kući ili kupljeni za novce od stranaca, bijahu obrezani s njim

DK) Postanak poglavlje 17
17 A kad Abramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospodin i reče mu: Ja sam Bog Svemogući, po mojoj volji živi, i budi pošten.
2 I učinit ću zavjet između sebe i tebe, i vrlo ću te umnožiti.
3 A Abram pade ničice. I Gospodin mu još govori i reče:
4 “Od mene evo zavjet moj s tobom da ćeš biti otac mnogim narodima.
5 Zato se više nećeš zvati Abram nego će ti ime biti Abraham, jer sam te učinio ocem mnogih naroda;
6 Dat ću ti porodicu vrlo veliku, i napravit ću od tebe narode mnoge, i kraljevi će izaći od tebe.
7 A postavljam zavjet svoj između sebe i tebe i tvojega sjemena nakon tebe kroz sve naraštaje, da je zavjet vječan, da sam Bog tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe;
8 I dat ću tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe zemlju u kojoj si došljak, svu zemlju kanaansku u državu vječnu, i bit ću im Bog.
9 I reče Bog Abrahamu: Ti pak drži zavjet moj, ti i sjeme tvoje nakon tebe kroz sve naraštaje.
10 A ovo je zavjet moj između mene i vas i tvojega sjemena nakon tebe koji ćete držati: da se obrezuju između vas svi muški.
11 A obrezivat ćete okrajak tijela svojega, neka bude znak zavjeta između mene i vas.
12 Svako muško dijete kad mu bude osam dana da se obrezuje kroz sve naraštaje, rodilo se u kući ili bilo kupljeno za novce od kojih god stranaca, koje ne bude od tvojega sjemena.
13 Da se obrezuje koje se rodi u kući tvojoj i koje se kupi za novce tvoje; tako će biti zavjet moj na tijelu vašem zavjet vječan.
14 A neobrezano muško, kojemu se ne obreže okrajak tijela njegova, da se iskorijeni iz svojega naroda, jer pokvari zavjet moj.
15 I još reče Bog Abrahamu: A Saraju svoju ženu ne zovi je više Saraja nego neka joj bude ime Sara.
16 I ja ću je blagosloviti, i dat ću ti sina od nje; blagoslovit ću je, i bit će majka mnogim narodima, i kraljevi narodima izaći će od nje.
17 Tada pade Abraham ničice i nasmija se govoreći u svojem srcu: Hoće li se čovjeku od sto godina roditi sin? I Sari? Hoće li žena od devedeset godina roditi?
18 I Abraham reče Bogu: Neka živ bude Išmael pred tobom!
19 I reče Bog: Zaista Sara žena tvoja rodit će ti sina, i nadjenut ćeš mu ime Izak; i postavit ću zavjet svoj s njim neka bude zavjet vječan sjemenu njegovom nakon njega.
20 A i za Išmaela uslišao sam te; evo blagoslovio sam ga, i dat ću mu porodicu veliku, i umnožit ću ga veoma; i rodit će dvanaest knezova, i napravit ću od njega velik narod.
21 A zavjet svoj učinit ću s Izakom kad ti ga rodi Sara, do godine u ovo doba.
22 I Bog izgovorivši otide od Abrahama gore.
23 I Abraham uzme Išmaela svojega sina i sve koji se rodiše u domu njegovom i koje god je kupio za svoje novce, svi muški od domaćih svojih; i obreza okrajak tijela njihova u isti dan, kao što mu je rekao Bog.
24 A bilo je Abrahamu devedeset i devet godina kad obreza okrajak tijela svojega.
25 A Išmaelu sinu njegovom je bio trinaest godina kad mu se obreza okrajak tijela njegova.
26 U jedan dan obreza se Abraham i sin mu Išmael,
27 I svi domaći njegovi, rođeni u kući i kupljeni za novce od stranaca, bili su obrezani s njim.

IŠ) Postanak poglavlje 18
1 Opet se javi Gospod Abrahamu kod hrastova Mamre, kad je za dnevne žege sjedio na ulazu u šator.
2 Kad on naime podignu oči svoje i pogleda oko sebe, i gle, tri čovjeka stajala su pred njim. Kad ih ugleda, potrča im od ulaza u so tor u susret i pokloni se sve do zemlje;
3 I reče: “Gospode, ako sam našao milost u očima tvojim, nemoj eto da mimoiđeš slugu svojega!
4 Dajte, molim, da vam se donese malo vode, da operete noge svoje! Onda se odmorite pod drvetom!
5 A ja ću vam iznijeti nešto za pojesti, da se okrijepite. Tada možete poći dalje. Pa zato ste i prošli pokraj sluge svojega.” I oni rekoše: “Učini, kako si rekao!”
6 Nato Abraham otrča k Sari u šator i reče: “Uzmi brzo tri mjerice brašna, bijeloga brašna, zamijesi i ispeci pogače!”
7 Onda otrča Abraham govedima, uze tele mlado, debelo i dade ga momku, koji ga bržebolje zgotovi.
8 Nato donese masla i mlijeka i tele, što ga je dao zgotoviti, i postavi to pred njih, a sam ih je posluživao pod drvetom, dok su oni jeli.
9 Tada ga upitaše: “Gdje je Sara, žena tvoja?” On odgovori: “Unutra u šatoru.”
10 Potom reče Gospod: “Do godine u ovo doba opet ću se vratiti k tebi; tada će Sara, žena tvoja, imati sina.” A Sara je slušala na ulazu u šator, što je bio za njim.
11 A Abraham i Sara bili su stari i vremešni, i u Sare bilo je već prestalo, što biva u žena.
12 Zato se Sara sama u sebi nasmija; jer pomisli: “Kad sam već uvenula, zar da još pomišljam na ljubav? I moj je gospodar isto tako star.”
13 A Gospod reče Abrahamu: “Što se smije Sara i misli: ‘Zar ću zbilja još roditi, kad sam ostarjela?’
14 Je li Gospodu išta nemoguće? Do godine u ovo doba opet ću doći k tebi, i tada će Sara imati sina.”
15 Tada Sara zataji i reče: “Nijesam se smijala.” Jer se je uplašila. A on reče: “Ne, ti se jesi smijala.”
16 Nato se ljudi digoše odanle i okrenuše prema Sodomi, i Abraham pođe s njima, da ih isprati.
17 A Gospod pomisli: “Zar da krijem od Abrahama, što kanim učiniti?
18 Abraham će ipak postati narod velik i moćan, i u njemu će biti svi narodi na zemlji blagoslovljeni.
19 Zato ću mu dati, da to sazna, pa da zapovjedi djeci svojoj i potomstvu svojemu, neka se drže puta Gospodnjega radeći po pravdi i pravici, da bi Gospod izvršio na Abrahamu, što mu je obećao.”
20 Reče dakle Gospod: “Tužba na Sodomu i Gomoru doista je velika, i grijeh njihov veoma je težak.
21 Zato ću sići i vidjeti, da li su doista činili kako to govori o njima tužba, što je doprla do mene; pa ću to razvidjeti.”
22 Nato okrenuše drugi ljudi odanle prema Sodomi, a Abraham još ostade pred Gospodom.
23 I Abraham pristupi bliže i reče: “Zar ćeš zbilja i pravednoga pogubiti s bezbožnim?
24 Može biti ima u gradu pedeset pravednika. Zar ćeš ih zbilja uništiti ili zar radije se nećeš smilovati mjestu zbog pedeset pravednika, što su u njemu?
25 Daleko neka je od tebe, da tako što učiniš, i da zajedno s bezbožnim usmrtiš i pravednoga, i da bude pravedniku kao i bezbožniku! Daleko to neka je od tebe! Zar da sudac cijeloga svijeta ne sudi po pravdi?”
26 Tada odgovori Gospod: “Ako nađem u Sodomi pedeset pravednika u gradu, oprostit ću cijelomu mjestu zbog njih.”
27 A Abraham uze iznova i reče: “Evo, ja sam se eto već usudio da govorim s Gospodom svojim, premda sam samo prah i pepeo.
28 Može biti da ima pravednika pedeset manje pet. Zar ćeš zbog ovih pet zatrti cijeli grad?” On odgovori: “Neću ga uništiti, ako nađem tamo četrdeset i pet.”
29 I opet nastavi s njim govoriti i reče: “Može biti da ih se tamo nađe samo četrdeset.” Od odgovori: “Neću to učiniti zbog tih četrdeset.”
30 Tada reče: “Ah, ne ljuti se, Gospode, ako još jedanput progovorim! Može biti da ih se tamo nađe samo trideset.” On odgovori: “Neću to učiniti, ako tamo nađem trideset.”
31 I opet reče: “Ja sam se već usudio da govorim Gospodu! Može biti da ih se tamo nađe samo dvadeset.” On odgovori: “Neću ih uništiti i zbog tih dvadeset.”
32 Tada reče: “Ah, ne ljuti se, Gospode, ako samo još jedno progovorim! Može biti da ih se tamo nađe samo deset.” On odgovori: “I Neću ih uništiti i zbog tih deset.”
33 Nato Gospod otide, iza toga završi razgovor s Abrahamom, a Abraham se vrati natrag kući.

KS) Postanak poglavlje 18
1 Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege.
2 Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Čim ih spazi, potrča s ulaza šatora njima u susret. Pade ničice na zemlju
3 pa reče: “Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge!
4 Nek’ se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpočinite.
5 Donijet ću kruha da se okrijepite prije nego pođete dalje. TÓa k svome ste sluzi navratili.” Oni odgovore: “Dobro, učini kako si rekao!”
6 Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reče: “Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!”
7 Zatim Abraham otrča govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi.
8 Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali.
9 “Gdje ti je žena Sara?” - zapitaju ga. “Eno je pod šatorom”, odgovori.
10 Onda on reče: “Vratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće; a tvoja žena Sara imat će sina.” Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala.
11 Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena.
12 Zato se u sebi Sara smijala i govorila: “Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!”
13 Onda Jahve upita Abrahama: “A zašto se Sara smijala i govorila: ‘Kako ću rod roditi ja starica?’
14 Zar je Jahvi išta nemoguće? Navratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće: Sara će imati sina.”
15 Sara se napravi nevještom govoreći: “Nisam se smijala.” Jer se prestrašila. Ali on reče: “Jesi, smijala si se!”
16 Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham pođe s njima da ih isprati.
17 Jahve pomisli: “Zar da sakrivam od Abrahama što ću učiniti
18 kad će od Abrahama nastati velik i brojan narod te će se svi narodi zemlje njim blagoslivljati?
19 Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obećao.”
20 Onda Jahve nastavi: “Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak.
21 Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti.”
22 Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom.
23 Nato se Abraham primače bliže i reče: “Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim?
24 Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje?
25 Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?”
26 “Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih”, odvrati Jahve, “zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto.”
27 “Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu”, opet progovori Abraham. - “Ja, prah i pepeo!
28 Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?” “Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet”, odgovori.
29 “Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?” - opet će Abraham. “Neću to učiniti zbog četrdesetorice”, odgovori.
30 “Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset?” - opet će on. “Neću to učiniti”, odgovori, “ako ih ondje nađem samo trideset.”
31 “Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu”, nastavi dalje. “Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?” “Neću ga uništiti”, odgovori, “zbog dvadesetorice.”
32 “Neka se Gospodin ne ljuti”, on će opet, “ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?” “Neću ga uništiti zbog njih deset”, odgovori.
33 Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto.

ĐM) Postanak poglavlje 18
1 Onda se Gospodin pojavio Abrahamu kod hrastova Mamre dok je za dnevne žege sjedio na ulazu u šator.
2 Kad je on podignuo svoje oči i pogledao oko sebe, i gle, tri čovjeka su bili pred njim. Kad ih je opazio, potrčao im od ulaza u šator u susret i poklonio se sve do zemlje,
3 i rekao: “Moj Gospodine, ako imam milost u tvojim očima, nemoj mimoići svojega slugu.
4 Dajte, molim, da vam se donese malo vode da si operete noge, i odmorite se pod stablom.
5 A ja ću vam iznijeti nešto kruha, da se okrijepite. Poslije toga onda možete poći dalje, jer zato ste i prošli pokraj svojega sluge.” I oni su rekli: “napravi kako si rekao.”
6 Nato je Abraham otrčao Sari u šator i rekao: “Uzmi brzo tri mjerice bijeloga brašna, zamijesi i ispeci pogače.”
7 Onda je Abraham otrčao govedima, uzeo mlado debelo tele, i dao ga mladiću da ga brže-bolje pripravi.
8 Nato je uzeo masla, mlijeka i tele koje je dao pripraviti i postavio to pred njih; a sam je stajao pred njima pod stablom dok su oni jeli.
9 Onda su ga zapitali: “Gdje je Sara, tvoja žena?” A on je rekao: “Ovdje u šatoru.”
10 On je rekao: “Vratit ću se k tebi kad isteče trudnoća, onda će tvoja žena Sara imati sina.” A Sara je prisluškivala na ulazu u šator koji je bio iza njega.
11 A Abraham i Sara bili su ostarjeli, odmakli u godinama; a Sara je već prošla vrijeme rađanja djece.
12 Stoga se Sara sama u sebi nasmijala, misleći: “Sad kad sam stara pa da pomišljam na uživanje; a i moj gospodar je star.”
13 A Gospodin je rekao Abrahamu: “Što se smije Sara misleći: ‘Zar ću zbilja još roditi, kad sam ostarjela?’
14 Je li Gospodinu išta nemoguće? Do godine u ovo doba opet ću doći k tebi, i onda će Sara imati sina.”
15 A Sara je zatajila, rekavši: “Nisam se smijala.” Jer se bojala. A on je rekao: “Ne, ali se jesi smijala.”
16 Tada su ljudi ustali i krenuli prema Sodomi, a Abraham je pošao s njima da ih isprati.
17 A Gospodin je rekao: “Zar da skrivam od Abrahama što ću uraditi?
18 Abraham će ipak postati narod velik i moćan, i u njemu će biti svi narodi na zemlji blagoslovljeni.
19 Dat ću mu to do znanja, da bi on zapovjedio svojoj djeci i svojem budućem domaćinstvu da se drže puta Gospodinova radeći po pravednosti i pravici, da bi Gospodin izvršio na Abrahamu što mu je obećao.”
20 I Gospodin je rekao: “Jer je tužba na Sodomu i Gomoru velika i njihov grijeh veoma težak.
21 Ja ću sići i vidjeti jesu li uistinu postupali prema tužbi koja je doprla do mene, ako ne znat ću.”
22 Tada su ljudi krenuli odande prema Sodomi, a Abraham je još ostao pred Gospodinom.
23 I Abraham je pristupio bliže i rekao: “Zar ćeš i pravednoga pogubiti s bezbožnim?
24 Možda ima pedeset pravednih u gradu. Hoćeš li uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset pravednih koji su u njemu?
25 Daleko neka je to od tebe da takvo što uradiš i da zajedno s bezbožnim usmrtiš i pravednika, i da bude pravedniku kao i bezbožniku. Daleko neka je to od tebe. Neće li Sudac cijeloga svijeta suditi po pravdi?”
26 A Gospodin je rekao: “Ako nađem u Sodomi pedeset pravednih u gradu, poštedjet ću cijelo mjesto zbog njih.”
27 Onda mu rekao Abraham: “Ja sam se, eto, već usudio govoriti svojim Gospodinom, i ako sam samo prah i pepeo.
28 Možda ih ima pedeset pravednih manje pet. Hoćeš li zbog ovih pet uništiti cijeli grad?” On je rekao: “Neću ga uništiti, ako ondje nađem četrdeset i pet.”
29 Onda mu je još rekao ovo: “Ako bi se ondje našlo samo četrdeset.” On je rekao: “Neću to uraditi zbog tih četrdeset.”
30 On je rekao: “Neka se Gospodine ne ljuti ako još progovorim. Ako bi se ondje našlo samo trideset.” On je rekao: “Neću to uraditi ako ih ondje nađem samo trideset.”
31 Tada je on rekao: “Ja sam se već usudio govoriti Gospodinu. Ako bi ih se ondje našlo samo dvadeset.” On je rekao: “Neću ga uništiti zbog tih dvadeset.”
32 I on je rekao: “Ah, ne ljuti se Gospodine, ako samo još jednom progovorim. Ako bi ih se ondje našlo samo deset.” On je rekao: “Neću ga uništiti ni zbog tih deset.”
33 Tako je Gospodin otišao svojim putom čim je dovršio razgovor s Abrahamom, a Abraham se vratio u svoje mjesto.

SG) Postanak poglavlje 18
1 Gospodin se ukaza Abrahamu kod hrasta Mamre, dok je sjedio na ulazu u šator za dnevne žege.
2 Podigne svoje oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Čim ih spazi, potrča s ulaza šatora njima u susret. Pade ničice na zemlju
3 pa reče: “Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, molim, nemoj mimoići svoga sluge!
4 Neka se donese malo vode: operite svoje noge i pod stablom otpočinite.
5 Donijet ću kruha, da se okrijepite prije nego pođete dalje. Tak svome ste se sluzi nav.ratili.” Oni odgovore: “Dobro, učini kako si rekao!” .
6 Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reče: “Brzo! Tri mjerice najboljega brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!”
7 Zatim Abraham otrča govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku, da ga brže zgotovi.
8 Poslije uzme grušaline, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali.
9 “Gdje ti je žena Sara?” zapitaju ga. “Eno je pod šatorom,” odgovori.
10 Onda jedan reče: “Vratit ću se k tebi, kad isteče vrijeme trudnoće; tvoja žena Sara imat će sina.” Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala.
11 Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena.
12 Zato se u sebi Sara smijala i govorila: “Pošto sam uvenula, sad ću uživati nasladu? Još mi je i gospodar star!”
13 Onda Gospodin upita Abrahama: “Zašto se je Sara smijala i govorila: ‘Kako ću rod roditi ja starica?
14 Zar je Gospodinu išta nemoguće? Navratit ću se k tebi, kad njezino vrijeme dođe i Sara će imati sina.”
15 Sara se napravi nevještom govoreći: “Nisam se smijala” Bila se prestrašila. Ali on reče: “Jesi, smijala si se!”
Abraham posreduje za Sodomu
16 Ljudi se odande dignu i upru pogled prema Sodomi. Abraham je išao s njima i pratio ih.
17 Gospodin je mislio: “Zar ću sakrivati od Abrahama, što kanim učiniti,
18 kad će od Abrahama nastati velik i brojan narod, te će se svi narodi zemlje njim blagoslivljati?
19 Njega sam izlučio zato, da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj, kako hoditi putem Gospodnjim, radeći što je dobro i pravedno, tako da Gospod mogne ostvariti, što je Abrahamu obećao.”
20 Onda Gospod nastavi: “Velika je vika na Sodomu i Gomoru, da je njihov grijeh pretežak.
21 Idem vidjeti, rade li zaista, kako veli tužba, što je do mene stigla. Želim sam razvidjeti.”
22 Dok su ona dvojica išla dalje prema Sodomi, Gospodin je još stajao pred Abrahamom.
23 Nato se Abraham primače bliže i reče: “Hoćeš li iskorijeniti i nevinog s krivim? 24 Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih, koji budu ondje?
25 Prođi se takvog posla! Ubijati nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jadnako! Prođi se toga! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?”
26 “Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih - odvrati Gospodin - zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto.”
27 “Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu - opet progovori Abraham. - Ja, prah i pepeo!
28 Da slučajno nevinih bude pet manje od pedeset? Bi li uništio’sav grad zbog tih pet?” “Ne ću ga uništiti, ako ih ondje nađem četrdeset i pet”, odgovori.
29 “Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?”
30 Opet nastavi: “Neka se Gospodin ne ljuti, ako opet kažem. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset?” “Ne ću to učiniti - odgovori - ako ih ondje nađem samo trideset.”
31 “Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu - još će jednom - ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?” “Ne ću ga uništiti - odgovori - zbog dvadesetorice.”
32 “Neka se Gospodin ne ljuti - opet će on - da rečem još samo jednom : Ako ih slučajno ondje bude samo deset?” “Ne ću ga uništiti zbog njih deset,” odgovori.
33 Čim Gospodin završi razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto.

LB) Postanak poglavlje 18
1 Gospod se javi Abrahamu kod hrastova mamrijskih, dok je sjedio pred vratima šatora svoga u toplini dana.
2 Podigavši oči svoje pogleda, i gle, tri čivjeka stajahu pred njim. Ugledavši ih, potrča im ususret ispred vrata šatora svoga, pokloni se do zemlje
3 i reče: “Gospode, ako sam našao milost pred očima tvojim, nemoj proći daleko od sluge svoga.
4 Dopustite da vam se donese malo vode da operete noge i odmorite se malo pod ovim drvetom.
5 Iznijet ću hljeba da se okrijepite prije no što pođete, jer vi prolazite mimo sluge svoga.” A oni rekoše: “Učini kao što si kazao.”
6 Abraham otrča u šator k Sari i reče: “Uzmi brzo tri mjere bijelog brašna i ispeci kolače.”
7 Pa otrča govedima i uhvati mlado i dobro tele te ga dade momku koji ga brže zgotovi.
8 Onda iznese masla, mlijeka i tele koje bješe gotovo i prostre im, a on sam stajaše pred njima pod drvetom. I oni jedoše.
9 Tad mu rekoše: “Gdje je Sara, žena tvoja?” On odgovori: “Eno je pod šatorom.”
10 Jedan od njih reče: “Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara, žena tvoja, imat će sina.” Sara slušaše na vratima od šatora iza njega.
11 Abraham i Sara bijahu stari i zašli u godine, i Sara se nije više mogla nadati djeci.
12 Zato se ona nasmija, govoreći u sebi: “Pošto sam ostarjela, sad li će mi ta radost doći? A i gospodar moj je star.”
13 Tada reče Gospod Abrahamu: “Zašto se Sara nasmijala govoreći: ‘Je li istina da ću imati dijete sada kad sam ostarjela?’
14 Ima li nešto što bi Gospodu bilo nedostižljivo? - Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, i Sara će imati sina.”
15 A Sara slaže govoreći: “Nisam se nasmijala.” Jer se uplaši. Ali on reče: “Nije istina, smijala si se.”
16 Zatim ljudi ustadoše i pođoše put Sodoma. Abraham pođe s njima da ih isprati.
17 Tada Gospod reče: “Kako bih tajio od Abrahama ono što ću učiniti?...
18 Od Abrahama će postati velik i silan narod, i u njemu će se svi narodi na zemlji blagosloviti.
19 Njega sam izabrao da zapovijeda sinovima svojim i domu svome da se drže putova Gospodnjih i da čine što je pravedno i dobro, kako bi Gospod ispunio na Abrahamu obećanja koja mu je dao.”
20 I Gospod nastavi: “Velika je vika na Sodomu i Gomoru i grijeh je njihov pretežak.
21 Zato ću sići da vidim rade li kao što glas do mene dođe; a ako nije tako, znat ću.”
22 Ljudi se udaljiše i pođoše put Sodome; ali Abraham još stajaše pred Gospodom.
23 Abraham mu se približi i reče: “Hoćeš li ti učiniti da pogine i pravednik s nepravednim?
24 Može biti da ima pedeset pravednika u gradu. Hoćeš li učiniti da i oni poginu i nećeš li oprostiti mjestu za onih pedeset pravednika što su u njemu?
25 Učiniti da pogine pravednik s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku! - Nemoj tako, nemoj! Neće li sudac cijele zemlje pravo suditi?”
26 Reče Gospod: “Ako usred grada Sodome nađem pedeset pravednika, oprostit ću cijelome gradu radi njih.”
27 Abraham odgovori i reče: “Gle, usudih se progovoriti Gospodu, iako sam prah i pepeo.
28 Može biti pravednika pedeset manje pet. Hoćeš li za tih pet zatrti sav grad?” A Gospod reče: “Neću ako nađem četrdeset i pet pravednih.”
29 Abraham nastavi govoriti i reče: “Može biti da će ih se naći četrdeset.” A Gospod reče: “Radi tih četrdeset neću ništa učiniti.”
30 Reče Abraham: “Da se ne naljuti Gospod zbog onoga što ću sad reći. Može biti da će ih se naći trideset.” A Gospod reče: “Neću učiniti ništa ako nađem trideset pravednih.”
31 Reče Abraham: “Gle, usudih se progovoriti Gospodu. Može biti da će ih se naći dvadeset.” Reče Gospod: “Neću ga uništiti radi onih dvadeset.”
32 Najposlije Abraham reče: “Da se ne naljuti Gospod zbog onoga što ću još samo jedanput progovoriti. Može biti da će se naći deset pravednih.”
33 A Gospod reče: “Neću ga uništiti radi tih deset pravednika.”
34 Svršivši razgovor s Abrahamom, Gospod otiđe, a Abraham se vrati u svoj stan.

DK) Postanak poglavlje 18
1 Poslije mu se javi Gospodin u ravnici Mamre kad su sjedili na vratima pred šatorom svojim u podne.
2 Podigavši svoje oči pogleda, i gle, tri čovjeka stajala su prema njemu. I ugledavši ih potrča im u susret ispred vrata šatora svojega, i pokloni se do zemlje;
3 I reče: “Gospodine, ako sam našao milost pred tobom, nemoj proći sluge svojega. Suc. 6:18
4 Da vam donesem malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod ovim stablom.
5 I iznijet ću malo kruha, te okrijepite svoje srce, pa onda pođite, kad idete pored sluge svojega. I reknu: “Učini što si rekao.
6 I Abraham otrča u šator k Sari, i reče: “Brže zamijesi tri mjere bijelog brašna i ispeci pogače.
7 Pa otrča k govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga brze zgotovi.
8 Pa onda iznese masla i mlijeka i tele koje je zgotovio, i postavi im, a sam je stajao pred njima pod stablom dok su oni jeli.
9 I oni mu reknu: “Gdje je Sara žena tvoja? A on reče: “Eno je pod šatorom.
10 A jedan između njih reče: “Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će žena tvoja imati sina. A Sara slušaše na vratima šatora iza njega.
11 A Abraham i Sara bili su stari i vremešni, i u Sare bilo je prestalo što je u žena.
12 Zato se nasmija Sara u sebi govoreći: “Pošto sam ostarjela, sad li će mi doći radost? A i gospodar mi je star.
13 Tada reče Gospodin Abrahamu: Što se smije Sara govoreći: “Istina li je da ću roditi kad sam ostarjela?
14 Ima li što teško Gospodinu? Do godine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će imati sina.
15 A Sara udari u bah govoreći: “Nisam se smijala. Jer se bojala. Ali On reče: “Nije istina, nego si se smijala.
16 Potom su ljudi ustali odande, i pošli su put Sodoma; a Abraham pođe s njima da ih isprati.
17 A Gospodin reče: “Kako bih tajio od Abrahama što ću učiniti,
18 Kad će od Abrahama postati velik i silan narod, i u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji?
19 Jer znam da će zapovjediti svojim sinovima i domu svojemu nakon sebe da se drže putova Gospodinovih i da čine što je pravo i dobro, da bi Gospodin navršio na Abrahamu što mu je obećao.
20 I reče Gospodin: “Vika je u Sodomu i Gomoru velika, i grijeh je njihov gadan.
21 Zato ću sići da vidim čine li sve kao što vika dođe pred mene; ako li nije tako, da znam.
22 I ljudi okrenuvši se pošli su put Sodoma; ali Abraham još je stajao pred Gospodom, Pst. 18:1; 19:27
23 I pristupivši Abraham reče: “Hoćeš li pogubiti i pravednog s nepravednim?
24 Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoćeš li i njih pogubiti, i nećeš oprostiti mjestu za onih pedeset pravednika što su u njemu?
25 Nemoj to činiti, ni pogubiti pravednika s nepravednikom, neka bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; hoće li sudac cijele zemlje neće suditi pravo?
26 I reče Gospodin: “Ako nađem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostit ću cijelom mjestu njih radi.
27 A Abraham odgovori i reče: “Gle, sada bih progovorio Gospodinu, ako i jesam prah i pepeo.
28 Može biti pravednika pedeset manje pet, hoćeš li za onih pet potrti sav grad? Odgovori: Neću, ako nađem četrdeset i pet.
29 I počne dalje govoriti, i reče: “Može biti da će se naći četrdeset. Reče: “Neću radi onih četrdeset.
30 Potom reče: “Nemoj se srditi, Gospodine, što ću reći; može biti da će se naći trideset. I reče: “Neću, ako nađem trideset.
31 Opet reče: “Gle sada bih progovorio Gospodinu; može biti da će se naći dvadeset. Reče: “Neću ih pogubiti za onih dvadeset. Hbr. 4:16
32 Najposlije reče: “Nemoj se srditi, Gospodine, što ću još jednom progovoriti; može biti da će se naći deset. Reče: “Neću ih pogubiti radi onih deset.
33 I Gospodin otide svršivši razgovor sa Abrahamom; a Abraham se vrati na svoje mjesto.

IŠ) Postanak poglavlje 19
1 Kad oba anđela uvečer dođoše u Sodomu, upravo je tada sjedio Lot na vratima sodomskim, čim ih Lot ugleda, ustade pred njima, pokloni se sve do zemlje,
2 I reče: “Molim vas, gospodo, svratite se u kuću sluge svojega, da prenoćite, i operite noge svoje! Sutra rano možete onda uraniti i put svoj nastaviti.” A oni rekoše: “Ne, mi ćemo prenoćiti vani.”
3 Ali on navali i primora ih, pa se oni navratiše k njemu i dođoše u kuću njegovu. On im tada ugotovi večeru i dade ispeći nekvasnih pogača, i oni jedoše.
4 Ali prije nego još otidoše da legnu, opkoliše ljudi grada Sodome kuću mlado i staro, sav narod do posljednjega čovjeka.
5 Oni pozvaše Lota i rekoše mu: “Gdje su ljudi, što večeras dođoše k tebi? Izvedi nam ih, da ih upoznamo!”
6 Tada Lot izađe k njima van pred vrata, a zatvori vrata za sobom;
7 I reče: “Ne činite takva zla, braćo moja!
8 Evo, imam još dvije kćeri koje ne spoznaše muža: njih ću vam izvesti, pa činite s njima što vam je drago; samo ne dirajte u ove ljude; jer uđoše u sjenu krova mojega!”
9 Ali oni viknuše: “Odstupi odatle!” i rekoše: “Ovaj dođe ovamo kao došljak i sad hoće da nam sudi. Sad ćemo učiniti tebi još gore nego njima!” I navališe silom na čovjeka, na Lota, i primicali su se sve bliže, da razbiju vrata.
10 Tada ona dva čovjeka pružiše ruke svoje i uvukoše Lota k sebi u kuću i zatvoriše vrata.
11 A ljude pred kućnim vratima, malo i veliko, udariše sljepoćom, tako da su se uzalud mučili da nađu vrata.
12 Nato dva čovjeka rekoše Lotu: “Ako imaš ovdje još koga svojega, zeta, svoje sinove i kćer, ili koga još drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta!
13 Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto; jer teška se tužba digla proti njima pred Gospodom, zato nas posla Gospod, da ih zatremo.”
14 Tada Lot izađe van i porazgovori se sa zetovima svojim, koji su se bili oženili kćerima njegovim, i reče: “Ustajte! Izađite iz mjesta ovoga, jer će Gospod zatrti grad ovaj!” Ali su zetovi njegovi mislili, da se on samo šali.
15 Kad osvanula zora, navališe anđeli na Lota, da se požuri, i rekoše: “Ustani! Uzmi ženu svoju i dvije kćeri svoje, što su još kod kuće, da i ti ne pogineš zbog krivnje grada toga!”
16 Kad se je on još uvijek skanjivao, uzeše ljudi za ruku njega, ženu njegovu i obje kćeri njegove i izvedoše ih izvan grada; jer mu je Gospod bio milostiv.
17 Oni ga izvedoše van i pustiše ga istom pred gradom, i rekoše mu: “Bježi, jer ti se radi o životu, ne ogledaj se natrag i ne ustavljaj se nigdje u toj nizini Jordana; bježi u goru, da i ti ne pogineš!”
18 Lot im odgovori: “Nemoj tako, Gospode!
19 Evo, sluga tvoj nađe milost u očima tvojim i veliko mi iskazuješ milosrđe, kad hoćeš da mi spasiš život. Ali ja ne smijem bježati u goru; mogla bi me pri tom lako zadesiti nesreća, pa bih poginuo.
20 Eno, tamo je grad dosta blizu, kamo bih mogao uteći, a malen je. Tamo bih htio uteći, jer je malen, pa da ostanem na životu,”
21 On odgovori: “Evo, neka ti bude, i u tom ću te poslušati, da ne razorim grad, o kojem govoriš.
22 Bježi brze tamo; jer ne mogu ništa činiti, dok ne stigneš onamo!” Zato se prozva taj grad Soar.
23 Sunce je upravio ogranulo, kad je Lot došao u Soar.
24 Tada pusti Gospod na Sodomu i Gomoru dažd sumpora i ognja od Gospoda, s neba.
25 I uništi te gradove, svu nizinu sa svima stanovnicima tih gradova i sve, što je raslo na poljima.
26 A kad se je žena njegova iza njega ogledala natrag postade stup od soli.
27 Rano drugoga jutra otide Abraham na mjesto, gdje je bio stajao pred Gospodom.
28 Kad se zagleda dolje na Sodomu i Gomoru i na svu pokrajinu one nizine, vidje, kako se dim dizao od zemlje kao dim iz peći.
29 Bog će dakle spomenu Abrahama, kad je Bog zatirao gradove one nizine, i izvede Lota iz, propasti, a uništi gradove, u kojima je bio Lot prebivao.
30 Lot otide od Soara dalje gore i nastani se s kćerima svojim u gori; jer se je bojao ostati u Soaru. I stanovao je u jednoj pećini s obje kćeri svoje.
31 Tada reče starija mlađoj: “Naš je otac star, a nema više nijednog čovjeka u zemlji, koji bi htio općiti s nama, kako je to običaj po svemu svijetu.
32 Hajde da dadnemo ocu svojemu vina, neka pije, pa da legnemo s njim, da po ocu svojemu dobijemo djecu!”
33 I dadoše onu noć ocu svojemu vina da pije; tada ode starija unutra i leže uz oca svojega, a on ne opazi ni kako ona leže, ni kako ustade.
34 Drugo jutro reče starija mlađoj: “Eto, ležala sam noćas uz oca svojega. Dajmo mu da pije vina i ovu noć, pa onda pođi ti unutra i lezi uz njega, da po ocu svojemu dobijemo djecu!”
35 Tako dadoše i ovu noć ocu svojemu vina da pije, te pođe mlađa i leže uz njega, a on ne opazi ni kako ona leže, ni kako ustade.
36 Zatrudnješe dakle obje kćeri Lotove od oca svojega.
37 I starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab; on je otac današnjim Moapcima.
38 I mlada rodi sina i nadjenu mu ime Ben-Ami; on je otac današnjim Amoncima.

KS) Postanak poglavlje 19
1 Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret. Nakloni se licem do zemlje,
2 a onda im reče: “Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete i noge operete; a onda možete na put rano.” A oni rekoše: “Ne, noć ćemo provesti na trgu.”
3 Ali ih on uporno navraćaše, i oni se uvratiše k njemu i uđoše u njegovu kuću. On ih ugosti, ispeče pogaču te blagovaše.
4 Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću.
5 Zovnu Lota pa mu reknu: “Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?”
6 Lot iziđe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata.
7 “Braćo moja,” reče on, “molim vas, ne činite toga zla!
8 Imam, evo, dvije kćeri s kojima još čovjek nije imao dodira: njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti jer su došli pod sjenu moga krova.”
9 “Odstupi odatle!” - rekoše. - “Došao kao dotepenac, a za suca se već postavlja. Sad ćemo mi s tobom gore nego s njima.” I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju.
10 Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuću i zatvore vrata;
11 a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naći vrata.
12 Onda ona dvojica upitaju Lota: “Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi!
13 Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo.”
14 Iziđe Lot da to kaže svojima budućim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kćeri te reče: “Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer će Jahve uništiti grad!” Ali je u očima svojih budućih zetova ispao kao da zbija šalu.
15 Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: “Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!”
16 Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada.
17 Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: “Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!”
18 Ali Lot odvrati: “Nemoj, gospodine!
19 Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima - a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem.
20 Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!”
21 Odgovori mu: “Uslišat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govoriš.
22 Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo ne stigneš.” Zato se onaj grad zove Soar.
23 Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar,
24 Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem
25 i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji.
26 A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli.
27 Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom,
28 upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klačine.
29 Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.
30 Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri živjeli su u pećini.
31 Starija reče mlađoj: “Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je običaj po svem svijetu.
32 Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leći: tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo.”
33 One noći opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.
34 Sutradan starija reče mlađoj: “Sinoć sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noćas, pa idi ti i s njim lezi: tako ćemo ocu sačuvati potomstvo.”
35 Opiju oca vinom i one noći te mlađa ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.
36 Tako obje Lotove kćeri zanesu s ocem.
37 Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca.
38 I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca.

ĐM) Postanak poglavlje 19
1 Nato su ona dva anđela stigla navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Čim ih je Lot opazio, ustao je pred njima i poklonio se licem sve do zemlje.
2 On je rekao: “Molim vas, gospodo, svratite se u kuću svojega sluge da prenoćite i operete svoje noge; onda sutra rano možete nastaviti svoj put.” A oni su rekli: “Ne, mi ćemo prenoćiti vani na trgu.”
3 Ali ih je on uporno nagovarao, pa se oni svratili k njemu i ušli u njegovu kuću. On ih je ugostio i dao ispeći beskvasnih pogača, i oni su jeli.
4 Ali prije nego su otišli leći, opkolili su kuću ljudi grada Sodome, mlado i staro, sav narod do posljednjega čovjeka.
5 Oni su pozvali Lota i rekli mu: “Gdje su ljudi koji su večeras došli k tebi? Izvedi nam ih da ih tjelesno upoznamo.”
6 Nato je Lot izašao k njima van pred vrata, a vrata je zatvorio za sobom,
7 pa rekao: “Molim vas, moja braćo, ne pravite takva zla.
8 Evo, imam dvije kćeri koje još nisu spoznale muškarca, pa ću vam njih izvesti, pa uradite s njima što vam je drago, samo ne dirajte u ove ljude, jer su ušli pod sjenu mojega krova.”
9 A oni rekli: “Odstupi odatle.” i još su rekli: “Ovaj je došao ovamo kao došljak i sad se pravi sudac. Sad ćemo napraviti tebi još gore nego njima.” I navalili su silom na čovjeka, na Lota, i primicali se sve bliže da razbiju vrata.
10 Ali ona su dva čovjeka pružili svoje ruke i uvukli Lota k sebi u kuću i zatvorili vrata.
11 A ljude pred kućnim vratima, malo i veliko, udarili su sljepoćom tako da su se uzalud mučili da bi našli vrata.
12 Onda su ljudi rekli Lotu: “Ako imaš ovdje još koga svojega, zeta, svoje sinove i kćeri, ili koga još drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta.
13 Jer mi ćemo uništiti ovo mjesto; jer se teška tužba podigla protiv njih pred Gospodinom, i Gospodin nas je poslao da ih uništimo.”
14 Tako je Lot izišao van i porazgovorio se sa svojim zetovima, koji su bili oženjeni njegovim kćerima, i rekao: “Ustajte, i izađite iz ovoga mjesta, jer će Gospodin uništiti ovaj grad.” Ali su njegovi zetovi mislili da on prebija šalu.
15 Kad je osvanula zora, anđeli su požurivali Lota, rekavši: “Ustani, uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su još kod kuće, da i ti ne pogineš kaznom grada.”
16 Kad je on još uvijek oklijevao, uzeli su ga ljudi za ruku, njegovu ženu i obje njegove kćeri – po smilovanju Gospodinovu – i izveli ih izvan grada.
17 I dogodilo se kad su ih izveli van jedan mu rekao: “Bježi, da si spasiš život. Ne ogledaj se natrag i ne zaustavljaj se nigdje u toj ravnici; bježi u goru da i ti ne pogineš.”
18 Onda im Lot rekao: “Oh, nemoj tako, Gospodine.
19 Evo sada, ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima, a veliko si mi milosrđe već iskazao spasivši mi život; ali ja ne smijem bježati u goru da me nesreća ne snađe i ne poginem.
20 Eno, ondje je grad dosta blizu da u njega pobjegnem, a malen je. Daj da onamo bježim, nije li malen? pa da ostanem na životu,”
21 On mu rekao: “Evo, neka ti bude, i u tom ću ti udovoljiti, da neću razoriti grad o kojem govoriš.
22 Bježi brže i skloni se ondje, jer ne mogu ništa izvršiti dok ne stigneš onamo.” Stoga je tomu gradu ime Zoar.
23 Sunce je baš izlazilo na zemlju kad je Lot ulazio u Zoar.
24 Onda je Gospodin pustio na Sodomu i Gomoru kišu sumpora i ognja, od Gospodina s nebesa.
25 Tako je uništio one gradove, svu ravnicu sve žitelje tih gradova i sve što je raslo na poljima.
26 Ali se njegova žena iza njega osvrnula, i ona je postala stup soli.
27 Abraham je otišao rano ujutro na mjesto gdje je stajao pred Gospodinom.
28 Onda je pogledao dolje prema Sodomi i Gomori i prema cijeloj pokrajini one ravnice, i vidio kako se dim dizao od zemlje kao dim iz peći.
29 I dogodilo se, kad je Bog uništio gradove u ravnici, da se Bog spomenuo Abrahama i izveo je Lota van iz sredine propasti, kad je uništavao gradove u kojima je Lot boravio.
30 Onda je otišao Lot od Zoara dalje gore i smjestio se sa svojim kćerima u gori, jer se bojao ostati u Zoaru. I prebivao je u jednoj špilji s obje svoje kćeri.
31 Onda je rekla prvorođena mlađoj: “Naš je otac star, a nema čovjeka na zemlji koji bi ušao k nama kako je to običaj po cijelom svijetu.
32 Hajdemo dati svojem ocu vina neka pije, pa ćemo s njime leći, tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo.”
33 Tako su onu noć opile svojega oca vinom. I prvorođena je otišla i legla uz svojega oca, a on nije opazio ni kad je ona legla ni kad je ustala.
34 I dogodilo se sutradan da je rekla prvorođena mlađoj: “Eto, ležala sam noćas uz svojega oca. Dajmo mu piti vina i ovu noć, pa onda idi ti unutra i lezi uz njega, tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo.”
35 Onda su i tu noć dale svojem ocu vina i opile ga. I mlađa je ustala, otišla i legla uz njega, a on nije opazio ni kad je ona legla ni kad je ustala.
36 Tako su obje Lotove kćeri zatrudnjele od svojega oca.
37 Prvorođena je rodila sina i nazvala ga imenom Moab; on je praotac današnjih Moabaca.
38 A mlađa, ona je isto rodila sina i nazvala ga imenom Ben-Ami; on je praotac današnjih Amonaca.

SG) Postanak poglavlje 19
1 Dvojica anđela stignu navečer u Sodomu, dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret. Nakloni se licem do zemlje,
2 a onda im reče: “Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge, da noć provedete i noge operete; a onda možete na put rano.” A oni rekoše: “Ne, noć ćemo provesti na trgu.”
3 Ali ih on uporno navraćaše, i oni se svratiše k njemu i uđoše u njegovu kuću. On ih pogosti, ispeče prijesnu pogaču, te blagovaše.
4 Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav svijet do posljednjega čovjeka, opkole kuću.
5 Zovnu Lota pa mu reknu: “Gdje su ljudi, što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih, da ih se namilujemo?”
6 Lot iziđe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata.
7 “Braćo moja - reče on - molim vas, ne činite toga zla!
8 Imam, evo, dvije kćeri, koje još s ljudima nisu općile: njih ću vam izvesti pa činite s njima, što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti, jer su došli pod sjenu moga krova.”
9 “Odstupi odatle! - rekoše. “Došao kao dotepenac, a za suca se već postavlja. Sad ćemo mi s tobom gore nego s njima.” Nasrnuše na jadnika Lota; navale na vrata da ih razbiju.
10 Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuću i zatvore vrata;
11 a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naći vrata.
12 Onda ona dvojica upitaju Lota: “Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri, sve koje imaš u gradu, iz mjesta izvedi!
13 Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto: vika je na žiteljstvo grada pred Gospodom postala tolika, te nas je Gospodin poslao da mjesto uništimo.” Iziđe Lot da to kaže svojim zetovima, koji su oženili njegove kćeri, te reče:
14 “Na noge! Odlazite iz ovog mjesta, jer će Gospodin uništiti grad!” Ali je u očima svojih zetova ispao kao da šalu zbija. cvko kao da šalu zbija.
15 U cik zore anđeli navale na Lota govoreći: “Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje, da ne budeš zatrt kaznom grada!”
16 Ali je on oklijevao. Zato ljudi zgrabe za ruke njega, njegovu ženu i njegove obje kćeri, i - po smilovanju Gospodnjem nad njima - odvedoše ih van grada.
17 Kad ih izvedoše, jedan progovori: “Bježi u brdo da ne budeš zatrt!”
18 Ali Lot odvrati: “Nemoj, molim, gospodine!
19 Nego, ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima - a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeći u brdo, a da me nesreća ne snađe i ne poginem.
20 Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da bježim onamo - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!”
21 Odgovori mu: “Uslišat ću ti i tu molbu, i ne ću zatrti grada o kojem govoriš.
22 Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa učiniti, dok ti onamo ne stigneš.” Zato se onaj grad zove Soar.
23 Sunce je upravo na zemlju izlazilo, kad je Lot stigao u Soar.
24 Tada Gospod zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru svojim sumpornim ognjem;
25 uništi one gradove, svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji.
26 A Lotova se žena obazre, i pretvori se u stup soli.
27 Sutradan, ranim jutrom, Abraham se požuri na mjesto, gdje je stajao pred Gospodom;
28 upravi pogled prema Sodomi, Gomori i Ravnici u daljini te vidje gdje se diže dim nad zemljom kao dim iz kakve klačine.
29 Tako se Bog, dok je zatirao gradove u Ravnici, u kojima je Lot boravio sjetio Abrahama i uklonio Lota isred propasti.
Moapci i Amonci
30 Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri živjeli su u pećini.
31 Starija reče mlađoj: “Otac nam je ostario, a muža na zemlji nema, da bude s nama, kako je običaj po svem svijetu.
32 Hajdemo oca opiti vinom pa s njime leći: tako ćemo s ocem očuvati potomstvo.”
33 One noći napiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao ni kad je legla ni kad je ustala.
34 Sutradan starija reče mlađoj: “Sinoć sam, eto, ležala ja s našim ocem; napijmo ga vinom i noćas, pa idi ti i s njime lezi: tako ćemo ocu sačuvati potomstvo.”
35 Opiju oca vinom i one noći, te mlađa ode i s njim legne, a on nije znao ni kad je legla ni kad je ustala.
36 Tako obje Lotove kćeri zanesu s ocem.
37 Starija rodi sina i nadjene mu ime: Moab. On je praotac današnjih Moabaca.
38 I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Amon. On je praotac današnjih Amonaca.

LB) Postanak poglavlje 19
1 Predvečer dođoše dva anđela u Sodomu, a Lot je sjedio na vratima sodomskim. Kad ih Lot ugleda, usta da ih susretne, pokloni im se licem do zemlje
2 i reče: “Dođite, gospodo moja, u kuću sluge svoga da tu prenoćite; operite noge, a sutra ćete uraniti da nastavite put.” “Ne”, odgovoriše oni, “mi ćemo noć provesti na ulici.”
3 Ali Lot toliko navali da se oni svratiše k njemu i uđoše u kuću njegovu; i on ih ugosti i ispeče im beskvasne hljebove. I oni jedoše.
4 Još ne bijahu legli, a ljudi iz grada, ljudi sodomski, slegoše se oko kuće - od djece do staraca.
5 Oni pozvaše Lota i rekoše mu: “Gdje su ljudi što noćas k tebi dođoše? Izvedi ih k nama da ih poznamo.”
6 Lot iziđe k njima pred ulaz u kuću i zatvori vrata za sobom
7 pa im reče: “Molim vas, braćo, ne činite zla!
8 Eto imam dvije kćeri koje još ne upoznaše čovjeka; njih ću vam izvesti, pa činite s njima što vam je volja, ali ne dirajte u ove ljude jer su oni došli pod sjenku moga krova.”
9 Oni rekoše: “Odmakni se!” i dodaše: “Ovaj je kao stranac došao i još hoće da nam sudi! Sad ćemo mi tebi učiniti gore nego njima!” I odgurnuvši silom Lota, stadoše razvaljivati vrata.
10 Ona dva čovjeka digoše ruke, uvukoše Lota k sebi i zatvoriše vrata.
11 A ljudi što bijahu pred kućnim vratima odjedanput zasljepiše, od najmanjega do najvećega, te ne mogahu naći vrata.
12 Tada ona dva čovjeka rekoše Lotu: “Koga imaš ovdje svoga? Gledaj da iziđu odavde zetovi, sinovi, kćeri i svi tvoji koji su u ovome gradu.
13 Mi ćemo zatrti ovo mjesto jer je protiv građana njegovih velika vika pred Gospodom, i Gospod nas posla da zatremo grad.”
14 Lot iziđe i kaza zaručnicima kćeri svojih: “Ustajte, idite iz ovoga mjesta, jer će Gospod zatrti ovaj grad.” Ali se zaručnicima učini da se Lot šali.
15 Kad zora zarudi, navališe anđeli na Lota govoreći: “Ustani, uzmi ženu svoju i dvije kćeri svoje koje su tu, da ne pogineš u kazni ovoga grada.”
16 Ali kako on oklijevaše, uzeše ljudi za ruku njega i ženu njegovu i dvije kćeri njegove, jer se Gospod bijaše ražalio nad njim i izvedoše ga te pustiše iza grada.
17 Kad ih izvedoše van, reče jedan: “Pazi na život! Ne osvrći se i u cijeloj ovoj ravnici da nisi stao; skloni se na ono brdo da ne pogineš!” -
18 Reče im Lot: “Nemoj, gospodine!
19 Gle, sluga tvoj nađe milost pred očima tvojim, i ti pokaza veliku milost svoju sačuvavši mi život, ali ne mogu stići da se sklonim na brdo a da me zlo ne pogodi i da ne poginem.
20 Eno, grad je blizu; onamo se može uteći, a malen je: da bježim onamo. Dopusti da se onamo sklonim ... zar nije malen? ... pa da spasim život.”
21 A on mu reče: “Poslušat ću te i zato i neću zatrti grada o kojem govoriš.
22 Brže bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ne stigneš onamo.” Zato se onaj grad prozva Soar.
23 Sunce se dizalo nad zemljom kad je Lot ulazio u Soar.
24 Tada pusti Gospod na Sodomu i Gomoru kišu od sumpora i ognja.
25 I uništi te gradove i svu ravnicu, sve ljude u gradovima i sav urod na zemlji.
26 Žena Lotova pogleda unatrag i pretvori se u kip soli.
27 Ustavši rano, Abraham otiđe na mjesto gdje je stajao pred Gospodom.
28 Baci pogled na Sodomu i Gomoru i na okolicu po onoj ravnici, i gle, vidje kako se podiže dim sa zemlje, kao dim iz krečane.
29 Kad zatiraše gradove u onoj ravnici, spomenu se Bog Abrahama; i izvede Lota iz propasti dok zatiraše gradove gdje je živio Lot.
30 Lot otiđe iz Soara i nastani se na brdu s dvjema svojim kćerima, jer se bojao ostati u Soaru. Živio je u pećini sa svojim kćerima.
31 Reče starija mlađoj: “Naš je otac star, a u okolici nema čovjeka da k nama dođe, kao što je u cijeloj zemlji običaj.
32 Hajde da opijemo oca vinom pa da legnemo s njim, kako bi se sačuvao rod oca našega.”
33 Te noći dadoše ocu vina, a starija pođe i leže s ocem svojim. On ne osjeti ni kad je legla ni kad je ustala.
34 Sutradan reče starija mlađoj: “Gle, noćas ležah s ocem svojim. Da mu damo vina i večeras, pa lezi ti s njime da bi se sačuvao rod oca našega.”
35 Pa one i te večeri dadoše ocu vina, a mlađa ode i leže s njim, i on ne osjeti ni kad je legla, ni kad je ustala.
36 Obje kćeri Lotove zatrudnješe od oca svoga.
37 Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab; od njega potječu Moapci do današnjega dana.
38 I mlađa rodi sina i nadjenu mu ime Ben-Ami; od njega potječu Amonci do današnjega dana.

DK) Postanak poglavlje 19
1 A uvečer došli su dva anđela u Sodomi; a Lot je sjedio na vratima Sodome; i kad ih ugleda, ustade te ih srete, i pokloni se licem do zemlje,
2 I reče: “Hodite, gospodo, u kuću sluge svojega, i prenoćite i operite svoje noge; pa sutra rano kad ustanete pođite svojim putem. A oni reknu: “Ne, nego ćemo prenoćiti na ulici.
3 Ali on navali na njih, te se svrate k njemu i uđu u kuću njegovu, i on ih ugosti, i ispeče kruhova beskvasnih, i su jeli.
4 I još nisu legli, a građani Sodome skupili se oko kuće, staro i mlado, sav narod sa svih krajeva,
5 I vikahu Lota i govorili mu: Gdje su ljudi što su došli sinoć k tebi? Izvedi ih k nama da ih poznamo. Jud
6 A Lot iziđe k njima pred vrata zatvorivši vrata za sobom,
7 I reče im: “Nemojte, braćo, činiti zla.
8 Evo imam dvije kćeri, koje još nisu poznavale čovjeka; njih ću vam izvesti, pa činite s njima što vam je volja; samo ne dirajte u ove ljude, jer su zato ušli pod moj krov.
9 A oni reknu: “Hodi ovdje. Pa onda reknu: “Ovaj je sam došao ovdje da živi kao došljak, pa još hoće da nam sudi; sad ćemo tebi učiniti gore nego njima. Pa su navalili jako na čovjeka, na Lota, i počeše istavljati vrata.
10 A ona dva čovjeka dignu ruke, i uvuku Lota sebi u kuću, i zatvoriše vrata.
11 A ljude koji su bili pred vratima kućnim ujedanput oslijepe od najmanjega do najvećega, te nisu mogli naći vrata.
12 Tada ona dva čovjeka reknu Lotu: Ako imaš ovdje još koga svojega, ili zeta ili sina ili kćer, ili koga god svojega u ovom gradu, gledaj nek idu odavde;
13 Jer hoćemo da uništimo mjesto ovo, jer je vika njihova velika pred Gospodom, pa nas posla Gospodin da ga uništimo.
14 I iziđe Lot, i reče zetovima svojim, za koje je htio dati svoje kćeri, i reče im: “Ustajte, idite iz mjesta ovoga, jer će sada uništiti Gospodin grad ovaj. Ali se zetovima njegovim učini da se sali.
15 A kad zora zabijeli, navalili su anđeli na Lota govoreći: “Ustani, uzmi svoju ženu, i dvije svoje kćeri koje su tu, da ne pogineš u bezakonju grada tog.
16 A on se počne skanjivatl, te ljudi uzmu za ruku njega i ženu njegovu i dvije kćeri njegove, jer ga je bilo žao Gospodinu i izvedoše ga i pustiše ga iza grada.
17 I kad ih izvedoše van, reče jedan: Izbavi dušu svoju i ne obazri se natrag i u cijeloj ovoj ravni da nisi stao; bježi na ono brdo da ne pogineš.
18 A Lot im reče: “Nemoj, Gospodine!
19 Gle, sluga tvoj nađe milost pred tobom, i milost je tvoja prevelika koju mi učini sačuvavši mi život; ali ne mogu uteći na brdo da me ne stigne zlo i ne poginem.
20 Eno grad blizu; ondje se može uteći, a mali je; da bježimo ondje; ta mali je, te ću ostati živ.
21 A on mu reče: “Eto poslušat ću te i zato, i neću uništiti grada, za koji reče.
22 Brze bježi ondje; jer ne mogu činiti ništa dok ne stigneš ondje. Zato se prozva onaj grad Soar.
23 I kad sunce ogranu po zemlji, Lot dođe u Soar.
24 Tada pusti Gospodin na Sodomu i na Gomoru od Gospodina s neba kiša od sumpora i ognja,
25 I zatre one gradove i svu onu ravan, i sve ljude u gradovima i rod zemaljski.
26 Ali žena Lotova se obazrela idući za njim, i posta slan kamen.
27 A sutradan rano ustavši Abraham, otide na mjesto gdje je stajao pred Gospodom;
28 I pogleda na Sodomu i Gomoru i svu okolinu po onoj ravni, i ugleda, a to se dizao dim od zemlje kao dim iz peći.
29 Ali kad Bog uništavao gradove u onoj ravni, opomenu se Bog Abrahama, i izvede Lota iz propasti kad zatre gradove gdje živješe Lot.
30 A Lot otide iz Soara i stani se na onom brdu s dvije svoje kćeri, jer se bojaše ostati u Soaru; i živješe u špilji s dvije svoje kćeri.
31 A starija reče mlađoj: Naš je otac star, a nema nikoga na zemlji da dođe k nama, kao što je običaj po svoj zemlji.
32 Hajde da damo ocu vina neka se opije, pa da legnemo s njim, da bismo sačuvale sjeme svojemu ocu.
33 I dadoše ocu vina onu noć; i došavši starija leže s ocem svojim, i on ne osjeti ni kad ona leže ni kad ustade.
34 A sutradan reče starija mlađoj: Gle, noćas sam spavala s ocem svojim. Da mu damo vina i navečer, pa idi ti i leži s njim, da bismo sačuvale sjeme svojemu ocu.
35 Pa i tu večer dadoše ocu vina, i ustavši mlađa leže s njim, i on ne osjeti ni kad ona leže ni kad ustade.
36 I obje su kćeri Lotove zatrudnjele od svojega oca.
37 I starija rodi sina, i nadjene mu ime Moab; od njega su Moabci do današnjega dana.
38 Pa i mlađa rodi sina, i nadjene mu ime Ben-Ami; od njega su Amonci do današnjega dana.

IŠ) Postanak poglavlje 20
1 Onda otide Abraham u pokrajinu Negeb i nastani se između Kadeša i Šura. Dok je boravio u Gerari,
2 Reče Abraham za Saru, ženu svoju: “Sestra mi je.” I posla tamo Abimelek, kralj gerarski, i dade dovesti Saru.
3 Ali dođe Bog k Abimeleku po noći u snu i reče mu: “Eto, umrijet ćeš zbog žene, koju si dao dovesti k sebi; jer ona je udata žena!”
4 A Abimelek nije se bio još njoj primaknuo, pa odgovori: “Gospode, ti ipak nećeš nedužne ljude pogubiti!
5 Nije li mi on sam rekao: ‘Sestra mi je’; a i ona izjavi: ‘Brat mi je’. U nedužnosti srca svojega i čistim rukama učinih tako.”
6 Tada mu reče dalje Bog u snu: “I ja znam, da si učinio u nedužnosti srca svojega. Ja te sam uščuvah, da se ne ogriješiš proti meni, i zato ne dopustih, da je se dotakneš.
7 A sada vrati mužu ženu njegovu, jer je on prorok zagovarat će te, da ostaneš na životu. A ne vratiš li je, onda znaj, da ćeš umrijeti ti i svi tvoji!”
8 Rano ujutro sazva Abimelek sve sluge svoje i reče im, što se zbilo; a ljudi se veoma uplašiše.
9 Abimelek dozva Abrahama i reče mu: “Što si nam učinio? Što li sam ti skrivio, da navuče na me i na kraljevstvo moje toliku krivnju? Što se ne bi smjelo nipošto dogoditi, to si mi učinio.”
10 I Abimelek upita Abrahama: “Što si namjeravao, da si tako radio?”
11 Abraham odgovori: “Mislio sam naime, ako u ovome mjestu ne vlada strah Božji, onda će me pogubiti zbog žene moje.
12 Uostalom, ona mi je doista sestra, kći oca mojega, samo nije kći matere moje, i tako mi je mogla postati žena.
13 I kad me Bog iz kuće oca mojega odvede u tuđinu, rekoh joj: učini mi tu ljubav; u svakom mjestu, kamo dođemo, reci o meni, da sam ti brat.”
14 Tada uze Abimelek ovaca i goveda, sluga i sluškinja, te ih darova Abrahamu; i vrati mu Saru, ženu njegovu.
15 I reče Abimelek: “Evo, zemlja ti je moja otvorena; ostani, gdje ti se dopada!”
16 A Sari reče: “Evo, dajem bratu tvojemu tisuću srebrnjaka, neka to bude za te odšteta u očima sviju, koji su s tobom; tako si u svakom pogledu opravdana.”
17 Onda se Abraham pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, ženu njegovu i sluškinje njegove, tako da su opet mogle rađati.
18 Jer je Gospod zbog Sare, žene Abrahamove, bio zatvorio svaku maternicu u kući Abimelekovoj.

KS) Postanak poglavlje 20
1 Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se između Kadeša i Šura. Dok je boravio kao pridošlica u Geraru,
2 rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi.
3 Ali Bog dođe Abimeleku noću u snu te mu reče: “Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona žena udata.”
4 A nije se Abimelek k njoj približavao. Zato reče: “Gospodine, zar ćeš pravednika pogubiti?
5 Zar mi on nije rekao: ‘Ona mi je sestra.’ A ona mi je sama rekla: ‘On je moj brat.’ Čiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo učinio.”
6 Bog mu odvrati u snu: “Znam da si to učinio čiste savjesti; i ja sam te zadržavao da protiv mene ne griješiš; i nisam dopuštao da je dotakneš.
7 Sada vrati čovjeku ženu njegovu; prorok je on; molit će se za tebe da ostaneš na životu. Ako je ne vratiš, znaj da ćeš umrijeti, ti i svi tvoji.”
8 Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i kaže im sve što je bilo, a ljudi se veoma uplaše.
9 Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reče: “Što si nam učinio! Čime sam se ja ogriješio prema tebi da izložiš mene i moje kraljevstvo velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja.
10 Što si, dakle na umu imao”, upita dalje Abimelek, “kad si tako radio?”
11 Abraham uzvrati: “Zbilja sam držao da nema Božjeg straha u ovome mjestu, pa će me ljudi ubiti zbog moje žene.
12 A onda, ona je uistinu moja sestra: kći je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pošla za me.
13 A kad me Bog udaljio od doma očeva, rekoh joj: Ovu mi uslugu učini: kamo god dođemo, reci o meni da sam ti brat.”
14 Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluškinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu i njegovu ženu Saru.
15 Abimelek zatim reče: “Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se gdje ti se svidi!”
16 A Sari reče: “Evo tisuću srebrnika što ih dajem tvome bratu: neka ti budu koprenom pred očima sviju što su s tobom. Ti si svakako opravdana.”
17 Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako te opet mogahu rađati.
18 Jer Jahve bijaše zbog Sare, Abrahamove žene, zatvorio svaku utrobu u domu Abimelekovu.

ĐM) Postanak poglavlje 20
1 Abraham je krenuo odande na jug i boravio je između Kadeša i Šura, a zadržao se u Gerari kao došljak.
2 Onda je Abraham rekao za Saru, svoju ženu: “Ona je moja sestra.” I poslao ondje Abimelek, gerarski kralj, i dao je dovesti Saru.
3 Ali Je Bog došao Abimeleku po noći u snu i rekao mu: “Eto, umrijet ćeš zbog žene koju si dao dovesti k sebi, jer ona je udata žena.”
4 Ali Abimelek joj se još nije približio, pa je odgovorio: “Gospodine, hoćeš li i pravednika pogubiti?
5 Nije li mi on sam rekao: ‘Ona je moja sestra’; a i ona je rekla: ‘On je moj brat’. U nedužnosti svojega srca i čistim rukama napravio sam tako.”
6 Onda mu je u snu rekao Bog: “Da, znam da si napravio u nedužnosti svojega srca. Ja sam te sam zadržao da protiv mene ne sagriješiš, i zato nisam dopustio da ju dodirneš.
7 A sada vrati čovjeku njegovu ženu, jer je on prorok i zagovarat će te da ostaneš na životu. A ne vratiš li je, onda znaj da ćeš umrijeti, ti i svi tvoji.”
8 Rano ujutro sazvao je Abimelek sve svoje sluge i rekao im sve što se dogodilo, a ljudi se vrlo prestrašili.
9 Abimelek je dozvao Abrahama i rekao mu: “Što si nam napravio? Što li sam ti skrivio da si navukao na mene i na moje kraljevstvo toliku krivnju? Napravio si mi što se nipošto nije smjelo dogoditi.”
10 Onda je Abimelek rekao Abrahamu: “Što si mislio kad si tako radio?”
11 Abraham mu odgovorio: “Mislio sam da, ako u ovomu mjestu ne vlada strah Božji, onda će me pogubiti zbog moje žene.
12 A ona mi je zaista sestra, kći mojega oca, samo nije kći moje majke; tako mi je postala žena.
13 I dogodilo se, kad je Bog napravio da odem od doma mojega oca, rekao sam joj: ‘Ovu ćeš mi dobrotu iskazati: u svakom mjestu kamo dođemo reci o meni da sam ti brat.’”
14 Onda je Abimelek uzeo ovaca i goveda, sluga i sluškinja, te ih darovao Abrahamu i vratio mu Saru, njegovu ženu.
15 Abimelek je rekao : “Evo, moja ti je zemlja otvorena, ostani gdje ti se sviđa.”
16 Onda je rekao Sari: “Evo, dajem tvojem bratu tisuću srebrnjaka, neka to bude za tebe odšteta u očima svih koji su s tobom.” Tako je ona bila opravdana
17 Nato se Abraham pomolio Bogu, i Bog je ozdravio Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako da su opet mogle rađati.
18 Jer je Gospodin zbog Sare, žene Abrahamove, zatvorio svaku utrobu u domu Abimelekovu.

SG) Postanak poglavlje 20
1 Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se između Kadeša i Egipatskog zida. Dok je boravio u Geraru,
2 rekao je Abraham o svojoj ženi Sari, da mu je sestra. Stoga Abimelek, kralj gerarski, pošalje po Saru i uze je.
3 Ali Bog dođe Abimeleku noću u snu te mu reče: “Zbog žene, koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona žena udata.”
4 Abimelek se nije k njoj primicao. Zato reče: “Gospodine, zar ćeš pravednika pogubiti?
5 Zar mi on nije rekao: ‘Ona mi je sestra’. A ona mi je sama rekla: ‘On je moj brat’. Čiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo učinio.”
6 Bog mu odvrati u snu: “Znam, da si to učinio čiste savjesti; i ja sam te zadržavao da protiv mene ne griješiš; i nisam dopuštao, da je dotakneš.
7 Sada vrati čovjeku ženu njegovu; prorok je on; molit će se za tebe, da ostaneš na životu. Ako je ne vratiš, znaj, da ćeš umrijeti, ti i svi tvoji.”
8 Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i kaza čitavu stvar, da čuju na vlastite uši, i ljudi se veoma uplaše.
9 Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reče: “Što si nam učinio! Čime sam se ja ogriješio protiv tebe da izložiš mene i moje kraljevstvo velikoj grehoti? Ponio si se prema meni, kako ne valja.
10 Što si dakle imao na umu - upita dalje Abimelek - kad si tako radio?”
11 Abraham uzvrati: “Zbilja sam držao, da nema Božjeg straha u ovome mjestu, pa će me ljudi ubiti zbog moje žene.
12 A onda, ona je uistinu moja sestra: kći je moga oca, i ako ne i moje majke, pa se je udala za me.
13 A kad me Bog udaljio od očeva doma, rekoh joj: ‘Ovu mi uslugu učini: kamo god dođemo, reci o meni, da sam ti brat’.”
14 Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluškinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu i njegovu ženu Saru.
15 Zatim reče Abimelek: “Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se gdje ti se svidi!”
16 A Sari reče: “Evo tisuću srebrnika, što ih dajem tvome bratu: neka ti budu koprenom pred očima sviju, što su s tobom. Ti si svakako opravdana.”
17 Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako te opet mogahu rađati.
18 Jer Gospod bijaše zbog Sare, Abrahamove žene, zatvorio ‘svaku utrobu u domu Abimelekovu.

LB) Postanak poglavlje 20
1 Abraham otiđe odande na jug i nastani se između Kadeša i Šura, a zadrža se u Geraru.
2 Abraham govoraše za ženu svoju Saru da mu je sestra. Abimelek, kralj gerarski, upriliči da se Sara otme.
3 Ali se Bog pojavi Abimeleku u snu i reče mu: “Gle, poginut ćeš zbog žene koju si uzeo, jer ona ima muža.”
4 Abimelek, koji je ne bijaše niti dotakao, reče: “Gospode, hoćeš li učiniti da i pravedan narod propada?
5 Nije li mi on rekao: ‘Sestra mi je?’, a i ona sama kaza: ‘Brat mi je!’ Ja sam čista srca i u pravdi ruku svojih postupao.”
6 Bog mu u snu reče: “Znam da si postupao čista srca; zato te i sačuvah da ne sagriješiš. Zato i ne dadoh da je dotakneš.
7 Ali sada vrati čovjeku ženu njegovu, jer je on prorok i molit će se za te da ostaneš živ. Ako je ne vratiš, znaj da ćete umrijeti ti i svi tvoji.”
8 Abimelek usta rano, sazva sve sluge svoje i kaza im sve to; i te ljude obuze veliki strah.
9 Tada Abimelek dozva Abrahama i reče mu: “Što si nam to učinio? Što sam ja tebi zgriješio, da si navukao na me i na kraljevstvo moje toliko zlo? Učinio si mi ono što ne valja činiti.”
10 Još reče Abimelek Abrahamu: “Što si ti mislio kad si mi to učinio?”
11 Abraham odgovori: “Mišljah da u ovome mjestu nema straha od Boga i da će me ubiti zbog moje žene.
12 Osim toga, ona i jest moja sestra, kći oca moga; samo što nije kći matere moje, pa mi postade žena.
13 Kad me Bog izveo iz doma oca moga, ja joj rekoh: ‘Učini mi ljubav: gdje god dođemo, reci za mene: Brat mi je.’”
14 Tada Abimelek uze ovaca i goveda, sluga i sluškinja te ih dade Abrahamu i vrati mu Saru, ženu njegovu.
15 Zatim reče Abrahanu: “Evo, zemlja ti je moja otvorena, živi u njoj gdje ti je god volja.”
16 A Sari reče: “Evo, dajem bratu tvome tisuću srebrnjaka. To će ti biti koprena pred svima koji su s tobom i pred svima ćeš biti opravdana.”
17 Abraham se pomoli Bogu, a Bog iscijeli Abimeleka, njegovu ženu i sluškinje, te su opet mogle rađati.
18 Jer Gospod bijaše učinio neplodnim cio dom Abimelekov zbog Sare, žene Abrahamove.

DK) Postanak poglavlje 20
1 A Abraham otide odande na jug, i stani se između Kadeša i Sura; i živješe kao došljak u Geraru.
2 I govoraše za svoju ženu Saru: Sestra mi je. A kralj gerarski Abimelek posla te uzme Saru.
3 Ali dođe Bog Abimeleku noću u snu, i reče mu: Gle, poginut ćeš sa žene koju si uzeo, jer ima muža.
4 A Abimelek se nije nje dotakao, i zato reče: “Gospodine, da li ćeš i pravedan narod pogubiti?
5 Nije li mi sam rekao: Sestra mi je? A i ona sama reče: “Brat mi je. Učinio sam u čistoći srca svojega i u pravdi ruku svojih.
6 Tada mu reče Bog u snu: Znam da si učinio u čistoći srca svojega, zato te sačuvah da mi ne sagriješiš, i ne dadoh da je se dotakneš.
7 A sada vrati čovjeku ženu njegovu, jer je prorok, i molit će se za te, te ćeš ostati živ. Ako li ne vratiš, znaj da ćeš umrijeti ti i svi tvoji.
8 I ujutru rano usta Abimelek, i sazva sve sluge svoje, i reče im sve ovo da čuju. I ljudi se jako prestraše.
9 Tada Abimelek dozva Abrahama i reče mu: Što si nam učinio? Što li sam ti sagriješio, te navuče na me i na kraljevstvo moje toliko zlo? Učinio si mi što ne valja činiti.
10 I još reče Abimelek Abrahamu: Što ti je bilo, te si to učinio?
11 A Abraham odgovori: Govorih: jamačno nema straha Božjega u ovom mjestu, pa će me ubiti radi žene moje.
12 A upravo i jeste mi sestra, kći oca mojega; ali nije kći moje majke, pa pođe za me.
13 A kad me Bog izvede iz doma oca mojega, ja sam joj rekao: Učini dobro, i reci za me gdje god dođemo: Brat mi je.
14 Tada Abimelek uzme ovaca i goveda i sluga i sluškinja, te dade Abrahamu, i vrati mu Saru ženu njegovu.
15 I reče Abimelek Abrahamu: Evo, zemlja ti je moja otvorena, živi slobodno gdje ti je volja.
16 A Sari reče: “Evo dao sam tvojemu bratu tisuću srebrnjaka; gle, on ti je očima pokrivalo pred svima koji budu s tobom; i to sve da ti je za pouku.
17 I Abraham se pomoli Bogu, i ozdravi Bog Abimeleka i ženu njegovu i sluškinje njegove, te su rodile.
18 Jer Gospodin je sasvim zatvorio svaku utrobu u domu Abimelekovom radi Sare žene Abrahamove.

IŠ) Postanak poglavlje 21
1 Gospod pohodi Saru, kao što je bio obećao, i učini Gospod na njoj, kao što je bio unaprijed rekao.
2 Sara zatrudnje i rodi Abrahamu u starosti njegovoj sina u vrijeme, što ga je Bog unaprijed odredio.
3 Abraham nadjenu ime novorođenom sinu svojemu, kojega mu rodi Sara, Izak.
4 Abraham obreza sina svojega Izaka, kad mu je bilo osam dana, kao što mu je bio zapovjedio Bog.
5 Abrahamu je bilo sto godina, kad mu se rodio sin Izak.
6 Tada reče Sara: “Smijeh mi Bog pripravi, i svaki, koji čuje o tom, smijat će se zbog mene.”
7 Reče dalje: “Tko bi bio ikad rekao Abrahamu, da će Sara još dojiti djecu? Pa ipak ja mu rodih sina u starosti njegovoj.”
8 Dječak odraste i bi odbijen od prsiju. Abraham na taj dan, kad bi Izak odbijen od prsiju, priredi veliku gozbu.
9 A kad vidje Sara, kako se sin Egipćanke Agare, kojega je bila rodila Abrahamu, podsmijeva,
10 Ona reče Abrahamu: “Otjeraj tu sluškinju i sina njezina, jer sin te sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom Izakom.”
11 A to Abrahamu bi vrlo neugodno zbog sina njegova.
12 Tada reče Bog Abrahamu: “Neka ti ne bude žao za dječaka i za sluškinju tvoju; poslušaj Saru u svemu što ti kaže, jer samo oni, što proizađu od Izaka, imaju vrijediti kao potomci tvoji.
13 Ali ću i sina sluškinje učiniti narodom, jer je potomak tvoj.”
14 I tako Abraham drugoga jutra uze kruha i mješinu vode i dade to Agari metnuvši joj na leđa; i dječaka joj dade i otpusti je. Ona tada ode i lutala je po pustinji Beer Šebe.
15 A kad nesta vode u mješini, stavi dječaka pod jedan grm.
16 Otide dalje i sjede po strani daleko, koliko može luk dobaciti; i reče u sebi: “Ne mogu da gledam, kako umire dijete.” Tako je sjedila po strani i počne glasno plakati.
17 A Bog je čuo glas dječakov, i anđeo Božji viknu Agaru s neba: “Što ti je, Agaro? Ne kloni duhom, jer Bog je čuo glas dječakov tu, gdje leži.
18 Hajde, uzmi dječaka i drži ga čvrsto za ruku; jer ja ću ga učiniti velikim narodom,”
19 Tada joj Bog otvori oči, te ugleda studenac. Ona ode tamo, napuni mješinu vode i dade dječaku da pije.
20 I Bog je bio s dječakom; on odraste i nastani se u pustinji i postade vješt u strijeljanju lukom.
21 A prebivao je u pustinji Paranu; a mati njegova oženi ga iz zemlje egipatske.
22 U to isto vrijeme imadoše Abimelek i poglavica vojske njegove Fikol s Abrahamom ovaj govor: “Bog je s tobom u svemu, što radiš.
23 Stoga zakuni mi se ovdje Bogom, da nećeš nikada nevjerno raditi ni proti meni ni proti svemu potomstvu mojemu! Kao što sam ja tebi iskazivao prijateljstvo, tako ga ti iskazuj i meni i zemlji, u kojoj prebivaš kao gost!”
24 Abraham odgovori: “Jest, hoću se zakleti.”
25 Ali Abraham pozva na odgovor Abimeleka zbog studenca, što su ga sluge Abimelekove bile na silu posvojile.
26 Abimelek reče: “Ne znam, tko je to učinio, a ti mi o tome ni jesi ništa rekao, niti sam do danas što o tome čuo.”
27 Tada uze Abraham ovaca i goveda i dade ih Abimeleku, i sklopiše savez među sobom.
28 Potom Abraham odvoji od ovaca sedmero janjadi.
29 Upita Abimelek Abrahama: “Što ima da znači to sedmero janjadi, što si ih odvojio?”
30 On odgovori: “Ovo sedmero janjadi moraš ti od mene primiti; jer taj dar ima da bude meni za svjedočanstvo, da sam ja iskopao ovaj studenac.”
31 Zato se to mjesto prozva Beer-Šeba, jer se ondje među sobom zakleše.
32 Tako oni sklopiše savez u Beer-Šebi. Tada se Abimelek i Poglavica vojske njegove Fikol podigoše i vratiše se natrag u zemlju filistejsku.
33 A Abraham zasadi stablo tamarisku u Beer-Šebi i prizva ondje ime Gospoda, Boga vječnoga.
34 Abraham proboravi još dugo vremena kao tuđinac u zemlji filistejskoj.

KS) Postanak poglavlje 21
1 Jahve se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao:
2 Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje je Bog označio.
3 Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi.
4 I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio.
5 Abrahamu bijaše stotinu godina kad mu se rodio sin Izak.
6 Sara reče: “Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to čuje nasmijat će mi se.”
7 Još doda: “Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu će ti Sara dojiti! Ipak sina mu rodih u starosti”.
8 Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu.
9 Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom,
10 pa reče Abrahamu: “Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom - s Izakom!”
11 To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin.
12 Ali Bog reče Abrahamu: “Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime.
13 I od sina tvoje sluškinje podići ću velik narod, jer je tvoj potomak.”
14 Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s dječakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe.
15 Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom,
16 a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk može dobaciti. Govorila je u sebi: “Neću da vidim kako dijete umire.” Sjedeći tako, udari u jecanje.
17 Bog ču plač dječaka te anđeo Božji zovne s neba Hagaru i reče joj: “Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji.
18 Na noge! Digni dječaka i utješi ga, jer od njega ću podići velik narod.”
19 Tada joj Bog otvori oči pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji dječaka.
20 Bog je bio s dječakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka.
21 Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske.
22 U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove vojske - reče Abrahamu: “Bog je s tobom u svemu što radiš.
23 Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da nećeš varati ni mene ni moju rodbinu i prijatelje nego da ćeš se prema meni i prema zemlji u kojoj sad boraviš ponašati pošteno, kao što sam se ja prema tebi ponio.”
24 “Kunem se”, odgovori Abraham.
25 Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode što su ga Abimelekove sluge bile prisvojile.
26 A Abimelek reče: “Ne znam tko je to učinio; ni ti me nisi o tome obavijestio, niti sam ja o tome čuo, osim danas.”
27 Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njih dvojica sklope savez.
28 Potom Abraham razluči napose sedam janjaca od stada.
29 Nato Abimelek zapita Abrahama: “Što znači ovih sedam janjaca koje si na stranu stavio?”
30 A on odgovori: “Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke da mi bude dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac.”
31 Zato se ono mjesto nazvalo Beer Šeba; jer se njih dvojica ondje zakleše.
32 Pošto su sklopili savez kod Beer Šebe, Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca.
33 Abraham zasadi kod Beer Šebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve - Boga Vječnoga.
34 Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao pridošlica.

ĐM) Postanak poglavlje 21
1 Gospodin je pohodio Saru kako je obećao, i Gospodin je napravio Sari kako je bio rekao.
2 Sara je zatrudnjela i rodila Abrahamu sina u njegovoj starosti, u određeno vrijeme o kojem mu je Bog govorio.
3 Abraham je nazvao, svojega sina kojega mu je rodila Sara, imenom Izak.
4 Abraham je obrezao svojega sina Izaka kad mu je bilo osam dana, kako mu je Bog zapovjedio.
5 Abrahamu je bilo stotinu godina kad mu se rodio sin Izak.
6 A Sara je rekla: “Dao mi je Bog da se smijem tako da svi koji čuju o tomu, smijat će se.”
7 Još je rekla: “Tko bi bio ikad rekao Abrahamu, da će Sara još dojiti djecu? Pa ipak ja sam mu rodila sina u njegovoj starosti.”
8 Tako je dječak rastao i bio odbijen od prsiju. Abraham je na taj dan, kad je Izak odbijen od prsiju, priredio veliku gozbu.
9 A Sara je vidjela kako se sin Egipćanke Hagare, kojega je bila rodila Abrahamu, podsmijeva.
10 Stoga je rekla Abrahamu: “Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin te sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom, Izakom.”
11 A to je Abrahamu bilo vrlo neugodno zbog njegova sina.
12 Onda je rekao Bog Abrahamu: “Neka ti ne bude žao dječaka i tvoje sluškinje. Poslušaj Saru u svemu što će ti reći, jer će se po Izaku zvati tvoje potomstvo.
13 Ali ću i sina sluškinje napraviti narodom, jer je tvoj potomak.”
14 Tako je Abraham ustao rano ujutro, uzeo kruha i mijeh vode i dao je to Hagari stavivši joj na ramena, i dječaka joj je dao i otpustio ju. Tada je ona otišla i lutala po pustinji Beer-Šebe.
15 A kad se voda u mjehu potrošila, stavila je dječaka pod jedan grm.
16 Onda je otišla dalje i sjela naprotiv njemu koliko može lûk dobaciti; rekla je u sebi: “Ne mogu gledati kako umire dijete.” Tako je sjedila po strani i počela glasno plakati.
17 A Bog je čuo dječakov glas. Tada je Božji anđeo viknuo Hagari s neba i rekao: “Što ti je, Hagaro? Ne boj se, jer Bog je čuo glas dječaka tu gdje leži.
18 Digni se, podigni dječaka i drži ga svojom rukom, jer Ja ću ga napraviti velikim narodom.”
19 Bog je otvorio njezine oči, te je opazila studenac. Ona je otišla ondje, napunila mijeh vodom i dala dječaku piti.
20 I Bog je bio s dječakom; on je odrastao i smjestio se u pustinji i postao vješt strijelac.
21 A prebivao je u Pustinji Paran, a njegova majka dobavila mu ženu iz egipatske zemlje.
22 I dogodilo se u ono vrijeme, Abimelek i Fikol, zapovjednik njegove vojske, rekao je Abrahamu: “Bog je s tobom u svemu što poduzimaš.
23 Stoga zakuni mi se ovdje Bogom da nećeš nikada nevjerno raditi ni protiv mene ni protiv svega mojega potomstva. Kako sam ja tebi iskazivao dobrotu, tako ti iskazuj i meni i zemlji u kojoj sad boraviš kao došljak.”
24 Abraham je rekao: “Ja ću se zakleti.”
25 Onda je Abraham prekorio Abimeleka zbog studenca koji su sluge Abimelekove bile na silu posvojile.
26 Abimelek je rekao: “Ne znam tko je to napravio, a ti mi o tomu nisi ništa javio niti sam do danas što o tomu čuo.”
27 Nato je Abraham uzeo ovaca i goveda i dao ih Abimeleku, pa su njih dvoje napravili među sobom savez.
28 Abraham je odvojio od stada napose sedmero janjadi.
29 Onda je Abimelek zapitao Abrahama: “Što znači ovih sedmero janjadi koje si same stavio na stranu?”
30 On je rekao: “Ovo sedmero janjadi uzet ćeš iz moje ruke, da mi to bude za svjedočanstvo da sam ja iskopao ovaj zdenac.”
31 Zato se ono mjesto nazvalo Beer-Šeba, jer su se ondje njih dvoje među sobom zakleli.
32 Tako su oni uspostavili savez u Beer-Šebi. Nato su se Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol, vratili natrag u zemlju Filistejaca.
33 Onda je Abraham zasadio stablo tamarisk u Beer-Šebi i prizvao ondje ime Gospodina, Vječnoga Boga.
34 Abraham je proboravio još dugo vremena u zemlji Filistejaca.

SG) Postanak poglavlje 21
1 Gospodin se sjeti Sare, kako je rekao i učini joj, kako je obećao:
2 Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje je Bog označio.
3 Abraham nadjene ime Izak svome sinu, što mu ga Sara rodi.
4 A poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio.
5 Abrahamu je bilo stotinu godina, kad mu se rodio sin Izak.
6 Tada Sara reče: “Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to čuje, sa mnom će se veseliti.”
7 Još doda: “Tko bi ikad Abrahamu rekao: djecu će ti Sara dojiti! Pa ipak mu u starosti sina rodih.”
8 Dijete je raslo i bilo od prsiju odbijeno. U dan, u koji je Izak bio od prsiju odbijen, Abraham priredi veliku gozbu.
9 Jednom opazi Sara, gdje se sin, koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila, igra s Izakom.
10 Stoga reče Abrahamu: “Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom - s Izakom!”
11 To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Išmael -bio njegov sin.
12 Ali Bog reče Abrahamu: “Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; što ti kaže Sara, poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime.
13 A i od sina tvoje sluškinje podići ću velik narod, jer je tvoj potomak.”
14 Rano ujutro Abraham uzme kruha i mješinicu vode pa dade Hagari. Uprti na nju dječaka te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer- Šebe.
15 Potrošivši vodu iz mješinice,
16 ostavi dijete pod jednim grmom, a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk može dobaciti. Govorila je u sebi: “Ne ću da vidim, kako dijete umire.” Sjedeći tako, udari u jecanje.
17 Bog ču plač dječaka, te anđeo Gospodnji zovne s neba Hagaru i reče joj: “Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji.
18 Na noge! Digni dječaka i povedi ga za ruku, jer ću od njega podići velik narod.”
19 Tada joj Bog otvori oči, pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji dječaka.
20 Bog je bio s dječakom, dok je rastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka.
21 Dom mu je bio u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske.
Ugovor u Beer-Šebi
22 Nekako tada Abimelek, u pratnji Fikola, zapovjednika njegove vojske, reče Abrahamu: “Bog je s tobom u svemu, što radiš.
23 Stoga mi se ovdje zakuni Bogom, da ne ćeš varati ni mene ni moju rodbinu i prijatelje, nego ćeš se prema meni i prema zemlji, u kojoj sad boraviš, ponašati pošteno, kao što sam se ja prema tebi ponio.”
24 “Kunem se”, odgovori Abraham.
25 Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode, što su ga Abimelekove sluge bile prisvojile.
26 Našto Abimelek reče: “Ne znam, tko je to učinio; ni ti me nisi o tome obavijestio, niti sam ja o tome čuo, osim danas.”
27 Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku, te njih dvojica sklope ugovor.
28 Potom Abraham razluči napose sedam janjaca od stada.
29 Nato Abimelek zapita Abrahama: “Što znači ovih sedam janjaca, koje si nastranu odlučio”
30 A on odgovori: “Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke, da mi bude priznanicom, da sam ja iskopao ovaj zdenac.”
31 Zato se ono mjesto nazvalo Beer-Šeba; jer se njih dvojica ondje zakleše.
32 Pošto su sklopili ugovor kod Beer-Šebe, Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol, odu i vrate se u zemlju Filištejaca.
33 Abraham posadi kod Beer- Šebe pitomi trn i ondje zazove Gospoda, Boga Vječnoga, po imenu.
34 Mnogo je godina Abraham proveo u zemlji Filištejaca kao došljak.

LB) Postanak poglavlje 21
1 Gospod se sjeti Sare kao što bijaše rekao i učini Sari kao što bijaše obećao.
2 I Sara zatrudnje i rodi Abrahamu sina u starosti njegovoj, u vrijeme koje utvrdi Gospod.
3 Sinu koga mu rodi Sara nadjenu Abraham ime Izak.
4 Abraham obreza sina svoga Izaka kad mu bi osam dana, kao što mu bješe zapovjedio Gospod.
5 Kad mu se rodio Izak, Abrahamu bijaše sto godina.
6 Sara reče: “Bog me učini predmetom smijeha; tko god to čuje, smijat će mi se.”
7 I doda: “Tko bi bio rekao Abrahamu da će Sara dojiti djecu? A ipak mu rodih sina u starosti njegovoj.”
8 Dijete poraste i odbi se od sise, a onoga dana kad se Izak odbio od sise priredi Abraham veliku gozbu.
9 Sara primijeti da se sin koga je Hagara, Egipćanka, bila rodila Abrahamu podsmjehuje,
10 pa reče Abrahamu: “Otjeraj tu robinju sa sinom njezinim, jer sin ove robinje neće biti nasljednik zajedno s mojim sinom, s Izakom.”
11 To bi Abrahamu vrlo krivo, radi sina njegova.
12 Ali Bog reče Abrahamu: “Nemoj da ti bude krivo radi djeteta i radi robinje tvoje. Što ti je kazala Sara poslušaj, jer će od Izaka poteći potomstvo koje će nositi tvoje ime.
13 A ja ću i od sina robinje tvoje učiniti narod, jer je on tvoj porod.”
14 Abraham usta rano, uze kruha i mijeh vode i dade Hagari, stavivši joj sve to na leđa, a predade joj i dijete, pa je otpusti. A ona, otišavši, lutaše po pustinji Beer-Šebe.
15 Kad nesta vode u mijehu, spusti dijete pod jedno drvo,
16 pa se udalji koliko se može strijelom dobaciti i sjede prema njemu; jer govoraše: “Da ne gledam kako dijete moje izdiše.” I ona sjede prema njemu, zajauka i zaplaka.
17 Bog ču jauk djetinji i anđeo Božji zovnu s neba Hagaru i reče joj: “Što ti je, Hagaro? Ne boj se, jer Bog ču glas djetinji s mjesta njegova.
18 Ustani, uzmi dijete, digni ga u naručje, jer ću od njega učiniti veliki narod.”
19 I Bog joj otvori oči te ona ugleda studenac i pođe da napuni mijeh vodom i napoji dijete.
20 I Bog bi s djetetom, koje odraste u pustinji i posta strijelac.
21 Živjelo je u pustinji Paran; mati mu pribavi ženu iz zemlje egipatske.
22 U to vrijeme desi se da Abimelek u pratnji Fikola, svojega vojskovođe progovori Abrahamu i reče mu: “Bog je s tobom u svemu što radiš.
23 Zakuni mi se sad Bogom da nećeš prevariti ni mene, ni sinove moje, ni unuke moje, nego da ćeš dobro, onako kako sam ja tebi činio, i ti činiti meni i zemlji u kojoj si stranac.”
24 Abraham reče: “Kunem se.”
25 Ali prekori Abimeleka za jedan studenac koji sluge Abimelekove bijahu silom prisvojile.
26 Reče Abimelek: “Ne znam tko je to učinio; ti mi nisi ništa prije kazao, a ja o tome tek danas čujem.”
27 Tada Abraham uze ovaca i goveda i dade ih Abimeleku, i oni sklopiše savez među sobom.
28 Abraham izdvoji sedam jaganjaca iz stada.
29 Abimelek reče Abrahamu: “Što znači onih sedam jaganjaca koje si izdvojio?”
30 Ovaj odgovori: “Primit ćeš tih sedam jaganjaca iz moje ruke da mi to bude svjedočanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac.”
31 Zato se ono mjesto prozva Beer-Šeba, jer se ondje obojica zakleše.
32 Tako oni zaključiše savez u Beer-Šebi. Tada se Abimelek diže s Fikolom, vojvodom svojim, i vrati se u zemlju filistejsku.
33 Abraham posadi u Beer-Šebi metljike i prizva ime Gospoda, Boga vječnosti.
34 Abraham osta dugo u zemlji filistejskoj.

DK) Postanak poglavlje 21
1 I Gospodin pohodi Saru, kao što je rekao i učini Gospodin Sari kao što je rekao.
2 Jer zatrudnje i rodi Sara Abrahamu sina u starosti njegovoj u isto vrijeme kad je rekao Gospodin.
3 I Abraham nadjene ime sinu koji mu se rodi, kojega mu rodi Sara, Izak.
4 I obreza Abraham svojega sina Izaka kad bi od osam dana, kao što mu zapovjedi Bog.
5 A Abrahamu je bilo sto godina kad mu se rodi sin Izak.
6 A Sara reče: “Bog mi učini smijeh; tko god čuje, smijat će mi se.
7 I reče: “Tko bi rekao Abrahamu da će Sara dojiti djecu? Ipak mu rodih sina u starosti njegovoj.
8 A kad dijete odraste da se odbije od sise, učini Abraham veliku gozbu onaj dan kad odbiše Izaka od sise.
9 I Sara vidje sina Agare Egipćanke, koja ga rodi Abrahamu, gdje se podsmijeva;
10 Pa reče Abrahamu: Otjeraj ovu robinju sa sinom njezinim, jer sin ove robinje neće biti baštinik s mojim sinom, s Izakom.
11 A to Abrahamu bi vrlo krivo radi sina njegova.
12 Ali Bog reče Abrahamu: Nemoj da ti je krivo radi djeteta i radi robinje tvoje. Što ti je god rekla Sara, poslušaj; jer će ti se u Izaku sjeme prozvati.
13 Ali ću i od sina robinje učiniti narod, jer je tvoje sjeme.
14 I Abraham ustavši ujutru rano, uzme kruha i mješinu vode, i dade Agari stavivši joj na leđa, i dijete, i otpusti je. A ona otisavši lutala je po pustinji Beer-Šebe.
15 A kad nesta vode u mješini, ona baci dijete pod jedno stablo,
16 Pa otide koliko se može strijelom dobaciti, i sjedne prema njemu; jer je mislila: Da ne gledam kako će umrijeti dijete. I sjedeći prema njemu počne glasno plakati.
17 A Bog je čuo glas djetinji, i anđeo Božji viknu s neba Agaru, i reče joj: Što ti je Agaro? Ne boj se, jer Bog ću glas djetinja odande gdje je.
18 Ustani, digni dijete i uzmi ga u naručje; jer ću od njega učiniti velik narod.
19 I Bog joj otvori oči, te ugleda studenac; i otisavši napuni mješinu vode, i napoji dijete.
20 I Bog je bio s djetetom, te odraste, i živješe u pustinji i posta strijelac.
21 A živješe u pustinji Paranu. I majka ga oženi iz zemlje egipatske.
22 U to vrijeme reče Abimelek i Fikol vojvoda njegov Abrahamu govoreći: “Bog je s tobom u svemu što radiš.
23 Zakuni mi se sada Bogom da nećeš prevariti mene ni sina mojega ni unuka mojega nego da ćeš dobro onako kako sam ja tebi činio i ti činiti meni i zemlji u kojoj si došljak.
24 A Abraham reče: “Hoću se zakleti.
25 Ali Abraham prekori Abimeleka za studenac, koji su uzeli na silu sluge Abimelekove.
26 A Abimelek reče: “Ne znam tko je to učinio; niti si mi ti rekao, niti sam čuo do danas.
27 Tada Abraham uzme ovaca i goveda, i dade Abimeleku, i uhvati vjeru među sobom.
28 A Abraham izluči sedam jaganjaca iz stada.
29 A Abimelek reče Abrahamu: Što će ono sedam jaganjaca što si izlučio?
30 A on odgovori: Da primiš iz moje ruke ono sedam jaganjaca, da mi bude svjedočanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac.
31 Otuda se prozva ono mjesto Beer-Šeba, jer su se ondje obojica zakleli.
32 Tako uhvatiše vjeru na Beer-Šebi. Tada se diže Abimelek i Fikol vojvoda njegov, i vratili se u zemlju filistejsku.
33 A Abraham posadi lug na Beer-Šebi, i ondje prizva Ime Gospodina Boga vječnog.
34 I Abraham živješe kao došljak u zemlji filistejskoj mnogo vremena.

IŠ) Postanak poglavlje 22
1 Poslije ovih događaja stavi Bog Abrahama na kušnju i reče mu: “Abrahame!” On odgovori: “Evo me!”
2 On reče: “Uzmi Izaka, sina tvojega, jedinca svojega, kojega ljubiš, pa idi u pokrajinu Moriju i ondje ga prinesi sa žrtvu paljenicu na jednom od brda, za kojega ću ti reći!”
3 Abraham drugoga jutra rano osamari magarca svojega, uze sa sobom dvojicu od svojih sluga i sina svojega Izaka, nacijepa drva za žrtvu paljenicu, diže se tada i pođe prema mjestu, za kojega mu je Bog rekao.
4 Treći dan podiže Abraham oči svoje i ugleda mjesto u daljini.
5 Tada reče Abraham slugama svojim: “Ostanite ovdje s magarcem a ja i dječak poći ćemo tamo, da se poklonimo, pa ćemo se opet vratiti k vama.”
6 Nato uze Abraham drva za žrtvu paljenicu i naprti ih Izaku, sinu svojemu. On sam uze oganj i nož sa sobom, i tako pođoše obojica zajedno.
7 Tada reče Izak ocu svojemu Abrahamu: “Oče!” On odgovori: Evo me, sine!” I zapita: “Evo oganj i drva, ali gdje je janje za žetvu paljenicu?”
8 Abraham odgovori: “Bog će već pribaviti janje za žrtvu paljenicu, sine!” Tako su išla obojica zajedno dalje.
9 Kad dođoše na mjesto, što mu ga je bio Bog pokazao, načini Abraham ondje žrtvenik i naslaga drva na njega. Sveza sina svojega Izaka i metnu ga na žrtvenik, na drva odozgor.
10 Nato Abraham pruži ruku svoju i prihvati za nož, da zakolje sina svojega.
11 Ali anđeo Gospodnji povika mu s neba: “Abrahame, Abrahame” On odgovori: “Evo me!”
12 Anđeo reče: “Ne stavljaj ruku na dječaka i ne učini mu ništa, jer sad znam, da se Boga bojiš i da mi nijesi uskratio jedinoga sina svojega.”
13 Kad Abraham pogleda oko sebe, vidje odzada ovna, što se bio rogovima svojim zapleo u trnju. Abraham ode tamo, dovede ovna i prinese ga mjesto sina svojega kao žrtvu paljenicu.
14 Abraham prozva to mjesto “Jahve-Jire”, (znači, Gospod-Pribavljač) tako da se i danas još kaže: “Na brdu Gospoda bit će pribavljeno”
15 Tada anđeo Gospodnji povika Abrahamu po drugi put s neba,
16 I reče: “Kunem se sobom, glasi riječ Gospodnja: Zato, što si to činio i nijesi mi uskratio jedinoga sina svojega.
17 Blagoslovit ću te obilno i potomstvo ću tvoje umnožiti kao zvijezde na nebu i kao pijesak na obali morskoj, i potomstvo će tvoje osvojiti vrata neprijatelja svojih.
18 I bit će blagoslovljeni u potomstvu tvojem svi narodi na zemlji zato, jer si poslušao glas moj.”
19 Potom se Abraham vrati k slugama svojim. Digoše se i otidoše zajedno u Beer-Šebu, i Abraham je prebivao u Beer-Šebi.
20 Iza ovih događaja javiše Abrahamu ovo: “Gle, Milka rodi bratu tvojemu Nahoru sinove:
21 Husa, prvorođenca njegova, i brata njegova Buza, Kemuela, oca Aramova,
22 Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela.”
23 A Betuelu se rodi Rebeka. Ovih osam rodi Milka Nahoru, bratu Abrahamovu.
24 I inoča njegova, po imenu Reuma, rodi sinove, naime Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku.

KS) Postanak poglavlje 22
1 Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: “Abrahame!” On odgovori: “Evo me!”
2 Bog nastavi: “Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.”
3 Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog označio.
4 Treći dan Abraham podigne oči i opazi mjesto izdaleka.
5 Abraham onda reče slugama: “Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dječak odosmo gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama”.
6 Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako pođu obojica zajedno.
7 Onda Izak reče svome ocu Abrahamu: “Oče!” “Evo me, sine!” - javi se on. “Evo kremena i drva,” opet će sin, “ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?”
8 “Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!” - odgovori Abraham. I nastave put.
9 Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik.
10 Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina.
11 Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: “Abrahame! Abrahame!” “Evo me!” - odgovori on.
12 “Ne spuštaj ruku na dječaka”, reče, “niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.”
13 Podiže Abraham oči i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina.
14 Onome mjestu Abraham dade ime “Jahve proviđa”. Zato se danas veli: “Na brdu Jahvina proviđanja.”
15 Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put
16 i reče: “Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina,
17 svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja.
18 Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.”
19 Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno upute u Beer Šebu. U Beer Šebi se Abraham nastani.
20 Poslije tih događaja obavijeste Abrahama: “I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu:
21 njegova prvorođenca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova,
22 Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela.”
23 Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru, Abrahamovu bratu.
24 A i njegova suložnica, kojoj bijaše ime Reuma, rodila je Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku.

ĐM) Postanak poglavlje 22
1 I dogodilo se nakon toga, da je Bog stavio Abrahama na kušnju i rekao mu: “Abrahame.” On je odgovorio: “Evo me.”
2 On je rekao: “Uzmi Izaka svojega sina, svojega jedinca, kojega ljubiš, pa idi u pokrajinu Moriju i ondje ga prinesi kao žrtvu paljenicu na jednom od gora koju ću ti pokazati.”
3 Tako je Abraham rano ujutro osamario svojega magarca, poveo sobom dvojicu svojih sluga i svojega sina Izaka; nacijepao je drva za žrtvu paljenicu, dignuo se i krenuo prema mjestu o kojem mu je Bog govorio.
4 Onda treći dan podignuo je Abraham svoje oči i opazio mjesto u daljini.
5 Abraham je rekao svojim slugama: “Ostanite ovdje s magarcem, a ja i dječak idemo gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama.”
6 Nato je Abraham uzeo drva za žrtvu paljenicu i stavio ih na Izaka, svojega sina, a sam je uzeo u svoju ruku kremen i nož, i tako su obojica pošli zajedno.
7 A Izak se obratio Abrahamu, svojem ocu, rekavši: “Oče.” On je odgovorio: ”Evo me, sine.” I zapitao: “Evo je kremen i drva za oganj, ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?”
8 Abraham je rekao: “Sine moj, Bog će već sebi pribaviti janje za žrtvu paljenicu.” Tako su obojica išla zajedno dalje.
9 Kad su došli na mjesto o kojem mu je Bog govorio, Abraham je ondje podignuo žrtvenik, naslagao drva na njega, svezao svojega sina Izaka i stavio ga na žrtvenik, gore na drva.
10 I Abraham je pružio svoju ruku i prihvatio nož da zakolje svojega sina.
11 Ali ga je zovnuo Gospodinov Anđeo s neba, rekavši: “Abrahame, Abrahame” On je odgovorio: “Evo me.”
12 On je rekao: “Ne stavljaj ruku na dječaka i ne pravi mu ništa, jer sad znam da se Boga bojiš i da mi nisi uskratio svojega jedinog sina.”
13 Onda je Abraham podignuo svoje oči, pogledao i vidio iza sebe ovna koji se svojim rogovima zapleo u trnje. Abraham je otišao ondje, doveo ovna i prineo ga mjesto svojega sina za žrtvu paljenicu.
14 Abraham je nazvao to mjesto “Jahve-Jire” (što znači, Gospodin će pribaviti) tako da se sve do danas govori: “Na brdu Gospodina bit će pribavljeno.”
15 Onda je Gospodinov Anđeo pozvao Abrahama po drugi put s neba,
16 i rekao: “Zaklinjem se sobom, govori Gospodin, zato što si tako postupio i nisi mi uskratio svojega jedinog sina,
17 blagoslovom ću te blagosloviti, i množenjem ću umnožiti tvoje potomstvo kao zvijezde na nebu i kao pijesak na morskoj obali; i tvoji potomci će osvajati vrata svojih neprijatelja.
18 U tvojim potomcima bit će blagoslovljeni svi narodi na zemlji, jer si poslušao moj glas.”
19 Onda se Abraham vratio svojim slugama, i oni se digli i otišli zajedno u Beer-Šebu; Abraham je boravio u Beer-Šebi.
20 I dogodilo se poslije tih događaja da su javili Abrahamu, rekavši: “Gle i Milka je rodila djecu tvojem bratu Nahoru:
21 Huza, njegova prvorođenca, i njegova brata Buza, Kemuela, oca Aramova,
22 Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela.”
23 A Betuelu se rodila Rebeka. Njih je osam rodila Milka Nahoru, bratu Abrahamovu.
24 Njegova priležnica, kojoj je bilo ime Reuma, isto mu je rodila sinove: Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku.

SG) Postanak poglavlje 22
1 Neko vrijeme poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: “Abrahame!” On odgovori: “Evo me!”
2 “Uzmi svoga sina Izaka, jedinca svoga, koga ljubiš, i pođi u strane Morije te ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na glavici, koju ti pokažem.”
3 Ujutro Abraham podrani, nacijepavši drva za žrtvu, osamari magarca, sa sobom povode dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka i uputi se na mjesto, koje mu je Bog označio.
4 Treći dan Abraham opazi mjesto izdaleka.
5 Onda reče slugama: “Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dječak odosmo se gore pokloniti pa ćemo se vratiti k vama.”
6 Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, uprti ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako pođu njih dvojica dalje zajedno.
7 Onda Izak reče svome ocu Abrahamu: “Oče!” A on će: “Evo me, sine! “Evo kremena i drva - opet će sin - ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?”
8 “Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!” odgovori Abraham. Njih su dvojica zajedno išla naprijed.
9 Kad stignu na mjesto, o kojem je Bog govorio, Abraham podigne žrtvenik ondje, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik.
10 Pruži sad Abraham svoju ruku i uzme nož, da zakolje svog sina.
11 Uto ga zovne s neba anđeo Gospodnji i poviče: “Abrahame! Abrahame!” “Evo me!” ozva se on. 1
2 “Ne spuštaj svoju ruku na dječaka - reče - niti mu što čini! Sad, evo, znam, da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.”
13 Podiže Abraham oči i pogleda. I nu! za njim u grmu ovan, zapleo se rogovima. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu, mjesto svoga sina.
14 Onome mjestu Abraham dade ime: “Gospod proviđa.” Zato se danas veli: “Na brdu Gospodnjeg proviđenja.”
15Anđeo Gospodnji zovne Abrahama s neba drugi put
16 i reče: “Kunem se samim sobom, izjavljuje Gospod. Kad si to učinio i nisi mi uskratio svoga sina jedinca,
17 svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja.
18 Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagosloviti tvojim potomstvom.”
19 Zatim se Abraham vrati svojim slugama pa se zajedno upute u Beer- Šebu. U Beer-Šebi se Abraham nastani. Nahorovo potomstvo
20 Neko vrijeme poslije toga obavijeste Abrahama: “
1 tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu:
21 njegoVa prvorođenca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova,
22 Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela.”
23 Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru, Abrahamovu bratu.
24 A i njegova suložnica, kojoj je bilo ime Reuma, rodila je: Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku.

LB) Postanak poglavlje 22
1 Poslije toga htjedne Bog iskušati Abrahama pa reče mu: “Abrahame!” A on odgovori: “Evo me!”
2 Bog reče: “Uzmi sada sina svoga Izaka, jedinca koga voliš, i idi u zemlju Moriju te ga prinesi kao žrtvu na brdu koje ću ti pokazati.”
3 Abraham usta rano, osedla svog magarca, uze sa sobom dva momka i sina Izaka, nacijepa drva za žrtvu i krenu put mjesta koje mu pokaza Bog.
4 Trećeg dana, podigavši oči, ugleda Abraham ono mjesto izdaleka
5 i reče momcima: “Ostanite vi ovdje s magarcem; ja i dijete idemo onamo, a kad se pomolimo Bogu, vratit ćemo se k vama.”
6 Abraham uze drva za žrtvu, naprti ih Izaku, sinu svome, a sam uze u ruke ognja i nož. I oni pođoše onamo.
7 Izak reče tada ocu svome Abrahamu: “Oče!” A Abraham odgovori: “Što je, sine?” Reče Izak: “Evo ognja i drva, ali gdje je janje za žrtvu?”
8 A Abraham odgovori: “Bog će se, sine, pobrinuti za žrtveno janje.” I obojica iđahu zajedno.
9 Kad stigoše na mjesto koje mu Bog pokaza, Abraham načini ondje žrtvenik, stavi na nj drva i, svezavši Izaka, sina svoga, položi ga na žrtvenik po drvima.
10 Zatim Abraham pruži ruku i uze nož da zakolje sina svoga.
11 Ali ga anđeo Gospodnji zovnu s neba i reče: “Abrahame! Abrahame!” A on reče: “Evo me!” -
12 reče anđeo: “Ne diži ruku na dijete i ništa mu ne čini; jer sad znam da se bojiš Boga, kad nisi požalio jedinca sina svoga mene radi.”
13 Abraham podiže oči, pogleda i vidje iza sebe ovna koji se bješe zapleo rogovima u grm; uze ovna i prinese ga kao žrtvu mjesto sina svoga.
14 Abraham nazva ono mjesto: Jahve-Jire. Zato se kaže: “Providjet će se na brdu Gospodnjemu.”
15 Anđeo Gospodnji opet zovnu s neba Abrahama
16 i reče: “Sobom se kunem, govori Gospod, kad si tako učinio i nisi požalio sina svoga, jedinca svoga,
17 blagoslovit ću te i umnožit ću tvoj porod kao zvijezde na nebu, kao pijesak na obali morskoj; porod će tvoj držati vrata neprijatelja svojih,
18 i u tvom će se porodu blagosloviti svi narodi zemlje, jer si glas moj poslušao.”
19 Tada se Abraham vrati k svojim momcima, a oni se digoše i pođoše zajedno s njim u Beer-Šebu, jer Abraham stanovaše u Beer-Šebi.
20 Poslije toga javiše Abrahamu: “Gle, i Milka rodi sinove bratu tvome Nahoru:
21 Usa, prvorođenca, Buza, brata mu, Kemuela, oca Aramova,
22 Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela.
23 Betuel rodi Rebeku. Osmoro ih rodi Milka Nahoru, bratu Abrahamovu.
24 I inoča njegova, po imenu Reuma, rodi Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku.

DK) Postanak poglavlje 22
1 Poslije toga htio je Bog prokušati Abrahama, pa mu reče: “Abrahame! A on odgovori: Evo me.
2 I reče mu Bog: Uzmi sada svojega sina, jedinca svojega miloga, Izaka, pa idi u zemlju Moriju, i spali ga na žrtvu ondje na brdu gdje ću ti reći.
3 I sutradan rano ustavši Abraham osamari magarca svojega, i uzme sa sobom dva momka i Izaka svojega sina; i nacijepavši drva za žrtvu podiže se i pođe na mjesto za koje mu je rekao Bog.
4 Treći dan podigavši svoje oči Abraham ugleda mjesto iz daleka.
5 I reče Abraham momcima svojim: “Ostanite vi ovdje s magarcem, a ja i dijete idemo ondje, pa kad se pomolimo Bogu, vratit ćemo se k vama.
6 I uzevši Abraham drva za žrtvu naprti Izaku sinu svojemu, a sam uzme u svoje ruke ognja i nož; pa otidu obojica zajedno.
7 Tada reče Izak Abrahamu svojemu ocu: Oče! A on reče: “Što je, sine! I reče Izak: Eto ognja i drva, a gdje je jagnje za žrtvu?
8 A Abraham odgovori: Bog će se, sinko, postarati za jagnje sebi na žrtvu. I išli su obojica zajedno.
9 A kad su došli na mjesto za koje mu Bog rekao, Abraham napravi ondje žrtvenik, i stavi drva na njega, i svezavši Izaka svojega sina stavi ga na žrtvenik vrh drva;
10 I zamahnu Abraham rukom svojom i uzme nož da zakolje svojega sina.
11 Ali anđeo Gospodinov viknu ga s neba, i reče: “Abrahame! Abrahame! A on reče: “Evo me.
12 A anđeo reče: “Ne diži svoju ruku na dijete, i ne čini mu ništa; jer sada poznah da se bojiš Boga, kad nisi požalio svojega sina, jedinca svojega, mene radi.
13 I Abraham podigavši svoje oči pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u cesti rogovima; i otisavši Abraham uzme ovna i spali ga na žrtvu mjesto svojega sina.
14 I nazva Abraham ono mjesto Gospodin će se postarati. Zato se i danas kaže: Na brdu, gdje će se Gospodin postarati.
15 I anđeo Gospodinov opet viknu s neba Abrahama.
16 I reče: “Sobom se zakleh, veli Gospodin: “kad si tako učinio, i nisi požalio svojega sina, jedinca svojega,
17 Zaista ću te blagosloviti i sjeme tvoje veoma umnožiti, da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na brijegu morskom; i zaposjest će sjeme tvoje vrata neprijatelja svojih;
18 I blagoslovit će se u sjemenu tvojemu svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj.
19 Tada se Abraham vrati k momcima svojim, te se dignu, i otišli zajedno u Beer-Šebu, jer Abraham živješe u Beer-Šebi.
20 Poslije toga javiše Abrahamu govoreći: “Gle, i Milka rodi sinove bratu tvojemu Nahoru:
21 Husa prvenca i Buza brata mu, i Kemuela, oca Aramova,
22 I Keseda i Haza i Pildaša i Jidlafa i Betuela.
23 A Betuel rodi Rebeku. Osam ih rodi Milka Nahoru bratu Abrahamovu.
24 I suložnica njegova, po imenu Reuma, rodi i ona Tebaha i Gahama i Tahaša i Maaku.

IŠ) Postanak poglavlje 23
1 Sara poživje sto i dvadeset i sedam godina; to su godine života Sarina.
2 I umrije Sara u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj. I poče Abraham držati žalost za Saru i oplakivati je.
3 Nato ostavi Abraham pokojnicu i progovori sinovima Hetovim ovako:
4 “Ja sam samo tuđinac i došljak među vama. Dajte mi dakle zemljište sa grob kod vas, da iznesem pokojnicu svoju iz kuće i da je pokopam!”
5 Hetovi sinovi odgovoriše Abrahamu:
6 “Čuj nas, gospodaru! Ti živiš ovdje među nama kao knez Božji. U najboljoj grobnici našoj pokopaj pokojnicu svoju! Nitko od nas neće ti uskratiti, da pokopaš pokojnicu svoju u grobnici njegovoj.”
7 Tada se diže Abraham, duboko se nakloni stanovnicima zemlje, sinovima Hetovim,
8 I reče im: “Kad vam je pravo, da iznesem pokojnicu svoju iz kuće i da je pokopam, iskažite mi ljubav i progovorite za me lijepu riječ Efronu, sinu Soharovu.
9 Neka mi ustupi pećinu Makpelu, koja je njegova, a leži na kraj polja njegova; za punu cijenu neka mi je u nazočnosti vašoj dadne za grobnicu.”
10 A Efron je sjedio među sinovima Hetovim. I odgovori Hitej Efron Abrahamu pred svima, što su bili došli na vrata gradska ovako:
11 “Ali ne, gospodaru, poslušaj me! Polje ti poklanjam i pećinu što je na njemu, poklanjam ti; pred zemljacima svojim poklanjam ti je. Pokopaj samo pokojnicu svoju!”
12 Tada se Abraham nakloni pred stanovnicima zemlje,
13 I reče Efronu u nazočnosti stanovnika zemlje: “Ne, poslušaj me ipak! Plaćam cijenu za polje, uzmi je od mene, da mogu tamo pokopati pokojnicu svoju!”
14 Efron odgovori Abrahamu:
15 “Ne, gospodaru, poslušaj me! Zemlja za četiri stotine šekela srebra, što je to među nama? Pokopaj samo pokojnicu svoju!”
16 I Abraham prihvati tražbinu Efronovu, i izmjeri Abraham Efronu cijenu, što ju je bio taj zatražio u nazočnosti sinova Hetovih, naime četiri stotine šekela srebra, kako su išli među trgovcima.
17 Tako polje Efronovo, što je u Makpeli, naprema Mamri, polje zajedno s pećinom, što je bila na njemu, i sa svim drvećem, što je bilo na polju i po međi njegovoj unaokolo.
18 Tako prijeđe pravno u posjed Abrahamov pred svima sinovima Hetovim, što su bili došli na vrata gradska.
19 Nato Abraham pokopa Saru, ženu svoju, u pećini na polju Makpeli, istočno od Mamre, to jest Hebrona, u zemlji kanaanskoj.
20 Tako prijeđe polje i pećina, što je bila na njemu, od sinova Hetovih pravno na Abrahama za baštinsko groblje.

KS) Postanak poglavlje 23
1 Duljina Sarina života bila je stotinu dvadeset i sedam godina.
2 Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj; i Abraham uđe u žalost za Sarom i naricaše za njom.
3 Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori sinovima Hetovim:
4 “Premda sam ja među vama doseljeni stranac, prodajte mi zemljište za grob među vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i sahraniti je.”
5 A sinovi Hetovi odgovore Abrahamu:
6 “Gospodine, saslušaj nas! Ti si izabranik Božji u našoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u našem najbiranijem grobu. Nitko ti od nas neće odbiti svoga groba da mogneš sahraniti svoju pokojnicu.”
7 Nato se Abraham diže pa se mještanima, sinovima Hetovim, duboko pokloni
8 te im reče: “Ako se slažete da svoju pokojnicu uklonim i sahranim, čujte me: zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova,
9 da mi proda spilju Makpelu što njemu pripada a nalazi se na kraju njegova posjeda; neka mi je za punu cijenu, u vašoj nazočnosti, proda u vlasništvo za sahranjivanje.”
10 A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit, odgovori Abrahamu da ga čuju sinovi Hetovi svojim ušima - svi koji su sjedili u vijeću onoga grada:
11 “Ne, moj gospodine! Saslušaj mene! Ja tebi dajem poljanu i spilju što je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani svoju pokojnicu.”
12 Abraham se duboko nakloni mještanima,
13 a onda progovori Efronu da mještani čuju na svoje uši: “Ded me samo poslušaj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje mogu sahraniti svoju pokojnicu!”
14 Efron odgovori Abrahamu:
15 “Čuj me, moj gospodine: zemljište u vrijednosti od četiri stotine srebrnika, što je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju pokojnicu!”
16 Abraham se složi s Efronom; isplati Abraham Efronu novac što ga je spomenuo tako da su na svoje uši čuli sinovi Hetovi - četiri stotine srebrnika trgovačke mjere.
17 I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri - poljana, spilja i sva stabla što su bila na poljani -
18 prijeđe u vlasništvo Abrahamovo u nazočnosti sinova Hetovih, sviju koji su sjedili u vijeću svoga grada.
19 A onda Abraham sahrani svoju ženu Saru u spilji na poljani Makpeli nasuprot Mamri - danas Hebronu - u zemlji kanaanskoj.
20 Tako je poljana i spilja na njoj prešla od sinova Hetovih u vlasništvo Abrahamovo za sahranjivanje.

ĐM) Postanak poglavlje 23
1 Sara je u svemu živjela stotinu dvadeset i sedam godina; to su bile godine Sarina života.
2 Tako je Sara umrla u Kirjat-Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji Kanaan, i Abraham je održao žalost za Sarom i oplakivati ju.
3 Nato se dignuo Abraham ispred svoje pokojnice i progovorio Hetovim sinovima, rekavši:
4 “Ja sam stranac i došljak među vama. Dajte mi polje za groblje među vama, da mogu pokopati svoju pokojnicu.”
5 Hetovi sinovi su odgovorili Abrahamu, rekavši:
6 “Čuj nas, gospodaru. Ti živiš ovdje među nama kao Božji vladar. U našoj najboljoj grobnici pokopaj svoju pokojnicu. Nitko od nas neće ti uskratiti da pokopaš svoju pokojnicu.”
7 Onda se dignuo Abraham, duboko se poklonio narodu zemlje, Hetovim sinovima.
8 I rekao im ovo: “Ako želite da iznesem svoju pokojnicu i da ju pokopam, saslušajte me i govorite za mene Efronu, sinu Soharovu,
9 da bi mi ustupio špilju Makpelu, koja je njegova, a leži na kraju njegova polja. Neka mi ju proda za punu cijenu, kao mjesto za sahranjivanje među vama.”
10 A Efron je sjedio među Hetovim sinovima; i Hitijac Efron je rekao Abrahamu pred svima koji su došli na gradska vrata, rekavši:
11 “Ne, gospodaru, čuj me: dajem ti polje i špilju koja je na njemu; dajem ti ju pred svojom braćom. Pokopaj svoju pokojnicu.”
12 Onda se Abraham poklonio pred ljudima zemlje,
13 i rekao Efronu u nazočnosti naroda zemlje, rekavši: “Ako mi ju daješ, poslušaj me ipak. Plaćam cijenu za polje, uzmi je od mene, da mogu ondje pokopati svoju pokojnicu.”
14 Efron je odgovarajući rekao Abrahamu ovo:
15 “Moj gospodaru, poslušaj me; zemlja vrijedi četiri stotine šekela srebra. Što je to među nama? Pa pokopaj svoju pokojnicu.”
16 I Abraham je poslušao Efrona; i izmjerio je Abraham Efronu srebro koje je on zatražio u nazočnosti Hetovih sinova, naime, četiri stotine šekela srebra trgovačke vrijednosti.
17 Tako je polje Efronovo koje je u Makpeli ispred Mamre, polje zajedno sa špiljom koja je bila na njemu i sa svim drvećem koje je bilo na polju i po njegovoj okolnoj međi, prešlo pravno,
18 kao Abrahamov posjed pred svim Hetovim sinovima koji su došli na gradska vrata.
19 Poslije toga Abraham je pokopao Saru, svoju ženu, u špilji na polju Makpeli, ispred Mamre, to jest Hebrona, u zemlji Kanaan.
20 Tako je prešlo, polje i špilja koja je na njemu, od Hetovih sinova pravno na Abrahama kao mjesto za sahranjivanje.

SG) Postanak poglavlje 23
1 Sarin je vijek bio stotinu dvadeset i sedam godina.
2 Sara umrije u Kirjat- Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj i Abraham obavi uobičajene obrede žalosti za Sarom.
3 Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori sinovima Hetovim:
4 “Premda sam ja među vama doseljenik, prodajte mi zemljište za grobište među vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i pokopati je.”
5 Hitijci odgovore Abrahamu:
6 “Gospodine, saslušaj nas! Ti si izabranik Božji u našoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u našem najbiranijem groblju. Nitko ti od nas ne će odbiti svoga groba, da mogneš pokopati svoju pokojnicu.”
7 Nato se Abraham stane klanjati mještanima, sinovima Hetovim,
8 te im reče: “Ako se slažete, da svoju pokojnicu uklonim i pokopam, čujte me:
9 Zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova, da mi proda špilju Makpelu, što njemu pripada: nalazi se na kraju njegova posjeda; neka mi je za punu cijenu, u vašoj nazočnosti, proda u vlasništvo za grobište.”
10 Efron je sjedio među Hitijcima. Potom Efron, Hitijac, odgovori Abrahamu, da ga čuju sinovi Hetovi vlastitim ušima - svi, koji su sjedili u vijeću onog grada:
11 “Ne, moj gospodine! Saslušaj mene! Ja tebi dajem poljanu i špilju, što je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Pokopaj svoju pokojnicu!”
12 Abraham se duboko nakloni mještanima, a onda progovori Efronu, da mještani čuju na svoje uši:
13 “Ded me samo poslušaj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene, da ondje mogu pokopati svoju pokojnicu!”
14 Efron odgovori Abrahamu:
15 “Čuj me, moj gospodine: zemljište u vrijednosti do četiri stotine srebrnika, što je to tebi i meni! Pokopaj, dakle svoju pokojnicu!”
16 Abraham se složi s Efronom. Isplati Abraham, što je zatražio.
17 I tako Efronova poljana u Makpeli, nasuprot Mamri - poljana, špilja i sva stabla, što su bila na poljani -
18 prijeđu u vlasništvo Abrahamovo u nazočnosti sinova Hetovih; sviju, koji su sjedili u vijeću svoga grada.
19 A onda Abraham pokopa svoju ženu Saru u špilji na poljani Makpeli, nasuprot Mamri - danas Hebronu - u zemlji kanaanskoj.
20 Tako je poljana i špilja na njoj prešla od sinova Hetovih u vlasništvo Abrahamovo za grobište.

LB) Postanak poglavlje 23
1 Sara poživje stotinu dvadeset i sedam godina. Tolik je bio njezin vijek.
2 Umrla je u Kirjat-Arbi, a to je Hebron, u zemlji kanaanskoj; Abraham dođe da ožali i oplače Saru.
3 Usta ispred pokojnice i reče sinovima Hetovim:
4 “Stranac sam i došljak; dajte da imam kod vas grob da sahranim svoju pokojnicu.”
5 Sinovi Hetovi odgovoriše Abrahamu:
6 “Čuj nas, gospodaru, ti si knez Božji među nama; sahrani svoju pokojnicu u naš najbolji grob. Nitko ti od nas neće odbiti svog groba da sahraniš svoju pokojnicu.”
7 Tada Abraham usta i pokloni se pred narodom one zemlje, pred sinovima Hetovim,
8 i reče im: “Ako hoćete da sahranim svoju pokojnicu, slušajte me i recite za mene Efronu, sinu Soharovu,
9 nek mi dade pećinu u Makpeli, koja je pokraj njegove njive; za novac neka mi je proda koliko vrijedi - da imam grob svoj među vama.”
10 Efron je sjedio među sinovima Hetovim, te on, Hetejac, reče Abrahamu pred sinovima Hetovim koji slušahu, pred svima koji ulažahu na vrata grada njegova:
11 “Ne, gospodaru, nego čuj me: poklanjam ti i njivu i pećinu pokraj nje; poklanjam ti je pred sinovima naroda svoga: sahrani svoju pokojnicu.”
12 Abraham se pokloni narodu one zemlje
13 i reče Efronu pred narodom one zemlje: “Slušaj me, molim te; ja ću tebi platiti cijenu njive, uzmi je od mene, pa ću onda sahraniti tu svoju pokojnicu.”
14 Efron odgovori Abrahamu:
15 “Slušaj, gospodaru: zemlja od četiri stotine srebrnjaka, što je to između mene i tebe? Pokopaj ti samo svoju pokojnicu.”
16 Abraham je razumio Efrona i odbrojio mu novac kako reče pred sinovima Hetovim: četiri stotine srebrnih šekela dobrog trgovačkog novca.
17 I tako njiva Efronova u Makpeli prema Mamri, njiva s pećinom pokraj nje, i sve drveće na njivi i po međi njezinoj u naokolo
18 posta Abrahamova pred sinovima Hetovim, pred svima koji su ulazili na vrata onoga grada.
19 Abraham sahrani Saru, ženu svoju, u spilju na njivi Makpeli prema Mamri, a to je Hebron u zemlji kanaanskoj.
20 A sinovi Hetovi potvrdiše Abrahamu njivu i spilju pokraj nje kao njegov grob.

DK) Postanak poglavlje 23
1 A živio je Sara sto i dvadeset i sedam godina; to su godine vijeka Sarina;
2 I umrije Sara u Kirjat-Arbi, a to je Hebron, u zemlji Kanaan. I dođe Abraham ožaliti Saru i oplakati ju.
3 A kad usta Abraham od mrtvaca svojega, reče sinovima Hetovim govoreći:
4 Stranac sam i došljak kod vas; dajte mi da imam grob kod vas da pokopam mrtvaca svojega ispred očiju svojih.
5 A sinovi Hetovi odgovoriše Abrahamu govoreći mu:
6 Čuj nas, gospodaru; ti si knez od Boga među nama; u najboljem grobu našem pokopaj mrtvaca svojega; nitko između nas neće ti zatvoriti grob svoj da ne pokopaš mrtvaca svojega.
7 Tada usta Abraham i pokloni se narodu zemlje one, sinovima Hetovim;
8 I reče im govoreći: “Ako hoćete da pokopam mrtvaca svojega ispred očiju svojih, poslušajte me, i govorite za mene Efronu sinu Soharovu,
9 Neka mi da špilju u Makpeli, koja je na kraju njive njegove; za novce neka mi je da među vama koliko vrijedi, da imam grob.
10 A Efron je sjedio usred sinova Hetovih. Pa reče Efron Hitejac Abrahamu pred sinovima Hetovim, koji su slušali, pred svim koji su ulazili na vrata grada njegova, govoreći:
11 Ne, gospodaru; čuj me: poklanjam ti njivu, i špilju kod nje poklanjam ti: pred sinovima svojega naroda poklanjam ti je, pokopaj mrtvaca svojega.
12 A Abraham se pokloni narodu zemlje one,
13 I reče Efronu pred narodom zemlje one govoreći: “Ako si voljan čuj me; da ti dam što vrijedi njiva, uzmi od mene, pa ću onda pokopati mrtvaca svojega ondje.
14 A Efron odgovori Abrahamu govoreći mu:
15 Gospodaru, čuj me; zemlja vrijedi četiri stotine šekela srebra između mene i tebe; što je to? Samo ti pokopaj mrtvaca svojega. Izl. 30:13 Ezk. 45:12
16 A Abraham čuvši Efrona izmjeri mu srebro, koje reče pred sinovima Hetovim, četiri stotine šekela srebra, kako su išli među trgovcima.
17 I njiva Efronova u Makpeli prema Mamri, njiva s špiljom koja je na njoj, i sva stabla na njivi i po međi njezinoj unaokolo,
18 Posta Abrahamova pred sinovima Hetovim, pred svima koji ulaze na vrata grada onog.
19 Potom pokopa Abraham Saru svoju ženu u špilji na njivi Makpeli prema Mamri, a to je Hebron, u zemlji Kanaan.
20 I potvrdiše sinovi Hetovi njivu i špilju na njoj Abrahamu da ima grob.

IŠ) Postanak poglavlje 24
1 A bio je Abraham star i vremešan, i Gospod bijaše Abrahama blagoslovio u svemu.
2 Tada reče Abraham slugi svojemu, najstarijemu u kući svojoj, koji je upravljao cijelim imanjem njegovim: “Metni ruku svoju pod bedro moje!
3 Hoću naime da te zakunem Gospodom, Bogom neba i zemlje, da nećeš uzeti sinu mojemu žene između kćeri Kanaanaca, među kojima prebivam.
4 Ne, već otidi u domovinu moju i u rod moj i tamo uzmi ženu za sina mojega Izaka.”
5 A sluga mu odgovori: “A ako žena ne htjedne poći sa monm u ovu zemlju? Hoću li tada opet povesti sina tvojega natrag u zemlju, iz koje si izišao?”
6 Abraham mu reče: “Pazi, da tamo natrag ne povedeš sina mojega!
7 Gospod, Bog neba, koji me je odveo iz kuće oca mojega i iz domovine moje, i koji mi je govorio i napokon mi obećao: “Potomstvu tvojemu dat ću zemlju ovu, on će poslati anđela svojega pred tobom, da dovedeš odanle ženu sinu mojemu.
8 Ako li žena ne htjedne poći s tobom, onda tebe ne veže ova zakletva; i nipošto ne smiješ tamo natrag odvesti sina mojega.”
9 Tada metnu sluga ruku svoju pod bedro Abrahamu, gospodaru svojemu, i zakle mu se.
10 Potom uze sluga deset deva gospodara svojega i svakovrsne dragocjenosti gospodara svojega sa sobom na put, podiže se i ode u Mezopotamiju, u grad Nahorov.
11 Izvan grada kod jednog studenca pusti deve da poliježu. Bilo je podvečer, u doba, kad izlaze žene da nose vodu.
12 Tada se on pomoli: “Gospode, Bože Abrahama, gospodara mojega, daj mi sreću danas i iskaži milost Abrahamu, gospodaru mojemu!
13 Evo, ja stojim ovdje na izvoru, i kćeri stanovnika ovoga grada izlaze da zahvataju vode.
14 Ako sad djevojka, kojoj reknem: ‘Nagni krčag svoj, da se napijem’, ona odgovori: ‘Napij se! Pa i deve ću ti napojiti’, onda je to ona, koju si odredio za Izaka slugu svojega, i potom ću spoznati, da si iskazao milost gospodaru mojemu.”
15 Još on nije bio svršio svoje molitve, i gle, Rebeka kći Betuelova, sina Milke, žene Abrahamova brata Nahora, dođe s krčagom svojim na ramenu.
16 Djevojka je bila veoma lijepa, djevica, koju još muž nije bio spoznao. Ona siđe k izvoru, napuni krčag svoj i dođe opet gore.
17 Tada sluga pritrča k njoj i reče: “Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvojega.”
18 Ona odgovori: “Napij se, gospodaru!” I brže spusti krčag svoj na ruku i dade mu da se napije,
19 Kad ga napoji, reče: “I devama ću tvojim naliti neka se napiju.”
20 I brže izli krčag svoj u korito, otrča opet na studenac da zahvati vode i nali svima devama njegovim.
21 A čovjek ju šuteći promatrao da vidi je li Gospod dao sreću putu njegovu ili ne.
22 Kad se deve napiše, uze čovjek naušnice, pola šekela teške, i dvije narukvice za ruke njezine, deset šekela zlata teške.
23 I upita: “Kaži mi čija si kći. Ima li u kući oca tvojega mjesta za nas da prenoćimo?”
24 Ona mu odgovori: “Kći sam Betuelova, sina Milke, kojega ona rodi Nahoru.”
25 I nastavi dalje: “Slame i piće imamo mnogo, i mjesta da se prenoći.”
26 Tada se nakloni čovjek, baci se ničice pred Gospodom,
27 I reče: “Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Abrahama, gospodara mojega, koji ne uskrati milosti i vjernosti svoje gospodaru mojemu! A mene Gospod pravim putom dovede u kuću rodbine gospodara mojega.”
28 A djevojka otrča i pripovjedi u kući matere svoje, što joj se dogodi.
29 A Rebeka je imala brata po imenu Labana. Laban pohitje van k čovjeku na izvor.
30 Kad je on naime bio vidio naušnice i na rukama sestre svoje narukvice i čuo riječi sestre svoje: “Tako mi reče čovjek,” pođe k čovjeku, koji je još jednako stajao kod deva na izvoru.
31 On reče: “Hodi, blagoslovljeni od Gospoda! Što stojiš tu vani, kad sam pospremio već kuću i mjesto načinio za deve.”
32 Tada čovjek pođe u kuću, a onaj rastovari deve, donese slame i piće za deve i vode, da operu sebi noge on i ljudi, što su bili s njim.
33 A kad postavi pred njega da jede, reče on: “Ne jedem prije, dok ne kažem stvar svoju.” Laban zamoli: “Govori!”
34 Tada on uze govoriti: “Ja sam sluga Abrahamov.
35 Gospod je veoma blagoslovio gospodara mojega, tako da je došao do velikog blagostanja. Dao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja magaraca i deva.
36 Sara, žena gospodara mojega, rodila je u starosti svojoj gospodaru mojemu sina; njemu je predao sve svoje imanje.
37 A mene zakle gospodar moj ovako: “Da nijesi uzeo sinu mojemu žene od kćeri Kanaanaca, među kojima prebivam.
38 Nego otidi u kuću oca mojega i k rodbini mojoj i uzmi tamo ženu za sina mojega!
39 Ja odgovorih gospodaru svojemu: ‘A što, ako žena ne htjedne poći sa mnom?’
40 On mi tada reče: ‘Gospod, pred čijim sam licem hodio, poslaše anđela svojega s tobom i dat će sreću putu tvojemu, i ti ćeš dovesti ženu sinu mojemu iz rodbine moje i iz kuće oca mojega.
41 A neće te vezati zadana zakletva, ako dođeš k rodbini mojoj, pa ti je ne dadnu, tada te neće vezati zadana zakletva.’
42 Tako dođoh danas k izvoru i pomolih se: ‘Gospode, Bože Abrahama, gospodara mojega, ako bi ipak htio dati sreću putu, na kojemu se nalazim!
43 Evo, ja stojim na izvoru, i ako mi djevojka, što izađe da donese vode, a kojoj reknem: Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvojega,
44 Odgovori tada: Napij se samo, pa i devama ću tvojim naliti vode, onda je to žena, koju je odredio Gospod sinu gospodara mojega.’
45 Još nijesam bio izgovorio, i gle, izađe Rebeka s krčagom na ramenu, i ona siđe k izvoru i zahvati. Ja je zamolih: ‘Daj mi da se na pijem!’
46 Ona odmah spusti dolje krčag svoj i reče: ‘Napij se, pa i deve ću tvoje napojiti!’ I ja se napih, a ona napoji i deve.
47 Onda je upitah: ‘Čija si kći?’ Ona odgovori: ‘Kći sam Betuela, sina Nahora, kojega mu rodi Milka.’ Nato joj ja objesih naušnice i metnuh joj narukvice na ruke.
48 Tada se ja naklonih, bacih se ničice pred Gospodom i blagoslivljah Gospoda, Boga Abrahama, gospodara mojega, koji me vodio pravim putom, da dobijem kćer rođaka gospodara svojega za sina njegova.
49 Ako hoćete dakle iskazati milost i vjernost gospodaru mojemu, kažite mi; ako li nećete, kažite mi i to, da se okrenem nadesno ili nalijevo!”
50 Tada odgovoriše Laban i Betuel i rekoše: “Od Gospoda to dolazi; mi ti ne možemo reci ni da ni ne.
51 Eto, Rebeka je pred tobom; uzmi je pa idi, da bude žena sinu gospodara tvojega, kao što je odredio Gospod!”
52 A kad je čuo sluga Abrahamov pristanak njihov, baci se ničice pred Gospodom sve do zemlje.
53 Potom izvadi sluga stvari srebrne i zlatne i haljine, i darova ih Rebeki, i bratu njezinu i materi njezinoj darova dragocjene stvari.
54 Onda su jeli i pili, on i pratioci njegovi, i prenoćiše ondje. Kad ustadoše ujutro, reče on: “Pustite me da idem gospodaru svojemu.”
55 Brat njezin i mati njezina odgovoriše: “Neka ostane djevojka kod nas još koje vrijeme, barem deset dana, pa onda može ići!”
56 A on im reče: “Ne zaustavljajte me, jer Gospod je dao sreća putu mojemu. Pustite me da idem i da se vratim gospodaru svojemu!”
57 Oni odgovoriše: “Da pozovemo djevojku i nju da upitamo.”
58 I pozvaše Rebeku i upitaše je: “Hoćeš li idi s ovim čovjekom?” Ona odgovori: “Hoću.”
59 Tada pustiše sestru svoju Rebeku s dojkinjom njezinom i slugu Abrahamova s ljudima njegovim da idu.
60 Blagosloviše Rebeku i rekoše joj: “Sestro draga, budi mati nebrojenim tisućama, i potomci tvoji neka osvoje vrata neprijatelja svojih!”
61 Nato se diže Rebeka sa sluškinjama svojim, posjedaše na deve i pođoše za čovjekom. Sluga uze Rebeku i otide odanle.
62 Izak se upravo vraćao od studenca Lahaj Roi; prebivao je naime u pokrajini Negebu.
63 Podvečer bio je Izak izašao na polje da razmatra; kad podiže oči i pogleda, a to dolazile deve.
64 I Rebeka podiže oči i ugleda Izaka, spusti se brzo s deve,
65 I upita slugu: “Tko je onaj tamo čovjek, što ide preko polja u susret nama?” Sluga odgovori: “To je gospodar moj.” Tada ona uze pokrivalo i pokri se.
66 Nato sluga pripovjedi Izaku sve, što je bio učinio.
67 Izak je povede u šator matere svoje Sare i tada uze Rebeku, ona mu postade žena i on je zamilova. I tako se Izak utješi nad gubitkom matere svoje.

KS) Postanak poglavlje 24
1 Abraham bijaše već ostario, zašao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu.
2 Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kući, pod čijom je upravom bilo sve njegovo: “Stavi svoju ruku pod moje stegno
3 da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu nećeš nabaviti za ženu ni jednu od kćeri Kanaanaca, među kojima boravim,
4 nego ćeš otići u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku.”
5 A sluga mu reče: “A što ako žena ne htjedne za mnom ići u ovu zemlju? Hoću li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao?”
6 Abraham mu odgovori: “Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina!
7 Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuće moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obećao: ‘Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju’, pred tobom će poslati svog anđela, i odande ćeš ti dovesti ženu mome sinu.
8 A ako žena ne bude htjela za tobom poći, ti ćeš biti oslobođen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!”
9 Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune.
10 Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad.
11 Pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj studenca. Bijaše večer, kad žene izlaze da crpu vodu.
12 Onda reče: “Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziđi mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži!
13 Evo me kraj studenca, a kćeri onih iz grada dolaze crpsti vodu;
14 pa neka djevojka kojoj ja rečem: ‘Molim te, spusti svoj vrč da se napijem’, a ona odgovori: ‘Pij! I deve ću ti napojiti’, bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako ću saznati da si iskazao milost mome gospodaru.”
15 Tek što on izreče svoje, gle, dođe Rebeka, kći Betuelova; taj Betuel bijaše sin Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Dođe ona s krčagom na ramenu.
16 Djevojka je bila krasna, djevica koju muškarac nije dirnuo. Siđe ona k vrelu, napuni krčag i eto je opet gore.
17 Sluga joj potrča u susret i reče: “Daj mi malo vode iz svog vrča!”
18 “Pij, gospodine!” - odgovori ona. Brzo spusti krčag na ruku i dade mu piti.
19 Kad je njega napojila, reče: “Nalit ću i tvojim devama da se napoje.”
20 Izlivši brzo krčag u korito, otrča natrag zdencu da ponovo zahvaća, i tako nali svim njegovim devama.
21 Čovjek ju je šutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspješno priveo kraju ili nije.
22 Kad su deve prestale piti, čovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela.
23 Zatim reče: “Kaži mi čija si kći. Ima li u kući tvoga oca mjesta za nas da prenoćimo?”
24 Ona mu odgovori: “Ja sam kći Betuela, koga je Milka rodila Nahoru.”
25 Još mu doda: “Ima slame i p§iće kod nas u obilju, a i mjesta za prenoćište.”
26 Čovjek se onda duboko nakloni te iskaže poštovanje Jahvi
27 i progovori: “Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuću brata moga gospodara.”
28 Djevojka otrča i sve ovo ispripovjedi u kući svoje majke.
29 A Rebeka imala brata komu bijaše ime Laban. Laban se požuri van, k čovjeku kod studenca.
30 Čim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te čuo kako je njegova sestra Rebeka rekla: “Ovako mi je čovjek govorio”, on pođe onome koji je još stajao kod deva na studencu.
31 Reče on: “Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Što stojiš vani kad sam ja spremio kuću i mjesto za deve.”
32 Tako čovjek uđe u kuću. Rastovare deve i dadu im slame i p§iće, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge.
33 Ali kad su preda nj stavili hranu, reče: “Neću jesti dok ne kažem što imam kazati.” A Laban mu reče: “Onda kazuj!”
34 “Ja sam sluga Abrahamov”, poče on.
35 “Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi.
36 Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje.
37 Potom mene moj gospodar zakune rekavši: ‘Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac,
38 nego otiđi k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da nađeš ženu mome sinu.’
39 A ja rekoh svome gospodaru: ‘A što ako žena za mnom ne pođe?’
40 On mi odgovori: ‘Jahve, pred čijim sam licem hodio, poslat će s tobom svog anđela i tvoje će putovanje dovesti k cilju, a ti ćeš naći ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca.
41 Jedino ćeš ovako biti oslobođen moje zakletve: ako dođeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve oslobođen.’
42 Danas dođoh na studenac i rekoh: ‘Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam ga poduzeo,
43 ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja dođe vodu crpsti i ja joj rečem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrča! -
44 i koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim ću devama zahvatiti! - ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.’
45 Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrčem na ramenu; siđe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: ‘Daj mi da se napijem!’
46 Ona brzo spusti vrč i odvrati: ‘Pij! A napojit ću i tvoje deve.’ Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve.
47 Pitao sam je: ‘Čija si kći?’ Odgovorila je: ‘Kći sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.’ Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na ruke.
48 Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kćer brata moga gospodara njegovu sinu.
49 A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo.”
50 Tada odgovore Laban i Betuel: “Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reći ni da ni ne.
51 Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao.”
52 Kad Abrahamov sluga ču njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi.
53 Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci.
54 Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše noć. Kad su ujutro ustali, on reče: “Pustite me da se vratim svome gospodaru!”
55 A njezin brat i majka odgovore: “Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga pođi!”
56 On im reče: “Ne zadržavajte me kad je Jahve moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!”
57 Oni odgovore: “Pozovimo djevojku i upitajmo što ona misli!”
58 Dozovu Rebeku pa je upitaju: “Hoćeš li poći s ovim čovjekom?” Ona odgovori: “Hoću.”
59 I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima.
60 Blagoslove Rebeku i reknu joj: “Sejo naša, budi mati nebrojenim tisućama, a dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!”
61 Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te pođoše za čovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode.
62 Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba.
63 U predvečerje iziđe Izak da se poljem prošeta; diže oči i ugleda deve gdje dolaze.
64 Kad Rebeka, podigavši svoje oči, opazi Izaka, sjaha s deve
65 pa zapita slugu: “Tko je onaj čovjek što poljem ide nama u susret?” A sluga odgovori: “Ono je moj gospodar.” Nato ona uze koprenu te se pokri.
66 Sluga ispriča Izaku sve što je učinio.
67 Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.

ĐM) Postanak poglavlje 24
1 Abraham je bio star i zašao u godine; a Gospodin je blagoslovio Abrahama u svemu.
2 Tako je Abraham rekao svojem najstarijem sluzi u svojoj kući, koji je upravljao svim njegovim imanjem: “Stavi svoju ruku pod moje stegno,
3 da te zakunem Gospodinom, Bogom neba i Bogom zemlje, da nećeš uzeti mojem sinu ženu između kćeri Kanaanaca među kojima boravim,
4 nego ćeš otići u moj rodni kraj mojoj rodbini i uzet ćeš ženu za mojega sina Izaka.”
5 A sluga mu rekao: “A ako žena neće poći za mnom u ovu zemlju. Moram li ja onda povesti tvojega sina natrag u zemlju iz koje si došao?”
6 Abraham mu rekao: “Pazi da onamo ne povedeš mojega sina.
7 Gospodin, Bog neba, koji me je odveo iz kuće mojega oca i iz mojega rodnog kraja, i koji mi je rekao i zakletvom obećao, rekavši: ‘Tvojem potomstvu dajem ovu zemlju,’ On će poslati svojega anđela pred tobom i ti ćeš odande dovesti ženu mojem sinu.
8 Ako li žena neće poći s tobom, onda te ne veže ova zakletva; ali nipošto ne smiješ ondje natrag odvesti mojega sina.”
9 Tako je sluga stavio svoju ruku pod stegno Abrahamu, svojem gospodaru, i zakleo mu se.
10 Potom je sluga uzeo deset deva svojega gospodara i svakovrsne dragocjenosti svojega gospodara sobom na put, i krenuo u Mezopotamiju, u grad Nahor.
11 Izvan grada kod jednog studenca pustio je svoje deve da poliježu. Bilo je predvečer, vrijeme kad izlaze žene zagrabiti vodu.
12 Onda je on rekao: “Gospodine, Bože Abrahama, mojega gospodara, daj mi uspjeha danas i udijeli milost Abrahamu, mojem gospodaru.
13 Evo, ja stojim ovdje pokraj studenca i kćeri žitelja ovoga grada izlaze zagrabiti vodu.
14 Neka bude da djevojka kojoj reknem: ‘Molim te, spusti svoj vrč da se napijem,’ a ona odgovori: ‘Napij se, pa i deve ću ti napojiti,’ onda je to ona koju si odredio za Izaka, svojega slugu, i po tomu ću spoznati da si iskazao milost mojem gospodaru.”
15 I dogodilo se da još on nije ni dovršio svoje molitve, i gle, došla je Rebeka kći Betuelova, sina Milke, žene Abrahamova brata Nahora, s svojim vrčem na ramenu.
16 A djevojka je bila veoma lijepa, djevica, koju još muškarac nije tjelesno spoznao. Ona je sišla k studencu, napunila svoj vrč i došla opet gore.
17 Sluga je pritrčao k njoj u susret i rekao: “Daj mi malo vode da se napijem iz tvojega vrča.”
18 A ona je odgovorila: “Napij se, gospodaru.” Tada je brže spustila svoj vrč na ruku i dala mu piti.
19 Kad ga je napojila, rekla je: “I tvojim ću devama naliti dok se ne napiju.”
20 I brže je izlila svoj vrč u korito, otrčala opet studencu da zahvati vode i nalije svim njegovim devama.
21 A čovjek ju samo promatrao, a ostao šuteći da vidi je li Gospodin dao uspjeha njegovu putu ili ne.
22 Kad su se deve napile, čovjek je uzeo nosnu viticu, pola šekela zlata tešku, i dvije narukvice za njezine ruke, deset šekela zlata teške.
23 Onda ju zapitao: “Čija si ti kći? Reci mi molim te, ima li u kući tvojega oca mjesta za nas za prenoćiti?”
24 Ona mu je odgovorila: “Kći sam Betuelova, sina Milke, kojega je ona rodila Nahoru.”
25 I još mu dalje rekla: “Slame i hrane imamo mnogo a i mjesta za prenoćiti.”
26 Tada se čovjek duboko poklonio štujući Gospodina.
27 Govorio je: “Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Abrahama, mojega gospodara, koji nije uskratio svoju milost i vjernost mojem gospodaru. A mene je Gospodin pravim putom doveo u kuću braće mojega gospodara.”
28 A djevojka je otrčala i sve ispripovjedila onima u kući svoje majke.
29 A Rebeka je imala brata čije je ime bilo Laban; a Laban je požurio van k čovjeku kod studenca.
30 I dogodilo se, kad je on vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te čuo svoje riječi sestre, rekavši: “Ovako mi je čovjek govorio,” pošao je k čovjeku koji je još uvijek stajao kod deva na studencu.
31 I on je rekao: “Hajde unutra, blagoslovljen od Gospodina. Što stojiš tu vani kad sam ja spremio kuću i mjesto za deve.”
32 Onda je čovjek ušao u kuću, a oni su rastovarili deve, donijeli slame i hrane za deve i vode da opere sebi noge, i noge ljudima koji su bili s njim.
33 I hrana je bila stavljena pred njega, ali je on rekao: “Neću jesti dok ne iznesem svoju stvar.” Laban je rekao: “Govori.”
34 On je rekao: “Ja sam sluga Abrahamov.
35 Gospodin je veoma blagoslovio mojega gospodara tako da je postao vrlo bogat; dao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, magaraca i deva.
36 Sara, žena mojega gospodara, rodila je u svojoj starosti mojem gospodaru sina, i njemu je predao sve što posjeduje.
37 A mene je zakleo moj gospodar, rekavši: ‘Ne smiješ uzeti mojem sinu žene od kćeri Kanaanaca, u čijoj zemlji prebivam;
38 nego ćeš otići u kuću mojega oca i k mojoj rodbini i ondje uzeti ženu za mojega sina.’
39 Ja sam rekao svojem gospodaru: ‘A što ako žena neće poći sa monm?’
40 A on mi je rekao: ‘Gospodin, pred kime hodam, poslat će s tobom svojega anđela i dat će uspjeha tvojem putu, i dovest ćeš ženu mojem sinu iz moje rodbine i iz kuće mojega oca.
41 A tebe neće vezati zadana zakletva ako dođeš k mojoj rodbini, i ako ti ju neće dati, onda ćeš biti oslobođen moje zakletve.’
42 I došao sam danas studencu i rekao: ‘Gospodine, Bože Abrahama, mojega gospodara, ako ćeš dati uspjeh mojem putu,
43 evo, ja stojim na studencu, i ako se dogodi da mi djevojka koja dođe zagrabiti vode, a kojoj reknem: “Daj mi malo vode da se napijem iz tvojega vrča,”
44 i ona mi reče: “Napij se samo, pa i tvojim devama ću naliti vode,” onda je to žena koju je odredio Gospodin sinu mojega gospodara.’
45 A još nisam ni dovršio govor u svojem srcu, a eto, izašla je Rebeka s vrčem na ramenu, ona je sišla studencu i zagrabila vodu. A ja sam joj rekao: ‘Molim te daj mi piti.’
46 A ona je odmah požurila, spustila dolje sa svojega ramena svoj vrč i rekla: ‘Napij se, pa i tvoje deve ću napojiti.’ Tako sam se ja napio, a ona je napojila i deve.
47 Onda sam ju zapitao: ‘Čija si kći?’ Ona mi je odgovorila: ‘Kći sam Betuela, sina Nahora kojega mu je rodila Milka.’ Nato sam joj objesio nosnu viticu i stavio joj narukvice na ruke.
48 Onda sam se duboko poklonio Gospodinu, i blagoslivljao sam Gospodina, Boga Abrahama, mojega gospodara, koji me je vodio pravim putom da uzmem kćer brata mojega gospodara za njegova sina.
49 A sad ako hoćete iskazati milost i vjernost mojem gospodaru, recite mi; ako li ne, recite mi i to, da se okrenem na desno ili na lijevo.”
50 Onda su odgovorili Laban i Betuel, rekavši: “Od Gospodina to dolazi, mi ti ne možemo reći ni da ni ne.
51 Eto, Rebeka je pred tobom; uzmi je pa idi da bude žena sinu tvojega gospodara, kako je odredio Gospodin.”
52 I dogodilo se, kad je čuo Abrahamov sluga njihov pristanak, bacio se na koljena pred Gospodinom sve do zemlje.
53 Onda je sluga izvadio nakit od srebra i od zlata i haljine i darovao ih Rebeki. I njezinu bratu i njezinoj majci darovao je dragocjene stvari.
54 Onda su jeli i pili, on i ljudi koji su bili s njim, i ondje su prenoćili. Kad su ujutro ustali, on je rekao: “Pustite me da se vratim svojem gospodaru.”
55 Ali su njezin brat i njezina majka rekli: “Neka ostane djevojka kod nas još nekoliko dana, pa poslije toga može ići.”
56 A on im rekao: “Ne zaustavljajte me, jer je Gospodin dao uspjeh mojem putu; pustite me da se vratim svojem gospodaru.”
57 A oni su rekli: “Pozovimo djevojku i nju zapitajmo.”
58 Tada su pozvali Rebeku i rekli joj: “Hoćeš li ići s ovim čovjekom?” Ona je rekla: “Hoću ići.”
59 I otpustili su Rebeku, njihovu sestru i njezinu dojilju i Abrahamova slugu i njegove ljude.
60 Blagoslovili su Rebeku i rekli joj: “Sestro draga, budi majka nebrojenim tisućama i tvoji potomci neka zaposjednu vrata svojih neprijatelja.”
61 Nato su se digle Rebeka sa svojim sluškinjama, posjedale na deve i pošle za čovjekom. Tako je sluga uzeo Rebeku i otišao.
62 A Izak se baš vraćao od studenca Lahaj-Roi, jer je prebivao na Jugu.
63 Predvečer je Izak izišao na polje da razmatra; i kako je on podignuo svoje oči i pogledao, a to su dolazile deve.
64 Onda je Rebeka podigla svoje oči, pa kad je opazila Izaka, spustila se brzo s deve,
65 pa zapitala slugu: “Tko je onaj ondje čovjek koji ide preko polja u susret nama?” Sluga je odgovorio: “To je moj gospodar.” A ona je uzela koprenu i pokrila se.
66 I sluga je ispripovjedio Izaku sve što je uradio.
67 Tada je Izak poveo Rebeku u šator svoje majke Sare; uzeo je Rebeku i ona mu postala žena, i on ju je ljubio. Tako se Izak utješio nakon smrti svoje majke.

SG) Postanak poglavlje 24
1 Abraham već bijaše ostario, zašao u godine. Gospodin je Abrahama blagoslivao u svemu.
2 Tako Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kući, pod čijom je upravom bilo sve njegovo: “Stavi svoju ruku pod moje stegno,
3 da te zakunem Gospodom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu ne ćeš nabaviti za ženu ni jednu od kćeri Kanaanaca, među kojima boravim,
4 nego ćeš otići u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku.”
5 A sluga mu reče: “A što ako žena ne htjedne za mnom ići u ovu zemlju? Hoću li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju, iz koje si ti došao?”
6 Abraham mu odgovori: “Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina!
7 Gospodin, Bog nebesa, koji me odveo iz kuće moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obećao: ‘Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju’, pred tobom će poslati svoga anđela, i odande ćeš dovesti ženu mome sinu.
8 A ako žena ne bude htjela za tobom poći, ti ćeš biti oslobođen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!”
9 Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune u toj stvari.
10 Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara, pa se zaputi u Aram-Naharajim, u Nahorov grad.
11 Pred večer, kad žene izlaze crpsti vodu, poliježe on deve pokraj studenca izvan grada.
12 Onda reče: “Oh, Gospodine Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziđi mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži!
13 Evo me kraj studenca, a kćeri onih iz grada dolaze crpsti vodu;
14 pa neka djevojka, kojoj ja rečem: ‘Molim te, spusti svoj vrč da se napijem’, a ona odgovori: ‘Pij! I deve ću ti napojiti bude ona, koju si odredio za svoga sluga Izaka. Tako ću doznati, da si iskazao milost mome gospodaru.”
15 Tek što on izreče svoje, kad gle! dođe Rebeka, kći Betuela, sina Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Imala je vrč na svome ramenu.
16 Djevojka je bila krasna, a djevica, koju muškarac nije dirnuo. Siđe ona k vrelu, napuni vrč, i eto je opet gore.
17 Sluga joj potrča u susret i reče: “Daj mi malo vode iz svog vrča!”
18 Našto će ona: “Pij, gospodine!”. Bržebolje spusti vrč na ruku i dade mu piti.
19 Kad je njega napojila, reče: “Nalit ću i tvojim devama da se napoje.”
20 Izlivši časkom vrč u korito, otrča natrag zdencu da opet zahvati. Tako je nalila svim njegovim devama.
21 Čovjek ju je šutke motrio ne bi li doznao: je li Gospod njegov put uspješno kraju priveo ili nije.
22 Kad su deve prestale piti, čovjek izvadi viticu od zlata, tešku pola šekela, i pričvrsti je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela.
23 Zatim reče: “Kaži mi, čija si kći? Ima li u kući tvoga oca mjesta za nas da prenoćimo?”
24 Ona mu odgovori: “Ja sam kći Betuela, koga je Milka rodila Nahoru.”
25 Još mu doda: “Ima slame i piće kod nas u obilju, a i mjesta za prenoćenje.”
26 Čovjek se onda duboko nakloni te iskaže štovanje Gospodinu i
27 progovori: “Neka je blagoslovljen Gospod, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru, a mene je Gospod vodio ravno u kuću brata moga gospodara.”
28 Djevojka otrča i sve ovo ispripovjedi u kući svoje majke.
29 A Rebeka je imala brata kome je bilo ime Laban.
30 Laban se požuri van. Čim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te čuo, kako je njegova sestra Rebeka rekla: “Ovako mi je čovjek govorio”, on požuri k čovjeku kod vrela
31 pa reče: “Hajde unutar blagoslovljeni od Gospodina! Što stojiš vani, kad sam ja spremio kuću i mjesto za deve.”
32 Tako čovjek uđe u kuću. Rastovare deve i dadu im slame i piće, a njemu i ljudima, koji su ga pratili, donesu vode da operu noge.
33 Ali kad su preda nj stavili jelo, reče: “Ne ću jesti, dok ne kažem, što imam kazati.” Onda mu reku: “Pa kazuj!”
34 “Ja sam sluga Abrahamov - poče on.
35 Gospodin je uvelike blagoslovio moga gospodara, te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi. 36 Sara, žena gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje.
37 Potom mene moj gospodar zakune rekavši: ‘Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim,
38 nego otiđi k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da nađeš ženu mome sinu’.
39 A ja rekoh svome gospodaru: ‘A što ako žena za mnom ne pođe?
40 On odgovori: ‘Gospodin, pred čijim sam licem hodio, poslat će s tobom svog anđela, i tvoje će putovanje dovesti k cilju, i ti ćeš naći ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca.
41 Jedino ćeš tako biti oslobođen moje zakletve: ako dođeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve oslodođen’.
42 Danas dođoh na vrelo i rekoh: ‘Gospodine, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan, da uspješno završim putovanje, što sam ga poduzeo,
43 ja, evo, stojim kraj vrela, a djevojka koja dođe vodu crpiti i ja joj rečem: ‘Daj mi da se napijem malo vode iz tvoga vrča!
44 i koja kaže meni: ‘Pij ti, a i tvojim ću devama zahvatiti! - ona neka bude žena, koju je Gospodin odredio sinu moga gospodara’.
45 Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo pojavi Rebeka s vrčem na ramenu; siđe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: ‘Daj mi da se napijem!
46 Ona brzo spusti vrč i odvrati: ‘Pij! A napojit ću i tvoje deve’.
47 Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve. Pitao sam je: ‘Čija si kći? - Odgovorila je: ‘Kći sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka’. Tada joj stavim viticu na nos i narukvice na ruke.
48 Duboko se naklonim i štovanje Gospodinu iskažem te blagoslovim Gospodina, Boga gospodara moga, koji me je vodio pravim putem da uzmem kćer brata moga gospodara njegovu sinu.
49 A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo.”
50 Tada odgovore Laban i ukućani: “Od Gospodina to dolazi; mi tu ne možemo reći ni da ni ne.
51 Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Gospod rekao.”
52 Kad Abrahamov sluga ču njihov pristanak, do zemlje se nakloni Gospodu.
53 Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta i haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci.
54 A kad su se on i ljudi s njime najeli i napili, ondje provedu i noć. Ustavši ujutro, reče: “Pustite me, da se vratim svome gospodaru!”
55 A njezin brat i majka odgovore: “Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije pođi!”
56 On im reče: “Ne zadržavajte me, kad je Gospodim moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me, da se vratim svome gospodaru!”
57 Oni odgovore: “Pozovimo djevojku i upitajmo, što ona misli!”
58 Pozovu Rebeku pa je upitaju: “Hoćeš li poći s ovim čovjekom?”
59 Ona odgovori: “Hoću”. I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima.
60 Blagoslove Rebeku rekavši joj: “Sejo, majkom budi nebrojenim tisućama! A dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!”
61 Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te pođoše za čovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode svojim putem.
62 Izak je bio otputovao iz okolice Beer-Lahaj-Roja i živio u kraju Negeba.
63 U predvečerje iziđe Izak da se vani prošeće; diže oči i ugleda deve gdje dolaze.
64 Kad Rebeka, podigavši svoje oči, opazi Izaka, sjaha s deve
65 pa zapita slugu: “Tko je onaj čovjek što poljem ide nama u susret?” A sluga odgovori: “Ono je moj gospodar.” Nato ona uze koprenu pa se pokri.
66 Sluga ispriča Izaku sve, što je učinio.
67 Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i njom se oženi. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.

LB) Postanak poglavlje 24
1 Abraham bijaše star i zašao u godine, a Gospod ga je blagoslovio u svemu.
2 Abraham reče sluzi svome koji mu je nadzirao kuću i upravljao imanjem: “Stavi ruku pod moje stegno
3 da te zakunem Gospodom, Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim, da sinu mome nećeš izabrati žene između kćeri ovih Kanaanaca među kojima ja stanujem,
4 nego da ćeš ići u moju zemlju i u moj rod i dovesti odande ženu sinu mome Izaku.”
5 Sluga mu odgovori: “A ako djevojka ne htjedne poći sa mnom u ovu zemlju, hoću li ja odvesti sina tvoga u zemlju iz koje si se iselio?”
6 Abraham mu reče: “Pazi da ne odvedeš sina moga onamo.
7 Gospod, Bog nebeski, koji me uzeo iz doma oca moga i iz zemlje roda moga i koji mi je rekao i zakleo mi se govoreći: ‘Ovu ću zemlju dati tvome porodu’ - on će poslati anđela svoga pred tobom da dovedeš odande ženu sinu mome.
8 Ako djevojka ne htjedne poći s tobom, onda neka ti je prosta zakletva koju meni izričeš; samo sina moga nemoj voditi onamo.”
9 I sluga stavi ruku svoju pod stegno Abrahamu, gospodaru svomu, i zakune mu se.
10 Sluga uze deset deva među devama svoga gospodara i krenu; jer sve imanje njegova gospodara bijaše pod njegovom upravom. Usta i pođe u Mezopotamiju, u Nahorov grad.
11 Pusti deve da polegnu iza grada kod zdenca, predvečer, u vrijeme kad žene izlaze po vodu,
12 i reče: “Gospode, Bože gospodara moga Abrahama, daj mi sreću danas i učini milost gospodaru mome Abrahamu.
13 Evo ja ću ostati kod ovoga zdenca, a kćeri ovoga grada doći će po vodu.
14 Kojoj djevojci reknem: ‘Nagni krčag svoj da se napijem,’ a ona reče: ‘Pij i deve ću ti napojiti,’ daj da to bude ona koju si namijenio sluzi svome Izaku. Po tome ću znati da činiš milost mome gospodaru.”
15 On to još ne izgovori, a Rebeka, kći Betuela, sina Milke i žene Abrahamova brata Nahora, dođe s krčagom na ramenu.
16 Ona bijaše vrlo lijepa djevojka, još djevica koju ni jedan muškarac ne bijaše dirnuo. Siđe na izvor, natoči krčag i krenu.
17 Sluga pritrča k njoj i reče joj: “Daj mi da se napijem malo vode iz tvog krčaga.”
18 A ona reče: “Evo pij, gospodaru!” I spusti krčag na ruku svoju i napoji ga.
19 Kad ga napoji, ona reče: “I devama tvojim nalit ću neka se napiju.”
20 I brže izruči krčag u pojilo, pa opet otrča na studenac da nalije i svim njegovim devama.
21 Čovjek ju je udivljen gledao i šutio da vidi je li Gospod dao sreću putu njegovu ili nije.
22 Kad se deve napiše, izvadi čovjek zlatnu burmu od pola šekela i dvije narukvice od deset šekela zlata
23 pa reče: “Čija si ti kći? Kaži mi. Ima li u kući oca tvoga mjesta za nas da prenoćimo?”
24 A ona mu reče: “Ja sam kći Betuelova, sina Milkina, koga ona rodi Nahoru.”
25 I još reče: “U nas ima mnogo slame i pića i mjesta za prenoćište.”
26 Tada se čovjek sagnu i pokloni se Gospodu.
27 Reče: “Blagoslovljen da je Gospod, Bog gospodara moga Abrahama, što ne odbi milost i vjernost svoju gospodaru mome i što me dovede u dom braće gospodara moga.”
28 Djevojka otrča da sve to kaže u domu matere svoje.
29 Rebeka imaše brata koji se zvao Laban. I Laban istrča k čovjeku na studenac.
30 On je vidio burmu i narukvice na rukama svoje sestre i čuo Rebekine riječi kad je govorila: “Tako mi kaza onaj čovjek.” Dođe, dakle, tom čovjeku, koji stajaše kod deva blizu studenca,
31 i reče mu: “Dođi ti koji si blagoslovljen od Gospoda! Zašto bi stajao vani? Spremio sam kuću, a ima mjesta i za deve.”
32 I čovjek uđe u kuću, a Laban rastovari deve i dade im slame i hrane za kamile, te donese vode za noge njemu i ljudima što bijahu s njim;
33 postaviše mu i da jede. Ali on reče: “Neću jesti dok ne kažem što imam reći.” Laban mu reče: “Govori!”
34 Tada on reče: “Ja sam sluga Abrahamov.
35 Gospod je mnogo blagoslovio gospodara moga, te je postao velik; dao mu je ovaca i goveda i srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaraca.
36 Sara, žena moga gospodara, rodi sina mome gospodaru u starosti njegovoj, i on njemu dade sve što ima.
37 A mene zakle gospodar moj govoreći: ‘Nemoj dovesti sinu mome žene između kćeri ovih Kanaanaca među kojima ja živim,
38 nego idi u dom oca moga i u rod moj da dovedeš ženu sinu mome.’
39 A ja rekoh svome gospodaru: ‘Može biti da djevojka neće htjeti poći sa mnom.’
40 A on mi odgovori: ‘Gospod, po čijoj sam volji svagda živio, poslat će anđela svoga s tobom i dat će sreću putu tvome da dovedeš sinu mome ženu od roda moga, iz doma oca moga.
41 Onda će ti biti prosta zakletva kojom sam te zakleo kad otiđeš u rod moj. Ako ti je i ne daju, opet će ti biti zakletva prosta.’
42 Ja dođoh danas na studenac, pa rekoh: ‘Gospode, Bože gospodara moga Abrahama, ako si dao sreću putu kojim idem,
43 evo ja ću ostati kod studenca, i koja djevojka dođe da zahvati vode i ja joj kažem: ‘Daj mi da se napijem vode iz krčaga tvoga,’
44 a ona mi odgovori: ‘I ti pij, i devama ću tvojim naliti,’ ta neka bude žena koju je namijenio Gospod sinu gospodara moga!
45 Ja to još u srcu svome ne izgovorih, a dođe Rebeka s krčagom na ramenu i sišavši na izvor zagrabi. Ja joj rekoh: ‘Daj mi da se napijem,’
46 a ona brže spusti krčag i reče: ‘Evo, pij, a i deve ću ti napojiti.’ I kad se ja napih, ona napoji i deve moje.
47 Zapitah je: ‘Čija si ti kći?’ A ona odgovori: ‘Ja sam kći Betuelova, sina Nahorova, koga mu rodi Milka.’ Tada joj stavih burmu na čelo i narukvice na ruke,
48 pa se sagnuh, poklonih i zahvalih Gospodu, Bogu gospodara moga Abrahama, što me vodi pravim putem da dobijem kćer brata gospodara svoga za njegova sina.
49 Ako ćete, dakle, iskazati ljubav i vjernost gospodaru mome, kažite mi; ako li nećete, opet mi kažite, pa da idem desno ili lijevo.”
50 Laban i Betuel odgovoriše: “Od Gospoda je ovo došlo. Mi ti ne možemo kazati ni zlo ni dobro.
51 Eto, Rebeka je u tvojoj vlasti; uzmi je i idi, i neka ona bude žena sinu gospodara tvoga, kao što je kazao Gospod.”
52 Kad sluga Abrahamov ču riječi njihove, pokloni se Gospodu do zemlje,
53 izvadi stvari srebrne i zlatne i haljine te ih dade Rebeki, a i bratu njezinome i materi njezinoj dade bogate darove.
54 Poslije toga jedoše i piše on i ljudi koji bijahu s njim, pa prenoćiše. Sutradan, kad ustadoše, reče sluga: “Pustite me da se vratim gospodaru svome.”
55 Rekoše brat i mati njezina: “Neka ostane djevojka kod nas još koji dan, barem deset dana, pa onda neka ide.”
56 A on im reče: “Nemojte me zadržavati kad je Gospod mome putu sreću dao; pustite me da idem gospodaru svome.”
57 Tada oni rekoše: “Da pozovemo djevojku i uptamo je šta ona kaže?”
58 Dozvaše Rebeku i rekoše joj: “Hoćeš li poći s ovim čovjekom?” A ona odgovori: “Hoću.”
59 I oni pustiše Rebeku, sestru svoju, i dojkinju njezinu sa slugom Abrahamovim i ljudima njegovim;
60 blagosloviše Rebeku i rekoše joj: “Sestro naša, budi mati tisućama tisuća i porod tvoj neka drži vrata neprijatelja svojih.”
61 I Rebeka usta s djevojkama svojim, pa posjedaše sve na deve i pođoše s čovjekom. Sluga uze Rebeku i pođe.
62 Međutim se Izak bijaše vratio sa studenca Lahaj Roja; on je živio u južnome kraju.
63 Jedne večeri kad je izišao u polje da se moli Bogu, podigavši oči ugleda Izak deve kako idu.
64 I Rebeka podiže oči i ugleda Izaka, skoči s deve
65 i reče sluzi: “Tko je onaj čovjek koji ide ispred nas preko polja?” A sluga reče: “Ono je gospodar moj.” Ona uze koprenu i pokri se.
66 A sluga kaza Izaku sve što je učinio.
67 Izak odvede Rebeku u šator Sare, matere svoje; uze Rebeku i ona mu posta žena koju je zavolio. Tako se Izak utješio pošto je izgubio svoju majku.

DK) Postanak poglavlje 24
1 A Abraham je bio star i vremešan, i Gospodin je blagoslovio Abrahama u svemu;
2 I reče Abraham služi svojem najstarijem u kući svojoj, koji je bio nad svim dobrom njegovim: “Stavi svoju ruku pod stegno moje,
3 Da te zakunem Gospodom Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim da nećeš dovesti žene sinu mojemu između kćeri ovih Kanaanita, među kojima živim;
4 Nego da ćeš otići u zemlju moju i u rod moj i dovesti ženu sinu mojemu Izaku.
5 A sluga mu reče: “i ako djevojka ne htjedne poći sa mnom u ovu zemlju; hoću li odvesti tvojega sina u zemlju iz koje si se iselio?
6 A Abraham mu reče: “Pazi da ne odvedeš sina mojega ondje.
7 Gospodin Bog nebeski, koji me je uzeo iz doma oca mojega i iz zemlje roda mojega, i koji mi je rekao i zakleo mi se govoreći: “Sjemenu ću tvojemu dati zemlju ovu, On će poslati anđela svojega pred tobom da dovedeš ženu sinu mojemu odande.
8 Ako li djevojka ne htjedne poći s tobom, onda da ti je prosta zakletva moja; samo sina mojega nemoj odvesti ondje.
9 I stavi sluga svoju ruku pod stegno Abrahamu gospodaru svojemu, i zakle mu se za ovo.
10 Tada sluga uzme deset deva između deva gospodara svojega da ide, jer sve blago gospodara njegova je bilo pod njegovom rukom; i otisavši dođe u Mezopotamiju do grada Nahorova.
11 I pusti deve da poliježu iza grada kod studenca pred večer kad izlaze žene da zahvataju vode;
12 I reče: “Gospodine Bože gospodara mojega Abrahama, daj mi sreću danas i učini milost gospodaru mojemu Abrahamu.
13 Evo, ja ću stajati kod ovoga studenca, a žene će doći da zahvataju vode.
14 Kojoj djevojci kažem: Nagni krčag svoj da se napijem, a ona reče: “Na pij, i deve ću ti napojiti; daj to da bude ona koju si namijenio sluzi svojemu Izaku; i po tomu da poznam da si učinio milost gospodaru mojemu.
15 I on još ne izgovori, a to Rebeka, kći Betuela sina Milke žene Nahora brata Abrahamovog, dođe s krčagom na ramenu.
16 I bila je vrlo lijepa, još djevojka, još je čovjek nije bio poznao. Ona siđe na izvor, i natoči krčag, i pođe;
17 A sluga iskoči pred nju, i reče; daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvojega.
18 A ona reče: “Na pij, gospodaru. I brze spusti krčag na svoju ruku, i napoji ga.
19 I kad ga napoji, reče: “i devama ću tvojim naliti neka se napiju.
20 I brze izruči krčag svoj u pojilo, pa opet otrča na studenac da nalije, i nali svim devama njegovim.
21 A čovjek joj se divio, i šutio, neće li poznati je li Gospodin dao sreću putu njegovom ili nije.
22 A kad se deve napiše, izvadi čovjek zlatnu grivnu od po šekela i stavi joj oko cijela, i dvije narukvice stavi joj na ruke od deset šekela zlata.
23 I reče: “Čija si kći? Reci mi. Ima li u kući tvojega oca mjesta za nas da prenoćimo?
24 A ona mu reče: “Ja sam kći Betuela sina Milke, koga rodi Nahoru.
25 Još reče: “Ima u nas mnogo slame i piće i mjesta za prenoćiti.
26 Tada čovjek savivši se pokloni se Gospodinu,
27 I reče: “Blagoslovljen da je Gospodin Bog gospodara mojega Abrahama, što ne ostavi milost svoju i vjeru svoju prema gospodaru mojemu, i putem dovede me Gospodin u dom rodbine gospodara mojega.
28 A djevojka otrča i sve ovo reče u domu majke svoje.
29 A Rebeka imaše brata, kojemu je bilo ime Laban; i istrča Laban k čovjeku na studenac,
30 Kako vidje grivnu i narukvice na rukama sestre svoje i ću gdje Rebeka sestra mu reče: “Tako mi je rekao čovjek; dođe k čovjeku; a on je stajao kod deva na studencu.
31 I reče: “Hodi, koji si blagoslovljen od Gospodina; što bi stajao vani? Spremio sam kuću, ima mjesta i za deve.
32 I dovede čovjeka u kuću, i rastovarili su mu su deve; i dodali slame i piće devama, i donesli su vode za noge njemu i ljudima koji su bili s njim;
33 I postaviše mu da jede; ali on reče: “Neću jesti dokle ne kažem stvar svoju. A Laban mu reče: “Govori.
34 Tada reče: “Ja sam sluga Abrahamov.
35 A Gospodin je veoma blagoslovio gospodara mojega, te je postao velik, i dao mu je ovaca i goveda, i srebra i zlata, i sluga i sluškinja, i deva i magaraca.
36 I još Sara žena gospodara mojega rodi sina gospodaru mojemu u starosti njegovoj, i on mu dade sve što ima.
37 A mene zakle gospodar moj govoreći: “Nemoj dovesti sinu mojemu žene između kćeri ovih Kanaanita, među kojima živim;
38 Nego idi u dom oca mojega i u rod moj, da dovedeš ženu sinu mojemu.
39 A ja sam rekao gospodaru svojemu:
40 Može biti da djevojka neće htjeti poći sa mnom.
41 A on mi reče: “Gospodin, po čijoj sam volji svagda živio, poslat će anđela svojega s tobom, i dat će sreću tvojemu putu da dovedeš ženu sinu mojemu od roda mojega, iz doma oca mojega.
42 Onda će ti biti prosta zakletva moja, kad otideš u rod moj; ako ti je i ne dadu, opet će ti biti prosta zakletva moja.
43 I kad dođoh danas na studenac, rekao sam: Gospodine Bože gospodara mojega Abrahama, ako si dao sreću putu mojemu, kojim idem,
44 Evo, ja ću stajati kod studenca: koja djevojka dođe da zahvati vode, i ja joj kažem: Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvojega,
45 A ona mi odgovori: i ti pij i devama ću tvojim naliti; to neka bude žena koju je namijenio Gospodin sinu gospodara mojega.
46 Ja još nisam izgovorio u svojem srcu, a dođe Rebeka s krčagom na ramenu, i sišavši na izvor zahvati; i ja sam joj rekao: Daj mi da se napijem.
47 A ona brze spustivši sa sebe krčag reče: “Na pij, i deve ću ti napojiti. I kad se napih, napoji i deve moje.
48 I zapitah je govoreći: “Čija si kći? A ona odgovori: Ja sam kći Betuela sina Nahorova, kojega mu rodi Milka. Tada joj stavih grivnu oko čela i narukvice na ruke;
49 I padoh i poklonih se Gospodinu, i zahvalio sam Gospodinu Bogu gospodara mojega Abrahama, što me dovede pravim putem da nađem kćer brata gospodara svojega za sina njegova.
50 Ako ćete dakle učiniti ljubav i vjeru gospodaru mojemu, kažite mi; ako li nećete, kažite mi, da idem na desno ili na lijevo.
51 A Laban i Betuel odgovarajući reknu: “Od Gospodina je ovo došlo; mi ti ne možemo reći ni zlo ni dobro. Eto, Rebeka je u tvojoj vlasti, uzmi je pa idi, i neka bude žena sinu tvojega gospodara, kao što je rekao Gospodin.
52 A kad ću sluga Abrahamov riječi njihove, pokloni se Gospodinu do zemlje;
53 I izvadi darove srebrne i zlatne i haljine, i dade Rebeki; isto tako i bratu njezinom i majci njezinoj dade darove.
54 Potom su jeli i pili on i ljudi koji su bili s njim, i prenoćili su. A kad su ujutru ustali, reče sluga: “Pustite me gospodaru mojemu.
55 A brat i majka njezina reknu: “Neka ostane djevojka kod nas koji dan, barem deset dana, pa onda neka ide.
56 A on im reče: “Nemojte me zadržavati, kad je Gospodin dao sreću mojemu putu; pustite me da idem gospodaru svojemu.
57 Tada reknu: “Da zovemo djevojku, i upitamo što ona veli.
58 I dozvaše Rebeku i reknu joj: Hoćeš ići s ovim čovjekom? A ona odgovori: Hoću.
59 I pustiše Rebeku svoju sestru i dojkinju njezinu sa slugom Abrahamovim i ljudima njegovim.
60 I blagoslovili su Rebeku i reknu joj: Sestro naša, da se namnožiš na tisuće tisuća, i sjeme tvoje da zaposjedne vrata svojih neprijatelja!
61 I podiže se Rebeka s djevojkama svojim, i posjedali su na deve, i pošli s čovjekom; i sluga uzevši Rebeku otide.
62 A Izak je išao vračajući se od studenca Živoga koji me vidje jer življaše u južnom kraju;
63 A Izak je izašao u polje pred večer da se pomoli Bogu; i podigavši svoje oči ugleda deve gdje idu.
64 I Rebeka podigavši svoje oči ugleda Izaka, te skoči s deve,
65 I reče sluzi: Tko je onaj čovjek što ide preko polja pred nas? A sluga reče: “Ono je gospodar moj. I ona uzme pokrivalo i pokri lice.
66 I pripovjedi sluga Izaku sve što je svršio.
67 I odvede je Izak u šator Sare majke svoje; i uzme Rebeku, i ona mu posta žena, i omili mu. I Izak se utješi za majkom svojom.

IŠ) Postanak poglavlje 25
1 Abraham je bio uzeo još drugu ženu, po imenu Keturu.
2 I ona mu rodi Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha.
3 Jokšanu se rodi Šeba i Dedan. Potomci Dedanovi bili su Ašurimi, Letušimi i Leumimi.
4 Sinovi Midjanovi bili su Efa, Efer, Henok, Abida i Eldaa. Sve su ovi potomci Keturini.
5 A Abraham predade Izaku sve imanje svoje.
6 Sinovima inoča, što ih je imao Abraham, dade Abraham samo darove i otpravi ih dok je još živio, od sina svojega Izaka prema istoku u istočnu zemlju.
7 A ovo je broj godina, što ih preživje Abraham: sto sedamdeset i pet godina.
8 Tada preminu Abraham, u lijepoj starosti umrije, star i sit života, pa bi pridružen ocima svojim.
9 Sinovi njegovi Izak i Išmael pokopaše ga u pećini Makpeli na polju sina Sohara Hiteja Efrona, sina Soharova, istočno od Mamre,
10 Na polju, što ga je bio Abraham kupio od sinova Hetovih. Tamo bijahu pokopani Abraham i žena njegova Sara.
11 Po smrti Abrahamovoj blagoslovi Bog sina njegova Izaka. Izak je prebivao kod studenca Lahaj Roi.
12 Ovo je potomstvo Išmaela, sina Abrahamova, kojega je bila Abrahamu rodila Egipćanka Agara, sluškinja Sarina,
13 Ovo su imena sinova Išmaelovih, po njihovim plemenima poredana: “Prvorođenac Išmaelov Nabajot, onda Kedar, Adbeel, Mibsam,
14 Mišma, Duma, Masa,
15 Hadar, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma,
16 To su sinovi Išmaelovi, i to su imena njihova po selima i šatorištima njihovim, dvanaest knezova po plemenima njihovim.
17 Godine života Išmaelova iznosile su sto i trideset i sedam godina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridružen svojim precima.
18 Sinovi Išmaelovi prebivali su od Havile do Šura, koji leži istočno od Egipta u smjeru prema Asiriji. U blizini sve braće svoje naseliše se prkosno.
19 Ovo je potomstvo Izaka, sina Abrahamova. Abrahamu se rodi Izak.
20 A Izaku je bilo četrdeset godina, kad se oženi Rebekom kćerju Sirijca Betuela iz Padam-Arama, sestrom Sirijca Labana,
21 I Izak se molio Gospodu za ženu svoju, jer nije imala djece. Gospod ga usliši, i tako žena njegova Rebeka zatrudnje.
22 A kad su se sudarala djeca u utrobi njezinoj, reče ona: “Ako je tomu tako, što će onda biti od mene?” Ona otide da pita Gospoda.
23 Gospod joj odgovori: “Dva su naroda u utrobi tvojoj, dva plemena će se odvojiti u utrobi tvojoj; jedno će biti jače od drugoga, i starije služit će mlađemu.”
24 I kad dođe vrijeme da rodi, a to zaista blizanci, bili su u tijelu njezinu.
25 Prvi koji se pojavi, bio je crvenkast, sav kao runo rutav. Zato mu nadjenuše ime Ezav.
26 A poslije se pojavi brat njegov; njegova se ruka prihvatila za petu, Ezava. Zato mu nadjenuše ime Jakov. Bilo je Izaku šezdeset godina kad se oni rodiše.
27 I kad dječaci odrastoše, posta Ezav dobar lovac, čovjek pustinje. A Jakov je bio čovjek krotak, koji je ostao kod šatora.
28 Izak je više volio Ezava, jer je rado jeo lovinu, a Rebeka je više voljela Jakova.
29 Jednom skuhao Jakov jelo. Tada Ezav dođe iz pustinje sav gladan.
30 Ezav reče Jakovu: “Daj mi brže da jedem toga crvenoga jela; jer gladan sam sav!” Zato se prozva Edom.
31 Jakov reče: “Prodaj mi najprije svoje pravo prvorodstva!”
32 Ezav reče: “Ah, moram eto da umrem; što će mi to pravo prvorodstva?”
33 A Jakov reče: “Zakuni mi se najprije!” I zakle mu se i prodade tako svoje pravo prvorodstva Jakovu.
34 Nato Jakov dade Ezavu kruha i jela od leće. On je jeo i pio, ustao i otišao. Tako je malo cijenio Ezav pravo prvorodstva.

KS) Postanak poglavlje 25
1 Abraham je sebi uzeo još jednu ženu; zvala se Ketura.
2 Ona mu je rodila Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha.
3 A od Jokšana rodili se Šeba i Dedan. Dedanovi su potomci: Ašurci, Letušci i Leumci.
4 Sinovi su Midjanovi: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to potomci Keturini.
5 Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka;
6 a sinovima od svojih suložnica dade Abraham samo darove i još ih za svoga života razašalje po istoku - daleko od svog sina Izaka - u Istočni kraj.
7 Ovo je duljina Abrahamova života što ga je proživio: stotinu sedamdeset i pet godina.
8 Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi - star i pun godina - te bi pridružen svojim precima.
9 Njegovi sinovi, Izak i Jišmael, sahrane ga u spilji Makpeli, na poljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri:
10 to je poljana što ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara.
11 Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka. Izak je živio blizu Beer Lahaj Roja.
12 Ovo je povijest Abrahamova sina Jišmaela, koga je Abrahamu rodila Sarina sluškinja, Egipćanka Hagara.
13 A ovo su sinovi Jišmaelovi, svaki po svom imenu i po svom rođenju: Jišmaelov prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam,
14 Mišma, Duma, Masa,
15 Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma.
16 To su Jišmaelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovim naseljima i taborištima: dvanaest poglavica od isto toliko plemena.
17 A ovo je duljina Jišmaelova života: stotinu trideset i sedam godina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridružen svojim precima.
18 Potomstvo mu se naselilo od Havile do Šura, koji je na istok Egiptu idući prema Ašuru. Nastaniše se nasuprot svojoj braći.
19 Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio od Abrahama.
20 Izaku je bilo četrdeset godina kad se oženio Rebekom, kćerkom Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca Labana.
21 Izak se obrati Jahvi za svoju ženu jer je bila nerotkinja. Jahve ga usliša te njegova žena Rebeka zače.
22 No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: “Ako je tako, zašto ću živjeti!” Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom.
23 I Jahve joj reče: “Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva će se naroda iz tvog krila odijeliti. Narod će nad narodom gospodovati, stariji će služiti mlađemu.”
24 Došlo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj utrobi.
25 Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtač. Stoga mu nadjenuše ime Ezav.
26 Potom se pojavi njegov brat. Rukom se držao Ezavu za petu. Zato mu nadjenuše ime Jakov. Izaku je bilo šezdeset godina kad su oni rođeni.
27 Kad su dječaci odrasli, Ezav postane vješt lovac, čovjek pustare. Jakov je bio čovjek krotak i boravio je u šatorima.
28 Izaku je Ezav bio draži jer je volio divljač, a Rebeka je više voljela Jakova.
29 Jednom Jakov kuhaše jelo. Ezav stigne s polja, gladan.
30 Reče Ezav Jakovu: “Daj mi toga crvenog variva da pojedem jer sam izgladnio.” Stoga mu je ime Edom.
31 A Jakov odgovori: “Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!”
32 Ezav reče: “Evo me skoro na smrti; što će mi prvorodstvo!”
33 Jakov nastavi: “Prije mi se zakuni!” On mu se zakune, i tako proda Jakovu svoje prvorodstvo.
34 Tada Jakov dade Ezavu kruha i čorbe od sočivice. Jeo je i pio, onda se digao i otišao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo.

ĐM) Postanak poglavlje 25
1 Abraham je sebi uzeo još jednu ženu, a njezino ime bilo je Ketura.
2 I ona mu je rodila Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha.
3 Jokšanu se rodio Šeba i Dedan. Dedanovi sinovi bili su: Ašurim, letušim i Leumim.
4 Midjanovi sinovi bili su: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to bila Keturina djeca.
5 Abraham je predao Izaku sve što je imao.
6 A sinovima od svojih priležnica dao je Abraham samo darove i otpravio ih dok je još živio, daleko od svojega sina Izaka prema istoku u istočnu zemlju.
7 A ovo je broj godina Abrahamova života: stotinu sedamdeset i pet godina.
8 Onda je Abraham preminuo, umro je u sretnoj starosti, star i pun godina, i bio je pridružen svojim očevima.
9 Njegovi sinovi Izak i Išmael pokopali su ga u špilji Makpeli, na polju sina Sohara Hitijca Efrona, sina Soharova, ispred Mamre,
10 na polju koje je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje su bili pokopani Abraham i njegova žena Sara.
11 I dogodilo se, po smrti Abrahamovoj da je Bog blagoslovio njegova sina Izaka. Izak je prebiva kod Beel-Lahaj-Roi.
12 Ovo je rodoslovlje Išmaela, sina Abrahamova, kojega je bila Abrahamu rodila Egipćanka Hagara, sluškinja Sarina.
13 Ovo su imena Išmaelovih sinova, po njihovim plemenima poredana: prvorođenac Išmaelov Nabajot, onda Kedar, Adbeel, Mibsam,
14 Mišma, Duma, Masa,
15 Hadar, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma.
16 To su Išmaelovi sinovi, i to su njihova imena po selima i šatorištima njihovim, dvanaest glavara po njihovim plemenima.
17 A ovo su godine Išmaelova života: stotinu trideset i sedam godina. Zatim je izdahnuo, umro je i bio pridružen svojim očevima.
18 Išmaelovi sinovi prebivali su od Havile do Šura koji je istočno od Egipta u smjeru prema Asiriji. Naselili su se ispred sve svoje braće.
19 Ovo je rodoslovlje Izaka, sina Abrahamova: Abrahamu se rodio Izak.
20 A Izaku je bilo četrdeset godina kad se oženio Rebekom kćerkom Sirijca Betuela iz Padam-Arama, sestrom Sirijca Labana.
21 A Izak se molio Gospodinu za svoju ženu, jer nije imala djece. Gospodin ga uslišao i tako je njegova žena Rebeka zatrudnjela.
22 A djeca su se sudarala u njezinoj utrobi, ona je rekla: “Ako je tomu tako, što će onda biti od mene?” I ona je otišla pitati Gospodina.
23 I Gospodin joj rekao: “Dva su naroda u tvojoj utrobi, dva plemena će se odvojiti u tvojoj utrobi; jedno će biti jače od drugoga, a stariji služit će mlađemu.”
24 I kad je došlo vrijeme za roditi, a to zaista blizanci u njezinoj utrobi.
25 Prvi koji se pojavio, bio je crven, sav kao runo rutav; zato ga je nazvala imenom Ezav.
26 Poslije je izašao njegov brat, a njegova ruka je prihvatila Ezava za petu; zato ga je nazvala imenom Jakov. Izaku je bilo šezdeset godina kad mu ih je ona rodila.
27 I kad su dječaci odrasli, Ezav je bio vješt lovac, čovjek pustinje. A Jakov je bio čovjek krotak i živio u šatorima.
28 Izak je više volio Ezava, jer je rado jeo divljač, a Rebeka je više voljela Jakova.
29 Jednom je Jakov skuhao jelo; a Ezav je došao s polja sav gladan.
30 Ezav je rekao Jakovu: “Daj mi brže jesti toga crvenog jela jer sam ogladnio.” Stoga mu je ime Edom.
31 A Jakov je rekao: “Prodaj mi ovoga dana svoje pravo prvorođenstva.”
32 A Ezav je rekao: “Ah, moram eto umrijeti; što mi vrijedi to pravo prvorođenstva?”
33 A Jakov je rekao: “Zakuni mi se ovoga dana.” I zakleo mu se, i tako je prodao svoje pravo prvorođenstva Jakovu.
34 Nato je Jakov dao Ezavu kruha i jela od leće. On je jeo i pio, ustao i otišao. Tako je Ezav prezreo pravo prvorođenstva.

SG) Postanak poglavlje 25
1 Abraham je sebi uzeo drugu ženu; zvala se Ketura.
2 Ona mu je rodila Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Išbaka i Šuaha.
3 A od Jokšana rodiše se Šeba i Dedan. Dedanovi su potomci: Ašurci, Letušci i Leumci.
4 Sinovi su Midjanovi: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to potomci Keturini.
5 Abraham prenese sve, što je njemu pripadalo na sina Izaka;
6 a sinovima od svojih suložnica dade nadarbine i još ih za svoga života razašalje po Istoku: daleko od svoga sina Izaka, u istočni kraj. Abrahamovlf smrt
7 Sva duljina Abrahamova života, što ga je proživio, bila je: stotinu sedamdeset i pet godina.
8 Onda preminu, umrije u sretnoj dobi - star i pun godina - te bi pridružen svojim precima.
9 Njegovi sinovi, Izak i Išmae1, pokopaju ga u špilji Makpeli, na poljani Efrona, sina Hitijca Sohara, nasuprot Mamri:
10 to je poljana, što ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je pokopan Abraham i njegova žena Sara.
11 Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka. Izak je živio blizu Beer-Lahaj-Roja.
Išmaelovi potomci
12 Ovo je potomstvo Abrahamova sina Išmaela, koga je Abrahamu rodila Sarina sluškinja, Egipćanka Hagara;
13 ovo su, dakle, Išmaelovi sinovi, navedeni poimenice prema njihovu rođenju: Išmaelov prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam,
14 Mišma, Duma, Masa,
15 Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma.
16 To su Išmaelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovim naseljima i taborištima: dvanaest poglavica od toliko plemena.
17 A ovo je opet duljina Išmaelova života: stotinu trideset i sedam godina. Zatim izdahnu; i bi pridružen svojim precima.
18 lšmaelovci su živjeli uz Egipatski zid, to jest od egipatske granice, sve do Ašura. Taborovali su nasuprot jedan drugome. Rođenje Ezava i Jakova
19 Ovo su podaci o Abrahamovu sinu Izaku. Izak se rodio od Abrahama.
20 Izaku je bilo četrdeset godina, kad se oženio Rebekom, kćerkom Aramejca Betuela iz Padan-Arama, a sestrom Aramejca Labana.
21 Izak se obrati Gospodinu za svoju ženu, jer je bila nerotkinja. Gospodin ga usliša, te njegova žena zače.
22 No djeca su se u njezinoj utrobi tako sudarala, da ona uzviknu: “Ako je tako, zašto ću živjeti!” Ode, dakle, da se posavjetuje s Gospodom.
23 I Gospodin joj reče: “Dva su svijeta u utrobi tvojoj; u tvom krilu dva naroda već se sukobljuju. J edan jači bit će od drugoga, stariji će služiti mlađemu.”
24 Kad dođe vrijeme da rodi, gle! - blizanci u njezinoj utrobi.
25 Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtač. Stoga mu nadjenuše ime Ezav.
26 Potom se pojavi njegov brat. Svojom se rukom držao Ezavu za petu. Zato mu nadjenuše ime Jakov. Izaku je bilo šezdeset godina, kad su se oni rodili.
27 Kako dječaci odrastu, Ezav postane vješt lovac, čovjek pustinje. Jakov je bio čovjek krotak i boravio u šatorima.
28 Izaku je Ezav bio draži, jer je volio divljač, a Rebeka je voljela Jakova.
29 Jednom Jakov kuhaše neku kašu. Uto Ezav stigne s vani, izgladnio.
30 I Ezav reče Jakovu: “Daj mi tog crvenog variva da pojedem, jer sam ogladnio.” Stoga mu je ime Edom.
31 A Jakov odgovori: “Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!”
32 Ezav reče: “Evo me skoro na umoru; što će mi prvorodstvo!”
33 Jakov nastavi: “Prije mi se zakuni!” On mu se zakune, i tako proda Jakovu svoje prvorodstvo.
34 Tada Jakov dade Ezavu kruha i kuhane sočivice. Ezav je jeo i pio, onda se digao i otišao. Tako je Ezav pogazio svoje prvorodstvo.

LB) Postanak poglavlje 25
1 Abraham uze drugu ženu, koja se zvala Ketura.
2 Ona mu rodi Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha.
3 Jokšan rodi Šebu i Dedana. Dedanovi sinovi bijahu: Ašurim, Letušim i Leumim.
4 Sinovi Midjanovi bijahu: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Svi oni bijahu djeca Keturina.
5 Abraham dade sve svoje imanje Izaku;
6 a sinovima svojih inoča dade Abraham darove i još za života svoga opremi ih daleko od Izaka, sina svoga, na istok, u istočni kraj.
7 Evo Abrahamovih godina: on poživje sto sedamdeset i pet godina.
8 Abraham izdahnu i umre poslije sretne starosti, star i sit života, i bi pridružen rodu svome.
9 Izak i Jišmael, sinovi njegovi, sahraniše ga u spilji Makpeli na njivi Efrona, sina Hetita Sohara, koja je prema Mamri;
10 to je njiva koju je Abraham kupio od sinova Hetovih. Ondje su sahranjeni Abraham i njegova žena Sara.
11 Po smrti Abrahamovoj blagoslovi Bog Izaka, sina njegova. On stanovaše kod studenca Lahaj Roja.
12 Ovo je potomstvo Jišmaela, sina Abrahamova, koga rodi Abrahamu Hagara, Egipćanka, Sarina sluškinja.
13 Evo imena sinova Išmaelovih, kako se zvahu u plemenima svojim: Jišmaelov prvenac Nebajot, pa Kedar, Adbeel, Mibsam,
14 Mišma, Duma, Masa,
15 Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma.
16 To su sinovi Jišmaelovi i to su im imena po naseljima i šatorima njihovim. Oni bijahu dvanaest poglavica svojih naroda.
17 A ovo je duljina Jišmaelova života: sto trideset i sedam godina. On izdahnu i umre i bi pridružen rodu svome.
18 Sinovi njegovi stanovahu između Havile i Šura prema Egiptu, pored puta koji ide u Asiriju. I on se naseli pored sve braće svoje.
19 Ovo je porod Izaka, sina Abrahamova:
20 Abraham rodi Izaka; Izaku bijaše četrdeset godina kad se oženi Rebekom, kćeri Betuelovom, Aramejca iz Padan Arama, sestrom Labana, Aramejca,
21 Izak se molio Gospodu za svoju ženu, jer ona bijaše nerotkinja, i izmoli od Gospoda da Rebeka, žena njegova, zatrudni.
22 Djeca u utrobi njezinoj udarahu jedno o drugo. I ona reče: “Ako je tako, zašto sam zatrudnjela?” Ode da pita Gospoda.
23 A Gospod joj reče: “Do dva su plemena u utrobi tvojoj, i dva će naroda iz tebe izići; jedan će jači od drugoga biti, veći će manjemu služiti.”
24 Kad dođe vrijeme da rodi, a gle, blizanci u utrobi njezinoj.
25 Prvi iziđe crven, sav kao runo rutav, i nadjenuše mu ime Ezav.
26 Poslije iziđe brat njegov, držeći rukom Ezava za petu. I nadjenuše mu ime Jakov. - Kad ih Rebeka rodi, Izaku bijaše šezdeset godina.
27 Djeca odrastoše. Ezav posta dobar lovac, čovjek koji je živio u polju, a Jakov bijaše čovjek krotak koji se bavio u šatorima.
28 Izak milovaše Ezava, jer je rado jeo njegove lovine, a Rebeka milovaše Jakova.
29 Jednom Jakov skuha jelo, a Ezav dođe iz polja umoran.
30 Reče Ezav Jakovu: “Daj mi da jedem od toga jela crvenog jer sam umoran.” Zbog toga dade se Ezavu nadimak Edom.
31 Jakov mu reče: “Prodaj mi danas svoje prvorodstvo.”
32 Ezav odgovori: “Evo ću umrijeti, pa našto mi prvorodstvo!”
33 A Jakov reče: “Najprije mi se zakuni.” I on se zakle i prodade Jakovu svoje prvorodstvo.
34 Jakov dade Ezavu hljeba i skuhane leće, i on se najede i napi pa usta i ode. Tako Ezav prezre svoje prvorodstvo.

DK) Postanak poglavlje 25
1 A Abraham uzme drugu ženu, po imenu Keturu.
2 I ona mu rodi Zimrana i Jokšana i Medana i Midjana i Jišbaka i Šuaha.
3 A Jokšanu se rodi Šeba i Dedan. A Dedanovi sinovi su bili: Ašurim i Letušim i Laumim.
4 A sinovi Midjanovi: Efa i Efer i Henok i Abida i Eldaa. Svi su bili djeca Keturina.
5 A Abraham dade sve što imaše Izaku;
6 A sinovima svojih suložnica dade Abraham dare, i opravi ih od Izaka svojega sina još za života svojega na istok, u istočni kraj.
7 I vijeka Abrahamova što je živio bilo je sto i sedamdeset i pet godina.
8 I oslabivši umrije Abraham u dobroj starosti, sit života, i bio pridružen svojim precima.
9 I pokopaše ga Izak i Išmael u špilji Makpeli na njivi Efrona Sohara Hitejca, koja je prema Mamri;
10 Na njivi koju kupi Abraham od sinova Hetovih, ondje je pokopan Abraham sa Sarom svojom ženom.
11 I po smrti Abrahamovoj blagoslovi Bog Izaka sina njegova; a Izak živješe kod studenca Živoga koji me vidi.
12 A ovo je pleme Išmaela sina Abrahamovog, kojega rodi Abrahamu Agara Egipćanka robinja Sarina,
13 I ovo su imena sinova Išmaelovih, kako se zvahu u plemenima svojim; prvenac Išmaelov Nabajot, pa Kedar i Adbeel i Mibsam,
14 I Mišma i Duma i Masa,
15 I Hadar i Teman i Jetur i Nafiš i Kedma.
16 To su sinovi Išmaelovi, i to su im imena po selima i gradovima njihovim, dvanaest knezova nad svojim narodima.
17 A godine su vijeka Išmaelova sto i trideset i sedam godina. Poslije oslabivši umrije, i bio pridružen svojim precima.
18 I živjeli su od Havile do Šura prema Egiptu, kako se ide u Asiriju; i dopade mu prema svoj braći svojoj da živi.
19 A ovo je pleme Izaka sina Abrahamovog: Abraham rodi Izaka;
20 A Izaku je bilo četrdeset godina kad se oženi Rebekom, kćerju Betuela Sirijca iz Mezopotamije, sestrom Labana Sirijca.
21 I Izak se molio Gospodinu za svoju ženu, jer je bila nerotkinja; i zamoli Gospodina, te zatrudnje Rebeka žena njegova.
22 Ali udarahu jedno o drugo djeca u utrobi njezinoj, te reče: “Ako je tako, na što sam? I otide da pita Gospodina.
23 A Gospodin joj reče: “Dva su plemena u utrobi tvojoj, i dva će naroda, izaći iz tebe; i jedan će narod biti jači od drugog naroda, i veći će služiti manjem.
24 I kad dođe vrijeme da rodi, a to blizanci u utrobi njezinoj.
25 I prvi izađe crven, sav kao runo dlakav, i nadjenuše mu ime Ezav.
26 A poslije izađe brat mu, držeći rukom za petu Ezava; i nadjenuše mu ime Jakov. A bilo je Izaku šezdeset godina, kad ih rodi Rebeka.
27 I djeca su odrasla, i Ezav postao je lovac i ratar, a Jakov je bio čovjek krotak i bavio se u šatorima.
28 I Izak je volio Ezava, jer je rado jeo lov njegov; a Rebeka je voljela Jakova.
29 Jednom Jakov skuha jelo, a Ezav dođe iz polja umoran.
30 I reče Ezav Jakovu: Daj mi da jedem to jelo crveno, jer sam umoran. Otuda se prozva Edom.
31 A Jakov mu reče: “Prodaj mi danas prvorođenstvo svoje.
32 A Ezav odgovori: Evo, hoću umrijeti, pa što će mi prvorođenstvo?
33 A Jakov reče: “Zakuni mi se danas. I on mu se zakle; tako prodade svoje prvorođenstvo Jakovu.
34 I Jakov dade Ezavu kruha i skuhana leća, i on se najede i napi, pa usta i otide. Tako Ezav nije mario za prvorođenstvo svoje.

IŠ) Postanak poglavlje 26
1 Nasta u zemlji glad, druga negoli ona prijašnja, što je bila za vremena Abrahamova. Tada Izak otide k filistejskom kralju Abimeleku u Geraru.
2 Tada mu se javi Gospod i reče: “Ne silazi u Egipat; boravi u zemlji za koju ću ti reći!
3 Boravi kao gost u ovoj zemlji, i ja ću biti s tobom i blagoslovit ću te; jer ću tebi i potomstvu tvojemu dati sve zemlje ove i tako ispuniti zakletvu, kojom sam se zakleo ocu tvojemu Abrahamu.
4 Umnoži ću potomke tvoje tako mnogobrojno kao zvijezde na nebu; sve zemlje ove dat ću potomcima tvojim, i u potomstvu tvojem bit će blagoslovljeni svi narodi na zemlji;
5 Zato što je Abraham slušao glas moj i držao zapovijed moju, naredbe, propise i zakone moje.”
6 I tako osta Izak u Gerari.
7 A kad su stanovnici mjesta pitali za ženu njegovu, reče: “Sestra mi je.” Jer se je bojao reći: “Žena mi je”, mislio je: “Mogli bi me inače, stanovnici mjesta ubiti zbog Rebeke, jer je lijepa.”
8 Kad je tamo dulje vremena boravio, dogodi se, te kralj filistejski Abimelek pogleda kroz prozor i vidje, kako Izak miluje ženu svoju Rebeku.
9 Tada dozva Abimelek Izaka i reče: “Eto, ona je zacijelo žena tvoja. Kako si mogao reći da ti je sestra?” Izak mu odgovori: “Mislio sam, da bih inače morao umrijeti zbog nje.”
10 Abimelek reče: “Što si nam to učinio? Kako je lako mogao tko od naroda primaći se ženi tvojoj, i tako bi ti navukao na nas krivnju.”
11 I zapovjedi Abimelek svemu narodu: “Tko se dotakne ovoga čovjeka ili žene njegove, kaznit će se smrću!”
12 Tada Izak zasija u onoj zemlji i požanje u onoj godini stostruko, jer ga Bog blagoslovi.
13 Tako posta čovjek bogat i sve bogatiji, dok postade neizmjerno bogat.
14 Imao je stada ovaca i goveda i mnogo služinčadi, tako da su mu Filisteji postali zavidni.
15 Zato sve studence, što ih bjehu iskopale sluge oca njegova za života oca njegova Abrahama, zasuše i zemljom napuniše.
16 A Abimelek reče Izaku: “Idi od nas, jer si nam ti postao previše moćan.”
17 Tako otide Izak odanle, razape šator svoj u dolini gerarskoj i ostade ondje.
18 Nato Izak opet iskopa studence, što su ih bili iskopali za života oca njegova Abrahama, a Filisteji ih poslije smrti Abrahamove zasuli, i dade im ista imena, što im ih bio dao otac njegov.
19 Sluge Izakove kopale su u dolini i nađoše tamo studenac sa tekućom vodom.
20 Ali se posvadiše pastiri gerarski s pastirima Izakovim, jer su tvrdili: “Naša je voda!” Zato on nazva studenac Esek, jer su se tamo bili posvadili s njim.
21 Potom iskopaše drugi studenac; pa se i radi njega posvadiše; zato ga on nazva Sitna.
22 Tada otide odatle dalje i iskopa opet studenac. Oko njega nije bilo svađe, pa ga nazva on Rehobot rekavši: “Sad nam Gospod odredi slobodan prostor, da se možemo raširiti u zemlji.”
23 Odatle otide gore u Beer-Šebu.
24 U onoj noći javi mu se Gospod i reče: “Ja sam Bog oca tvojega Abrahama. Ne boj se, jer ja sam s tobom i blagoslovit ću tebe i umnožit ću potomstvo tvoje zbog sluge svojega Abrahama.”
25 On načini ondje žrtvenik, prizva ime Gospodnje i razape šator svoj, a sluge Izakove iskopaše ondje studenac.
26 Tada dođe k njemu Abimelek iz Gerare s pouzdanikom svojim Ahuzatom i s poglavicom svoje vojske Fikolom.
27 Izak ih upita: “Zašto dođoste k meni, kad mrzite na me i otjeraste me od sebe?”
28 Oni odgovoriše: “Vidjesmo na svoje oči, da je Gospod s tobom. Stoga mislimo, da treba pod zakletvom sklopiti ugovor između nas i tebe. Mi hoćemo da sklopimo ugovor s tobom.
29 Ti da nama ne činiš nikakva zla kao što se mi tebe ne dotakosmo, nego ti samo dobro činismo i pustismo te da ideš u miru. Ti si eto blagoslovljen od Gospoda!”
30 Tada im on spremi gozbu, i oni su jeli i pili.
31 Drugo jutro rano zakleše se jedan drugome. Tada ih otpusti Izak, i oni otidoše od njega u miru.
32 Isti dan dođoše sluge Izakove i pripovjediše mu za studenac, što su ga bili iskopali: “Nađosmo vodu.”
33 On, ga nazva Šiba. Zato se zove grad sve do dana današnjega Beeršeba.
34 Kad bi Ezavu četrdeset godina, uze za ženu Juditu, kćer Hiteja Beerija, i Basematu, kćer Hiteja Elona.
35 Obadvije su zadavale mnogo jada Izaku i Rebeki.

KS) Postanak poglavlje 26
1 U zemlji zavlada glad, različita od prijašnje što je bila za vrijeme Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru.
2 Jahve mu se ukaza i reče: “Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju ću ti označiti.
3 U ovoj se zemlji nastani, ja ću s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu dat ću sve ove krajeve, da izvršim zakletvu kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu.
4 Tvoje ću potomstvo umnožiti kao zvijezde na nebesima i tvome ću potomstvu predati sve ove krajeve, tako da će se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje;
5 a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!”
6 Tako Izak ostane u Geraru.
7 Kad su ga mještani pitali o njegovoj ženi, reče: “Ona mi je sestra.” Bojao se reći: “Ona mi je žena”, misleći: “Mještani bi me mogli ubiti zbog Rebeke jer je lijepa.”
8 Kako su se ondje duže zadržali, kralj Filistejaca Abimelek jednom pogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje svoju ženu Rebeku.
9 Nato Abimelek pozove Izaka te reče: “Tako, ona ti je žena! Kako si mogao reći da ti je sestra?” Izak mu odgovori: “Jer sam mislio da bih zbog nje mogao poginuti.”
10 Abimelek reče: “Zašto si nam to učinio? Umalo netko od ljudi nije legao s tvojom ženom. Tako bi na nas svalio krivnju.”
11 Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: “Tko se god dotakne ovog čovjeka i njegove žene, glavu će izgubiti.”
12 Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko. Jahve ga blagoslivljao
13 te je čovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat.
14 Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu služinčad, tako da su mu Filistejci zavidjeli.
15 Zato Filistejci zasuše sve bunare što su ih sluge njegova oca bile iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuniše ih zemljom.
16 Onda Abimelek reče Izaku: “Idi od nas jer si postao mnogo moćniji od nas!”
17 Tako Izak ode odande, postavi svoj šator u gerarskoj dolini i nastani se ondje.
18 Izak opet iskopa bunare za vodu što su bili iskopani u vrijeme njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac.
19 Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje našle bunar sa živom vodom,
20 pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreći: “Naša je voda!” Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili.
21 A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svađali, nazva ga imenom Sitna.
22 Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu svađali, pa ga nazove imenom Rehobot i protumači: “Jer nam je Jahve dao prostor da se na zemlji umnožimo.”
23 Odande se popne u Beer Šebu.
24 Iste mu se noći ukaže Jahve i reče: “Ja sam Bog oca tvoga Abrahama. Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit ću te, potomke ti umnožit, zbog Abrahama, sluge svojega.”
25 Izak tu podigne žrtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi ondje svoj šator, a njegove sluge počnu kopati bunar.
26 Uto mu dođe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske.
27 Izak ih upita: “Zašto ste došli k meni kad me mrzite i kad ste me otjerali od sebe?”
28 Oni odgovore: “Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga pomislismo: neka zakletva bude veza između nas i tebe. Daj da s tobom sklopimo savez:
29 ti nama nećeš zla nanositi, kao što mi tebe nismo zlostavljali, nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. A blagoslov Jahvin bio nad tobom.”
30 On im priredi gozbu te su jeli i pili.
31 Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti i oni od njega odu u miru.
32 Toga istog dana dođu Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru što su ga iskopali te mu reknu: “Našli smo vodu.”
33 On ga prozva Šiba. Zato je ime onom gradu do danas - Beer Šeba.
34 Kad je Ezavu bilo četrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kćer Hetita Beerija, i Basematu, kćer Hetita Elona.
35 One postadoše izvor ogorčenja Izaku i Rebeki.

ĐM) Postanak poglavlje 26
1 Nastala je u zemlji glad, pokraj one prijašnje koja je bila za vremena Abrahamova. Onda je Izak otišao filistejskom kralju Abimeleku u Geraru.
2 Onda mu se pojavio Gospodin i rekao: “Ne silazi u Egipat; boravi u zemlji za koju ću ti reći.
3 Budi kao došljak u ovoj zemlji i Ja ću biti s tobom i blagoslovit ću te, jer ću tebi i tvojem potomstvu dati sve ove zemlje i tako ispuniti zakletvu kojom sam se zakleo tvojem ocu Abrahamu.
4 Umnožit ću tvoje potomke tako mnogobrojno kao zvijezde na nebu; sve ove zemlje dat ću tvojim potomcima, i u tvojem potomstvu bit će blagoslovljeni svi narodi na zemlji;
5 a to zato jer je Abraham slušao moj glas i držao moje zapovijedi, uredbe, propise i moje zakone.”
6 I tako je Izak boravio u Gerari.
7 A kad su ga mještani pitali za njegovu ženu, rekao je: “Ona mi je sestra.” Jer se bojao reći: “Ona mi je žena”, mislio je: “Mogli bi me mještani ubiti zbog Rebeke, jer je lijepa.”
8 Nato se dogodilo, dok je bio ondje duže vremena, filistejski kralj Abimelek pogledao je kroz prozor i vidio kako Izak ljubi svoju ženu Rebeku.
9 Onda je dozvao Abimelek Izaka i rekao mu: “Eto, ona je zacijelo tvoja žena. Kako si mogao reći da ti je sestra?” Izak mu odgovorio: “Mislio sam da bih zbog nje mogao umrijeti.”
10 I Abimelek je rekao: “Što si nam to napravio? Kako je lako mogao netko od ljudi leći s tvojom ženom i tako bi ti navukao na nas krivnju.”
11 I zapovjedio je Abimelek svemu narodu: “Tko dodirne ovoga čovjeka ili njegove žene, neka se sigurno usmrti.”
12 Onda je Izak zasijao u onoj zemlji i požeo u onoj godini stostruko, jer ga je Bog blagoslovio.
13 Čovjek se počeo bogatiti i nastavio se bogatiti, dok nije postao vrlo bogat.
14 Posjedovao je stada ovaca i goveda i mnogo služinčadi, tako da su mu Filistejci zavidjeli.
15 Nato su Filistejci zasuli sve studence koje su iskopale sluge njegova oca u vrijeme njegova oca Abrahama, i oni su ih zemljom napunili.
16 A Abimelek je rekao Izaku: “Idi od nas, jer ti si mnogo moćniji od nas.”
17 Tako je Izak otišao odande, razapeo svoj šator u Dolini Gerar i smjestio se ondje.
18 A Izak je opet iskopao studence koji su ih bili iskopali za njegova života oca Abrahama, a Filistejci ih, poslije Abrahamove smrti, zatrpali. On ih je nazvao istim imenima kako ih je zvao njegov otac.
19 Sluge Izakove kopale su također u dolini i našle ondje studenac s tekućom vodom.
20 Ali se posvadili gerarski pastiri s Izakovim pastirima, rekavši: “Naša je voda.” Zato je on nazvao studenac Esek, jer su se ondje bili posvadili s njim.
21 Potom su iskopali drugi studenac, pa su se i zbog njega posvadili, zato ga on nazvao Sitna.
22 Onda je otišao odatle dalje i iskopao drugi studenac. Oko njega nije bilo svađe, pa ga on nazvao Rehobot, rekavši: “Sad nam je Gospodin dao prostor da se možemo namnožiti u zemlji.”
23 Tada je otišao gore u Beer-Šebu.
24 U onoj noći javio mu se Gospodin i rekao: “Ja sam Bog tvojega oca Abrahama; ne boj se, jer Ja sam s tobom i blagoslovit ću tebe i umnožit ću tvoje potomstvo zbog svojega sluge Abrahama.”
25 On je podignuo ondje žrtvenik, prizvao Gospodinovo ime. i razapeo svoj šator, a sluge Izakove su ondje iskopale studenac.
26 Onda je došao k njemu Abimelek iz Gerare s pouzdanikom svojim Ahuzatom i sa zapovjednikom svoje vojske Fikolom.
27 Izak im rekao: “Zašto ste došli k meni kad me mrzite i otjerali ste me od sebe?”
28 A oni su odgovorili: “Vidjeli smo na svoje oči da je Gospodin s tobom. Stoga smo rekli: ‘Neka bude zakletva između nas i tebe; pa daj da s tobom napravimo zavjet,
29 da ti nama ne praviš nikakva zla, kako mi tebe nismo dirali, nego smo ti samo dobro pravili i pustili smo te ići u miru. Ti si, eto, blagoslovljen od Gospodina.”
30 Onda im on pripremio gozbu, i oni su jeli i pili.
31 Onda rano ujutro se ustali i zakleli jedan drugomu; a Izak ih otpustio i oni su otišli od njega u miru.
32 Dogodilo se isti dan da su došle Izakove sluge i ispripovjedile mu za studenac koji su bili iskopali, rekavši: “Našli smo vodu.”
33 On ga prozvao Šeba. Zato je ime onom gradu sve do današnjega dana Beer-Šeba.
34 Kad je bilo Ezavu četrdeset godina, uzeo je za ženu Juditu, kćer Hitijca Beerija, i Basematu, kćer Hitijca Elona.
35 Obje su zadavale mnogo jada Izaku i Rebeki.

SG) Postanak poglavlje 26
1 U zemlji zavlada glad, različita od prijašnje, što je bila za vrijeme Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filištejaca u Geraru.
2 Gospodin mu se ukaza i reče: “Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji, koju ću ti označiti.
3 U ovoj se zemlji nastani, ja ću s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu dat ću sve ove krajeve, da izvršim zakletvu, kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu.
4 Tvoje ću potomstvo umnožiti kao zvijezde na nebesima i tvome ću potomstvu predati sve ove krajeve, tako da će se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje;
5 a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i mome učenju.”
6 Tako se Izak nastani u Geraru.
7 Kad su ga mještani pitali o njegovoj ženi, reče: “Ona mi je sestra.” Bojao se reći: “Ona mi je žena,” misleći: “Mještani bi me mogli ubiti zbog Rebeke, jer je naoči lijepa.”
8 Kako se ondje dulje zadržaše, kralj Filištejaca Abimelek jednom pogleda kroz prozor i opazi, kako Izak miluje svoju ženu Rebeku.
9 Nato Abimelek pozove Izaka te reče: “Tako, ona ti je žena! Kako si mogao reći, da ti je sestra?” Izak mu odgovori: “Jer sam mislio, da bih zbog nje mogao poginuti.”
10 Abimelek reče: “Zašto si nam to učinio? Umalo netko od ljudi nije legao s tvojom ženom. Tako bi na nas svalio krivnju.”
11 Onda Abimelek izda naredbu svome narodu: “Tko se god dotakne ovog čovjeka i njegove žene, glavu će izgubiti.”
12 Izak je sijao u onom kraju, i one godine rodilo mu stostruko. Gospodin ga blagoslivljao,
13 te je čovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat.
14 Stekao je stada ovaca i krda goveda i mnogu služinčad, tako da su mu Filištejci zavidjeli.
15 Zato Filištejci zasuše sve bunare, što su ih sluge njegova oca bile iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuniše ih zemljom.
16 Abimelek onda reče Izaku: “Idi od nas, jer si postao mnogo moćniji od nas!”
17 Tako Izak ode odande i razapne svoj šator u Gerarskoj drazi te se ondje nastani.
18 Izak očisti bunare za vodu, što su bile iskopale sluge njegova oca Abrahama, a Filištejci ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih nazva istim imenima, kojima ih je zvao njegov otac.
19 Ali kad su Izakove sluge, dok su u drazi kopale, ondje našle bunar sa živom vodom,
20 pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreći: “Naša je voda!” Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili.
21 A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svađali, nazva ga imenom Sitna.
22 Odatle se odijeli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu svađali, pa ga nazove imenom Rehobot i protumači: “Gospodin nam je dao prostor, da se na zemlji umnožimo.”
23 Odande ode gore u Beer-Šebu.
24 Iste mu se noći ukaže Gospodin i reče: “Ja sam Bog oca tvoga Abrahama: Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit ću te i potomke ti umnožiti zbog Abrahama sluge svojega.”
25 Tako Izak tu podigne žrtvenik i zazove Gospodina po imenu; ondje razapne svoj šator, a sluge počnu kopati bunar.
26 Uto mu dođe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske.
27 Izak ih upita: “Zašto ste došli k meni, kad me mrzite i kad ste me otjerali od sebe?”
28 Oni odgovore: “Jasno vidimo, da je Gospodin s tobom. Stoga predlažemo da u ime vaše i naše - između vas i nas - sklopimo ugovor pod zakletvom; neka dođe do sporazuma:
29 ti nama ne ćeš zla nanositi, kao što ni mi tebe nismo zlostavljali, nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. Blagoslov Gospodina bio nad tobom!”
30 On im priredi gozbu, te su jeli.
31 Rano u jutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti, i oni od njega odu u miru.
32 Toga istog dana dođu Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru, što su ga iskopali te mu reknu: “Našli smo vodu.”
33 On ga prozove Šiba. Zato je onom gradu ime do danas: Beer-Šeba.
34 Kad je Ezavu bilo četrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kćer Hitijca Beerija, i Basematu, kćer Hitijca Elona. One su gorko ozlovoljavale Izaka i Rebeku.

LB) Postanak poglavlje 26
1 Ali nasta glad u zemlji osim prve gladi koja bijaše za vremena Abrahamova. Izak otiđe k Abimeleku, kralju filistejskom, u Gerar.
2 Njemu se pojavi Gospod koji mu reče: “Ne idi u Egipat, nego sjedi u zemlji koju ću ti kazati.
3 Sjedi u toj zemlji i ja ću biti s tobom i blagoslovit ću te: jer ću tebi i porodu tvome dati sve ove zemlje i potvrdit ću zakletvu kojom sam se zakleo Abrahamu, ocu tvome.
4 Umnožit ću porod tvoj kao zvijezde na nebu i dat ću porodu tvome sve ove zemlje; i u porodu tvome blagolovit će se svi narodi zemlje,
5 jer je Abraham slušao glas moj i čuvao zakon moj i zapovijedi moje, pravila moja i naredbe moje.”
6 I Izak osta u Geraru.
7 Kako ljudi iz onog mjesta pitahu za njegovu ženu, on govoraše: “To mi je sestra”, jer se bojao ako kaže da mu je to žena, da će ga ubiti ti ljudi radi Rebeke koja je bila lijepa.
8 I kako se njegovo bavljenje u tom mjestu produži, desi se da Abimelek, kralj filistejski, gledajući s prozora, primijeti da se Izak šali sa ženom svojom.
9 Abimelek dozva Izaka i reče: “Pa to ti je sigurno žena. Kako si mogao reći: ‘to mi je sestra?’” Izak mu odgovori: “Kazao sam tako da ne bih zbog nje poginuo.”
10 A Abimelek reče: “Što si nam to učinio? Umalo nije tko iz ovog naroda legao s tvojom ženom, i ti bi na nas bacio krivicu za to.”
11 I Abimelek dade svemu narodu svome ovu zapovijed: “Tko se god dotakne ovog čovjeka i žene njegove bit će predan smrti.”
12 Izak stade sijati u onoj zamlji i dobi te godine stostruko, jer ga Gospod blagoslovi.
13 I obogati se čovjek i napredova sve više i više dok ne posta vrlo bogat.
14 On imaše ovaca i goveda i mnogo sluga, a Filistejci mu zaviđahu
15 pa zatrpaše i zasuše zamljom sve studence koje bijahu iskopale sluge oca njegova, u vrijeme oca njegova Abrahama.
16 I Abimelek reče Izaku: “Idi od nas jer si postao silniji od nas.”
17 Izak ode odande, razape šatore u dolini gerarskoj i nastani se ondje.
18 Izak iskopa opet studence koji bijahu iskopani u vrijeme Abrahama, oca njegova, a koje, po smrti Abrahamovoj, bijahu zatrpali Filistejici i dade im ona ista imena koja im bijaše dao otac njegov.
19 Sluge Izakove kopaše i dalje u onom kraju i nađoše studenac vode žive.
20 Ali se pastiri gerarski posvadiše s Izakovim pastirima govoreći: “Ovo je naša voda.” I Izak dade onom studencu ime Esek, jer su se posvadili s njim.
21 Sluge njegove iskopaše još jedan studenac, pa se i oko njega posvadiše, a on ga nazva Sitna.
22 Tada Izak prijeđe na drugo mjesto i iskopa drugi bunar, a oko njega ne bi svađe; zato ga on nazva Rehobot
23 i otiđe odande u Beer-Šebu.
24 Te noći pojavi mu se Gospod i reče: “Ja sam Bog Abrahama, oca tvoga. Ne boj se, jer sam ja s tobom. Ja ću te blagosloviti i umnožit ću porod tvoj, radi Abrahama, sluge svoga.”
25 Izak podigne ondje žrtvenik i prizva ime Gospodnje te razapne šator. Sluge Izakove iskopaše ondje bunar.
26 Iz Gerara dođe k Izaku Abimelek s Ahuzatom, prijateljem svojim, i s Fikolom, vojvodom svojim.
27 Izak im reče: “Što ste došli k meni kad me mrzite i otjeraste me od sebe?”
28 Oni mu odgovoriše: “Mi vidimo da je Gospod s tobom, pa rekosmo: ‘Neka bude zakletva između nas, između nas i tebe, i da sklopimo savez s tobom!’
29 Zakuni nam se da nam nećeš učiniti zla, kao ni mi što tebe ne zlostavismo, nego ti samo dobra činismo i pustismo te da u miru ideš. Ti si sad blagoslovljen od Gospoda.”
30 Izak im priredi gozbu, a oni jedoše i piše.
31 Sutradan ustadoše rano i zakleše se jedan drugome. Izak ih otpusti, i oni pođoše od njega u miru.
32 Tog istog dana dođoše Izaku neke njegove sluge da govore s njim o studencima koje kopahu i rekoše mu: “Nađosmo vodu.”
33 A Izak je nazva Šiba. Zato se onaj kraj i zove Beer-Šeba do današnjega dana.
34 Kad je Ezav imao četrdeset godina, uze za ženu Juditu, kćer Beera, i Basematu, kćer Hetita Elona.
35 One zadaše mnogo jada Izaku i Rebeki.

DK) Postanak poglavlje 26
1 Ali nasta glad u zemlji svrh prve gladi koja je bila za vremena Abrahamovog; i Izak otide k Abimeleku kralju filistejskom u Gerar.
2 I javi mu se Gospodin i reče: “Nemoj ići u Egipat, nego sjedi u zemlji koju ću ti reći.
3 Sjedi u toj zemlji, i ja ću biti s tobom, i blagoslovit ću te; jer ću tebi i sjemenu tvojemu dati sve ove zemlje, i potvrdit ću zakletvu, kojom sam se zakleo Abrahamu ocu tvojemu.
4 I umnožit ću sjeme tvoje da ga bude kao zvijezda na nebu, i dat ću sjemenu tvojemu sve ove zemlje; i u sjemenu tvojemu blagoslovit će se svi narodi na zemlji,
5 Zato što je Abraham slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovijedi moje i pravila moja i zakone moje.
6 I osta Izak u Geraru.
7 A ljudi u mjestu onom pitahu za ženu njegovu, a on je govorio: Sestra mi je. Jer se bojaše reći: “Žena mi je; da me, veli, ne ubiju ovi ljudi radi Rebeke, jer je lijepa.
8 I kad provede mnogo vremena ondje, dogodi se, te pogleda Abimelek kralj filistejski s prozora, i vidje Izaka gdje se sali s Rebekom svojom ženom.
9 I dozva Abimelek Izaka i reče: “Ta to ti je žena; kako si rekao: Sestra mi je? A Izak mu odgovori: Rekao sam: da ne poginem s nje.
10 A Abimelek reče: “Što si nam učinio? Lako je mogao tko od naroda ovoga leći s tvojom ženom, te bi nas ti uvalio u grijeh.
11 I zapovjedi Abimelek svemu svojemu narodu govoreći: “Tko se dotakne ovoga čovjeka ili žene njegove, poginut će.
12 I Izak počne sijati u onoj zemlji, i dobi one godine po sto, tako ga blagoslovi Gospodin.
13 I obogati se čovjek, i napredovaše sve više, te posta silan.
14 I imaše ovaca i goveda i mnogo sluga; a Filisteji su mu zavidjeli,
15 pa sve studence koje su bile iskopale sluge njegova oca za vremena Abrahama njegova oca zasuli Filisteji, i napunili ih zemljom.
16 I Abimelek reče Izaku: Idi od nas, jer si postao silniji od nas.
17 I Izak otide, odande, i razapne šatore u dolini gerarskoj, i nastani se ondje.
18 I počne Izak otkopavati studence, koji su bili iskopani za vremena Abrahama njegova oca, i koje zasuli Filisteji po smrti Abrahamovoj; i prozva ih imenima koja im je nadjeo otac njegov.
19 I kopajući sluge Izakove u onom dolu nađoše studenac žive vode.
20 Ali se svađali pastiri gerarski s pastirima Izakovim govoreći: “Naša je voda. I nadjene ime onom studencu Esek, jer se svadili s njim.
21 Poslije su iskopali drugi studenac, pa se i oko njega svađali, zato ga nazva Sitna.
22 Tada se podiže odande, i iskopa drugi studenac, i oko njega ne bi svađe; zato ga nazva Rehobot, govoreći: “Sad nam dade Gospodin prostora da rastemo u ovoj zemlji.
23 I otide odande gore u Beer-Šebu.
24 I istu noć javi mu se Gospodin, i reče: “Ja sam Bog Abrahama tvojega oca. Ne boj se, jer sam ja s tobom, i blagoslovit ću te i umnožit ću sjeme tvoje Abrahama radi sluge svojega.
25 I napravi ondje žrtvenik, i prizva Ime Gospodinovo; i ondje razapne šator svoj; i sluge Izakove iskopali ondje studenac.
26 I dođe k njemu Abimelek iz Gerara s Ahuzatom prijateljem svojim i s Fikolom vojvodom svojim.
27 A Izak im reče: “Što ste došli k meni, kad mrzite na me i otjeraste me od sebe?
28 A oni reknu: “Vidjeli smo zaista da je Gospodin s tobom, pa rekosmo: Neka bude zakletva između nas, između nas i tebe; hajde da uhvatimo vjeru s tobom;
29 Da nam ne činiš zla, kao što se mi tebe ne dotakosmo i kao što mi tebi smo samo dobro činili, i pustismo te da ideš na miru, i eto si blagoslovljen od Gospodina.
30 Tada ih on ugosti; te su jeli i piše.
31 A sutradan ustavši rano, zakleli se jedan drugom, i otpusti ih Izak i otidu od njega s mirom.
32 Isti dan došavši sluge Izakove reknu mu za studenac koji su iskopali, i reknu mu: Našli smo vodu.
33 I nazva ga Šeba; otuda se zove grad onaj Beer-Šeba do današnjega dana.
34 A kad bi Ezavu četrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kćer Hitejca Beerija, i Basematu kćer Hitejca Elona.
35 I one zadavahu mnogo jada Izaku i Rebeki.

IŠ) Postanak poglavlje 27
1 Kad Izak ostarje i oči mu potamnješe, da nije mogao više vidjeti, dozva starijega sina svojega Ezava i reče mu: “Sine moj!” On mu odgovori: “Evo me!”
2 Tada reče on: “Vidiš, ostario sam i ne znam, kad ću umrijeti.
3 Uzmi sad oružje svoje, tobolac svoj i luk svoj, izađi van u pustinju i ulovi mi komad divljačine!
4 Priredi mi od toga tečno jelo, kako to ja volim, i donesi mi to! Tada ću jesti, i duša će te moja za to blagosloviti, prije nego umrem.”
5 A Rebeka je bila čula, kad je Izak tako govorio sa sinom svojim Ezavom. I Ezav izađe u pustinju, da ulovi divljačine i donese kući.
6 Tada reče Rebeka sinu svojemu Jakovu: “Čula sam, kako otac tvoj reče bratu tvojemu Ezavu:
7 ‘Donesi mi komad divljačine i priredi mi tečno jelo, da mogu jesti i tebe pred Gospodom blagosloviti, prije nego umrem.’
8 Nego sada, sine moj, poslušaj savjet, što ću ti ga dati!
9 Otidi k stadu i donesi mi odanle dva lijepa jareta, a ja ću od njih prirediti tečno jelo ocu tvojemu, kako on to voli.
10 Onda ćeš donijeti ocu svojemu da jede, pa da te blagoslovi, prije nego umre.”
11 A Jakov reče materi svojoj Rebeki: “Gle, moj je brat Ezav čovjek rutav, a ja sam gladak.
12 Može biti da me opipa otac moj, pa onda da ispadnem pred njim kao varalica, i tako bih navukao na sebe prokletstvo mjesto blagoslova.”
13 A mati njegova odgovori mu: “Na me neka padne to prokletstvo tvoje, sine moj! Poslušaj savjet moj, otidi i donesi mi!”
14 On tada ode i donese materi svojoj. Mati njegova priredi od toga tečno jelo, kako je to volio otac njegov.
15 Nato donese Rebeka najbolje haljine starijeg sina svojega Ezava, što ih je imala u kući kod sebe, i obuče ih mlađem sinu svojemu Jakovu.
16 kožice jareće ovi mu oko ruku i oko vrata glatkoga.
17 Tada dade sinu svojemu Jakovu u ruke tečno jelo s kruhom, što ga je bila priredila.
18 Tako uniđe on k ocu svojemu i reče: “Oče moj!” On odgovori: “Evo me! Tko si ti, sine moj?”
19 Jakov reče ocu svojemu: “Ja sam Ezav, prvorođenac tvoj; učinio sam, kako si mi naložio. Sjedi uspravo i jedi divljačine moje, i onda me blagoslovi!”
20 A Izak upita sina svojega: “Kako si mogao tako brzo nešto naći, sine moj?” On odgovori: “Gospod, Bog tvoj, dade milost, te istrča preda me.”
21 Ali Izak reče Jakovu: “Stupi bliže, da te opipam, sine moj, da li si ti zaista sin moj Ezav ili ne!”
22 Jakov pristupi k ocu svojemu Izaku, i on ga opipa i reče: “Glas je doduše Jakovljev, ali ruke su ruke Ezavove.”
23 I ne poznade ga, jer su ruke njegove bile rutave kao ruke brata njegova Ezava. Pošto ga je pozdravom blagoslova pozdravio,
24 Upita opet: “Ti si dakle doista sin moj Ezav?” On odgovori: “Jesam.”
25 Tada on reče: “Onda mi donesi, da jedem divljačine sina svojega i da te tada blagoslovim!” Jakov mu donese, i on je jeo. Tada donese vina, i on je pio.
26 Nato mu reče otac njegov Izak: “Hodi ovamo, sine moj, i poljubi me!”
27 On pristupi i poljubi ga. Kad on osjeti miris haljina njegovih, blagoslovi ga govoreći: “Zaista, miris sina mojega jest kao miris polja, kad ga blagoslovi Gospod.
28 Bog ti dao rose nebeske i zemlje rodne i vina i žita izobilja!
29 I narodi se pred tobom pregibali! Bio gospodar bradi svojoj, i klanjali se tebi sinovi matere tvoje! Proklet bio, koji tebe proklinje! A blagoslovljen bio, koji tebe blagoslivlja!”
30 Kad je Izak bio završio blagoslov nad Jakovom, a Jakov jedva Što je bio otišao ispred oca svojega Izaka, vrati se brat njegov Ezav iz lova.
31 I on priredi tečno jelo, donese ocu svojemu i reče ocu svojemu: “Sjedni uspravo, oče dragi i jedi divljačine sina svojega, da me onda mogneš blagosloviti!
32 Tada ga upita otac njegov Izak: “Tko si ti?” On reče: “Ja san sin tvoj, prvorođenac tvoj, Ezav.”
33 Izak se neizmjerno uplaši i povika: “A tko je bio onaj, koji ulovi divljačinu i donese mi je? Ja sam jeo od svega, prije nego ti dođe, i njega sam blagoslovio, i on će tako ostati blagoslovljen!”
34 Kad Ezav razabra riječi oca svojega, zavrisnu gorko iza glasa i zamoli oca svojega: “Blagoslovi i mene, oče dragi!”
35 On odgovori: “Dođe brat tvoj s prijevarom i odnese ti blagoslov.”
36 Tada on reče: “Pravo mu se dalo ime Jakov. Već dvaput me prevari: moje pravo prvorodstva uze mi, a sad mi eto još ote i blagoslov.” Tada upita: “Zar nijesi za mene sačuvao nikakva blagoslova?”
37 Izak odgovori Ezavu: “Eto, postavih ga tebi za gospodara i svu braću njegovu dadoh mu za sluge, i opskrbih ga žitom i vinom. Pa što bih sad još mogao učiniti za tebe, sine dragi?”
38 Ezav reče ocu svojemu: “Zar imaš samo jedan blagoslov, oče dobri? Blagoslovi i mene, oče dragi!” I Ezav stade glasno plakati.
39 Tada mu otac njegov Izak progovori: “Eto, daleko od rodne zemlje bit će prebivalište tvoje i daleko od rose nebeske odozgor.
40 Od mača svojega živjet ćeš i bratu ćeš svojemu služiti. Otrgneš li se, jaram ćeš njegov stresti s vrata svojega.”
41 Ezav posta neprijatelj Jakovu zbog blagoslova, što mu ga je bio dao otac njegov, i reče Ezav: “Naskoro dolazi vrijeme, da će se žaliti oca mojega; tada ću ubiti brata svojega Jakova.”
42 I kad Rebeka saznade za tu izjavu starijeg sina svojega Ezava, dade dozvati mlađeg sina svojega Jakova i reče mu: “Slušaj, brat tvoj Ezav hoće da ti se osveti i da te ubije,
43 Nego, sine dragi, poslušaj savjet moj; ustani i bježi k bratu mojemu Labanu u Haran!
44 Ostani jedno vrijeme kod njega, dok se slegne srdžba brata tvojega!
45 Čim se gnjev brata tvojega odvrati od tebe i on zaboravi, što si mu učinio, poslat ću po tebe i odanle te dovesti ovamo. Zašto bih vas obojicu izgubila u jedan dan?”
46 Potom reče Rebeka Izaku: “Omrznuo mi je život zbog kćeri Hetovih. Ako i Jakov uzme sebi za ženu jednu takvu Hetovku, jednu između kćeri u zemlji, onda što imam još od života?”

KS) Postanak poglavlje 27
1 Ostarje Izak, vid mu se očinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina Ezava i reče mu: “Sine!” On mu odgovori: “Evo me!”
2 A on nastavi: “Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti.
3 Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi mi divljači.
4 Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem.”
5 Rebeka je slušala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustaru da ulovi divljači svome ocu,
6 Rebeka reče svome sinu Jakovu: “Upravo sam čula kako tvoj otac govori tvome bratu Ezavu:
7 ‘Donesi mi divljači te mi priredi ukusan obrok da blagujem pa da te pred licem Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.’
8 A sad, sine moj, poslušaj me i učini kako ti naredim.
9 Otiđi k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja ću od njih prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli.
10 Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti prije nego umre.”
11 Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki: “E, ali moj je brat Ezav runjav, a ja sam bez dlaka!
12 Možda me se moj otac dotakne te ću u njegovim očima ispasti varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov.”
13 Ali njegova mu majka odgovori: “Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na mene! Samo ti mene poslušaj, otiđi i donesi!”
14 Ode on, nađe i donese svojoj majci, a njegova majka priredi ukusan obrok, kako je njegov otac volio.
15 Potom Rebeka uzme najljepše odijelo svoga starijeg sina Ezava što je u kući imala, pa u nj odjene svoga mlađeg sina Jakova.
16 U kožu kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata.
17 Stavi zatim ukusan obrok i kruh što ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova.
18 Ode on k ocu i reče: “Oče!” On odgovori: “Evo me. Koji si ti moj sin?”
19 A Jakov odgovori svome ocu: “Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac; učinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti.”
20 Izak upita svoga sina: “Kako si tako brzo uspio, sine moj?” On odgovori: “Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv.”
21 Potom Izak reče Jakovu: “Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi.”
22 Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reče: “Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove.”
23 Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti,
24 upita još jednom: “Jesi li ti zaista moj sin Ezav?” Odgovori on: “Jesam.”
25 Potom reče Izak: “Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja.” Jakov ga posluži pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio.
26 Poslije toga reče mu njegov otac Izak: “Primakni se, sine moj, i poljubi me!”
27 Kad se primače i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeće pa ga blagoslovi: “Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve blagoslovi.
28 Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina.
29 Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braćom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!”
30 Tek što se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - pošto je Izak podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav dođe iz lova.
31 I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I reče svome ocu: “Ustani, oče moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda mogneš blagosloviti!”
32 A njegov ga otac Izak zapita: “Tko si ti?” On odgovori: “Ja sam tvoj prvorođenac Ezav!”
33 Izak se silno prepadne: “Pa tko je onda bio onaj što je divljači ulovio i meni već donio? Blagovao sam je prije nego si ti došao; onoga sam blagoslovio i blagoslovljen će ostati.”
34 Kad je Ezav čuo riječi svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa reče svome ocu: “I mene blagoslovi, oče!”
35 A on odvrati: “Brat tvoj dođe na prijevaru i odnese tvoj blagoslov.”
36 “Zato valjda što mu je ime Jakov, dvaput me već prevario”, reče Ezav. “Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov.” Onda doda: “Zar za me nisi sačuvao nikakva blagoslova?”
37 Izak odgovori Ezavu: “Njega sam već postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu braću predao za sluge; žitom sam ga i vinom opskrbio. A što sad za te mogu učiniti, sine moj?”
38 Ezav odgovori svome ocu: “Zar ti, oče, raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oče moj!” Ezav jecaše na sav glas.
39 Tada otac njegov Izak progovori i reče: “Daleko od plodna tla dom tvoj će biti, daleko od rose s neba.
40 Od mača svoga ćeš živjeti, brata svoga ćeš služiti. Ali jednom, kada se pobuniš, jaram ćeš njegov stresti sa svog vrata.”
41 Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov blagoslovio pa reče u sebi: “Čim dođu dani žalosti za mojim ocem, ubit ću ja svoga brata Jakova.”
42 Kada su Rebeki javili te riječi što ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga mlađeg sina Jakova te mu reče: “Pazi! Brat ti se Ezav nosi mišlju kako će te ubiti.
43 Ali ti, sine moj, poslušaj mene: odmah bježi mome bratu Labanu u Haran.
44 Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja,
45 dok se srdžba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi što si mu učinio. Ja ću onda po te poslati i odande te dovesti. Zašto da vas obojicu izgubim u jedan dan!”
46 Potom Rebeka reče Izaku: “Moj mi je život dosadio zbog ovih žena Hetitkinja. Ako se i Jakov oženi kojom kao što su ove urođenice, Hetitkinjom, što će mi onda život!”

ĐM) Postanak poglavlje 27
1 Nato se dogodilo da kad je Izak ostario i oči mu potamnjele da nije mogao vidjeti, dozvao je svojega starijeg sina Ezava i rekao mu: “Moj sine.” On mu odgovorio: “Evo me.”
2 A on je rekao: “Vidiš, ostario sam i ne znam kad ću umrijeti.
3 Zato sada, molim te uzmi svoje oružje, svoj tobolac i svoj lûk, pa idi u polje i ulovi mi divljači.
4 I pripremi mi tečno jelo, kako to ja volim i donesi mi ga da jedem, da te moja duša mogne blagosloviti prije nego umrem.”
5 A Rebeka je slušala kad je Izak tako govorio svojem sinu Ezavu. I Ezav je otišao u polje uloviti divljači i donijeti kući.
6 A Rebeka je progovorila svojem sinu Jakovu, rekavši: “Čula sam kako je tvoj otac rekao tvojem bratu Ezavu, rekavši:
7 ‘Donesi mi komad divljači i priredi mi tečno jelo da mogu jesti i tebe pred Gospodinom blagosloviti prije nego umrem.’
8 A sada, moj sine poslušaj moj glas i pravi kako ti zapovjedim.
9 Idi sada k stadu i donesi mi odande dva lijepa jareta, a ja ću od njih prirediti tečno jelo tvojem ocu, kako on to voli.
10 Onda ćeš to odnijeti svojem ocu da bi on to jeo, i onda tebe blagoslovio prije nego umre.”
11 A Jakov je rekao svojoj majci Rebeki: “Gle, moj brat Ezav je čovjek rutav, a ja sam gladak.
12 Može biti da bi me moj otac opipao, i onda bi ispao pred njim kao varalica, i tako bih navukao na sebe prokletstvo mjesto blagoslova.”
13 A njegova mu majka odgovorila: “Na mene neka padne to tvoje prokletstvo, moj sine; poslušaj moj savjet idi i donesi mi.”
14 On je otišao i donio svojoj majci, a njegova je majka priredila od toga tečno jelo, kako je to volio njegov otac.
15 Nato je Rebeka uzela najbolje haljine svojega starijeg sina Ezava, koje je imala kod sebe u kući, i odjenula ih svojem mlađem sinu Jakovu.
16 A jareće kožice ovila mu je oko njegovih ruku i oko glatkoga vrata.
17 Onda je dala svojem sinu Jakovu u ruke tečno jelo s kruhom koje je bila priredila.
18 On je ušao k svojem ocu i rekao: “Oče moj.” On je odgovorio: “Evo me. Tko si ti, moj sine?”
19 Jakov je rekao svojem ocu: “Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac; uradio sam kako si mi rekao. Sjedni sada uspravno pa jedi moju lovinu, da me onda mogneš blagosloviti.”
20 Tada je Izak zapitao svojega sina: “Kako si mogao tako brzo nešto naći, moj sine?” A on je rekao: “Gospodin, tvoj Bog, dao je da naiđe.”
21 Ali Izak je rekao Jakovu: “Primakni se bliže da te opipam, moj sine, jesi li ti zaista moj sin Ezav ili ne.”
22 Jakov je pristupio k svojem ocu Izaku, on ga opipao, i rekao: “Glas je doduše Jakovljev, ali su ruke Ezavove.”
23 I nije ga poznao, jer su njegove ruke bile rutave kao ruke njegova brata Ezava; i tako ga je on blagoslovio.
24 Onda je rekao: “Jesi li ti uistinu moj sin Ezav?” On je odgovorio: “Jesam.”
25 I on je rekao: “Donesi pred mene i ja ću jesti lovine svojega sina, pa da te blagoslovi moja duša.” Jakov mu je donio, i on je jeo; i donio mu vina, i on je pio.
26 Nato mu rekao njegov otac Izak: “Dođi sada ovamo bliže, moj sine, i poljubi me.”
27 On je pristupio i poljubio ga. Kad je on osjetio miris njegovih haljina, blagoslovio ga, rekavši: “Zaista, miris mojega sina jest kao miris polja kad ga blagoslovi Gospodin.
28 Stoga neka ti Bog daje nebeske rose, i rodne zemlje, i izobilja vina i žita.
29 Neka ti narodi služili i pred tobom se klanjali. Neka budeš gospodar svojoj braći, i klanjali se tebi sinovi tvoje majke. Neka je proklet svaki koji tebe proklinje, a blagoslovljeni bili oni koji tebe blagoslivljaju.”
30 Iza toga čim je Izak dovršio blagoslivljanje Jakova, a Jakov jedva što je otišao ispred svojega oca Izaka, vratio se njegov brat Ezav iz lova.
31 I on je priredio tečno jelo, donio svojem ocu i rekao svojem ocu: “Sjedni uspravno, oče dragi i jedi lovine svojega sina, da me onda duša tvoja može blagosloviti.
32 Onda ga zapitao njegov otac Izak: “Tko si ti?” On je rekao: “Ja sam tvoj sin, tvoj prvorođenac, Ezav.”
33 Izak se neizmjerno prestrašio i rekao: “A tko je bio onaj koji je ulovio divljač i donio mi? Ja sam jeo od svega prije nego si ti došao, i njega sam blagoslovio, i on će tako ostati blagoslovljen.”
34 Kad je Ezav čuo riječi svojega oca, vrisnuo je u plač, i plakao veoma gorkim plačem i zamolio svojega oca: “Blagoslovi i mene, moj oče.”
35 A on je odgovorio: “Došao je tvoj brat s prijevarom i odnio tvoj blagoslov.”
36 A Ezav je rekao: “Nije li mu se dalo pravo ime Jakov? Već dvaput me prevario: moje pravo prvorođenstva uzeo mi, a sad mi eto još oteo i blagoslov.” Onda je zapitao: “Zar nisi za mene sačuvao nikakva blagoslova?”
37 Izak je rekao Ezavu ovo: “Eto, postavio sam ga tebi za gospodara i svu njegovu braću dao sam mu za sluge, i opskrbio sam ga žitom i vinom. Pa što bih sad još mogao uraditi za tebe, moj sine?”
38 Ezav je rekao svojem ocu: “Zar imaš samo jedan blagoslov, moj oče? Blagoslovi i mene, moj oče.” I Ezav je glasno plakao.
39 Onda mu rekao njegov otac Izak, rekavši: “Eto, daleko od rodne zemlje bit će tvoje prebivalište i odozgor od rose nebeske.
40 A od svojega ćeš mača živjeti i svojem ćeš bratu služiti. Ali jednom kad postaneš nemiran, istrgnut ćeš njegov jaram sa svojega vrata.”
41 Tako je Ezav mrzio Jakova zbog blagoslova kojim ga blagoslovio njegov otac. Ezav je rekao u sebi: “Dolaze dani žalosti za mojim ocem; onda ću ubiti svojega brata Jakova.”
42 I kad su Rebeki javili riječi svojega starijeg sina Ezava, dala je dozvati svojega mlađeg sina Jakova i je rekla mu: “Slušaj, tvoj se brat Ezav tješi s namjerom da te ubije.
43 A ti, sine dragi, poslušaj moj savjet; ustani i bježi k mojem bratu Labanu u Haran.
44 I ostani jedno vrijeme kod njega dok se slegne srdžba tvojega brata.
45 Čim se srdžba tvojega brata odvrati od tebe, i on zaboravi što si mu napravio, poslat ću po tebe i odande te dovesti ovamo. Zašto bih vas obojicu izgubila u jedan dan?”
46 Potom je rekla Rebeka Izaku: “Omrznuo mi je život zbog kćeri Hetovih. Ako i Jakov uzme sebi za ženu jednu takvu Hetovku, jednu između kćeri u zemlji, onda što još imam dobroga od života?”

SG) Postanak poglavlje 27
Jakovljeva tobožnja prijevara
1 Ostario bješe Izak, vid mu se očinji gasio. Zato zovne svoga starijega sina Ezava i reče mu: “Sine!” On odgovori: “Evo me!”
2 Izak nastavi: “Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti.
3 Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustinju i ulovi mi divljači.
4 Onda mi pripremi tečan obrok, kako volim, te mi ga donesi, da blagujem pa da-ti podijelim blagoslov od svega srca prije nego umrem.”
5 Rebeka je slušala, dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustinju uloviti divljači svome ocu,
6 Rebeka reče svome sinu Jakovu: “Upravo sam čula, kako tvoj otac govori tvome bratu Ezavu:
7 ‘Donesi mi divljači te mi pripremi tečan obrok, da blagujem pa da te pred licem Gospodnjim blagoslovim prije nego umrem’.
8 A sad, sine moj, poslušaj me i učini, kako ti naredim.
9 Otiđi k stadu i dovedi mi dva lijepa kozleta, a ja ću od njih prirediti tečan objed tvome ocu, kako on voli.
10 Onda ti odnesi svome ocu, da jede pa te blagoslovi prije nego umre.”
11 Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeci: “E, ali je moj brat runjav, a ja sam bez dlaka!
12 Možda me se moj otac dotakne, te ću u njegovim očima ispasti varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov.”
13 Ali njegova mu majka odgovori: “Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na mene! Samo ti mene poslušaj, otiđi i donesi!”
14 Ode on, nađe i donese svojoj majci, a majka priredi tečan obrok, kako je njegov otac volio.
15 Potom Rebeka uzme najljepše odijelo svoga starijega sina Ezava, što je u kući imala, pa u nj odjene svoga mlađeg sina Jakova.
16 U kožu kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata.
17 Stavi zatim tečni obrok i kruh što ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova.
18 Odnesavši to ocu, reče: “Oče!” On odgovori: “Evo me! Koji si ti moj sin?”
19 A Jakov odgovori svome ocu: “Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac; učinio sam, kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti.”
20 Izak upita svoga sina: “Kako si se tako brzo na nju namjerio, sine moj?” A on odgovori: “Jer ju je Gospod, Bog tvoj, preda me natjerao.”
21 Potom Izak reče Jakovu: “Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi.”
22 Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reče: “Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove.” Stoga mu podijeli blagoslov.
23 Nije ga prepoznao, jer su mu ruke bilo runjave kao i ruke njegova brata Ezava.
24 Još ga jednom. upita: “Jesi li ti zaista moj sin Ezav?” Odgovori on: “Jesam.”
25 Izak zatim reče: “Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovim od svega srca.” Jakov mu primače, pa je jeo. Zatim mu donese i vina te je pio.
26 Poslije toga reče mu njegov otac Izak: “Primakni se, sine moj, i poljubi me!”
27 Kad se primače i poljubi ga, Izaku zamirisa njegova odjeća pa ga blagoslovi: “Ah, miris je moga sina kao miris s polja, koje Gospod blagoslovi.
28 Bog ti davao rosu s neba, a od rodne zemlje izobilja žita i mladoga vina.
29 Narodi ti služili, puci ti se klanjali! Braćom svojom gospodari, neka sinci majke tvoje preda te padaju! Neka su prokleti, koji te proklinju; blagoslovljeni da su, koji te blagoslivlju!”
30 Tek što se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - pošto je Izak podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav dođe iz lova.
31 I on priredi tečan obrok i donese svome ocu. I reče svome ocu: “Ustani, oče moj, i blaguj od lovine svoga sina, pa da me onda od svega srca blagosloviš!”
32 A njegov ga otac Izak zapita: “Tko si ti?” On odgovori: “Ja sam tvoj prvorođenac Ezav!”
33 Izak se silno prepadne: “Pa tko je onda bio onaj, što je divljač ulovio i meni je već donio? Blagovao sam je prije nego si ti došao; onoga sam blagoslovio i blagoslovljen će ostati.”
34 Kad je Ezav čuo riječi oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa reče svome ocu: “1 mene blagoslovi, oče!”
35 A on odvrati: “Brat tvoj dođe na prijevaru i odnese tvoj blagoslov.”
36 “Zato valjda što mu je ime Jakov, dvaput me je već prevario - reče Ezav. - Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi, evo, oduze i blagoslov.” Onda doda: “Zar za me nisi sačuvao nikakva blagoslova?”
37 Izak odgovori Ezavu: “Njega sam već postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu braću predao za sluge; žitom sam ga i vinom opskrbio. A što sad za te mogu učiniti, sine moj?”
38 Ezav odgovori svome ocu: “Zar ti, oče raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oče moj!” Ezav jecaše na glas.
39 Tada otac njegov Izak progovori i reče: “Ah, daleko od tla plodna dom će biti tvoj i daleko od nebeske rose!
40 Od svog mača ti ćeš živjeti, i bratu ćeš svome služiti. Ali jednom kada se pobuniš, njegov jaram sa svoga ćeš stresti vrata.”
41 Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova, kojim ga je otac njegov blagoslovio, pa reče sam sebi: “Čim dođu dani žalosti za mojim ocem, ubit ću ja svoga brata Jakova.”
42 Kad su Rebeci javili te riječi, što ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga mlađega sina Jakova te mu reče: “Pazi! Brat ti se Ezav zanosi mišlju, kako će te ubiti.
43 A ti, sine moj, poslušaj mene: odmah bježi mome bratu Labanu u Haran.
44 Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes tvoga brata na te ne jenja;
45 dok se srdžba tvoga brata na te ne stiša, te zaboravi, što si mu učinio. Ja ću onda po te poslati i odande te dovesti. Zašto da vas obojicu izgubim u jedan cigli dan!”
46 A Izaku Rebeka reče: “Moj mi je život dosadio zbog ovih žena Hitijkinja. Ako se i Jakov oženi kojom kao što su ove urođenice Hitijkinje, što će mi onda život?”

LB) Postanak poglavlje 27
1 Izak je stario. Oči su mu bile oslabile i on oslijepi. Tada dozva Ezava, starijega sina svoga, i reče mu: “Sine!” A on odgovori: “Evo me!”
2 Reče Izak: “Evo, ostario sam i ne znam kojeg ću dana umrijeti.
3 Uzmi, molim te, oružje, tobolac i luk, pa otiđi u planinu i ulovi mi divljači
4 da mi zgotoviš jelo kao što ja volim i donesi mi da ga jedem, pa da te blagoslovi duša moja prije no što umrem.”
5 Rebeka ču što Izak reče sinu svome Ezavu. I Ezav otiđe u planinu da ulovi divljač i da je donese.
6 Poslije toga Rebeka reče Jakovu, sinu svome: “Čuh oca tvoga da ovako govori Ezavu, bratu tvome:
7 ‘Donesi mi divljači i spremi mi jelo da ga jedem, pa da te blagoslovim pred Gospodom prije nego što umrem.’
8 Nego sad, sine, slušaj što ću ti kazati.
9 Idi k stadu i donesi dva dobra jareta; ja ću od njih zgotoviti ocu tvome jelo kako on voli.
10 Ti ćeš to unijeti ocu da jede i da te blagoslovi prije no što umre.”
11 Jakov odgovori Rebeki, materi svojoj: “Ali je Ezav, brat moj, rutav, a ja sam gladak.
12 Otac me može opipati, a onda će se sjetiti da sam ga htio prevariti, pa ću umjesto blagoslova navući na sebe prokletstvo.”
13 Reče mu mati njegova: “Neka prokletsvo tvoje, sine, padne na mene. Samo me ti poslušaj, te idi i donesi.”
14 Tada Jakov otiđe i uze dva jareta te ih donese materi svojoj, koja zgotovi jelo po Izakovoj volji.
15 Zatim Rebeka uze najljepše haljine svog starijeg sina, koje bijahu u nje, i obuče Jakova, svog mlađeg sina.
16 Jarećim mu kožama pokri ruke i vrat, gdje bijaše gladak,
17 i dade Jakovu, sinu svome, u ruke jelo i kruh.
18 On uđe k ocu svome i reče mu: “Oče moj!” Izak reče: “Evo me, koji si ti, sine?”
19 Jakov odgovori ocu svome: “Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac. Učinio sam kako si mi rekao. Ustani, molim te, i sjedi da jedeš moju lovinu pa da me blagoslovi duša tvoja.”
20 Reče Izak sinu svome: “Što, već si našao, sine!” Jakov odgovori: “Gospod, Bog tvoj, dade te izađe preda me.”
21 Tada reče Izak Jakovu: “Dođi bliže, sine, da te opipam, da se uvjerim jesi li ti moj sin Ezav ili ne.”
22 I Jakov se približi ocu svome, koji ga opipa i reče: “Glas je Jakovljev, ali ruke su Ezavove.”
23 On ga ne prepozna, jer mu ruke bijahu rutave kao u Ezava, brata njegova, pa ga blagoslovi.
24 I reče: “Ti si moj sin Ezav.” A Jakov odgovori: “Jest, ja sam.”
25 Izak reče: “Daj mi da jedem, sine, tvoje lovine, pa da te blagoslovi duša moja.” Jakov mu dade i on pojede. Donese mu i vina, te ga otac popi.
26 Zatim Izak, otac njegov, reče: “Približi mi se, dakle, i poljubi me.”
27 Jakov mu se približi i poljubi ga, a Izak osjeti miris haljina njegovih i blagoslovi Jakova govoreći: “Gle, miris je sina moga kao miris polja koje Gospod blagoslovi.
28 Bog ti dao rose s neba i dobre zemlje, pšenice i vina u izobilju.
29 Narodi ti služili, klanjala ti se plemena. Braći svojoj gospodar ti bio, i klanjali ti se sinovi matere tvoje. Proklet bio koji te proklinje, blagoslovljen tko te blagoslivlja!”
30 Kad je Izak već bio blagoslovio Jakova, i Jakov tek što je otišao od Izaka, oca svoga, u taj čas dođe Ezav, brat njegov, iz lova,
31 te zgotovi i on jelo i unese ocu svome pa mu reče: “Ustaj, oče, da jedeš što ti je sin ulovio, pa da me blagoslovi duša tvoja.”
32 Izak, otac njegov, reče mu: “Tko si ti?” A on reče: “Ja sam sin tvoj prvorođenac, Ezav.”
33 Tada se Izak ustrese jako i reče: “Tko je dakle onaj koji ulovi lovinu i donese mi je? Ja od svega jedoh prije nego ti dođe i blagoslovih ga. I on će biti blagoslovljen.”
34 Kad Ezav ču riječi oca svoga, zavika pun žalosti i reče ocu: “Blagoslovi i mene, oče!”
35 Izak mu odgovori: “Brat tvoj na prijevaru dođe i odnese tvoj blagoslov.”
36 A Ezav reče: “Je li zato što je nazvan imenom Jakov da mi dvaput podvali? Uzeo mi je prvorodstvo, a sad i blagoslov.” Pa reče: “Nemaš li i za mene blagoslova?”
37 Izak odgovori i reče Ezavu: “Eto sam ga postavio tebi za gospodara, i svu braću njegovu dadoh mu da mu budu sluge; pšenicom i vinom ga opskrbih; pa što bih sada tebi učinio, sine?”
38 Ezav reče ocu svome: “Imaš li ti samo jedan blagoslov, oče? Blagoslovi i mene!” I stade plakati iza glasa.
39 Izak, otac njegov, odgovori mu i reče: “Evo, stan će tvoj daleko biti od rodne zemlje i bez rose koja s neba pada.
40 Živjet ćeš od mača svoga i bratu ćeš svome služiti, ali ćeš pothvatima svojim otresti jaram njegov sa svoga vrata.”
41 Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga blagoslovi otac i reče u sebi: “Bliže se dani žalosti oca moga; ja ću ubiti Jakova, brata svoga.”
42 Kazaše Rebeki riječi Ezava, sina njezina starijega, i ona pozva Jakova, mlađeg sina svoga, i reče mu: “Gle, Ezav, brat tvoj, hoće da ti se osveti i da te ubije.
43 Sad, sine, poslušaj moj glas. Ustani i bježi k Labanu, bratu mome, u Haran
44 i ostani kod njega neko vrijeme dok prođe srdžba brata tvoga,
45 dok se njegov gnjev ne odvrati od tebe te zaboravi što si mu učinio. Tada ću ti ja poručiti da te odande dovedu. Kako bih ostala bez vas obojice u jedan dan!”
46 Rebeka reče Izaku: “Omrznuo mi je život zbog ovih hetitskih kćeri. Ako Jakov izabere ženu između hetitskih kćeri ove zemlje, ženu kao što su one, čemu da živim?”

DK) Postanak poglavlje 27
1 Kad Izak ostare i oči mu potamnjele, te nisu vidjeli, dozva Ezava starijeg svojega sina, i reče mu: Sine! A on odgovori: Evo me.
2 Tada reče: “Evo ostario sam, ne znam kad ću umrijeti;
3 Uzmi oružje svoje, tobolac i luk, i izađi u planinu, te mi ulovi lov;
4 I zgotovi mi jelo po mojoj volji, i donesi mi da jedem, pa da te blagoslovi moja duša dok nisam umro.
5 A Rebeka ću što Izak reče sinu svojemu Ezavu. I Ezav otide u planinu da ulovi lov i donese.
6 A Rebeka reče Jakovu, sinu svojemu govoreći: “Gle, čuo sam tvojega oca gdje govori s Ezavom, bratom tvojim i reče:
7 Donesi mi lov, i zgotovi jelo da jedem, pa da te blagoslovim pred Gospodom dok nisam umro.
8 Nego sada, sine, poslušaj me što ću ti reći.
9 Idi sada k stadu i donesi dva dobra jareta, da zgotovim ocu tvojemu jelo od njih, kako rado jede.
10 Pa ćeš unijeti ocu da jede i da te blagoslovi dok nije umro.
11 A Jakov reče Rebeki svojoj majci: Ali je Ezav moj brat rutav, a ja sam gladak;
12 Može me opipati otac, pa će se osjetiti da sam ga htjeo prevariti, te ću navući na se prokletstvo mjesto blagoslova.
13 A majka mu reče: “Neka prokletstvo tvoje, sine padne na mene; samo me poslušaj, i idi i donesi mi.
14 Tada otisavši uzme i donese svojoj majci; a majka njegova zgotovi jelo kako je jeo rado otac njegov.
15 Pa onda uzme Rebeka najljepše haljine starijeg svojega sina, koje su bile u nje kod kuće, i odjene Jakova mlađeg svojega sina.
16 I jarećim kožicama obloži mu ruke i vrat gdje je bio gladak.
17 I dade Jakovu sinu svojemu u ruke jelo i kruh što zgotovi.
18 A on uđe k svojemu ocu i reče: “Oče. A on odgovori: Evo me; koji si ti, sine?
19 I Jakov reče svojemu ocu: Ja, Ezav tvoj prvenac; učinio sam kako si mi rekao; digni se, posadi se da jedeš lov moj, pa da me blagoslovi duša tvoja.
20 A Izak reče sinu svojemu: Kad brze nađe, sine? A on reče: “Gospodin tvoj Bog dade, te izađe pred mene.
21 Tada reče Izak Jakovu: Hodi blize, sine da te opipam jesi li sin moj Ezav ili ne.
22 I pristupi Jakov k Izaku svojemu ocu, a on ga opipa, pa reče: “Glas je Jakovljev, ali ruke su Ezavove.
23 I ne pozna ga, jer su mu ruke bile kao u Ezava brata njegova Rutave: Zato ga blagoslovi;
24 I reče mu: Jesi li ti sin moj Ezav? A on odgovori: Ja Sm.
25 Tada reče: “A ti daj, sine, da jedem lov tvoj, pa da te blagoslovi moja duša. I dade mu, te jede; pa mu donese i vino te pi.
26 Potom Izak, otac njegov reče mu: Hodi sine, poljubi me.
27 I on pristupi i poljubi ga; a Izak osjeti miris od haljina njegovih, i blagoslovi ga govoreći: “Gle, miris sina mojega kao miris od polja koje blagoslovi Gospodin.
28 Bog ti dao rose nebeske, i dobre zemlje i pšenice i vina izobilja!
29 Narodi ti služili i plemena ti se klanjala! Bio gospodar braći svojoj i klanjali ti se sinovi majke tvoje! Proklet bio koji tebe proklinja, a blagoslovljen bio koji tebe blagoslivlja!
30 A kad Izak blagoslovi Jakova, i Jakov otide ispred Izaka svojega oca, u taj čas dođe Ezav brat njegov iz lova.
31 Pa zgotovi i on jelo i unese svojemu ocu, i reče mu: Ustani, oče, da jedeš što ti je sin ulovio, pa da me blagoslovi duša tvoja.
32 A Izak otac njegov reče mu: Tko si ti? A on reče: “Ja, sin tvoj, prvenac tvoj Ezav.
33 Tada se prepade Izak, i reče: “Tko? Da gdje je onaj koji ulovi i donese mi lova, i od svega jedoh prije nego ti dođe, i blagoslovih ga? On će i ostati blagoslovljen.
34 A kad ću Ezav riječi svojega oca, počne glasno i jako ožalosti, i reče svojemu ocu: Blagoslovi i mene, oče.
35 A on mu reče: “Dođe brat tvoj s prevarom, i odnese tvoj blagoslov.
36 A Ezav reče: “Pravo je što mu je ime Jakov, jer me već drugom prevari. Prvorođenstvo mi uzme, pa eto sada mi uzme i blagoslov. Potom reče: “Nisi li i meni ostavio blagoslov?
37 A Izak odgovori, i reče Ezavu: Eto sam ga postavio tebi za gospodara; i svu braću njegovu dadoh mu da mu budu sluge; pšenicom i vinom ukrijepio sam ga; pa što bih sada tebi učinio, sine?
38 I Ezav reče svojemu ocu: Ima li samo jedan blagoslov u tebe, oče? Blagoslovi i mene, oče. I počne glasno plakati Ezav.
39 A Izak otac njegov odgovarajući reče mu: Evo, stan će ti biti na rodnoj zemlji i rosi nebeskoj ozgora.
40 Ali ćeš živjeti od mača svojega, i bratu ćeš svojemu služiti; ali će doći vrijeme, pa ćeš, dok se naplačeš, skršiti jaram njegov s vrata svojega.
41 I Ezav omrze ljuto na Jakova radi blagoslova, kojim ga blagoslovi otac, i govoraše u svojem srcu: Blizu su žalosni dani oca mojega, tada ću ubiti Jakova svojega brata.
42 I reknu Rebeki riječi Ezava njezina starijeg sina, a ona poslavši dozva Jakova mlađeg svojega sina, i reče mu: Gle, Ezav brat tvoj tješi se time što hoće da te ubije.
43 Nego, sine, poslušaj što ću ti reći; ustani i bježi k Labanu bratu mojemu u Haran.
44 I ostani kod njega neko vrijeme dokle prođe srdnja tvojega brata,
45 Dokle se tvoj gnjev na brata odvrati od tebe, te zaboravi što si mu učinio; a onda ću ja poslati da te dovedu odande. Zašto bih ostala bez obojice vas u jedan dan?
46 A Izaku reče Rebeka: “Omrzao mi je život radi ovih Hitejki. Ako se Jakov oženi Hitejkom, kakvom između kćeri ove zemlje, na što mi život?

IŠ) Postanak poglavlje 28
1 Tada Izak dozva Jakova, blagoslovi ga i naloži mu: “Ne uzimaj žene između kćeri Kanaanaca!
2 Nego ustani, idi u Mezopotamiju u kuću Betuela, oca matere tvoje, i uzmi sebi odanle ženu, jednu između kćeri Labana, brata matere tvoje!
3 Bog, Svemoćni, neka te blagoslovi, neka te učini plodnim i umnoži te, da postaneš jedno mnoštvo naroda!
4 I neka ti dadne blagoslov Abrahamov, tebi i potomcima tvojim, da posjedneš zemlju, u kojoj prebivaš kao tuđinac i koju Bog dade Abrahamu!”
5 Tako otpremi Izak Jakova, i on zaputi u Mezopotamiju k Labanu, sinu Sirijca Betuela, bratu Rebeke, matere Jakova i Ezava.
6 A Ezav saznade, daje Izak blagoslovio Jakova i poslao ga u Mezopotamiju, da odanle dovede sebi ženu, i da mu je blagoslivljajući ga naložio: “Ne uzimaj žene između kćeri Kanaanaca”,
7 I da je Jakov poslušao oca svojega i mater svoju i otišao u Mezopotamiju.
8 I vidje Ezav, da ocu njegovu Izaku nijesu po volji Kanaanke.
9 Zato otide Ezav k Išmaelu i uze sebi, uz dvije žene svoje, za ženu još Mahalatu, kćer Išmaela, sina Abrahamova, sestru Nebajotovu.
10 A Jakov otide iz Beer-Šebe i otputova u Haran.
11 Stiže na jedno mjesto i prenoći ondje, jer je sunce bilo zapalo. Uze jedan kamen na onom mjestu, namjesti ga sebi kao jastuk i leže da tu spava.
12 I usne san: ljestve stajale na zemlji što s svojim vrhom dopirale sve do neba; i gle, anđeli Božji hodili na njima gore i dolje.
13 I gle, gore nad njima stajao je Gospod i govorio: “Ja sam Gospod, Bog oca tvojega Abrahama i Izaka. Zemlju, na kojoj počivaš, dat ću tebi i potomcima tvojim.
14 Potomstva tvojega bit će kao praha na zemlji; prema zapadu i istoku, sjeveru i jugu ti i se raširiti; u tebi i u potomcima tvojim bit će blagoslovljena sva plemena na zemlji.
15 Eto, ja ću biti s tobom i čuvat ću te, kamogod pođeš, i opet ću te natrag dovesti u ovu zemlju; jer te neću ostaviti, dokle ne izvršim, što ti obećah.”
16 I Jakov se probudi od sna svojega i povika: “Zaista, Gospod je na ovom mjestu, a ja ne znadoh!”
17 Pun strahopoštovanja reče: “Kako je časno mjesto ovo! Jest, ovdje je kuća Božja i ovdje su vrata nebeska!”
18 Drugo jutro uze Jakov kamen što ga je bio namjestio sebi kao jastuk, i postavi ga za spomenik i izli na njega ulje.
19 Tada prozva to mjesto Betel, a prije se taj grad zvao Luza.
20 Nato učini Jakov ovaj zavjet: “Ako Bog bude sa monm i sačuva me na putu, kojim sad idem, ako mi dadne kruha za hranu i haljine za odijevanje,
21 I ako će sretno vratim u očinsku kuću svoju, tada će Gospod biti moj Bog.
22 A kamen ovaj, što ga postavih za spomenik, bit će kuća Božja, i od svega, što mi dadneš, vjerno ću ti dati desetinu.”

KS) Postanak poglavlje 28
1 Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloži: “Nemoj uzimati ženu od kanaanskih djevojaka.
2 Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa odande sebi uzmi ženu, od kćeri Labana, brata svoje majke.
3 A Bog Svemožni, El-Šadaj, neka te blagoslovi i neka te učini rodnim i brojnim, tako da postaneš mnoštvo naroda.
4 Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo, tako da zaposjedneš zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica, a koju je Bog predao Abrahamu!”
5 Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava.
6 Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme ženu, naređujući mu kad ga je blagoslivljao: “Ne smiješ uzeti ženu od kanaanskih djevojaka”,
7 i da je Jakov poslušao svoga oca i svoju majku te otišao u Padan Aram,
8 Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku.
9 Stoga ode k Jišmaelu te se, uza žene koje već imaše, oženi Mahalatom, kćerju Jišmaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom.
10 Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran.
11 Stigne u neko mjesto i tu prenoći, jer sunce bijaše već zašlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne.
12 I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze.
13 Uza nj je Jahve te mu govori: “Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome potomstvu.
14 Tvojih će potomaka biti kao i praha na zemlji; raširit ćete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom će se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje.
15 Dobro znaj: ja sam s tobom; čuvat ću te kamo god pođeš te ću te dovesti natrag u ovu zemlju; i neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obećao.”
16 Jakov se probudi od sna te reče: “Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!”
17 Potresen, uzviknu: “Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!”
18 Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen što ga bijaše stavio pod glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja.
19 Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz.
20 Tada učini zavjet: “Ako Bog ostane sa mnom i uščuva me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblačim,
21 te se zdravo vratim kući svoga oca, Jahve će biti moj Bog.
22 A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit će kuća Božja. A od svega što mi budeš davao za te ću odlagati desetinu.”

ĐM) Postanak poglavlje 28
1 Onda je Izak dozvao Jakova, blagoslovio ga i zapovjedio mu: “Ti nećeš uzeti sebi žene od kćeri Kanaanaca.
2 Nego ustani, idi u Mezopotamiju u kuću Betuela, oca tvoje majke, i uzmi sebi odande ženu, jednu između kćeri Labana, brata tvoje majke.
3 Bog Svemoćni neka te blagoslovi, neka te napravi plodnim i umnoži te da postaneš mnoštvo naroda.
4 I neka ti da Abrahamov blagoslov, tebi i tvojim potomcima, da naslijediš zemlju u kojoj boraviš kao stranac, a koju je Bog dao Abrahamu.”
5 Tako je otpremio Izak Jakova i on je krenuo u Mezopotamiju Labanu, sinu Sirijca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava.
6 A Ezav je vidio da je Izak blagoslovio Jakova i poslao ga u Mezopotamiju da odande dovede sebi ženu i da mu je, blagoslivljajući ga, zapovjedio, rekavši: “Ti nećeš uzeti sebi žene od kćeri Kanaanaca”,
7 te da je Jakov poslušao svojega oca i svoju majku i otišao u Mezopotamiju.
8 I vidio je Ezav da njegovom ocu Izaku nisu po volji kćeri Kanaanaca.
9 Tako jeo Ezav otišao k Išmaelu i uzeo sebi za ženu, uz svoje dvije žene, još Mahalatu, kćer Išmaela, sina Abrahamova, sestru Nebajotovu.
10 Nato je Jakov otišao iz Beer-Šebe i otputovao u Haran.
11 Tako je stigao na jedno mjesto i prenoćio ondje, jer je sunce bilo zapalo. Uzeo je jedan kamen s toga mjesta, namjestio ga sebi pod glavu i legnuo tu da spava.
12 Onda je on sanjao: i gle, ljestve su stajale na zemlji koje su svojim vrhom dopirale sve do neba, i anđeli se Božji po njima penjali i silazili.
13 I gle, gore nad njima stajao je Gospodin i govorio: “Ja sam Gospodin, Bog tvojega oca Abrahama i Izaka. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvojim potomcima.
14 I tvojega potomstva bit će kao praha na zemlji; raširit ćete se prema zapadu prema istoku, prema sjeveru i prema jugu; u tebi i u tvojim naraštajima bit će blagoslovljeni svi narodi na zemlji.
15 Eto, Ja ću biti s tobom i čuvat ću te kamo god ideš i opet ću te dovesti natrag u ovu zemlju, i neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti rekao.”
16 Onda se Jakov probudio od svojega sna i rekao: “Zaista, Gospodin je bio na ovom mjestu, a ja nisam znao.”
17 A on pun straha rekao je: “Kako je grozno ovo mjesto. Ovo nije ništa drugo nego Božja kuća, i ovo su nebeska vrata.”
18 Rano ujutro uzeo je Jakov kamen koji je namjestio sebi pod glavu i postavio ga za spomen-stup i izlio je na njega ulje.
19 I nazvao to mjesto Betel, a prije je tom gradu bilo ime Luz.
20 Onda se Jakov zavjetovao, rekavši: “Ako Bog bude sa monm i sačuvao me na ovom putu kojim idem, ako mi da kruha za hranu i odjeću za odjenuti se,
21 i tako se s mirom vratim u svoju očinsku kuću, onda će Gospodin biti moj Bog.
22 A ovaj kamen koji sam postavio za spomen-stup, bit će Božja kuća, i od svega što mi budeš dao, vjerno ću ti dati desetinu.”

SG) Postanak poglavlje 28
1 Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloži: “Nemoj uzimati ženu od kanaanskih djevojaka.
2 Odmah se zaputi u Padan-Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa se odande oženi od kćeri Labana, brata svoje majke.
3 A Bog Svemožni neka te blagoslovi i neka te učini rodnim i brojnim, tako da postaneš skup naroda.
4 Neka ti podari blagoslov Abrahamov, tebi i tvome potomstvu, tako da zaposjedneš zemlju u kojoj boraviš, koju je Bog već predao Abrahamu!”
5 Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan-Aram Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava.
6 Kad je Ezav vidio, kako je Izak blagoslovio Jakova, kad ga je otpremao u Padan-Aram da se odande oženi, naređujući mu, kad ga blagoslivljao: “Ne smiješ se ženiti od kanaanskih djevojaka;”
7 da je Jakov poslušao svoga oca i svoju majku te otišao u Padan-Aram,
8 Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku.
9 Stoga ode k Išmaelu te se, uza žene, koje već imaše, oženi Mahalatom, kćeri Išmaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom. Jakovljev san u Betelu
10 Jakov ostavi Beer-Šebu i zaputi se u Haran.
11 Stigne u neko mjesto i tu prenoći, jer sunce već bijaše zašlo. Uzme jedan kamen odande, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne.
12 I usni san: Stube stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze.
13 Uza nj je Gospodin te mu govori: “Ja sam Gospod Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju, na kojoj ležiš, dat ću tebi i tvome potomstvu.
14 Tvojih će potomaka biti kao i praha na zemlji; raširit ćete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom će se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje.
15 Znaj, da sam ja s tobom; čuvat ću te, kamo god pođeš te ću te dovesti natrag u ovu zemlju; ne ću te ostaviti, dok ne izvršim, što sam obećao.”
16 Jakov se probudi od sna te reče: “Zaista se Gospodin nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!”
17 Potresen, uzviknu: “Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!”
18 Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen, što ga bijaše stavio pod svoju glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja.
19 Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu bilo prije Luz.
20 Tada Jakov zavjetuje: “Ako Bog ostane sa mnom i uščuva me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha, da jedem i odijela da se oblačim,
21 te se zdravo vratim kući svoga oca, Gospodin će biti moj Bog.
22 A ovaj kamen, koji sam uspravio kao stup, bit će kuća Božja. A od svega, što mi budeš davao, za te ću odlagati desetinu.

LB) Postanak poglavlje 28
1 Izak pozva Jakova, blagoslovi ga i zapovjedi: “Nemoj uzeti žene između kćeri kanaanskih.
2 Ustani, idi u Padan Aram, u dom Betuela, oca matere svoje, i odande uzmi ženu između kćeri Labana, ujaka svoga.
3 Neka te blagoslovi svemogući Bog i dade ti velik porod da od tebe ostane mnoštvo naroda
4 i neka ti da blagoslov Abrahamov, tebi i porodu tvome, da držiš zemlju u kojoj si stranac i koju Bog dade Abrahamu.”
5 Tako opremi Izak Jakova, koji pođe u Padan Aram k Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakovljeve i Ezavove.
6 Ezav vidje da je Izak blagoslovio Jakova i opremio ga u Padan Aram da se odande oženi i da mu, blagoslivljajući ga, zapovjedi: “Nemoj uzeti žene između kćeri kanaanskih.”
7 Vidje da je Jakov poslušao oca svoga i mater svoju i da je otišao u Padan Aram.
8 Ezav vidje da kćeri kanaanske nisu po volji Izaku, ocu njegovu,
9 pak otiđe k Jišmaelu i pored žena koje je već imao uze za ženu Mahalatu, kćer Jišmaela, sina Abrahamova, a sestru Nebajotovu.
10 Jakov krenu iz Beer-Šebe i pođe u Haran.
11 Stiže na jedno mjesto i ondje zanoći, jer sunce bijaše zašlo. Uze jedan kamen, stavi ga pod glavu i zaspa na onom mjestu.
12 I usnu san: ljestve bijahu naslonjene na zemlju, a vrhom doticahu nebo, kad gle, po njima se anđeli Božji penjahu i spuštahu;
13 a ispod njih stajaše Gospod, koji reče: “Ja sam Gospod, Bog Abrahama, oca tvoga, i Bog Izakov: zemlju na kojoj spavaš dat ću tebi i porodu tvome,
14 a poroda će tvoga biti kao praha na zemlji; raširit ćeš se na zapad i na istok, na sjever i na jug, i svi narodi na zemlji blagoslovit će se u tebi i u porodu tvome.
15 Evo ja sam s tobom, čuvat ću te svuda kud ideš i vratit ću te u ovu zemlju; jer te neću napustiti dokle god ne učinim što ti rekoh.”
16 Kad se Jakov probudi, reče: “Zaista je Gospod na ovome mjestu, a ja to ne znadoh!”
17 Uplaši se i reče: “Kako je strahovito ovo mjesto! Ovdje je dom Božji, ovdje su vrata nebesa!”
18 I Jakov usta rano, uze kamen koji bijaše stavio pod glavu, postavi ga kao spomenik i preli uljem.
19 Ovo mjesto prozva Betel, a prije se onaj grad zvao Luz.
20 Jakov učini zavjet govoreći: “Ako je Bog sa mnom i čuva me na putu kojim idem, daje mi kruha da se najedem i haljine da se oblačim
21 i da se vratim u miru u dom oca svoga, Gospod će mi biti Bog,
22 a ovaj kamen koji postavih kao spomenik bit će dom Božji; i od svega što mi daješ dat ću ti desetinu.

DK) Postanak poglavlje 28
1 Tada Izak dozva Jakova, i blagoslovi ga, i zapovjedi mu i reče: “Nemoj da se oženiš kojom između kćeri kanaanskih.
2 Ustani, idi u Padan-Aram u dom Betuela oca majke svoje, i odande se oženi između kćeri Labana ujaka svojega.
3 A Bog Svemogući da te blagoslovi, i da ti da veliku porodicu i umnoži te, da od tebe postane mnoštvo naroda,
4 I da ti da blagoslov Abrahamov, tebi i sjemenu tvojemu s tobom, da zaposjedneš zemlju u kojoj si došljak, koju Bog dade Abrahamu.
5 Tako opravi Izak Jakova, i on pođe u Padan-Aram k Labanu sinu Betuela Sirijca, bratu Rebeke majke Jakovljeve i Ezavove.
6 A Ezav vidje gdje Izak blagoslovi Jakova i opravi ga u Padan-Aram da se odande oženi, i gdje blagoslivljajući ga zapovjedi mu i reče: “Nemoj da se oženiš kojom između kćeri kanaanskih,
7 I gdje Jakov posluša svojega oca i svoju majku, i otide u Padan-Aram;
8 I vidje Ezav da kćeri kanaanske nisu po volji Izaku ocu njegovom.
9 Pa otide Ezav k Išmaelu, i uzme za ženu preko žena svojih Mahalatu, kćer Išmaela sina Abrahamovog, sestru Nebatovu.
10 A Jakov otide od Beer-Šebe idući u Haran.
11 I dođe na jedno mjesto, i ondje prenoći, jer je sunce zašlo; i uzme kamen na onom mjestu, i stavi ga sebi pod glavu, i zaspa na onom mjestu.
12 I usni, a to ljestve su stajale na zemlji a vrhom su doticale u nebo, i gle, anđeli Božji po njima se penjali i silazili;
13 I gle, na vrhu je stajao Gospodin, i reče: “Ja sam Gospodin Bog Abrahama tvojega oca i Bog Izakov; tu zemlju na kojoj spavaš tebi ću dati i sjemenu tvojemu;
14 I sjemena će tvojega biti kao praha na zemlji, te ćeš se raširiti na zapad i na istok i na sjever i na jug, i svi narodi na zemlji blagoslovit će se u tebi i u sjemenu tvojemu.
15 I evo, ja sam s tobom, i čuvat ću te kamo god pođeš, i dovest ću te natrag u ovu zemlju, jer te neću ostaviti dokle god ne učinim što sam ti rekao.
16 A kad se Jakov probudi od sna, reče: “Zacijelo je Gospodin na ovom mjestu; a ja ne znam.
17 I prestraši se, i reče: “Kako je strašno mjesto ovo! Ovdje je doista kuća Božja, i ovo su vrata nebeska.
18 I usta Jakov ujutru rano, i uzme kamen što je stavio sebi pod glavu, i utvrdi ga za spomen i preli ga uljem.
19 I prozva ono mjesto Betel, a prije je bilo ime onom gradu Luz.
20 I učini Jakov zavjet, govoreći: “Ako Bog bude sa mnom i sačuva me na putu kojim idem i da mi kruha da jedem i odjela da se odijevam,
21 I ako se vratim na miru u dom svojega oca, Gospodin će mi biti Bog;
22 A kamen ovaj koji sam postavio za spomen bit će dom Božji; i što mi god dadeš, od svega ću deseto dati tebi.

IŠ) Postanak poglavlje 29
1 Tada zaputi Jakov i otide u zemlju sinova Istoka.
2 Kad baci pogled oko sebe, ugleda u pustinji studenac, na kojem su upravo počivala tri stada ovaca; jer su se na tom studencu obično napajala stada. Nad otvorom studenca ležao je golem kamen.
3 Istom kad bi se tamo stjerala sva stada, odvalili bi kamen s otvora studenca i napajali bi ovce; onda bi opet stavili kamen na svoje mjesto nad otvorom studenca.
4 Jakov im reče: “Braćo, odakle ste?” Oni odgovoriše: “Iz Harana smo.”
5 On ih upita: “Poznajete li Labana, sina Nahorova?” Oni odgovoriše: “Poznajemo.”
6 Upita ih dalje: “Kako mu je?” Oni odgovoriše: “Dobro, evo upravo dolazi kći njegova Rahela s ovcama.”
7 Tada on reče: “Eto, još je dan dug, i nije još vrijeme, da satjerujete stoku. Napojite ipak ovce i pustite ih onda da još pasu!”
8 Odgovoriše: “Ne možemo, dok se ne skupe sva stada; onda istom odvalimo kamen s otvora studenca i napojimo ovce.”
9 Dok je on još govorio s njima, bila je došla Rahela s ovcama oca svojega; ona je naime bila pastirica.
10 A kad Jakov vidje Rahelu, kćer materina mu brata Labana, i ovce materina mu brata Labana, pristupi Jakov, odvali kamen s otvora studenca i napoji ovce materina mu brata Labana.
11 Onda Jakov poljubi Rahelu i stade glasno plakati.
12 Zatim Jakov pripovjedi Raheli, da je rođak ocu njezinu, i to sin Rebekin. Nato ona otrča i javi to ocu svojemu.
13 I kad Laban ću glas o Jakovu, sinu sestre njegove, pohitje mu u susret, zagrli i poljubi ga i uvede u svoju kuću. On pripovjedi Labanu sve, što se je bilo dogodilo.
14 Laban mu reče: “Jest, ti si kost moja i meso moje.” I osta kod njega čitav mjesec dana.
15 Tada Laban reče Jakovu: “Zar da badava radiš za me, jer si mi nećak? Kaži mi, što će ti biti plaća?”
16 A Laban je imao dvije kćeri; starijoj bilo ime Lea, a mlađoj Rahela.
17 Lea je imala slabe oči, a Rahela je bila lijepa stasa i lica.
18 Jakov zavolje Rahelu i reče: “Služit ću ti sedam godina za mlađu kćer tvoju Rahelu.”
19 Laban odgovori: “Bolje je, da je dam tebi negoli kojemu stranom čovjeku. Ostani dakle kod mene!”
20 Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, i one mu se činiše kao nekoliko dana, tako ju je volio.
21 Tada reče Jakov Labanu: “Daj mi sad moju ženu, jer navrši se moje vrijeme; pa bih se njom oženio.”
22 I sazva Laban sve stanovnike mjesta i priredi gozbu.
23 A uvečer uze kćer svoju Leau i uvede je k njemu, i on imade s njom ženidbeno općenje.
24 I Laban dade kćeri svojoj Lei ropkinju Zilpu za sluškinju.
25 Ujutro vidjelo se, da je to bila Lea. Tada reče on Labanu: “Zašto si mi to učinio? Zar ti nijesam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?
26 Laban reče: “U našoj zemlji nije običaj, da se uda mlada prije starije.
27 Navrši samo s njom svadbeni tjedan, onda će ti se dati i druga za službu, za koju ćeš mi služiti još daljnih sedam godina.
28 Jakov učini tako i navrši s njom svadbeni tjedan. Tada mu dade i kćer svoju Rahelu za ženu.
29 I Laban dade kćeri svojoj Raheli ropkinju svoju Bilhu za sluškinju.
30 On imade s Rahelom ženidbeno općenje. Rahelu je više volio nego Leau, i tako je on još daljnih sedam godina služio kod njega.
31 Kad vidje Gospod, da je Lea zapostavljena, učini je rodnom, a Rahela osta nerotkinja.
32 Tako Lea zatrudnje i rodi sina, kojemu nadjenu ime Ruben; jer reče ona: “Gospod pogleda na jad moj i stoga će me ljubiti čovjek moj.”
33 I opet ona zatrudnje i rodi sina, i ona reče: “Gospod je čuo, da sam bila zapostavljena; zato mi dade i ovoga.” I nadjenu mu ime Simeon.
34 I kad opet zatrudnje i rodi sina, reče: “Sad će mi čovjek moj biti naklonjen; jer rodih tri sina.” Zato mu nadjenu ime Levi.
35 Potom zatrudnje još jedanput, rodi sina i reče: “Sada ću slaviti Gospoda.” Zato mu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati.

KS) Postanak poglavlje 29
1 Jakov nastavi put i dođe u zemlju istočnu.
2 Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru.
3 Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca.
4 “Odakle ste, braćo moja?” - zapita ih Jakov. “Iz Harana”, odgovore.
5 “Poznajete li”, pitaše ih dalje, “Nahorova sina Labana?” “Poznajemo”, odgovore.
6 “Je li zdravo?” - opet ih upita. “Zdravo je; a evo mu dolazi kći Rahela sa stadom”, odgovore.
7 “Još ima mnogo dana”, nastavi on, “nije vrijeme spraćati blago. Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?”
8 “Ne možemo dok se ne skupe svi pastiri”, odgovoriše, “da odvale kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce.”
9 Dok je on još s njima govorio, dođe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime, pastirica.
10 Kako Jakov ugleda Rahelu, kćer Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primače i odvali kamen s otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana.
11 Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plač.
12 Potom Jakov kaza Raheli da je on sestrić njezina oca, sin Rebekin. Nato ona otrča i obavijesti oca.
13 Kad je Laban čuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrča mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuću. Ispriča Labanu sve što mu se dogodilo.
14 A onda Laban reče. “Zbilja si ti moja kost i moje meso!” Pošto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana,
15 Laban reče Jakovu: “Zar ćeš me zato što si mi sestrić badava služiti! Kaži mi koliko ćeš tražiti za najam?”
16 A Laban imaše dvije kćeri. Starijoj bijaše ime Lea, a mlađoj Rahela.
17 Lea imala slabe oči, a Rahela bila stasita i lijepa.
18 Kako je Jakov volio Rahelu, reče: “Služit ću ti sedam godina za tvoju mlađu kćer Rahelu.”
19 Laban odvrati: “Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani sa mnom!”
20 Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se učinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana.
21 Poslije toga Jakov reče Labanu: “Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo pa bih htio k njoj.”
22 Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu.
23 Ali navečer uzme svoju kćer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on priđe k njoj.
24 Laban dade svoju sluškinju Zilpu svojoj kćeri Lei za sluškinju.
25 Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reče Labanu: “Zašto si mi to učinio! Zar te ja nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?”
26 Laban odgovori: “U našem mjestu nije običaj da se mlađa udaje prije starije.
27 Završi s njom ovu ženidbenu sedmicu, a onda ću ti dati i drugu, za drugih sedam godina službe kod mene.” Jakov pristane: navrši onu ženidbenu sedmicu.
28 Onda mu Laban dade i svoju kćer Rahelu za ženu.
29 Laban dade svoju sluškinju Bilhu svojoj kćeri Raheli za sluškinju.
30 Jakov nato priđe Raheli. Rahelu je više volio nego Leu. I tako je služio Labana još sedam godina.
31 Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je učini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja.
32 Lea zače i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znači, kako je ona protumačila: “Jahve je vidio moju nevolju i stoga će me sada muž moj ljubiti.”
33 Opet zače i rodi sina te izjavi: “Jahve je čuo da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga.” Zato mu nadjenu ime Šimun.
34 Opet zače i rodi sina te izjavi: “Sad će se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila.” Zato mu nadjenu ime Levi.
35 A kad je još jednom začela i sina rodila, izjavi: “Ovaj put hvalit ću Jahvu.” Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati.

ĐM) Postanak poglavlje 29
1 Tako je Jakov krenuo na put i došao u zemlju naroda Istoka.
2 On je pogledao oko sebe, i opazio u pustinji studenac na kojem su tada počivala tri stada ovaca, jer su se na tom studencu obično napajala stada. Na otvoru studenca ležao je veliki kamen.
3 Tek kad bi se ondje stjerala sva stada, odvaljali bi kamen s otvora studenca i napajali bi ovce; onda bi opet stavili kamen na na otvor studenca.
4 Jakov im je zapitao: “Braćo, odakle ste?” Oni su odgovorili: “Iz Harana smo.”
5 On im rekao: “Poznajete li Labana, sina Nahorova?” Oni su rekli: “Poznajemo ga.”
6 On ih pitao dalje: “Kako mu je?” Oni su odgovorili: “Dobro, evo baš dolazi njegova kći Rahela s ovcama.”
7 Onda je on rekao: “Eto, još je dugi dan i nije još vrijeme vraćati marvu. Napojite ipak ovce i pustite ih onda da još pasu.”
8 A oni su rekli: “Ne možemo dok se ne skupe sva stada; onda tek odvaljamo kamen s otvora studenca i napojimo ovce.”
9 Dok je on još govorio s njima, bila je došla Rahela s ovcama svojega oca, jer je ona bila pastirica.
10 I dogodilo se, kako je Jakov opazio Rahelu, kćer Labana, brata svoje Majke, i ovce Labana, brata svoje Majke, pristupio je Jakov, odvaljao kamen s otvora studenca i napojio ovce Labana, brata svoje Majke.
11 Onda je Jakov poljubio Rahelu i počeo glasno plakati.
12 I Jakov je pripovjedio Raheli da je rođak njezinu ocu, sin Rebekin. Nato je ona otrčala i javila to svojem ocu.
13 Onda se dogodilo, kad je Laban čuo glas o Jakovu, sinu svoje sestre, potrčao mu u susret, zagrlio i poljubio ga i uveo u svoju kuću. Tako je on je pripovjedio Labanu sve što se dogodilo.
14 Laban mu rekao: “Jest, ti si moja kost i moje meso.” I ostao je kod njega mjesec dana.
15 Onda je Laban rekao Jakovu: “Samo zato što si mi nećak, hoćeš li mi badava služiti? Reci mi kolika će biti tvoja plaća?”
16 A Laban je imao dvije kćeri; starijoj je bilo ime Lea, a mlađoj je bilo ime Rahela.
17 Lea je imala nježne oči, a Rahela je bila lijepoga stasa i lica.
18 A Jakov je zavoljeo Rahelu i rekao: “Služit ću ti sedam godina za tvoju mlađu kćer Rahelu.”
19 Laban je odgovorio: “Bolje je da ju tebi dam nego kakvom drugom čovjeku. Ostani kod mene.”
20 Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, i one su mu se pričinjale kao nekoliko dana, jer ju je toliko volio.
21 Onda je Jakov rekao Labanu: “Daj mi sad moju ženu jer se navršilo moje vrijeme, da mogu ići k njoj.”
22 I Laban je skupio sve ljude onoga mjesta i priredio gozbu.
23 Nato se dogodilo, kad je došla večer uzeo je svoju kćer Leu i uveo ju k Jakovu i on je ušao k njoj.
24 I Laban je dao svoju sluškinju Zilpu svojoj kćeri Lei za sluškinju.
25 A dogodilo se ujutro, gle, to je bila Lea, a Jakov je rekao Labanu: “Zašto si mi to napravio? Zar ti nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?
26 A Laban je rekao: “U našoj zemlji nije običaj da se udaje mlađa prije starije.
27 Dovrši samo s njom svadbeni tjedan, onda ćemo ti dati i ovu drugu, za službu koju ćeš mi služiti još daljnjih sedam godina.
28 Onda je Jakov uradio tako i navršio s njom svadbeni tjedan. Onda mu je dao i svoju kćer Rahelu za ženu.
29 I Laban je dao svoju sluškinju Bilhu svojoj kćeri Raheli za sluškinju.
30 Tada je Jakov ušao k Raheli, i volio je Rahelu više nego Leu. Tako je on služio Labana još daljnjih sedam godina.
31 Kad je Gospodin vidio da Lea nije voljena, otvorio joj utrobu, a Rahela je bila nerotkinja.
32 Tako je Lea zatrudnjela i rodila sina, kojega je nazvala imenom Ruben, jer je rekla: “Gospodin je pogledao na moju bol; stoga će me sada moj muž ljubiti.”
33 I opet je ona zatrudnjela i rodila sina, i rekla: “Gospodin je čuo da sam bila zapostavljena, zato mi je dao i ovoga sina.” I nazvala ga imenom Šimun.
34 I kad je opet zatrudnjela i rodila sina, rekla je: “Sad će mi moj muž biti naklonjen jer sam rodila tri sina.” Zato ga je nazvala imenom Levi.
35 I zatrudnjela je još jedanput, rodila sina i rekla: “Sada ću slaviti Gospodina.” Zato ga je nazvala imenom Juda. Potom je prestala rađati.

SG) Postanak poglavlje 29
1 Opet Jakov put pod noge i dođe u zemlju h;točnjaka.
2 Najednom opazi studenac na putu. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru.
3 Kad bi se svi čobani ondje skupili, odvalili bi kamen s otvora i ovce napojili. Onda bi opet navalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca.
4 “Odakle ste, prijatelji?” zapita ih Jakov. “Iz Harana,” odgovore.
5 “Poznajete li - pitaše dalje - Nahorova sina Labana?” “Poznajemo,” odgovore.
6 “Je li zdravo?” opet ih upita. “Zdravo je; a evo mu dolazi kći Rahela sa stadom,” odgovore.
7 “Još ima mnogo dana - nastavi on - nije vrijeme spraćati blago. Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?”
8 “Ne možemo, dok se ne skupe svi pastiri - odgovoriše - da odvale kamen s ot- vora studenca, tako da mognemo napojiti ovce.”
9 Dok je on još s njima govorio, dođe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime čobanica.
10 Kako Jakov ugleda Rahelu, kćer Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primače i odvali kamen s otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana.
11 Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plač.
12 Potom Jakov kaza Raheli, da je on sestrić njezina oca, sin Rebekin. Nato ona otrča i obavijesti svoga oca.
13 Kad je Laban čuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrča mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuću. Jakov ispriča Labanu sve, što mu se dogodilo.
14 A onda Laban reče: “Zbilja si ti moja kost i moje meso!” Jakov se ženi Leom i Rahelom Pošto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana,
15 Laban reče Jakovu: “Zar ćeš me zato što si mi sestrić badava služiti! Kaži mi, koliko ćeš tražiti za najam?” 16 Laban imaše dvije kćeri. Starijoj je bilo ime Lea, a mlađoj Rahela.
17 Lea je imala slabe oči, a Rahela bila stasita i lijepa.
18 Kako je Jakov volio Rahelu, reče: “Služit ću ti sedam godina za tvoju mlađu kćer Rahelu.”
19 Laban odvrati: “Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu! Ostani sa mnom!”
20 Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se učinile, zbog ljubavi prema njoj kao nekoliko dana.
21 Poslije toga Jakov reče Labanu: “Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo, pa bih htio k njoj.”
22 Laban sabra sav svijet onoga mjesta i priredi pir.
23 Ali navečer uzme svoju kćer Leu pa nju uvede Jakovu, i on priđe k njoj.
24 Laban dade svoju sluškinju Zilpu svojoj kćeri Lei za sluškinju.
25 Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reče Labanu: “Zašto si mi to učinio. Zar te ja nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?”
26 Laban odgovori: “U našem mjestu nije običaj, da se mlađa udaje prije starije.
27 Završi s njom ovaj ženidbeni tjedan, a onda ću ti dati i drugu, za drugih sedam godina službe kod mene.”
28 Jakov pristane: navrši onaj ženidbeni tjedan. Onda mu Laban dade i svoju kćer Rahelu za ženu.
29 Laban dade svoju sluškinju Bilhu kćeri Raheli za sluškinju.
30 Jakov nato priđe Raheli. Rahelu jeyiše volio nego Leu. Tako je služio Labana još sedam godina. Jakovljeva djeca
31 Gospodin je vidio, da Lea nije voljena, te je učini plodnom, dok Rahela ostane nerotkinja.
32 Lea zače i rodi sina; nadjene mu ime Ruben. “A to znači: Gospod je vidio moju nevolju - reče ona - i stoga će me sada moj muž voljeti”
33 Opet zače i rodi sina te izjavi: “Gospodin je čuo, da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga.” Zato mu nadjenu ime Šimun.
34 Opet zače i rodi sina te izjavi: “Sad će se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila.” Zato njemu nadjenu ime Levi.
35 A kad je još jednom začela i sina rodila, izjavi: “Ovaj put hvalit ću Gospodina.” Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati.

LB) Postanak poglavlje 29
1 Jakov krenu na put i pođe u zemlju sinova Istoka.
2 Pogleda i vidje studenac u polju; i gle, tri stada ovaca ležahu kod njega, jer se stada napajahu na onom studencu, a kamen na otvoru studenca bijaše vrlo velik.
3 Ondje se skupljahu sva stada. Odvaljivaše se kamen s otvora studenca, napajahu se stada, a poslije se kamen opet navaljivao na otvor studenca, na svoje mjesto.
4 Jakov reče pastirima: “Odakle ste vi, braćo?” Oni odgovoriše: “Mi smo iz Harana.”
5 On im reče: “Poznajete li Labana, sina Nahorova?” Oni odgovoriše: “Poznajemo.”
6 On im reče: “Je li zdrav?” Odgovoriše: “Jest, zdrav je, i evo Rahele, kćeri njegove, koja ide sa stadom.”
7 On reče: “Gle, još je dan i nije još vrijeme da se stada pokupe; napojite ovce i pustite ih na pašu.”
8 Oni odgovoriše: “Ne možemo dok se sva stada ne skupe; tek se tada odvaljuje kamen s otvora studenca i poji stoka.”
9 Dok je on još govorio s njima, dođe Rahela sa stadom oca svoga, jer ona bijaše pastirica.
10 Kad Jakov vidje Rahelu, kćer Labana, brata matere svoje, i stado Labana, brata matere svoje, on pristupi, odvali kamen s otvora studenca i napoji stado ujaka Labana.
11 Zatim poljubi Rahelu, podiže glas i zaplače.
12 Jakov kaza Raheli da je rod ocu njezinu, da je sin Rebekin. A ona otrča da to javi ocu svome.
13 Čim Laban ču za Jakova, sina sestre svoje, istrča mu ususret, zagrli ga i poljubi te uvede u svoju kuću. Jakov ispripovjedi Labanu sve te stvari,
14 a Laban mu reče: “Zaista si ti moja kost i moje meso!”
15 Jakov osta mjesec dana kod Labana. Tada reče Laban Jakovu: “Zar badava da mi služiš zato što si mi rod? Kaži mi koja će ti biti plaća.”
16 Laban je imao dvije kćeri: starija se zvala Lea, a mlađa Rahela.
17 Lea je imala slabe oči, a Rahela bijaše lijepa stasa i lika.
18 Jakov je volio Rahelu, pa reče: “Služit ću ti sedam godina za Rahelu, mlađu kćer tvoju.”
19 A Laban reče: “Volim da je dam tebi nego drugom čovjeku. Ostani kod mene!”
20 Tako odsluži Jakov za Rahelu sedam godina; one mu se učiniše kao nekoliko dana jer je on volio Rahelu.
21 Zatim reče Jakov Labanu: “Daj mi moju ženu, jer mi se navrši vrijeme da idem k njoj.”
22 Laban pozva sve ljude iz onoga mjesta i priredi gozbu.
23 Uvečer uze Leu, kćer svoju, i uvede je k Jakovu koji se sasta s njom.
24 Laban dade Lei, kćeri svojoj, robinju Zilpu da joj bude sluškinja.
25 Kad bi jutro, a ono bijaše Lea. Jakov reče Labanu: “Što si mi to učinio? Ne služih li ti za Rahelu? Zašto si me prevario?”
26 Odgovori mu Laban: “Nije u našemu mjestu običaj da se uda mlađa prije starije.
27 Provedi tjedan dana s njom, pa ćemo ti dati i drugu za službu od još sedam godina.”
28 Jakov učini tako i navrši s Leom tjedan dana, pa mu Laban dade Rahelu, kćer svoju, za ženu.
29 Laban dade Raheli robinju Bilhu da joj bude sluškinja.
30 I Jakov se sasta i s Rahelom, koju je volio više nego Leu, te odsluži kod Labana još sedam godina.
31 Gospod vidje da Lea nije voljena, pa je učini plodnom, a Rahela osta nerotkinja.
32 Lea zatrudnje i rodi sina, kojemu nadjenu ime Ruben govoreći: “Gospod je vidio jade moje, i sad će me moj muž voljeti.”
33 I opet zatrudni i rodi sina te reče: “Gospod ču da nisam voljena, pa mi dade i ovoga.” I nadjenu mu ime Šimun.
34 Zatrudni i opet te rodi sina i reče: “Sad će se ipak moj muž k meni priljubiti kad mu rodih tri sina.” Zato mu dade ime Levi.
35 I opet zatrudni i rodi sina te reče: “Ovaj put hvalit ću Gospoda.” Zato mu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati.

DK) Postanak poglavlje 29
1 Tada se podiže Jakov i otide u zemlju istočnu.
2 I obazirući se ugleda studenac u polju; i gle, tri stada ovaca ležahu kod njega, jer se na onom studencu napajala stada, a veliki kamen je bio studencu na vratima.
3 Ondje se skupljala sva stada, te pastiri odvalivali kamen s vrata studenca i napajali stada, i poslije opet navaljali kamen na vrata studencu na njegovo mjesto.
4 I Jakov im reče: “Braćo, odakle ste? Reknu: “Iz Harana smo.
5 A on im reče: “Poznajete li Labana sina Nahorova? Oni reknu: “Poznajemo.
6 On im reče: “Je li zdrav? Reknu: “Jeste, i evo Rahele kćeri njegove, gdje ide sa stadom.
7 I on reče: “Eto još je rano, niti je vrijeme vraćati stoku; napojite stoku pa idite i pasite je.
8 A oni reknu: “Ne možemo, dokle se ne skupe sva stada, da odvalimo kamen s vrata studencu, onda ćemo napojiti stoku.
9 Dok on još govoraše s njima, dođe Rahela sa stadom svojega oca, jer je ona pasla ovce.
10 A kad Jakov vidje Rahelu kćer Labana ujaka svojega, i stado Labana ujaka svojega, pristupi Jakov i odvali kamen studencu s vrata, i napoji stado Labana ujaka svojega.
11 I poljubi Jakov Rahelu, i povikavši zaplaka se.
12 I reče Jakov Raheli da je rod ocu njezinom i da je sin Rebekin; a ona otrča te javi svojemu ocu.
13 A kad Laban ću za Jakova sina sestre svoje, istrča mu na susret, i zagrli ga i poljubi, i uvede u svoju kuću. I on pripovjedi Labanu sve ovo.
14 A Laban mu reče: “Ta ti si kost moja i tijelo moje. I osta kod njega cijeli mjesec dana.
15 Tada reče Laban Jakovu: Zar badava da mi služiš, što si mi rod? Reci mi što će ti biti plaća?
16 A Laban imaše dvije kćeri: starijoj je bilo ime Lea, a mlađoj Rahela.
17 I Lea je imala kvarne oči, a Rahela je bila lijepa stasa i lijepa lica.
18 I Jakovu svidje Rahela, te reče: “Služit ću ti sedam godina za Rahelu, mlađu kćer tvoju.
19 A Laban mu reče: “Bolje tebi da je dam nego drugom; ostani kod mene.
20 I odsluži Jakov za Rahelu sedam godina, i učiniše mu se kao nekoliko dana, jer ju je ljubio.
21 I reče Jakov Labanu: Daj mi ženu, jer mi se navrši vrijeme, da legnem s njom. Suc. 15:1
22 I sazva Laban sve ljude iz onog mjesta i učini gozbu.
23 A uvečer uzme Liju kćer svoju i uvede je k Jakovu, i on leže s njom.
24 I Laban dade Zilpu robinju svoju Lei kćeri svojoj da joj bude robinja.
25 A kad bi ujutru, gle, ono je bila Lea; te reče Jakov Labanu: Što si mi to učinio? Ne služim li za Rahelu kod tebe? Zašto si me prevario?
26 A Laban mu reče: “Nije po našem običaju da se uda mlađa prije starije.
27 Navrši tjedan dana s tom, pa ćemo ti dati i drugu za službu što ćeš služiti kod mene još sedam godina drugih.
28 Jakov učini tako, i navrši s njom tjedan dana, pa mu dade Laban Rahelu kćer svoju za ženu.
29 I dade Laban Raheli kćeri svojoj robinju svoju Baalu da joj bude robinja.
30 I tako leže Jakov s Rahelom; i volio Rahelu nego Liju, i počne služiti kod Labana još sedam drugih godina.
31 A Gospodin videći da Jakov ne mari za Liju, otvori njoj utrobu, a Rahela osta nerotkinja.
32 I Lea zatrudnje, i rodi sina, i nadjene mu ime Ruben, govoreći: “Gospodin pogleda na jade moje, sada će me ljubiti muž moj.
33 I opet zatrudnje, i rodi sina i reče: “Gospodin ću da sam prezrena, pa mi dade i ovoga. I nadjene mu ime Simeon.
34 I opet zatrudnje, i rodi sina, i reče: “Da ako se sada već priljubi k meni muž moj, kad mu rodih tri sina. Zato mu nadjenuše ime Levije.
35 I zatrudnje opet, i rodi sina, i reče: “Sada ću hvaliti Gospodina. Zato mu nadjene ime Juda; i presta rađati.

IŠ) Postanak poglavlje 30
1 Kad Rahela vidje, da ne rađa djece Jakovu, poče Rahela zavidjeti sestri svojoj i reče Jakovu: “Daj mi djece, inače umrijet ću!”
2 Tada se Jakov rasrdi na Rahelu i reče: “Zar sam ja a ne Bog, koji ti uskrati blagoslov djece?”
3 Ona odgovori: “Evo ti osobna sluškinja moja Bilha; opći s njom, da ona rodi za moje krilo, te tako po njoj dođem do djece!”
4 I dade mu osobnu sluškinju svoju Bilhu za inoču, i Jakov je općio s njom.
5 Zatrudnje Bilha i rodi Jakovu sina.
6 Rahela reče: “Dosudi mi Bog pravo, kad usliši i moju molbu i pokloni mi sina.” Zato mu nadjenu ime Dan.
7 I opet zatrudnje sluškinja Rahelina Bilha i rodi Jakovu drugoga sina.
8 Tada reče Rahela: “Božje bojeve bojevah sa sestrom svojom, pa i pobijedih.” Zato mu nadjenu ime Naftali.
9 I kad Lea vidje, da je prestala rađati, uze sluškinju svoju Zilpu i dade je Jakovu za ženu.
10 I sluškinja Leaina Zilpa rodi Jakovu sina.
11 Tada reče Lea: “Sretno!” Ona mu nadjenu ime Gad.
12 Potom sluškinja Leaina Zilpa rodi Jakovu drugoga sina.
13 Tada reče Lea: “sretna ja! Jest, sretnom će me slaviti žene,” Zato mu nadjenu ime Ašer.
14 I kad Ruben izađe jedanput u vrijeme žetve pšenične, nađe na polju nadliške i donese ih materi svojoj Lei. Tada reče Rahela Lei: “Daj mi koji nadlišak sina svojega!”
15 A ona joj reče: “Zar ti nije dosta, što mi uze čovjeka mojega, pa ćeš mi sada uzeti i nadliške sina mojega?” A Rahela reče: “Zato noćas neka on slobodno bude kod tebe za nadliške sina tvojega!”
16 I kad je uvečer dolazio Jakov iz polja, izađe mu Lea u susret i reče: “K meni ćeš doći; jer te kupih za nadliške sina svojega!” Tako on provede onu noć kod nje.
17 Bog usliši Leau; ona zatrudnje i rodi Jakovu petoga sina.
18 Tada reče Lea: “Dade mi Bog plaću, jer dadoh sluškinju svoju čovjeku svojemu.” Zato mu nadjenu ime Isakar.
19 Opet zatrudnje Lea i rodi Jakovu šestoga sina.
20 Lea reče: “Bog me obdari lijepim darom, sad će me čovjek moj poštivati, jer mu rodih šest sinova.” Zato mu nadjenu ime Zebulun.
21 Kasnije rodi kćer, kojoj nadjenu ime Dina.
22 I spomenu se Bog Rahele, usliši je i darova joj radosti majčine.
23 Ona zatrudnje i rodi sina, te reče: “Oduze Bog sramotu moju.”
24 I nadjenu mu ime Josip i reče: “Neka mi Gospod pridoda još jednoga sina!”
25 Kad Rahela rodi Josipa, reče Jakov Labanu: “Pusti me, htio bih poći u svoje mjesto i u svoju domovinu!
26 Daj mi žene moje i djecu, za koje sam ti služio, da idem; ta dobro znaš, kako sam ti služio.”
27 Laban mu odgovori: “O da bih našao milost u očima tvojim! Znam, Gospod me je blagoslovio zbog tebe.”
28 I on nastavi: “Odredi plaću, što je tražiš od mene, i dat ću ti je ti je.”
29 On mu reče: “Znaš sam, kako sam ti služio, i što po meni postade stoka tvoja.
30 Malo je bilo, što si imao, prije nego dođoh k tebi, i to se umnoži silno, jer Gospod te je blagoslivljao pri svakom koraku mojem. A sad ću se i ja moći brinuti za kuću svoju?”
31 Onaj upita: “Što da i dadnem?” Jakov odgovori: “Ne trebaš mi ništa platiti. Ako pristaneš na ovo, što ću reći, opet ću ti čuvati životinje.
32 Pusti, da prođem danas sve životinje tvoje i da izlučim od njih svaki komad šaren i s biljegom! Svaki crn komad među ovcama i svaka s biljegom i šarena koza neka bude plača moja!
33 I na tom neka se pokaže poštenje moje ubuduće: kada dođeš, da vidiš plaču moju, neka bude sve, što nije šareno ili s biljegom među kozama i crno među ovcama, kao od mere ukradeno!”
34 Tada reče Laban: “Dobro, neka bude, kako si rekao!”
35 Nato izluči Laban još isti dan prugaste i biljegom jarce i sve šarene i s biljegom koze, sve, na čemu je bilo nešto bijelo, i sve, što je bilo crno među ovcama, i predade to sinovima svojima.
36 Onda odredi daljinu od tri dana hoda između sebe i Jakova. Jakov je naime pasao ostalu stoku Labanovu.
37 Tada Jakov donese sebi zelenih prutova topolovih, ljeskovih i kestenovih i oguli na njima bijele pruge time, da je otkrio bjelinu na prutovima.
38 Potom je metao oguljene prutove upravo pred životinje u žljebove, u korita, kamo su dolazile životinje da piju. One su se naime parile, kad bi dolazile da piju.
39 Jer su se životinje parile gledajući u prutove, to bi životinje omladile prugaste, šarene i s biljegom mlade.
40 Janjad bi onda Jakov izlučio. Tako se je brinuo, da mlade životinje u stadu Labanovu budu prugasti i crni komadi. Tim je namaknuo sebi posebna stada, što ih nije stavljao među životinje Labanove.
41 I kad su se god parile jake životinje, metao bi Jakov prutove u žljebove, da se omlade pred prutovima.
42 A pred slabe životinje nije ih metao. Tako je Laban dobivao slabe životinje, a Jakov jake.
43 Tako se čovjek veoma obogati i dobi mnogo stoke, sluškinja i sluga, deva i magaraca.

KS) Postanak poglavlje 30
1 Vidjevši Rahela da Jakovu ne rađa djece, postade zavidna svojoj sestri pa reče Jakovu: “Daj mi djecu! Inače ću svisnuti!”
2 Jakov se razljuti na Rahelu te reče. “Zar sam ja namjesto Boga koji ti je uskratio plod utrobe?”
3 A ona odgovori: “Evo moje sluškinje Bilhe: uđi k njoj, pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj.”
4 Dade mu dakle svoju sluškinju Bilhu za ženu, i Jakov priđe k njoj.
5 Bilha zače te Jakovu rodi sina.
6 Tada Rahela reče: “Jahve mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina.” Stoga mu nadjenu ime Dan.
7 Rahelina sluškinja Bilha opet zače i rodi Jakovu drugoga sina.
8 Tada Rahela reče: “Žestoko sam se borila sa sestrom, ali sam pobijedila.” Tako mu nadjenu ime Naftali.
9 A vidjevši Lea da je prestala rađati, uzme svoju sluškinju Zilpu pa je dade Jakovu za ženu.
10 I kad je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina,
11 Lea uskliknu: “Koje sreće!” Tako mu nadjenu ime Gad.
12 Leina sluškinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina,
13 i Lea opet uskliknu: “Blago meni! Žene će me zvati blaženom!” Tako mu nadjenu ime Ašer.
14 Jednoga dana, u vrijeme pšenične žetve, namjeri se Ruben u polju na ljubavčice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reče Lei: “Daj mi od ljubavčica svoga sina!”
15 A Lea odgovori: “Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža pa još hoćeš da od mene uzmeš i ljubavčice moga sina?” Rahela odgovori: “Pa dobro, neka s tobom noćas leži u zamjenu za ljubavčice tvog sina.”
16 Kad je Jakov navečer stigao iz polja, Lea mu iziđe u susret pa reče: “Treba da dođeš k meni, jer sam te unajmila za ljubavčice moga sina.” One je noći on s njom ležao.
17 Bog usliša Leu; ona zače te Jakovu rodi petog sina.
18 Onda Lea reče: “Bog mi je uzvratio nagradom što sam ustupila svoju sluškinju svome mužu.” Stoga sinu nadjenu ime Jisakar.
19 Lea opet zače i rodi Jakovu šestoga sina.
20 Onda Lea reče: “Bog me obdari dragocjenim darom; sada će mi moj muž dati darove: tÓa rodila sam mu šest sinova.” Tako mu nadjenu ime Zebulun.
21 Zatim rodi kćer te joj nadjenu ime Dina.
22 Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliša i otvori njezinu utrobu.
23 Ona zače i rodi sina te reče: “Ukloni Bog moju sramotu!”
24 Nadjene mu ime Josip, rekavši: “Neka mi Jahve pridoda drugog sina!”
25 Pošto je Rahela rodila Josipa, Jakov reče Labanu: “Pusti me da idem u svoj zavičaj!
26 Daj mi moje žene za koje sam te služio i moju djecu da mogu otići: tÓa dobro znaš kako sam te služio.”
27 A Laban mu odgovori: “Ne idi, ako si mi prijatelj. Znam da me Jahve blagoslivljao zbog tebe.”
28 I nadoda: “Odredi plaću koju želiš od mene, i dat ću ti.”
29 On mu odgovori: “Ti dobro znaš što je moja služba značila za te i kako je tvome blagu bilo sa mnom.
30 Malenkost što si je imao prije nego sam ja došao povećala se vrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom.”
31 On upita: “Koliko da ti platim?” Jakov odgovori: “Nemoj mi platiti ništa! Ako mi učiniš ovo, opet ću na pašu goniti i čuvati tvoje stado.
32 Daj da prođem danas kroz tvoje stado i od njega izlučim svaku garavu ovcu i svaku šarenu ili napruganu kozu! Neka to bude moja plaća!
33 A ubuduće kad budeš svojim očima provjeravao moju naplatu, moje će poštenje biti svjedok za mene: nađe li se među mojim kozama ijedna koja ne bude šarena ili naprugana, ili među ovcama koja ne bi bila garava, neka se smatra ukradenom!”
34 Laban reče: “Dobro, neka bude kako si kazao.”
35 Ali toga dana Laban izluči naprugane i šarene jarce i sve riđaste i šarene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce pa ih preda svojim sinovima.
36 I odande gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji se za koja tri dana hoda.
37 A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana; na njima izreza bijele pruge, otkrivši bjeliku na mladicama.
38 Pruće tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih se stoka napajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila,
39 to su se jarci parili uz pruće, pa su koze kozile prugaste, riđaste i šarene kozliće.
40 Tako je i ovce Jakov bio izlučio i glave im okrenuo prema prugastima ili posve garavima što su bile u Labanovu stadu. Tako je za se namicao posebna stada koja nije miješao s Labanovim stadima.
41 Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi stavio pruće u korita, baš pred oči živine, tako da se pari pred prućem.
42 Ali ga pred kržljavu marvu nije stavljao. Tako je kržljava zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova.
43 Čovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i sluškinje, deve i magarad.

ĐM) Postanak poglavlje 30
1 Kad je Rahela vidjela da ne rađa Jakovu djece, zavidjela je Rahela svojoj sestri, i rekla Jakovu: “Daj mi djece, ili ću umrijeti.”
2 Onda se Jakov rasrdio na Rahelu i rekao joj: “Jesam li ja namjesto Boga, koji ti je uskratio plod utrobe?”
3 A ona je rekla: “Evo ti moja sluškinja Bilha, uđi k njoj da ona rodi dijete za moje krilo, te tako po njoj dobijem djecu.”
4 I dala mu je svoju sluškinju Bilhu za priležnicu, i Jakov je ušao k njoj.
5 I Bilha je zatrudnjela i rodila Jakovu sina.
6 Tada je rekla Rahela: “Dosudio mi je Bog pravo kad je uslišao moju molbu i poklonio mi sina.” Stoga ga je nazvala imenom Dan.
7 I opet je zatrudnjela Rahelina sluškinja Bilha i rodila Jakovu drugoga sina.
8 Onda je rekla Rahela: “Žestoko sam se borila sa svojom sestrom, i zaista sam nadvladala.” Tako ga je nazvala imenom Naftali.
9 A kad je Lea vidjela da je prestala rađati, uzela je svoju sluškinju Zilpu i dala ju Jakovu za ženu.
10 I sluškinja Leina Zilpa rodila je Jakovu sina.
11 Onda je rekla Lea: “Sreća dolazi.” Tako ga je nazvala imenom Gad.
12 Potom je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu drugoga sina.
13 Onda je rekla Lea: “Sretna sam ja jer će me žene zvati sretnom,” Tako ga je nazvala imenom Ašer.
14 I kad je Ruben išao jedanput u vrijeme pšenične žetve, našao je na polju mandragoru [nadliške] i donio ih svojoj majci Lei. Onda je rekla Rahela Lei: “Molim te daj mi koju mandragoru svojega sina.”
15 A ona joj rekla: “Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža, pa ćeš mi sada uzeti i mandragoru mojega sina?” A Rahela je rekla: “Zato noćas neka on bude kod tebe za mandragoru tvojega sina.”
16 Kad je predvečer dolazio Jakov iz polja, izašla mu je Lea u susret i rekla: “Moraš ući k meni, jer sam te zaista kupila za mandragoru svojega sina.” Tako je on ležao s njom onu noć.
17 Bog je uslišao Leu, i ona je zatrudnjela i rodila Jakovu petoga sina.
18 Onda je rekla Lea: “Dao mi je Bog plaću, jer sam dala svoju sluškinju svojem mužu.” Zato ga je nazvala imenom Isakar.
19 Onda je opet zatrudnjela Lea i rodila Jakovu šestoga sina.
20 Lea je rekla: “Bog me je obdario lijepim darom, sad će moj muž živjeti sa monm, jer sam mu rodila šest sinova.” Zato ga je nazvala imenom Zebulun.
21 Kasnije je rodila kćer koju je nazvala imenom Dina.
22 Tada se Bog sjetio Rahele, uslišao ju i otvorio njezinu utrobu.
23 Ona je zatrudnjela i rodila sina, te rekla: “Oduzeo mi Bog moju sramotu.”
24 Nazvala ga imenom Josip i rekla: “Neka mi Gospodin pridoda još jednoga sina.”
25 I dogodilo se, kad je Rahela rodila Josipa, rekao je Jakov Labanu: “Pusti me, htjeo bih poći u svoje mjesto i u svoju zemlju.
26 Daj mi moje žene i djecu za koje sam ti služio da mogu otići; jer ti znaš kako sam te dobro služio.”
27 A Laban mu odgovorio: “Molim te ostani, ako sam našao milost u tvojim očima; jer sam se praksom naučio da me Gospodin blagoslivljao zbog tebe.”
28 Onda je još rekao: “Odredi plaću koju tražiš od mene, i dat ću ti je.”
29 A Jakov mu rekao: “Znaš sam kako sam te dobro služio i kako je bilo tvojem blagu sa monm.
30 Malo je bilo što si imao prije nego sam došao k tebi, i to se silno umnožilo, jer te je Gospodin blagoslivljao od mojega dolaska. A sad ću ja moći skrbiti za svoju kuću?”
31 A on je rekao: “Što da ti dam?” Jakov je odgovorio: “Ne trebaš mi ništa platiti. Ako pristaneš na ovo što ću reći, opet ću ti pasti i čuvati tvoje stado.
32 Pusti da prođem danas sve tvoje životinje i da odvojim od njih sve šarene i prugaste ovce, i sve smeđe između janjadi i sve šareno i pjegavo među kozama; neka to bude moja plaća.
33 I na tom neka se pokaže moja pravednost da kad ubuduće dođeš provjeriti moju plaću: sve što nije šareno i pjegavo među kozama i smeđe između janjadi, neka bude kao od mene ukradeno.”
34 Onda je rekao Laban: “Dobro, neka bude po tvojoj riječi.”
35 Tako je on odvojio još isti dan šarovite i pjegave jarce i sve šarovite i pjegave koze, i sve ono na kojima je bilo nešto bijelo, i sve ono koje je bilo smeđe između janjadi, i predao ih u ruke svojim sinovima.
36 Onda je odredio daljinu od tri dana hoda između sebe i Jakova. Jakov je pasao ostalu marvu Labanovu.
37 Nato je Jakov donio sebi zelenih prutova topolovih, ljeskovih i kestenovih i ogulio na njima bijele pruge tako da je otkrio bjelinu na prutovima.
38 Potom je stavljao oguljene prutove baš pred stado u žljebove, u korita, kamo su stada dolazila piti vodu, tako su se parila kad bi dolazila piti.
39 Tako su se stada parila i oplodila gledajući u prutove, i životinje su se omladile šarene i prugaste.
40 Onda je Jakov odvojio janjce, i glave im okrenuo prema prugastima i svim smeđima u stadu Labanovu; a svoja je stada držao posebno i nije ih miješao s Labanovim stadima.
41 I dogodilo se, kad su se god parile jake životinje, stavljao bi Jakov prutove u žljebove ispred očiju životinja da be se parile pred prutovima.
42 A pred slabe životinje nije ih stavljao; tako su Labanu pripadale slabe životinje, a Jakovu jake.
43 Tako se čovjek vrlo obogatio i dobio mnogo marve, sluškinja i sluga, deva i magaraca.

SG) Postanak poglavlje 30
1 Vidjevši Rahela da Jakovu ne rađa djece, postade zavidna svojoj sestri, pa reče Jakovu: “Daj mi djecu! Inače ću svisnuti!”
2 Jakov se razljuti na Rahelu te reče: “Zar sam ja namjesto Boga, koji ti je uskratio plod utrobe?”
3 A ona odgovori:,“Evo moje sluškinje Bilhe: uđi k njoj, pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i ja stečem djecu po njoj.”
4 Oženi ga, dakle, svojom sluškinjom Bilhom, i Jakov priđe k njoj.
5 Bilha zače te Jakovu rodi sina.
6 Tada Rahela reče: “Gospodin mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina.” Stoga mu nadjenu ime Dan.
7 Rahelina sluškinja Bilha opet zače i Jakovu rodi drugog sina.
8 Tada Rahela reče: “Žestoko sam se hrvala sa sestrom, ali sam pobijedila.” Zato mu nadjenu ime Naftali.
9 Vidjevši Lea, da je prestala rađati, uzme svoju sluškinju Zilpu pa je uda za Jakova.
10 Kad je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina,
11 Lea uskliknu: “Koje sreće!” Tako mu nadjenu ime Gad.
12 Leina sluškinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina,
13 i Lea opet uskliknu: “Blago meni! Žene će me zvati blaženom!” Tako mu nadjenu ime Ašer.
14 Jednog dana, u vrijeme pšenične žetve, namjeri se Ruben u polju na ljubavčice te ih donese svojoj majci Lei. Tada Rahela reče Lei: “Daj mi od ljubavčica svoga sina!”
15 A Lea odgovori: “Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža pa još hoćeš da od mene uzmeš i ljubavčice moga sina?” Rahela odgovori: “Pa dobro, neka s tobom noćas leži u zamjenu za ljubavčice tvog sina.”
16 Kad je Jakov navečer stigao iz polja, Lea mu iziđe u susret pa reče: “Treba da dođeš k meni, jer sam te unajmila za ljubavčice moga sina.” One je noći on s njom ležao.
17 Bog usliša Leu; ona zače te Jakovu rodi petog sina.
18 Onda Lea reče: “Bog mi je uzvratio nagradom, što sam ustupila svoju sluškinju svome mužu.” Stoga sinu nadjenu fme Isakar.
19 Lea opet zače i Jakovu rodi šestog sina.
20 Onda reče: “Bog me obdari dragocjenim darom; sada će mi moj muž dati darove: ta rodila sam mu šest sinova.” Tako njemu nadjenu ime Zebulun.
21 Zatim rodi kćer te joj nadjenu ime Dina.
22 Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliša, i otvori njezinu utrobu.
23 Ona zače i rodi sina te reče: “Ukloni Bog moju sramotu!”
24 Nadjene mu im Josip, rekavši: “Neka mi Gospod pridoda drugog sina!” Kako je Jakov nadmudrio Labana
25 Pošto je Rahela rodila Josipa, Jakov reče Labanu: “Pusti me, da idem u svoj zavičaj!
26 Daj mi moje žene, za koje sam te služio, i moju djecu, da mogu otići: ta dobro znaš, kako sam te služio.”
27 A Laban mu odgorori: “Zamolio bih te... “Znam, da me je Gospodin blagoslivljao zbog tebe.”
28 Onda nadoda: “Odredi plaću, koju želiš od mene, i dat ću ti.”
29 Jakov mu odgovori: “Ti dobro znaš, što je moja služba značila za te i kako je tvome blagu bilo sa mnom.
30 Malenkost, što si ga imao prije nego sam ja došao, mnogo se je povećalo, jer kuda sam god prolazio Gospodin te je blagoslivljao na mojim koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom.”
31 On upita: “Koliko ću ti platiti?” Jakov odgovori: “Nemoj mi platiti ništa! Ako mi učiniš ovo, opet ću na pašu goniti i čuvati tvoje stado.
32 Prođi danas kroza sve svoje stado i iz njega ukloni svaku garavu ovcu i svaku šarenu ili napruganu kozu. Neka to bude moja plaća.
33 A ubuduće kad budeš svojim očima provjeravao moju naplatu, moje će poštenje biti svjedok za mene: nađe li se među mojim kozama ijedna koja ne bude šarena ili naprugana, ili među ovcama koja ne bi bila garava, neka bude smatrana kao ukradena!”
34 Laban reče: “Vrlo dobro, neka bude, kako si kazao.”
35 Toga dana Laban izluči naprugane i šarene jarce i sve riđaste i šarene koze - svaku, koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce, pa ih preda svojim sinovima.
36 I odande, gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada, udalji se za koja tri dana hoda.
37 Jakov, međutim, uzme zelenih mladica od topola, badema i platana; na njima oguli bijele pruge, otkrivši bjeliku na mladicama.
38 Pruće tako isprugano postavi uzgor korita, u pojila iz kojih se stoka napajala. A kako se stoka parila, kad je na vodu dolazila,
39 to su se jarci parili uz pruće, pa su koze kozile prugaste, riđaste i šarene kozliće.
40 Tako je i ovce Jakov bio izlučio i glave im okrenuo prema prugastima ili posve garavima, što su bile u Labanovu stadu. Na taj je način za se namicao posebna stada, koja nije miješao s Labanovim stadima.
41 Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi stavio pruće u korita, baš pred oči živine, tako da se pari pred prućem.
42 Ali ga pred kržljavu marvu nije stavljao. Tako je kržljava zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova.
43 Tim se čovjek silno obogatio, stekao mnogo stoke, sluga i sluškinja, deva i magaradi.

LB) Postanak poglavlje 30
1 Kad Rahela vidje da ne rađa Jakovu djecu, pozavidje sestri svojoj i reče Jakovu: “Daj da imam djecu od tebe, ili ću umrijeti.”
2 Jakov planu na Rehelu i reče: “Jesam li ja na mjestu Boga koji ti ne da da rodiš?”
3 A ona reče: “Eto robinje moje Bilhe; sastaj se s njom; neka ona na mojim koljenima rodi, pa da i ja imam djece preko nje.”
4 I ona mu dade robinju svoju za ženu, a Jakov se sasta s njom.
5 Bilha zatrudnje i rodi Jakovu sina.
6 Rahela reče: “Gospod mi dade pravdu, on ču glas moj i dade mi sina.” Zato mu nadjenu ime Dan.
7 Bilha, robinja Rahelina, opet zače i rodi Jakovu drugoga sina.
8 Rehela reče: “Božanstveno se sa sestrom svojom borih i pobjedih.” I ona mu nadjenu ime Naftali.
9 Vidjevši Lea da je prestala rađati, uze Zilpu, svoju sluškinju, i dade je Jakovu za ženu.
10 I Zilpa, Leina sluškinja, rodi Jakovu sina.
11 Lea reče: “Koja sreća!” I nadjenu mu ime Gad.
12 Zilpa rodi Jakovu i drugoga sina.
13 Lea reče: “Blago meni jer će me djevojke blaženom zvati.” I nadjenu mu ime Ašer.
14 Ruben iziđe u vrijeme pšenične žetve i nađe mandragore u polju. Donese ih Lei, materi svojoj. Rahela reče Lei: “Daj mi, molim te, od mandragora sina svoga.”
15 Ona joj odgovori: “Je li ti malo što si mi muža uzela, a sad bi mi uzela i od mandragora sina moga?” A Rahela reče: “Dobro, neka on noćas s tobom legne za mandragore sina tvoga.”
16 Uvečer kad se Jakov vraćao iz polja, Lea mu iziđe ususret i reče: “K meni ima da dođeš, jer te dobih za mandragore svojega sina.” I te noći ležao je on kod nje.
17 Bog usliša Leu, koja zače i rodi Jakovu petoga sina.
18 Lea reče: “Gospod mi dade plaću što dadoh sluškinju svoju mužu svome.” I nadjenu mu ime Jisakar.
19 Lea opet zatrudnje i rodi Jakovu šestoga sina.
20 Tada reče: “Dobar mi dar dade Gospod; sad će se muž moj priljubiti k meni jer mu rodih šest sinova.” Zato mu nadjenu ime Zebulun.
21 Naposljetku rodi kćer i nadjenu joj ime Dina.
22 Gospod se sjeti Rahele i usliša je te je načini plodnom.
23 Ona zače i rodi sina, pa reče: “Uze Bog sramotu moju.”
24 I nadjenu mu ime Josip, govoreći: “Neka mi Gospod pridoda još jednoga sina!”
25 Kad Rahela rodi Josipa, reče Jakov Labanu: “Pusti me da idem u svoje mjesto, u svoju zemlju.
26 Daj mi moje žene za koje sam ti služio i djecu moju, pa da idem, jer ti znaš kako sam te služio.”
27 Laban mu reče: “Našao ja milost pred očima tvojim! Dobro znam da me zbog tebe blagoslovi Gospod.
28 Odredi sebi plaću i dat ću ti je.”
29 Jakov mu reče: “Ti znaš kako sam te služio i kako ti je stoka napredovala kod mene;
30 jer se ono malo što si imao prije mene jako namnožilo a Gospod te blagoslovio kamo god sam hodio. A sad, kad ću ja za svoju kuću raditi?”
31 Laban mu reče: “Što da ti dam?” A Jakov odgovori: “Ništa mi ti nećeš dati. Ako pristaneš na ono što ću ti reći, ja ću tebi još stoku pasti i čuvati.
32 Ja ću danas proći po svoj stoci tvojoj, pa izluči između ovaca svako janje šareno i s biljegom, a između koza sve što je s biljegom i šareno. To će biti moja plaća.
33 Ispravnost moja pokazat će se sutra kad dođeš vidjeti moju zaslugu; sve što ne bude šareno i što ne bude imalo biljega između koza i crno između jaganjaca smatraj krađom s moje strane.”
34 Laban reče: “Dobro! Neka bude po riječi tvojoj.”
35 Toga istog dana izluči on jarce prugaste i šarene, sve koze s biljegom i šarene, sve one na kojima je bilo što bijelo i sve crne među ovcama. Sve to preda svojim sinovima
36 pa pusti između sebe i Jakova razmak od tri dana hoda; a Jakov je napasao ostalu Labanovu stoku.
37 Jakov uze zelenih topolovih, bademovih i kestenovih prutova, naguli po njima bijele pruge da se pokazala bjelina na prutovima
38 te stavi naguljene prutove u žljebove i u korita pred stoku koja je dolazila piti da se uspali kad dođe na pojilo.
39 Ovce se uspalile gledajući u prutove te ojagnjiše janjad s biljegom, prugastu i šarenu.
40 Jakov je izlučio janjad i skupio zajedno sve što je bilo prugasto i sve što je bilo crno u stadu Labanovu. Tako se poredaše odvojena stada koja on ne pomiješa s Labanovim stadom.
41 Svaki put kad bi se krupnije ovce uspaljivale, Jakov je stavljao prutove u korito pred oči ovaca da bi se uspaljivale gledajući u prutove.
42 A pred slabije ovce nije ih stavljao; tako da su slabije bile za Labana, a krupnije za Jakova.
43 Tako se čovjek sve više obogatio. Imao je mnogo sitne stoke, sluškinja i sluga, deva i magaraca.

DK) Postanak poglavlje 30
1 A Rahela vidjevši gdje ne rađa djece Jakovu, zavidjela je sestri svojoj; i reče Jakovu: Daj mi djece, ili ću umrijeti.
2 A Jakov se rasrdi na Rahelu, i reče: “Zar sam ja a ne Bog koji ti ne da poroda?
3 A ona reče: “Eto robinje moje Baale, leži s njom, neka rodi na mojim koljenima, pa ću i ja imati djece od nje.
4 I dade mu Baalu robinju svoju za ženu, i Jakov leže s njom.
5 I zatrudnje Bilha, i rodi Jakovu sina.
6 A Rahela reče: “Gospodin mi je sudio i čuo glas moj, te mi dade sina. Zato mu nadjene ime Dan.
7 I Bilha robinja Rahelina zatrudnje opet, i rodi drugog sina Jakovu;
8 A Rahela reče: “Bojevala sam žestoko sa sestrom svojom, ali sam nadvladala. I nadjene mu ime Naftali.
9 A Lea vidjevši gdje presta rađati uzme Zilpu robinju svoju i dade je Jakovu za ženu.
10 I rodi Zilpa robinja Leina Jakovu sina;
11 I Lea reče: “Dođe četa. I nadjene mu ime Gad.
12 Opet rodi Zilpa robinja Leina drugog sina Jakovu;
13 I reče Lea: “Blago meni, jer će me blaženom zvati žene. Zato mu nadjene ime Asir.
14 A Ruben iziđe u vrijeme žetve pšenične i nađe mandragoru u polju, i donese je Lei svojoj majci. A Rahela reče Lei: Daj mi mandragoru svojega sina.
15 A ona joj reče: “Malo li ti je što si mi uzela muža? Hoćeš da mi uzmeš i mandragoru sina mojega? A Rahela joj reče: “Neka noćas spava s tobom za mandragoru tvojega sina.
16 I uvečer kad se Jakov vraćaše iz polja, iziđe mu Lea na susret i reče: “Spavat ćeš kod mene, jer te kupih za mandragoru svojega sina. I spava kod nje onu noć.
17 A Bog usliša Liju, te ona zatrudnje, i rodi Jakovu petog sina.
18 I reče Lea: “Gospodin mi dade plaću moju što dadoh robinju svoju mužu svojemu. I nadjene mu ime Isakar.
19 I zatrudnje Lea opet, i rodi Jakovu šestog sina;
20 I reče Lea: “Dariva me Gospodin darom dobrim; da ako se sada već priljubi k meni muž moj, jer mu rodih šest sinova. Zato mu nadjene ime Zebulun.
21 Najposlije rodi kćer, i nadjene joj ima Dina.
22 Ali se Gospodin opomenu Rahele; i uslišavši je otvori joj utrobu.
23 I zatrudnje, i rodi sina, i reče: “Uzme Bog sramotu moju.
24 I nadjene mu ime Josip, govoreći: “Neka mi doda Gospodin još jednog sina.
25 A kad Rahela rodi Josipa, reče Jakov Labanu: Pusti me da idem u svoje mjesto i u svoju zemlju.
26 Daj mi žene moje, za koje sam ti služio, i djecu moju, da idem, jer znaš kako sam ti služio.
27 A Laban mu reče: “Nemoj, ako sam našao milost pred tobom; vidim da me je blagoslovio Gospodin tebe radi.
28 I još reče: “Isti koliko hoćeš plaće, i ja ću ti dati.
29 A Jakov mu odgovori: Ti znaš kako sam ti služio i kakva ti je stoka postala kod mene.
30 Jer je malo bilo što si imao dokle ja ne dođoh; ali si se jako umnožio, jer te Gospodin blagoslovi kad ja dođoh. Pa kad ću i ja tako sebi kuću kućiti?
31 I reče mu Laban: Što hoćeš da ti dam? A Jakov odgovori: Ne treba ništa da mi dadeš; nego ću ti opet pasti stoku i čuvati, ako ćeš mi učiti ovo:
32 Da zađem danas po svoj stoci tvojoj, i izlučim sve što je šareno i s biljegom, i sve što je crno između ovaca, i što je s biljegom i šareno između koza, pa što poslije bude tako, ono da mi je plaća.
33 Tako će mi se poslije posvjedočiti pravda moja pred tobom kad dođeš da vidiš zaslugu moju: “Što god ne bude šareno ni s biljegom ni crno između ovaca i koza u mene, bit će ukrađeno.
34 A Laban reče: “Eto, neka bude kako si rekao.
35 I izluči Laban isti dan jarce s biljegom i šarene i sve koze s biljegom i šarene, i sve na kojemu je bilo što bijelo, i sve crno između ovaca, i predade svojim sinovima.
36 I ostavi daljine tri dana hoda između sebe i Jakova. I Jakov pasao je ostalu stoku Labanovu.
37 I uzme Jakov zelenih prutova topolovih i leskovih i kestenovih, i oguli ih do bjeline koja je bila na prutovima.
38 I stavljao je oguljene prutove pred stoku u žljebove i korita kad je dolazila stoka da pije, da bi se upaljivala kad dođe piti.
39 I upaljivala se stoka gledajući u prutove, i što se mladilo bilo je s biljegom, prugasto i šareno.
40 I Jakov je odvajao mlado, i obraćao stado Labanovo da gleda u šarene i u sve crne; a svoje stado odvajao i nije ga obraćao prema stadu Labanovom.
41 I kad se god upaljivala stoka rana, Stavljao je Jakov prutove u korita pred oči stoci da bi se upaljivala gledajući u prutove;
42 A kad se upaljivala pozna stoka, nije stavljao; tako kasne su bile Labanove a rane Jakovljeve.
43 I tako se taj čovjek obogati vrlo, te imaše mnogo stoke i sluga i sluškinja i deva i magaraca.

IŠ) Postanak poglavlje 31
1 Kad Jakov doču riječi sinova Labanovih, koji su ovako govorili: “Jakov sve prenese na sebe, Što je imao otac naš; od posjeda oca našega steče on sve to bogatstvo.”
2 Pa kad i na licu Labanovu razabra, da on nije više prijašnji.
3 Tada zapovjedi Gospod Jakovu: “Vrati se u zemlju otaca svojih i k svojoj rodbini i ja ću biti s tobom.”
4 Nato Jakov dade dozvati Rahelu i Leau u polje k stadu svojemu,
5 I reče im: “Vidim na licu oca vašega, da on nije više prema meni kao prije; ali je Bog oca mojega bio sa monm.
6 Znate same da sam ocu vašemu služio koliko sam god mogao.
7 Ali otac me je vaš varao i mijenjao mi plaću deset puta; ali Bog ipak ne dopusti, da mi naškodi.
8 Kad on reče: ‘Šarene životinje neka budu plaća tvoja’, onda sva stoka omladi šarene mlade. A kad reče: ‘Prugaste životinje neka budu plača tvoja’, onda sva stoka omladi prugaste mlade.
9 Tako oduze Bog stado ocu vašemu i dade ga meni.
10 U vrijeme naime, kad su se parile ovce, vidjeh jasno u snu, kako su ovnovi, što su skakali na ovce, bili prugasti, šareni i pjegavi.
11 I anđeo Božji reče mi u snu: ‘Jakove!’ A ja odgovorih: ‘Evo me!’
12 On reče: ‘Dobro pripazi na to da budu svi ovnovi, što skaču na ovce, prugasti, šareni i pjegavi! Ja sam doista sve vidio, što ti učini Laban.
13 Ja sam Bog Betela, gdje si uljem pomazao spomenik i meni učinio zavjet. Sada ustani, idi iz ove zemlje i vrati se u domovinu svoju!’
14 Tada mu odgovoriše Rahela i Lea: “Zar još imamo dio i baštinu u kući oca svojega?
15 Zar nas ne drži kao tuđinke, pošto nas prodade, i novac, što ga je dobio za nas, pojede?
16 Jer sve blago, što ga oduze Bog ocu našemu, naše je i djece naše. Učini samo sada onako, kako ti zapovijeda Bog!”
17 Jakov se podiže, metnu djecu svoju i žene svoje na deve,
18 I povede svu stoku i sve blago svoje, što ga steče, stoku, što je sebi priskrbio u Mezopotamiji, da se vrati k ocu svojemu Izaku u zemlju kanaansku.
19 A Laban je bio upravo otišao da striže ovce svoje, a Rahela ukrade kućne idole oca svojega.
20 Jakov naime prevari Sirijca Labana, jer mu je tajio, da hoće bježati.
21 Tako poduze bijeg sa svim, što je imao, zaputi se, prijeđe preko rijeke i udari prema gori Gileadu.
22 Treći dan javiše Labanu, da je pobjegao Jakov.
23 Tada on uze sa sobom rođake svoje, pođe za njim u potjeru sedam dana hoda i dostiže ga u gori Gileadu.
24 Ali se Bog javi Sirijcu Labanu noću u snu i opomenu ga: “Pazi dobro, da ne govoriš s Jakovom ni dobro ni zlo!”
25 Kad eto Laban dostiže Jakova, Jakov je bio razapeo šator svoj na gori, a Laban s rođacima svojim razape šator svoj na gori Gileadu.
26 I reče Laban Jakovu; “Što si učinio, ti me prevari i odvede kćeri moje kao ratne zarobljenice?
27 Zašto tajno pobježe i pokrade me? Niti mi što reče, da te ispratim s radošću i pjesmom, s bubnjima i harfama!
28 Niti mi dade, da izljubim na rastanku unuke svoje i kćeri svoje. Doista, ludo si radio.
29 Mogao bih sada da s vama zlo postupam. Ali Bog oca tvojega prošle noći reče mi: ‘Pazi, da ne govoriš s Jakovom ni dobro ni zlo!’
30 Pa dobro, eto otišao si, jer si se zaželio kuće očeve; ali zašto mi ukrade kipove bogova mojih?”
31 Jakov odgovori Labanu: “Jest, bojao sam se, jer sam mislio, da bi mi ti mogao oteti kćeri svoje.
32 A u koga nađeš kipove svoje, taj neka ne živi više! Pretraži samo pred našim rođacima sve, što imam kod sebe, pa ih uzmi sebi!” Jakov naime nije znao, da ih je bila ukrala Rahela.
33 Laban uđe u šator Jakovljev i u šator Lein i u šator obadviju sluškinja, ali ne nađe ništa. Izađe iz šatora Leaina i uđe u šator Rahelin.
34 A Rahela je bila uzela kućne idole; pa ih metnula pod samar deve svoje i sjela na njih. I Laban pretraži sav šator, a ne nađe ništa.
35 A ona reče ocu svojemu: “Nemoj mi zamjeriti, gospodaru, što ti ne mogu ustati, jer je meni što u žena biva!” On je tražio dalje, ali ne nađe kućnih kipova.
36 Tada se rasrdi Jakov i udari na Labana. Ovako progovori Labanu: “Koja je moja krivnja i koji moj prekršaj, da me tako žestoko progoniš?
37 Sve si mi eto stvari prekopao, pa što si našao iz svoje kuće? Daj stavi sve pred svoje i moje rođake, i oni neka prosude, tko od nas dvojice ima pravo!
38 Ima već dvadeset godina, što sam bio kod tebe. Ovce tvoje i koze tvoje nikad se ne izjaloviše, i nikad ne pojedoh ovna tvojega.
39 Što bi zvijer rastrgla, nikad ti ne donesoh. Sam bih uvijek podmirio štetu. Od mene si utjerivao, što bi mi bilo ukradeno danju ili noću.
40 Danju me ubijala žega, a noću mraz, i san nije dolazio na oči moje.
41 Dvadeset eto godina služio sam u kući tvojoj, četrnaest godina za dvije kćeri tvoje i šest godina za stoku tvoju, a plaću si mi mijenjao deset puta.
42 Da nije bio za me Bog oca mojega, Bog Abrahamov, kojega štuje i Izak, ti bi me zaista sada otpustio praznih ruku. Ali je Bog vidio nevolju moju i trud ruku mojih, pa je prošle noći presudio.”
43 Laban reče Jakovu: “Moje su kćeri, moja su djeca, i moja je stoka, ukratko sve, što vidiš, jest moje. Pa što da učinim danas kćerima svojim ili djeci njihovoj, koju rodiše?
44 Hajde da sklopimo savez, ja i ti, i to neka bude za svjedočanstvo između mene i tebe!”
45 Tada uze Jakov kamen i postavi ga kao spomenik.
46 I Jakov zapovjedi svojima: “Nakupite kamenja!” I nakupiše kamenja i podigoše gomilu, i tada održaše gozbu tu na gomili kamenja.
47 Laban je nazva Jegar Sahaduta, a Jakov je nazva Galed.
48 Laban reče: “Ova je gomila kamenja danas svjedok između mene i tebe.” Zato joj dade ime Galed,
49 A stup Mispa, jer reče: “Neka bude Gospod stražar između mene i tebe, kad se rastadosmo!
50 Ako bi zlo postupao s kćerima mojim ili bi uzeo još druge žene uz kćeri moje, onda pomisli, makar inače i nije nitko uz nas, da je Bog svjedok između mene i tebe!”
51 Dalje reče Laban Jakovu: “Eto, ova gomila kamenja i ovaj spomenik, što ga postavih između mene i tebe:
52 Svjedok neka bude ova gomila kamenja, i svjedok neka bude ovaj spomenik, da ni ja ne smijem preko ove gomile i ovoga spomenika prijeći k tebi, a ni ti ne smiješ preko ove gomile kamenja i ovoga spomenika prijeći k meni u zloj namjeri.
53 Bog Abrahamov i Bog Nahorov, Bog njihovih otaca, neka bude sudac među nama!” Tada se zakle Jakov onim, kojega je štovao otac njegov Izak.
54 Nato prinese Jakov na gori žrtvu zaklanicu i pozva svoje, da održe gozbu. Tako održaše oni gozbu i ostadoše preko noći na gori.
55 Drugoga jutra rano izljubi Laban unuke svoje i kćeri svoje i dade im svoj blagoslov; potom otide Laban i vrati se kući.

KS) Postanak poglavlje 31
1 Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: “Sve dobro našega oca uze Jakov; i od onoga što bi moralo pripasti našem ocu namaknuo je sve ono bogatstvo.”
2 A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne drži prema njemu kao prije.
3 Tada Jahve reče Jakovu: “Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavičaj, i ja ću biti s tobom!”
4 Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu,
5 pa im reče: “Ja vidim na licu vašega oca da se on ne drži prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio.
6 I same znate da sam vašega oca služio koliko sam god mogao;
7 pa ipak je vaš otac mene varao, deset mi je puta plaću mijenjao. Ali Bog nije dopuštao da mi nanese štetu.
8 Ako bi on rekao: ‘Svaka šarena neka bude tebi za naplatu’, onda bi cijelo stado mladilo šarene; ako bi opet rekao: ‘Prugasti neka budu tebi za plaću’, onda bi cijelo stado mladilo prugaste.
9 Tako je Bog uzimao blago od vašeg oca pa ga meni davao.
10 Jednom, kad se stado oplođivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimično bijeli i šareni.
11 Još u snu anđeo Božji mene zovne: ‘Jakove!’ ‘Evo me!’ rekoh.
12 A on nastavi: ‘Primijeti dobro da su jarci u stadu što se pare prugasti, mjestimično bijeli i šareni. Ja sam, naime, vidio sve što ti je Laban činio.
13 Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi učinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zavičaj!’”
14 Nato mu Rahela i Lea odgovore: “Zar još imamo baštinskog dijela u svome očinskom domu?
15 Zar nas otac nije smatrao tuđinkama? TÓa on je nas prodao, a onda je pojeo novac što ga je za nas dobio!
16 Sve bogatstvo što je Bog oduzeo našem ocu zbilja je naše i djece naše. Zato izvrši sve što ti je Bog rekao!”
17 Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje žene;
18 pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra što ih je stekao, stoku što ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku.
19 Laban bijaše otišao da striže svoje ovce, pa Rahela prisvoji kućne kumire koji su pripadali njezinu ocu.
20 Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da će bježati.
21 I pobjegne sa svim što je bilo njegovo. Ubrzo prijeđe Eufrat i upravi put prema brdu Gileadu.
22 Trećeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao.
23 On povede sa sobom svoje rođake te je za Jakovom išao u potjeru sedam dana hoda; stiže ga na brdu Gileadu.
24 Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noću u snu, te mu reče. “Pazi da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!”
25 Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijaše postavio svoj šator na Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu.
26 Onda Laban reče Jakovu: “Što si to htio zavaravajući me i odvodeći mi kćeri kao zarobljenice na maču?
27 Zašto si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire.
28 Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje kćeri i svoju unučad! Zbilja si ludo postupio.
29 U mojoj je ruci da s tobom loše postupim. Ali Bog tvoga oca noćas mi reče: ‘Pazi da protiv Jakova ne poduzmeš ništa, ni dobro ni zlo!’
30 Sada dobro, otišao si jer si čeznuo za svojim očinskim domom; ali zašto si mi kumire pokrao?”
31 Jakov odgovori Labanu: “Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje kćeri.
32 A kumire svoje u koga nađeš, onaj neka pogine! Ovdje pred našom braćom kaži što je tvoga pri meni i nosi!” Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila.
33 Tako Laban uđe u šator Jakovljev, pa u šator Lein, onda u šator dviju sluškinja, ali ništa ne nađe. Izišavši iz Leina šatora, uđe u šator Rahelin.
34 A Rahela bijaše uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu šatoru, ali ih ne nađe.
35 Ona je, naime, rekla svome ocu: “Neka se moj gospodar ne ljuti što ne mogu pred njim ustati jer imam ono što je red kod žena.” I tako je pretraživao, ali kumira nije našao.
36 Sad se Jakov ražesti i zađe u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov reče Labanu: “Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me progoniš?
37 Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet našao od svega svog kućanstva? Položi ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci među nama dvojicom.
38 Za ovih dvadeset godina što sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada.
39 Ono što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tražio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo noću.
40 Često sam danju skapavao od žeđi, a obnoć od studeni. San je bježao od mojih očiju.
41 Od ovih dvadeset godina što sam ih proveo u tvojoj kući četrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kćeri, a šest godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta.
42 Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku te je sinoć dosudio.”
43 Nato Laban odgovori Jakovu: “Kćeri su moje kćeri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš moje je. Ali što danas mogu učiniti ovim svojim kćerima ili djeci koju su rodile?
44 Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok između mene i tebe.”
45 Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup,
46 a onda reče svojim ljudima: “Skupite kamenja!” Tako oni nakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali.
47 Laban je nazva “Jegar sahaduta”, a Jakov je nazva “Gal-ed”.
48 Onda Laban izjavi: “Neka ova gomila danas bude svjedok između mene i tebe!” Stoga je nazvana Gal-ed,
49 ali i Mispa, jer je rekao. “Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo gledali.
50 Ako budeš loše postupao prema mojim kćerima, ili ako uzmeš druge žene uz moje kćeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da će Bog biti svjedok između mene i tebe.”
51 Potom Laban reče Jakovu: “Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio između sebe i tebe:
52 ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neću ići na te iza ove gomile i da ti nećeš ići na me iza ove gomile i ovog stupa.
53 Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naši suci!” Jakov se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka.
54 Poslije toga Jakov prinese žrtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su noć na Glavici.

ĐM) Postanak poglavlje 31
1 Nato je Jakov dočuo riječi Labanovih sinova, rekavši: “Jakov je sve prenio na sebe što je imao naš otac; od posjeda našega oca on je stekao sve to bogatstvo.”
2 A Jakov je vidio na licu Labanovu da on više nije prema njemu onakav kakav je bio prije.
3 Onda je Gospodin rekao Jakovu: “Vrati se u zemlju svojih otaca i k svojoj rodbini, i ja ću biti s tobom.”
4 Tako je Jakov dao dozvati Rahelu i Leu k svojem stadu u polje,
5 i rekao im: “Vidim na licu vašega oca da on nije prema meni kao prije; ali je Bog mojega oca bio sa monm.
6 Znate same da sam služio vašem ocu koliko sam god mogao.
7 Ali vaš otac me je varao i mijenjao mi plaću deset puta; ali Bog ipak nije dopustio da mi naškodi.
8 Ako je rekao: ‘Šarene životinje neka budu tvoja plaća,’ onda su stada omladila šarene. Ako je rekao: ‘Prugaste neka budu tvoja plaća,’ onda su stada omladila prugaste.
9 Tako je Bog oduzeo stado vašemu ocu i dao ga meni.
10 I bilo je u vrijeme kad su se parile ovce, da sam podignuo svoje oči i jasno u snu vidio kako su ovnovi, koji su skakali na ovce, bili prugasti, šareni i pjegavi.
11 I Božji Anđeo javio mi se u snu, rekavši: ‘Jakove.’ A ja sam odgovorio: ‘Evo me.’
12 On je rekao: ‘Dobro pripazi na to da budu svi ovnovi koji skaču na ovce prugasti, šareni i pjegavi. Ja sam, zaista, sve vidio što ti pravi Laban.
13 Ja sam Bog Betela, gdje si uljem pomazao spomen-stup i meni se zavjetovao. Sada ustani, idi iz ove zemlje i vrati se u zemlju svojih otaca i k svojoj rodbini.’”
14 Onda su mu odgovorile Rahela i Lea, rekavši: “Imamo li još baštinskog dijela u kući svojega oca?
15 Zar nas on ne drži kao strankinje? Pa on nas je prodao i novac koji je dobio za nas u potpunosti potrošio.
16 Jer sve blago koje je Bog oduzeo našem ocu naše je i naše djece. A sada samo pravi što ti je Bog rekao.”
17 Onda se Jakov podignuo, stavio svoju djecu i svoje žene na deve;
18 i poveo je svu svoju marvu i sve svoje imanje koje je stekao, svoju marvu koju je sebi priskrbio u Mezopotamiji, da se vrati k svojem ocu Izaku u zemlju Kanaan.
19 Nato je Laban otišao da striže svoje ovce, a Rahela je prisvojila kućne idole koji su pripadali njezinu ocu.
20 A Jakov je otišao kradom, tako da Sirijac Laban to nije znao, jer mu nije rekao da misli bježati.
21 Tako je pobjegao sa svim što je imao. Ustao i prešao preko rijeke i krenuo prema Gori Gilead.
22 Treći dan javili su Labanu da je Jakov pobjegao.
23 Onda je on uzeo sobom svoje rođake, pošao za njim u potjeru sedam dana hoda i stigao ga u Gori Gilead.
24 Ali se Bog javio Sirijcu Labanu noću u snu i rekao mu: “Pazi da ne govoriš s Jakovom ni dobro ni zlo.”
25 Tako je Laban dostigao Jakova. A Jakov je razapeo svoj šator na gori, a Laban s rođacima svojim razapeo svoj šator na gori Gileadu.
26 I Laban je rekao Jakovu; “Što si to napravio, kradomice si odveo moje kćeri kao mačem zarobljene?
27 Zašto si tajno pobjegao od mene i pokrao me, i nisi mi ništa rekao, da bi te ispratio s radošću i pjesmom, uz bubnje i lire?
28 Nisi ni dao da izljubim na rastanku svoje unuke i svoje kćeri. Time si tako ludo postupio.
29 Mogao bih sada s vama zlo postupiti, ali mi se Bog tvojega oca javio prošle noći, rekavši: ‘Pazi da ne govoriš s Jakovom ni dobro ni zlo.’
30 A sada dobro, otišao si jer si se zaželio očeve kuće; ali zašto si mi ukrao kipove mojih bogova?”
31 Tada je Jakov rekao Labanu ovo: “Jest, bojao sam se jer sam mislio da bi mi ti mogao oteti svoje kćeri.
32 Kod koga god nađeš svoje kipove, taj neka više ne živi. Pretraži samo pred našom braćom, sve što imam kod sebe, pa si ih uzmi.” Jakov, naime, nije znao da ih je Rahela ukrala.
33 Laban je ušao u šator Jakovljev i u šator Lein i u šator dviju sluškinja, ali nije našao ništa. Izašavši iz šatora Leina ušao je u šator Rahelin.
34 A Rahela je bila uzela kućne kipove, pa ih stavila pod sedlo svoje deve i sjela na njih. I Laban je pretražio cijeli šator, a nije našao ništa.
35 A ona je rekla svojem ocu: “Nemoj mi zamjeriti, gospodaru, što ti ne mogu ustati, jer je meni što bude u žena.” On je tražio dalje, ali nije našao kućnih kipova.
36 Onda se rasrdio Jakov i ukorio Labana, i Jakov je rekao Labanu ovo: “Kakva je moja krivnja i koji moj prekršaj da me tako žestoko progoniš?
37 Sve si mi, eto, stvari prekopao, pa što si našao iz svoje kuće? Daj stavi ih sve ovdje pred svoju i moju braću i oni neka prosude tko od nas dvojice ima pravo.
38 Ima već dvadeset godina koje sam sproveo kod tebe. Tvoje ovce i tvoje koze nikad se nisu izjalovile i nikad nisam pojeo ovna tvojega stada.
39 Što bi zvijer rastrgla, nikad ti nisam donio, sam bih uvijek podmirio štetu. Ti si od mene tražio ili je bilo ukrađeno danju ili ukrađeno noću.
40 Ondje sam bio: danju me ubijala vrućina, a noću mraz, i san je bježao od mojih očiju.
41 Eto, od dvadeset godina što sam služio u tvojoj kući, četrnaest godina sam služio za tvoje dvije kćeri i šest godina za tvoju marvu, a plaću si mi mijenjao deset puta.
42 Da nije bio sa monm Bog mojega oca, Bog Abrahamov Strah Izakov, ti bi me zaista sada otpustio praznih ruku, ali je Bog vidio moju nevolju i trud mojih ruku, pa te prošle noći ukorio.”
43 A Laban je rekao Jakovu ovo: “Moje su kćeri, moja su djeca, i moja je marva, sve što vidiš, jest moje. Pa što da uradim danas svojim kćerima ili njihovoj djeci koju su rodile?
44 Stoga, sada hajde da ti i ja napravimo zavjet i to neka bude za svjedočanstvo između mene i tebe.”
45 Onda je Jakov uzeo kamen i postavio ga uspravno kao stup.
46 I Jakov je zapovjedio svojima: “Nakupite kamenja.” I oni nakupili kamenja i nabacali na hrpu i onda održali gozbu tu na hrpi.
47 Laban je to nazvao Jegar Sahaduta, a Jakov je nazvao Galed.
48 I Laban je rekao: “Ova je hrpa kamenja danas svjedok između mene i tebe.” Zato joj je dao ime Galed,
49 a i Mispa, jer je rekao: “Neka bude Gospodin stražar između mene i tebe dok smo daleko jedan od drugoga.
50 Ako bi zlo postupao s mojim kćerima, ili bi uzeo još druge žene uz moje kćeri, onda pomisli, makar i nije nitko uz nas, da je Bog svjedok između mene i tebe.”
51 Dalje je rekao Laban Jakovu: “Eto, ova hrpa kamenja i ovaj spomen-stup što sam ga postavio između mene i tebe.
52 Ova hrpa je svjedok, i ovaj stup je svjedok, da ja neću prijeći preko ove hrpe i ovoga stupa k tebi, a ni ti nećeš prijeći preko ove hrpe i ovoga stupa k meni u zloj namjeri.
53 Bog Abrahamov i Bog Nahorov, i Bog njihovih otaca, neka sudi među nama.” I Jakov se zakleo Strahom njegovog oca Izaka.
54 Nato je Jakov prineo žrtvu na gori i pozvao svoje da jedu. Tako su oni jeli i ostali preko noći na gori.
55 Rano ujutro Laban se dignuo izljubio svoje unuke i svoje kćeri i dao im svoj blagoslov. Potom je Laban krenuo i vratio se u svoje mjesto.

SG) Postanak poglavlje 31
1 Uto Jakov dozna, kako Labanovi sinovi govore: “Sve dobro našeg oca uze Jakov; i od oRoga, što bi moralo pripasti našem ocu, namaknuo je sve ono bogatstvo.”
2 Jakov opazi i na Labanovu licu, da se on ne drži prema njemu kao prije.
3 Tada Gospodin reče Jakovu: “Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavičaj, i ja ću biti s tobom!”
4 Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu,
5 pa im reče: “Ja vidim na licu vašeg oca, da se on ne drži preml meni kao prije; ali Bog mog oca sa mnom je bio.
6 I same znate, da sam vašel oca služio, koliko sam god bolje mogao;
7 pa ipak je vaš otac mene varao deset mi je puta plaću mijenjao. Ali Bog nije dopuštao da mi nanese štetu.
8 Ako bi on rekao: ‘Svaka šarena neka bude tebi za naplatu’, onda bi cijele stado mladilo šarene; ako bi rekao: ‘Prugasti neka budu tebi za plaću’, ondl bi stado mladilo prugaste.
9 Tako je Bog uzimao blago od vašega oca pa gl meni davao.
10 Jednom, dok se stado oplođivalo, vidjeh u snu, da su jarci l stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimično bijeli i šareni.
11 Još u SUl anđeo Božji mene zovne: ‘Jakove! ‘Evo me! rekoh.
12 A on nastavi. ‘Primijeti dobro, da su jarci u stadu što se pare prugasti, mjestimično bijeli šareni. Ja sam, naime, vidio sve, što ti je Laban činio.
13 Ja sam Bog, koji ti s ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi se zavjetovao. Sac ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zavičaj!’”
14 Nato mu Rahela i Lea odgovore: “Zar još imamo baštinskoga dijela l svome očinskome domu?
15 Zar nas on ne smatra tuđinkama? Ta on je nas prodao, a onda je pojeo novac, što ga je za nas dobio.
16 Sve bogatstvo, što je Bog oduzeo našem ocu, zbilja je naše. Zato izvrši sve, što ti je Bog rekao!”
17 Jakov postupi: Naprti na deve svoju djecu i svoje žene;
18 pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra, što ih je stekao, stoku, što ju je namako u Padan-Aramu i krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku.
19 Laban bijaše otišao da striže svoje ovce, pa Rahela prisvoji kućne kumire, koji su pripadali njezinu ocu.
20 Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio, da će Jakov bježati.
21 Pobjegne sa svim, što je bilo njegovo. Ubrzo prijeđe Eufrat i upravi put prema Gileadskoj visoravni. Sastanak na Gileadu
22 Trećeg dana obavijeste Labana, da je Jakov pobjegao.
23 On povede sa sobom svoje rođake te je za Jakovom išao u potjeru sedam dana hoda; stiže ga na brdovitom Gileadu.
24 Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu noću u snu, te mu reče: “Pazi da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!”
25 Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijaše razapeo svoj šator na visoravni, a Laban se utabori na brdu Gileadu.
26 Onda Laban reče Jakovu: “Što si to htio zavaravajući me i odvodeći mi kćeri kao zarobljenice na maču? Zašto si potajno pobjegao,
27 u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire.
28 Nisi dopustio ni da izljubim svoje kćeri i svoju unučad! Zbilja si ludo postupio.
29 U mojoj je ruci da s tobom loše postupim. Ali Bog tvoga oca noćas mi reče: ‘Pazi da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!
30 Sada dobro, otišao si, čeznuo za svojim očinskim domom; a zašto si mi kumire pokrao?”
31 Jakov odgovori Labanu: “Strepio sam od pomisli, da bi mi mogao silom oteti svoje kćeri.
32 A kumire svoje u koga nađeš, onaj neka pogine! Ovdje pred našom braćom kaži, što je tvoga pri meni, i nosi!” Jakov nije znao, da ih je Rahela prisvojila.
33Tako Laban uđe u šator Jakovljev, pa u šator Lein, onda pod šator dviju sluškinja, ali ništa ne nađe. Izišavši ispod Leina šatora, uđe u šator Rahelin.
34 A Rahela bijaše uzela kumire, stavila ih u sjedalo na svojoj devi; a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu šatoru, ali ih ne nađe.
35 Ona je, naime, rekla svome ocu: “Neka se moj gospodar ne ljuti, što se ne mogu pred njim ustati, jer imam ono, što je red kod žena.” Tako je pretraživao, ali kumira nije našao.
36 Sad se Jakov ražesti izađe u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov reče Labanu: “Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja, da me proganjaš?
37 Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet našao od svega svog kućanstva? Položi ga tu pred moj i svoj rod, pa neka oni budu suci među nama dvojicom.
38 Za ovih dvadeset godina, što sam ih s tobom proveo, ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada.
39 Ono, što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si od mene tražio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo noću.
40 Često sam danju skapavao od žeđe, a obnoć od studeni. San je bježao od mojih očiju.
41 Od ovih dvadeset godina, što sam ih proveo u tvojoj kući, četrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kćeri, a šest godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta.
42 Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Rod Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku, te je sinoć dosudio.”
43 Nato Laban odgovori Jakovu: “Kćeri su moje kćeri; njihova djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš, moje je. Ali što danas mogu učiniti ovim svojim kćerima ili djeci, koju su rodile?
44 Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok između mene i tebe.”
45 Tada Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup,
46 a onda Jakov reče svojim ljudima: “Skupite kamenja!” Tako oni nakupe kamenje i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali.
47 Laban je nazva “Jegar-sahadutha”, a Jakov je nazva “Galeed.”
48 Onda Laban izjavi: “Neka ova gomila danas bude svjedok između mene i tebe! Stoga je nazvana Galeed,
49 ali i Mispa, jer je rekao: “Neka Gospod bude u vidu i tebi i meni kad jedan drugoga ne budemo gledali.
50 Ako budeš loše postupao prema mojim kćerima, ili ako uzmeš druge žene uz moje kćeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj, da će Bog biti svjedok između mene i tebe.”
51 Nadalje Laban reče Jakovu: “Ovdje je, evo gomila; ovdje je stup, koji sam uspravio između sebe i tebe:
52 ova gomila i ovaj stup neka budu jamac, da ja u zloj namjeri ne ću ići na te iza ove gomile, i da ti ne ćeš ići na me iza ove gomile i ovog stupa.
53 Neka Bog Abrahamov i bog Nahorov budu naši suci!” Jakov se zakune Bogom - Rodom svoga oca Izaka.
54 Poslije toga Jakov prinese žrtvu na brdu i pozva svoje ljude, da blaguju. Kad su blagovali, noćili su na brdu.

LB) Postanak poglavlje 31
Jakov je saznao za namjere Labanovih sinova, koji govorahu: “Jakov uze sve što je bilo oca našega i s dobrima oca našega stekao je cijelo to bogatstvo.”
2 Jakov opazi da lice Labanovo nije prema njemu kao prije.
3 Tada Gospod reče Jakovu: “Vrati se u zemlju svojih otaca i u rod svoj, a ja ću biti s tobom.”
4 Jakov dozva Rahelu i Leu u polje k svome stadu
5 i reče im: “Vidim da lice oca vašega nije prema meni kao prije; ali je Bog oca moga bio sa mnom.
6 Vi znate da sam služio ocu vašemu svim svojim silama,
7 a otac me vaš varao i mijenjao mi plaću deset puta; ali mu Bog ne dopusti da mi učini zlo.
8 Kad on govoraše: što bude šareno neka ti je plaća, onda se mladilo sve šareno; a kad reče: s biljegom što bude neka ti je plaća, onda se mladilo sve s biljegom.
9 Bog uze stoku ocu vašemu i dade je meni.
10 Kad se stoka plodila, ja podigoh oči svoje i vidjeh u snu kako ovnovi i jarci koji su skakali na ovce bijahu šareni i s biljezima prugastim i kolastim.
11 A anđeo Gospodnji reče mi u snu: ‘Jakove!’ Ja odgovorih: ‘Evo me!’
12 On reče: ‘Podigni sad oči svoje i gledaj: ovnovi i jarci što skaču na ovce i koze svi su šareni i s biljezima prugastim i kolastim, jer ja vidjeh sve što ti učini Laban.
13 Ja sam Bog od Betela, gdje si ti pomazao spomenik, gdje si se meni zavjetovao. Ustani i idi iz ove zemlje i vrati se u zemlju u kojoj si rođen.’”
14 Tada Rahela i Lea odgovoriše i rekoše mu: “Imamo li mi još kakav dio i nasljeđe u domu oca svoga?
15 Ne smatra li on nas tuđinkama kad nas je prodao i novce naše pojeo?
16 Sve bogatstvo koje je Bog oteo našemu ocu naše je i naše djece. A sada čini što ti je Bog kazao.”
17 Jakov se diže i stavi svoju djecu i žene na deve.
18 Odvede svu svoju stoku i sve blago koje je imao, stoku koja je bila njegova, koju je stekao u Padan Aramu, i krenu k Izaku, ocu svome, u zemlju kanaansku.
19 Dok je Laban bio otišao da striže svoje ovce, Rahela ukrade idole svoga oca.
20 Jakov prevari Aramejca Labana, ne javivši mu da će otići.
21 On pobježe sa svim onim što je bilo njegovo; podiže se, prijeđe preko rijeke i uputi se prema gori Gileadu.
22 Trećega dana javiše Labanu da je Jakov pobjegao.
23 On skupi braću svoju, pođe za njim u potjeru i za sedam dana stiže ga na brdu Gileadu.
24 Ali se Bog pojavi Labanu, Aramejcu, noću u snu, i reče mu: “Pazi da ne govoriš s Jakovom ni lijepo ni ružno!”
25 Laban, dakle, stiže Jakova. Jakov bijaše razapeo šator na Gori, a Laban svoj šator na gori Gileadu.
26 Tada Laban reče Jakovu: “Što si to učinio? Zašto si me prevario te odvodiš moje kćeri kao robinje na sablji otete?
27 Zašto si kradom pobjegao i ništa mi nisi kazao? Ja bih te s veseljem i s pjesmom ispratio, uz bubnjeve i harfe.
28 Nisi mi dao ni da sinove svoje i kćeri svoje poljubim! Ludo si radio.
29 Ruka je moja dovoljno jaka da vam dosađujem; ali mi Bog oca vašega jučer kaza: ‘Pazi se da ne govoriš s Jakovom ni lijepo ni ružno!’
30 Ali sad, kad si već otišao jer si se poželio kuće oca svoga, zašto si odnio moje bogove?”
31 Jakov odgovori Labanu: “Bojao sam se, misleći da ćeš mi silom oteti svoje kćeri.
32 Ali neka pogine onaj kod koga bogove svoje nađeš! Pred braćom našom pretraži što je tvoje u mene i uzmi.” Jakov nije znao da ih je Rahela bila ukrala.
33 Laban uđe u šator Jakovljev, u šator Lein i u šator dviju robinja, ali ne nađe ništa. Iziđe iz Leina šatora i uđe u Rahelin.
34 Rahela je uzela idole, sakrila ih pod sedlo svoje deve i sjela na njih. Laban je pretresao cijeli šator, ali ne nađe ništa.
35 Rahela reče svome ocu: “Neka se ne srdi moj gospodar što ne mogu pred njim ustati jer imam ono što u žena biva.” On je tražio, ali nije našao svoje idole.
36 Jakov se rasrdi i prekori Labana. Reče: “Što sam ja učinio, šta sam skrivio da me tako žestoko tjeraš?
37 Pretresao si sve moje stvari, pa što si svoje našao? Iznesi to ovdje pred moju i svoju braću neka prosude između nas dvojice.
38 Eto, dvadeset sam godina bio kod tebe; ovce se tvoje i koze nisu jalovile, a ovnova iz stada tvoga nisam jeo.
39 Nikad ti nisam zaklane ovce donosio, nego sam ih uvijek podmirivao, a od mene si tražio i što se danju i što se noću od mene kralo.
40 Danju me ubijala vrućina, a noću mraz, i san je bježao s mojih očiju.
41 Dvadeset sam godina u tvojoj kući bio; četrnaest godina služio sam ti za dvije kćeri, a šest godina za stoku tvoju; deset puta si mi mijenjao plaću.
42 Da nije Bog oca moga, Bog Abrahamov, koga se Izak boji, bio sa mnom, ti bi me sad prazna otpustio. Ali je Bog vidio muku moju i trud ruku mojih, i on je jučer izrekao svoj sud.”
43 Laban odgovori i reče Jakovu: “Ove su kćeri moje kćeri i ovi su sinovi moji sinovi, i ova stoka moja stoka, i sve što vidiš moje je. I što bih ja učinio danas za kćeri svoje ili za djecu njihovu koju one rodiše?
44 Dođi da ja i ti sklopimo savez, pa da to bude svjedočanstvo između mene i tebe.”
45 Jakov uze kamen i utvrdi ga za spomenik.
46 Zatim reče braći svojoj: “Nakupite kamenja!” Oni nakupiše kamenja i složiše ga na gomilu, pa blagovaše na gomili.
47 Laban je nazva Jegar-sahaduta, a Jakov je nazva Galed.
48 Laban reče: “Neka ova gomila služi danas za svjedočanstvo između mene i tebe!” Zato je nazvana Galed.
49 Zove se i Mispa, jer Laban reče: “Neka Gospod gleda na mene i na tebe kad se jedan drugome izgubimo iz vida.
50 Ako rastužiš kćeri moje i ako uzmeš žene osim mojih kćeri, znaj da neće čovjek nego će Bog biti svjedok između mene i tebe.”
51 Laban reče Jakovu: “Evo ove gomile i evo ovog spomenika.
52 Neka oni budu svjedoci da ni ja neću prelaziti preko ove gomile k tebi, ni ti da nećeš sa zlim namjerama prelaziti k meni preko ove gomile i ovog spomenika.
53 Bog Abrahamov i Nahorov, Bog oca njihova, neka bude sudac među nama.” Jakov se zakle onim koga se bojaše njegov otac Izak.
54 Zatim prinese žrtvu na gori i pozva braću svoju da jedu. Oni jedoše i prenoćiše na gori.
55 Laban usta rano, poljubi svoje sinove i kćeri i blagoslovi ih. Zatim krenu u svoju postojbinu.

DK) Postanak poglavlje 31
1 A Jakov ću gdje sinovi Labanovi govore: Jakov uzme sve što je bilo našega oca, i od onog što je bilo našega oca steče sve ovo blago. Glava
2 I vidje Jakov gdje lice Labanovo nije prema njemu kao prije.
3 I Gospodin reče Jakovu: Vrati se u zemlju svojih otaca i u rod svoj, i ja ću biti s tobom.
4 I poslavši Jakov dozva Rahelu i Liju u polje k stadu svojemu.
5 I reče im: “Vidim gdje lice oca vašeg nije prema meni kao prije; ali je Bog oca mojega bio sa mnom.
6 I vi znate da sam služio ocu vašem kako sam god mogao;
7 A otac me je vaš varao i mijenjao mi plaću deset puta; ali mu Bog ne dade da me ošteti;
8 Kad on reče: “Što bude šareno neka ti je plaća, onda se mladilo sve šareno; a kad reče: “S biljegom što bude neka ti je plaća, onda se mladilo sve s biljegom.
9 Tako Bog uzme stoku ocu vašem i dade je meni;
10 Jer kad se upaljivala stoka, podigoh svoje oči i vidjeo sam u snu, a to ovnovi i jarci što skaču na ovce i koze bili su šareni, s biljegima prugastima i pjegavima.
11 A anđeo Gospodinov reče mi u snu: Jakove! A ja odgovorih: Evo me.
12 A on reče: “Podigni sad svoje oči i gledaj, ovnovi i jarci što skaču na ovce i koze, šareni su, s biljegima prugastima i pjegavima; jer sa vidjeo sve što ti čini Laban.
13 Ja sam Bog od Betela, gdje si prelio kamen i učinio mi zavjet; ustani sada i idi iz ove zemlje, i vrati se na postojbinu svoju.
14 Tada odgovori Rahela i Lea, i reknu mu: Imamo li još kakav dio i baštinstvo u domu svojega oca?
15 Nije li nas držao kao tuđinke kad nas je prodao? Pa je još i naše novce jednako jeo. Pst. 29:15
16 Jer sve ovo blago što uzme Gospodin ocu našem, naše je i naše djece. Zato čini sve što ti je Gospodin rekao.
17 I podiže se Jakov, i stavi svoju djecu i svoje žene na deve;
18 I odvede svu stoku svoju i sve blago što je stekao, stoku koju stekao u Padan-Aramu, i pođe k Izaku svojemu ocu u zemlju Kanaan.
19 A Laban je bio otišao da striže ovce svoje; i Rahela ukrade idole svojemu ocu.
20 I Jakov otide kradom od Labana Sirijca ne javivši mu da hoće ići.
21 I pobježe sa svim blagom svojim, i podiže se te prijeđe preko vode, i uputi se k gori Gileadu.
22 A treći dan javiše Labanu da je pobjegao Jakov.
23 I uzme sa sobom svoju braću, i pođe za njim u potjeru, i za sedam dana stigne ga na gori Gileadu.
24 Ali Bog dođe Labanu Sirijcu noću u snu, i reče mu: Čuvaj se da ne govoriš s Jakovom ni lijepo ni zlo.
25 I dostigne Laban Jakova; a Jakov je bio razapeo šator svoj na gori, pa i Laban isto tako razapne svoj s braćom svojom na gori Gileadu.
26 I Laban reče Jakovu: Što si učinio, te kradom pobjegao od mene i odveo si kćeri moje kao mačem otete?
27 Zašto tajno pobježe i kradom otide od mene? Niti mi reče da te ispratim s veseljem i s pjesmama, s bubnjevima i lirama?
28 Niti mi dade da izljubim svoje sinove i svoje kćeri? Ludo si radio.
29 Mogao bih vam zlo učiniti; ali Bog oca vašeg noćas mi reče govoreći: “Čuvaj se da ne govoriš s Jakovom ni lijepo ni zlo.  
30 Idi dakle kad si se tako poželio kuće svojega oca; ali zašto ukrade bogove moje?
31 A Jakov odgovori i reče: “Bojah se i mislio sam hoćeš silom oteti svoje kćeri od mene.
32 A bogove svoje u koga nađeš, onaj neka ne živi više; pred našom braćom traži što je tvoje u mene, pa uzmi. Jer Jakov nije znao da ih je ukrala Rahela.
33 I uđe Laban u šator Jakovljev i u šator Lein i u šator dvaju robinja, i ne nađe ih; i izišavši iz šatora Leina uđe u šator Rahelin.
34 A Rahela uzme idole i sakrije ih pod samar deve svoje i sjede ozgora; i Laban premetao po cijelom šatoru, i ne nađe.
35 A ona reče svojemu ocu: Nemoj se srditi, gospodaru, što ti ne mogu ustati, jer mi je što u žena biva. Traživši tako ne nađe idole svoje.
36 I Jakov se rasrdi, i počne koriti Labana, i govoreći reče mu: Što sam učinio, što sam skrivio, te si me tako žestoko tjerao?
37 Premetao si svu prtljagu moju, pa što si našao iz svoje kuće? Daj ovamo pred moju i svoju braću, neka rasude između nas dvojice.
38 Evo dvadeset godina bih kod tebe: ovce tvoje i koze tvoje nisu se jalovile, a ovnova iz stada tvojega ne jedoh.
39 Što bi zvjerad zaklala nisam ti donosio, sam sam podmirivao; od mene si iskao što bi mi bilo ukradeno danju ili noću.
40 Danju me ubijala vrućina a noću mraz; i san mi nije padao na oči.
41 Tako mi je bio dvadeset godina u tvojoj kući; služio sam ti četrnaest godina za dva kćeri tvoje i šest godina za stoku tvoju, i plaću si mi mijenjao deset puta.
42 Da nije Bog oca mojega, Bog Abrahamov, i strah Izakov bio sa mnom, bi me zacijelo otpustio prazna. Ali je Bog vidjeo nevolju moju i trud ruku mojih, pa te ukori noćas.
43 A Laban odgovori Jakovu i reče: “Ove su kćeri moje kćeri, i ovi su sinovi moji sinovi, i ova stoka moja stoka, i što god vidiš sve je moje; pa što bih učinio danas svojim kćerima ili njihovim sinovima koje rodiše?
44 Nego hajde da uhvatimo vjeru, ja i ti, neka bude svjedočanstvo između mene i tebe.
45 I Jakov uzme kamen i utvrdi ga za spomen.
46 I reče Jakov braći svojoj; nakupite kamenja. I nakupili su kamenja i složili ih na gomilu, i jeli su na gomili.
47 I Laban ga nazva Jegar-Sahaduta, a Jakov ga nazva Galed.
48 I reče Laban: Ova gomila neka bude svjedok između mene i tebe danas. Zato se prozva Galed.
49 A prozva se i Mispa, jer reče Laban: Neka Gospodin gleda između mene i tebe, kad nećemo moći vidjeti jedan drugog.
50 Ako žalostiš kćeri moje i ako uzmeš žene preko mojih kćeri, neće čovjek biti između nas nego gle Bog svjedok između mene i tebe.
51 I još reče Laban Jakovu: Gledaj ovu gomilu i gledaj ovaj spomenik, koji podigoh između sebe i tebe.
52 Svjedok je ova gomila i svjedok je ovaj spomenik, da ni ja neću prijeći preko ove gomile k tebi ni ti k meni da nećeš prijeći preko ove gomile i spomenika ovoga na zlo.
53 Bog Abrahamov i bogovi Nahorovi, bogovi oca njihovog, neka sude među nama. A Jakov se zakle strahom svojega oca Izaka.
54 I Jakov prinese žrtvu na gori, i sazva svoju braću na večeru; i jeli su pa su noćili na gori.
55 A ujutru rano usta Laban, i izljubi svoju unučad i svoje kćeri, i blagoslovi ih, pa otide, i vrati se u svoje mjesto.

IŠ) Postanak poglavlje 32
1 I Jakov otide svojim putem, i tada ga sretoše anđeli Božji.
2 Kad ih ugleda Jakov, povika: “Ovo je tabor Božji!” Zato prozva ono mjesto Mahanaim.
3 Nato posla Jakov pred sobom glasnike k bratu svojemu Ezavu u zemlju Seir, u pokrajinu edomsku,
4 I naloži im: “Ovako recite gospodaru mojemu Ezavu: Sluga tvoj Jakov poručuje ti ovo: ‘Boravio sam i do sada se zadržao kod Labana.
5 Tamo sam stekao volova, magaraca, stoke, sluga i sluškinja. Tako poručujem gospodaru svojemu, da bih našao milost u očima tvojim.’”
6 Glasnici se vratiše k Jakovu i javiše: “Dođosmo k bratu tvojemu Ezavu; on ti ide u susret, i to s četiri stotine momaka.”
7 Tada se Jakov uplaši jako, i obuze ga briga. Zato razdijeli ljude, što ih imao sa sobom, i stoku i goveda i deve u dva tabora.
8 Pomisli naime: “Ako napane Ezav jedan tabor i svlada ga, drugi će tabor moći umaknuti.
9 Tada se pomoli Jakov: “O Bože oca mojega Abrahama! Bože oca mojega Izaka! Gospode, koji si rekao meni: ‘Vrati se u domovinu svoju i k rodbini svojoj, i ja ću gledati, da ti bude dobro!’
10 Nijesam vrijedan svih milosti i sve vjernosti; što si je iskazao slugi svojemu, jer samo štapom putničkim svojim prekoračih Jordan tamo, a sad posjedujem dva tabora.
11 Ah, izbavi me iz ruke brata mojega, iz ruke Ezavove; jer se bojim, da ne dođe i ne pobije nas, matere s djecom!
12 Ali ti si obećao: ‘Ja ću gledati, da ti bude dobro, i učinit ću potomstvo tvoje da ga bude kao pijeska u moru, što se ne može izbrojiti od množine.’ “
13 Onu noć prenoći tamo; potom izabra od imetka svojega dar za brata svojega Ezava:
14 Dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova;
15 Trideset deva dojilica s mladima njihovim, četrdeset mladih krava i deset mladih bikova, dvadeset magarica i deset magaradi.
16 Predade ih slugama svojim, svako stado napose, i zapovjedi slugama svojim: “Idite naprijed preda mnom i ostavite prostora između jednoga stada i drugoga!”
17 Prvomu dade ovaj naputak: “Kad te susretne brat moj Ezav, pa te upita: ‘Čiji si i kamo ćeš, i čije su te životinje pred tobom?
18 Tada ti reci: ‘Sluge tvojega Jakova; ovo šalje on na dar gospodaru svojemu Ezavu; on sam dolazi odmah za nama.’ “
19 Tako i drugomu i trećemu i svima, što su gonili stado, dade Naputak: “Kako eto naredih, tako recite Ezavu, kad ga susretnete!
20 I još kažite: ‘Sluga tvoj Jakov dolazi odmah za nama.’ “ Mislio je naime: “Darom, što ide preda mnom, umirit ću ga, onda istom stupit ću mu pred oči, možda me tada prijazno primi.”
21 Tako ode dar naprijed pred njim, a on sam ostade onu noć u taboru.
22 Ipak se diže još one noći, uze obadvije žene svoje i obadvije sluškinje svoje i jedanaest sinova svojih i prijeđe gaz Jaboka.
23 Uze ih, prevede ih preko rijeke i ostalo onda imanje svoje prenese prijeko.
24 Jakov ostade sam. Tada se je jedan borio s njim sve do osvitka zore.
25 I kad ovaj vidje, da ga ne može nadjačati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu isčaši stegno iz zglavka, kad se je borio s njim.
26 Tada reče onaj: “Pusti me; jer je zora već osvanula!” Ali on odgovori: “Ne puštam te, dok me ne blagosloviš.”
27 Onaj ga upita: “Kako se zoveš!” On odgovori: “Jakov.”
28 A onaj mu reče: “Od sada se nećeš više zvati Jakov, nego Izrael; jer si se borio s Bogom i s ljudima i nadjačao si.”
29 Tada zamoli Jakov: “Kaži mi ime svoje! On odgovori: “Što me pitaš za ime moje?” I onda ga blagoslovi ondje.
30 Jakov prozva ono mjesto Penuel, i reče on: “Vidjeh Boga licem u lice, a ipak ostadoh na životu.
31 Sunce je pred njim izašlo, kad ostavi za sobom Penuel. A hramao je zbog stegna svojega.
32 Zato sinovi Izraelovi sve do dana današnjega ne jedu mišicu na zglavku u stegnu, jer udari Jakova po zglavku u stegnu.

KS) Postanak poglavlje 32
1 Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kćeri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto.
2 Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izađu anđeli Božji.
3 Kad ih Jakov opazi, reče: “Ovo je Božje taborište!” Zato nazva ono mjesto Mahanajim.
4 Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru,
5 i naloži im: “Ovako ćete reći mome gospodaru Ezavu: ‘Sluga tvoj Jakov poručuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadržao.
6 Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim očima.’”
7 Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: “Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa četiri stotine momaka.”
8 Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao.
9 Računao je: ako Ezav naiđe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti.
10 Onda se Jakov pomoli: “O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: ‘Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!’
11 Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. TÓa samo sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora.
12 Izbavi me od šaka moga brata, od šaka Ezavovih! Inače se bojim da bi mogao doći i umlatiti i mene, i majke, i djecu.
13 Ti si rekao: ‘Obilnim ću te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnožiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog množine.’”
14 Ondje provede onu noć; a onda, od onog što je imao pri ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu:
15 dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova;
16 trideset deva dojilica s njihovim mladima; četrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca.
17 Stado po stado preda svojim slugama. Onda reče svojim slugama: “Idite preda mnom, ali držite razmak među stadima!”
18 A prvom izda naredbu rekavši: “Kad te sretne moj brat Ezav pa te upita: ‘Čiji si ti? Kamo ideš? Čije je ovo pred tobom?’
19 odgovori: ‘Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji šalje svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.’”
20 Tako je naredio i drugome, pa trećemu i svima drugima koji su išli za stadima: “Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretneš.
21 Još mu dodaj: ‘A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.’” Mislio je naime: “Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suočim, možda će mi oprostiti.”
22 Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noći u taborištu.
23 One noći on ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i svoje jedanaestero djece te prijeđe Jabok preko gaza.
24 Prebacivši njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo što bijaše njegovo.
25 Jakov ostane sam. I neki se čovjek rvao s njim dok nije zora svanula.
26 Videći da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk iščašio dok su se rvali.
27 Potom reče: “Pusti me jer zora sviće!” Ali on odgovori: “Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.”
28 Nato ga onaj zapita: “Kako ti je ime?” Odgovori: “Jakov.”
29 Onaj reče. “Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si.”
30 Onda zapita Jakov: “Reci mi svoje ime!” Odgovori onaj: “Za moje me ime ne smiješ pitati!” I tu ga blagoslovi.
31 Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reče - “Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh.”
32 Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je prošao Penuel. Hramao je zbog kuka.
33 Zato Izraelci do današnjeg dana ne jedu kukovnu tetivu što se nalazi na bedrenom zglobu, budući da je Jakovljev bedreni zglob bio iščašen u kukovnoj tetivi.

ĐM) Postanak poglavlje 32
1 Tako je Jakov putovao svojim putom, i susreli su ga Božji anđeli.
2 Kad ih je Jakov opazio, rekao je: “Ovo je tabor Božji.” I nazvao je to mjesto Mahanaim.
3 Onda je Jakov poslao pred sobom glasnike svojem bratu Ezavu u zemlju Seir, u pokrajinu Edom,
4 i zapovjedio im, rekavši: “Ovako recite mojem gospodaru Ezavu: ‘Tvoj sluga Jakov poručuje ti ovo: zadržao sam se kod Labana kao došljak.
5 Imam volova, magaraca, marve, sluga i sluškinja; poručujem svojem gospodaru, da bih našao milost u njegovim očima.’”
6 Glasnici su se vratili Jakovu i javili mu, rekavši: “Došli smo k tvojem bratu Ezavu; on ti ide u susret, i to sa četiri stotine ljudi.”
7 Onda se Jakov jako prestrašio, i obuzela ga briga, pa je razdijelio ljude koje je imao sobom i marvu i goveda i deve u dva tabora.
8 Mislio je: “Ako napadne Ezav jedan tabor i svlada ga, drugi će tabor moći pobjeći.”
9 Onda se Jakov pomolio: “O Bože mojega oca Abrahama, Bože mojega oca Izaka, Gospodine koji si rekao i meni: ‘Vrati se u zemlju svojih otaca i k svojoj rodbini, i ja ću ti biti jako dobar.’
10 Nisam vrijedan svih milosti i sve vjernosti koju si iskazao svojem sluzi, jer samo sa svojim putničkim štapom prekoračio sam ondje Jordan, a sad posjedujem dva tabora.
11 Izbavi me, molim, iz ruke mojega brata, iz ruke Ezavove, jer se bojim da ne dođe i ne pobije nas i majke s djecom.”
12 Jer ti si rekao: ‘Ja ću ti biti dobar i napravit ću tvoje potomstvo mnogobrojno kao morski pijesak što se ne može izbrojiti od množine.’”
13 Onu noć je ondje prenoćio, onda je od onoga što je imao pri ruci izabrao dar za svojega brata Ezava:
14 dvije stotine koza i dvadeset jaraca, dvije stotine ovaca i dvadeset ovnova;
15 trideset deva dojilica s mladima njihovim, četrdeset mladih krava i deset mladih bikova, dvadeset magarica i deset magarčića.
16 Tada ih predao svojim slugama, svako stado posebno, i rekao svojim slugama: “Idite naprijed pred menom i ostavite prostora između jednoga stada i drugoga.”
17 I zapovjedio prvomu, rekavši: “Kad te susretne moj brat Ezav, pa te zapita: ‘Čiji si i kamo ideš i čije su to životinje pred tobom?’
18 Onda ti reci: ‘Tvojega sluge Jakova; ovo šalje on na dar svojem gospodaru Ezavu, on sam dolazi odmah za nama.’”
19 Tako je zapovjedio i drugomu i trećemu i svima koji su gonili stado, rekavši: “Ovo i ovako recite Ezavu kad ga susretnete.
20 I još recite: ‘Tvoj sluga Jakov dolazi odmah za nama.’” Jer je mislio: “Darom što ide pred menom umirit ću ga, a onda ću se s njim suočiti, možda će me onda lijepo primiti.”
21 Tako je otišao dar naprijed pred njim, a on je sam ostao onu noć u taboru.
22 I dignuo se još one noći, uzeo je obje svoje žene, i obje svoje sluškinje i svojih jedanaest sinova i prešao gaz Jaboka.
23 Uzeo ih, preveo preko potoka i onda ostalo svoje imanje prenio prijeko.
24 A Jakov je ostao sam; i onda se Čovjek hrvao s njim sve do osvitka zore.
25 I kad je On vidio da ga ne može nadjačati, taknuo je zglob njegova kuka, tako da se Jakovu iščašio kuk iz zgloba dok se hrvao s Njim.
26 A On je rekao: “Pusti me jer je zora već osvanula.” Ali on je odgovorio: “Ne puštam te dok me ne blagosloviš.”
27 A on mu rekao: “Kako ti je ime?” On je odgovorio: “Jakov.”
28 A On je rekao: “Od sada se više nećeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se borio s Bogom i s ljudima i nadjačao si.”
29 Onda ga Jakov zamolio, rekavši: “Molim te reci mi svoje ime.” On je rekao: “Zašto me pitaš za Moje ime?” I On ga ondje blagoslovio.
30 I Jakov nadjene onom mjestu ime Peniel, jer je rekao: “Vidio sam Boga licem u lice, i ostao sam na životu.”
31 Baš je sunce nad njim ogranulo, kad je prošao Peniel, a on je hramao na svoj kuk.
32 Zato Izraelovi sinovi sve do današnjega dana ne jedu mišicu na bedrenom zglobu, jer je On taknuo zglob Jakovljeva kuka, po mišici koja se stegnula.

SG) Postanak poglavlje 32
1 Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kćeri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto.
2 Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izađu anđeli Božji.
3 Kad ih Jakov opazi, reče: “Ovo je Božje taborište!” Zato nazva ono mjesto: Mahanajim. Jakov šalje glasonoše Ezavu
4 Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustinju, i naloži im:
5 “Ovako ćete reći mome gospodaru Ezavu: ‘Sluga tvoj brat Jakov poručuje ti:
6 Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadržavao. Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim očima!’”
7 Glasnici se vrate Jakovu te mu reku: “Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret s četiri stotine momaka.”
8 Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada i deve, što ih je sa sobom imao.
9 Računao je: Ako Ezav naiđe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti.
10 Onda se Jakov pomoli: “0 Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Gospodine, koji si mi naredio: ‘Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!
11 Nisam vrijedan sve dobrote, koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. Ta sam sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora.
12 Izbavi me od šaka mog brata, od šaka Ezavovih! Inače se bojim, da bi mogao doći i umlatiti i mene, i majke, i djecu.
13 Ti si rekao: ‘Obilnim ću te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnožiti poput pijeska u moru, koji se ne da prebrojiti zbog množine!’”
14 Ondje provede onu noć; a onda, od onog što je imao pri ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu:
15 dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova;
16 trideset deva dojilica s njihovim mladima; četrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca.
17 Stado po stado preda svojim slugama. Onda reče svojim slugama: “Idite preda mnom, ali držite razmak među stadima!”
18 A prvom izda naredbu rekavši: “Kad te sretne moj brat Ezav pa te upita: ‘Čiji si ti? Kamo ideš? Čije je ovo blago pred tobom?
19 Odgovori: ‘Tvoga sluge Jakova; ovo je dar, koji šaljem svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama’.”
20 Tako je naredio i drugome, pa trećemu, i svima drugima, koji su išli za stadima: “Ovo i ovako reci Ezavu, kad ga sretneš.
21 Još mu dodaj: ‘A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.’” Mislio je naime: “Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suočim, možda će mi oprostiti.”
22 Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noći u taborištu.
Borba s anđelom
23 One noći on ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i svoje jedanaestoro djece te prijeđe Jabok preko gaza.
24 Prebacivši njih na drugu stranu tijeka, prebaci zatim i ostalo, što bijaše njegovo.
25 Jakov ostane sam. Neki se čovjek s njim ondje hrvao, dok nije zora svanula.
26 Videći, da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk iščašio, dok su se hrvali.
27 Potom reče: “Pusti me, jer zora sviće!” Ali on odgovori: “Ne ću te pustiti, dok me ne blagosloviš.”
28 Nato ga onaj zapita: “Kako ti je ime?” Odgovori: “Jakov.”
29 Onaj reče: “Više se ne ćeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s božanskim i ljudskim bićima i nadvladao si.”
30 Onda zapita Jakov: “Reci mi svoje ime!” Odgovori onaj: “Za moje me ime ne smiješ pitati!” Tu ga tada blagoslovi.
31 Onom mjestu Jakov nadjenu ime Peniel, jer - reče - “vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh.”
32 Sunce je nad njim bilo ogranulo, kad je prošao Penuel. Hramao je zbog kuka.
33 Zato Izraelci do današnjeg dana ne jedu kukovnu tetivu, što se nalazi na bedrenovu zglobu, budući da je Jakovljev bedrenov zglob bio iščašen u kukovnoj tetivi.

LB) Postanak poglavlje 32
1 Jakov je nastavio svoj put kad ga sretoše anđeli Božji.
2 Gledajući ih, Jakov reče: “Ovo je polje Božje!” I prozva ono mjesto Mahanajim.
3 Jakov posla pred sobom glasnike k Ezavu, bratu svome, u zemlju Seir, u krajinu edomsku.
4 On im zapovjedi: “Ovako kažite gospodaru mome Ezavu: ‘Ovako govori sluga tvoj Jakov: Bio sam kod Labana i ostao sam do sada kod njega;
5 imam volova i magaraca, ovaca, sluga i sluškinja, i šaljem da to javim gospodaru svome, kako bih našao milost pred očima njegovim.”
6 Glasnici se vratiše k Jakovu i rekoše mu: “Bili smo kod brata tvojega Ezava, a on ti kreće ususret s četiri stotine momaka.”
7 Jakov se zabrinu i uplaši. Razvrsta ljude koji su bili s njim, ovce, goveda i deve u dvije čete,
8 pa reče: “Ako Ezav udari na jednu četu i razbije je, druga će se moći spasiti.”
9 Jakov reče: “Bože oca moga Abrahama, Bože oca moga Izaka, Gospode koji si mi kazao: ‘Vrati se u zemlju svoju i u rod svoj i ja ću ti dobro činiti!’
10 Nisam vrijedan tolike milosti i tolike vjernosti što si imao prema sluzi svome; jer sam samo sa štapom svojim prešao preko Jordana, a sad imam dvije čete.
11 Izbavi me, molim te, iz ruku brata moga Ezava jer se bojim da ne dođe i ne ubije mene i matere s djecom.
13 Na tom mjestu Jakov zanoći. Uze što je imao pri ruci da pošalje dar Ezavu, bratu svome:
14 dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova,
15 A ti si kazao: ‘Ja ću tebi dobro činiti i učinit ću porod tvoj da ga bude kao pijeska morskoga koji se ne može izbrojiti od množine.’”
15 trideset deva dojilica s mladima, četrdeset krava s desetoro teladi, dvadeset magarica sa desetoro magaradi;
16 preda ih slugama svojim, svako stado napose, i reče slugama: “Idite preda mnom i ostavite dosta mjesta između stada i stada.”
17 Prvome od njih zapovjedi: “Kad sretneš Ezava, brata moga, pa te on zapita: ‘Čiji si? kud ideš? čije je to stado pred tobom?’,
18 odgovori: ‘Sluge tvog Jakova, a ovo on šalje gospodaru svome Ezavu, a eto i sam ide za nama.’”
19 Isto to zapovjedi i drugome i trećemu i svima koji su išli za stadom pa reče: “Tako vi kažite Ezavu kad ga sretnete.
20 Kazat ćete: ‘Evo Jakov, sluga tvoj, ide za nama.’” Jer on govoraše u sebi: “Ublažit ću ga darom koji preda mnom ide; pa kad se suočim s njim, valjda će me lijepo primiti.”
21 Dar pođe naprijed, a on prenoći onu noć u šatoru.
22 Iste noći on usta, uze obje žene i dvije sluškinje te jedanaestoro djece svoje i prebrodi Jabok.
23 On ih uze, prevede preko potoka i preturi i ostalo što imaše.
24 Jakov osta sam. Tad se jedan čovjek rvao s njim do zore.
25 Kad taj čovjek vidje da ga ne može savladati, udari ga po zglavku u bedru te se Jakovu iščaši bedro iz zglavka dok se s njim rvao.
26 Onda on reče: “Pusti me da idem, jer se zora diže.” Jakov mu odgovori: “Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.”
27 Čovjek mu reče: “Kako ti je ime?” A on odgovori: “Jakov.”
28 Tada mu on reče: “Od sada se nećeš više zvati Jakov, nego Izrael, jer si se i s Bogom i s ljudima borio i pobijedio.”
29 Jakov ga zapita i reče: “Kaži mi kako je tebi ime?” A on odgovori: “Ne pitaj za moje ime.” I blagoslovi ga.
30 Jakov dade onom mjestu ime Penuel; jer, reče, Boga vidjeh licem u lice i duša se moja izbavi.
31 I sunce granu kad on prođe Penuel. Jakov hramaše u kuku.
32 Zato sinovi Izraelovi do današnjega dana ne jedu krajeva od mišića na bedru jer se Jakovu povrijediše krajevi od mišića na bedrenom zglobu.

DK) Postanak poglavlje 32
1 A Jakov otide svojim putem; i sretnu ga anđeli Božji;
2 A kad ih ugleda Jakov, reče: “Ovo je tabor Božji. I prozva ono mjesto Mahanaim.
3 I Jakov posla pred sobom glasnike k Ezavu bratu svojemu u zemlju Sir, pokrajinu Edoma.
4 I zapovjedi im govoreći: “Ovako recite gospodaru mojemu Ezavu: Sluga tvoj Jakov ovako kaže: Bio sam došljak kod Labana i bavio se do sad.
5 A imam volova i magaraca, ovaca i sluga, i sluškinja, i poslah da javim tebi gospodaru svojemu, da bih našao milost pred tobom.
6 I vratili se glasnici k Jakovu i reknu mu: Išli smo do tvojega brata Ezava, i eto on ti ide na susret s četiri stotine momaka.
7 A Jakov se prestraši jako i zabrinu se; pa razdijeli svoje ljude i ovce i goveda i deve u dvije čete.
8 I reče: “Ako Ezav udari na jednu četu i razbije je, da druga pobjegne.
9 I reče Jakov: Bože oca mojega Abrahama i Bože oca mojega Izaka, Gospodine, koji si mi rekao: Vrati se u svoju zemlju i u rod svoj, i ja ću ti biti dobrotvor!
10 Nisam vrijedan tolike milosti i tolike vjere što si učinio sluzi svojemu; jer samo sa štapom svojim prešao sam preko Jordana, a sada sam gospodar od dvije čete.
11 Izbavi me iz ruke brata mojega, iz ruke Ezavove, jer se bojim da ne dođe i ubije mene i majku s djecom.
12 A ti si rekao: Zaista ja ću ti biti dobrotvor, i učinit ću sjeme tvoje da bude kao pijeska morskoga, koji se ne može izbrojiti od množine.
13 I prenoći ondje onu noć, i uzme što mu dođe do ruke, da pošalje na dar Ezavu bratu svojemu,
14 Dvije stotine koza s dvadeset jaraca, dvije stotine ovaca s dvadeset ovnova,
15 Trideset deva dojilica s devama, četrdeset krava s desetoro teladi, dvadeset magarica s desetoro magaradi.
16 I predade ih slugama svojim, svako stado napose, i reče slugama: “Idite naprijed preda mnom, ostavljajući dosta mjesta između jednog stada i drugog.
17 I zapovjedi prvom govoreći: “Kad sretneš Ezava, brata mojega, pa te zapita: “Čiji si? I kamo ideš? I čije je to što goniš pred sobom?
18 A ti reci: “Sluge tvojega Jakova, a ovo šalje na dar gospodaru svojemu Ezavu, a eto i sam ide za nama.
19 Tako zapovjedi i drugom i trećem i svima koji su išli za stadom, i reče: “Tako recite Ezavu kad naiđete na njega.
20 I još recite: Eto, Jakov sluga tvoj ide za nama. Jer je govorio: Ublažit ću ga darom koji ide preda mnom, pa ću mu onda vidjeti lice, da ako me lijepo primi.
21 Tako otide dar naprijed, a on prenoći onu noć kod čete svoje.
22 I po noći usta, i uzeo je obje žene i dvije robinje i jedanaestoro djece svoje; i prebrodi brod Jabok.
23 A pošto je njih uzeo i preveo preko potoka, prebaci i ostalo što imaše.
24 A kad osta Jakov sam, tada se jedan čovjek hrvao se s njim do zore.
25 I kad vidje da ga ne može svladati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu isčaši stegno iz zglavka, kad se čovjek hrvao s njim.
26 Pa onda reče: “Pusti me, zora je. A Jakov mu reče: “Neću te pustiti dokle me ne blagosloviš.
27 A čovjek mu reče: “Kako ti je ime. A on odgovori: Jakov.
28 Tada mu reče: “Od sada se nećeš zvati Jakov, nego Izrael; jer si se junački borio i s Bogom i s ljudima, i nadvladao si.
29 A Jakov zapita i reče: “Reci mi kako je tebi ime. A On reče: “Što pitaš kako mi je ime? I blagoslovi ga ondje.
30 I Jakov nadjene ime onom mjestu Penuel; jer, veli, Boga sam vidjeo licem k licu, i duša se moja izbavi.
31 I sunce mu se rodi kad je prošao Penuel, i hramao je na stegno svoje.
32 Zato sinovi Izraelovi ne jedu krajeve od mišica na zglavku u stegnu do današnjega dana, što su se Jakovu povrijedili krajevi od mišica na zglavku u stegnu.

IŠ) Postanak poglavlje 33
1 Kad Jakov podiže oči i vidje Ezava gdje dolazi s četiri stotine ljudi. Onda on razdijeli djecu na Leau i Rahelu i obje sluškinje.
2 Sprijeda postavi sluškinje i njihovu djecu, za njima Leau i njezinu djecu, a najposlije Rahelu s Josipom.
3 A sam pođe pred njima i nakloni se sedam puta do zemlje, dok se ne približi bratu svojemu.
4 Ezav mu pohitje u susret, zagrli ga, pade mu oko vrata i poljubi ga, i zaplakaše obojica.
5 Kad onda podiže oči svoje i ugleda žene i djecu, upita: “Tko su ovi s tobom?” Jakov odgovori: “To su djeca, što ih Bog darova slugi tvojemu.”
6 Pristupiše sluškinje s djecom svojom i nakloniše se.
7 Tada pristupi i Lea s djecom svojom i nakloniše se. Najposlije pristupiše Josip i Rahela i nakloniše se.
8 On upita: “Što si htio s tom čitavom četom, koju susretoh?” On odgovori: “Htio sam time naći milost u očima gospodara svojega.”
9 Ezav reče: “Imam dosta, dragi brate! Zadrži, što je tvoje!”
10 Ali Jakov reče: “Ne, ako sam našao milost u očima tvojim, onda primi dar moj od mene, jer gledam u lice tvoje, kao što se gleda u lice kojega nebesnika, i ti me tako lijepo dočeka.
11 Primi dakle pozdravni dar moj, što ti je doveden, jer Bog me obilato blagoslovi, i imam svega dosta.” I primora ga, te on primi.
12 Potom reče on: “Hajde dignimo se i pođimo dalje; ići ću i ja s tobom.”
13 Ali mu ovaj reče: “Vidi sam gospodar moj, da su djeca još nejaka. A imam na brizi svojoj i ovce dojilice i goveda; i ako ih samo jedan dan preveć gonim, izginut će mi sve stado.
14 Pa neka ide gospodar moj pred slugom svojim, a ja ću tada polako ići, koliko može stado, što ga gonim, i koliko mogu nejaka djeca, dok dođem k svojemu gospodaru u Seir.”
15 Ezav reče: “Pa da ti barem ostavim nekoliko od ljudi, što me prate.” Ali on reče: “Čemu to? Neka samo nađem milost u očima gospodara svojega!”
16 Tako se Ezav vrati isti dan svojim putem u Seir.
17 A Jakov otide dalje u Sukot i načini sebi kuću, a za stoku svoju načini staje. Zato se nazva ono mjesto Sukot.
18 Na povratku svojem iz Mezopotamije dođe Jakov zdravo i u grad Šekem, koji je u zemlji kanaanskoj, i ušatori se istočno od grada.
19 A komad zemlje, na kojem razape šator svoj, kupi od sinova Hamora, gospodara u Šekemu, za sto kesita.
20 Tamo načini žrtvenik i nazva ga, El-El’ohe-Israel, (što znači, Svemoćni Bog Izraelov).

KS) Postanak poglavlje 33
1 Jakov podiže oči i opazi gdje dolazi Ezav i s njime četiri stotine ljudi. Onda on podijeli svoju djecu među Leu, Rahelu i dvije sluškinje;
2 postavi sluškinje i njihovu djecu na čelo; iza njih Leu i njezinu djecu; a Rahelu i Josipa straga.
3 Sam prođe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne primače svome bratu.
4 Ezav mu potrča u susret. Zagrli ga padnuvši mu oko vrata, poljubi ga i zaplaka.
5 Onda podiže oči i vidje žene i djecu. “Tko su ovi s tobom?” - zapita. On odgovori: “Djeca kojom je Bog obdario tvoga slugu.”
6 Potom naprijed stupe sluškinje sa svojom djecom te se duboko naklone.
7 Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni. Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone.
8 Ezav upita: “Što kaniš sa svom ovom povorkom što sam je sreo?” Odgovori: “Naći naklonost svoga gospodara.”
9 Ezav odgovori: “Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi što je tvoje.”
10 A Jakov reče: “Nemoj tako! Ako sam našao naklonost u tvojim očima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, što si me ljubezno primio, kao da gledam lice Božje.
11 Zato prihvati moj dar što sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te imam svega.” Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati.
12 “Pođimo na put”, reče Ezav, “i ja ću s tobom putovati.”
13 Ali mu on odvrati: “Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale.
14 Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja ću ići polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k svome gospodaru u Seir.”
15 Onda reče Ezav: “Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa mnom nalaze.” Ali on odgovori: “Čemu to? Neka ja samo nađem milost u očima svoga gospodara!”
16 Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir,
17 dok je Jakov otišao u Sukot, gdje sebi sagradi kuću, a svom blagu podigne staje. Stoga je onom mjestu dano ime Sukot.
18 Došavši tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad Šekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj šator pred gradom.
19 A komad zemlje na kojoj je postavio svoj šator kupi od sinova Hamora, Šekemova oca, za stotinu kesita.
20 Tu podiže žrtvenik i nazva ga “El, Bog Izraelov”.

ĐM) Postanak poglavlje 33
1 Potom kad je Jakov podignuo oči i tu je opazio Ezava gdje dolazi i s njim četiri stotine ljudi, on je onda razdijelio djecu među Leu i Rahelu i obje sluškinje.
2 Sprijeda je postavio sluškinje i njihovu djecu, za njima Leu i njezinu djecu, a najposlije Rahelu s Josipom.
3 A sam je pošao pred njima i poklonio se sedam puta do zemlje dok se nije približio svojem bratu.
4 Ezav mu je potrčao u susret, zagrlio ga, pao mu oko vrata i poljubio ga, a obojica su zaplakali.
5 I on je podignuo svoje oči, vidio žene i djecu, i zapitao: “Tko su ovi s tobom?” A on je odgovorio: “To su djeca koju je Bog milostivo darovao tvojem sluzi.”
6 Potom su se bribližile sluškinje sa svojom djecom i duboko se poklonile.
7 Lea se bribližila sa svojom djecom te se duboko poklonila. Najposlije su pristupili Josip i Rahela i duboko se poklonili.
8 Onda je Ezav rekao: “Što si htjeo s tom svom povorkom koju sam susreo?” On je odgovorio: “naći naklonost u očima svojega gospodara.”
9 Ali je Ezav rekao: “Ja imam dosta, moj brate, zadrži što je tvoje.”
10 A Jakov je rekao: “Ne, ako sam našao naklonost u tvojim očima, onda primi moj dar iz moje ruke, jer gledam u tvoje lice kao što se gleda u Božje lice, i ti si tako zadovoljan sa monm.
11 Molim te, primi moj pozdravni dar što sam ti ga doveo, jer mi je Bog bio milostiv imam svega dosta.” I on ga nagovorio, i on je primio.
12 Nato je rekao Ezav: “Hajde, idemo na put i ja idem s tobom.”
13 Ali mu je Jakov rekao: “Moj gospodar vidi da su djeca još nejaka, a imam na svojoj brizi i ovce dojilice i goveda; i ako ih samo jedan dan previše gonim, izginut će mi sve stado.
14 Pa neka ide moj gospodar pred svojim slugom, a ja ću onda polako ići koliko može stado koje gonim i koliko mogu nejaka djeca dok dođem k svojem gospodaru u Seir.”
15 Ezav je rekao: “Pa da ti barem ostavim nekoliko ljudi što me prate.” Ali je on rekao: “Čemu to? Neka ja samo nađem milost u očima svojega gospodara.”
16 Tako se Ezav vratio istog dana svojim putom u Seir.
17 A Jakov je otputovao dalje u Sukot i napravio sebi kuću, a za svoju marvu napravio torove. Stoga se nazvalo ono mjesto Sukot.
18 Tada je Jakov došao sretno u grad Šekem koji je u zemlji Kanaan, došavši iz Pan-Arama; i podignuo je svoj šator ispred grada.
19 A komad zemlje na kojem je razapeo svoj šator kupio je od sinova Hamora, Šekemova oca, za stotinu komada novca.
20 Onda je ondje podignuo žrtvenik i nazvao ga El-Elohe Israel (što znači, Izraelov Bog).

SG) Postanak poglavlje 33
1 Jakov podiže oči i opazi, gdje dolazi Ezav i s njime četiri stotine ljudi. Podijeli djecu među Leu, Rahelu i dvije sluškinje;
2 postavi sluškinje i njihovu djecu na čelo; iza njih Leu i njezinu djecu; a Rahelu i Josipa straga.
3 Sam prođe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta, dok se ne primače svome bratu.
4 Ezav mu potrča u susret. Zagrli ga padnuvši mu oko vrata, poljubi ga i zaplaka.
5 Onda podiže oči i vidje žene i djecu. “Tko su ovi s tobom?” zapita. On odgovori: “Djeca, kojom je Bog obdario tvoga slugu.”
6 Potom naprijed stupe sluškinje sa svojom djecom te se duboko naklone.
7 Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni. Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone.
8 Ezav upita: “Što kaniš sa svom ovom povorkom, što sam je sreo?” Odgovori: “Naći naklonost svoga gospodara.”
9 Ezav odgovori: “Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi, što je tvoje.”
10 Jakov reče: “Nemoj tako! Ako sam našao naklonost u tvojim očima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, što si me ljubezno primio, kao da gledam lice Božje.
11 Zato prihvati moj dar, što sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon, te imam svega:” Kako ga je uporno nagovarao, Ezav primi.
12 “Pođimo na put - reče Ezav - i ja ću s tobom putovati.”
13 Ali mu on odvrati: “Zna moj gospodar, da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se brigati o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale.
14 Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja ću ići polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok stignem k svome gospodaru u Seir.”
15 Onda reče Ezav: “Da ti barem ostavim nekoliko ljudi, koji se sa mnom nalaze.” Ali on odgovori: “Čemu to? Neka ja samo nađem milost u očima svoga gospodara!”
16 Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir,
17 dok je Jakov otišao u Sukot, gdje sebi sagradi kuću, a svome blagu podigne staje. Stoga je onom mjestu ime Sukot.
18 Došavši tako iz Padan-Arama, Jakov sretno stigne u grad Šekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i razapne svoj šator pred gradom.
19 A komad zemlje, na kojoj je stajao njegov šator, kupi od sinova Hamora, Šekemova oca, za stotinu kesita.
20 Tu podiže žrtvenik i nazva ga: “El, Bog Izraelov.”

LB) Postanak poglavlje 33
1 Jakov podiže oči, pogleda, i gle, Ezav je dolazio s četiri stotine ljudi. On porazdijeli djecu uz Leu, Rahelu i dvije sluškinje.
2 Na čelo postavi sluškinje i njihovu djecu, pa Leu i njezinu djecu, a na zečelje Rahelu i Josipa.
3 On sam prođe naprijed i pokloni se sedam puta do zemlje dok ne dođe do brata svoga
4 Ezav mu pritrča, zagrli ga, pade mu oko vrata i poljubi ga. I obojica zaplakaše.
5 Ezav, podigav oči, ugleda žene i djecu, pa reče: “Tko su ti to?” Jakov odgovori: “Djeca koju Bog darova sluzi tvome.”
6 Robinje se približiše s djecom svojom i pokloniše se;
7 približiše se i Lea i djeca njezina i pokloniše se; naposljetku se približiše Josip i Rahela i pokloniše se.
8 Ezav reče: “Što ćeš s onom vojskom koju sretoh?” A Jakov odgovori: “Da nađem milost u očima gospodara svoga.”
9 Ezav reče: “Imam ja, brate, dosta, drži ti ono što je tvoje.”
10 A Jakov odgovori: “Ne, molim te, ako sam našao milost u očima tvojim, primi dar iz ruke moje; jer ja kao da sam gledao lice Božje kad si me lijepo dočekao.
11 Primi dakle dar moj koji ti nudim jer me Bog obilno obdario i ništa mi ne manjka.” I navali tako da Ezav primi.
12 Ezav reče: “A sad idemo. Ja ću ispred tebe.”
13 Jakov mu odgovori: “Gospodar moj zna da su mi djeca nejaka, a imam i ovaca i krava dojilica, pa ako ih tjeram samo jedan dan, propast će mi cijelo stado.
14 Nego gospodar moj neka ide pred slugom svojim, a ja ću polako ići ukorak sa stokom pred sobom i ukorak s djecom dok ne stignem gospodara svoga u Seiru.”
15 Ezav reče: “Ostavit ću ti bar jedan dio svojih ljudi.” A Jakov upita: “Zašto? Neka ja samo nađem milost u očima gospodara svoga.”
16 Toga istog dana Ezav se vrati svojim putem u Seir.
17 Jakov krenu put Sukota. On sagradi kuću za sebe i staje za svoja stada. Zato se ono mjesto prozvalo Sukot.
18 Vrativši se iz Padan Arama, dođe Jakov sretno u grad Šekem u zemlji kanaanskoj i nastani se prema gradu.
19 Kupi dio zemlje, gdje razape svoj šator. Zemlju kupi od sinova Hamora, Šekemova oca za sto kesita.
20 I načini ondje žrtvenik i nazva ga El-Elohe-Izrael.

DK) Postanak poglavlje 33
1 A Jakov podigavši svoje oči pogleda, a to Ezav ide, i četiri stotine ljudi s njim. I razdijeli djecu uz Liju i uz Rahelu i uz dvije robinje.
2 I namjesti naprijed robinje i njihovu djecu, pa Liju i njezinu djecu za njima, a najposlije Rahelu i Josipa.
3 A sam prođe naprijed, i pokloni se do zemlje sedam puta dokle dođe do svojega brata.
4 A Ezav pritrča pred njega i zagrli ga i pade mu oko vrata i poljubi ga, i obojica su zaplakali,
5 I Ezav podigavši oči ugleda žene i djecu, pa reče: “Tko su ti ono? A Jakov reče: “Djeca, koju Bog milostivo darova sluzi tvojemu.
6 I pristupiše robinje s svojom djecom, i pokloniše se.
7 Potom pristupi i Lea i djeca njezina, i pokloniše se; a najposlije pristupi Josip i Rahela, i pokloniše se.
8 A Ezav reče: “Što će ti čitava vojska ona koju sam sreo? A on reče: “Da nađem milost pred gospodarom svojim.
9 A Ezav reče: “Ima, brate, u mene dosta; neka tebi što je tvoje.
10 A Jakov reče: “Ne; ako sam sada našao milost pred tobom, primi dar iz moje ruke, jer sam vidjeo tvoje lice kao da sam vidjeo lice Božje, tako si me lijepo dočekao.
11 Primi dar moj, koji ti je doveden; jer me je obilato obdario Bog, i imam svega. I navali na njega, te primi.
12 Poslije reče Ezav: Hajde da idemo, ići ću i ja s tobom.
13 A Jakov mu reče: “Zna gospodar moj da su ova djeca nejaka, i imam ovaca i krava dojilica, pa ako ih pretjeram jedan dan, poginut će mi sve stado.
14 Nego gospodar moj neka ide pred slugom svojim, a ja ću polako ići, koliko mogu djeca i stoka, dokle dođem k gospodaru svojemu u Sir.
15 A Ezav reče: “A ono da ti ostavim nekoliko ljudi što su sa mnom. A on reče: “Na što? Daj da nađem milost pred gospodarom svojim.
16 I tako Ezav vrati se isti dan svojim putem u Sir.
17 A Jakov otide u Sukot, i ondje napravi sebi kuću a stoci svojoj napravi staje; zato nazva ono mjesto Sukot.
18 Poslije dođe Jakov zdravo u grad Šekem u zemlji Kanaan, vrativši se iz Padan-Arama, i namjesti se prema gradu.
19 I kupi komad zemlje, gdje razapne šator svoj, od sinova Hamora oca Šekemova za sto novaca.
20 I napravi ondje žrtvenik, i nazva ga: “Silni Bog Izraelov.

IŠ) Postanak poglavlje 34
1 Dina, kći Leae, koja je rodi Jakovu, izađe jednoga dana da gleda kćeri te zemlje.
2 A ugleda je Šekem, sin Hiveja Hamora, kneza te zemlje, ugrabi je i silova je.
3 I prionu srce njegovo za kćer Jakovljevu Dinu; on zavolje djevojku, pa joj se udvarao.
4 Zato zamoli Šekem oca svojega Hamora: “Zaprosi mi tu djevojku, da mi bude žena!”
5 I Jakov doznade, da je oskvrnjena kći njegova Dina. Ali, jer su sinovi njegovi bili u polju kod stoke, on je šutio dok se oni ne vrate.
6 Otac Šekemov dođe dakle k Jakovu, da se porazgovori s njim.
7 Kad sinovi Jakovljevi dođoše kući iz polja i čuše, što se dogodilo, muka bi ljudima vrlo i razgnjeviše se veoma. Jer onaj nanese veliku sramotu Izraelu time što oskvrni kćer Jakovljevu. Tako se što nije smjelo dogoditi.
8 Hamor im predloži ovo: “Srce sina mojega Šekema prionu za kćer vašu, pa dajte mu je za ženu!
9 Oprijateljite se s nama, i kćeri svoje udajite za nas i kćerima našim ženite se!
10 Prebivajte kod nas, zemlja neka vam stoji otvorena; ostanite ovdje, idite slobodno po njoj i veselite se u njoj!”
11 Dalje reče Šekem ocu njezinu i braći njezinoj: “Da bih ipak našao milost u očima vašim, što zatražite od mene dat ću vam.
12 Zaištite od mene kolikogod hoćete otkupa i darova ženidbenih, ja ću vam dati, što vi od mene zahtijevate, samo mi dajte djevojku za ženu.”
13 Tada sinovi Jakovljevi dadoše Šekemu i ocu njegovu Hamoru lukav odgovor, a rekoše tako, jer onaj oskvrni sestru njihovu Dinu.
14 Oni im naime rekoše: “Ne možemo na to pristati, da sestru svoju dadnemo čovjeku, koji nije obrezan; jer je to sramota nama.
15 Mi možemo ispuniti vašu želju samo pod uvjetom, ako se naime sve muško u vas dadne obrezati.
16 Onda ćemo vam davati kćeri svoje i uzimati sebi kćeri vaše i prebivati kod vas i postati s vama jedan narod.
17 Ako li nećete pristati na naš prijedlog, da se dadnete obrezati, onda ćemo uzeti kćer svoju i otići.”
18 Njihov se prijedlog dopade Hamoru i Šekemu, sinu Hamorovu.
19 I mladi čovjek nije se skanjivao da prijedlog izvrši; jer je volio kćer Jakovljevu i bio je najugledniji u svoj kući svojoj.
20 I otidoše Hamor sin njegov Šekem k vratima gradskim i rekoše ljudima grada svojega:
21 “Ovi su ljudi miroljubivi prema nama, pa neka ostanu i stanuju u zemlji i neka slobodno idu po njoj; eto, zemlja ima na sve strane dosta prostora za njih. Kćeri njihove uzimat ćemo sebi za žene i davat ćemo im za to kćeri svoje.
22 Ali ljudi će pristati, da se nastane među nama i da postanu s nama jedan narod, samo pod tim uvjetom, ako se među nama sve, što je muško, dadne obrezati, kao što su oni sami obrezani.
23 Njihova stada i njihovo imanje i sva njihova goveda neće li nam onda dobro doći? Udovoljimo im dakle, da ostanu i nastane se kod nas!”
24 I poslušaše Hamora i sina njegova Šekema svi, koji izađoše k vratima gradskim; svi muževi, svi što izađoše k vratima gradskim, dadoše se obrezati.
25 A treći dan, kad su oni ležali u groznici od rane, uzeše obadva sina Jakovljeva, Simeon i Levi, braća Dinina, svaki svoj mač, navališe na grad, koji nije ništa zlo slutio, i poubijaše sve muževe.
26 Ubiše i Hamora i sina mu Šekema mačem, uzeše Dinu iz kuće Šekemove i otidoše.
27 Ostali sinovi Jakovljevi navališe na pobijene i oplijeniše grad, jer oskvrniše sestru njihovu.
28 Njihove ovce, goveda i magarce, što je bilo u gradu i u polju uzeše.
29 Sve imanje njihovo i svu djecu njihovu i žene njihove pohvataše i odvedoše i ugrabiše sve što je bilo u kućama.
30 Ali Jakov reče Simeonu i Leviju: “Baciste me u nesreću jer me omraziste stanovnicima ove zemlje, Kanaancima i Perizejima. Ja imam samo malo ljudi, ako se oni dignu na me, ubit će me i onda sam propao, ja i kuća moja.”
31 A oni odgovoriše: “A je li smio on da postupa sa sestrom našom kao s kakvom bludnicom?”

KS) Postanak poglavlje 34
1 Dina, kći koju je Lea rodila Jakovu, iziđe da posjeti neke žene onoga kraja.
2 Opazi je Hivijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže.
3 Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kćer, i on se u djevojku zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojčino srce.
4 Šekem je govorio i svom ocu Hamoru: “Onu mi djevojku uzmi za ženu!”
5 Jakov sazna da je Šekem obeščastio njegovu kćer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ništa dok oni ne dođu.
6 Uto dođe k Jakovu Šekemov otac Hamor da se s njim sporazumije,
7 upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraćali iz polja. Kad su čuli vijest, ljudi su bili ojađeni i vrlo ljuti. Što je Šekem učinio - legavši s Jakovljevom kćeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti.
8 Hamor im reče. “Moj se sin Šekem svom dušom zaljubio u vašu kćer. Dajte mu je za ženu!
9 Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje kćeri, a naše kćeri uzimajte sebi!
10 Tako možete živjeti među nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno krećete i stječete imovinu!”
11 Potom Šekem reče njezinu ocu i njezinoj braći: “Da nađem milost u vašim očima, dat ću vam što zatražite.
12 Tražite od mene koliko hoćete: sve što god zapitate dat ću, samo mi dajte djevojku za ženu.”
13 Jakovljevi sinovi odgovore Šekemu i njegovu ocu Hamoru - govorili su s prijevarom jer je obeščastio njihovu sestru Dinu -
14 te im rekoše: “Ne možemo pristati da svoju sestru damo čovjeku koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota.
15 Jedino ćemo je dati ako postanete kao i mi, ako obrežete sve svoje muškarce.
16 Onda vam možemo davati svoje kćeri i uzimati vaše sebi, s vama se naseliti i biti jedan rod.
17 A ako ne pristajete na obrezanje, uzet ćemo svoju kćer i otići.”
18 Hamoru i Šekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev učini povoljan.
19 Mladić nije časio da zahtjev izvrši, jer je čeznuo za Jakovljevom kćeri; a bio je najuvaženiji od svih u očevu domu.
20 Tako Hamor i njegov sin Šekem dođu u svoje gradsko vijeće i obrate se svojim sugrađanima ovako:
21 “Ovaj je svijet prijazan; neka se među nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno kreću; ima dosta prostora u zemlji za njih; možemo uzimati njihove kćeri sebi za žene, a njima davati svoje.
22 No ljudi će pristati da među nama žive i s nama budu jedan rod samo ako se svi naši muškarci obrežu kao što su oni obrezani.
23 Zar tako ne bi stoka koju su stekli, sve njihovo blago - bilo naše? Pristanimo, pa neka se među nama nasele!”
24 Svi odrasli muškarci koji imaju pravo izaći na gradska vrata poslušaše Hamora i njegova sina Šekema, pa bude obrezan svaki muškarac - svaki koji ima pravo izaći na gradska vrata.
25 A trećega dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braća, pograbe svaki svoj mač i nesmetano dođu u grad te poubijaju sve muškarce.
26 Sasijeku mačem Hamora i njegova sina Šekema, uzmu Dinu iz Šekemove kuće i odu.
27 Ostali Jakovljevi sinovi dođu na ubijene i opustoše grad što je njihova sestra bila obeščašćena.
28 Što je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju, otjeraju;
29 opljačkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i žene - sve što je bilo po kućama - odvedu u roblje.
30 Jakov reče Šimunu i Leviju: “Uveli ste me u nepriliku omrazivši me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ako se ujedine protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit će me s mojim domom.”
31 Oni odgovore: “Zar da prema našoj sestri postupaju kao prema kakvoj bludnici?”

ĐM) Postanak poglavlje 34
1 Dina, kći Leina, koju je ona rodila Jakovu, izašla je jednoga dana gledati kćeri te zemlje.
2 A kad ju je vidio Šekem, sin Hivejca Hamora, vladara te zemlje, pograbio ju i silovao.
3 I prionulo je njegovo srce za kćer Jakovljevu Dinu; on je zavoljeo djevojku, pa joj se udvarao.
4 A Šekem je zamolio svojega oca Hamora, rekavši: “Zaprosi mi tu djevojku za ženu.”
5 A Jakov je doznao da je on obeščastio njegovu kćer Dinu, ali je šutio, jer su njegovi sinovi bili u polju kod marve, dok se oni ne vrate.
6 Uto je došao otac Šekemov Hamor k Jakovu da se porazgovori s njim.
7 Kad su Jakovljevi sinovi došli kući iz polja i čuli što se dogodilo, bila je ljudima teška muka i jako se razljutili što je onaj nanio veliku sramotu Izraelu time što je obeščastio kćer Jakovljevu. Takvo što se nije smjelo dogoditi.
8 Ali im je Hamor rekao ovako: “Srce mojega sina Šekema prionulo je za vašu kćer, pa dajte mu je za ženu.
9 Sprijateljite se s nama i svoje kćeri udajite za nas i sa našim kćerima.
10 Prebivajte kod nas, zemlja neka vam stoji otvorena. Živite ovdje, trgujte i stecite sebi imanja.”
11 Tada je rekao Šekem njezinu ocu i njezinoj braći: “Neka bih ipak našao milost u vašim očima, što god zatražite od mene dat ću vam.
12 Zatražite od mene koliko god hoćete otkupa i ženidbenih darova, ja ću vam dati što vi od mene zahtijevate, samo mi dajte djevojku za ženu.”
13 A Jakovljevi sinovi dali su Šekemu i njegovom ocu Hamoru lukav odgovor, a rekli su tako jer je onaj obeščastio njihovu sestru Dinu.
14 I oni su im rekli: “Ne možemo na to pristati da svoju sestru damo čovjeku koji nije obrezan jer je to nama sramota.
15 Mi možemo ispuniti vašu želju samo pod uvjetom, da vi budete kao i mi, da se sve muško među vama da obrezati.
16 Onda ćemo vam davati svoje kćeri i uzimati sebi vaše kćeri i boraviti kod vas i postati s vama jedan narod.
17 Ako li nećete pristati na naš prijedlog da se obrežete, onda ćemo uzeti svoju kćer i otići.”
18 Njihov je prijedlog bio po volji Hamoru i Šekemu, sinu Hamorovu.
19 I mladi čovjek nije oklijevao da prijedlog izvrši, jer je volio kćer Jakovljevu, a bio je ugledniji od svih u kući svojega oca.
20 A Hamor i njegov sin Šekem su otišli na gradska vrata i rekli ljudima svojega grada:
21 “Ovi ljudi su miroljubivi prema nama, pa stoga neka borave i trguju u zemlji. Zaista, zemlja je dosta velika za njih. Njihove kćeri uzimat ćemo sebi za žene i davat ćemo im za to svoje kćeri.
22 A ljudi će pristati da borave s nama i biti s nama jedan narod, samo pod uvjetom da se među nama sve što je muško da obrezati kao što su oni obrezani.
23 Njihova stada i njihov imetak i sva njihova goveda neće li nam onda dobro doći? Udovoljimo im pa neka borave s nama.”
24 I poslušali su Hamora i njegova sina Šekema svi koji su izašli na gradska vrata; svi muževi i svi koji su izašli na gradska vrata dali su se obrezati.
25 Dogodilo se trećega dana, kad su oni bolovali od rane, oba sina Jakovljeva, Šimun i Levi, braća Dinina, uzeli su svaki svoj mač, navalili su na grad koji nije ništa zlo slutio i poubijali sve muško.
26 A ubili su mačem i Hamora i njegova sina Šekema, uzeli su Dinu iz kuće Šekemove i otišli.
27 Ostali Jakovljevi sinovi navalili su na pobijene i oplijenili grad, zato što je njihova sestra bila obeščašćena.
28 Uzeli su njihove ovce, njihova goveda i njihove magarce što je bilo u gradu i u polju.
29 Sve njihovo imanje, i svu njihovu djecu, i njihove žene su pohvatali i odveli i pograbili su sve što je bilo u kućama.
30 Tada je Jakov rekao Šimunu i Leviju: “Stavili ste me na muke, jer ste me omrazili narodu ove zemlje, Kanaancima i Perizejcima. A ja imam samo malo ljudi, ako se oni skupe i dignu na mene, ubit će me i onda sam propao ja i moja kuća .”
31 A oni su odgovorili: “A je li on smio postupati s našom sestrom kao s bludnicom?”

SG) Postanak poglavlje 34
1 Djevojka Dina, koju je Lea rodila Jakovu, ode u posjet nekih žena onog kraja.
2 Opazi je Hevijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže.
3 Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kćer, i on se u djevojku zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojčino srce.
4 Šekem je govorio i svome ocu: Onu mi djevojku nabavi za ženu!
5 Jakov dozna, da je Šekem obeščastio njegovu kćer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na paši, Jakov nije poduzimao ništa, dok oni ne dođu.
6 Uto dođe Jakovu Šekemov otac Hamor, da se s njim sporazumije;
7 upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraćali iz polja. Kad su čuli vijest, ljudi su bili ojaoeni i vrlo ljuti. Što je Šekem učinio - legavši s Jakovljevom kćeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti.
8 Hamor im reče: “Moj se sin Šekem svom dušom zaljubio u vašu kćer. Dajte mu je za ženu.
9 Sprijateljite se s nama: dajte nam svoje kćeri, a naše kćeri uzimajte sebi!
10 Tako možete živjeti među nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno krećite i stječite imovinu!”
11 Potom Šekem reče njezinu ocu i njezinoj braći: “Da nađem milost u vašim očima, dat ću vam što zatražite.
12 Tražite od mene koliko hoćete: sve, štogod zapitate, dat ću, samo mi dajte djevojku za ženu!” Osveta Jakovljevih sinova
13 Jakovljevi sinovi odgovore Šekemu i njegovu ocu Hamoru - govorili su s prijevarom jer je obeščastio niihovu sestru Dinu - te im rekoše:
14 Ne možemo pristati da svoju sestru damo čovjeku, koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota.
15 Jedino ćemo je dati, ako postanete kao i mi, ako obrežete sve svoje muškarce.
16 Onda vam možemo davati svoje kćeri i uzimati vaše sebi, s vama se naseliti i biti jedan rod.
17 A ako ne pristajete na obrezanje, uzet ćemo svoju kćer i otići.”
18 Hamoru i Šekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev učini povoljan.
19 Mladić nije časio da zahtjev izvrši, jer je čeznuo za Jakovljevom kćeri; a bio je najviđeniji od svih u očevu domu.
20 Tako Hamor i njegov sin Šekem dođu u svoje gradsko vijeće i obrate se svojim sugrađanima ovako:
21 “Ovaj je svijet prijazan; neka se među nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno kreću; ima dosta prostora u zemlji za njih; možemo uzimati njihove kćeri sebi za žene, a njima davati svoje.
22 No ljudi će pristati da među nama živu i s nama budu jedan rod, samo ako se svi naši muškarci obrežu kao što su oni obrezani.
23 Zar tako ne bi stoka, koju su stekli, sve njihovo blago - bilo naše? Pristanimo, pa neka se među nama nasele! ”
24 Svi odrasli muškarci, koji su imali pristup kod gradskih vrata, poslušaše Hamora i njegova sina Šekema, pa bude obrezan svaki odrasli muškarac u zajednici.
25 A trećega dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braća, pograbi svaki svoj mač i nesmetano dođu u grad te poubijaju sve muškarce.
26 Sasijeku mačem Hamora i njegova sina Šekema, uzmu Dinu iz Šekemove kuće i odu.
27 Ostali Jakovljevi sinovi dođu na ubijene i opustoše grad, što je njihova sestra bila obeščašćena.
28 Što je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju,
29 otjeraju, opljačkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i žene - sve, što je bilo po kućama - odvedu u roblje.
30 Potom Jakov reče Šimunu i Leviju: “Uveli ste me u nepriliku omrazivši me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ako se ujedine protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit će me s mojim domom.”
31 Oni odgovore: “Zar da prema našoj sestri postupaju kao prema kakvoj bludnici?”

LB) Postanak poglavlje 34
1 Dina, kći koju Lea rodi Jakovu, iziđe da pogleda djevojke toga kraja.
2 Ugleda je Šekem, sin Hamora, kneza one zemlje. On je ote, leže s njom i osramoti je.
3 Srce njegovo prionu uz Dinu, kćer Jakovljevu, i on zavoli djevojku i progovori srcu njezinom.
4 I Šekem reče Hamoru, ocu svome: “Daj mi ovu djevojku za ženu.”
5 Jakov sazna da je on osramotio Dinu, kćer njegovu; ali kako sinovi njegovi bijahu u polju sa stadom, Jakov ne reče ništa dok se oni ne vratiše.
6 Hamor, otac Šekemov, dođe k Jakovu da se razgovori s njim.
7 A kad dođoše sinovi Jakovljevi iz polja i saznaše za stvar, oni se jako naljutiše i vrlo se razgnjeviše što Šekem učini sramotu u Izraelu legavši na taj način s kćeri Jakovljevom, što nije trebao činiti.
8 Hamor im reče: “Moj sin Šekem zaljubio se u vašu kćer; molim vas, dajte mu je za ženu.
9 Sklopite savez s nama; kćeri svoje udajte za nas i kćerima našim ženite se.
10 Nastanite se kod nas, i zemlja će vam biti otvorena; ostanite i trgujte, stječite sebi imanja.”
11 Šekem reče ocu Dininu i braći njezinoj: “Da nađem milost u očima vašim, dat ću što god kažete.
12 Ištite koliko god hoćete uzdarja i dara, i ja ću dati što god kažete; samo mi dajte djevojku za ženu.”
13 Sinovi Jakovljevi odgovoriše lukavo Šekemu i Hamoru, ocu njegovu, jer Šekem je osramotio Dinu, njihovu sestru.
14 Oni im rekoše: “Ne možemo dati sestre svoje za čovjeka neobrezana, jer bi to nama bila sramota.
15 Nego, mi ćemo uslišati vašu želju ako se izjednačite s nama i obrežete sve muške glave među sobom.
17 Ali ako ne pristanete da se obrežete, mi ćemo uzeti djevojku i otići.”
18 Hamor i Šekem sin Hamorov pristadoše na njihove riječi.
19 Onda ćemo udavati kćeri svoje za vas, ženit ćemo se vašim kćerima i postati jedan narod.
19 Mladić nije oklijevao da to učini jer je volio Jakovljevu kćer. On bijaše u kući oca svoga od svakoga poštovan.
20 Hamor i njegov sin Šekem odoše na vrata svoga grada i ovako govorahu građanima svoga grada:
21 “Ovi ljudi žele u miru živjeti s nama, nastaniti se u ovoj zemlji i trgovati po njoj, a evo, zemlja je široka i za njih. Mi ćemo se ženiti njihovim kćerima, a svoje ćemo kćeri udavati za njih.
22 Ali ovi ljudi neće pristati da žive s nama pa da postanemo svi skupa jedan narod ako se svi naši muškarci ne obrežu, kao što su oni obrezani.
23 Njihova stada, njihova dobra i sva stoka neće li biti naša? Primimo samo taj njihov uvjet da ostanu s nama.”
24 Svi oni koji su došli na gradska vrata čuli su Hamora i Šekema, sina njegova; i svi se muški obrezaše, svi oni koji bijahu došli na gradska vrata.
25 Trećeg dana, dok oni bijahu u bolovima, Šimun i Levi, dva sina Jakovljeva, braća Dinina, uzeše svaki svoj mač, navališe na grad koji mišljaše da je siguran i pobiše sve muškarce.
26 Sasjekoše mačem i Hamora i Šekema, sina njegova, uzeše Dinu iz kuće Šekemove i otiđoše.
27 Sinovi Jakovljevi navališe na pobijene i oplijeniše grad, jer je u njemu osramoćena njihova sestra.
28 Oni uzeše stada njihova, goveda i magarce, sve što bijaše u gradu i sve što bijaše u polju;
29 i odnesoše kao plijen sva dobra njihova, djecu i žene i sve čega je bilo u kućama.
30 Tada Jakov reče Šimunu i Leviju: “Smetoste me i omraziste me narodu ove zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ja nemam nego malo ljudi, pa ako se oni skupe protiv mene, ubit će me i tako istrijebiti mene i moj dom.”
31 Oni odgovoriše: “Zar sa sestrom našom da postupaju kao s bludnicom?”

DK) Postanak poglavlje 34
1 A Dina kći Leina, koju rodi Jakovu, izađe da gleda djevojke u onom kraju.
2 A ugleda je Šekem, sin Hamora Hivita, kneza od one zemlje, i uzme je i leže s njom i osramoti je.
3 I prionu srce njegovo za Dinu kćer Jakovljevu, i djevojka mu omiljela, i on joj se umiljavao.
4 I reče Šekem Hamoru svojemu ocu govoreći: “Oženi me ovom djevojkom.
5 A Jakov je čuo da je osramotio Dinu kćer njegovu; a sinovi njegovi su bili u polju sa stokom njegovom, i Jakov je šutio dokle oni ne dođu.
6 A Hamor otac Šekemov iziđe k Jakovu da se razgovori s njim.
7 A kad su došli sinovi Jakovljevi iz polja i čuli što je bilo, zao bi ljudima vrlo i razgnjeviše se veoma, što učini sramotu Izraelu obeščastio kćer Jakovljevu, kako ne bi valjalo činiti.
8 Tada im reče Hamor govoreći: “Sin moj Šekem srcem prionu za vašu kćer; podajte mu je za ženu.
9 I sprijateljite se s nama; svoje kćeri udajite za nas i kćerima našim ženite se. Izl. 23:32
10 Pa živite s nama, i zemlja će vam biti otvorena; nastanite se i trgujte i držite baštine u njoj.
11 I reče Šekem ocu djevojčinom i braći joj: Da nađem milost pred vama, i dat ću što mi god kažete.
12 Ištite mi koliko god hoćete uzdarja i darova, ja ću dati što god kažete; samo mi dajte djevojku za ženu.
13 A sinovi Jakovljevi odgovoriše Šekemu i Hamoru ocu njegovom prevarno, jer osramoti Dinu sestru njihovu.
14 I reknu im: “Ne možemo to učiniti ni dati sestre svoje za čovjeka neobrezanog, jer je to sramota nama.
15 Nego ćemo vam učiniti po volji, ako ćete se izjednačiti s nama i obrezati sve muško između sebe.
16 Onda ćemo udavati svoje kćeri za vas i ženit ćemo se vašim kćerima, i postat ćemo jedan narod.
17 Ako li ne pristanete da se obrežete, mi ćemo uzeti svoju djevojku i otići ćemo.
18 I po volji su bile riječi njihove Hamoru i Šekemu sinu Hamorovu.
19 I momak nije oklijevao učiniti to; jer mu kći Jakovljeva je veoma omiljela; i on je bio najviše poštovan između svih u kući svojega oca.
20 I otide Hamor i sin mu Šekem na vrata grada svojega, i reknu građanima govoreći:
21 Ovi ljudi hoće mirno da žive s nama, da se nastane u ovoj zemlji i da trguju po njoj; a evo zemlja je široka i za njih; pa ćemo se kćerima njihovim ženiti i svoje ćemo kćeri udavati za njih.
22 Ali će tako pristati da žive s nama i da postanemo jedan narod, ako se sve muško među nama obrežu, kao što su oni obrezani.
23 Njihova stoka i njihovo blago i sva goveda njihova neće li biti naša? Složimo se samo s njima, pa će ostati kod nas.
24 I koji su izlazili na vrata grada njegova, svi poslušaše Hamora i Šekema sina njegova; i obreza se sve muško, svi koji su izlazili na vrata grada njegova.
25 A treći dan kad su oni bili u bolovima, uzmu dva sina Jakovljeva Simeon i Levije, braća Dinina, svaki svoj mač i uđu slobodno u grad i pobiše sve muško.
26 Ubiše i Hamora i sina mu Šekema oštrim mačem, i uzevši Dinu iz kuće Šekemove pa odu.
27 Tada su došli sinovi Jakovljevi na pobijene, i oplijene grad, jer u njemu bi osramoćena sestra njihova.
28 I uzmu ovce njihove i goveda njihova i magarce njihove, što god je bilo u gradu i što god je bilo u polju.
29 I sve blago njihovo, i svu djecu i njihove žene pohvataju i odvedu, i što god je bilo u kojoj kući.
30 A Jakov reče Simeonu i Leviju; smetoste me, i omrazili ste me narodu ove zemlje, Kanaancima i Perizejcima; u mene ima malo ljudi, pa ako se skupe na me, hoće me ubiti te ću se iskorijeniti ja i moj dom.
31 A oni reknu: “Zar sa sestrom našom da rade kao s bludnicom?

IŠ) Postanak poglavlje 35
1 Bog zapovjedi Jakovu: “Ustani, uzađi u Betel, nastani se tamo i načini ondje žrtvenik Bogu, koji ti se prikaza, kad si bježao pred bratom svojim Ezavom!”
2 I Jakov zapovjedi porodici svojoj i svima, koji su bili s njim: “Uklonite tuđe kipove, što imate kod sebe, očistite se i obucite druge haljine!
3 Onda ćemo se dignuti i poći gore u Betel; tamo ću načiniti žrtvenik Bogu, koji me je uslišio u vrijeme nevolje moje i bio sa mnom na putu, kojim sam išao,”
4 Tada predadoše Jakovu sve tuđe kipove, što su ih imali kod sebe, i naušnice što su ih nosili na ušima svojim, i Jakov ih zakopa pod hrast, što stoji kod Šekema.
5 I dok su putovali, strah veoma velik napunio je sve gradove unaokolo, te nijesu progonili sinove Jakovljeve.
6 Tako Jakov i sva čeljad, što je bila s njim, stigoše u Luz, to je Betel, što leži u zemlji kanaanskoj.
7 Ondje načini on žrtvenik i nazva to mjesto El-Betel, jer mu se bio tamo prikazao Bog, kada je bježao pred bratom svojim.
8 Tada umrije Debora, dojkinja Rebekina, i pokopaše je ispod Betela pod hrastom, koji se otad zove “hrast tužni”.
9 Bog se javi Jakovu po drugi put, izakako se vratio iz Mezopotamije, i blagoslovi ga.
10 Reče mu Bog: “Ime je tvoje Jakov; ali se ne zovi više Jakov, nego Israel neka bude ime tvoje!” Tako mu nadjenu ime Izrael.
11 Još mu reče Bog: “Ja sam Ja sam El Šadaj - Bog Svemoćni. Plodi se i množi se! Narod, jest, mnoštvo naroda neka nastane od tebe, i kraljevi neka izađu iz tebe!
12 Zemlju, koju sam dao Abrahamu i Izaku, dat ću i tebi, i potomcima tvojim dat ću zemlju ovu.”
13 I Bog otide od njega s mjesta gdje je govorio s njim.
14 Jakov postavi spomenik na mjestu, gdje je govorio s njim, spomenik od kamena, izli na njega žrtvu tekuću i izli ulje na njega.
15 Jakov prozva mjesto, gdje je Bog govorio s njim Betel.
16 I otidoše od Betela dalje. A kad više nije bilo daleko do Efrate, Rahelu napadoše bolovi porođajni i imade težak porođaj.
17 I kad se je pri porođaju tako veoma mučila, reče joj babica: “Utješi se, i sada imaš sina!”
18 A kad je izlazila duša njezina, jer je umirala, nazva ga ona Ben-Oni; ali mu otac njegov nadjenu ime Benjamin.
19 Tako umrije Rahela, i pokopaše je na putu u Efratu, to jest Betlehem.
20 Jakov postavi spomenik od kamena na grob njezin, i to je nadgrobni spomenik Rahelin sve do dana današnjega.
21 Tada ode Izrael dalje i razape šator svoj s onu stranu Migdol-Edera.
22 I dok je Izrael boravio u tom kraju, otide Ruben i leže s Bilhom, inočom oca svojega, i to saznade Izrael. Sinova Jakovljevih bilo je dvanaest:
23 Sinovi Leaini: Ruben, prvorođenac Jakovljev, i Simeon, Levi, Juda, Isakar i Zebulun.
24 Sinovi Rahelini: Josip i Benjamin.
25 Sinovi Bilhe, sluškinje Raheline: Dan i Naftali.
26 Sinovi Zilpe, sluškinje Leaine: Gad i Ašer. To su dakle sinovi Jakovljevi, što mu se rodiše u Mezopotamiji.
27 Tada Jakov dođe k ocu svojemu Izaku u Mamre, u Kirjat Arbu, to je Hebron, gdje su kao došljaci boravili Abraham i Izak.
28 Izakovih dana života bilo je sto i osamdeset godina.
29 Potom preminu Izak i umrije i bi, star i sit života, pridružen ocima svojim. Pokopaše ga sinovi njegovi Ezav i Jakov.

KS) Postanak poglavlje 35
1 Bog reče Jakovu: “Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Načini ondje žrtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bježao od svoga brata Ezava!”
2 I Jakov reče svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: “Odbacite tuđe kumire koji se nalaze u vašoj sredini; očistite se i preobucite.
3 Idemo gore u Betel; ondje ću načiniti žrtvenik Bogu, koji me uslišao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio.”
4 Oni predaju Jakovu sve tuđe kumire što su ih imali i naušnice što su bile o njihovim ušima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod Šekema.
5 Kad su se zaputili, strah od Boga spopadne okolišna mjesta, tako da nisu išli u potjeru za Jakovljevim sinovima.
6 Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk što je bio s njim.
7 Ondje sagradi žrtvenik i mjesto nazva El Betel, jer mu se ondje Bog objavio kad on bježaše pred svojim bratom Ezavom.
8 Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahraniše pod Betelom, pod hrastom, koji se otad zove “Tužni hrast”.
9 Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi.
10 Bog mu reče: “Ime ti je Jakov, ali se odsad nećeš zvati Jakov nego će Izrael biti tvoje ime.” Tako ga prozva Izraelom.
11 Onda mu Bog reče: “Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni! Budi rodan i množi se! Od tebe poteći će narod, mnoštvo naroda, i kraljevi iz tvog će izaći krila.
12 Zemlju što je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju ću ovu dati.”
13 A onda Bog ode od njega gore.
14 Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup od kamena; na njemu prinese žrtvu i izli ulja.
15 A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel.
16 Potom odu iz Betela. Još bijaše malo puta do Efrate, a Rahela se nađe pri porođaju. Napali je teški trudovi.
17 Kad su joj porođajni bolovi bili najteži, reče joj babica: “Ne boj se jer ti je i ovo sin!”
18 Kad se rastavljala s dušom - jer umiraše Rahela - nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin.
19 Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem.
20 A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik - onaj što je na Rahelinu grobu do danas.
21 Izrael krenu dalje te razape svoj šator s onu stranu Migdal-Edera.
22 Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom, priležnicom svoga oca. Sazna za to Izrael. Izrael je imao dvanaest sinova.
23 S Leom: Rubena, koji je Jakovljev prvorođenac, Šimuna, Levija, Judu, Jisakara i Zebuluna;
24 s Rahelom: Josipa i Benjamina;
25 s Bilhom, Rahelinom sluškinjom: Dana i Naftalija;
26 sa Zilpom, sluškinjom Leinom: Gada i Ašera. To su Jakovljevi sinovi što su mu se rodili u Padan Aramu.
27 Jakov dođe k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat Arbu, to je Hebron - gdje su boravili Abraham i Izak kao pridošlice.
28 Kad je Izaku bilo sto i osamdeset godina, umrije.
29 Izak izdahne i umre, starac i godinama zasićen, te bude pridružen svojim precima. Sahrane ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov.

ĐM) Postanak poglavlje 35
1 Onda je rekao Bog Jakovu: “Ustani, idi gore u Betel, boravi ondje i podigni ondje žrtvenik Bogu koji ti se prikazao kad si bježao pred svojim bratom Ezavom.”
2 I Jakov je rekao svojem domaćinstvu i svima koji su bili s njim: “Maknite tuđe bogove što se nalaze u vašoj sredini, očistite se i preodjenite.
3 Onda ćemo se dignuti i poći gore u Betel; ondje ću podignuti žrtvenik Bogu koji me je uslišao u vrijeme moje nevolje i bio sa monm na putu kojim sam hodio.”
4 Tako su predali Jakovu sve tuđe kipove koje su imali kod sebe i naušnice koje su nosili na svojim ušima i Jakov ih je zakopao pod hrast koji je kod Šekema.
5 I dok su putovali, Božji strah je bio po gradovima unaokolo, tako da nisu išli u potjeru za Jakovljevim sinovima.
6 Tako Jakov i sva družina koja je bila s njim stigli su u Luz, (to jest Betel) u zemlji Kanaanskoj.
7 Ondje je on podignuo žrtvenik i nazvao to mjesto El Betel, jer mu se ondje prikazao Bog kad je bježao pred svojim bratom.
8 Onda je umrla Debora, dojkinja Rebekina, i pokopali su ju ispod Betela pod hrastom, koji se otada zove Alon-Bakut.
9 Onda se Bog opet javio Jakovu, kad se vratio iz Mezopotamije, i blagoslovio ga.
10 I Bog mu rekao: “Tvoje je ime Jakov ali se od sada više nećeš zvati Jakov, nego će tvoje ime biti Israel.” Tako ga je nazvao Izrael.
11 Još mu je rekao Bog: “Ja sam Bog Svemoćni. Budi plodan i množi se; narod i mnoštvo naroda će poteći od tebe, i kraljevi će izići iz tvoje utrobe.
12 Zemlju koju sam dao Abrahamu i Izaku, dajem ju i tebi i tvojim potomcima dajem ovu zemlju.”
13 I Bog je otišao gore od njega s mjesta gdje je govorio s njim.
14 Nato je Jakov postavio spomen-stup na mjestu gdje je govorio s njim, stup od kamena, i on je izlio na njega žrtvu ljevanicu, i ulje je izlio na njega.
15 Jakov je nazvao mjesto, gdje je Bog govorio s njim, Betel.
16 Onda su krenuli iz Betela dalje. A kad su došli u blizinu Efrate, Rahelu su napali porođajni bolovi, a imala je težak porođaj.
17 I dogodilo se, da kad se pri teškom porođaju tako jako mučila, rekla joj je babica: “Ne boj se i sada imaš sina.”
18 A kad je izlazila duša njezina, jer je umirala, ona ga nazvala Ben-Oni, ali njegov otac ga nazvao imenom Benjamin.
19 Tako je umrla Rahela i pokopali su ju na putu u Efratu, to jest Betlehem.
20 Jakov je postavio spomen-stup na njezin grob, koji je na Rahelinu grobu sve do danas.
21 Onda je otišao Izrael dalje i razapeo svoj šator s onu stranu Migdal-Edera.
22 I dok je Izrael boravio u tom kraju, otišao je Ruben i legnuo s Bilhom, priležnicom svojega oca, i to je saznao Izrael. A Jakovljevih sinova bilo je dvanaest:
23 Leini sinovi bili su: Ruben, prvorođenac Jakovljev, i Šimun, Levi, Juda, Isakar i Zebulun;
24 Rahelini sinovi bili su: Josip i Benjamin;
25 Bilhini sinovi, od Raheline sluškinje: Dan i Naftali;
26 Zilpini sinovi, od Leine sluškinje bili su: Gad i Ašer. To su Jakovljevi sinovi koji su mu se rodili u Padan-Aramu.
27 Onda je Jakov došao k svojem ocu Izaku u Mamre, u Kirjat-Arbu, (to jest Hebron) gdje su Abraham i Izak bili prolaznici.
28 Izakovih dana života bilo je stotinu i osamdeset godina.
29 Tako je izdahnuo Izak i umro, i bio pridružen svojim očevima, a bio je star i pun života. Pokopali su ga njegovi sinovi Ezav i Jakov.

SG) Postanak poglavlje 35
1 Bog reče Jakovu: “Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Načini ondje žrtvenik Bogu, koji ti se objavio, kad si bježao od svoga brata Ezava.”
2 Stoga Jakov reče svojoj obitelji i svima, koji su bili s njime: “Odbacite tuđe kumire, koji se nalaze u vašoj sredini; očistite se i preobucite.
3 Idemo gore u Betel; ondje ću načiniti žrt venik Bogu, koji me uslišao, kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu, kojim sam hodio.”
4 Oni predaju Jakovu sve tuđe kumire, što su ih imali i naušnice, koje su bile o njihovim ušima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod Šekema.
5 Kad su se zaputili, strah od Boga spopadne okolišna mjesta, tako da nisu išli u potjeru za Jakovljevim sinovima.
6 Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk, što je bio s njim.
7 Ondje sagradi žrtvenik i mjesto nazva Betel, jer mu se ondje Bog objavio, kad je bježao pred syojim bratom Ezavom.
8 Tada umre Rebekina dojilja Debora, te je sahraniše pod Betelom, pod hrastom, koji se od tada zove “Tužni hrast.”
9 Bog se opet objavi Jakovu, kad je stigao iz Padan-Arama, te ga blagoslovi.
10 Bog mu reče: “Dosad ti je bilo ime Jakov, Al se odsad više Jakov ne ćeš zvati, Već Izrael bit će tebi ime.” Tako ga nazva imenom Izrael.
11 Još mu Bog reče: “Bog Svemožni jesam ja, budi rodan i množi se! Od tebe će poteć narod, da, skup narodiL Čak kraljevi iz tvog krila izaći će.
12 Abrahamu i Izaku zemlju, što ja dadoh, tebi je predajem. A potomstvu tvojemu poslije tebe, dat ću zemlju tu.”
13 Bog od njega ode.
14 Na mjestu, gdje je Bog s njim govorio, Jakov uspravi stup; stup od kamena; na njemu prinese žrtvu i izli ulja.
15 Mjesto, gdje mu je Bog govorio, Jakov nazva Betel.
Jakovljeva obitelj
16 Nato odu iz Betela. Još je bilo malo puta do Efrate, kad se Rahela nađe pri porođaju. Napanu je teški trudovi.
17 Kad su joj porođajni bolovi bili najteži, reče joj babica: “Ne boj se, jer ti je i ovo sin!”
18 Kad se rastavljala s dušom, - Rahela je umirala - nadjenu sinu ime Ben-Oni ali ga otac prozva Benjamin.
19 Tako umrije Rahela. Pokopaju je na putu u Efratu, to jest Betlehem.
20 A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik - onaj, što je na Rahelinoj grobnici do danas.
21 Izrael krenu dalje te razapne svoj šator s onu stranu Migdal-Edera.
22 Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom, priležnicom svoga oca. Dozna za to Izrael i nađe se silno uvrijeđen. Izrael je imao dvanest sinova.
23 S Leom: Rubena, koji je Jakovljev pr- vorođenac, Šimuna, Levija, Judu, Isakara i Zebuluna;
24 s Rahelom: Josipa i Benjamina;
25 s Bilhom, Rahelinom sluškinjom: Dana i Naftalija;
26 sa Zilpom, sluškinjom Leinom: Gada i Ašera. To su Jakovljevi sinovi, što su mu se rodili u Padan-Aramu.
27 Jakov dođe k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat-Arbu, to je Hebron- gdje su nekoć živjeli Abraham i Izak.
28 Kad je Izaku bilo sto i osamdeset godina, umrije.
29 Izak izdahne i umre, starac i godinama zasićen, te bude pridružen svojim precima. Pokopaju ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov.

LB) Postanak poglavlje 35
1 Bog reče Jakovu: “Ustani, popni se na Betel i tu ostani. Ondje podigni žrtvenik Bogu koji ti se javio kad si bježao od Ezava, brata svoga.”
2 Jakov reče svojoj obitelji i svima koji bijahu s njim: “Bacite tuđe bogove koji su kod vas, očistite se i preobucite se.
3 Dignut ćemo se i ići u Betel; ondje ću podići žrtvenik Bogu koji me usliša u dan tjeskobe moje i bi sa mnom na putu kojim sam hodio.”
4 Oni dadoše Jakovu sve tuđe bogove koji bijahu u njihovim rukama i naušnice koje su imali u ušima, a Jakov ih zakopa pod hrastom kod Šekema.
5 Zatim krenuše. Strah od Boga obuze gradove oko njih i nitko se ne diže u potjeru za sinovima Izraelovim.
6 Jakov i svi oni koji bijahu s njim stigoše u Luz u zemlji kanananskoj, a to je Betel.
7 Ondje podiže on žrtvenik i nazva ono mjesto El Betel, jer mu se ondje objavio Bog kad je bježao od brata svoga.
8 Debora, dojkinja Rebekina, umre; sahraniše je ispod Betela, pod hrastom, koji Jakov nazva Alon Bakut.
9 Bog se opet objavi Jakovu pošto se vrati iz Padan Arama i blagoslovi ga.
10 Reče njemu Bog: “Ime je tvoje Jakov, ali se odsad nećeš više zvati Jakov, nego će tvoje ime biti Izrael.” I dade mu ime Izrael.
11 Reče njemu Bog: “Ja sam Bog svemogući; napreduj i množi se; narod, mnogi narodi, postat će od tebe, a kraljevi će izići iz bedara tvojih.
12 Dat ću ti zemlju koju sam dao Abrahamu i Izaku, a poslije tebe ovu ću zemlju dati porodu tvome.”
13 Bog se podiže od njega s mjesta gdje mu je govorio.
14 I Jakov postavi spomenik na mjestu gdje mu je Bog govorio, spomenik od kamena, prinese žrtvu i preli ga uljem?
15 Mjesto gdje mu je govorio Bog Jakov prozva Betel.
16 Oni krenuše iz Betela. Kad im osta još malo puta do Efrate, Rahela se porodi. Imala je težak porođaj;
17 kad je spopadoše trudovi, reče joj babica: “Ne boj se, imat ćeš još jednog sina!”
18 I kako se ona rastavljaše s dušom, jer bijaše na umoru, dade mu ime Ben Oni, ali mu otac dade ime Benjamin. -
19 Rahela umre. Sahraniše je pored puta u Efratu, a to je Betlehem.
20 Jakov postavi spomenik na njezin grob. To je spomenik na Rahelinu grobu koji stoji i danas.
21 Izrael krenu dalje i razape šator svoj iza Migdal-Edera.
22 Dok je Izrael boravio u toj zemlji, Ruben leže s Bilhom, inočom oca svoga. I Izrael sazna za to. Jakov je imao dvanaest sinova.
23 Sinovi Leini: Ruben, prvorođenac Jakovljev, Šimun, Levi, Juda, Jisakar i Zebulun.
24 Sinovi Rahelini: Josip i Benjamin.
25 Sinovi Bilhe, Raheline sluškinje: Dan i Neftali.
26 Sinovi Zilpe, Leine sluškinje: Gad i Ašer. To su sinovi Jakovljevi koji mu se rodiše u Padan Aramu.
27 Jakov dođe k Izaku, ocu svome, u Mamru, u Kirjat Arbu, a to je Hebron, gdje su boravili Abraham i Izak.
28 Izak je živio sto osamdeset godina.
29 On izdahnu i umre i bi pribran k rodu svome star i sit života, te ga Ezav i Jakov, sinovi njegovi, sahraniše.

DK) Postanak poglavlje 35
1 A Bog reče Jakovu: Ustani, idi gore u Betel i ondje stani; i napravi ondje žrtvenik Bogu, koji ti se javio kad si bježao od Ezava svojega brata.
2 I Jakov reče porodici svojoj i svima koji su bili s njim: “Bacite tuđe bogove što su u vas, i očistite se i preodjenite se;
3 Pa da se dignemo i idemo gore u Betel, da napravim ondje žrtvenik Bogu, koji me čuo u dan nevolje moje i bio sa mnom na putu kojim sam išao.
4 I dadoše Jakovu sve bogove tuđe koji su bili u njihovim rukama, i oboce, koje su imali u ušima; i Jakov ih zakopa pod hrastom kod Šekema.
5 Potom otiđu. A strah Božji dođe na gradove koji su bili oko njih, te se ne podignu u potjeru za sinovima Izraelovim.
6 I Jakov i sva družinčad što je bila s njim dođu u Luz u zemlji Kanaan, a to je Betel.
7 I ondje napravi žrtvenik, i nazva ono mjesto El-Betel, jer mu se ondje javi Bog, kad je bježao od svojega brata.
8 Tada umrije Debora dojkinja Rebekina, i pokopaše je ispod Betela pod hrastom, koji nazva Jakov Alon-Vakut.
9 I javi se Bog Jakovu opet, dok je izišao iz Padan-Arama, i blagoslovi ga,
10 I reče mu Bog: Ime ti je Jakov; ali se od sada nećeš zvati Jakov, nego će ti ime biti Izrael. I nadjene mu ime Izrael.
11 I još mu reče Bog: Ja sam Bog Svemogući; rasti i množi se; narod i mnogi će narodi postati od tebe, i kraljevi će izaći iz bedara tvojih.
12 I dat ću ti zemlju koju sam dao Abrahamu i Izaku, i nakon tebe sjemenu tvojemu dat ću zemlju ovu.
13 Potom otide od njega Bog s mjesta gdje mu govori.
14 A Jakov stavi spomenik na istom mjestu gdje mu Bog govori, spomenik od kamena, i poškropi ga škropljenjem, i preli ga uljem.
15 I Jakov prozva mjesto gdje mu govori Bog Betel.
16 I otiđu od Betela. A kad im osta još malo puta do Efrate, porodi se Rahela, i bio joj je težak porođaj.
17 I kad se veoma mučila, reče joj babica: “Ne boj se, imat ćeš još jednog sina.
18 A kad se rastavljala s dušom te umirala, nazva ga Benonija; ali mu otac nadjene ime Benjamin.
19 I umrije Rahela, i pokopaše je na putu koji ide u Efratu, a to je Betlehem.
20 I stavi Jakov spomenik na grob njezin. To je spomenik na grobu Rahelinom do današnjega dana.
21 Odatle otisavši Izrael razapne šator svoj iza kule migdol-ederske.
22 I kad Izrael živješe u onoj zemlji, otide Ruben i leže s Bilhom suložnicom svojega oca. I to doču Izrael. A imaše Jakov dvanaest sinova.
23 Sinovi Leini su bili: Ruben prvenac Jakovljev, i Simeon i Levije i Juda i Isakar i Zebulun;
24 A sinovi Rahelini: Josip i Benjamin;
25 A sinovi Baale robinje Raheline: Dan i Naftali;
26 A sinovi Zilpe robinje Leine: Gad i Asir. To su sinovi Jakovljevi, koji mu se rodiše u Padan-Aramu.
27 I Jakov dođe k Izaku svojemu ocu u Mamriju u Kirijat-Arvu, koje je Hebron, gdje su Abraham i Izak bili došljaci.
28 A Izaku je bilo sto i osamdeset godina;
29 I oslabivši umrije Izak, i bio pridružen svojim precima star i sit života; i pokopaše ga Ezav i Jakov sinovi njegovi.

IŠ) Postanak poglavlje 36
1 Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom.
2 Ezav use sebi žene svoje između kćeri kanaanskih: Adu, kćer Hiteja Elona, Oholibamu, kćer Ane, unuku Hiveja Sibeona,
3 I Basematu, kćer Išmaelovu, sestru Nebajotovu.
4 Ada rodi Ezavu Elifaza, i Basemata rodi Reuela.
5 Oholibama rodi Jeuša, Jalama i Koraha. To su sinovi Ezava, koji mu se rodiše u zemlji kanaanskoj.
6 Ezav uze svoje žene, sinove i kćeri i sve ljude iz kuće svoje, stado svoje, svu stoku svoju i sve imanje svoje, što ga steče u zemlji kanaanskoj, pa otide od brata svojega Jakova u drugu zemlju.
7 Jer im je posjed bio vrlo velik, te nijesu mogli ostati zajedno, i zemlja, u kojoj su boravili, nije im bila dosta za stada njihova.
8 Tako se Ezav naseli na gori Seiru. Ezav se zove i Edom.
9 Ovo su potomci Ezava, oca Edomaca, na gori Seiru.
10 Ovo su imena sinova Ezavovih: Elifaz, sin Ade, žene Ezavove; Reuel, sin Basemate, žene Ezavove.
11 Sinovi Elifazovi bili su: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz.
12 Timna bila je inoča Elifazu, sinu Ezavovu; ona rodi Elifazu Amaleka. To su potomci Ade, žene Ezavove.
13 Sinovi Reuelovi ovi su: Nahat, Zerah, Šamah i Mizah. To su potomci Basemate, žene Ezavove.
14 I ovo su sinovi Oholibame, žene Ezavove, kćeri Ane, unuke Sibeonove, žene Ezavove; ona rodi Ezavu Jeuša, Jalama i Koraha.
15 Ovo su knezovi potomaka Ezavovih: Sinovi Elifaza, prvorođenca Ezavova, bili su knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz,
16 Knez Korah, knez Gatam, knez Amalek. To su knezovi, što izlaze od Elifaza u zemlji edomskoj. To su potomci Adini.
17 I ovo su sinovi Reuela, sina Ezavova: Knez Nahat, knez Zerah, knez Šamah, knez Mizah. To su knezovi, što izlaze od Reuela u zemlji edomskoj; to su potomci Basemate, žene Ezavove.
18 I Ovo su sinovi Oholibame, žene Ezavove: Knez Jeuš, knez Jalam, knez Korah. To su knezovi, što izlaze od Oholibame, kćeri Anine, žene Ezavove.
19 To su bili sinovi Ezavovi i to knezovi njihovi, to jest Edom.
20 Ovo su sinovi Seira, Horeja, prastanovnici zemlje: Lotan, Šobal, Sibeon, Ana,
21 Dišon, Ezer i Dišan. To su knezovi Horeja, sinovi Seirovi u zemlji edomskoj.
22 Sinovi Lotanovi jesu: Hori i Heman; a sestra Lotanova Tamna.
23 I ovo su sinovi Šobalovi: Alvan, Manahat, Ebal, Šefo i Onam.
24 Ovo su sinovi Sibeonovi: Aja i Ana. To je isti Ana, koji nađe vruća vrela u pustinji, kad je pasao magarca oca svojega Sibeona.
25 I ovo su djeca Anina: Dišon i Oholibama, kći Anina.
26 I ovo su sinovi Dišonovi: Hemdan, Ešban, Jitran i Keran.
27 Ovo su sinovi Ezerovi: Bilhan, Zaavan i Akan.
28 Ovo su sinovi Dišanovi: Uz i Aran.
29 Ovo su knezovi Horeja: Knez Lotan, knez Šobal, knez Sibeon, knez Ana,
30 Knez Dišon, knez Ezer, knez Dišan. To su knezovi Horeja po porodicama njihovim u zemlji seirskoj.
31 Slijede kraljevi, koji su vladali u zemlji edomskoj, prije nego zavlada kralj sinova Izraelovih.
32 Kralj u Edomu bio je Bela, sin Beorov, a ime prijestolnici njegovoj bilo je Dinhaba.
33 Kad umrije Bela, mjesto njega postade kralj Jobab, sin Zeraha iz Bosre,
34 Kad umrije Jobab, mjesto njega postade kralj Hušam iz zemlje Temanita.
35 Kad umrije Hušam, mjesto njega postade kralj Hadad, sin Bedadov, koji pobi Midjance na visočini moapskoj, a ime prijestolnici njegovoj bilo je Avit.
36 Kad umrije Hadad, mjesto njega postade kralj Samla iz Masreke.
37 Kad umrije Samla, mjesto njega postade kralj Saul iz Rehobota na rijeci.
38 Kad umrije Saul, mjesto njega postade kralj Baal-Hanan, sin Akborov.
39 Kad umrije Baal-Hanan, sin Akborov, mjesto njega postade kralj Hadar, a ime prijestolnici njegovoj bilo je Pai. Žena njegova zvala se Mehetabela; ona je bila kći Matrede, kćeri Mezahabove.
40 Ovo su imena knezova Ezavovih po porodicama njihovim, po mjestima njihovim i s imenima njihovim: Knez Tamna, knez Alva, knez Jetet,
41 Knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon,
42 Knez Kenaz, knez Teman, knez Mibsar,
43 Knez Magdiel, knez Iram. To su knezovi Edomovi po prebivalištima njihovim u zemlji, što su je bili zaposjeli. To je rodovnik Ezava, oca Edomaca.

KS) Postanak poglavlje 36
1 Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom.
2 Ezav je uzeo sebi žene od kanaanskih djevojaka: Adu, kćer Hetita Elona; Oholibamu, kćer Ane, unuku Sibeona Horijca;
3 i Basematu, kćer Jišmaelovu, sestru Nebajotovu.
4 Ada Ezavu rodi Elifaza, a Basemata rodi Reuela,
5 Oholibama rodi Jeuša, Jalama i Koraha. To su Ezavovi sinovi koji se rodiše u zemlji kanaanskoj.
6 Ezav uzme svoje žene, svoje sinove, svoje kćeri, svu čeljad svoga doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu što ju je namakao u zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svog brata Jakova.
7 Njihov se, naime, posjed jako uvećao te nisu mogli ostati zajedno: kraj u kojem su boravili nije ih mogao izdržavati zbog njihova blaga.
8 Tako se Ezav - Edom nazvani - naseli u brdskom kraju Seiru.
9 Ovo je, dakle, potomstvo Ezava, praoca Edomaca, u brdskom kraju Seiru.
10 Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ezavove žene Ade; Reuel, sin Ezavove žene Basemate.
11 Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz.
12 Timna je bila inoča Ezavova sina Elifaza; ona je Elifazu rodila Amaleka. To su potomci Ezavove žene Ade.
13 A ovo su sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, Šama i Miza. Oni su bili sinovi Ezavove žene Basemate.
14 A ovo su opet sinovi Ezavove žene Oholibame, Anine kćeri, unuke Sibeonove; ona je Ezavu rodila Jeuša, Jalama i Koraha.
15 Ovo su rodovske glave Ezavovih potomaka. Potomci Ezavova prvorođenca Elifaza: knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz,
16 knez Korah, knez Gatam i knez Amalek. To su rodovski glavari Elifazovi u zemlji edomskoj; to su potomci Adini.
17 A ovo su potomci Ezavova sina Reuela: knez Nahat, knez Zerah, knez Šama i knez Miza. To su rodovski glavari Reuelovi u zemlji edomskoj; to su potomci Ezavove žene Basemate.
18 A ovo su potomci Ezavove žene Oholibame: knez Jeuš, knez Jalam i knez Korah. To su rodovski glavari Ezavove žene Oholibame, kćeri Anine.
19 To su bili sinovi Ezava-Edoma, njihovi knezovi.
20 A ovo su sinovi Seira Horijca, žitelji one zemlje: Lotan, Šobal, Sibeon, Ana,
21 Dišon, Eser i Dišan. To su koljenovići Horijci, sinovi Seirovi, u zemlji edomskoj.
22 Lotanovi sinovi bili su: Hori i Hemam; a sestra Lotanova bila je Timna.
23 Ovo su bili sinovi Šobalovi: Alvan, Manahat, Ebal, Šefo i Onam.
24 Sinovi Sibeonovi bijahu Aja i Ana. Ana je onaj koji je našao vruća vrela u pustari dok je čuvao magarad svoga oca Sibeona.
25 Ovo su bila djeca Ane: sin Dišon i Anina kći Oholibama.
26 Ovo su bili sinovi Dišonovi: Hemdan, Ešban, Jitran i Keran.
27 Ovo su bili sinovi Eserovi: Bilhan, Zaavan i Akan.
28 A sinovi Dišanovi bili su: Uz i Aran.
29 Ovo su knezovi Horijaca: knez Lotan, knez Šobal, knez Sibeon, knez Ana,
30 knez Dišon, knez Eser i knez Dišan. To su bili knezovi Horijaca, glavar za glavarom, u zemlji seirskoj.
31 Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji prije nego je zavladao kralj sinova Izraelovih.
32 Beorov sin Bela vladao je u Edomu; njegov se grad zvao Dinhaba.
33 Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zeraha iz Bosre.
34 Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Hušam iz temanske zemlje.
35 Kad je umro Hušam, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom polju. Ime je njegovu gradu bilo Avit.
36 Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke.
37 Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto Šaul iz Rehobota na Rijeci.
38 Kad umrije Šaul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin.
39 Kad je umro Baal Hanan, Akborov sin, vladaše Hadad. Ime je njegovu gradu bilo Pai. Žena mu se zvala Mehetabela. Bila je kći Matredova, iz Me Zahaba.
40 Ovo su imena Ezavovih knezova s njihovim nazivima po rodovima i smještaju: knez Timna, knez Alva, knez Jetet,
41 knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon,
42 knez Kenaz, knez Teman, knez Mibzar,
43 knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski, prema njihovim naseljima u zemlji koju su zaposjeli. To je Ezav, praotac Edomaca.

ĐM) Postanak poglavlje 36
1 Ovo je rodoslovlje Ezavovo koji se zvao i Edom.
2 Ezav je uzeo sebi svoje žene između kćeri kanaanskih: Adu, kćer Hitijca Elona, oholibamu, kćer Ane, kćer Hivejca Zibeona,
3 I Basematu, kćer Išmaelovu, sestru Nebajotovu.
4 Ada je rodila Ezavu Elifaza, a Basemata je rodila Reuela.
5 Oholibama je rodila Jeuša, Jalama i Koraha. To su Ezavovi sinovi, koji su mu se rodili u zemlji Kanaan.
6 Ezav je uzeo svoje žene, sinove i kćeri i sve ljude iz svoje kuće, svoje stado, svu svoju marvu i sve svoje imanje koje je stekao u zemlji Kanaan, pa je otišao u drugu zemlju daleko od svojega brata Jakova.
7 Njihov imetak je bio prevelik da bi mogli ostati zajedno, a zemlja, u kojoj su boravili kao došljaci nije im bila dosta velika za sva njihova stada.
8 Ezav je boravio na Gori Seiru. Ezav je Edom.
9 Ovo je rodoslovlje Ezava oca Edomaca, na Gori Seiru.
10 Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ade, žene Ezavove, Reuel, sin Basemate, žene Ezavove.
11 Elifazovi sinovi bili su: Teman, omar, Sefo, Gatam i Kenaz.
12 Timna bila je priležnica Elifazu, sinu Ezavovu; ona je rodila Elifazu Amaleka. To su bili sinovi Ade, Ezavove žene.
13 Ovo su bili Reuelovi sinovi: Nahat, Zerah, Šamah i Mizah. To su bili sinovi Basemate, žene Ezavove.
14 I ovo su bili sinovi Oholibame, žene Ezavove, kćeri Anine, kćeri Zibeonove. Ona je rodila Ezavu Jeuša, Jalama i Koraha.
15 Ovo su bili poglavice Ezavovih sinova: sinovi Elifaza, Ezavova prvorođenca, bili su: poglavica Teman, poglavica Omar, poglavica Zefo, poglavica Kenaz,
16 poglavica Korah, poglavica Gatam i poglavica Amalek. To su bili Elifazovi poglavice u zemlji Edom. Oni su bili sinovi Adini.
17 Ovo su bili sinovi Reuela, sina Ezavova: poglavica Nahat, poglavica Zerah, poglavica Šamah, poglavica Mizah. To su bili poglavice koji su proizašli od Reuela u zemlji Edom; to su sinovi Basemate, žene Ezavove.
18 Ovo su bili sinovi Oholibame, žene Ezavove: poglavica Jeuš, poglavica Jalam, poglavica Korah. Oni su bili poglavice koji su proizašli od Oholibame, kćeri Anine, žene Ezavove.
19 To su bili Ezavovi sinovi, koji je Edom, i to su bili njihovi poglavice
20 Ovo su bili sinovi Seira, Horijca, koji su prebivali u zemlji: Lotan, Šobal, Zibeon, Ana,
21 Dišon, Ezer i Dišan. To su bili poglavice Horejaca, Seirovi sinovi u zemlji Edom.
22 Lotanovi sinovi bili su: Hori i Heman, a sestra Lotanova Tamna.
23 Ovo su Šobalovi sinovi: Alvan, Manahat, Ebal, Šefo i Onam.
24 Ovo su bili Zibeonovi sinovi: oboje Aja i Ana. To je isti Ana koji je našao vruća vrela u pustinji kad je pasao magarca svojega oca Zibeona.
25 Ovo su bila djeca Anina: Dišon i Oholibama, kći Anina.
26 Ovo su bili Dišonovi sinovi: Hemdan, Ešban, Jitran i Keran.
27 Ovo su bili Ezerovi sinovi: Bilhan, Zaavan i Akan.
28 Ovo su bili Dišanovi sinovi: Uz i Aran.
29 Ovo su bili poglavice Horeja: poglavica Lotan, poglavica Šobal, poglavica Zibeon, poglavica Ana,
30 poglavica Dišon, poglavica Ezer, poglavica Dišan. To su poglavice Horijaca po njihovim rodovima u zemlji Seir.
31 Ovo su bili kraljevi koji su vladali u zemlji Edom prije nego je vladao kralj nad Izraelovim sinovima.
32 Kralj u Edomu bio je Bela, sin Beorov, a ime njegovog grada bilo je Dinhaba.
33 Kad je umro Bela, mjesto njega kraljevao je Jobab, sin Zeraha iz Bosre.
34 Kad je umro Jobab, mjesto njega kraljevao je Hušam iz zemlje Temanita.
35 Kad je umro Hušam, mjesto njega kraljevao je Hadad, sin Bedadov koji je pobio Midjance na Moapskom polju; a ime njegovu gradu bilo je Avit.
36 Kad je umro Hadad, mjesto njega kraljevao je Samla iz Masreke.
37 Kad je umro Samla, mjesto njega kraljevao je Saul iz Rehobota na rijeci.
38 Kad je umro Saul, mjesto njega kraljevao je Baal-Hanan, sin Akborov.
39 Kad je umro Baal-Hanan, sin Akborov, mjesto njega kraljevao je Hadar, a ime njegovu gradu bilo je Pau. Njegova žena se zvala Mehetabela, kći Matrede, kćeri Mezahabove.
40 Ovo su imena Ezavovih poglavica po njihovim obiteljima, i mjestima i imenima: poglavica Tamna, poglavica Alva, poglavica Jetet,
41 poglavica Oholibama, poglavica Ela, poglavica Pinon,
42 poglavica Kenaz, poglavica Teman, poglavica Mibsar,
43 poglavica Magdiel, poglavica Iram. To su bili edomski poglavice po njihovim prebivalištima u zemlji koju su zaposjeli. Ezav je bio praotac Edomaca.

SG) Postanak poglavlje 36
1 Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom.
2 Ezav je uzeo sebi za žene od kanaanskih djevojaka: Adu, kćer Hetita Elona; Oholibamu, kćer Ane, unuku Sibeona Horijca;
3 i Basematu, kćer Išmaelovu, sestru Nebajotovu.
4 Ada Ezavu rodi Elifaza, a Basemata rodi Reuela,
5 Oholibama-rodi Jeuša, Jalama i Koraha. To su Ezavovi sinovi, koji se rodiše u zemlji kanaanskoj.
6 Ezav uzme svoje žene, svoje sinove, svoje kćeri, svu čeljad svoga doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu, što ju je namakao u zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svoga brata Jakova.
7 Njihov se, naime, posjed jako povećao te nisu mogli ostati zajedno: kraj, u kojem su boravili, nije ih mogao uzdržavati zbog njihova blaga.
8 Tako se Ezav - Edom nazvani - naseli u brdskom kraju Seiru.
9 Ovo je dakle, potomstvo Ezava, praoca Edomaca, u brdskom kraju Seiru.
10 A ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ezavove žene Ade; Reuel, sin Ezavove žene Basemate.
11 Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefor Gatam i Kenaz.
12 Timna je bila inoča Ezavova sina Elifaza; ona je Elifazu rodila Amaleka. To su potomci Ezavove žene Ade.
13 Ovo su sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, Šama i Miza. Oni su bili sinovi Ezavove žene Basemate.
14 Ovo su opet sinovi Ezavove žene Oholibame, Anine kćeri, unuke Sibeonove; ona je Ezavu rodila: Jeuša, Jalama i Koraha.
15 OVO SU koljena Ezavovih potomaka. Potomci Ezavova prvorođenca Elifaza: koljeno Temanovo, Omarovo, Sefoino, Kenazovo,
16 Korahovo, Gatamovo i Amalekovo. Ovo su Elifazova koljena u edomskoj zemlji; potekli od Ade.
17 Potomci su Ezavova sina Reuela: koljeno Nahatovo, koljeno Zerahovo, Šamahovo i Mizahovo. To su koljena Reuelova u zemlji edomskoj; to su potomci Ezavove žene Basemate.
18 Ovo su opet potomci Ezavove žene Oholibame: koljeno Jeuševo, koljeno Jalamovo i Korahovo. To su koljena Ezavove žene Oholibame, kćeri Anine.
19 To su, dakle, potomci Ezava-Edoma po njihovim koljenima.
20 A ovo su potomci Seira Horijca, urođenika one zemlje: Lotan, Šobal, Sibeon, Ana,
21 Dišon, Eser i Dišan. To su koljena Horijaca, potekla od Seira, u zemlji edomskoj.
22 Lotanovi su potomci bili: Hori i Hemam, a sestra Lotanova bila je Timna.
23 Ovo su bili Šobalovi potomci: Alvan, Manahat, Ebal, Šefo i Onam.
24 Sibeonovi su potomci bili Aja i Ana. Ana je onaj, koji je našao vodu u pustinji, dok je čuvao magarad svoga oca Sibeona.
25 Ovo su bili potomci Ane: sin Dišon i Anina kći Oholibama.
26 Ovo su bili potomci Dišonovi: Hemdan, Ešban, Jitran i Keran.
27 Ovo su bili potomci Eserovi: Bilhan, Zaavan i Akan.
28 A potomci Dišanovi bili su: Uz i Aran.
29 Ovo su koljena Horijaca: koljeno Lotanovo, Šobalovo, Sibeonovo, Anino,
30 Dišonovo, Eserovo i Dišanovo. To su bila koljena Horijaca, koljeno po koljeno, u zemlji seirskoj.
31 0vO su opet kraljevi, koji su vladali u edomskoj zemlji prije nego se ijedan kralj zakraljio nad Izraelcima.
32 Beorov sin Bela kraljevao je u Edomu; njegov se grad zvao Dinhaba.
33 Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zeraha i Bosre.
34 Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Hušam iz temanske zemlje.
35 Kad je umro Hušam, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom polju. Ime je njegovu gradu bilo Avit.
36 Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke.
37 Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto Šaul iz Rehobota na Rijeci.
38 Kad je umro Šaul, zavlada Baal-Hanan, Akborov sin.
39 Kad je umro Baal-Hanan, Ak- borov sin, naslijedio ga je Hadar. Ime je njegovu gradu bilo Pau. Žena mu se zvala Mthet-ahela. Bila je kći Matredova iz Mezahaba.
40 Ovo su imena Ezavovih koljena s njihovim nazivima prema podjeli i smještaju. Koljeno Timnovo, koljeno Alvahovo pa Jetetovo,
41 Oholibamovo, Elahovo, Pinonovo
42 koljeno Kenazovo, Temanovo, Mibzarovo,
43 Magdielovo i Iramovo. To su bila koljena Edomljana prema njihovim naseljima, na području, koje su zauzimali. - Ezav je bio praotac Edomljana.

LB) Postanak poglavlje 36
1 Ovo je potomstvo Ezava, koji se zove i Edom.
2 Ezav uze žene između kćeri kananejsih: Adu, kćer Hetita Eloma, Oholibamu, kćer Ane, unuku Sibeona Horijca,
3 i Basematu, kćer Jišmaelovu, sestru Nebajotovu.
4 Ada rodi Ezavu Elifaza, Basemata mu rodi Reuela.
5 Oholibama rodi Jeuša, Jalama i Koraha. To su sinovi Ezavovi koji mu se rodiše u zemlji kanaanskoj.
6 Ezav uze svoje žene, sinove i kćeri, sve ukućane svoje, stada, stoku i sve imanje što bijaše stekao u zemlji kanaansoj, pa otiđe u drugu zemlju, daleko od Jakova, brata svoga.
7 Imanje im bijaše preveliko da bi mogli zajedno živjeti, a zemlja u kojoj življahu nije im bila dovoljna zbog množine stoke njihove.
8 Ezav se nastani u planini Seiru. Ezav je Edom.
9 Ovo je potomstvo Ezava, oca Edomaca, u planini Seiru.
10 Ovo su imena sinova Ezavovih: Elifaz, sin Ade, žene Ezavove; Reuel, sin Basemate, žene Ezavove.
11 Elifazovi sinovi bijahu: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz.
12 Timna bijaše inoča Ezavova sina Elifaza; ona rodi Elifazu Amaleka. To su sinovi Ade, žene Ezavove.
13 Ovo su sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, Šama i Miza. To bijahu sinovi Basemate, žene Ezavove.
14 Ovo su sinovi Oholibame, žene Ezavove, kćeri Ane, unuke Sibeonove; ona rodi Ezavu Jeuša, Jalama i Koraha.
15 To su starješine plemena potekle od sinova Ezavovih. Ovo su sinovi Elifaza, prvorođenca Ezavova: knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz,
16 knez Korah, knez Gatam i knez Amalek. To su starješine potekle od Elifaza u zemlji edomskoj. To su sinovi Adini. -
17 Ovo su sinovi Reuela, sina Ezavova: knez Nahat, knez Zerah, knez Šama i knez Miza. To su starješine potekle od Reuela u zemlji edomskoj. To su sinovi Basemate, žene Ezavove.
18 Ovo su sinovi Oholibame, žene Ezavove: knez Jeuš, knez Jalam i knez Korah. To su starješine potekle od Oholibame, kćeri Anine, žene Ezavove.
19 To su sinovi Ezavovi, starješine rodova. Ezav je Edom.
20 Ovo su sinovi Seira Horijca, starosjedioci u toj zemlji: Lotan, Sobal, Sibeon, Ana,
21 Dišon, Eser i Dišan. To su starješine Horija, sinovi Seira u zemlji edomskoj.
2inovi Lotanovi bijahu: Hori i Hemam. Sestra Lotanova bijaše Timna. -
23 Ovo su sinovi Šobalovi: Alvan, Manahat, Ebal, Šefo i Onam. -
24 Ovo su sinovi Sibeonovi: Ajah i Ana. Ana je onaj koji je pronašao tople izvore u pustinji pasući magarce Sibeona, oca svoga.
25 Ovo su djeca Anina: Dišon i Oholibama, kći Anina.
26 Ovo su sinovi Dišonovi: Hemdan, Ešban, Jitran i Keran.
27 Ovo su sinovi Eserovi: Bilhan, Zaavan i Akan.
28 Sinovi Dišonovi bili su Uz i Aran.
29 Ovo su knezovi Horijaca: knez Lotan, knez Šobal, knez Sibeon, knez Ana,
30 knez Dišon, knez Eser, knez Dišan. To su starješine Horijaca, starješine koje su oni imali u zemlji Seiru.
31 Ovo su kraljevi koji su vladali u zemlji edomskoj prije nego što je zavladao kralj nad sinovima Izraelovim.
32 U Edomu je kraljevao Bela, sin Beorov; a ime njegove prijestolnice bijaše Dinhaba.
33 Bela umre, a za njim je kraljevao Jobab, sin Zerahov iz Bosre.
34 Jobab umre, a za njim je kraljevao Hušam iz zemlje temanske.
35 Hušam umre, a za njim je kraljevao Hadad, sin Bedadov, koji pogubi Midjana na Moapskom polju; njegov se grad zvao Avit. -
36 Hadad umre, a za njim je kraljevao Samla iz Masreke.
37 Samla umre, a za njim je kraljevao Šaul iz Rehobota na rijeci.
38 Šaul umre, a za njim je kraljevao Baal Hanan, sin Akborov.
39 Baal Hanan, sin Akborov, umre, a za njim je kraljevao Hadad. Ime njegova grada bijaše Pai, a ime njegove žene Mehetabela. Ona je bila kći Matrede, kćeri Mezahabove.
40 Ovo su imena starješina poteklih od Ezava po njihovim rodovima, mjestima i po imenima: knez Timna, knez Alva, knez Jetet,
41 knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon,
42 knez Kenaz, knez Teman, knez Mibzar,
43 knez Magdiel i knez Iram. To su starješine edomske prema postojbinama u zemlji koju držahu. Ezav je praotac Edomaca.

DK) Postanak poglavlje 36
1 A ovo su potomci Ezava koji se zvao i Edom.
2 Ezav se oženi između kćeri kanaanskih Adom kćerju Elona Hitejca, i Olivemom kćerju Ane sina Sevegona Evejina,
3 I Bašematom kćerju Išmaelovom, sestrom Naveotovom.
4 I rodi Ada Ezavu Elifaza, a Vašemata rodi Raguila.
5 A Olivema rodi Jeusa i Jegloma i Koreja. To su sinovi Ezavovi, koji mu se rodiše u zemlji Kanaan.
6 I Ezav je uzeo svoje žene i svoje sinove i svoje kćeri i sve domaćinstvo svoje, i stada svoja i svu stoku svoju i sve blago svoje što je stekao u zemlji Kanaan; pa otide u drugu zemlju daleko od Jakova svojega brata.
7 Jer im je blago bilo vrlo veliko, te nisu mogli živjeti zajedno; niti ih zemlja gdje su bili došljaci mogaše nositi od množine stoke njihove.
8 I Ezav živješe na gori Seiru Ezav je Edom.
9 A ovo je pleme Ezava oca Edomcima na gori Seiru.
10 Ovo su imena sinova Ezavovih: Elifaz sin Ade žene Ezavove, i Batuilo sin Bešemate žene Ezavove.
11 A Elifazovi sinovi bili su: Teman, Omar, Sofar, Gatam i Kenaz.
12 A Tamna je bila suložnica Elifazu sinu Ezavovim, i rodi Elifazu Amaleka. To su sinovi Ade žene Ezavove.
13 A ovo su sinovi Reguilovi: Nahat, Zare, Some i Može. To su bili sinovi Bešemate, žene Ezavove.
14 A ovo su sinovi Oholibame kćeri Ane sina Sevegonova, žene Ezavove. Ona rodi Ezavu Jeusa i Jegloma i Koreja.
15 Ovo su starješine sinova Ezavovih: sinovi Elifaza prvenca Ezavova: starješina Teman, starješina Omar, starješina Sofar, starješina Kenaz,
16 Starješina Korej, starješina Gitaim, starješina Amalek. To su starješine od Elifaza u zemlji edomskoj. To su sinovi Adini.
17 A sinovi Raguila sina Ezavova: starješina Nahat, starješina Zare, starješina Some, starješina Može. To su starješine od Raguila u zemlji edomskoj. To su sinovi Bešemate žene Ezavove.
18 A sinovi Oholibame žene Ezavove: starješina Jeus, starješina Iglom, starješina Korej: to su starješine od Oholibame kćeri Anine, žene Ezavove.
19 To su sinovi Ezavovi, i to su starješine njihove; a on je Edom.
20 A ovo su sinovi Sira Horejina, koji su živjeli u onoj zemlji: Lotan i Soval i Sevegon i Ana,
21 I Dison i Asar i Rison. To su starješine Horejima, sinovi Sirovi u zemlji edomskoj.
22 A sinovi Lotanovi bili su: Horije i Emam, a sestra Lotanova je bila Tamna.
23 A ovo su sinovi Šobalovi: Golem i Manahat i Gavel i Sofar i O Mar.
24 A ovo su sinovi Sebegonovi: Aije i Ana. A taj je Ana koji je pronašao tople izvore u pustinji pasući magarice Sevegona svojega oca.
25 A ovo su djeca Anina: “Dison i Olivema kći Anina.
26 A ovo su sinovi Dišonovi: Amada i Asvan i Itran i Haran.
27 A ovo su sinovi Asarovi: Balam i Zavan i Akan.
28 A ovo su sinovi Risonovi: Uz i Aran.
29 I ovo su starješine Horejima: starješina Lotan, starješina Soval, starješina Sevegon, starješina Ana,
30 Starješina Dison, starješina Asar, starješina Rison. To su starješine Horejima, po njihovim starješinstvu u zemlji Seiru.
31 A ovo su kraljevi koji kraljevaše u zemlji edomskoj prije nego se zakralji kralj nad sinovima Izraelovim.
32 Kraljeva u edomskoj Bela sin Beorov, a gradu mu je bilo ime Dinhaba.
33 A kad umrije Bela, zakralji se na njegovo mjesto Jobab sin Zere od Bosre.
34 A kad umrije Jobab, zakralji se na njegovo mjesto Asom od zemlje temanske.
35 A kad umrije Asom, zakralji se na njegovo mjesto Hadad sin Bedadov, koji isiječe Medijance u polju moabskom, a gradu mu je bilo ime Avit.
36 A kad umrije Hadad, zakralji se na njegovo mjesto Samla, iz Masreke.
37 A kad umrije Samla, zakralji se na njegovo mjesto Saul iz Rehobot na reci.
38 A kad umrije Saul, zakralji se na njegovo mjesto Baal-Hanan sin Akborov.
39 A kad umrije Baal-Hanan sin Akborov, zakralji se na njegovo mjesto Hadar, a grad mu se zvaše Pau, a ženi mu je bilo ime Mehetabela, koja je bila kći Matrede kćeri Mezahabove.
40 I ovo su plemena starješinama od Ezava po porodicama njihovim, po mjestima njihovim, po imenima njihovim: “starješina Tamna, starješina Gola, starješina Jeter,
41 Starješina Olivema, starješina Ela, starješina Pinon,
42 Starješina Kenaz, starješina Teman, starješina Mibsar,
43 Starješina Magdiel, starješina Iram: to su starješine edomske kako prebivahu u svojoj zemlji. Ovaj Ezav bi otac Edomcima.

IŠ) Postanak poglavlje 37
1 Jakov se nastani u zemlji, u kojoj su boravili oci njegovi kao došljaci, u zemlji kanaanskoj.
2 Ovo je povijest potomstva porodice Jakovljeve. Josip, mladić od sedamnaest godina, čuvao je ovce s braćom svojom, i pomogao je sinovima Bilhe i Zilpe žena oca svojega. I Josip bi javljao ocu svojemu, što bi se o njima zlo govorilo.
3 A Izrael je volio Josipa više, nego sve sinove svoje, jer mu se je bio rodio u starosti njegovoj; i tako mu skroji dugačku haljinu s rukavima.
4 I kad su braća njegova vidjela, da ga otac njihov više voli, nego svu braću njegovu, zamrziše na njega, te nijesu mogli s njim prijaznu riječ da progovore.
5 Jedanput usni Josip san i pripovjedi ga braći svojoj, a oni još većma zamrziše na njega.
6 On im je pripovijedao: “Čujte, kakav sam imao san!
7 Gle, vezali smo snoplje u polju, i moj se snop ispravi i ostade stojeći, a gle, vaši se snopovi postavili unaokolo i poklanjali se snopu mojemu.”
8 Tada mu braća njegova rekoše: “Ti još hoćeš kralj biti nad nama i vladati nama?” Onda još većma zamrziše na njega zbog sanova njegovih i riječi njegovih.
9 Drugi put usni opet san i pripovjedi ga braći svojoj. Reče: “Gle, usnio sam opet san: Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda poklanjali se meni.”
10 Kad je to pripovjedio ocu svojemu i braći svojoj, ukori ga otac njegov i reče mu: “Kakav je to san, što si ga imao? Zar da ja, mati tvoja i braća tvoja dođemo i da se pred tobom na tlo bacimo?”
11 I otad su mu bila braća njegova zavidna, ali otac je to pamtio.
12 I kad jedanput braća njegova otidoše da pasu ovce oca svojega kod Šekema,
13 Reče Izrael Josipu: “Braća tvoja čuvaju ovce kod Šekema. Dođi, poslat ću te k njima!” On mu odgovori: “Evo me!”
14 Tada mu reče: “Hajde i vidi, kako je braći tvojoj i kako je stadu, i javi mi!” Tako ga posla iz doline hebronske, i on dođe u Šekem.
15 I čovjek jedan nađe ga, gdje luta po polju, i zapita ga: “što tražiš?”
16 On odgovori: “Tražim braću svoju; pa reci mi, gdje sad čuvaju stado!”
17 Čovjek odgovori: “Otišli su dalje odavde; čuo sam gdje rekoše: “Poći ćemo u Dotan.” I otide Josip za braćom svojom i nađe ih u Dotanu.
18 Oni ga ugledaše izdaleka i, prije nego im se približi, skovaše lukavu osnovu proti njemu, da ga ubiju.
19 Rekoše jedan drugome: “Eno dolazi sanjar!
20 Hajde da ga ubijemo i da ga bacimo u jednu jamu, pa ćemo tada reći, da ga je prožderala divlja zvijer. Vidjet ćemo, što će biti od sanova njegovih.”
21 Kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz ruku njihovih i reče: “Nećemo ga ubijati!”
22 I Ruben ih nagovarao: “Ne prolijevajte krvi; bacite ga tamo u jamu u pustinji, ali ne mećite ruke na njega!” Tako ga htjede izbaviti iz ruke njihove i povratiti ga opet ocu njegovu.
23 I čim Josip dođe k braći svojoj, svukoše Josipu haljinu, dugačku haljinu s rukavima, što ju imao na sebi.
24 Zgrabiše ga i baciše ga u jamu. A jama je bila prazna; nije bilo vode u njoj.
25 Tada sjedoše da ručaju; pa podigoše oči svoje i pogledaše, a to je dolazila gomila Išmaelaca tamo od Gileada. Deve njihove bile su natovarene mirodijama, balsamom i smirnom; putovali su, da to donesu u Egipat.
26 Juda reče braći svojoj: “Kakva nam korist, ako ubijemo brata svojega i skrijemo umorstvo njegovo?
27 Hajde da ga prodamo Išmaelcima i da ne mećemo ruke na njega, jer brat je naš, naše meso vlastito.” Pristadoše na to braća njegova.
28 I kad su trgovci midjanski prolazili, izvadiše Josipa iz jame i prodadoše Josipa za dvadeset srebrnjaka Išmaelcima, a oni odvedoše Josipa u Egipat.
29 Kad je Ruben opet došao k jami, i vidje da nema više Josipa u jami, on razdera haljine svoje,
30 Vrati se k braći svojoj i reče: “Dječaka nema više tu! Kamo ću ja sada?”
31 A oni uzeše haljinu Josipovu, zaklaše jare i zamočiše haljinu u krv.
32 Tada poslaše dugačku haljinu ocu svojemu i poručiše mu: “Što nađosmo; vidi, je li to haljina sina tvojega ili nije!”
33 Kad ju on izbliza pogledao, povika: “Haljina je to sina mojega! Divlja ga zvijer prožderala! Rastrgan, rastrgan je Josip!”
34 I Jakov rastrga haljine svoje i zaogrnu leđa svoja kostrijetom i tugovao je za sinom svojim dugo vremena.
35 Gledali su doduše svi sinovi njegovi i kćeri da ga utješe, ali se on nije dao utješiti i reče: “Ne, s tugom ću sići k sinu svojemu u carstvo mrtvih.” Tako ga je oplakivao otac njegov.
36 A Midjanci prodadoše ga u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku tjelesne straže.

KS) Postanak poglavlje 37
1 A Jakov se bijaše nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao pridošlica - u zemlji kanaanskoj.
2 Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladić, u dobi od sedamnaest godina, Josip je čuvao stada sa svojom braćom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu žene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima.
3 Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staračke dobi; i on mu napravi kićenu haljinu.
4 Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu riječ progovoriti.
5 Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braći, a oni ga zbog toga još više zamrze.
6 “Poslušajte”, reče im, “san što sam ga usnio!
7 Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu.”
8 Njegova ga braća upitaše: “Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoćeš li nam biti gospodar?” I još ga više zamrze zbog njegova pričanja o snovima.
9 Usni on još jedan san te ga ispriča svojoj braći: “Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!”
10 Kad je to ispričao svome ocu, ukori ga otac i reče mu: “Što znači taj san što si ga usnuo? Zar ćemo doći ja, tvoja majka i tvoja braća pa ti se do zemlje klanjati?”
11 I dok su braća od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmišljao o svemu.
12 Jednom njegova braća odu čuvati očeva stada blizu Šekema.
13 Izrael reče Josipu: “Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima.” On mu odgovori: “Dobro, idem.”
14 Potom će mu otac: “Hajde i vidi kako su ti braća i stoka pa mi javi.” Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u Šekem.
15 Neki čovjek nađe ga gdje luta poljem pa ga upita: “Što tražiš?”
16 “Tražim braću”, odgovori. “Možeš li mi kazati gdje čuvaju stada?”
17 A čovjek reče: “Odavde su otišli. Čuo sam ih gdje govore: ‘Hajdemo u Dotan.’” Tako Josip ode za svojom braćom i nađe ih u Dotanu.
18 Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, počnu se dogovarati da ga ubiju.
19 I jedan drugom reče: “Eno stiže onaj sanjar!
20 Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu čatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova!”
21 Ali kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reče: “Nemojmo oduzimati njegova života!
22 Ne prolijevajte krvi” - dalje je govorio Ruben. “Bacite ga u čatrnju u pustari; ali ne dižite na nj ruke!” Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ocu.
23 Ali kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kićenu što je bila na njemu;
24 pograbe ga i bace u čatrnju. Čatrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode.
25 Potom sjednu da ručaju. Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat.
26 Tada reče Juda svojoj braći: “Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo?
27 Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. TÓa on je naš brat, naše meso.” Braća ga poslušaju.
28 Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz čatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.
29 Kad se Ruben vratio k čatrnji i vidio da Josipa nema u čatrnji, razdere svoju odjeću.
30 A kad se vratio svojoj braći, povika: “Dječaka nema! Kamo ću ja sad?”
31 A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoče u krv.
32 Kićenu haljinu otpreme ocu i poruče: “Ovo smo našli; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije.”
33 Prepozna je on pa reče: “Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!”
34 I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorničku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina.
35 Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kćeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: “Ne, sići ću k svome sinu u Šeol tugujući!” Tako ga je oplakivao njegov otac.
36 A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže.

ĐM) Postanak poglavlje 37
1 Jakov je boravio u zemlji, gdje je njegov otac bio stranac, u zemlji Kanaan.
2 Ovo je rodoslovlje Jakovljevo. Josip, mladić od sedamnaest godina, čuvao je ovce sa svojom braćom i pomagao je sinovima Bilhe i Zilpe, žena svojega oca. Josip bi javljao svojem ocu sve što bi se o njima loše govorilo.
3 A Izrael je volio Josipa više nego sve svoje sinove, jer je on bio sin njegove starosti. On mu je napravio i gornju haljinu u raznim bojama.
4 A kad su njegova braća vidjela, da ga njihov otac više voli nego svu njegovu braću, zamrzili su ga, te nisu mogli s njim lijepo govoriti.
5 Jedanput je Josip sanjao i pripovjedio san svojoj braći, a oni su ga još više zamrzili.
6 On im je pripovijedao: “Čujte kakav sam imao san.
7 Bili smo ondje i vezali snoplje u polju. Onda gle, moj se snop uspravio i ostao stojeći, a vaši se snopovi postavili unaokolo i klanjali se mojem snopu.”
8 Onda su mu njegova braća rekla: “Ti još hoćeš kraljevati nad nama i vladati s nama?” Tako su ga još više zamrzili zbog njegovih snova i njegovih riječi.
9 Onda je drugi put sanjao i opet taj san pripovjedio svojoj braći, i rekao: “Gle, sanjao sam opet jedan san. Ovaj put, sunce, mjesec i jedanaest zvijezda klanjali su mi se.”
10 Kad je to pripovjedio svojem ocu i svojoj braći, ukorio ga njegov otac i rekao mu: “Kakav je to san koji si imao? Zar da ja, tvoja majka i tvoja braća zaista dođemo i da se pred tobom do zemlje poklonimo?”
11 I otada su mu bila njegova braća zavidna, ali otac je to pamtio.
12 I kad su jedanput njegova braća otišla pasti ovce svojega oca kod Šekema,
13 Izrael je rekao Josipu: “Tvoja braća čuvaju ovce kod Šekema. Dođi, poslat ću te k njima.” A on mu odgovorio: “Evo me.”
14 Onda mu je rekao: “Hajde idi i vidi jesu li dobro tvoja braća i je li je dobro sa stadom pa mi natrag donesi vijest.” Tako ga je poslao iz Doline Hebron, i on je otišao u Šekem.
15 Tada ga je neki čovjek našao i vidio ga gdje luta po polju i zapitao ga: “Što tražiš?”
16 On je odgovorio: “Tražim svoju braću, pa reci mi gdje sad čuvaju stado.”
17 Čovjek je odgovorio: “Otišli su dalje odavde; čuo sam ih govoriti: ‘Poći ćemo u Dotan.’” I otišao je Josip za svojom braćom i našao ih u Dotanu.
18 Oni su ga izdaleka opazili, i prije nego im se približio, skovali lukav dogovor protiv njega da ga ubiju.
19 Onda su oni rekli jedan drugomu: “Eno dolazi sanjar.
20 Hajde da ga sad ubijemo i da ga bacimo u neku jamu, pa ćemo onda reći da ga je prožderala divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova .”
21 Kad je to čuo Ruben, pokušao ga izbaviti iz njihovih ruku i rekao: “Nećemo ga ubijati.”
22 A Ruben im je rekao: “Ne prolijevajte krvi; bacite ga radije ondje u jamu u pustinji, ali ne stavljajte ruke na njega.” Tako ga je htjeo izbaviti iz njihove ruke i povratiti ga opet njegovom ocu.
23 I dogodilo se, čim je Josip došao k svojoj braći, svukli su Josipu gornju haljinu, haljinu u raznim bojama koju je imao na sebi.
24 Zgrabili su ga i bacili ga u jamu, koja je bila prazna; nije bilo u njoj vode.
25 Onda su sjeli jesti; pa su podigli svoje oči i pogledali, a to je dolazila povorka Išmaelaca ondje od Gileada s njihovim devama koje su bile natovarene mirodijama, balzamom i smirnom, na putu da to odnesu u Egipat.
26 Juda je rekao svojoj braći: “Kakva korist ako ubijemo svojega brata i sakrijemo njegovu krv?
27 Hajde da ga prodamo Išmaelcima i da ne stavljamo ruke na njega, jer je naš brat i naše meso.” I njegova braća su ga poslušala.
28 I kad su prolazili midjanski trgovci, izvadili su Josipa iz jame i prodali ga Išmaelcima za dvadeset srebrnjaka, a oni su odveli Josipa u Egipat.
29 Kad se Ruben vratio k jami i vidio da nema Josipa u jami, on je razderao svoje haljine,
30 vratio se k svojoj braći i rekao: “Dječaka nema više tu, pa kamo ću ja sada?”
31 A oni su uzeli Josipovu haljinu, zaklali jare i zamočili haljinu u krv.
32 Onda su poslali haljinu u raznim bojama svojem ocu i poručili mu: “Gle što smo našli, vidi je li to haljina tvojega sina ili nije.”
33 A on ju prepoznao, i rekao: “To je haljina mojega sina. Divlja zvijer ga je prožderala. Rastrgan, rastrgan je Josip.”
34 Tada je Jakov rastrgao svoje haljine, stavio kostrijet oko bokova i tugovao dugo vremena za svojim sinom.
35 I podigli se svi njegovi sinovi i kćeri da ga utješe, ali se on nije dao utješiti i rekao: “Ne, s tugom ću sići u grob k svojem sinu.” Tako ga je oplakivao njegov otac.
36 Nato su ga Midjanci prodali u Egipat Potifaru, faraonovu dvorjaniku i zapovjedniku tjelesne straže.

SG) Postanak poglavlje 37
1 Jakov se nastanio u zemlji, gdje je boravio njegov otac: u zemlji kanaanskoj.
2 Ovo je povijest Jakovljeve obitelji. Kad je Josipu bilo sedamnaest godina, čuvao je stada sa svojom braćom, sinovima Bihle i Zilpe, ženama svoga oca. Donosio je ocu loše glasove o njima.
3 Izrael je volio Josipa više nego ijednoga svoga sina, jer je bio dijete njegove staračke dobi. Napravi mu kićenu haljinu.
4 Kako njegova braća opaze, da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu riječ progovoriti.
5 Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braći, a oni ga zbog toga još više zamrze.
6 “Poslušajte - reče im - san, što sam ga usnuo!
7 Vezali smo na njivi snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mome snopu.”
8 Njegova ga braće upitaše: “Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoćeš li nam biti gospodar?” Još ga više zamrze zbog njegova pričanja o svojim snovima.
9 Usni drugi san te ga ispriča svojoj braći: “Još sam jedan san usnio: sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!”
10 Kad je to ispričao-svome ocu, njegov ga otac ukori i reče mu: “Što znači taj san, što si ga usnio? Zar ćemo doći ja, tvoja majka i tvoja braća pa ti se do zemlje klanjati?”
11 Stoga su njegova braća bila ljuta na nj, dok je njegov otac o svemu tome razmišljao.
12 Kad su jednog dana njegova braća čuvala stada svoga oca blizu Šekema,
13 Izrael reče Josipu: “Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema. Hajde, poslat ću te k njima.” Josip odgovori: “Dobro, idem.”
14 Potom će mu otac: “Hajde, vidi, kako su ti braća i stoka, pa mi javi.” Tako ga otpremi iz doline Hebrona. Kad stigne u Šekem,
15 neki ga čovjek zateče, gdje luta poljem pa ga zapita: “Što tražiš?”
16 “Tražim svoju braću,” odgovori. “Možeš li mi kazati, gdje čuvaju svoja stada?”
17 Čovjek reče: “Odavde su otišli. Čuo sam ih gdje govore: ‘Hajdemo u Dotan’.” Tako Josip ode za svojom braćom i nađe ih u Dotanu.
18 Opaze ga izdaleka. Prije nego im se približi, počnu se dogovarati da gu ubiju.
19 Jedan drugom govoraše: “Eno stiže onaj sanjar!
20 Hajdemo ga ubiti i baciti u kakvu čatrnju! Možemo kazati, da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo, što će biti od njegovih snova!”
21 Kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. Stoga reče: “Nemojmo oduzimati njegova života!
22 Ne prolijevajte krvi! Mjesto toga reče: “Bacite ga u čatrnju u pustinji; ali ne dižite na nj ruke!” Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ocu.
23 Ali kad je Josip stigao braći, svuku s njega haljinu kićenu, što je bila na njemu;
24 pograbe ga i bace u čatrnju. Čatrnja je bila prazna; nije u njoj bilo vode.
25 Potom sjednu ručavati. Najednom pogledavši, opaze povorku Išmaelaca, gdje dolazi iz Gileada. Na devama su gonili mirodije, balzam i mirisavu smolu, dolje u Egipat.
26 Tada reče Juda svojoj braći: “Što ćemo postići, ako ubijemo svoga brata, a krv njegovu sakrijemo?
27 Hajde, prodajmo ga Išmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso.” Braća ga poslušaju.
28 Tako prodadnu Josipa Išmaelcima za dvadeset srebrnika. Naiđu neki midjanski trgovci, te izvuku Josipa iz čatrnje i odvedu u Egipat.
29 Kad se Ruben vratio k čatrnji i vidio da Josipa nema u čatrnji, razdere svoju odjeću.
30 Vrativši se svojoj braći, povika: “Dječaka nema! Kamo ću ja sada!”
31 Potom oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu namoče krvlju.
32 Kićenu haljinu otpreme ocu i poruče: “Ovo smo našli; pogledaj, je li ovo haljina tvoga sina ili nije.”
33 Prepozna je on pa reče: “Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!”
34 Jakov razdere svoje haljine i obavije oko bokova pokorničku kostrijet. Dugo vremena oplakivaše svoga sina.
35 Svi su ga njegovi sinovi i sve kćeri nastojali tješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: “Ne, sići ćU k svome sinu u Šeol tugujući!” Tako ga je oplakivao njegov otac.
36 Midjanci, međutim, prodadnu Josipa u Egiptu Potifaru, faraonovu dvoraninu i njegovu glavnom upravitelju.

LB) Postanak poglavlje 37
1 Jakov osta u zemlji kanaanskoj, ondje gdje je stanovao njegov otac.
2 Ovo je potomstvo Jakovljevo. Josip, kad bijaše momak od sedamnaest godina, napasao je stoku s braćom svojom; taj dječak bijaše zajedno s djecom Bilhe i Zilpe, žena oca svojega. I Josip kazivaše ocu svome zle namisli njihove.
3 Izrael je volio Josipa više nego ostale sinove svoje, jer mu se rodio pod starost, pa on mu načini šarenu haljinu.
4 Braća njegova primijetiše da ga otac voli više nego sve njih, pa ga zamrziše. I ne mogahu s njim prijateljski razgovarati.
5 Josip usni san i ispripovjedi ga braći svojoj, koja ga još više zamrziše.
6 On im reče: “Čujte san koji sam usnuo!
7 Vezasmo mi snoplje u polju, moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi stadoše uokolo njega i pokloniše mu se.”
8 Braća mu rekoše: “Hoćeš li ti to biti kralj nad nama? Hoćeš li nam zapovijedati?” I oni počeše još više mrziti Josipa zbog njegovih snova i riječi.
9 On usni i drugi san i ispripovjedi ga braći svojoj. Reče: “Usnuh i drugi san! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda poklonilo se preda mnom.”
10 On ispripovjedi taj san ocu svome i braći svojoj. Otac ga prekori i reče mu: “Što znači taj san koji si usnio? Hoćemo li se ja i mati tvoja te braća tvoja pred tobom do zemlje klanjati?”
11 Braća su mu zavidjela; ali otac njegov zapamti sve to.
12 Braća Josipova bijahu otišla da pasu stoku oca svoga u Šekem.
13 Izrael reče Josipu: “Ne pasu li braća tvoja stoku u Šekemu? Dođi, želim te poslati k njima.” A on odgovori: “Evo me!”
14 Izrael mu reče: “Idi, molim te, i vidi jesu li ti braća u dobrome zdravlju i u kojem je stanju stoka, pa dođi da mi javiš.” Tako ga otpravi iz doline hebronske, i Josip pođe u Šekem.
15 Jedan čovjek naiđe na njega, pa videći ga kako luta po polju, zapita ga: “Šta tražiš?”
16 Josip odgovori: “Tražim braću svoju; kaži mi, molim te, gdje pasu stada svoja.”
17 A čovjek reče: “Otišli su odavde, jer sam ih čuo gdje rekoše: ‘Hajdemo u Dotan.’” Josip ode braći svojoj i nađe ih u Dotanu.
18 Oni ga spaziše izdaleka; i dok im još ne bijaše došao blizu, dogovoriše se da ga ubiju.
19 Rekoše jedan drugome: “Evo ide onaj koji snove sniva.
20 Hajde da ga ubijemo i bacimo u koji od ovih bunara, pa ćemo kazati: ‘Zvijer ga je pojela.’ Da vidimo što će biti od njegovih snova!”
21 No Ruben to ču i on ga izbavi iz ruku njihovih. Reče: Nemojmo ga ubiti.”
22 Ruben im reče: “Nemojte prolijevati krv; bacite ga u ovaj bunar u pustinji i ne stavljajte ruke na njega.” On ga je namjeravao izbaviti iz ruku njihovih i vratiti ocu.
23 Kad Josip dođe k braći svojoj, oni svukoše s njega haljinu, haljinu šarenu koju je imao na sebi,
24 uhvatiše ga i baciše u bunar. Taj bunar bijaše prazan; u njemu nije bilo vode.
25 Poslije toga sjedoše da jedu. Podigavši oči, ugledaše povorku Jišmaelaca koji su išli iz Galada s devama natovarenim mirisnim korijenjem, tamjanom i balzamnom smolom što nošahu u Egipat.
26 Tada Juda reče braći svojoj: “Koja nam je korist da ubijemo brata svoga i krv njegovu zatrpamo?
27 Hajde da ga prodamo ovim Jišmaelcima; ne stavljajmo ruke svoje na njega, jer je brat naš, naše meso.” I braća ga poslušaše.
28 Kad midjanski trgovci bijahu pored njih, oni izvukoše Josipa iz bunara i prodadoše ga Jišmaelcima za dvadeset srebrnih šekela, a ovi ga odvedoše u Egipat.
29 Ruben se vrati k bunaru; a kad tamo, Josipa ne bijaše više u bunaru. On razdera svoje haljine,
30 vrati se k braći svojoj i reče: “Nema više djeteta! Kamo li ću sad?”
31 Tada oni uzeše Josipovu haljinu, pa zaklavši jare zamočiše haljinu u krv.
32 Poslaše šarenu haljinu ocu svome i poručiše mu: “Nađosmo ovu haljinu, vidi je li to haljina sina tvoga ili nije.”
33 Jakov je prepozna i reče: “To je haljina sina moga! Ljuta zvijer ga je pojela! Josip je raskomadan!”
34 Pa on razdera haljine svoje, veza kostrijet oko sebe i tugova dugo za sinom svojim.
35 Svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove dođoše da ga tješe, ali on ne primaše utjehe, nego govoraše: “S tugom ću u grob leći za sinom svojim!” On plakaše za sinom svojim.
36 A Midjanci prodadoše Josipa u Egipat Potifaru, oficiru faraonovu, zapovjedniku straže.

DK) Postanak poglavlje 37
A Jakov živješe u zemlji gdje mu je otac bio došljak, u zemlji Kanaan.
2 Ovo su događaji Jakovljevi. Josip kad je bio momak od sedamnaest godina, pasao je stoku s braćom svojom, koju rodiše Bilha i Zilpa žene njegova oca; i donosio je Josip zle glasove o njima svojemu ocu.
3 A Izrael je volio Josipa najviše između svih sinova svojih, jer mu se rodio pod starost; i napravi mu šarenu haljinu.
4 A braća videći gdje ga otac ljubi najviše između sve braće njegove, počeše mrziti njega tako da mu nisu mogli lijepu riječ progovoriti.
5 Uz to usni Josip san i pripovjedi braći svojoj, te oni još više omrznu na njega.
6 Jer im reče: “Da čujete san što sam snio:
7 Vezali smo snoplje u polju, pa moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi su išli unaokolo i klanjali se snopu mojemu.
8 Tada mu braća reknu: “Da nećeš još biti kralj nad nama i zapovjedati nam? Stoga još više počeše mrziti njega radi snova njegovih i radi riječi njegovih.
9 Poslije opet usni drugi san, i pripovjedi braći svojoj govoreći: “Usnih opet san, a to se sunce i mjesec i jedanaest zvijezda klanjahu meni.
10 A pripovjedi i svojemu ocu i braći svojoj; ali ga otac prekori i reče mu: Kakav je to san što si snio? Hoćemo li doći ja i tvoja majka i tvoja braća da se klanjamo tebi do zemlje?
11 I braća su mu bila zavidna; ali otac njegov čuvaše ove riječi.
12 A kad su braća njegova otišla pasti stoku svojega oca kod Šekema,
13 reče Izrael Josipu: Ne pasu li tvoja braća stoku kod Šekema? Hajde da te pošaljem k njima. A on reče: “Evo me.
14 A on mu reče: “Idi, vidi kako su tvoja braća i kako je stoka, pa dođi da mi javiš. I opravi ga iz doline hebronske, i on otide put Šekema.
15 I čovjek jedan nađe ga a on luta po polju; te ga zapita govoreći: “Što tražiš?
16 A on reče: “Tražim svoju braću; reci mi, molim te, gdje su sa stokom?
17 A čovjek reče: “Otišli su odavde, jer sam čuo gdje su rekli: “Hajdemo u Dotan. I otide Josip za braćom svojom, i nađe ih u Dotanu.
18 A oni ga ugledaše iz daleka; i dok još ne dođe blizu njih, počeše se dogovarati da ga ubiju,
19 I reknu među sobom: Gle, evo onog što sne sanja.
20 Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovih jama, pa ćemo reći: “Ljuta ga je zvjerka izjela. Onda ćemo vidjeti što će biti od njegovih snova.
21 Ali Ruben kad ću to, izbavi ga iz ruku njihovih rekavši: Nemojte da ga ubijemo.
22 I još im reče Ruben: “Nemojte krv prolijevati; bacite ga u ovu jamu u pustinji, a ne dižite ruke na njega. A on ga htjedne izbaviti iz ruku njihovih i odvesti k ocu.
23 I kad Josip dođe k braći svojoj, svukoše s njega haljinu njegovu, haljinu šarenu, koju imaše na sebi.
24 I uhvativši ga baciše ga u jamu; a jama je bila prazna, nije bilo u njoj vode.
25 Poslije sjednu jesti. I podigavši oči ugledaše, a to gomila Išmaelaca je išla od Gileada s devama natovarenim mirisava korenja i tamjana i smirne, te su nosili u Egipat.
26 I reče Juda braći svojoj: Kakva će biti korist što ćemo ubiti svojega brata i zatajiti krv njegovu?
27 Hajde da ga prodamo ovim Išmaelcima pa da ne dižemo svoje ruke na njega, jer nam je brat, naše je tijelo. I poslušaše ga braća njegova.
28 Pa kad su trgovci midjanski bili pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josipa iz jame, i prodadoše Josipa Išmaelcima za dvadeset srebrnjaka; i oni odvedu Josipa u Egipat.
29 A kad se Ruben vrati k jami, a to nema Josipa u jami; tada razdre svoje haljine,
30 Pa se vrati k braći svojoj, i reče: “Nema djeteta; a ja kamo ću?
31 Tada su uzeli haljinu Josipovu, te zaklali jare i zamočili haljinu u krv,
32 pa su onda poslali šarenu haljinu ocu njegovom porućivši mu: “Našli smo ovu haljinu, vidi je li haljina tvojega sina ili nije.
33 A on je pozna i reče: “Sina je mojega haljina; ljuta ga je zvjerka izjela; Josip je doista rastrgan.
34 I razdre Jakov svoje haljine, i veza kostrijet oko sebe, i tugovao je za sinom svojim dugo vremena.
35 I svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove ustadoše oko njega tješeći ga, ali se on ne dade utješiti, nego govoraše: S tugom ću u grob leći za sinom svojim. Pa i njegov otac plakaše za njim.
36 A Midjanci prodadoše ga u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovom, zapovjedniku stražarskom.